SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EKONOMSKI FAKULTET
Katedra za Tjelesnu i zdravstvenu kulturu

PROMOCIJA TJELESNE AKTIVNOSTI STUDENATA

SADRŽAJ

UVOD....................................................................................................................................................3
RAZRADA............................................................................................................................................4
ZAKLJUČAK........................................................................................................................................6
LITERATURA.......................................................................................................................................7
UVOD

Djeca su aktivnija od odraslih, ali razina njihove aktivnosti opada kako se kreću prema
adolescenciji, a značajan broj mladih ne sudjeluje u preporučenim razinama tjelesne
aktivnosti. Važnost tjelesnog odgoja igra veliku ulogu u poticanju zdravog i aktivnog načina
života, njegovanju sportskog duha u svim aspektima natjecanja, u proširenju sportskog
iskustva i stvaranju strasti za aktivnom rekreacijom i sportom. Tjelesna aktivnost u svim
dobnim skupinama povezana je s nižim rizikom od pretilosti i kardiovaskularnih bolesti.
Sudjelovanje u sportu i rekreaciji povezano je sa smanjenjem simptoma depresije, boljim
mentalnim i socijalnim zdravljem, boljim vještinama timskog rada, socijalnom interakcijom i
većim osjećajem pripadnosti među djecom i adolescentima. Aktivna djeca i mladi su
društveniji, smanjeni su simptomi depresije i anksioznosti i imaju bolju akademsku
uspješnost. Od samog polaska u osnovnu i srednju školu, pa i sada na fakultetu u nekolicini
predmeta uvijek je tu bila Tjelesno zdravstvena kultura. Možemo li to nazvati svojevrsnom
promocijom tjelesne aktivnosti i nekim određenim načinom kojim nas Ministarstvo
obrazovanja i športa i puno veće svjetske organizacije pokušavaju navesti na određenu rutinu
koju bismo trebali uvesti u svakodnevicu i tako poboljšati svoju fizičku spremnost kao i naše
mentalno zdravlje na koje tjelesna aktivnost uvelike utječe, a ujedno nastojati shvatiti
Tjelesno zdravstvenu kulturu ne kao jedan marginalni predmet nego mu pridodati svu
potrebnu važnost u našem obrazovanju?
RAZRADA

Tjelesno zdravstvena kultura često se u kurikulumu promatra kao marginalni predmet. I

