OBLIKOVANJE PROIZVODA

1. POJMOVI
 DOBRO – stvar/usl. kojom se zadovoljava neka ljudska potreba
Podjela:
a) s aspekta namjene: OSOBNA, PROIZVODNA/INDUSTRIJSKA POTROŠNJA
b) s aspekta teorije marketinga: OBIČNA, TRGOVAČKA, SPECIJALNA, NETRAŽENA
c) s aspekta elastičnosti ponude i potražnje: ELASTIČNA, NEELASTIČNA

MATERIJALNO
EKONOMSKO
NEMATERIJALN
DOBR

SLOBODNO

a) SLOBODNA – slobodno korištenje, koriste svi ljudi, sastoje se od razl. stvari, zadovoljavaju osn.
potrebe, vrlo su korisna za čovjeka
b) EKON. – vl. potrošnja proizvođača, koriste ih proizvođači, sastoje se od proiz., zadovoljavaju osn.
potrebe, vrlo su korisna za čovjeka; potrošnja robe, koriste ju kupci, sastoji se od usl., zadovoljava
čovjeka u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, korisna su ili štetna za čovjeka
 PROIZVODI – materijalne strukture koje zbog tehnološke organiziranosti socioekon. sustava u
suovisnosti s ekološkim sustavom dobivaju određene funkcije; temeljna područja koja
konstituiraju proiz. su:
a) Proiz./čovjek – antropologija
b) Proiz./gospodarstvo – ekonomija
c) Proiz./priroda – ekologija

 ROBA – kako bi se proiz. afirmirao u robu mora imati: UPORABNU (dobro), DRUŠTVENU
(+uporabna = proiz.) i PROMETNU (+društvena+uporabna = roba) VRIJED.
 Podjela robe:
a) Prema podrijetlu: anorganska, organska, sintetska
b) Prema stupnju obrade: sir., poluproiz., got. proiz.
c) Prema kvaliteti: prava roba (proiz. koji imaju sve elemente kvalitete – bitna karakteristična
svojstva svoje vrste), nadomjesci (ili surogati; roba koja nema sve elemente kvalitete, nema
svojstva prave robe – samo djelomično mogu zamijeniti pravu robu; prodaja i uporaba
nadomjestaka je zakonom dozvoljena uz uvjet da na amb. moraju biti podaci kako bi potrošač bio
upoznat da se radi o nadomjesku, a ne o pravoj robi; npr. coca cola – sky cola), imitacije (samo
svojim vanjskim izgledom i eventualno nekim dr. karakteristikama sliči na pravu robu (npr. umjetni
mramor, koža, nakit, krzno…)), krivotvorine (nemaju oznaku “nadomjestak” a prodaju se kao
prava roba; to su proiz. koji se nezakonito javljaju u prometu s namjerom da se potrošač prevari i
na taj način stekne zakonom nedozvoljena korist; ne mogu se uočiti površnim gledanjem već samo
kem. analizom ili ispitivanjem pomoću instrumenata; zakonom zabranjena proizvodnja i prodaja)
 d) Prema ekon. namjeni: proiz. za reprodukciju (sir., gorivo i gotovi proiz. za reprodukciju), proiz.
opreme (pogonski strojevi, strojevi za obradu, transportna sred.), proiz. za krajnju potrošnju
(preh. proiz., piće, duhan…)
e) Prema funkciji: amorfna (roba bez oblika; sir., poluproiz. i mat.)), oblikovana (konačni proiz.)
f) Prema karakteristikama proiz.: teh. – tehnološke, funkcionalno – estetske, ekonom.

2. OBLIKOVANJE PROIZVODA
 NAČELA ZA AMORFNE PROIZ.:
 odgovarajuća fizička i kemijska svojstva – moraju ispunjavati ulazni mat. (sir., poluproiz.) čija su
svojstva uvjet za odgovarajuća svojstva konačnih proiz.
 prilagođenost za daljnju preradu – posebno važna kod sir. i poluproiz. koje je moguće nabaviti u
razl. oblicima pri čemu je pojedini oblik odgovarajući samo za određeni postupak prerade
 sposobnost za skladištenje i transport – posebno potrebna kod mat. koji su osjetljivi na vrem.,
mehaničke/biološke utjecaje ili imaju određene zahtjeve zbog agregatnog stanja/kod opasnih proiz.
 proizvodnja sa što nižim troš. – važna kod svake proizvodne djelatnosti, a znači racionalnu uporabu
sir., energije i vode, viši stupanj automatizacije, kraći transport…
 NAČELA ZA OBLIKOVANE PROIZ.:
 funkcionalnost
 najmanja masa
 najmanje gabaritne mjere
 najniži troškovi
 jednostavno rukovanje i održavanje
 pouzdanost
 najveća sigurnost i ekološka prihvatljivost

3. RAZVOJ NOVIH PROIZVODA

- opstanak na trž. je nemoguć bez novih proiz. – roba
- novi proiz. nastaju varijacijama:
1. Post – prodajnih usl.
2. Brenda
3. Specifikacija kvalitete
4. Cijene
5. Pakiranja
6. Karakteristika
7. Tehnologije
Proces razvoja novih proiz.:
IDEJA  1. stupanj: Pred-projektno istraživanje  2. stupanj: Pripremanje podataka  3. stupanj:
Funkcionalni prototip  4. stupanj: Oblikovanje za proizvodnju  5. stupanj: Konačno oblikovanje
 1. STUPANJ – svrha: da se već u sustavu izbora i vrednovanja zamisli (sustavno ispitivanje u kojoj
mjeri je proces sposoban ispuniti postavljene zahtjeve) potanko prouče mogućnosti za izvedbu te
zbroje svi potrebni elementi za terminsko i troškovno planiranje tog procesa
 2. STUPANJ – priprema prethodnih podataka koji trebaju biti utemeljeni na razmjeni mišljenja onih
koji istražuju trž. i onih koji će oblikovati tehnološki sustav odn. odgovarati za proizvodnju; izrađuju
se grubi rokovi i troškovnici i izbacuju neodgovarajuće ideje
 3. STUPANJ – izrađuje se prototip i provjerava u odgovarajućim laboratorijima gdje se utvrđuje u
kojoj su mjeri zadovoljene gl., a zatim i sporedne funkcije; provjerava se i jesu li korišteni
odgovarajući mat.; izrađuje se detaljan predračun za varijante i utvrđuje koja je varijanta troškovno
najprikladnija
 4. STUPANJ – vrednuje se rezultat izrade i ispitivanja funkcijskog prototipa radi uporabe; to se izvodi
ponovnim oblikovanjem prototipa, a nakon toga slijedi pokus djelovanja u graničnim okolnostima
 5. STUPANJ – konačno oblikovanje proiz.; pregledavaju se nacrti, popravljaju odn. dopunjuju s
obzirom na rezultate pokusa proizvodnog prototipa i utvrđuje odgovaraju li normama

IDENTIFIKACIJA PROIZVODA
1. IDENTIFIKACIJA PROIZVODA
 IDENTIFIKACIJA (KODIRANJE) = proces koji omogućava nedvosmisleno i jednokratno označivanje
proiz., pojmova i pojava
 CILJ – praćenje tijeka robe u distribucijskom lancu što podrazumijeva planiranje svake faze posl.
procesa, kontrolu i nadzor, dnevnu inventuru i unapređenje poslovanja

2. ORGANIZACIJA GS1 (Global Standards One)

 prve zemlje koje su razvile sustav kodiranja – SAD i Kanada (UPC)
 1977. – osnovan EAN (European Article Numbering Association)
 1981. – mijenja ime u EAN International
 danas se EAN sustav koristi u više od milijun poduzeća u svijetu
 2003. – EAN International postaje GS1

o GS1 standardi povezuju organizacije koje povezuju sve sudionike lanca nabave: proizvođače,
distributere, maloprodavače, bolnice, prijevoznike, carinarnice, programere, lokalna i
međunarodna tijela
o sastoji se od organizacija za kodiranje proiz. koje su zadužene za kodiranje artikala na razini
države te su uključene u GS1 sustav kroz sustav nacionalnih organizacija
o strateški cilj: održavanje neutralne pozicije u odnosu na posl. okruženje i osiguravanje platforme
za što uspješniju suradnju između proizvođača i trgovca na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini
o glavne odgovornosti nacionalnih članica:
1. dodjeljivanje jedinstvenih brojeva
2. stručno usavršavanje i tehnička podrška pri dodjeljivanju bar kodova
3. pružanje inf. o standardima i kontinuirani razvoj GS1 sustava standarda

3. GS1 SUSTAV STANDARDA

 temelji se na 7 GS1 identifikacijskih ključeva:
1. GTIN – Global Trade Item Number – ključ koji se koristi za identifikaciju trg. artikala za kojima
postoji potreba da se ponovno pronađe prethodno definirana inf. za koju se može odrediti cijena
ili se može naručiti ili fakturirati u bilo kojoj točki bilo kojeg lanca dob.; može sadržavati 8, 12, 13
ili 14 znamenaka ovisno o namjeni
 2. GLN – Global Location Number – ključ koji služi za identifikaciju svega što je/što bi moglo biti
adresirano (npr. tvrtke, odjeli, sobe, tvornice, EDI mrežne adrese…); ovaj ključ je preduvjet za
korištenje EDI sustava
3. SSCC – Serial Shipping Container Code – standardni identifikacijski broj koji se koristi za
jedinstvenu identifikaciju logističkih (transportnih i/ili skladišnih) jedinica
4. GRAI – Global Returnable Asset Identifier – ključ koji služi za identifikaciju imovine koja se može
ponovno koristiti (amb., transportna oprema..)
5. GIAI – Global Individual Asset Identifier – ključ koji se koristi pri identifikaciji pojedinačnih
komada/dijelova fiksne imovine (računalo, stol, komponente zrakoplova)
6. GSRN – Global Service Relation Number – ključ koji se koristi za identifikaciju odnosa između
pružatelja i korisnika neke usl. (npr. članstvo u nekom klubu, pacijent neke bolnice..)
7. GDTI – Global Document Type Identifier – ključ koji služi za identifikaciju dokumenata
(službeni/privatni dokumenti); npr. porezni zahtjevi, police osiguranja
 Aplikacijski identifikatori: brojevi od 2 do 4 znamenke koji jedinstveno identificiraju određeni
sadržaj; čitljivi su ljudima te su odvojeni zagradama od inf. koje definiraju; npr.
 00 – za SSCC (logičke jedinice)
 01 – za GTIN (trgovačke artikle)
 02 – za GTIN artikla u grupnoj ambalaži
 11 – za datum proizvodnje
 GS1 standarde trebamo koristiti jer su: jedinstveni, nemaju nikakvo značenje, međunarodni,
multisektorski
 GS1 sustav standarda sastoji se od 4 ključna područja:
1. Bar kodovi – globalni standard
2. eCom – standard za elektroničku razmjenu posl. podataka
3. GDSN – omogućuje usklađivanje podataka
4. EPC Global – cilj automatizirano praćenje artikala kroz cijeli lanac

