UNIVERZITET U TUZLI

FARMACEUTSKI FAKULTET

KATEDRA ZA BROMATOLOGIJU

BROMATOLOGIJA

SEMINARSKI RAD
Tema: Minerali

Mentor : Midhat Jašić, red.prof. Studenti: Azra Selimović

Esmera Selimović

Elma Leko

Tuzla, juni 2018g.

SADRŽAJ

UVOD.............................................................................................................................1
1.0 Funkcije minerala...........................................................................................2
1.1 Klasifikacija minerala.....................................................................................2
1.2 Glavni minerali...............................................................................................2
1.3 Kontrolni mehanizmi......................................................................................3

2.0 IZVORI MINERALA.............................................................................................4

2.1Životinjski izvori.............................................................................................4
2.2 Biljni izvori.....................................................................................................5

3.0 MAKROMINERALI (Glavni minerali)................................................................8

3.1 Fosfor..............................................................................................................10
3.2Natrij................................................................................................................11
3.2 Kalij................................................................................................................11
3.3 Magnezij.........................................................................................................11
3.4 Sumpor............................................................................................................12
3.5 Hlor.................................................................................................................12

4.0 MIKROMINERALI (Minerali u tragovima)........................................................12

4.1 Željezo.............................................................................................................13
4.2 Jod...................................................................................................................13
4.3 Fluor................................................................................................................14
4.4 Selen................................................................................................................14
4.5 Hrom................................................................................................................15
4.6 Mangan............................................................................................................15
4.7 Kobalt i molibden............................................................................................15

5. ELEKTROLITI..........................................................................................................16
5.1 Arsen ...............................................................................................................16
5.2 Bor i nikal.........................................................................................................16
5.3 Silicij.................................................................................................................16

ZAKLJUČAK...................................................................................................................18
SAŽETAK.........................................................................................................................19
LITERATURA..................................................................................................................20
UVOD

Minerali su izuzetno značajni za normalno funkcioniranje našeg organizma, te su bitni čimbenici

odvijanja niza procesa našeg tijela. Ne možemo ih producirati niti potrošiti, a potrebni su nam u
odgovarajućoj količini zarad normalnog funkcionisanja. Neophodan je njihov kontinuirani unos
putem hrane, vode i lijekova cijeli naš životni vijek.

Neizostavne su gradivne komponente enzima, hormona, hemoglobina, strukturnih bjelančevina,

vitamina, a preko njih utječu na gotovo sve sastojke ljudskog organizma. Svaki mineral ima svoju
specifičnu funkciju . U širem smislu, minerali se dobivaju iz Zemljine kore. Vremenom stijene koje
sadrže minerale usitne se u manje čestice koje tada postaju dio tla koje biljke apsorbuju za potrebe
vlastitog rasta. Životinje jedu biljke, a ljudi jedu i biljke i životinje. Voda je medij apsorpcije
hranjivih tvari za biljke i osnova dostave hranjivih tvari u cjeloukupan sistem. Osim toga, određeni
oblici minerala su odgovorni za distribuciju i kretanje vode u tijelu. Minerali su od vitalnog značaja,
te učestvuju u rastu i održavanju zdravlja tijela.

Svrha seminarskog rada je promjenama stečenih navika koje nisu u skladu sa preporukama pravilne
ishrane, te sticanje sposobnosti da svoje nutritivne potrebe u potpunosti zadovoljimo korištenjem
raznovrsnih namirnica iz prirodnih izvora.

U ovom tekstu, upoznat ćemo se sa osnovama minerala i razmatrat ćemo njihov uticaj na organizam i
na samo njegovo zdravlje i funkcionalnost. Razmotriti ćemo faktore koji utiču na izbor adekvatne
prehrane koja sadrži esencijalne minerale. Neadekvatna ishrana koja je direktno povezana sa
neadekvatnim unosom i distribucijom mineralnih koomponenti unutar organizma, često je odgovorna
za pojavu hroničnih oboljenja što predstavlja problem na globalnom nivou. U navedenom tekstu,
opisana su istraživanja unosa minerala stanovnika Sjedinjenih Država kao i uspješnost mjera koje se
svakodnevno poduzimaju s ciljem unapređenja zdravlja, a samim time i samog života.

1
1.0 FUNKCIJE MINERALA

Minerali predstavljaju 4% ukupne tjelesne težine, a glavnina ih se akumulira u kostima. Kao i

vitamini, minerali pomažu u regulaciji tjelesne funkcije i neophodni su za dobro zdravlje. Za razliku
od vitamina, minerali su :

1. anorganske tvari

2. sastavni dio organizma.

Na primjer, kombinacija kalcija i fosfora daje tvrdoću kostima i zubima. Željezo se vežući na protein
globin formira hemoglobin koji je sastavni dio krvi. Jod je dio hormona štitnjače. Većina minerala
služi različitim funkcijama u regulatornim i metaboličkim procesima tijela. Natrij je nužan za
održavanje ravnoteže tekućine u našem organizmu. Natrij, kalij i kalcij su neophodni za
funkcionalnost nervnog sistema i aktivnost mišića. Kalija i fosfor igraju značajne uloge u ravnoteži
kiselina i baze. Poremećaj ravnoteže i same homeostaze tijela uzrokovane bilo kojim od ovih
minerala, iako ne nužno uzrokovano prehranom, može biti opasno po život.

Zaključak: Minerali su sastavni dio organizma koji pomažu u regulaciji tjelesnih funkcija i
neophodni su za zdravlje.

