Professional Documents
Culture Documents
Input - Oputput Analiza
Input - Oputput Analiza
SEMINARSKI RAD
STUDENT: MENTOR:
UVOD...............................................................................................................................................3
LITERATURA...............................................................................................................................19
UVOD
Pod nazivom ''Input - output analiza'' danas je dobro poznata jedna moderna analiza međusobnih
odnosa različitih industrija u ekonomiji jedne zemlje.
• Input - utrošak, tj. proizvod koji određeni privredni subjekt koristi u proizvodnji nekog
drugog proizvoda (može se okvantificirati kao intermedijarno dobro);
• Output - proizvod, tj. finalno dobro koje izlazi iz proizvodnog procesa određenog
privrednog subjekta.
Kao što uvodna rečenica kaže u ovom radu bavit ćemo se odnosima među industrijama, tj. bavit
ćemo se veličinom proizvodnje, te problemom kako tu proizvodnju alocirati na finalnu i
intermedijarnu potrošnju, a odgovore će nam dati upravo input - output analiza. Da bismo
razumjeli temeljnu svrhu input - output analize postavit ćemo njene osnove, odnosno pokazati
stvaranje input - output tabela i razvoj input - output modela.
U razumijevanju modela pomoći će nam i poznavanje matrica jer se čitava strukturna analiza
temelji na rješavanju n linearnih jednadžbi s n nepoznanica koje rješavamo pomoću matrica.
Input - output analiza predstavlja ekonomsku primjenu sustava n linearnih jednadžbi s n
nepoznanica. Određenu pažnju posvetit ćemo matrici tehnologije i tehnološkim koeficijentima2
Definirajući elemente input - output tabele kao sektore pojedinih grana ekonomije možemo
shvatiti kako određena industrija posluje, odnosno koliko je proizvoda jednog sektora potrebno
utrošiti u drugom sektoru da bismo ostvarili planiranu proizvodnju. , koji će nam pomoći u
određivanju finalne potrošnje ili proizvodnje pojedinog sektora, ali i za planiranje proizvodnje.
Prethodno rečeno detaljnije ćemo izložiti u ovom radu.
Input-output analiza oblik je primijenjene ekonomske analize. Iako se neki njezini elementi
nalaze još kod fiziokrata, a teoretska joj je prethodnica u radu neoklasičara, njezin suvremeni
razvitak počinje sa W. Leontievom u tridesetim godinama. Na početku šezdesetih godina
europska se ekonomska znanost uključuje u istraživanja u tome području ekonomske analize, i
sve do početka devedesetih drži korak s njezinim svjetskim razvitkom.
1. RAZVOJ INPUT – OUTPUT ANALIZE
Iako se suvremena input-output analiza počinje razvijati u tridesetim godinama ovoga stoljeća,
osnovne se ideje nalaze već u radovima Quesney-a 1 , koji je mnogo prije pokušao dati prikaz
reprodukcije u obliku međusobnih transakcija (u Tableau economique) između triju sektora:
poljoprivrede, industrije i potrošnje vlastele. “Tableau economique” prvi je put tiskana u
Versillesu godine 1758. s mnogo pompe i ceremonije. Priča se da je sam Luj XV. korigirao
štamparske greške. Taj je orginal izgubljen i stotinjak godina poslije pronađen i ponovno
objavljen, a objavilo ga je Britansko ekonomsko društvo godine 1895.
Snažan razvitak input-output analize u drugoj polovici 20. stoljeća ostvaren je zahvaljujući više
istraživačkim grupama nego samostalnim naporima pojedinaca. U mnogim zemljama, od Kanade
preko Zapadne Europe, pa do Japana i Kine, input-output analiza je prihvaćena kao metoda za
istraživanje privredne strukture i privrednog razvitka državne statističke agencije. Pored njezine
praktične primjene, mnoge zemlje obavljaju i fundamentalna metodologijska istraživanja. Danas
je mali broj zemalja koje nemaju barem jednu input-output tablicu.