4. GS1 CRTIČNI KOD

 CRTIČNI KOD (bar kod) = smisleni niz tamnih crta i svijetlih linija koji predstavlja strojno čitljivu
prezentaciju inf. te tako olakšava proces identifikacije proiz., bilo pri ulasku istih u skl. ili izlasku iz
trgovine
 SIMBOLOGIJA – sustav kodiranja podataka koji će biti optički čitani (isti sadržaj može se zapisati
na više načina); u linearne simbologije se ubrajaju:
 EAN/UPC porodica
 GS1 – 128
 ITF 14
 GS1 Data Bar
 SIMBOL – kombinacija znakova koje zahtijeva određena simbologija
 PODACI – podaci koji se nalaze kodirani u simbolu (identificiranje artikla te dodatno rok trajanja,
broj serije)
 EAN/UPC CRTIČNI KODOVI – osn. primjena: identifikacija trg. artikala namjenjenih maloprodaji tj.
realizacija GTIN-a
 o EAN 13 – dvije vrste:
1. 2 pozicije za zemlju proizvođača
10 pozicija za identifikaciju proiz.
1 pozicija za kontrolni broj
(npr. 8712345123451)
2. 3 pozicije za zemlju proizvođača
9 pozicija za identifikaciju proiz.
1 pozicija za kontrolni broj
(npr. 3850123045672)
Struktura EAN 13

o EAN 8 – dodjeljuje se za proiz. manjih dimenzija

o UPC-A – 12 znamenkasti broj kojem se dodaje nula s lijeve strane
o UPC-E – 6 znamenkasti broj kojem se dodaju dvije nule koje se ne tiskaju

 ITF – 14 CRTIČNI KOD – označuje trgovinske i transportne jedinice (trgovinska jedinica se u ovom
slučaju odnosi na poduzeća); razvijen je s ciljem efikasnije manipulacije robom u logističkim
procesima; služi samo za zapis GTIN-a

 GS1 – 128 – sred. kodiranja GTIN-aili SSCC-a i mnoštva dodatnih inf. kao što su: broj serije, datum
proizvodnje, rok trajanja, težina,..; broj znakova nije fiksan već ovisi o količini podataka

EAN8 (GTIN) EAN13 (GTIN) ITF 14 (GTIN) GS1-128 (GTIN-SSCC)

 DATA BAR kodovi
 dvodimenzionalni
 nose više podataka od običnih i imaju puno manje dimenzije
  Dodjeljivanje crtičnih kodova:
1. Identificiranje jedinica široke potrošnje – roba koju je nemoguće fizički označiti bar
kodom (kruh, peciva); roba promjenjivog sadržaja i cijene – CRO SCAN prefiks
2. Identificiranje trgovinskih jedinica – trgovinska jedinica je jedinica kojoj je dodijeljena
cijena, koja je naručena ili fakturirana u cilju trgovine između poduzeća (ITF-14)
3. Identificiranje transportnih jedinica – jedinica koja nije predmet trgovine već je stvorena
radi lakšeg prijenosa tj. u logičke svrhe (GS1-128)

5. CRTIČNI KOD ZA KNJIGE I DR. OMEĐENE PUBLIKACIJE

 ISBN (International Standard Book Number) – kod za knjige: sastoji se od ISBN oznake i 13
znamenaka
 ISSN – crtični kod za serijske publikacije
 Područja uporabe EAN sustava:
 Trgovina
 Zdravstvo
 Skladištenje
 Transport
 Novinarstvo i knjižničarstvo

6. RFID TEHNOLOGIJA (Radiofrekvencijska identifikacija)

 omogućuje jednoznačnu identifikaciju objekta, osoba i životinja na daljinu uporabom
elektromagnetskog ili elektrostatičkog polja određenje frekvencije
 evolucija crtičnog koda u elektronički proizvodni kod – EPC
 komponente RFID-a:
 transponder radijskog signala (tag)
 čitač
 softver

 vrste RFID sustava prema izvoru energije:

 pasivni – nema vl. izvor napajanja nego u tu svrhu koristi elektromagnetske valove koje odašilje
čitač; na taj način generira energiju za napajanje električkog sklopa i odašiljanje podataka do
čitača; mogu komunicirati s čitačem samo kada se nalaze u elektromagnetskom polju čitača
(udaljenost: 0-10m)
 polu – pasivni – sadržavaju bateriju za napajanje svog elektroničkog sklopa, no za odašiljanje
inf. koriste elektromagnetske valove primljene od čitača (npr. elektron. naplata cestarine)
 aktivni – imaju vl. bateriju kao izvor energije i ugrađeni aktivni odašiljač tako da s čitačem mogu
komunicirati potpuno autonomno
 vrste RFID sustava prema sposobnosti modifikacije podataka:
 Read – write
 Read – only
 Write once, read many
 Područja primjene RFID sustava:
1. Upravljanje distribucijom
2. Naplata cestarine
3. Knjižnice
 4. Praćenje osoba
5. Praćenje prtljage u zračnom prijevozu
6. Liječenje pacijenata
7. Kastomizacija usluga
8. Primjena u maloprodaji
 Prednosti RFID tehnologije:
 modifikacija podataka – RFID je utemeljen na dinamičkoj interakciji s tagom  podaci se mogu
dopisivati i mijenjati bez obzira na kojem mjestu i u kojem dijelu ind. procesa se objekt nalazi;
jednom kada se bar kod otisne, nemoguće je dopunjavati i mijenjati u njemu sadržane inf.
 memorijski kapacitet
 udaljenost čitanja podataka
 vijek trajanja
 jedinstvena identifikacija
 identifikacija više predmeta istodobno
 sigurnost podataka

7. EDI ELEKTRONIČKA RAZMJENA PODATAKA

 osn. ideja jest da se uporaba papirnatih dokumenata svede na minimum
 prijenos komercijalnih, strukturiranih podataka prema dogovorenom standardu s jednog računala
na dr. elektroničkim putem s minimumom ljudske intervencije
 razmjena se odnosi na posl. transakcije s njihovim komercijalnim logističkim i finan. implikacijama
 EANCOM – detaljna uputa za primjenu UN/EDIFACT standardnih poruka; 6 osn.skupina poruka:
1. Poruke o glavnim podacima
2. Poruke o posl. transakcijama
3. Poruke o izvješću i planiranju
4. Poruke o sintaksi
5. Općenite poruke
6. Sigurnosne poruke
 EDI sustav čine 3 komponente:
1. Standardne poruke
2. Programi za konverziju
3. Komunikacijske mreže
 Globalni lokacijski kod (GLN) – numerički kod koji identificira bilo koju pravnu, funkcionalnu ili
fizičku lokaciju u sklopu neke posl./organizacijske strukture
 Prednosti EDI sustava:
 značajno smanjenje papirologije – smanjenje administrativnih troš.
 uklanja pogreške nastale pri ručnom unosu podataka
 brzi prijenos velikih količina podataka
 bolje upravljanje i nadzor proizvodnje, nabave i isporuke
 Potencijalni nedostatci nalaze se na strani dob., a to su: potreba za nešto većim zalihama kao i
smanjeno vrijeme za isporuku; otpor zaposlenika naviklih na papirnato poslovanje

NORMIZACIJA I NORME
POJAM INFRASTRUKTURE KVALITETE
 INFRASTRUKTURA KVALITETE = niz elemenata (radnji/institucija)koje imaju za cilj olakšati
stvaranje novih proiz. te osigurati njihovu kompatibilnost sa zahtjevima kupaca ali isto tako i svim
tehničkim elementima sustava
 CILJ – stvaranje uređenog međunarodnog trž.
 CILJEVI NACIONALNE INFRASTRUKTURE KVALITETE:
1. osigurati slobodu kretanja robe
2. zaštita potrošača
3. zaštita života, zdravlja ljudi i životinja
4. zaštita okoliša i zaštita prirodnih izvora
5. opća sigurnost

ZAKONODAVNI OKVIR INFRASTRUKTURE KVALITETE RH

1. Zakon o tehničkim zahtjevima za proiz. i ocjeni sukladnosti
2. Zakon o općoj sigurnosti proiz.
3. Zakon o akreditaciji
4. Zakon o normizaciji
5. Zakon o mjeriteljstvu

POVIJEST NORMIZACIJE
 Normizacija – standardizacija
 Važnost
 Industrijska revolucija – nagli porast standardizacije
 Omogućuju međunarodnu trgovinu (INCOTERMS)
 Internacionalizacija normi
 Uvjet za pristupanje EU
 Prva nacionalna normizacijska organizacija (BSI – British standards institution) – 1901.
 1. međunarodna normizacijska organiz. (IEC – International electrotechnical commission) – 1906.
 1946. – osnovan ISO (International organization for standardization)

DEFINICIJE I CILJEVI NORMIZACIJE

 NORMA = poznata i priznata mjera za određenu kvantitativnu i kvalitativnu veličinu u okviru
određene socijalne zajednice
= dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela koji za opću i višekratnu
uporabu daje pravila, upute ili značajke za djelatnosti ili njihove rezultate s ciljem postizanja
najboljeg stupnja uređenosti u danome kontekstu
 NORMIZACIJA = djelat.uspostavljanja odredaba za opću i opetovanu uporabu koje se odnose na
postojeće ili moguće probleme radi postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danome kontekstu
 NORMA/STANDARD (u robnoj proizvodnji) = niz precizno i sažeto danih definicija, tehničkih
specifikacija, kriterija, mjera, pravila i karakteristika koje opisuju mat., proiz., procese i sustave

Oznaka za europsku sukladnost

  oznaka “CE” – jedna od oznaka koju proizvođač/dob. smije staviti na proiz.
 ona nije oznaka kvalitete proiz., ali se smatra putovnicom za europske proiz.