1.1 Klasifikacija minerala

U prehrani se razmatraju minerali grupisani u tri skupine: glavni minerali, minerali u tragovima i
elektroliti. Glavni minerali (makrominerali) i minerali u tragovima (mikrominerali) razlikuju se po
količinama prisutnim u tijelu. Količina makrominerala u tijelu iznosi više od 5 grama (otprilike 1
čajna kašikica), minerala u tragovima(mikrominerala) manje od 5 grama, a elektrolita manje od 1
miligram. Unatoč malim količinama, minerali u tragovima postaju od vitalne važnosti i često na
jedinstven način doprinose funkcioniranju tijela.

Zaključak: Minerali su grupisani u tri skupine : makrominerali, mikrominerali i elektroliti.

1.2 Glavni minerali

Postoji sedam glavnih minerala, ali oni najbitniji uključuju kalcij, natrij i kalij koji su poznati
mnogim ljudima u kontekstu prehrane. Ostala četiri su fosfor, magnezij, sumpor i hlorid.

2
Kalcijum čini oko 1.5% do 2% ukupne tjelesne težine, te 40% mineralne mase tijela, od čega je 99%
ugrađeno u kostima i zubima. Preostalih 1% kalcija cirkulira u tjelesnim tekućinama. S fosforom,
tvori osnovicu kostiju i zubi. Vitamin D je nužan za apsorpciju kalcija. Kalcij također obavlja
nekoliko vitalnih metaboličkih funkcija u nervnom, mišićnom i kardiovaskularnom sistemu, na
primjer:

1. Kalcij pomaže u proizvodnji acetilholina, te je neurotransmiter (hemikalija koja pojačava prijenos

impulsa putem nerava).

2. Kalcij djeluje kao katalizator u pokretanju i kontroli kontrakcija mišića, te opuštanje. Na mjestu

početka kontrakcije mišića, kalcij se oslobađa iz svog skladišnog prostora u unutrašnjost mišićne
ćelije. Na kraju kontrakcije kalcij se skuplja ponovo u njegovo skladište.

3. Kalcij je katalizator u procesu zgrušavanja, tj. pomaže u pretvorbi trombocita u tromboplastin i

u pretvorbi fibrinogena u fibrin.

Zaključak:Minerali su poznati uglavnom u kontekstu prehrane kao vid njihovog unosa u organizam.
Najznačajniji su kalcij, kalij, natrij, fosfor, magnezijum, sumpor i hlor.

1.3 Kontrolni mehanizmi

Remodeliranje kosti se nastavlja se tokom cijelog života, ali ovo se ne odvija i u zubima (1).

Razlog za kretanje kalcija u i iz kosti je obnova koštanog tkivo. Preoblikovanje kostiju je proces kroz
koji se obnavlja kost zarad održavanja čvrstoće kosti i mineralne homeostaze. Tokom procesa
preoblikovanja resorbira se stara kost i oblikuje se nova kost kako bi se spriječilo nakupljanje
koštanih ćelija. U ovom procesu, stanice kostiju tzv. osteoklasti proizvode enzime s ciljem
uništavanja matrice proteina koja sadrži kalcijev fosfat. Ostale koštane stanice, nazvane osteoblasti,
proizvode novi matrični protein koji hemijski privlači kalcij i druge hranjive tvari potrebne za
obnovu kostiju. Nekoliko hormona rade zajedno kako bi ostvarili ove aktivnosti. Vitamin D je jedan
od ovih hormona. Paratiroidni hormon i kalcitonin su druga dva. Male paratireoidne žlijezde iza
štitnjače u vratu luče paratiroidni hormon kada je razina kalcija u serumu preniska. Tioridna žlijezda
izlučuje kalcitonin onda kada je razina kalcija u serumu previsoka.

Drugi hormoni također utiču na iskorištavanje i metabolizam kalcija u tijelu. Jedan od istaknutih je
estrogen koji utiče na kost, njeno formiranje i resorpciju na način koji je nemoguće potpuno
razumjeti, ali može uključivati produljenje životnog vijeka osteoblasta (2). Nedostatak estrogena
potiče resorpciju kostiju u svim dobnim skupinama (3).

3
Zaključak:Veoma je bitno održavanje mineralne homeostaze, zarad procesa poput obnove koštanog
tkiva. U ovim procesima su veoma bitni hormoni koji rade skupa da bi se postigla uravnoteženost. Ti
hormoni su estrogen, parathormon, kalcitonin vitamin D.

2.0 IZVORI MINERALA

Kalcij može biti biljnog i životinjskog porijekla, ali kalcij iz životinjskih izvora se lakše apsorbira u
našem organizmu.

Zaključak: postoje dva izvora minerala.

2.1 Životinjski izvori

Mlijeko i mliječni proizvodi najbolji su izvori kalcijuma životinjskog porijekla. U mlijeku, kalcij je
praćen laktozom što povećava apsorpciju kod dojenčadi, ali ne i kod odraslih osoba. Mlijeko je
izuzetno važan izvor kalcijuma. Mliječni proizvodi osim toga sadrže i druge hranjive tvari, kao što su
vitamini A i D, a također su i važni izvori riboflavina i proteina. Dodaci ne smiju biti korišteni kao
zamjena za hranu, ali ponekad su nužni.

Dodatke kalcija treba uzimati u dozama od 500 mg ili manje za optimalnu apsorpciju, te sa obrokom
u slučaju da je zamjena kalcijev karbonat (gdje želučana kiselina pojačava apsorpciju).

U distalnom dijelu jejunuma i ileuma odvija se proces apsorbcije koji je pasivan, između intestinalnih
ćelija. Konačno, bakterije u debelom crijevu oslobađaju kalcij iz nekih hranjivih vlakana,
omogućujući apsorpciju kalcija kroz to mjesto (3). Dojenčad i mala djeca apsorbiraju do 60%
kalcijuma unesenog putem hrane, a odrasli 20-30%, međutim ta se stopa povećava tokom trudnoće
(*)

Smanjenjem estrogena tokom starenje apsorpcija kalcija kod žena može se smanjiti na 15% usljed
smanjene proizvodnje kalcitriola (3). Izlučivanje kalcija se odvija putem mokraće (prosječni dnevni
gubitak oko 170 miligrama) i fecesa, ali i kroz kožu s prosječnim dnevnim gubitkom od 60 mg (3).

