HAMLET/W.

SHAKESPEARE

Totus mundus agit histrionem ili Cijeli svijet se grči, pretvara, muči, preobrće, igra i izigrava

forma  Tragedija karaktera ili portreta: utemeljena na nizu monoloških dionica s nizom poslovičnih
dijelova koji govore o Hamletu kao o čovjeku koji na svijet gleda s prezirom. Poznata je fraza:
Što je to trulo u državi Danskoj u značenju poremećenih odnosa i u društvu i u obitelji a o
kojima se ne govori
povijesni  Engleska je u ratu sa Španjolskom, London je opasan bedemima, vlast je u teškoj krizi, zemlja je
kontekst na rubu propasti, država rijetko naseljena, najviše stanovnika ima London, a i tamo se
stanovništvo bavi zemljoradnjom. Drama u Engleskoj cvate još od srednjega vijeka, družine
putuju od mjesta do mjesta, glumci nemaju društveni položaj i vlasti ih ne vole, proganjani su, a
iznimke su velikaši, priznate družine zvale su se po imenu nekoga velikaša koji je pokrovitelj.
Nema glumica, a ženske likove glume dječaci. Engleski narod desetkuje još jedna pošast, a to je
kuga. Kazalište je bilo kružno ili višekutno.
paradigma  Djelo pripada razdoblju engleske renesanse samoga kraja kada renesansa evoluira u barok i bolje
je reći da je manirističko djelo: osviješteni su književno teorijski postupci (autor voli komentirati
svoje vlastite postupke(Držić primjerice, kazalište u kazalištu Shakespeare). Podsjećam da je
prof. Pavličić rekao da je manirizam stil pisanja a ne stilska paradigma. Manirističke postupke
prepoznat ćemo npr. u ekspresionizmu.
mjesto radnje  Danska Helsingöru
 Dvorac Helsingör – kod Shakespearea Elsinore; grad i luka na sjeveroistočnoj obali Danske. U
njemu je kraljevski dvorac Kronborg u kojemu je u novije vrijeme Hamlet igran mnogo puta
tema  Hamletov čežnja da dokaže istinu o očevoj smrti
postupci:  Dvostruka ekspozicija
 Verbalna minijatura-slika preklapa drugu, prikazivanje društvenog stanja viđeno kroz prizmu
Ofelijinog stanja
 Stilska karakterizacija, variranje načina izražavanja prema liku (kraljičin opis Ofelijine smrti
(Suzdržani Horacije, priprosti grobari, arhaični Duh, izvještačeni Ozrik) likovi se stalno
mijenjaju, ali osnovna prepoznatljivost se ne mijenja. Hamlet gotovo izvještačeno karikira
Ozrikov govor.
 Monolog-govor za sebe ili istupanje iz uloge, služi da bi se izrekli osnovni podaci, izricanje
najdublje tajne o sebi, sredstvo da se stavi naglasak na unutrašnjost
 Strukturalna karakterizacija (isticanje karakternih osobina, pomoću analogije, kontrasta ili
pomoću položaja u kojem se nalaze, najčešće se tako karakterizira Hamlet
karakterizacija  HAMLET: pojam čovjeka razapetog između spoznaje o nužnosti akcije i vlastitih sumnja u
likova njezinu svrsishodnost. Hamletov monolog je figurativan, izražajan, on želi smrt, svijet mu se
gadi, ogorčen je zbog majčine udaje, samo se vidi njegov ponor duše, početak prave krize u
životu, iščitava se vapaj rastrzane duše, zapaža se sklonost praćenja misli. Moderan je čovjek i tu
dolazi do sukoba očeva/duha zahtjeva da mladić uzme mač i osveti se i Hamletove naravi da se
stvari riješe demokratskim putem u čemu ne uspijeva nego mora djelovati. Hamlet je preneražen
u stanu krajnje psihičke napetosti, nejasno je, je li lud ili pametan, to autor skriva. Zato se
pokazuje potreba da se olakša nepodnošljiva psihička napetost. Pojavljuju se kontrasti Stari
Hamlet i Mladi Hamlet. Stari je predstavnik starog kova, oklopljeni junak herojske prošlosti, a
Mladi je predstavnik novog doba, intelektualac. Dolazi do sudara dvaju nazora, moralnih i
duhovnih. Mladi Hamlet mora se odreći svojih stavova da bi preuzeo očev, zato sumnja u sebe,
pokazuje odbojnost prema dobivenom zadatku.
 OFELIJA: Blijeda figura, manipulirana, nesposobna shvatiti Hamletovu krizu, loš partner,
zagledana u sebe i svoje potrebe, ne razumije Hamleta nema ono karakteristično dijalektičko
jedinstvo kao Fedra da sagleda cjelovito situaciju. Podliježe očevu zahtjevu da špijunira Hameta.
  LAERT: osvetnik koji želi kazniti ubojicu svoga oca, u početku poslušan, nježan, sklon davanju
prodika, kontrast je Hamletu, odbacuje vjerske, moralne, političke obzire, želi ubiti kralja, maže
otrovom vrh mača, psihološki je nadmoćniji nad Hamletom, moralno zakazuje i tu ga Hamlet
nadrasta
 FORTIMBRAS: sličan Laertu, paralela i kontrast Hamletu, on je simbol koji se javlja na kraju, a
predstavlja osobu koja uspostavlja moralni i politički poredak, preuzima vlast, odaje vojničku
počast Hamletu
 HORACIO: obrazovan, otvorena duha, vjeruje u ono što vidi, povjerljiv čovjek, odan, dobar i
valjan čovjek, studirao je s Hamletom, otvorena i uglađena duha, hladnokrvan, škrt na riječima,
postojan, strogo discipliniranih osjećaja-OBRAZAC LJUDSKE NORMALNOSTI
 POLONIJE: dvorski savjetnik, doprinosi društvenom kontekstu dvora, pun je praktičnih
mudrosti zasnovanih na iskustvu, govori jasno, jezgrovito, bez okolišanja, autor više vodi računa
o zapletu nego o psihičkoj cjelovitosti lika