OPĆA PODJELA NORMI:

1. Norme za proiz.
2. Norme za procese
3. Norme za sustave upravljanja
 INTERNACIONALIZACIJA NORMI
1. Izbjegavanje protekcionizma
2. Zaštita zemalja u razvoju
3. Stvaranje jedinstvenog svjetskog trž.
4. Zaštita ekološkog planetarnog sustava
5. Širenje i prihvaćanje najnovijih globalnih tehničkih i tehnoloških znanja
6. Izgradnja jedinstvenog komunikacijskog sustava
 CILJEVI NORMIZACIJE:
1. Osigurati prikladnost proiz., procesa i usl.
2. Povećanje razine sigurnosti, proiz., procesa/usl., čuvanja zdravlja, života ljudi i životinja te
zaštite okoliša
3. Poboljšanje proizvodne učinkovitosti
4. Uklanjanje tehničkih zapreka međunarodnoj trgovini

 ZNAČAJKE NORMI, NORME MORAJU:

1. Biti potrebne
2. Biti primjenjivane
3. Biti rezultat pune uključenosti svih zainteresiranih strana
4. Dopuštati tehnološku inovaciju i konkurenciju
5. Biti redovito i planirano osuvremenjivane

ISO – MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA ZA NORMIZACIJU

 osnovana 1947.g. u Ženevi
 “Isos” latinski znači jednak
 zadaća: priprema, prihvaćanje i objavljivanje internacionalnih normi te da se o njima brine
 redovite članice ISO-a imaju slj. zadaće:
1. Informiranje
2. Prezentiranje
3. Suradnja
4. Ispunjavanje svih obveza i zadaća
 Načela razvoja novih normi:
1. Konsenzus (industrija, znanstvenici,akademici, potrošači, državna uprava, zakonodavstvo, društvo)
2. Široka primjena
3. Dobrovoljnost
 Proces nastanka nove norme:
 1. Faza prijedloga
2. Faza pripreme
3. Faza odbora (DIS)
4. Faza javne rasprave
5. Faza prihvaćanja
6. Faza objave
 KARAKTERISTIKE ISO NORMI:
1. Zasnovane na demokratskom sustavu
2. Dobrovoljne
3. Tržišno orijentirane
4. Donose se konsenzusom
5. Globalne su važnosti
 SVAKA NORMA IMA SLJ. STRUKTURU:
1. Uvod
2. Svrhu i područje primjene
3. Vezu s dr. srodnim normama
4. Osnovne pojmove
5. Sadržaj
6. Priloge
 Koristi od primjene ISO standarda: poduzeća, inovatori, kupci, potrošači, državna uprava, trgovci,
zemlje u razvoju, planet

HRVATSKI ZAVOD ZA NORME – HZN

 uspostavlja infrastrukturu tehničkih odbora u svim područjima u kojima je iskazana potreba za
donošenjem hrv. normi
 brine o poštivanju i primjeni pravila za normizaciju
 obavještava domaću i međunarodnu javnost o normizacijskim akt. na nacionalnoj razini

MJERITELJSTVO
 MJERITELJSTVO u infrastrukturi kvalitete omogućuje mjerenje određenih veličina i upravo tim
mjerenjem doprinosi se kvaliteti proizvedenih roba i procesa uz istovremeno ukidanje tehničkih
zapreka u trgovini
 dijeli se na 3 gl. područja djelovanja:
1. znanstveno mjeriteljstvo
2. industrijsko mj.
3. zakonsko mj.
 znanstveno (temeljno) mj. prema BIPM-u dijeli se u 9 tehničkih područja:
1. masa
2. elektricitet
3. duljina
4. vrijeme i frekvencija
5. termometrima
6. ionizantno zračenje i radioaktivnost
 7. fotometrija i radiometrija
8. protok
9. akustika i kol. tvari

OVLAŠĆIVANJE I CERTIFIKACIJA
 OVLAŠĆIVANJE (AKREDITACIJA) = postupak kojim ovlaštena ustanova daje formalno priznanje
nekoj organizaciji ili osobi da stručno obavlja zadaće, a one bi bile ispitivanje, umjeravanje,
potvrđivanje ili nadzor
 AKREDITACIJA = postupak kojim ovlaštena ustanova formalno priznaje stručnost organizacijama ili
osobama da provedu postupke u svrhu certifikacije
 CERTIFIKACIJA = postupak kojim nezavisna 3. strana daje jamstvo u pisanom obliku (certifikat,
potvrda) da su proiz., proces ili usl. u skladu s traženim normama, pravilima i/ili zakonima

VRSTE NORMI
1. Osnovne norme – opisuju gl. područja primjene i opće pojmove
2. Norme za usl. – utvrđuju kakva pojedina uslužna djelat. mora biti da bi ispunila osn. namjenu
3. Planske norme – sadrže sve elemente bilo koje planirane akt.: ideje, nacrte, realizaciju
4. Sigurnosne norme – točno propisuju postupke kojih se treba pridržavati da ne bi došlo do
ugrožavanje života i zdravlja ljudi te nanošenja mat. štete
5. Norme za uporabu – načini i metode pri korištenju materijalnih sred. i davanja usl.
6. Proizvodne norme – način proizvodnje određenog proiz.
7. Norme za isporuku – ispravna isporuka sir., poluproiz. i proiz.
8. Norme za mjerenje – način mjerenja i mjerne jedinice
9. Norme za kvalitetu materijala – definiraju kakve sir. i poluproiz. moraju biti, koja ima je minimalna
kvaliteta sadržana u propisanimkarakteristikama
10. Norme za procedure - nužni postupci koji se moraju poštovati prilikom realizacije proiz./pružanja usl.
11. Norme za ispitivanje i testiranje – način ispitivanja proiz., dobivanja i obrade podataka i njihova
tumačenja
12. Norme za objašnjenje i simbole – definiraju kako treba tumačiti pojedine odredbe, simbole/oznake
13. Terminološke norme – određuju koji se termini moraju koristiti da ne bi došlo do nesporazuma
14. Deklaracijske norme – propisuju kako proizvođač mora deklarirati svoj proiz. i njegove karakteristike
o kojima kupac mora biti točno i pravodobno informiran
 Vrste normi obzirom na područje primjene:
1. INTERNE – norme koje za svoje potrebe koriste pojedina poduzeća; one vrijede, nastaju i
primjenjuju se samo u poduzećima koja su ih donijela
2. GRANSKE – zajednički ih koriste 2/više poduzeća u okviru iste struke
3. NACIONALNE – HZN (Hrv. zavod za norme)
4. REGIONALNE – donose se na razini regije tj. država koje su međusobno povezane u
političkoj i gospodarskoj suradnji ; CEN – Europski odbor za normizaciju
5. MEĐUNARODNE – vrijede na međunarodnom području; najpoznatije ustanove: ISO
(Međunarodna org. za normizaciju) i IEC (Međunarodna elektrotehnička komisija)

UPRAVLJANJE KVALITETOM
1. UPRAVLJANJE KVALITETOM
 KVALITETA = mjera ili pokazatelj obujma odn. iznosa uporabne vrijed. nekog proiz./usl. za
zadovoljenje točno određene potrebe na određenom mjestu i u određenom trenutku tj. onda kad
se taj proiz. i ta usl. u društvenom procesu razmjene potvrđuju kao roba
 Elementi definiranja kvalitete:
1. Kvaliteta kao sukladnost sa specifikacijama
2. Kvaliteta kao superiorna vrijed.
3. Kvaliteta kao ispunjavanje ili premašivanje zahtijeva kupaca
4. Kvaliteta kao izvrsnost

2. POVIJEST KVALITETE
 Prva generacija – prije 1980. razdoblje mjerenja i kontrole
 Druga generacija – 1980.-1990-tih kvaliteta kao univerzalna mantra
 Od 1990-tih kvaliteta kao strateški pokretač

3. EVOLUCIJA UPRAVLJANJA KVALITETOM

1. Kontrola kvalitete: unutarnja i vanjska
- nedostatci: fokus na posljedice, kvalitetu definira proizvođač
2. Osiguranje kvalitete – razlike u odnosu na kontrolu kvalitete:
 naglasak na prevenciji
 uključivanje svih posl. funkcija i svih zaposlenih u potragu za kvalitetom i zadovoljstvom kupca
 kon. kval. se bavi kvalitetom izvedbe ideje o tomu što zadovoljava kupca dok se osiguranje kval.
bavi kvalitetom same ideje
3. Upravljanje kvalitetom = multidimenzionalni pristup upravljanju organizacijom orijentiran na
stvaranje kulture kvalitete, isporuku superiorne vrijed. dionicima i stvaranje trajne i održive
konkurentske prednosti za organizaciju