4
 Shema br.1 Paratiroidni hormon podiže razinu kalcijuma u serumu kada je preniska.
Kalcitonin iz štitnjače smanjuje razinu kalcija u serumu kada ima previsoke vrijednosti.

Zaključak: Najznačajniji mineral životinjskog porijekla je kalcijum.

2.2 Biljni izvori

Dobri biljni izvori kalcija uključuju biljke poput repe, zelja, brokule, cvjetače, kelja, mahunarki i
suhog voća (3). Još jedan dobar izvor kalcijuma iz biljke, a koji je lako dostupan je sok od naranče.
Kalcij se apsorbira kroz tanko crijevo putem dva različita procesa. U proksimalnom dijelu jejunuma
odvija se aktivni proces, zatim kroz crijevne ćelije, a uključuje prisustvo vitamin D - ovisnog
kalcijevog vezujućeg proteina. U distalnom dijelu jejunuma i ileuma proces je pasivan, te se odvija
između intestinalnih stanica. Konačno, bakterije u debelom crijevu potpomažu oslobađanje kalcijuma
iz nekih hranjivih vlakana omogućavajući apsorpciju kalcija kroz to mjesto (3).

Nekoliko faktora interferira u apsorpciji i retenciji kalcijuma, što je prikazano u Tabeli br.1.

5
 Tabela br.1 Faktori koji utiču na apsorpciju i ekskreciju kalcijuma

Oksalati
Neke biljke sadrže soli oksalne kiseline nazvane oksalati koje se vežu s kalcijem prisutnim u nekom
povrću zarad proizvodnje kalcijevog oksalata, netretiranu tvar koja se izlučuje putem fecesa. Ovi
snažni inhibitori su pronađeni u visokim koncentracijama u špinatu, te u manjoj mjeri u suhim
mahunarkama i slatkom krompiru (1). Neobično visok unos neke od tih i drugih namirnica mogu
uzrokovati trovanje izazvano oksalnom kiselinom. Ponekad se preporučuje unos ovih tvari za
smanjenje rizika od nastanka bubrežnih kolika (*).

Fitati (Soli fitinske kiseline)

Žitarice sadrže fitinsku kiselinu koja tvori netopiv kompleks s kalcijem. Fitati su oblik skladištenja
fosfora u sjemenkama, a unos hrane kao što su žitarice i suhe mahunarke znatno smanjuje apsorpciju
kalcija (1).

Ljudi koji izbjegavaju mliječne proizvode, trebaju pažljivo planirati svoje obroke. Vegetarijanci bi
trebali tražiti proizvode koji sadrže kalcij kao što je sok od naranče.

Proteini
Veći unos proteina,a samim time i kalcijuma dovodi do povećanja izlučivanja urina čime se održava
ravnoteža kalcijuma u organizmu. Klinički podaci ne podupiru hipotezu o štetnom učinku
prekomjernog unosa proteina na zdravlje kostiju, osim u kontekstu neadekvatne opskrbe kalcijem (4).

Prednosti voća i povrća na zdravlje kostiju ostaje nedovoljno razjašnjeno (5).

6
 Sl.br.1 Prikaz piramide ishrane koja ilustrira skupine hrane obezbjeđuje raznorazne minerale
potrebne za funkcionalnost organizma.

Minerali su grupisani u tri skupine: glavni minerali, minerali u tragovima i elektroliti.

Zaključak: Minerali iz biljnih izvora su raznovrsni i lako dostupni.

7
 Tabela 2. Prosječne dnevne potrebe unosa minerala u organizam

3.0 MAKROMINERALI (Glavni minerali)

Magnezij i cink mogu dovesti do poremećaja apsorpcije kalcija. Pogotovo u situacijama kada je unos
kalcijuma povećan čime je i sama njegova apsorpcija otežana. Unos natrija također može imati
štetan učinak na balans kalcija. Na svakih 500 miligrama unosenog natrija, dodatnih 10 miligrama
kalcija izlučuje se u mokraći, ali ovaj iznos je važan kod prekomjernog unosa soli u organizam.
Kofein potiče povrat kalcija iz krvi do crijeva i stimulira urinarno izlučivanje kalcija. Stoga, ako je
unos kalcija nizak ili marginalan, unos većih količina kofeina može negativno uticati na zdravlje
kostiju. U određenim situacijama bioraspoloživost kalcija može se smanjiti usljed bolesti ili lijekova.
Kod pojedinaca sa bolestima probavnog sistema, višak masnoća u crijevima stvara netopivi sapun,
koji se potom izlučuje putem fecesa. Usljed disbalansa kalcija javlja se osteoporoza i tetanus. Prema
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, osteopenija je mineralna gustoća kostiju 1 do 2,5 standardne
devijacije, a ispod je srednje vrijednosti zdravih mladih odraslih, dok je osteoporoza mineralna
gustoća kosti veća od 2,5 standardne devijacije, a također ispod srednje vrijednosti. Kod osteoporoze
minimalna trauma obično dovodi do fraktura pretežno na kuku, zapešću ili kralješnici (6). Liječenje
estrogenom može pomoći u spriječavanju osteoporoze, ali nije metoda izbora jer dovodi do
povećanja rizika od bolesti srca, plućne embolije i dubokog venskog flebitisa. Raloksifen, selektivan

8
modulator receptora estrogena, odobren je za prevenciju i liječenje osteoporoze u postmenopauzi s
dodatnom prednošću smanjenja rizika od raka dojke, ali je kontraindicirana njegova primjena kod
klijenata sa tromboembolijskom historijom (7). Osteoporoza je najčešća u postmenopauzi, učestalija
kod bjelkinja. Muškarci i pripadnice crne rase također gube koštanu masu, ali njihov skelet je
općenito teži, te su oni pod nižim rizikom od razvoja osteoporoze.