1
Quesnay, F(1758.).: “Tableau economique”, Pariz
2. INPUT – OUTPUT ANALIZA
''Koju bi razinu proizvodnje svaka od n industrija trebala imati da se zadovolji ukupna potražnja
za tim proizvodom?''2
Profesor Leontief je krenuo s tim pitanjem i došao je do input - output analize, a mi ćemo krenuti
s tim pitanjem kako bismo shvatili važnost analize. Važno je znati da input - output analiza ima
tri temeljna modela, a to su:
• međusektorski model,
• otvoreni model,
• zatvoreni model.
Analiza zaposlenosti. Sve se češće input-output modeli koriste za analizu (ne) zaposlenosti.
Multiplikativni efekti na proizvodnju, prenose se i na potražnju za proizvodnim faktorima,
odnosno na potražnju za radom i kapitalom. Na taj se način input-output modelom mogu
analizirati utjecaji promjena različitih ekonomskih varijabli na promjene zaposlenosti. U analize
tih efekata uključuju se i očekivani porast proizvodnosti rada, promjene privredne strukture i
strukture vanjske trgovine, utjecaj dekompozicije rasta u procesu ekonomskog razvitka, itd.
Analiza vanjske trgovine. Input-output modeli veoma su pogodni za analizu važnosti različitih
utjecaja vanjske trgovine na strukturu domaće privrede. Multiplikativni efekti izvoza i utjecaj
uvoza, jednako kao i promjena tečaja nacionalne valute na privrednu strukturu, najčešće su
analize iz područja vanjske trgovine. U području vanjskotrgovinske politike input-output model
gotovo je nezamjenjiv u procjeni efektivne carinske zaštite i u procjeni promjena u
vanjskotrgovačkoj politici na relativan ekonomski položaj pojedinih sektora.
Analiza eksternih efekata. Razvitak računalnih sustava omogućuje izradu input-output tablica
sa sve više podataka o pojedinim sektorima. Podaci o pozitivnim ili negativnim dodatnim
proizvodima koji su rezultat planirane proizvodnje pojedinih sektora omogućuju procjenu njihova
utjecaja na ostale sektore, na privredu u cjelini i na susjedne privrede.
Input-output analiza može se pozicionirati između mikro i makroanalize. Ona obuhvaća cjelinu
(makroaspekt) uz sačuvane i jasno izražene pojedinosti (mikro aspekt). Wassily W. Leontief to je
opisao na slikovit način: jedan od velikih problema u ekonomici jest kako opisati cijelu šumu, uz
istodoban opis pojedinačnog drveća i međusobnih odnosa toga drveća, tj. kako obuhvatiti cjelinu,
ali da se pritom sačuvaju jasno izražene sve pojedinosti.
U input-output tablicama opisan je tok roba i usluga između proizvodnih sektora nacionalnog
gospodarstva. Pomoću input-output tablica mogu se ispitati i utvrditi međusobni utjecajni
čimbenici proizvodnih sektora koji su ujedno i sektori proizvođači i sektori potrošači. Input-
output tablice osnovna su statističko-informacijska osnova input-output analize. Za razliku od
klasične input-output analize koja je primarno orijentirana na procjenu učinaka fi nalne potražnje
na razinu domaće proizvodnje, miješani input-output model i metoda hipotetskog izoliranja na
temelju input-output tablica omogućuju analizu i kvantifi ciranje doprinosa sektora od interesa.
Pregled relevantne literature ukazuje na relativno skromnu primjenu miješanog input-output
modela i metode hipotetskog izoliranja u utvrđivanju važnosti sektora od interesa nacionalnom
gospodarstvu. Stoga je intencija ovog rada na sustavan i pregledan način izložiti glavne pristupe
za određivanje izravnog, neizravnog i induciranog učinka proizvodnog sektora na nacionalno
gospodarstvo te ukazati na njihove brojne analitičke mogućnosti u empirijskim primjenama
Prvi korak kod konstruiranja input-output tablica jest raščlanjivanje proizvodnog sustava cijele
privrede na određeni broj proizvodnih sektora.