4. KVALITETA KAO RELATIVNA KATEGORIJA

 Kvalitetu smatramo relativnom kategorijom zahvaljujući učinku 3 stajališta:
1. UČINAK STAJALIŠTA – govori da sudionici u procesu nastanka, razmjene i korištenja određene
robe imaju drugačija stajališta u pogledu kvalitete robe
a) Kvaliteta s gledišta potrošača – razina ugrađene uporabne vrijed. proiz./usl. do koje ona
zadovoljava određenu potrebu (luksuzna, kvalitetna, niskokvalitetna roba)
b) Kvaliteta s gledišta proizvođača –mjera koja pokazuje koliko je proiz. uspio:
 Koncepcijski (idejni projekt)
 Konstrukcijski (odnos uporabnih vrijed. dvaju koncepcijski istih proiz.)
 Kvaliteta izrade (realizacija kvalitete koncepcije i konstrukcije)
c) Kvaliteta s gledišta tržišta – stupanj do kojeg određena roba zadovoljava određenog kupca
u odnosu prema istovrsnoj robi konkurenata
d) Kvaliteta s gledišta društva – stupanj do kojeg su određeni proiz. i usl. prošli akt
kupoprodaje i potvrdili se kao roba, ostvarivši pritom profit
2. UČINAK ZAMJENE – pojava pri kojoj se uočava izravna ovisnost plasmana robe (niskokvalitetne,
kvalitetne i luksuzne) na određenom trž. u ovisnosti o platežnoj moći prosječnog kupca
 - vrste trž. na svijetu: siromašna, u razvoju, srednje razvijena, visoko razvijena
3. UČINAK TRANSFORMACIJE – pokazuje kako se na određenom trž. i u danom vrem. intervalu
tijekom vremena mijenjaju pojedini parametri kvalitete

5. TROŠKOVI KVALITETE
 TROŠ. KVALITETE = troš. čiji su uzroci pretežno zahtjevi kvalitete tj. troš. uzrokovani akt. koje se
odnose na sprečavanje pogrešaka, plansko ispitivanje kvalitete te interno i eksterno utvrđene
pogreške; Karakteristike:
 oni postoje te su, u pravilu, prikriveni i nepoznati
 sadržani su u kalkulacijama, ali ne kao posebno iskazana stavka kalkulacije
 u pravilu, njihova je struktura nepoznata
 zbog svih pobrojenih nepoznanica, oni čine najopasniji trošak
 oni su potencijalna, neiskorištena pričuva
 stupanj spoznaje o njima u nekom trg. druš. mjerilo je stupnja svjesnosti o kvaliteti uopće
 oni mogu biti značajan pokazatelj kvalitete, koristan prvenstveno poslovodstvu za donošenje
ispravnih odluka

 TROŠ. PREVENTIVE – planiranje kvalitete, preispitivanje novog proiz., kontrola procesa,

vrednovanje kvalitete dob., edukacija
 TROŠ. OCJENJIVANJA – ulazna kontrola i ispitivanje, kontrola u procesu, završna kontrola,
održavanje opreme za kontrolu
 TROŠ. UNUTARNJIH MANJKAVOSTI – škart, dorada, analiza propusta, diskontna cijena
 TROŠ. VANJSKIH PROPUSTA – troš. jamstva, nagodbe prema tužbama, vraćeni mat., odšteta
 Pokazatelji troš. kvalitete:
1. PK1 = (troš. kvalitete/uk. troš.) x 100 (do 15%)
2. PK2 = (troš. kvalitete/troš. za kvalitetu) x 100 (do 200%), preventiva
3. PK3 = (troš. kvalitete/ troš zbog kvalitete) x 100 (do 200%), kurativa

 Zaključak o troš. kvalitete:

 jezik novca je ključan
 značenje troš. kvalitete
 mjerenje i izvještavanje o troš. kvalitete ne rješava problem
 obuhvat troš. kvalitete je preuzak
 dugovječnost temeljnih kategorija
6. KLJUČNI PRINCIPI SUK-a (sustav upravljanja kvalitetom)
 organski principi – ističu organizacijski i ljudski dio upravljanja kvalitetom te koriste niz tehnika
razvoja organizacije da bi potakli promjene
 mehanički principi – više ističu metodološku i tehničku stranu kvalitete te su usmjereni na
korištenje alata i tehnika za upravljanje kvalitetom pri rješavanju konkretnih problema

 KONTINUIRANO UNAPREĐENJE = svjesni napor usmjeren prema upravljanju i ubrzanju “krivulje

učenja” putem uključivanja maksimalnog broja zaposlenika u procese poboljšanja te proširivanja
obuhvata poboljšanja od redukcije troš. prema kvaliteti, brzini, sigurnosti te radnom okruženju
 Sposobnost organizacije za kontinuirano unapređenje:
1. Razumijevanje – moramo znati/slagati se oko toga što je zapravo unapređenje; da li svi, na
svim razinama razumiju izazov kontinuiranih promjena?
2. Vještine – moramo znati kako se poboljšati; imaju li ljudi potrebne vještine kako bi
analizirali, dizajnirali i implementirali promjene?
3. Potpora – moramo imati potporu i mogućnost za poboljšanje; postoje li u organizaciji
procesi i sustavi koji ne samo da omogućavaju poboljšanja već ih i zahtijevaju?
4. Opredjeljenje – moramo imati odlučnost da se poboljšamo; postoji li u organizaciji jaka
želja za poboljšanjima?

 FOKUS NA KUPCA
 važnost kupca – zadovoljstvo kupca – najvažniji preduvjet dugoročnog opstanka
organizacije te je uloga svakog zaposlenika da svojim predanim radom potpomogne
ostvarivanju navedenog cilja
 interni kupac – potrebe su mu također visoko rangirane i njihovo zadovoljavanje je
podjednako važno; zahtjev za zadovoljstvom kupca obvezuje organizacije na akt. poput:
procjene kupčevih očekivanja kao i sposobnosti organizacije u njihovu ispunjavanju,
upravljanja odnosima s kupcima, obveze prema zadovoljavanju kupca

 2 koncepta:
1. Posao vođen kupcem – kratkoročan, reaktivan te se naslanja na postojeće i
spoznate potrebe kupca
2. Tržišno orijentiran posao – dugoročan, proaktivan te teži ispunjavanju latentnih i
neizrečenih zahtjeva kupaca
 PROCESNI PRISTUP
 temelji se na ideji da se bilo koja akt./funkcija poduzeća može prikazati kao proces
 temelji se na 3 koraka:
1. Dokumentiranje procesa
2. Postizanje poboljšanja
3. Pridržavanje poboljšanih procesa

 UKLJUČENOST ZAPOSLENIKA
 iskorištavanje potencijala zaposlenika – jedno od najvažnijih oružja upravljanja kvalitetom
(edukacija, korištenje osn. alata i tehnika..) – svaki zaposenik može dati doprinos
povećanju učinkovitosti organizacije i njezinom usmjeravanju prema zadovoljstvu kupca
 primjena timskog rada
 odgovarajuća stimulativna politika
 VODSTVO
 potpora top menadžmenta
  temeljni princip vodstva
 primjena vodstva na nižim organizacijskim razinama

7. NORMIZACIJA KVALITETE
 ideja i provedba postupka normizacije sustava za upravljanje kvalitetom potječe iz vojne industrije
 razvoj međunarodne trgovine zahtijevao je primjenu normi
 1987. – objavljen niz normi ISO 9000

Križ normi – usporedba s nogometom

DEFINICIJE

PRAVILA IGRE

STRUKTURA SAVEZA NOGOMET SUDAČKI PROPISI

OPIS OBJEKTA

Križ normi

ISO 9000

ISO 9001 i ISO 9004

ISO 45000ff KVALITETA ISO 19000ff

OSTALE NORME
ISO 14001:2000
OHSAS
ISO 22000, itd.

 osn. su definicije (norma 9000), zatim slijede norme koje određuju sustav za osiguranje kvalitete
u tvrtki (ISO 9001 i ISO9004), norme koje su namjenjene organizacijama za ocjenu sustava
osiguranja i kvalitete – uključujući i mjerne laboratorije (EN 45000ff), norme koje propisuju način
“suđenja” ili auditiranja – ljudi, sred., dokumenti (ISO 19000ff) i dodatne norme (npr. ekološke
norme ISO 14000ff)
8. ISO 9001 : 1994
  primjenjuje se kad tvrtka ima cjelokupan proizvodni ciklus proiz., od dizajniranja do servisa
 elementi norme:
1. ISO 9000:1994
2. ISO 9001:1994
3. ISO 9002:1994
4. ISO 9003:1994

9. REVIZIJA ISO 9000ff

 prva revizija – 1994.g.
 2000.g. – dolazi do druge velike revizije norme ISO 9000, razlozi su:
 neznanje, podcjenjivanje
 certifikat kao jedini cilj
 kriva interpretacija triju osnovnih modela
 preobilje dodatnih normi
 prejaka veza s materijalnom proizvodnjom
 statičnost
 nedovoljno uvažavanje kupca
 nepovezanost sa srodnim područjima…
 revizijom se ukidaju postojeće, a uvode 3 nove norme:
1. ISO 9000:2000 – rječnik pojmova
2. ISO 9001:2000 – smjernice za izgradnju sustava
3. ISO 9004:2000 – smjernice za poboljšanje sustava
 revizija iz 2008.g. imala je za cilj povezivanje s TQM-om kroz:
1. Pretvaranje potreba kupaca u interne zahtjeve
2. Uprava prenosi stav o važnosti norme
3. Upravljanje sustavom povezanih procesa
4. Provođenje analize zadovoljstva kupaca
5. Naglasak na kontinuiranom unapređenju
6. Provjera učinkovitosti edukacije
7. Proces za ostvarivanje unapređenja
HRN ISO 9001:2009
 Norma ISO 9000 kvalitetu definira kao stupanj u kojem skup svojstvenih značajki zadovoljava
zahtjeve; zahtjev pri tomu predstavlja potrebu/očekivanje koji se mogu navesti ili podrazumijevati.