mnoge osnovne i srednje škole pa i fakulteti aktivno smanjuju vrijeme tjelesnog odgoja kako
bi ustupile mjesto onome što se smatra "ozbiljnijim" ili "važnijim" predmetima. Istraživanje
Youth Sport Trusta pokazuje da je 38% engleskih srednjih škola smanjilo raspored tjelesnog
odgoja za djecu od 14 do 16 godina. Jedan od glavnih razloga za to je povećan pritisak za
postizanje rezultata ispita. Mnogo vremena koje bi učenici obično provodili na satima
tjelesnog odgoja sada provode dobivajući dodatna podučavanja o drugim temama osim
tjelesnog odgoja. Ovo je važno pitanje s obzirom na to da je prema najnovijim vladinim
podacima više od 30% učenika u šest godina klasificirano kao "prekomjerno težina" ili
"pretilo". Tjelesni odgoj se također pohvaljuje zbog doprinosa poboljšanom psihološkom
zdravlju, pomaganja u njegovanju socijalnog i moralnog razvoja - kao i podrške kognitivnim i
akademskim rezultatima. Udruga za tjelesni odgoj tvrdi da visokokvalitetno tjelesno
obrazovanje potiče tjelesni, moralni, socijalni, emocionalni, kulturni i intelektualni razvoj
učenika. No, mnogi ciljevi tjelesne i zdravstvene kulture - poput promicanja zdravlja, razvoja
vještina, kao i usredotočenost na socijalna i moralna pitanja - doveli su do zabune oko te teme
i malo su učinili za unapređivanje obrazovnih iskustava u praksi. Zapravo se tvrdi da Tjelesno
zdravstvena kultura nudi više zabave nego edukacije. Upravo iz tog razloga taj kolegij u
osnovnim i srednjim školama kao i na fakultetima popularnost stječe upravo iz toga i rijetko
tko vidi važnost istoga. Čini se da je dio problema u tome što se tjelesni odgoj često gleda kao
mogućnost učenika da budu aktivni i uživaju. Ili u nekim slučajevima, kao oblik ublažavanja
stresa i koji služi kao predah od tradicionalnog učenja. Jasno, potrebno je naglasiti da su ta
područja dragocjena za opću dobrobit učenika i postoji sve veća baza dokaza koja ukazuje na
to da tjelesna aktivnost može široko podržati učenje. Ali uloga tjelesnog odgoja nije samo
potpora i podrška učenicima u učenju drugih predmeta. Ono što naizgled nedostaje Tjelesnoj
zdravstvenoj kulturi u usporedbi sa svim ostalim predmetima jest platforma na kojoj se učenje
učenika može komunicirati i dokazati s jasnoćom i strogošću, takoreći možemo reći da
Tjelesno zdravstvenoj kulturi nedostaje svojevrsna promocija. I dok je tjelesni odgoj često
marginaliziran kako bi ustupio mjesto vrjednijim ili akademskim predmetima, čini se da se
intelektualna i akademska vrijednost samog tjelesnog odgoja uglavnom zanemaruje. Analiza
42 svjetske studije, objavljena u British Journal of Sports Medicine, zaključila je da tjelesna
aktivnost tijekom akademskih predavanja poboljšava postignuća učenika.
Pa ipak, tjelesni odgoj kao predmet marginaliziran je u većini škola jer je sve veći pritisak na
akademska postignuća doveo do smanjenja vremena praktičnog nastavnog programa tjelesnog
odgoja. Nažalost potreba za mjerenjem školskog uspjeha sada se definirana jednostavno u
smislu podataka i postotka ocjena postignutih u uskom rasponu predmeta. Nažalost fizički dio
tjelesnog odgoja, zasigurno njegova osnovna svrha i vrijednost, žrtvovane su od strane
mnogih institucija koje više vremena posvećuju ispitivanju tjelesnog odgoja negoli praktičnoj
aktivnosti tjelesnog odgoja. Uz sve navedene stavke sa sigurnošću možemo tvrditi da je
Tjelesno zdravstvena kultura kao predmet jedan od, ako ne i najvažniji predmet kurikuluma u
dvadeset prvom stoljeću, gdje sjedilački životni stilovi, tehnologija, brza hrana i stresno radno
okruženje ugrožavaju ne samo budućnost naših studenata, ali i njihovu dugovječnost. U
školama moraju postojati putevi koji nekima omogućuju da igraju za svoje školske i
županijske timove ili teže nacionalnim počastima, ali drugima omogućuju uživanje u zabavi
sudjelovanja i razvijanje aktivnog načina života, uz brojne povezane prednosti. Filozofija koju
je Udruženje za tjelesni odgoj najbolje saželo: „Tjelesni odgoj je planirano, progresivno
učenje koje se odvija u predviđenom rasporedu školskog programa i koje se isporučuje svim
učenicima. To uključuje i „učenje kretanja“ (tj. postajanje fizički kompetentnijim) i „kretanje
radi učenja“ (npr. učenje pokretom, niz vještina i razumijevanja izvan tjelesne aktivnosti,
poput suradnje s drugima). Kontekst učenja je tjelesna aktivnost, a djeca se bave širokim
spektrom aktivnosti, uključujući sport i ples.“. Tjelesni odgoj je proces učenja kroz tjelesne
aktivnosti. Da, ove su aktivnosti osmišljene za poboljšanje kondicije, ali i za razvoj
motoričkih vještina, znanja i ponašanja u zdravom i aktivnom životu, sportskom ponašanju i
emocionalnoj inteligenciji. Jednostavno rečeno, tjelesni odgoj nije usmjeren samo na tjelesni
razvoj već uključuje i razvoj pojedinca u cjelini! Bez obzira jeste li učitelj, ekonomist, pravnik
ili socijalni radnik, svi imaju potrebu za školovanjem u zdravstvu i kondiciji, a to treba snažno
poticati u školi. Ne znajući kako vježbati i što je uravnotežena prehrana, izlažemo se riziku od
posljedica mnoštva zdravstvenih problema, poput dijabetesa, bolesti srca, osteoporoze i
pretilosti. Iako još uvijek najviše inzistiramo na učenju, polaganju što više predmeta od kojih
većina svoje znanje temelji na teoriji i određenim zakonima, te u cjelini težimo diplomi i
visokom obrazovanju što je vjerojatno korisno samo nekolicini, to možda nije neophodno!
Suprotno tome, razumijevanje onoga što je potrebno za napajanje i brigu o našem tijelu
neophodno je za svakoga, a trebali bismo poticati sebe i svoje kolege da to shvate što prije
kako bi živjeli dovoljno dugo da bi mogli koristiti sve teorijski naučeno i kako bismo što dulje
živjeli radeći posao koji volimo i koji smo akademski stekli.
ZAKLJUČAK

No, iako budućnost tjelesnog odgoja može biti neizvjesna, zasigurno postoje mnoge
mogućnosti za međupredmetne veze i integrirano učenje u tjelesnom odgoju i obrazovanju.
Čini se da je uloga koju Tjelesno zdravstvena kultura može igrati kao dio šireg akademskog
kurikuluma, u najboljem slučaju podcijenjena, a u najgorem, potpuno previđena. Aktivnosti
koje nude fakulteti u sklopu kolegija Tjelesno zdravstvene kulture mogle bi pomoći u širenju
obrazovnog potencijala tjelesnog odgoja, potaknuti veći broj studenata da se bave tom temom
i ojačati mjesto za tjelesni i odgojni sport kao jedinstvenu i vrijednu obrazovnu nastavu.
Nadovezujući se izjavom grčkog filozofa Platona na sve navedeno: „ Da bi čovjek uspio u
životu, Bog mu je pružio dva sredstva, obrazovanje i tjelesnu aktivnost. Ne odvojeno, jedan
za dušu, a drugi za tijelo, već za dvoje zajedno. S ova dva sredstva čovjek može postići
savršenstvo. ", možemo sa sigurnošću reći da bi kolegij Tjelesno zdravstvene kulture trebao
doživjeti puno veću popularnost među studentima i njihovu promociju istoga, kako s fizičke,
tako i s psihološke strane gledišta.
LITERATURA
 Dishman RK, Heath GW, Lee I‐M. Physical activity epidemiology, 2nd ed
Champaign: Human Kinetics, 2013.
 Faulkner GEJ, Taylor AH. (eds). Exercise, health and mental health. Emerging
relationships. London: Routledge, 2005.
 https://hr.wikipedia.org/wiki/Platon
 https://hssr.hr/povijest/
 https://www.youthsporttrust.org/
 https://bjsm.bmj.com/