Osmanlije

DZ

-u Europi u feudalnom društvu odnos prema zemlji određivao je podijelu društva na osnovna
sloja: Feudalci (posjednik feuda) i kmetovi ( ovisni obrađivaći zemlje). Feud podijeljen na 2
dijela (alodi i selište). Kmetovi nisu mogli otići sa zemlje ali su mogli biti zajedno s njom
prodani ili dariovani. Kmetska služba bila je doživotno nasljedna a i feudalci su bili doživotno i
nasljedno vlasnici feuda. Feudalci su često upotrebljavali naziva Vlastelin zat što su imali
sudsku i svaku drugu vlast nad kmetovima.Crkva je bila važan dio feudalnog društva.
Nadbiskupi, Biskupi i pojedini samostani bili su i sami zemljoposjednici jer su od kralja
dobivali feude koje su za njih obrađivali seljaci i kmetovi. Osim toga, Crkva je imala pravo
ubirati za sebe i desetinu svih prihoda sa svih ostalih zemljoposjeda. Kmetovi su bili dužni
davati feudalcu feudalnu rentu (radna naturalna i nočana renta). Kralj je bio na vrhu
feudalne piramide. Dijelio je zemlju zaslužnim velikašima (feudalci) i takav odnos nazivao se
odnos između Seniora i Vazala. U kasnom srednjem vijeku razvojem trgovine i obrta razvijaju
se 2 nova sloja građani, patriciji(trgovci-gilde, obrtnici- cehovi). Puk (pomočnici i naučnici u
obrtu)

-Osmansko feudalno društvo-Sutan je dodjeljivao zemljišne posijede za obavljanje vojne

službe i kao nagradu vojnicima. Dobivena zemlja nije se mogla nasljeđivati. Nakon smrti
onoga komu je zemlja dodjeljena, posjed se vračao Sultanu. Na posjedu je radilo kršćansko
stanovništvo (raja). Raja je posjedniku davala naturalne dače, a državi porez. U gradovima su
živjeli muslimani, koji su se bavili trgovinom i obrtom. Osmanlije su kršćane smatrali (ljudima
od Knjige) no kako bi mogli i dalje živjeti prema svojoj vjeri, kršćani su morali plačavi viskoi
porez. Ne muslimanski su narodi plačali državi carski harač (porez) po muškoj glavi. Temelj
osmanskog feudalnog uređenja bio je zemljišni posjed Timar(feud), koji se sultan doživotno
davao na uživanje vojnicima i državnim službenicima, što je bila i plača. Svi uživatelji timara
bili su dužni na sultanov poziv krenuti u rat. Ovisno o veličini posjeda, sultan je odredio visinu
prihoda koji su se ubirali u poljoprivrednim proizvodima i novcu. Posjed se nije mogao
prodati ili nasljediti. Poslije njegove smrti zemlja se vraćala državi, odnosno sultanu. Feudalni
sustavu u Osmanskom carstvu temelji se na potpunoj i neograničenoj vlasti sultana u državi.
Društvo se dijelilo u 2 sloja onaj koji plačaju porez(raja) i onaj koji su oslobođeni poreza.
Država(uprava, sudstvo) i društvo (cijelokupni život njegovih stanovnika) temelji su se na
Kuranu

-Razlika između feudalnog društva u Europi i Osamiskog carstva je: u Europi feudi su
nasljedni i plača se Crkvena desetina, Feudalno imanje(zemlja i kmetovi) mogu biti prodani ili
darovani. U Osmanskom carstvu sultan je gospodar svega dodjeljena imanja su doživotna
nemogu se prodati niti nasljeditit a nakon smrti feudalca vračaju se sultanu. Sultan je i vjerski
poglavar i ne plača se crkvena desetina nego sam jedan porez državi. Postoje 2 sloja u
feudalnom društvu oni koji plačaju porez raja i oni koji ne plačaju porez