Ciljevi implementacije norme ISO 9001

 Postizanje, održavanje i potragu za kontinuiranim unaprjeđivanjem kvalitete proizvoda (i usluga)
u odnosu na postavljene zahtjeve.
 Poboljšanje kvalitete operacija usmjerenih ka kontinuiranom ispunjenju kupčevih i implicitnih
potreba ostalih dionika.
 Pružanje povjerenja internom menadžmentu kako se zahtjevi kvalitete ispunjavaju.
 Pružanje povjerenja kupcima i ostalim dionicima kako se zahtjevi kvalitete nalaze ugrađeni u
isporučenim proizvodima i uslugama.
 Pružanje povjerenja kako su zahtjevi sustava kvalitete ispunjeni.

 8 principa na kojima se temelji norma ISO 9001:2008:

 1. Orijentacija na kupce
2. Vodstvo
3. Uključenost zaposlenika
4. Procesni pristup
5. Sustavni pristup upravljanju
6. Kontinuirano unapređivanje
7. Činjenični pristup donošenju odluka
8. Uzajamno korisni odnosi s dob.

proces implementacije SUK sastoji se od slj. faza:
1. Izrada priručnika kvalitete
2. Dokumentiranje procedura
3. Osigurati predanost poslovodstva
4. Definiranje zahtjeva korisnika
5. Angažman certifikatora
6. Provođenje internog audita
7. Recertifikacijski audit
Razlozi za implementaciju norme:
 poboljšanje poslovanja
 izgradnja i poboljšanje sustava upravljanja kvalitetom koji će biti prepoznat od strane korisnika
diljem svijeta
 poboljšanje kvalitete proiz./usl., te dosljednost kvalitete
 poboljšanje zadovoljstva korisnika
 poboljšanje konkurentske pozicije
 udovoljavanje zahtjevima jednog ili više ključnih korisnika

10. ZAHTJEVI NORME ISO 9001:2008

1. Područje primjene
2. Veza s dr. normama
3. Nazivi, definicije i kratice
4. Sustav upravljanja kvalitetom – definirati procese koji su potrebni za sustav upravljanja
kvalitetom i njihovu primjenu u organizaciji; odrediti slijed i međusobno djelovanje tih procesa;
zahtjevi za konstantnim poboljšanjem
 obavezna dokumentacija sustava za upravljanje kvalitetom prema normi ISO 9001:2000:
1. Politika i ciljevi
2. Priručnik kvalitete
3. Šest obveznih procedura (upravljanje dokumentima, upravljanje zapisima, interni audit,
upravljanje nesukladnim proiz., korektivne radnje, preventivno djelovanje)
4. Najmanje jedan vlastiti proces
5. 21 zapis
I. POLITIKA KVALITETE
 krovni dokument kojim se kreiraju misija i vizija poduzeća
 misija mora objasniti: što organizacija jest, što radi i u što vjeruje
 vizija – navodi dugoročnu sliku organizacije
II. CILJEVI KVALITETE
III. PRIRUČNIK KVALITETE – primjer cilja?
DOKUMENTACIJA SUK-a
  1. RAZINA – politika, ciljevi i priručnik kvalitete
 2. RAZINA – sastoji se od slj. elemenata:
 6 obveznih procedura
 detaljni opis svih procesa
 dokumentacija potrebna za učinkovito planiranje, odvijanje i kontrolu procesa
 plan kvalitete
 posl. planovi
 3. RAZINA – sastoji se od slj. elemenata:
 radnih uputa koje navode kako se obavljaju određeni zadaci
 dokumentcaije za trening
 4. RAZINA – sastoji se od slj. elem.:
 neispunjenih obrazaca koji opisuju posao koji treba biti obavljen odn. demonstriraju da je
procedura koja je zahtijevala prikupljanje/korištenje podataka provedena
 nacrta, shema, crteža…
5. Odgovornost uprave – opis načina na koji će se sve radnike informirati o važnosti udovoljavanja
zahtjeva kupaca; uspostavljanje politike kvalitete; uspostavljanje ciljeva kvalitete
6. Upravljanje resursima – osiguranje resursa; ljudski potencijali; infrastruktura; radno okružje
7. Realizacija proiz.:
a) Planiranje realizacije proiz.
b) Procese usmjerene prema kupcu – određivanje zahtjeva koji se odnose na proiz.; ocjena
zahtjeva koji se odnose na proiz.; komunikacija s kupcem
c)Projektiranje i razvoj – planiranje projektiranja i razvoja; ulazni i izlazni podaci; ocjena;
upravljanje promjenama u projektiranju i razvoju
d) Nabavu – proces; informacije; verifikacija nabavljenog proiz.
e) Proizvodnju i pružanje usluga – upravljanje proizvodnjom; identifikacija i sljedivost; vlasništvo
kupca; čuvanje proiz.
f) Upravljanje nadzornom i mjernom opremom
8. Mjerenje, analiza i poboljšanje – uporaba razl. alata za upravljanje kvalitetom; provođenje
internog audita minimalno jednom godišnje

AUDIT SUSTAVA KVALITETE

 AUDIT = sustavan, neovisan i dokumentiran proces za dobivanje dokaza neovisne ocjene (audita) i
njihovo objektivno vrednovanje kako bi se utvrdio opseg u kojem su ispunjeni kriteriji neovisne
ocjene (audita)
 AUDITOR = osoba osposobljena za provedbu audita
 AUDIT TIM = 1 ili više auditora koji provode audit
 ciljevi:
 utvrđivanje sukladnosti sustava upravljanja u odnosu na zahtjeve
 ocjenjivanje učinkovitosti uvedenog sustava upravljanja
 uočavanje nesukladnosti u procesima
 pomoć pri ispunjenju zahtjeva iz normi odn. pravila, osobito u početnoj fazi implementacije
sustava upravljanja kvalitetom tj. poslovanjem
 prikupljanje inf. koje su potrebne za ocjenu sustava upravljanja poslovanjem od uprave org.
 specifični ciljevi koje definira uprava

 AUDITI prvenstveno služe stalnom poboljšanju (interni) i dokazivanju (eksterni)

 Podjela audita sustava kvalitete
AUDIT
AUDITOR SVRHA OPSEG
INTERNI USKLAĐENOST AUDIT PROIZ.

EKSTERNI IZVOĐENJE AUDIT PROCESA

AUDIT SUSTAVA

 EKSTERNI AUDIT – auditi druge i treće strane

 audit DRUGE STRANE – provode organizacije kupca odn. subjekata koji djeluju u njegovo
ime; cilj: veća sigurnost org. kupca da će nabavljeni proiz./usl. biti sukladan zahtjevima
 audit TREĆE STRANE – provode akreditirane certifikacijske tvrtke i zakonodavna tijela
 INTERNI AUDIT – unutar organizacije
 FAZE AUDITA:
1. Prikupljanje inf.
2. Planiranje i priprema
3. Uvodni sastanak
4. Provođenje audita
5. Završni sastanak
6. Naknadne radnje
 KRITERIJI AUDITA:
 Norma/e
 Specifikacije iz ugovora
 Dokumentacija sustava
 Plan kvalitete
 Ostala posl. dokumentacija
 KVALIFIKACIJE AUDITORA (prema ISO 19011:2011):
 znanja i sposobnosti
 obrazovanje, radno iskustvo, edukacije za auditore i iskustvo u provođenju audita
 osobna svojstva
 dodatne edukacije
 ocjenjivanje auditora
 POZITIVNE ZNAČAJKE AUDITORA: ljubaznost, upornost, bez predrasuda, sklon pomoći, taktičnost,
prijateljski pristup, skroman
 NEGATIVNE ZNAČAJKE AUDITORA: kritičnost, nefleksibilnost, svadljivost, brzopletost,
neodlučnost, nedosljednost

 ODGOVORNOSTI AUDITORA:
  postupati u skladu sa zahtjevima
 slijediti plan i postupke audita
 zadržati se u zadanom opsegu audita
 komunicirati i pojašnjavati zahtjeve
 prikupiti i analizirati dokaze
 izvijestiti o zapažanjima
 surađivati s audit timom
 verificirati korektivne radnje
 održavati dokumentaciju
 poštivati tajnost podataka
 djelovati po etičkim načelima
 VODITELJ AUDIT TIMA – ODGOVORNOSTI:
 prikupiti inf. potrebne za planiranje
 planiranje audita i učinkovito korištenje resursa za vrijeme audita
 odabir tima
 dodijeliti pojedinačne zadatke
 osigurati da su radni dokumenti prikupljeni
 audit dokumentacije
 zastupanje audit tima u komunikaciji s auditiranim područjem
 vođenje uvodnog i završnog sastanka
 sprječavanje i rješavanje konflikata
 izrada i dovršetak izvještaja o auditu
 USPJEŠAN PRISTUP AUDITU:
 uspostaviti odgovarajuće okruženje
 opustiti sugovornika
 primijeniti odgovarajuću tehniku postavljanja pitanja
 koristiti otvorena pitanja
 pitati za pojašnjenje
 ne koristiti usmjerena pitanja
 ne postavljati izazivačka pitanja
 koristiti govor tijela
 pažljivo slušati
 prijateljsko i diplomatsko ponašanje

IZVOĐENJE AUDITA
 PLANIRANJE INTERNIH AUDITA:
 prema godišnjem programu auditiranja najmanje jadanput godišnje
 prema zahtjevu kupca, partnera
 kod povećanih reklamacija
 kod povećanih troš. ZBOG kvalitete
 kod promjene organizacijskog ustroja
 kod promjene proizvodnog programa
 kao priprema za certifikacijski ili nadzorni audit

 DOKUMENTI ZA AUDIT:
 o program audita
o plan audita
o ček liste
o zapisnik o auditu
o izvještaj o nesukladnostima
o izvještaj o auditu
o ostali obrasci