Konstrukcija input-output tablica zasniva se na tri bitne pretpostavke:
Prva i treća pretpostavka impliciraju potpunu homogenost proizvodnih sektora, a druga potpunu
jednoznačnost klasifikacije proizvoda koje oni proizvode.
Sastavni dio integriranog sustava nacionalnih računa, uz račun domaćeg proizvoda, račun
financijskih transakcija i račun nacionalnog bogatstva jesu i input- -output tablice. U njima je
proizvodni sustav privrede raščlanjen na određeni broj sektora. Zbog toga input-output tablice
predstavljaju podrobno raščlanjen račun proizvodnje na pojedine proizvodne sektore. U njima je
prikazana međusobna ovisnost tih sektora. Zbog toga se te tabice često nazivaju i
međusektorskim tablicama, a analiza zasnovana na njima naziva se i međusektorskom analizom.
Tablice ponude i uporabe te simetrične input-output tablice dio su input--output sustava, koji je
integralni dio nacionalnih računa. Detaljno opisuju proizvodni proces (strukturu troškova i
stvaranje dohotka), tokove dobara i usluga (proizvodnju, uvoz, izvoz, konačnu potrošnju,
intermedijarnu potrošnju i bruto investicije) u sustavu nacionalnih računa. Tablice ponude i
uporabe konstruiraju se na temelju podataka iz različitih izvora. Simetrične input-output tablice
izvode se iz tablica ponude i uporabe.
[ ]
0.2 0.1 0.2 200
A = ⌈ 0.2 0.25 0.1 ⌉ Q= 100
0.1 0.2 0.25 300
a) Sastavite pripadnu input- output tablicu. Napišite analitičke izraze (formule) prema kojima ste
računali svaki pojedini element tablice (osim elemenata koji su već zadani)
b) Objasnite značenje elemenata Q13 i q2 2.2
Rješenje:
Qi Q ij q
200 50 10 60 80
100 40 25 30 5
300 20 20 75 185
b) Q13 = 120 je količina proizvoda koja prelazi iz sektora 1 u sektor 3 radi normalnoga
odvijanja proizvodnje u sektoru 3.
q2 = 5 je ukupna finalna potražnja 2. sektora.
Razlog upotrebe termina međusektorska analiza i međusektorski model može se lako objasniti.
Naime, proizvodnja svake industrije potrebna je kao utrošak u mnogim drugim industrijama ili
čak unutar iste. Stoga će ''tačna'' 3 razina proizvodnje određene industrije ovisiti o zahtjevima
ostalih n-1 industrija za tim proizvodom, a proizvodnja tih n-1 industrija ovisit će o potrebama
promatrane industrije za njihovim proizvodima. Zato je međusektorski model, a time i analiza,
vrlo koristan prilikom planiranja proizvodnje pa je svojstven više planskim ekonomijama. Budući
da kroz međusektorski model promatramo n industrija, njegov opseg rada je dosta složen, pa na
početku uvodimo određene pretpostavke radi pojednostavljenja:
svaka industrija proizvodi samo jedan homogeni proizvod (možemo imati i slučaj
proizvodnje dva ili više vezanih proizvoda pod uvjetom da se proizvode u proporcijama),
svaka industrija za proizvodnju svog proizvoda upotrebljava fiksni iznos utroška,
proizvodnja svake industrije je podređena konstantnim prinosima na opseg, što znači da
postotna promjena svih faktora za %x dovodi do postotne promjene proizvodnje od tačno
%x.
Ove pretpostavke su nerealne, ali će nam pomoći za razumijevanje modela. Polazimo od temeljne
pretpostavke modela koja kaže da se sva količina svakog outputa utroši kroz proizvodnu
potrošnju ili kroz finalnu potrošnju. Pretpostavimo li da je potrošnja jednaka potražnji, dolazimo
do sustava jednadžbi :
3
Proizvodi se točno ona količina proizvoda dostatna za finalnu i intermedijarnu potrošnju.
