Osnove Rada, kao učenja, izgledaju teške i nemoguće za prijeći

jer je navika da budemo svoje svakodnevno "ja" ili osoba, jača od težnje
da se mijenjamo, da se promijenimo. Druga prepreka su uvjerenja i
koncepti koje smo pokupili, negdje usput, i vjerujemo da su oni istina. To
su ograničenja koja osnažujemo vjerom u njih i koja se "brinu" da
ostanemo na mjestu na kojem se nalazimo. Treća prepreka je prirodno
svojstvo uspavane svijesti a to je lijenost i tromost - svijest pod
djelovanjem pasivne ili negativne (tamah) sile (gune). Četvrta prepreka je
vjerovanje u to da mi nešto možemo, da smo sposobni, nemoć da
uvidimo da se sve dešava i da svemu što se dešava u nama mi samo
dodajemo "ja" ili "moje" bez uvida da osjećaj sebe čini djelovanje sila, a
ne naša svjesna odluka ili volja. Petu prepreku čini nemoć da određenu
stvar držimo u sebi dovoljno dugo ili da u sebi držimo sjećanje na sebe,
pamćenje sebe zajedno sa ciljem ka kojem smo krenuli i koji želimo
postići. Šestu, ne manje važnu, prepreku čini nedovoljna snaga ideja s
kojima radimo koje u odnosu na prethodno izrečeno ne mogu
"zaposjesti" svijest, ne mogu da se utemelje u svijesti kako bi se
kristaliziralo "nešto" u nama sposobno da preuzme aktivnu ulogu, a ne
pasivnu koju trenutno ima.
Ima još prepreka, ali ove su neke od bitnijih. Ako čovjek nešto
učini sa ovim preprekama, bori se protiv njih, on mijenja sebe, ima snagu
za promjenu, ima sposobnost da se mijenja, sposobnost da nametne
mehaničkoj prirodi ono što je naumio.
Postoji još jedna prepreka, ali nju ću izuzeti iz poretka prethodnih
prepreka. A to je prepreka koja govori o tome da pogrešan dio u
nama radi i primjenjuje Ideje Rada ili učenja (nebitno kojeg). To je
možda jedna od najgorih i najjačih prepreka koje većina ne može da
primijeti, većina ne zna za nju i upravo zato ona najjače djeluje na
čovjeka i njegovu težnju da se mijenja, spozna. "Prirodno" je da se
nalazimo na mjestu u sebi u kojem se nalazimo. Do toga nas je dovela
mehanička priroda nas samih ali i mehanička priroda razine na kojoj se
nalazimo. Ona nema u sebi "program" ili "namjenu" koja bi
podrazumijevala takav svjesni organizam na ovoj razini time ona ga ni ne
omogućuje. Za potrebe ove razine i sistema u kojem se nalazimo svjestan
čovjek nije potreban.

Dio u kojem primjenjujemo Rada je nešto što se stvara samim

Radom i traži jako puno razumijevanja i znanja koje se praktično
primjenjuje, traži napor u tom smjeru, traži odbacivanje i borbu protiv
prepreka koje sam napisao, snažnu volju i jasnoću, jasan cilj i gotovo
smrtnu spremnost da se do tog cilja dođe. Cilj je sam svjestan čovjek (za
sada) sa svim sposobnostima, znanjima, mogućnostima koje on ima,
spoznaja stvarnog u čovjeku a onda podređivanje svega ostalog pod to
stvarno u njemu. To je (u njemu), ako pogledamo i ako znamo šta je to,
ono što je protiv sistema i razine u kojoj se nalazi te time ova razina i sile
u njoj čine sve u svojoj moći da ga spriječe da on dođe do tog cilja. Time
to omogućuje da on ima trenje i postigne cilj kojem teži. Jer svako
kretanje ka bilo čemu, osim čiste transcendencije, traži trenje triju sila
kretanja, stvaranja, manifestiranja sa zakonima koji prate te tri sile.