IZVJEŠTAJ O NESUKLADNOSTI I KOREKTIVNE RADNJE

 NESUKLADNOST = neispunjenje zahtjeva
 svaka otkrivena nesukladnost – mogućnost za poboljšanje putem korektivne akt.
 KOREKTIVNA RADNJA = postupak kojim se uklanja uzrok utvrđene nesukladnosti/neke dr.
nepoželjne situacije
 IZVJEŠTAJ O NESUKLADNOSTI – mora izvijestiti što je neispravno i prema kojem zahtjevu norme;
nesukladnost može biti manja ili veća, a stupanj se ocjenjuje u odnosu na utjecaj na sustav, na
kvalitetu te s obzirom na financijske posljedice; uključuje:
 područje audita
 stupnjevanje nesukladnosti
 opis nesukladnosti
 pozivanje na zahtjev norme
 opis na koji način se odstupa od zahtjeva norme
 IZVJEŠTAVANJE O AUDITU:
a) USMENI IZVJEŠTAJI – neposredni sugovornici tijekom provedbe audita, predstavnik
uprave, rukovoditelji na svim razinama, uprava organizacije na završnom sastanku
b) PISMENI IZVJ. – izvj. o provedenom auditu, izvj. o nesukladnostima
 IZVJEŠTAJ O AUDITU – sadržava/ukazuje na:
o plan audita (ciljevi, mjesto, vrijeme, opseg, raspored)
o popis predstavnika auditirane organizacije
o sažetak audit procesa (zapreke…)
o potvrdu da su u skladu s planom audita postignuti ciljevi audita
o ne pokrivena područja ako postoje
o ne priložena razl. mišljenja između audit tima i auditirane organizacije
o preporuke za poboljšanja, ako su u ciljevima propisane
o dogovorene planove za nadzor mjera poboljšanja
o objašnjenje povjerljivosti sadržaja
o listu raspodjele izvještaja o auditu
 naknadne radnje po auditima:
1. Korektivne radnje
2. Preventivne radnje
3. Akt. za poboljšanje

PREDNOSTI TVRTKE S IMPLEMENTIRANIM SUSTAVOM KVALITETE

 izravni vanjski dobitci (preduvjet za sudjelovanje na međunarodnom trž.)
 neizravni vanjski dobitci ( imidž, reklama, povećanje konkurentnosti)
 neizravni unutarnji dobitci (stvaranje kulture kvalitete)
ALATI I METODE ZA UPRAVLJANJE KVALITETOM
PROCES UNAPREĐENJA KVALITETE
 UNAPREĐENJE KVALITETE = niz koraka koje je neophodno poduzeti kako bi se postiglo
unapređenje kvalitete u nekoj organizaciji
 jedan od temeljnih zahtjeva upravljanja kvalitetom – zahtjev za kontinuiranim unapređenjem
 PDCA KRUG (plan, do, check, act)
 PLANIRAJ – jasna definicija problema koji želimo riješiti (npr. vrijeme razvoja proiz. je predugo)
 PROVEDI – nakon što se isplanirali rješenje problema provodite ga u djelo
 PROVJERI – provjera uspješnosti rješenja problema
 DJELUJ – koliko ste zadovoljni rješenjem tj. odluka o pokretanju novog ciklusa
 Brainstorming = alat koji se koristi za generiranje velikog broja ideja u kratkom vrem. razd. i
smatra se jednim od najproduktivnijih načina za rađanje ideja
 “Krugovi kvalitete”

DEFINIRANJE METODA I ALATA ZA UPRAVLJANJE KVALITETOM

 ALATI I METODE = praktične tehnike, vještine, sred./mehanizmi koje je moguće primijeniti za
rješavanje specifičnih zadaća i problema vezanih za sustave upravljanja kvalitetom
 Metode često podrazumijevaju primjenu više alata
 Preduvjeti uspješne primjene metoda i alata za upravljanje kvalitetom:
1. Potpuna predanost i potpora menadžmenta
2. Učinkovita i dobro tempirana edukacija
3. Istinska potreba za korištenjem nekog alata/metode
4. Definirani ciljevi upotrebe
5. Okolina spremna na suradnju

ODABIR ALATA ZA UPRAVLJANJE KVALITETOM

 Koristiti slj. 3 pitanja:
1. Za što ćemo koristiti odabrani alat?
 alati za stvaranje ideja
 alati za analizu procesa
 alati za analizu uzorka
 alati za planiranje
 alati za ocjenu
 alati za prikupljanje i analizu podataka
2. Gdje se mi nalazimo u našem procesu unapređenja kvalitete?
3. Trebamo li proširiti ili fokusirati naš način razmišljanja?
STATISTIČKE OSNOVE PRIMJENE ALATA ZA UPRAVLJANJE KVALITETOM
 Prosjek = pokazuje centriranost proizvodnog procesa (aritm. sredina, mod, medijan)
 Varijacija = pokazuje rasipanje proizvodnog procesa (sigma razina)
 Tolerancija
 Raspon
 Korelacija = međusobni utjecaj i povezanost čimbenika nekog procesa
 Varijabilni i atributivni podaci
SPOSOBNOST PROCESA
 proces je sposoban ako je raspon zahtjeva veći/jednak od raspona procesa
 raspon zahtjeva (tolerancijsko područje) T je područje između gornje (USL) i donje granice
specifikacije (LSL), odn. T = USL – LSL
 raspon procesa = područje unutar +/-3 (tri standardna odstupanja tj. ukupno 6) u odnosu na
sredinu procesa (99,73%) površine ispod krivulje normalne raspodjele kojom se aproksimira proces
 Temelni uvjet sposobnosti procesa  T = 6
 Indeks sposobnosti procesa Cp = omjer raspona zahtjeva i raspona procesa
CP = (USL-LSL)/6
TRADICIONALNI ALATI ZA UPRAVLJANJE KVALITETOM
 namijenjeni su svima u poduzeću
 temelje se na osn. statističkim konceptima – alati za kontrolu kvalitete
 smisao primjene – stvaranje kulture kvalitete odn. potraga za kontinuiranim unapređenjima

TRADICIONALNI ALATI
 Dijagram uzrok/posljedica – Ishikawa dijagram, Pareto dijagram, Dijagram tijeka, Ispitni list,
Histogram, Dijagram raspršenja, Kontrolne karte

1. DIJAGRAM UZROK/POSLJEDICA (Ishikawa):

 Što uzrokuje određeni problem?
 Postupak izrade:
a) određivanje problema
b) određivanje glavnih uzorka (4M – ljudi, oprema, metode, mat.), (5M1E)
c) određivanje pod-uzroka, najdalje od 3. razine
 izrada dvaju dijagrama: upravljivi i neupravljivi uzroci
 varijante Ishikawa dijagrama:
1. Nabrajanje uzroka
2. Dijagram s vremenskim odmakom
3. Dijagram s idejama kako rješiti problem
4. Obrnuti Ishikawa dijagram: rješenje – posljedice
Primjer: zaglavljivanje papučice gasa u vozilu

2. PARETO DIJAGRAM (ABC ANALIZA)

 Koji su ključni problemi koje imamo?
 Pravilo 80-20 – 20% uzroka stvara oko 80% sveukupnog učinka
 Postupak izrade:
1. Donošenje odluke o problemu koji će se analizirati – promatrati
2. Odabir mjerila (frekvencija, postotci, troš., vrijeme, količina)
3. Određivanje vrem. perioda u kojem će se vršiti analiza
4. Prikupljanje inf. i podataka
5. Formiranje tablice
6. Crtanje ABC dijagrama (kreće se sa najvećim vrijednostima od lijeve strane)
7. Analiza rezultata
 Primjer: Određivanje ključnih kupaca, proiz., procesa,…
  Primjer: Rješavanje problema pritužbi kupaca
Korak 1. Najčešći uzroci pritužbi kupaca
1. Dokumenti
2. Kvaliteta proiz.
3. Pakiranje
4. Isporuka
5. Ostalo
Korak 2. Problemi vezani za dokumentaciju
 Greška u certifikatu o kvaliteti
 Nedostaje certifikat o kvaliteti
 Pogrešna faktura
 Pogrešna lista pakiranja
 Pogrešna količina
 Ostalo
 Varijante Pareto dijagrama: ponderirani i komparativni

3. DIJAGRAM TIJEKA
 Što uopće radimo?
 Postupak izrade:
1. Definiranje procesa kojeg želimo prikazati, odrediti granice procesa tj. gdje on počinje i završava
2. Raščlaniti proces na aktivnosti
3. Odrediti slijed akt.
4. Za svaku akt. identificirati ulaze, izlaze, operacije i logiku međusobnog povezivanja i odgovornost
5. Definirati odgovorne osobe za svaku akt., a naročito za akt. kontrole i akt. gdje se donose odluke
6. Grafički prikazati dijagram odn. proces, koristeći uobičajene simbole

Osnovni simboli za izradu dijagrama tijeka

SIMBOL ZNAČENJE SIMBOLA

Pojedinačni koraci (zadaci, akt.)