X1= x11 + x12 + … + x1n + Y1
…. …… …. … … …. …. …. …
Tablica koja prikazuje trošak inputa kao što su roba i usluge, rad i kapital, koje svaka
industrija troši u procesu proizvodnje. To se naziva ulazna ili uporabna matrica.
Tablica koja pokazuje koja dobra i usluge proizvodi svaka industrija. Ovo se zove izlazna
ili make matrica.
Tablica koja pokazuje koja su dobra i usluge dostupni za potrošnju krajnjim korisnicima.
To se naziva konačna matrica potražnje. Konačna matrica potražnje uključuje dobra i
usluge koje su lokalno proizvedene, kao i one koje su uvezene iz drugih regija.
Model ´ se temelji na sustavu linearnih jednadžbi u kojem svaka jednadžba prikazuje distribuciju
proizvodnje odredenog sektora na intermedijarnu i finalnu uporabu ukupnog gospodarstva. ¯
Daje nam informacije ne samo o distribuciji proizvodnje pojedinih sektora, vec i o strukturi ´
troškova koji su pritom nastali.
xij = aij D * xj
Za gospodarstvo koje čini n sektora, vrijednosna struktura isporuka svakog od sektora može se
opisati sljedećim sustavom jednadžbi:
D
Za razliku od sustava prikazanog ranije, oznake a ij označavaju input-output koeficijente za
domaću proizvodnju, a fD i se odnose samo na finalne uporabe koje su zadovoljene domaćim
proizvodima. Preuređenjem iskaza na način da se finalne uporabe koje su u modelu tretirane kao
egzogene varijable ostave na desnoj strani jednadžbe, a intermedijarna potrošnja prebaci na lijevu
stranu jednadžbe, sustav jednadžbi može se zapisati kao:
AD x + f D = x
X - AD x = f D
(I - AD)x = f D .
Rješenje sustava, odnosno određivanje razine domaće proizvodnje uz zadanu finalnu potrošnju
domaćih proizvoda i usluga jest:
x = (I - AD) -1 f D
Ukupna razina proizvodnje na razini nacionalnog gospodarstva stoga će biti veća od inicijalnog
porasta investicija u cestogradnju. Uz zadane pretpostavke, temeljem formule može biti
kvantificirana nova razina proizvodnje svakog od sektora nacionalnog gospodarstva. Osim razine
proizvodnje potrebne za isporuku zadane visine finalne potražnje, input-output model daje
odgovor i na pitanja o BDV-u i zaposlenosti po proizvodnim sektorima koja je potrebna za
isporuke određenog iznosa finalnih uporaba.
Povećanje finalne potrošnje domaćih proizvoda izravno utječe na prihode, odnosno bruto
proizvodnju sektora koji izravno isporučuje dobra i usluge namijenjene dodatnoj finalnoj
potrošnji, a koji raste za isti iznos kao i finalna potrošnja. Kako bi mogao proizvesti dodatnu
količinu proizvodnje, proizvođač mora nabaviti proizvodne inpute od ostalih domaćih i
inozemnih proizvođača sukladno karakteristikama proizvodnog procesa (koeficijentima A D i AU).
U input-output modelu pretpostavljeno je postojanje ranije opisane Leontijevljeve proizvodne
funkcije koju karakterizira fiksni udio proizvodnih inputa u vrijednosti proizvodnje određenog
proizvodnog sektora kao što je opisano matricom A D. U prvom koraku porast finalne potražnje za
proizvodima sektora i inducira porast vrijednosti proizvodnje x i , ali i porast intermedijarne
potrošnje sektora xi .