Slika br.2 Rtg prikaz normalnih (lijevo) i osteoporotičnih kostiju (desno)

Dva čimbenika u načinu života koji utiču na kosti su:

1. Pušenje
2. Potrošnja alkohola.

Zloupotreba alkohola i pušenje imaju nepovoljne učinke na zdravlje kostiju i faktor su rizika za
razvoj osteoporoze, utiču na učestalost prijeloma i nemogućnost reparacije kosti usljed frakture kosti
(8). Dijetalne preporuke za povećan unos kalcija i vitamina D važan su kamen temeljac u liječenju
osteoporoze.

Usljed poremećaja el. potencijala ćelijske membrane kod bolesnika s hipokalcemijom (niskom
koncentracijom kalcija u krvnoj plazmi, tj. koncentracijom kalcija manjom od 2,2 mmol/L) javlja se
tzv Tetanija, tj spazmofilija (grč. τέτανος: napetost, grč) koja zapravo predstavlja povećanu
neuromuskularnu podražljivost. Unatoč hormonskoj kontroli razine kalcija u serumu i njegove velike
akumulacije u spremištima, razine kalcija ponekad padaju ispod normalnog. Stvarni nedostatak

9
kalcija može dovesti do spazmofilije. Uzroci uključuju još nedovoljno prisustvo parathormona,
alkaloza i nedostatak vitamina D kod dojenčadi. Hipokalcemija je glavna postoperativna
komplikacija uzrokovana nedovoljnom opskrbom krvlju jedne ili više paratireoidnih žlijezda tokom
operacije.

Rani simptomi spazmofilije su nervna razdražljivost, pojačana bol i trnjenje ekstremiteta i trnjenje
oko usta, te grčevi u mišićima. Dijagnostički znakovi spazmofilije su Trousseau i Chvostekov znak.
Nezbrinuta spazmofilija može dovesti do zgrušavanja krvi, dilatacije srca itd.

Nedavna studija prikazuje povezanost spazmofilije i upotrebe kalcijevog karbonata za sprečavanje ili
liječenje žgaravice, te hiperfosfatemija kod pacijenata sa hroničnim bubrežnim zatajenjem.

Samo jedan od mnogobrojnih prijavljenih slučajeva koji se dovode u vezu sa pojavom spazmofilije je
slučaj 50-godišnjeg muškarca koji je na svoju ruku „liječio“ žgaravicu sa kalcij-karbonatom.

Zaključak: U makrominerale ubrajamo kalcijum, natrij, magnezij, cink, sumpor. Nedostatak

kalcijuma može dovesti do raznoraznih oboljenja kao što su osteoporoza i spazmofilija.

3.1 Fosfor (P)

Fosfor je, poput kalcijuma, sastavni dio kostiju i zubi. Drugi je do kalcija, čini 0,8% do 1,2% tjelesne
težine, a distribuiran je 85% u kostima, 14% u mekom tkivu i 1% u tjelesnim tekućinama (3). Fosfor
skupa sa kalcijem učestvuje u metaboličkim funkcijama tijela. Njihovi mehanizmi kontrole također
su povezani. Fosfor je sastavnica DNA, RNA i koenzimskih oblika vitamina B1 i B6. Skladišni oblici
energije, adenozin difosfat (ADP) i adenozin trifosfat (ATP), sadrže fosfor. Također je bitan mineral
u fosfolipidima, strukturnim dijelovima ćelija.

Neapsorbirani fosfor uklanja se putem fecesa. Niska razina fosfora u serumu stimulira bubrege za
proizvodnju više aktivnog vitamina D (kalcitriol). Vitamin D povećava apsorpciju fosfora u
gastrointestinalnom traktu i pojačava resorpciju fosfata u kostima. Nedostatak fosfora se javlja
uglavnom usljed neadekvatnih prehrambenih navika. Osim toga, neki lijekovi ili bolesti mogu
dovesti do hipofosfatemije, ali također i poremećaji malapsorpcije, teške opekline, te nekontrolirani
dijabetes melitus.

Hiperparatiroidizam je bolest koju uzrokuje prekomjerno izlučivanje fosfora. U ovoj bolesti,

paratiroidni hormon uzrokuje povlačenje kalcijuma iz kosti. Budući da su dva minerala, kalcij i
fosfor kombinirani u kostima, fosfor se gubi iz organizma zajedno s kalcijem. Nedostatak fosfora u
organizmu utiče na mnoge organe. Znakovi i simptomi hipofosfatemije su i slabiji rast,
osteomalacija, atrofija mišića, aritmije, respiratorna insuficijencija, te poremećaji živčanog sistema.

Godine 2006., Uprava za hranu i lijekove (FDA) objavila je upozorenje u vezi s natrij-fosfat
baziranim proizvodima za čišćenja crijeva koji su uzrokovali akutno otkazivanje bubrega kod 22
pacijenta koji su ih koristili. FDA preporučuje oprez kod proizvoda za čišćenje crijeva kod osoba

10
starijih od 55 godina, osoba sa bubrežnom bolešću, akutnim kolitisom ili kod prisustva odgađanja
pražnjenja crijeva.

Zaključak: Fosfor je sastavni dio kostiju i zuba i učestvuje u metaboličkim funkcijama tijela.Njegov
nedostatak je uzrokovan neadekvatnim prehrambenim navikama i unosom lijekova.