Odluka (da-ne, može-ne može)

Početak i kraj procesa

Dokumentacija

Strelica pokazuje smjer ili tijek procesa

 Varijante dijagrama tijeka:

1. Makro dijagram tijeka
2. “Top-down” dijagram tijeka
3. Detaljni dijagram tijeka
4. ISPITNI LIST
 Koliko često problem nastupa?
 Postupak izrade:
1. Utvrđivanje predmeta promatranja
2. Utvrđivanje vremena i trajanja prikupljanja podataka
3. Dizajniranje obrasca za prikupljanje podataka
4. Testiranje ispitnog lista
5. Upotreba tj. evidencija nastanka događaja
 Primjer: provjera tipa pogreške na komadu namještaja

5. HISTOGRAM
 Kako izgleda varijacija?
 = grafički prikaz distribucije podataka
 Postupak izrade:
1. Prikupljanje podataka i inf. (varijabilni i atributivni)
2. Slaganje podataka u tablicu te njihovo brojanje
3. Izračun raspona (R) za cijeli uzorak
4. Izračun broja razreda (k), i širine razreda (H)
5. Izrada tablice frekvencija
6. Izračun arit. sredine
7. Crtanje samog histograma

6. DIJAGRAM RASPRŠENJA
 Kakvi su odnosi između faktora?
 Crtanjem ovog dijagrama dobivamo inf. o postojanju veza kao i o njihovom smjeru, obliku i jakosti
 Vrijednost koeficijenta korelacije kreće se u rasponu +/-1
 Primjer - korelacija između: troš. oglašavanja – prodaja, troš. za kvalitetu – troš. kvalitete
 Stratifikacija

7. KONTROLNE KARTE
 Koje varijacije treba kontrolirati i kako?
 Ne postoje dvije iste stvari!
 Razvio je Shewhart 1920.g. da bi razlikovao slučajne od sistemskih varijacija
 KONTROLNA KARTA = graf koji služi za analizu varijacija u procesu koje nastaju zbog slučajnih
uzroka i prirodnog rasipanja procesa ; uspoređujući trenutne podatke i povijesno određene
granice, moguće je donijeti zaključak djeluju li na proces sistemski faktori ili ne
 Služi za detektiranje sustava koji je van kontrole
 Podjela prema sadržaju koji prate:
1. Kontrolne karte za praćenje mjerljivih (varijable) karakteristika
2. Kontrolne karte za praćenje atributivnih karakterisika
 Dvije vrste granica na kontrolnim kartama:
1. Granice upozorenja
2. Granice intervencije
x-R - Kontrolna karta: daje uvid u kretanje proizvodnog procesa na osnovu statističke teorije i
vjerojatnosti. Njom se registriraju 2 važna pokazatelja procesa:
1. kretanje arit. sredina uzorka (centriranost proizvodnog procesa)
2. kretanje raspona uzoraka (rasipanje proizvodnog procesa)
OSNOVNE METODE ZA UPRAVLJANJE KVALITETOM
 složenije od alata
 funkcije: ispunjavanje zahtijeva kupaca i razvoj preventivnih mjera

RAZVOJ FUNKCIJE KVALITETE (QFD): Glas kupca

 metoda koja pretvara zahtjeve kupca u odgovarajuće karakteristike kvalitete, određuje kvalitetu
dizajna finalnih proiz. te sustavno ugrađuje navedenu kvalitetu u komponente, pojedine dijelove
kao i procesne elemente i njihove međuodnose
 omogućava:
 pretvaranje zahtjeva kupaca u karakteristike proiz.
 pretvaranje karakteristika proiz./usl. u karakteristike komponenti
 pretvaranje karakteristika komponenti u tehnologiju izrade (procese)
 pretvaranje procesa u radne upute
 timski rad
 suradnja funkcija: marketinga, dizajniranja i proizvodnje
 sastoji se od dviju listi: što i kako
 postupak izrade QFD analize:
1. Utvrđivanje zahtjeva kupaca
2. Rangiranje utvrđenih zahtjeva prema važnosti
3. Utvrđivanje dizajnerskih i tehničkih rješenja
4. Utvrđivanje veze između dizajnerskih rješenja i zahtjeva kupaca
5. Rangiranje najvažnijih dizajnerskih i tehničkih rješenja
 KUĆA KVALITETE – započinje s analizom inf. o željama kupaca; tome se dodaju inf. o obilježjima
kvalitete proiz. i usl.; odnos između ovih dviju vrsta inf. prikazan je u središnjem dijelu kuće; kao
rezultat, potrebe kupaca se prevode u tehničke specifikacije proiz. i usl. radi stvaranja dizajna koji
će maksimizirati zadovoljstvo kupca; izgled “kuće kvalitete”

5. KROV

3. TEHNIČKI ZAHTJEVI
PLANIRANJA
2. MATRICA
1. ZAHTJEVI KUPACA

4. MEĐUODNOSI

6. CILJNE VRIJEDNOSTI
Ključne komponente QFD matrice:
A. ima 2 elementa: liste + matrice
B. ima dvije osi: zahtjevi kupaca + tehnički zahtjevi
C. ima dvije zadaće: benchmarking + ciljevi
D. ima dvije uloge: planiranje + prioritiziranje
 ograničenja:
1. Veliki broj zahtjeva
2. Razl. grupe kupaca imaju razl. zahtjeve
3. izjašnjavanje kupaca o karakteristikama proiz. koje već poznaju, a nenavođenje
karakteristika čijeg postojanja nisu svjesni a mogle bi ih oduševiti (Kanov model)

Analiza mogućih grešaka i njihovih posljedica (FMEA analiza – Failure mode and effects analysis)
 logična tehnika korištena za identifikaciju i eliminaciju mogućih uzroka pogreški
 koristi se pri razvoju novih proiz./usl.
 FMEA analiza proiz. i procesa
 uključuje ispitivanje:
1. vjerojatnost pojave neke pogreške (O)
2. značaj pojave greške (S)
3. šanse da se greška otkrije prije nastanka (D)
 RPN = S x O x D (Risk priority number)

AMBALAŽA
Važnost ambalaže
 presudna za kupnju kod 48% impulzivnih kupnji
 postotak ekon. propagande je 30%
 razlikovanje pojmova ambalaže i pakiranja
 uloga ambalaže u promicanju koncepta “održivosti”
 normizacija proizvodnje ambalaže

ASPEKTI DEFINICIJE AMBALAŽE

 AMBALAŽA = zajednički naziv za raznovrsne mat. u koje se smješta, umata i pakira roba
 s aspekta proizvodnje – AMBALAŽA = sred. u koje stavljamo proiz. radi čuvanja pri transportu,
skladištenju i uporabi
 s aspekta zaštite i čuvanja – AMBALAŽA = sred. koje tvori zajedno s proiz. cjelinu, čuva proiz. od
rasipanja, vanjskih utjecaja, krađe…
 s aspekta konstrukcije – AMBALAŽA = mora biti funkcionalna, jednostavna, izvorna, lijepa…
 s aspekta ekonomičnosti – AMBALAŽA = dovoljno pakiranje koje uz minimalne troš. čuva i
predstavlja proiz.

RAZLOZI POVEĆANE POTROŠNJE AMBALAŽE

  promjena tehnike prodaje – samoposluživanja
 suvremena dostignuća na području ambalaže (novi ambalažni mat., oblici..) – omogućuju
pakiranje i one robe koja se prije nije mogla pakirati (kolači, pečeni krumpir..)
 promjene u načinu života stanovništva – urbanizacija, slobodno vrijeme, razvoj prometa..
 veća kupovna moć potrošača

INHIBITORI POTROŠNJE AMBALAŽE

 onečišćenje okoliša
 odnos troš. pakiranja prema prodajnoj cijeni robe

R. b. Skupina robe %
1. Prehrambeni proiz., farmaceutski i kozmetički proiz., proiz. za čišćenje više od 10
Papirni proiz., kemijski (boje, lakovi), elektronički aparati za mjerenje,
2. 6-10
kućanski aparati, optički aparati, proiz. od stakla i fine keramike, nakit
Ostali strojevi i rezervni dijelovi, općenito metalna roba, roba od
3. 4-6
plastičnih masa, namještaj
4. Tekstil, plastične mase, gumena, kožna i drvena roba 2-4
Kemijske osnovne sir., metalni poluproiz., cement, gips, vapno, papir,
5. 1-2
karton
6. Metalne konstrukcije manje od 1

RAZVRSTAVANJE AMBALAŽE
 PODJELA AMBALAŽE PREMA:
1. MATERIJALU:
 papirna i kartonska amb. (papir, karton i valoviti karton (A, B, C))
 metalna amb. (aluminij)
 staklena amb.
 drvena
 tekstilna
 amb. od plastičnih masa
 kompleksna amb.
2. NAMJENI UPORABE:
 prodajna/primarna
 skupna/sekundarna
 transportna/tercijarna
3. TRAJNOSTI
 povratna
 nepovratna
4. S OBZIROM NA SPOJIVOST S ROBOM:
 neodvojiva
 odvojiva (može biti predmet posebnih pravnih odnosa)

OSNOVNE FUNKCIJE AMBALAŽE

  zaštitna
 skladišno-transportna
 normizacija dimenzija paleta
 grafički elementi (manipulativni, kontrolni)
 prodajna
1. pakiranje kol. robe adekvatne potrebama kupaca
2. racionalizacija prodaje
3. povećanje opsega prodaje
4. garancija kvalitete robe
 uporabna
1. lakoća uporabe – otvaranje i zatvaranje amb., uzimanje potrebne kol. robe iz amb. i
eventualna priprema robe za uporabu
2. djelovanje kao ukras – izgled amb. neposredno utječe na kupčevo donošenje odluke o
kupovini
3. uporaba prazne amb. – boce, staklenke, kante…
 ekonomska
1. troš. ambalažnog mat.
2. troš. prostornog oblikovanja
3. troš. grafičkog oblikovanja
 ekološka
1. smanjenje uporabe sir. i mat.
2. minimalna uporaba energije
3. ograničavanje onečišćenja prirodnog okoliša
o Princip “održivosti u proizvodnji amb.”
1. Ukloni
2. Smanji
3. Ponovno upotrijebi
4. Obnovi
5. Recikliraj
6. Zamijeni

ELEMENTI KREIRANJA AMBALAŽE

1. Ambalažni materijali
 postojanost
 nepropustljivost
 provodljivost
 sposobnost prerade
 gustoća
2. Oblik amb.
3. Grafička obrada amb.
 privući pažnju kupca
 omogućiti brzu identifikaciju
 utjecati pozitivno na kupca