Mjesto gdje on upotrebljava učenje i Rad nije mjesto gdje se treba

i mora upotrijebiti učenje i Rad. To gdje ga on upotrebljava uništava, na
kraju, i njega i učenje ili Rad. Način na koji on shvaća ideje, koncepte,
nova uvjerenja koja mu se daju nije način na koji on treba da shvaća i
razumije te nove ideje iz učenja.
Drugim riječima, možete meditirati narednih tisuću godina na
način na koji to radite, raditi super tajne mantre, super tajne tehnike ali
stvarnog pomaka neće biti osim imitacije duhovnosti i postignuća. Jer to
radi pogrešan dio u vama. Mogu napisati način na koji se treba pristupiti
učenju, Radu ili promjeni; napisati gdje u sebi morate to raditi; napisati
kako se to spušta u taj dio i kako se taj dio osnažuje i sve što ću dobiti
jeste devijaciju i time degradaciju onog koji to radi. Jer napisati takvo što
ne garantira da će ispravan dio u vama da to i pročita i primjeni. Jer
pogrešan dio u vama koristi sve "trikove" ispravnog dijela u vama.
Drugim riječima, sile koje stvaraju umove ili mogu reći vaš cjelokupni
um IMITIRA ispravan dio u vama, čisti dio u vama ili ono što inače
nazivamo Istinsko Ja. Taj dio koji imitira nazivamo još "osobnost" ili
"osoba", tj. vi. Svaki dio Rada služi tome da se taj dio oslabi, ali samo
pod uvjetom da se radi iz ispravnog dijela u vama, tj. dijela koji se radom
postepeno kristalizira. On postoji u svakom čovjeku kao POTENCIJAL
ali nije stvaran, realan, nemate mu pristup jer nije do kraja kristaliziran,
nije stvoren u vama. Jasno, ovo je teže za razumjeti i potrebne su godine
Rada kako bi se ovo razumjelo. Potreban vam je netko tko ovo ima, zna
kako doći do ovog i zna prepoznati to, te i vas tome naučiti i zato sve što
o tome mogu napisati, a da nemate tog čovjeka pored sebe, bilo bi uzalud
i "bacio bih znanje pred svinje" (ne govorim da ste vi "svinje"). "Baciti
znanje pred svinje" znači upravo to, dati znanje pogrešnom dijelu u
čovjeku. To je dio koji je simbolički opisan kao "svinja"; on živi i ponaša
se kao svinja.
 Prepreke su nešto protiv čega se trebate boriti i s tom borbom
stvarate svjesni centar u sebi koji može da primi učenje. Ono što većina
podrazumijeva pod "svjesnim" nema nikakve veze sa svjesnim već
analitičkim umom - tzv. "razumom" iako to nije Razum. Razum je jako
visoko stanje svjesnog čovjeka. Tzv. "ljudski razum" je analitički um
koji je, onih poznatih, pet posto svijesti čovjeka. Ako ovo možete shvatiti
onda shvaćate šta analitički um znači i zašto ostalim dijelovima nemamo
pristup. Istinsko Ja se krije u tzv. "podsvijesti". Kažem "takozvanoj" jer
takvo što ne postoji. Ne postoji podsvijest. Ona je simbol za dio u
nama u kojem nemamo svijest o sebi, u koji analitički um ne može da
uđe. Podijele svijesti nisu stvarne, one su napravljene samo kao
simbolički prikaz zarad boljeg sporazumijevanja. Čovjek je 100% svijesti
u svakom trenutku. Ali funkcionira samo iz 5% svijesti. Samo je taj dio
funkcionalan u njemu kao analitički um. Sama riječ "analitički" govori
šta taj um radi, šta taj dio radi. Ne uspoređujete ovo sa psihologijom. Ono
što se naziva tim imenom je imitacija i pod tom riječju podrazumijevam
nešto drugo. Za mene je Rad autentična psihologija. Možda se danas
pojavljuju neki drugi pravci psihologije, koji možda imaju naznake prave
psihologije, ali daleko je to još od autentične psihologije. Imam učenike
koji "studiraju" neke psihološke nauke i redovno sa njima imamo
"sukobe" oko autentične i ove konsenzusom dogovore "nauke". Razlika
je u centru oko kojeg je cijela ova konsenzusna "nauka" stvorena (ne
vrijeđam psihologiju - smatram je potrebnom, jer svaki "tepih", s
vremena na vrijeme, mora biti istresen).