3.2 Natrij (Na)

Tijelo odrasle osobe sadrži oko 3,5 grama natrija. Oko 70% natrija u tijelu je u krvi i drugim
izvanćelijskim tekućinama nervnog i mišićnog tkiva. Drugih 30% je smješteno na površini kostiju
gdje je dostupan za otpuštanje kako bi se neutralizirala niska razina natrija u serumu. Natrij ima
važnu ulogu u održavanju ravnoteže tekućina u tijelu. Natrij je također potreban za prijenos
elektrohemijskih impulsa između nervne i mišićne membrane. Crijeva lako upijaju natrij. Najviše 5%
natrija se izlučuje putem fecesa, a preostalih 95% unesenog natrija se apsorbira u krvotok.

Glavni hormon koji kontroli izlučivanje natrija je aldosteron iz nadbubrežnog korteksa koji stimulira
bubreg da vraća natrij u krvotok. Jedna čajna kašičica (5 grama) soli sadrži 2,3 grama natrija, UL za
odrasle mlađe od 50 godina. Mnoge namirnice, kao što su mlijeko, mliječni proizvodi sadrže dostatne
količine natrija. Višak natrija u krvi, veći od 145 milekvivalenta po litri u odraslih, zove se
hipenatrijemija.

Zaključak:Natrij je bitan za održavanje ravnoteže tekućine u orzganizmu, te prenos impulsa.

3.2 Kalij (K)

Tijelo odrasle osobe sadrži oko 245 grama kalija, a više od 85% ingestirajućeg kalija apsorbira se u
tankom crijevu. 95-98% kalija u tijelu je unutar ćelija gdje pomaže u uspostavi ravnoteže tekućina.
Osim ravnoteže tekućine, kalij je neophodan za provođenje nervnih impulsa i kontrakcija mišića,
uključujući srce. Kalij također pomaže u održavanju elektrolita. Kalij je prisutan u svim biljnim i
životinjskim ćelijama, ali najbolji izvor je neprerađena hrana. Samo masti, ulja i bijeli šećer imaju
zanemarive količine kalija. Nedostatak kalija povezan je s prehranom samo u slučajevima teške
pothranjenosti. Može uzrokovati povraćanje, prekomjerno znojenje i uriniranje. Razina kalija veća od
5,0 milliekvivalenata po litri označava hiperkalijemiju. Hiperkalemija je rijetko uzrokovana hranom,
prije smanjenom funkcijom bubrega.

3.3 Magnezij (Mg)

Ljudsko tijelo sadrži oko 25 grama (0,9 unci) magnezija. Oko 50 do 60% magnezija je smješteno u
kostima, 39% do 49% u mekom tkivu i 1% u tjelesnim tekućinama. Magnezij je široko
rasprostranjen u hrani, osobito ga sadrži zeleno, lisnato povrće u kojem je sastavni dio hlorofil. Pića
kao što su kahva i kakao također sadrže magnezij. Fosfor može inhibirati apsorpciju magnezija
posebno kada je unos magnezija nizak, a fosfora visok. Dijabetes melitus obično je povezan sa

11
nedostatkom magnezija, kao i malapsorpcijski poremećaji koji uzrokuju povraćanje ili proljev te
pretjerana uporaba alkohola. Nedostatak magnezija često je povezan sa grčevima u mišićima. Smatra
se da je magnezij u serumu kod pacijenata sa migrenom bio znatno niži nego kod onih bez takve
povijesti.

Zaključak: Većina magnezijuma je smještena u kostima. Moguće ga je lako naći u hrani, posebno u
biljkama. Njegov nedostatak utiče na metabolizam.

3.4 Sumpor (S)

Odraslo tijelo sadrži oko 175 grama sumpora, te je komponenta citoplazme svake ćelije. Sumpor je
osobito značajan za kosu, kožu i nokte gdje pridonosi njihovom obliku. Sumpor je sastavni dio
tiamina, biotina, inzulina i heparina i aminokiselina metionina i cisteina. Zaštitna funkcija sumpora je
neutralizacija toksina. Osiguran je glavni izvor sulfata za ljude kroz bazen amino kiselina. Slučajevi
nedostatka sumpora su nepoznati.

Zaključak:Sastavni je dio aminokiselina, te je poznat i kao antioksidans.

3.5 Hlor (Cl)

Hlor igra važnu ulogu u održavanju ravnoteže tekućine i ravnoteže između kiselina i baze. Od
ukupne količine hlorida u tijelu, 88% se nalazi u izvanćelijskim tekućinama kao što je hlorovodična
kiselina u želucu i 12% nalazi se u intracelularnim tekućinama. Hlor se gotovo potpuno apsorbira
kroz tanko crijevo i prvenstveno se izlučuje preko bubrega kao rezultat regulacije natrija.

Zaključak:Hlor se uglavnom nalazi smješten u izvanćelijskim tekućinama.

4.0 MIKROMINERALI (Minerali u tragovima)

Mnogi minerali u tragovima pojavljuju se u tako malim količinama da ih je teško mjeriti i analizirati,
a njihova fiziološka funkcije nije potpuno razumljiva.

Deset minerala u tragovima ima poznate tjelesne funkcije, a četiri od njih su bitnije istraženi i
deklarisani, to su željezo, jod, fluorid, te cink. Drugih šest su selen, hrom, bakar, mangan, kobalt i
molibden. Samo neki od navedenih su detaljno pojašnjeni.

Zaključak:Postoji 14 poznatih minerala u tragovima, a samo 10 ih ima poznatu ulogu u tjelesnim

funkcijama.