ROBA I AMBALAŽA
1. Ambalaža mora biti usklađena:
 s vrstom robe
 sa svojstvima materijala robe
 s pojavnim oblicima robe
1. Investicijska roba
2. Potrošna roba (proizvodna potrošnja i široka potrošnja – inferiorna/superiorna)
2. Svojstva mat. od kojeg je izrađena roba:
 mehanička osjetljivost
 osjetljivost prema onečišćenju
 biološka osjetljivost
 osjet. prema svjetlu
 osjet. prema promjeni temperature
 osjet. prema promjeni vlažnosti
 osjet. prema kisiku
 osjet. prema koroziji
 osjet. prema promjeni mirisa
3. Pojavni oblici robe: bez oblika, sipka roba, pastozna roba, roba stabilnog oblika

EKOLOŠKA PRIHVATLJIVOST PROIZ. I PROCESA

EKOLOGIJA KAO ZNANOST
 EKOLOGIJA = znanost o domaćinstvu prirode, o međusobnim odnosima i utjecajima žive i nežive
prirode, o međusobnim ovisnostima živih bića i njihove životne sredine
 EKOLOGIJA = znanost o odnosima bića i njihove sredine
 EKOLOGIJA – multidisciplinirana znanost
 Veza ekologije i globalizacije
 Odnos ekologija – ekonomija
 klasični ekonomisti (BDP; produktivnost, potrošnja)
 najbogatije zemlje svijeta posjeduju tek 20% svjetske populacije, a iskorištavaju čak 80% svj.
resursa te imaju daleko veći nepovoljni utjecaj na okoliš
 publikacija: “Granice rasta” 1971 (konflikt razvijenih i nerazvijenih)
 Kuznetsova krivulja okoliša – ideja: gosp. rast vodi onečišćenju vode i zraka u početnim fazama
industrijalizacije, ali kasnije smanjuje onečišćenje jer žemlje postaju dovoljno bogate da mogu
platiti čišćenje svog okoliša
 utjecaj trgovine na okoliš:
1. Hipoteza utrke do dna – zagovara mišljenje da globalizacija potkopava regulaciju zaštite
okoliša u zemljama koje konkuriraju u međunarodnoj trgovini i investicijama i na taj način
dovodi do globalne devastacije okoliša
2. Hipoteza koristi od trgovine – stajalište: trgovina ima povoljan učinak na kvalitetu okoliša
u nekoj zemlji

ULOGA WTO-a U ZAŠTITI OKOLIŠA

  određivanjem pravila Međunarodne trgovine robom, usl. i pravima intelektualnog vlasništva bavi
se Svj. trgovinska org. (WTO)
 WTO traži od svojih članica da pri donošenju mjera trgovinske politike, kao i mjera politike zaštite
okoliša poštuju načelo nediskriminacije te ostala trg. načela
 zelene odredbe WTO-a:
 Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT)
 Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS)
 Sporazum o tehničkim preprekama trgovini (TBT)
 Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS)
 Sporazum o intelektualnom vlasništvu vezanom uz trgovinu (TRIPS)
 Sporazum o poljoprivredi
 Sporazum o subvencijama i protumjerama

 mjere za čuvanje okoliša (AL GORE):

1. osnivanje fonda ekološke sigurnosti
2. poticanje višekratne uporabe sir.
3. poticanje kupnje ekoloških proiz.
4. normizacija utroška goriva
5. sadnja drveća
6. uklanjanje opasnih kemikalija

ODRŽIVI RAZVOJ
 ODRŽIVI RAZVOJ = razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, ali ne na račun generacija
koje dolaze
 Prvi put spomenut na konferenciji u Rio de Janeiru 1992.g.:
1. AGENDA 21
2. Deklaracija o okolišu i razvoju
3. Održivi razvoj šuma
4. Konvencija o klimatskim promjenama
5. Konvencija o biološkoj raznolikosti
 svjetski susret o održivom razvoju u Johannesburgu – donio niz konkretnih inicijativa i pruzetih
obveza za pomoć nerazvijenima i očuvanje okoliša kao i mehanizme za njihovu provedbu
 ekon. pristup održivu razvoju je maksimiranje neto dobiti iz gospodarskih akt. uz održavanje ili
povećanje ekoloških i socijalnih vrijed. te osiguranje dovoljno novca za zaštitu siromašnih i
zadovoljenje njihovih osn. potreba
 kako bi ostvarile održivi razvoj i poboljšale kvalitetu življenja svih ljudi, države bi trebale smanjiti i
ukloniti neodržive obrasce proizvodnje i potrošnje i promicati odgovarajuću demografsku
politiku
 Načela održivog razvoja:
 Načelo “onečišćivač plaća”
 Načelo nediskriminacije
 Načelo predostrožnosti
 Načelo zajedničke, ali diferencirane odgovornosti
 Načelo međugeneracijske pravednosti

 Ciljevi održivog razvoja:

  EKON. CILJEVI – rast i uspjeh
 SOCIJALNI – pravednost i smanjenje siromaštva
 EKOLOŠKI – upravljanje prirodnim resursima
 sukob interesa trgovine i zaštite okoliša rješavaju slj. načela:
1. Transparentnost – obavještavanje o ekološkim mjerama
2. Legitimnost – znanstvena utemeljenost mjera
3. Proporcionalnost – mjere ograničiti na nužnu razinu
4. Supsidijarnost – korištenje alternativnih mjera ako su moguće

ZNAK ZAŠTITE OKOLIŠA

 dodjelom znaka za okoliš želi se poticati razvoj novih manje onečišćujućih tehnologija i manje
štetnih proiz., smanjujući onečišćenje okoliša i racionalizirajući gospodarenje sir. i energijom
 uspjeh ovisi o ekološkoj svijesti javnosti
 “European flower” – sagledava se cjelokupan životni ciklus proiz. (odabir sir., proizvodnja,
transport, uporaba, odlaganje)
 Hrv. znak zaštite okoliša: “Prijatelj okoliša” dodjeljuje se od 1993.g.

RAZVRSTAVANJE ZNAKOVA
 Znakovi koji se odnose na proiz.
 odgovornost prema čovjeku, zdravlju i sigurnosti
 znakovi opasnosti
 znakovi upozorenja
 znakovi obavijesti
 sigurnost i zaštita zdravlja
 CE označavanje, označavanje sukladnosti
 prehrambeni aditivi/dodaci (E-brojevi)
 Eko proiz. (EKO i BIO znakovi)
 znakovi “Bez………”
 “Zlatna pravila ekološkog menadžmenta”:
1. Neobnovljivi resursi mogu se koristiti samo u mjeri u kojoj se mogu nadomjestiti
obnovljivim izvorima – P. SUPSTITUCIJE
2. Korištena kol. obnovljivih resursa ne bi smjela prijeći kol. njihove obnovljivosti – P.
SMANJIVANJA
3. Emisije štetnih mat. ne bi smjele prijeći apsorpcijski kapacitet okoliša – P. ASIMILACIJE
 Ekološki pritisci na poduzeće iz 3 izvora:
1. Država (Agencija za zaštitu okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost)
2. Zahtjevi kupaca
3. Rezanje troš. i smanjenje odgovornosti poduzeća

SUSTAV UPRAVLJANJA OKOLIŠEM – EMS

  dio sustava upravljanja poduzećem koji opisuje org.u strukturu, planiranje, odgovornosti, prakse,
procedure, procese i resurse usmjerene pripremi, provedbi, procjeni i održavanju politike okoliša
POJAM DEFINICIJA
Okruženje u kojem organizacija djeluje, uključuje zrak, vodu, tlo,
Okoliš
prirodne resurse, floru, faunu, ljude i njihov međusobni odnos.
Upravljanje Čin/umjetnost upravljanja: voditi ili imati pod nadzorom nešto.
Grupa elemenata koji čine jedinstvenu cjelinu, a elementi međusobno
Sustav
djeluju jedan na drugog ili su međusobno ovisni.
Sustav Uključuje organizacijsku strukturu, planiranje akt., odgovornosti, radnu
upravljanja praksu, procedure, procese i resurse.
Akt. koja cilja na uvođenje reda u repetitivne radnje koje se događaju u
Standardizacija
područjima industrije, tehnologije, znanosti i ekonomije.

Razlozi za uvođenje sustava upravljanja okolišem

RANG RAZLOG ZA UVOĐENJE EMS-a

1 Briga za očuvanje okoliša
2 Korporativni ciljevi
3 Poslovne performanse
4 Poboljšanje odnosa sa zajednicom
5 Poštivanje zakona
STANDARDIZACIJA SUSTAVA UPRAVLJANJA
 MSS – Management System Standard
 Pojava upravljačkih standarda
 Uloga MNC u procesu standardizacije
 Ne regulira utjecaj na okoliš nego postojanje procedura utjecaja na okoliš
 ISO 14000ff regulira 6 područja:
1. Upravljanje ekološkim sustavom
2. Audit sustava upravljanja okolišem
3. Ekološko etiketiranje
4. Procjena ekoloških performansi sustava
5. Prosudba životnog ciklusa

Niz normi ISO 14000ff

Dokument Ime dokumenta
SUO – specifikacije sa smjernicama za
ISO 14001
korištenje
ISO 14004 SUO – tehnike za podršku
ISO 14010 Smjernice za audit SUO
ISO 14020 Ekološko etiketiranje
ISO 14031 Procjena ekoloških performansi sustava
ISO 14040 Procjena životnog ciklusa proiz.
NORMA ISO 14001:2004
 primjenjuje se na procese, akt., i proiz. koji imaju utjecaja na okoliš
 sustav mora:
 ispuniti zakonske zahtjeve
 identificirati aspekte i utjecaj na okoliš
 odrediti postupanje u izvanrednim situacijama
 temeljni zahtjevi norme:
1. Usklađenost sa zakonskom i dr. regulativom
2. Stalna poboljšanja rezultata utjecaja na okoliš
3. Sprečavanje zagađivanja
 koristi od primjene norme ISO 14001:
1. uključenost zaposenih
2. javno izvješćivanje
3. usklađenost s propisima
4. poboljšanje performanci