Emocionalni razvoj u ranoj dobi

Moj osvrt napisat ću po iskustvu prijateljice koja je prije godinu I 10. mjeseci
na svijet dovela predivnu bebu koja je sada na svojem 22. mjesecu razvijanja emocija.
U bolnici nije razvijala prevelike emocije, bila je mirna beba te doista tada nisam niti
jednom čula kako plače, jedino što sam vidjela bio je smijeh, no kada je došla doma,
emocije su se krenule snažno razvijati. Od 1-6 mjeseca primijetila sam kako njezine emocije
nisu bile razvijene odnosno da su se tek krenule pojavljivati. Prvi mjesec je samo jako puno
plakala te ju je sve u odraslijem smislu “nerviralo” i poticalo na negativne emocije, dok je
nakon kratkog perioda počela pokazivati ljubav prema širem krugu ljudi te ne samo mami i
tati, već prema stvarima koje su joj se sviđale. Počela je razvijati pokrete tijelom, npr. tako
da bi lupala rukicama i nogicama o krevetić kada bi ju bolio trbuh te plakala u isto vrijeme.
Kada bi ju primila nona bi se nasmijala, no netko koga još nije vidjela, u najviše slučajeva bi
plakala. Mogla sam primijetiti da je jako povezana s poznatim licima i da je to gradilo njeno
ponašanje, uključujući ponašanje njene okoline, koje dan danas utječe na nju. U razdoblju
nakon 6 mjeseci počela je pokazivati puno direktnije emocije, pokazivala je jako veliki
interes istraživanja prostora oko sebe odnosno znatiželje za nepoznatim, puno se više
smijala pa čak i oko nepoznatih ljudi, te ju je ono spavanje u prvih 6. Mjeseci sve manje i
manje zanimalo no i za to je pokazivala konkretnije emocije naslanjajući glavu na predmete i
aktivnijim plakanjem. Nakon prvih 12. Mjeseci prva stvar što sam primijetila je bila
povezanost s njenim plišanim igračkama, kada jednu određenu ne bi imala kraj sebe počela
bi pokazivati vrlo jasne emocije tuge te nakon nekog vremena kada bi joj se ista igračka
uzela pokazivala je jasne emocije ljutnje sve do danas. Kada bi igračka bila kod nje bila je
smirena I pokazivala jasne emocije sreće, danas njene emocije prema toj igrački
funkcioniraju na istome principu samo što se sada već polako ne boji ostaviti ju doma na
sigurnome mjestu, isto tako ono što sam mogla primijetiti bili su jasni znakovi ljubomore-
Na jednom od obiteljskih okupljanja vidjela je da su se svi skupili oko malene bebe te je ona
bila “izostavljena”, barem se tako krenula ponašati, počela je plakati te se ljutito krenula
odmicati od ljudi oko nje.
Pošto se njen razvoj još uvijek nastavlja ne mogu napisati kompletan emocionalni
razvoj kroz njezino djetinjstvo, no uspoređujući videozapise sa njenim odrastanjem,
primjećujem kako je njen emocionalni razvoj bio aktivan te se nastavlja iz dana u dan. Mogu
reći kako mi je jako interesantno proučavati ovu temu te sporedno imati predivnu malu
bebu moje prijateljice kao usporedbu na razvoj emocija i onoga što svako dijete psihički i
fizički prolazi kroz te dane djetinjstva ili takozvanih prvih koraka na koje smatram da ne
obraćamo dovoljno pažnje za važnost koju zapravo imaju. Smatram da se dijete kroz taj
emocionalni razvoj gradi kao emocionalno osoba u razdoblju daljnjeg života, počevši od
samoga djetinjstva. Djecu treba slušati te obraćati pažnju na svaku njihovu emociju, pa
makar bila da nemaju medvjedića kraj sebe, jer smatram da i od tuda proizlazi neka
emocionalna sigurnost i daljnji razvoj njihovog psihičkog i emocionalnog stanja.
Matea Majetić, 1. godina US
https://www.roda.hr/portal/djeca/zdravo-odrastanje/emocionalni-razvoj-djeteta.html
https://www.mojedijete.com/socijano-emocionalno-razvijeno-dijete/