Borba protiv prepreka mora doći iz svjesnog dijela u vama. Samo

na taj način neće doći do pogrešne kristalizacije, ali pod uvjetom da znate
prepoznati svjesni dio u sebi, zaštiti ga, dodatno ga izgraditi, ali i očistiti
od pogrešnih primjesa osobe - ovo je čest problem sa svima koji rade sa
svjesnošću. Ne znaju kako da "pročiste" promatrača ili svjedoka. I to je
njihova, skoro pa nepremostiva prepreka. Čišćenje promatrača, kada se
uvidi ta greška, jako je teško. Osim ako se na vrijeme s tim nije krenulo.
Možete reći, ako imate malo iskustva, da je promatrač uvijek čist. I ja ću
vam odgovoriti da čitanje Nisargadatte i njemu sličnih ne znači da
razumijete o čemu se radi. Dapače, to samo znači da ste iz pogrešnog
dijela čitali te tekstove i učenje tih ljudi, sami nemate iskustvo. Svatko
tko radi sa svjesnošću vidi kako se pogrešni dijelovi osobnosti kače na
promatrača i može ih lako prepoznati. Jasno, ako zna šta je svjesnost.

Da se vratim na prepreke.
 Prepreke ne postoje osim i ukoliko ne krenete razvijati
stvarno u sebi. Tada prepreke nisu prepreke već stimulativni ili
motivacijski faktor u vama. Prepreka postaju mogućnost. Ali ako
prepreke u sebi gledate kao prepreke vašoj stiliziranoj slici o sebi tada su
to prepreke za vašu personu, idealiziranu (stiliziranu) sliku o sebi.
Persona ne može da radi na sebi. Persona je vaš stilizirani i lažni
"ego" (slika o sebi). Nije čak ni pravi ego već imitacija, i većina ne zna
šta je to pravi Ego. Ego nije prepreka već je prepreka vaš stilizirani
"ego" a iz njega radite sve što radite. To je pogrešan dio u vama. Ili da
kažem, jedan njegov dio. Ako, recimo, u Rad ulazite da budete netko i
nešto to vam upravo govori da je riječ o vašoj projekciji sebe, stiliziranoj
slici o sebi. Ako svjesnost i istinsko ja smatrate "poboljšanom slikom
o sebi" tada je riječ o projekciji osobe, maske preko svijesti, koja želi
postići nešto zarad nečega. I to je jako čest slučaj i kod onih koji su
godinama u Radu.
Mogao bih reći, ali će me malo vas razumjeti, riječ je prosto o
biologiji koja želi da se zaštiti. Ona postaje duhovna. Sve što želite
postići vezano je sa biološkom potrebnom da ostanete sigurni,
zaštićeni, moćni i samo-zadovoljni. Drugim riječima, biološka mašina,
biološki mehanizam. I taj mehanizam se čisti jako dugi niz godina ali da
bi se on očistio potrebno je stvarno raditi na sebi.
Ako bilo kojem dijelu u sebi kažete "ja jesam" i osjećate
postojanje (sebe) vi osnažujete taj dio. Osjećaj postojanja, osjećaj da
postojite i znate da postojite mora biti očišćen od svega. Sve iz njega
mora biti izbačeno. Drugim riječima, ako vam nije stalo do Boga više
nego do sebe ništa nećete napraviti.
Trećim riječima, "Bog" je bivanje. "Sebe" je osoba, tijelo, um
orijentiran oko življenja i tijela, osobnost i sve druge karakteristike tzv.
"čovjeka". Ako sada pročitate prethodno ČUT ćete šta je rečeno. Čuti
znači emotivno osjećati Istinu. Vidjeti znači svjesno percipirati
Istinu. Kad kažem "emotivno" ne mislim vitalno. Postoje vitalne
emocije i postoje psihičke emocije. Mislim na ove druge.

Ako osoba osjeća bivanje tada ta osoba želi dobrobiti bivanja.

Ona kao parazit koristi osjećaj bivanja. I Bog u vama spava i sanja san o
čovjeku. Još se nije probudio. Jasno, Bog u vama nije lažni "bog"
spiritualnosti i religije. Ne mislim na njega. Bajka je bajka kako god je
nazvali. Pepeljuga, Snjeguljica ili Bog, Isus, Biblija (i svi ostali sveti
spisi dati čovjeku). Ovim nisam rekao da tu nema Istine. Dapače. Sve
dok je "bog" izvan vas, iako vas je stvorio kako kažu, to nije Bog o
kojem govorim. Sve dok "bog" ima karakteristike koje religija i
duhovnost daju on nije stvarni, živi Bog. Ali sve dok osoba misli da je
"bog" riječ je o lažnom "bogu" i lažnom "biću". Bog NIKAD nećete
moći biti. Kao što ne možete biti ni čovjek.