12
4.1 Željezo (Fe)

Količina željeza u tijelu je otprilike 38 miligrama po kilogramu tjelesne težine za žene i 50 miligrama
po kilogramu za muškarce (3). Tako čovjek od 70 kilograma će imati u svom tijelu 3,5 grama željeza,
manje od težine jednog centa. Željezo je neophodno za stvaranje hemoglobina koji prenosi 98,5%
kisika u krvi. Hemoglobin se sastoji od hema, dijela koji sadrži željezo i globin, jednostavan protein.
Željezo je također sastavni dio mioglobina, proteina koji se nalazi u mišićnom tkivu. Mioglobin
pohranjuje kisik unutar mišićnih ćelija. Kada tijelu treba neposredna opskrba kisikom, poput
napornih vježba, mioglobin oslobađa pohranjeni kisik.

Dostupno je oko 80% željeza u zdravom tijelu za prijenos kisika, tako hemoglobin sadrži 65%,
mioglobin 10%, a enzimi koji sadrže željezo 3%. Primarni oblik željeza u stanicama tijela je feritin,
dinamičan protein-željezo spoj. Količina željeza koje se apsorbuje je određena količinom feritina
prisutnog u intestinalnoj sluznici. Ne postoji poznati mehanizam za reguliranje izlučivanja željeza.
Male količine željeza izgubljene su svakodnevno kroz probavni trakt.

Fiziološki status također utiče na gubitak željeza. U postmenopauzi žene gube od 0,7 do 0,9
miligrama željeza po danu, muškarci od 0,9 do 1,2 miligrama dnevno, dok žene reproduktivne dobi
izgube prosječno od 1,3 do 1,4 miligrama zbog menstruacije. Krv sadrži oko 0,5 miligrama željeza
po mililitru, pa bi donator krvi izgubio 250 miligrama po kg .

Možda najznačajniji nutricionistički problem diljem svijeta je nedostatak željeza, što utiče na više od
2 milijarde ljudi, uključujući polovicu žena i djece u zemljama u razvoju (9). Anemija usljed
nedostatka željeza (sideropenijska anemija) javlja se u 2% do 5% odraslih muškaraca i kod žena u
postmenopauzi. Anemični pacijent često se žali na neuravnoteženost kretnji, otežano disanje, učestali
napor.

Normalna razina za muškarce je 14 do 18 grama na 100 mililitara krv, za žene je 12 do 16 grama.

Dopunsko željezo najbolje se apsorbira kada se uzme na prazan trbuh, ali tada su česte i
gastrointerstinalne nuspojave. Čak i uzimanje dodataka sa hranom ili blizu obroka bolje je nego ne
uzimati uopće. Višak željeza pohranjen je u jetri kao hemosiderin. Kada se velike količine
hemosiderina deponiraju u jetri i slezeni bez oštećenja tkiva rezultat je stanje koje se zove
hemosideroza. Ako se produljuje, može dovesti do hemohromatoze. Kod alkoholičara, iako im često
nedostaju mnoge druge hranjive tvari, javlja se problem preopterećenja željezom jer neka alkoholna
pića sadrže značajnu količinu željeza. Na primjer, jeftina crna vina sadrže 10 do 350 miligrama
željeza po litri.

Zaključak:Muškarci sadrže nešto veću količinu željeza u organizmu u odnosu na žene. Željezo je
neophodno za održavanje tjelesnih funkcija.

4.2 Jod (I)

13
U ljudskom tijelu jod se obično nalazi i funkcionira u svom ionskom obliku, tzv. jodidu. Tijelo
prosječne odrasle osobe sadrži oko 15 do 20 miligrama jodida. Štitnjača sadrži 70% do 80% ukupnog
joda u organizmu. Glavna funkcija joda je njegovo sudjelovanje u sintezi hormona štitnjače bitnih za
pravilno sazrijevanje živčanog sistema.

Štitnjača izlučuje tiroxin (T4) i trijodotironin (T3) kao odgovor na stimulaciju štitnjače hormonima
(TSH) prednjeg režnja hipofize. I T3 i T4 povećavaju brzinu oksidacije u ćelijama, čime se povećava
brzina metabolizma.

Jod se brzo apsorbira uglavnom iz želuca, ali također iz duodenuma i izlučuje se putem bubrega koji
nemaju mehanizam za očuvanje joda. Jod ima antibakterijska svojstva i ponekad se koristi za
pročišćavanje pitke vode. Nedostatak joda je vodeći uzrok mentalne retardacije širom svijeta (10).

Zaključak:Štitna žlijezda akumulira najveće količine joda u organizmu. Jod je neophodan za

sazrijevanje nervnih ćelija.

4.3 Fluor (F)

U tjelesnim tekućinama, fluor postoji kao fluorid, sol fluorovodične kiselina ili kao ion. Oko 99%
fluora u tijelu akumulira kao fluorapatit u kostima i zubima. Gotovo 100% topljivog fluorida koji se
nalazi u fluoriranoj vodi i pastama za zube brzo se apsorbiraju u želucu i tankom crijevu, ali ta
apsorpcija se smanjuje od 50% do 80% kada se fluorid konzumira kao hrana. Približno 90% viška
fluorida brzo se izlučuje u mokraći, fecesu, a samo manje količine u znoju (3).

Fluorid stimulira proizvodnju osteoblasta i taloženje minerala u dječjim kostima.

Fluor djeluje tako da usporava aktivnost bakterija koje uzrokuju propadanje zubi i čini ih jačim i
otpornijim na propadanje.

Fluorid u vodi za piće, iako pri nižoj koncentraciji nego u pastama za zube, održava stalnu nisku
razinu fluorida u zubnom plaku. Pasta za zube osigurava visoku razinu fluorida, ali samo za 1 ili 2
sata nakon četkanja zuba.