o djelu  Hamlet, Don Qijote, Faust su najvažniji likovi svjetske književnosti oni su postali prototipovi
LJUDSKE MUKE koja niče iz najosobnijega i egzistencijalnoga bola. Hamlet je sam u svojoj
boli, njegova bol je njegova stvar ne dijeli je ni sa kim jer nema ni u koga povjerenja.
 objašnjenje poznatog poslovičnog stiha BITI ili NE BITI-jedni kažu da se htio ubiti, drugi
osvetiti, ipak to je najvažniji zaokret u njegovu životu, on stvara smisao stječe moralnu snagu ta
ga odluka konačno natjera da iz pasivnog krene u aktivno rješavanje problema.
 Smrt se osjeća na svakom koraku, ali nakon izgovaranja tih riječi on se strelovito
okreće životu. U njemu se budi ratnik.
 prvi čin ima tri zasebne drame svaka sa svojom atmosferom, Duh je neuobičajen, u ratnoj
opremi ne kao svi duhovi, dolazi za dana, publika ga prihvaća kao svoga, naglašava se da je
gluho doba noći, gledatelji su na njega koncentrirani, to je mala drama strave i užasa-
pojavljivanje duha
 PITANJE DUHA KOJ SE NE POJAVLJUJE KAO SJENA: prema elizabetanskom običaju duh
je mogao biti ili privid ili stvaran zato je ponovno pojavljivanje duha neobično, odnos Ofelije i
Hamleta-postavlja se pitanje glumi li Hamlet ludilo da bi spasio Ofeliju, možda želi zavesti
protivnike, a ona nije u stanju Hamletu pružiti potporu. Tako se pojačava dojam o Hamletu kao
čovjeku koji mora sam bez podrške nositi teški teret
 PITNJE GLUMAČKE DRUŽINE: ona seli glavnu radnju u drugi plan, vidimo Hamletovu
mladalačku narav, nije lud, živahan je, vedar, neusiljen,
 prikazivanje ubojstva Prijama tjera se gledatelja da primi dvije vrste dojmova, stvaraju se dva
stupnja fikcije, ono što je manje fiktivno realnije je.
 monolog biti ili ne biti poslovičnog je karaktera, ostavlja se dojam da taj monolog rasvjetljava
sumračno područje na granici svijesti i podsvijesti
 SMRT SE U RENESANSI POVEZIVALA SA SNOM –POKREĆE SE PITANJE O
MOGUĆIM SNOVIMA POSLIJE SMRTI ODNOSNO ŠTO ČOVJEKA ČEKA U
ZAGROBNOM ŽIVOTU.
 pitanja koja se postavljaju: postojanje-nepostojanje, aktivna-pasivna rezignacija, društveno
zlo/problem osamljenosti pojedinca u svijetu lišenom pravde
 SCENA MIŠOLOVKE je prekretnica u drami, Horacije je duhovno čvrst, nepokolebljivo
smiren, Hamlet grozničavo napet, za vrijeme drame razvija se složena mreža međuljudskih
odnosa. Hamlet vrijeđa Ofeliju i Polonija, hini ludilo i izvodi se ubojstvo GONZAGA.
 izbjegava se klimaks i ulazi se u antiklimaks, Hamlet omamljen uspjehom, grozničav, histerično
likuje, u završnom monologu duh postaje vjerodostojan, Klaudije je kriv, obrazine su skinute,
neprijatelji suočeni.
 A L I !!!
 očekivanje gledatelja da će doći do brze i odlučne osvete ne dogodi se, Klaudije je u grižnji
savjesti, a Hamlet neodlučan i kolebljiv, ta KOLEBLJIVOST stajat će života Ofelije, Polonija,
Laerta, Gindelsterna i Gertrude te samoga Hamleta.
 ZAŠTO HAMLET OKLIJEVA?!
 Upravo zato što smatra da je svijet mjesto gdje bi pravda trebala biti zadovoljena po kriteriju
istine, ipak to se ne događa.
 Jorikova lubanja glasoviti je prizor SIMBOL ove tragedije, grobari unose komično olakšanje i
privremeno smanjenje napetosti, pred kraj tragedije Hamlet je izmijenjen, suzdržan, hladan,
misaon, dostojanstven, sad je čovjek od djela, koji se neće preispitivati, ogrubio je, pronalazi
unutarnji mir prihvatio je uvjerenje da postoji prst sudbine
 ovo je djelo sjedinjenje lirizma, epske vizije i formalnog savršenstva
 junaci imaju javni život, prošlost, privatni život, unutarnji život, oblikovani su kao ljudi od krvi i
mesa
 to je drama portreta, jedinstvo radnje proizlazi iz jedinstvenih i jasnih karaktera
 RODILA SE IDEJA O POSTOJANJU UMJETNIČKE STVARNOSTI