Osim pretpostavke da svaki sektor mora proizvesti samo jednu vrstu dobra koja je proizvedena
jednom proizvodnom tehnologijom, Leontiefov otvoreni input-output model mora zadovoljavati i
sljedece:
1. Proizvodnja svakog dobra zahtijeva upotrebu barem jednog drugog dobra kao input.
2. (Linearnost) Količina potrebnog inputa je proporcionalna razini outputa, tj. za bilo koji i vrijedi
gdje je ai j konstantan.
(Zajednička proizvodnja ne postoji) Svaka proizvodna tehnologija proizvodi samo jednu vrstu
dobra.
x = (I − A) −1 d.
−1
Matrica (I − A) je poznata pod nazivom Leontiefova inverzna matrica. Pomoću nje možemo
dobiti razinu proizvodnje koju svaki sektor treba ostvariti ukoliko se želi zadovoljiti ukupna
4
Proizvodna tehnologija u stvarnosti može proizvesti isti output uz korištenje različitih količina inputa, tj. ˇ inputi
mogu biti međusobno zamjenjivi. Primjerice, ljudski rad i strojevi se mogu međusobno supstituirati. Pedeset radnika
i jedan bager bi mogli iskopati istu količinu zemlje kao i dvadeset radnika i dva bagera.
potražnja za različitim dobrima i uslugama. Također, pomoću nje možemo vidjeti ´ kako se
razina proizvodnje mijenja kad se mijenja finalna potražnja. Svaki proizvodni sektor može
odlučiti hoće li proizvesti neko dobro (xi > 0) ili ce odustati od proizvodnje (x i = 0). Negativna
razina outputa ovdje nema ekonomskog značenja.
Međutim, ova pretpostavka ne iskljućuje mogućnosti da neki sektor ne može isporućiti količinu
proizvoda potrebnu za proizvodnju drugih dobra i ˇ /ili ne može zadovoljiti finalnu potražnju.
ZAKLJUČAK
Input-output analiza koncentrirana je na kvantitativnu analizu međovisnosti između pojedinih
sektora na koje je proizvodni sustav podijeljen. Teoretska je prethodnica ove analize u modelima
opće ravnoteže Walrasa i Pareta. Prvi empirijski međusektorski model formulirao je profesor
Wassily Leontief za američku privredu. Nakon izdanja njegove knjige, input-output analiza
počela se primjenjivati u Americi, a nakon Drugog svjetskog rata u većini zemalja svijeta.
Input - output analiza jedan je složen instrument kojim se nastoji planirati industrijska
proizvodnja tako da ne nastaju viškovi, a time nema troškova skladištenja, ali i da nemamo
manjkova jer tako raste cijena proizvoda. U suštini nastoji se ostvariti optimalna proizvodnja.
Zbog sve bržih tehnoloških promjena, ali i sve veće promjene input - output analize u različitim
područjima ekonomske analize, česte su promjene njenih osnovnih pretpostavki, tako da nastaju
novi modeli koji se mogu primijeniti u suvremenom industrijskom okruženju.
Leontiefov otvoreni input-output model smo definirali kao proizvodni sustav A x + d = x, pri čemu
je A kvadratna matrica tehničkih koeficijenata, x vektor proizvodnje i d vektor finalne potražnje.
U takvom proizvodnom sustavu svaki sektor proizvodi samo jednu vrstu proizvoda jednom
proizvodnom tehnologijom te proizvodnja svakog proizvoda zahtijeva upotrebu barem jednog
drugog proizvoda kao inputa. Također, ukupna proizvodnja svakog sektora je veća od količine
proizvodnje koja se koristi kao input u proizvodnim procesima sektora, odnosno matrica
tehničkih koeficijenata A je produktivna.
LITERATURA
Knjige:
Internet izvori:
https://hrcak.srce.hr/file/350799 (28.12.2022.)
https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27524 (30.12.2022)
https://bkovacic.weebly.com/uploads/7/4/0/7/7407552/
primjer_seminarskoga_rada_za_ocjenu_dovoljan_2.pdf (30.12.2022.)