Zaključak:Fluor se akumulira u tijelu u kostima i zubima, a njegova primjena je moguća putem

hrane, paste za zube i vode.

4.4 Selen (Se)

Ukupna količina selena u tijelu odraslog čovjeka iznosi oko 20 miligrama. Najveće koncentracije
ovog minerala javljaju se u štitnjači, bubrezima, jetri, srcu, gušterači i mišićima. Zbog njihove slične
hemije, selen često može biti zamjena za sumpor (3). Selen je sastavni dio više od 25 enzima koji
prvenstveno funkcioniraju kao antioksidansi. Selen je neophodan za metabolizam joda i može
regulirati proizvodnju hormona štitnjače. Selen ne zahtijeva probavu i apsorpciju. Smatra se da se
homeostaza minerala održava izlučivanjem mokraće koja predstavlja 50% do 60% gubitaka selena.
Do 50% minerala je izgubljen u fecesu.
14
Znakovi i simptomi nedostatka selena uključuju usporen i neadekvatan rast, bol u mišićima i slabost,
depigmentaciju kose i kože.

Zaključak: Selen može biti zamjena za sumpor, ne zahtjeva probavu.

4.5 Hrom (Cr)

Odraslo tijelo sadrži oko 4 do 6 miligrama hroma. Pronađene su visoke koncentracije u bubrezima,
jetri, mišiću, slezeni, srcu, gušterači i kostima. Hrom se apsorbira u cijelom tankom crijevu, osobito u
jejunumu. 25% se izlučuje preko urina, a male količine se gube preko ćelija kože. Vitamin C može
poboljšati apsorpciju, ali antacidi i fitati smanjuju apsorpciju hroma.

Prehrana koja ne sadrži hrom dovodi do gubitka težine i periferne neuropatije. Do trovanja obično
dolazi usljed izravnog kontakta ili udisanjem hroma u industriji.
Zaključak: Najviše se akumulira u bubrezima, jetri i mišićima.

4.6 Mangan (Mn)

Tijelo sadrži samo 10 do 20 miligrama mangana koji se nalazi u najvećim koncentracijama u

kostima, jetri, gušterači i bubrezima. Mangan je uključen u formiranju kostiju i hrskavice. Više od
90% mangana se izlučuje iz jetre putem žuči. Manganova toksičnost najčešće nastaje uslijed udisanja
i izlaganja u profesionalnim okruženjima, karakteristično uzrokujući simptome slične Parkinsonovoj
bolesti.

Zaključak:Mangan formira kosti i hrskavice. Najčešće izaziva trovanje udisanjem otrovnih para.

4.7 Kobalt (Co) i molibden (Mo)

Kao bitna komponenta molekula vitamina B12, kobalt je neophodan za stvaranje crvenih krvnih
zrnaca. Nedostatak kobalta izazviva anemiju kod preživača, ali ovakvi slučajevi nisu zabilježeni kod
ljudi.

Tijelo sadrži oko 2 miligrama molibdena, te on predstavlja kofaktor za enzime uključene u

metabolizam aminokiselina koje sadrže sumpor i purine. Farmaceutski pripravak molibdena se koristi
kod liječenja trovanja bakrom, kod Wilsonove bolesti i nekih vrsta karcinoma. Molibden se
uglavnom izlučuju putem bubrega.

Zaključak:Kobalt i molibden su minerali neophodni za produkciju eritrocita i metabolizam

aminokiselina.

15
5.0 ELEKTROLITI
Ljudsko tijelo dolazi do elektrolita oralnim putem, tj. hranom i pićem. Manjak elektrolita u tijelu
može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

5.1 Arsen (As)

Prirodno se pojavljuje u stijenama, tlu i vodi. Iako neke namirnice sadrže arsen u manje toksičnom
organskom obliku, oblik u pitkoj vodi je više otrovni anorganski oblik. Dugotrajna izloženost visokoj
razini arsena je povezana s višim stopama oboljenja kože, mokraćnog mjehura i raka pluća kao i
bolesti srca. FDA je postavila dopuštenu razinu za arsen u bocama pitke vode od 10 mikrograma po
litri (*), iste vrijednosti korištene za javne vodne sustave (*) i predložio je istu razinu anorganskog
arsena u soku od jabuka (*).

Arsen zauzima značajno mjesto u liječenju određenog oblika leukemije, ali dolazi s opasnošću za
život jer izaziva opasne kardiovaskularne bolesti dovodi do hematoloških nuspojava (7).

Zaključak: Arsen se nalazi često u prirodi. Prekomjerna konzumacija može dovesti do ozbiljnih
komplikacija.

5.2 Bor (Br) i nikal (Ni)

Uglavnom je prisutan u kostima, zubima, noktima i kosi. Sadržaj bora u tijelu iznosi između 3 i 20
miligrama. Biljna hrana je osobito bogata borom (3).

Nikal se nalazi u najvišim koncentracijama u štitnjači i nadbubrežnim žlijezdama. Također se nalazi

u kosi, kostima i jetri, ali ukupna količina u tijelu iznosi oko 10 miligrama. Apsorbirani nikal izlučuje
se u urinu.

Zaključak: Bor i nikal predstavljaju gradivne komponente kose, kostiju i noktiju.

5.3 Silicij (Si)

Silicij je uključen u normalnu formaciju, rast i razvoj kostiju, vezivnog tkiva i hrskavice. Za većinu
zdravih ljudi hrana je preferirani izvor minerala. A također mineralni dodaci proizvedeni od strane
farmaceutskog proizvođača najbolji su izbori.

