Klasična tragedija nastala u zlatnom razdoblju književnosti nosi sa sobom neizostavne

elemente tragičnoga sukoba, tragičnog završetka (katarze) i tragične krivnje glavnoga junaka.
Protagonist dolazi u sukob s autoritetom zbog svoje moralne odluke, suprotstavljajući se
zakonima ili pravilima koja smatra nepravednima. Autoritet predstavlja zakonodavca koji se
drži društvenih vrijednosti, dok protagonist zastupa moralna i etička načela.

Glavni junak krši društvene norme i završava tragično. Njegova tragična krivnja leži u
nepokolebljivom suprotstavljanju autoritetu, bez obzira na moguće posljedice. Autor kroz lik
protagonista želi prikazati viziju idealnog čovjeka. Svakodnevni čovjek razmotrio bi rizik i
posljedice kršenja zakona, za razliku od glavnog junaka koji ustraje u svojoj odluci. Poruka je
jasna: ponekad je potrebno odbaciti društvena pravila i okrenuti se vlastitoj savjesti i moralu
kako bi se slijedio pravi put. Protagonist, vođen svojim moralnim načelima, krši zakon i na
kraju plaća najvišu cijenu, završavajući kao tragični junak. Njegova tragična krivnja leži u
bezuvjetnom nastojanju da slijedi svoj moral, što ga na kraju vodi do tragičnog završetka, ali
i moralne pobjede.

Čovjek se pita zašto je protagonist odlučio prekršiti zakon. Odgovor se nalazi u njegovim
riječima i djelima: vođen svojim moralom, zaključuje da svaka osoba zaslužuje poštovanje i
dostojanstvo. S dostojanstvom povezuje se vjerovanje da tijelo pokojnika treba biti pokopano
kako bi duša mogla naći mir, spokoj i vječnost. Protagonist svojom odlukom slijedi moralne i
vjerske vrijednosti, odbacujući zakone autoriteta i birajući put vječnosti. Ova odluka
pokazuje da protagonist cijeni božanske vrijednosti više od ljudskih zakona.

Autor koristi metafore i oksimorone kako bi objasnio sudbinu nesretnog junaka. Grob postaje
simbolična bračna ložnica, jer protagonist umire na dan kada je trebao započeti novi život.
Autor, kroz antiteze i paradokse, ukazuje na pogrešne odluke autoriteta, koji predstavlja
zemaljsko i prolazno, dok protagonist svojim djelima pokazuje vječne i neprolazne
vrijednosti. Na kraju se postavlja pitanje vrijednosti smrti i morala. Treba li biti ustrajan u
svojoj odluci ili slijediti vrijednosti koje nisu ispravne?

Smatram da, kada je u pitanju obitelj, čovjek treba biti spreman učiniti sve. Na sebe gledam
kao osobu koja bi mogla podnijeti istu žrtvu kao protagonist. Za mene je obitelj utočište,
izvor sreće i ljubavi.

Ovaj esej pokazuje da je ljudska savjest često jača od društvenih normi i da istinski moralni
principi mogu voditi do tragičnih, ali moralno pobjedničkih završetaka. U tome se ogleda
univerzalna poruka svake velike tragedije.