Svaka prepreka je mogućnost ako ste ispravan čovjek, ispravno ja.

Ako ste lažan čovjek, pogrešan čovjek ili "ja", svaka prepreka je vaša
pogrešna kristalizacija a time i smrt stvarnog. Prepreke i vaš odnos prema
njima govore o vama. Da prepreke ne postoje ne bi bilo načina da
izgradite sebe, da se spoznate, da se vratite Istini o sebi (svijesti).
Da bi se stvarno izgradilo morate imati trunku stvarnog - neću
reći u sebi. Da bi pretvorili olovo u zlato morate već imati zlato. Zlato je
vaša svijest o sebi; olovo je osoba koja ste. Pretvaranje, transformacija
nije moguća bez zlata, svijesti o sebi. Čovjek ne može da radi na sebi.
Osoba ne može da radi na sebi. To može samo "zlato", svijest, Bog.
Samo Bog može da radi na projekciji sebe, osobi, snu, iluziji. Vi ste
prepreka, osoba, san, iluzija. Bog je svijest o njemu samom i samo to
Zlato može da Radi na sebi (osobi, tijelu, životu, manifestaciji,
projekciji, snu, iluziji, osobnosti, emociji, intelektu, itd., itd.). A da bi
održali tu Svijest u sebi, On prvo mora da se Rodi u vama.

Učenje i Rad moraju pasti na ispravan dio u vama. Ako taj dio ne
postoji sve što ćete dobiti past će na pogrešan dio. I time to će biti grijeh
koji će vas na kraju ubiti. Riječ "grijeh" ima niz značenja. Potražite ih. I
ne znači ono što vam lokalni službenik u crkvi govori, iako se i u tome
može pronaći istine. "Grijeh" je jako moćna riječ simbol. U stvari,
svaka riječ o spisima je moćna riječ simbol kada se razumije na pravi ili
ispravan način. Ali kada se ne razumije, to je upravo grijeh. "Ako,
naime, vi ne povjerujete da Ja Jesam, vi ćete umrijeti u svojim
grijesima." - Ivan 8:24
Ako ne prepoznate svoje Istinsko i s njim ne radite na sebi
umrijet ćete u svojim grijesima (u onome što sada jeste).
Mogu se igrati sa ovim "izrekama" ili "smjernicama" i dalje ali
ako ne shvaćate šta govorim nema nikakve vajde. Zato kažemo da je
Borba za Sebe (istinsko) sve što jedno ljudsko biće treba da napravi za
svog života. Čak i cijeli život da žrtvuje tome. Jasno, moramo to umotati
u ono u što smo umotali. Ne zbog toga što to traži da bude omotano, već
zbog toga da nestvarno, lažno, iluzorno ne dobije informacije, znanje,
sposobnosti i time ne uništite svaku mogućnost da se izvučete - pardon,
da se To, Svijest izvuče iz sna o vama; iluzije o vama.
 Kao što kaže Teta Kalii u romanu "Intervju sa Kalii": "Nisam
došla da oslobodim tebe, Damiane. Došla sam da Boga oslobodim od
tebe."
Nisam tu da oslobodim vas već da Svijest (Boga) oslobodim od vas.

Mogu ovo reći, za kraj i na drugi način. U svakom trenutku

unutar nas učenje i Rad pada na pogrešan dio. Umijeće je to razumjeti
a onda naučiti kako odvojiti, razdvojiti te dijelove u sebi, sačuvati Ideje
Učenja i Rada, pripojiti ih pravom ili ispravnom dijelu u sebi. To je znati
kako Učenje sačuvati Svetim. To je pročišćenje. (Većina nema blage
veze, iako to često govore, šta znači "čišćenje" ili "pročišćenje".) To je
istinsko umijeće i sposobnost.
To je čistiti motiv, cilj, promatrača, razdvajati se na dva dijela,
odvajati prakriti od puruše, prirodu od svjedoka, itd.