Ljudima koji uzimaju dodatke savjetuje se da ne uzimaju dodatke bez prethodne konsultacije sa
zdravstvenim osobljem, koji bi uvijek trebali biti obaviješteni o dodacima koje pacijenti koriste. U
slučaju nekih minerala, toksičnost je moguća na razinama nešto iznad preporučenih količina unosa.
Osim toga, višak jednog minerala može uzrokovati nedostatak drugog. Doplate željeza često su
propisane za trudnice, a kalcija za starije žene izložene mogućnošću razvoja osteoporoze.

Zaključak:Silicij je neophodan za razvij kostiju i hrskavice, čiji nedostatak se dopunjuje dodacima..

16
Tabela 3. Poznati esencijalni hranjivi minerali, količine i funkcija u tijelu čovjeka

17
ZAKLJUČAK

Iz priloženog je jasno da zdrava/pravilna ishrana podrazumijeva način kojim se u organizam unose

sve tvari koje su potrebne za rast, razvoj te održavanje normalne funkcije organizma čovjeka. Prema
dosadašnjim saznanjima o prehrani, smatra se da hrana za normalno funkcioniranje ljudskog
organizma treba sadržavati oko 50 raznih bitnih supstanci, odnosno hranljivih tvari. Među šest
osnovnih grupa hranjivih tvari su i minerali koji su neizostavni dio ishrane. O njima zavise mnoge
funkcije ljudskog organizma.

Pretjerano unošenje minerala u organizam vrlo je rijetko moguće normalnom ishranom, nego
isključivo unošenjem raznih dijetetskih pripravaka, kada može doći do ozbiljnih poremećaja, pa i
trovanja.
Pojašnjene su i mogućnosti gubljenja minerala obradom namirnica, a potrebe za mineralima su
vezane za različite kategorija konzumenata. Posebna pažnja je obraćena na mogućnost interakcije
minerala, drugih nutrijenata i lijekova, te je dat osvrt na moguću toksičnost minerala (teški metali u
namirnicama). Interesantna su saznanja o upotrebi minerala u medicini, a posebno da postoje
industrijski proizvodi kojima se dodaju minerali kao i zakonska regulativa o mineralima u
namirnicama. Ukoliko dođe do bolesti, minerali su one supstance koje u većini slučajeva dokazano
ne liječi bolest već samo pomaže u lakšem podnošenju bolesti.
Zbog činjenice da istraživanja još uvijek traju, preporučljivo je svako uzimanje minerala započeti
samo uz prethodne konsultacije sa doktorom.

18
SAŽETAK

Minerali predstavljaju elemente od vitalnog značaja za funkcionalnost ljudskog organizma.

Posljedice nedovoljnog unosa minerala mogu dovesti do pojave određenih bolesti.
Iako su kao najvažniji minerali potrebni za ljudski organizam navedeni fluor, kalcijum, fosfor,
gvoždje, bakar, kobalt, magnezijum, kalijum, natrijum, jod, cink i hrom, ipak njihova neadekvatna
primjena dovodi do nepogodnih procesa koji utiču na naš organizam.

Provedena istraživanja dovode do saznanja da ključ rješenja za funkcionalnost organizma, a time i

izbjegavanje rizika i samih negativnih posljedica usljed neadekvatne konzumacije minerala leži u
promjenama stečenih navika koje nisu u skladu sa preporukama pravilne ishrane, te je neophodno i
sticanje sposobnosti da svoje nutritivne potrebe u potpunosti zadovoljimo korištenjem raznovrsnih
namirnica iz prirodnih izvora.

19
LITERATURA
(1) Weaver, CM, and Heaney, RP: Kalcij. Ross, AC, Caballero, B, Cousins, RJ i saradnici:
Savremena prehrana u zdravlju i bolesti, ed 11. Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia, 2014.

(2) Bradford, PG, Gerace, KV, Roland, RL, and Chrzan, BG: Estrogenska regulacija apoptoze u
osteoblastima. Physiol Behav 99:181, 2010.
(3) Gropper, SS, and Smith, JL: Napredna prehrana i ljudski metabolizam, ed 6. Wadsworth,
Belmont, CA, 2013.

(*) NIH- Ured za dodatke prehrani, 1.august 2012.

(*) National Kidney Foundation, 2011.

(4) Calvez J, Poupin N, Chesneau C, et al: Unos proteina, ravnoteža kalcijuma i posljedice po
zdravlje Eur J Clin Nutr 66:281, 2012.

(5) Hamidi, M, Boucher, BA, Cheung, AM, et al: Unos voća i povrća i zdravlje kostiju žena znad
45godina: Sistematski pregled. Osteoporoza 22:1681, 2011.

(6) Grossman, JM: Prevencija osteoporoze 23:203, 2011.

(7) Vallerand, AH, Sanoski, CA, and Deglin, JH: Davisov prikaz lijekova za medicinske sestre, ed
13. FA Davis, Philadelphia, 2013.

(8) Fini M, Giavaresi G, Salamanna F, et al: Štetni uticaj na stil života usljed ortopedske
implantacijske hirurgije: Opisni pregled uporabe duhana i alkohola, 2011.

(9) Wessling-Resnick, M: Iron. In Ross, AC, Caballero, B, Cousins, RJ, et al (eds): Savremena
prehrana u zdravlju i bolesti, ed 11. Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia, 2014.

(10) Ronald, P: Genetski modificirane biljke, održiva poljoprivreda i globalna sigurnost hrane.
Genetika 188:11, 2011.

(*) US Food and Drug Administration, 24. August 2011.

(*) US Environmental -Agencija za zaštitu, 6. mart 2012.

Prehrana i dijetalna terapija, Lutz, Mazur, Litch. FA Davis, Philadelphia, 2015.; šesto izdanje.

https://www.adiva.hr/zdravlje/zdravlje-od-a-do-z/minerali-elementi-koji-zivot-znace-82/
(pristupljeno 25.06.2018)

20