Ernest Rutherford otkrio atomsku jezgru i proton

Ernest Rutherford bio je kemičar i fizičar britanskog i novozelandskog podrijetla. Studirao je na

Cambridgeu, a uz to je bio i sveučilišni profesor u Montrealu te direktor Fizičkog instituta sveučilišta
u Manchesteru, a od 1919. i direktor Cavendisheva laboratorija u Cambridgeu. Bio je to početak duge,
produktivne i utjecajne karijere u atomskoj fizici.

Slika 1 ,,Otac nuklearne fizike''

Nekoliko velikana fizike stoljeća učilo je upravo od njega, uključujući Nielsa Bohra, Jamesa
Chadwicka i Roberta Oppenheimera. Njegov glavni fokus je bilo radioaktivno raspadanje. Do
radioaktivnoga raspada dolazi zbog nestabilnosti atomske jezgre. Neke su atomske jezgre prirodno
nestabilne, a neke to mogu postati kad na njih djeluju čestice visoke energije. Radioaktivni raspad je
pretvorba jedne atomske jezgre u drugu uz emitiranje ili α-čestica ili β-čestica ili γ-zračenja. Ta
pretvorba, dakle, može biti α-raspad, β-raspad ili zahvat elektrona. Ernest Rutherford otkrio je 1899.
da se zračenje radija može podijeliti u dvije komponente, koje se različito apsorbiraju u tvarima. Slabo
prodornu komponentu, koja je jako ionizirala zrak, nazvao je alfa-zrakama, prodorniju
komponentu beta-zrakama.

Slika 2 Alfa zrake, beta zrake, gama zrake

Godine 1909. započeo je eksperimente koji su trebali promijeniti lice fizike. Otkrio je atomsku jezgru i
razvio model atoma koji je bio sličan Sunčevom sustavu. Poput planeta, elektroni su kružili oko
središnje jezgre nalik suncu. Prihvaćanje ovog modela poraslo je nakon što ga je Niels Bohr
modificirao kvantnom teorijom. Za svoj rad sa zračenjem i atomskom jezgrom Rutherford je 1908.
godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Uspio je proizvesti raspad neradioaktivnog atoma,
izbacivši jednu česticu. Jedan od Rutherfordovih najpoznatijih eksperimenata uključivao je
bombardiranje tanke zlatne folije alfa česticama, te predlože novi atomski model poznat kao
Rutherfordov model. U ovom eksperimentu, Rutherford je uočio da dok je većina alfa čestica prolazila
ravno kroz foliju, mali dio njih bio je otklonjen pod velikim kutovima. Ovaj neočekivani rezultat bio je
u suprotnosti s postojećim modelom pudinga od šljiva atoma, koji je predlagao jednoliki pozitivni
naboj u atomu. Prema ovom modelu, atom se sastoji od male, guste i pozitivno nabijene jezgre u
središtu, okružene negativno nabijenim elektronima. Rutherford je zaključio da su skretanja i odbijanja
alfa čestica uzrokovana njihovom interakcijom s pozitivno nabijenom jezgrom. Nadalje, pretpostavio
je da jezgra mora sadržavati česticu s pozitivnim nabojem jednakim veličini negativnom naboju
elektrona. Prisutnost protona u jezgri objašnjava zašto su neke alfa čestice doživjele značajna skretanja
na svojim stazama. Čestica je imala pozitivan naboj, pa je morala doći iz jezgre: on je ovu novu
česticu nazvao proton. Ovim pokusom bio je prvi čovjek koji je izveo "nuklearnu reakciju", iako
slabu. Dok je bombardirao atome dušika alfa zrakama, primijetio je odlazeće protone veće energije od
energije alfa čestica koje dolaze. Iz tog opažanja ispravno je zaključio da je bombardiranje pretvorilo
atome dušika u atome vodika. Godine 1919. Rutherford je objasnio svoje treće veliko otkriće: umjetno
je izazvao nuklearnu reakciju u stabilnom elementu. Rutherford je usmjerio alfa čestice prema tankom
filmu dušika. Alfa čestice su imale dovoljno energije da penetriraju i interagiraju s jezgrama dušika.
Kada su alfa čestice pogodile jezgre dušika, došlo je do nuklearne reakcije. Rezultati te reakcije su
promatrani i analizirani. Rutherford je primijetio da se pojavljuju jezgre vodika (protoni) koji su
emitirani iz mete. To je bilo neobično jer u početnom stanju alfa čestice i dušik ne bi trebali stvarati
vodik. Nakon pažljive analize, Rutherford je zaključio da se događa transmutacija. Reakcija koja je
najbolje objasnila njegove rezultate bila je: Alfa čestica(α)+ Dušik(14N)→Kisik(17O)+Proton(p). Ova
reakcija pokazala je da kada alfa čestica (jezgra helija) udari jezgru dušika (sastavljenu od 7 protona i
7 neutrona), stvara se jezgra kisika (8 protona i 9 neutrona) i izbacuje se proton (jezgra vodika, koja se
sastoji od jednog protona).

Slika 3 Jednadžba reakcije

Slika 4 Rutherfordovo otkriće protona

Dok je Rutherfordov rad bio temelj za razumijevanje strukture atoma, stvarno cijepanje atoma na
manje jezgre kasnije su postigli znanstvenici poput Otta Hahna i Fritza Strassmanna 1938. godine, uz
pomoć Lise Meitner i Otta Frischa. Ovo otkriće nuklearne fisije označilo je ključni razvoj nuklearne
fizike i imalo je značajne implikacije kako za znanstveno istraživanje tako i za razvoj nuklearne
energije i oružja. Ernest Rutherford umire 1937. u komplikacijama povezanim s kilom.

IZVORI

https://www.britannica.com/biography/Ernest-Rutherford (pristupljeno 3. svi. 2024.)

https://interestingengineering.com/lists/9-facts-to-know-about-ernest-rutherford-the-father-of-nuclear-physics
(pristupljeno 4. svi. 2024.)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ernest_Rutherford (pristupljeno 3. svi. 2024.)

https://www.macleans.school.nz/student/whanau-houses/rutherford (pristupljeno 4. svi. 2024.)

https://chem.libretexts.org/Bookshelves/Introductory_Chemistry/Introductory_Chemistry_(CK-12)/
04%3A_Atomic_Structure/4.14%3A_Gold_Foil_Experiment (pristupljeno 17. svi. 2024.)

https://www.newenergytimes.com/v2/sr/Rutherford-Blackett/Rutherford-Blackett.shtml (pristupljeno 17. svi.

2024.)

https://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/rutherford/ (pristupljeno 17. svi. 2024)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Transmutacija (pristupljeno 18. svi. 2024.)

Paula Zrinski, 4.j