TEORIJA

II. KOLOKVIJ
ORGANIZACIJA GRAĐENJA
1. Organizacijske strukture
• Organizacijska teorija i praksa prepoznaju tri bitna elementa: resurse, procese i strukturu. Glavni
interni činitelji koji djeluju na učinkovitost procesa upravljanja su: ponašanja, tehnika i tehnologija,
način donošenja odluka i organizacijska struktura.
• Organizacijska struktura je prema općoj definiciji način na koji je izgrađena organizacija i kako su
regulirane veze i odnosi između ljudi i organizacije. Prikazuje se organizacijskom shemom.
Organizacijske strukture mogu biti stalne ili privremene. Poput „ljepila“ spaja sve bitne dijelove
poduzeća na jasan i učinkovit način, a ima četiri ključne dimenzije:
o Strukturiranje aktivnosti
o Koncentracija vlasti
o Linijska kontrola tijeka rada
o Veličina potporne komponente.
• Pri definiranju organizacijske strukture obrađuju se tri razine:
o Makrorazina – raščlanjuje se cilj i zadatak organizacije i povezuju se s funkcijama organizacije
o Srednja razina – obrađuje se raspored organizacijskih jedinica s rasporedom zadataka, resursa
i odgovornosti
o Mikrorazina – planira se učinkovit raspored poslova po procesima i radnim mjestima i
timovima te se provodi njihovo usklađivanje
• Oblikovanje organizacijske strukture sa stoji se od tri glavna koraka:
o Raščlanjivanje ukupnog zadatka na nekoliko obilježja (proces, predmet, sredstva, prostor,
vrijeme)
o Oblikovanje organizacijskih jedinica koje se provodi ovisno o znanju, sposobnostima,
procesima, potrebnom vremenu izvršenja zadatka…
o Povezivanje organizacijskih jedinica, koje ne smiju ostati izolirane i zatvorene.
• Prema organizacijskoj teoriji strukture se dijele na sljedeće klasične tipove:
o Linijska ili piramidalna organizacijska struktura, u kojoj se naglašava hijerarhijski odnos
subordinacije, s jasnim tokom linija odozgo prema dolje. Odlučivanje je brzo, ali
centralizirano, pa se pojavljuje problem zauzetosti vrha i pravodobnosti odluka.
o Funkcijska organizacijska struktura ustrojava organizaciju prema funkcijama, a može biti
početna, standardna ili prijelazna.
o Divizijska organizacijska struktura zasnovana je na ideji decentralizacije i postojanju
djelomično autonomnih jedinica kod velikih sustava koji imaju različit portfelj djelovanja ili
su zemljopisno međusobno udaljene ili pružaju usluge različitim tipovima naručitelja.
• Fleksibilne strukture:
o Projektna organizacijska struktura, koja je primjerena za projektno orijentirano poslovanje.
o Matrična organizacijska struktura, koja nastoji iskoristiti prednosti dviju struktura, funkcijske
i projektne.
• U novije vrijeme pojavljuju se novi oblici organizacijskih struktura: virtualna, partnerska i ad hoc.
2. Organizacijske strukture poduzeća
• Faze u razvoju organizacijske strukture poduzeća (životni ciklus poduzeća):
o Faza osnivanja i početnog uzleta
o Faza zrelog rasta
o Faza kriza i njihanja
o Faza kulminacije
o Faza pada i propasti
o Faza zatvaranja.
• Organizacijska struktura se promatra kroz uloge koje ima u poduzeću: učinkovitost, iskorištavanje
iskustva zaposlenika, poboljšanje procesa donošenja odluka, komunikacija i uspostavljanje kontrole i
odgovornosti.
• Funkcijska organizacijska struktura:
o U funkcijskoj organizaciji zaposlenici su raspoređeni u odjele prema sličnosti posla koji
obavljaju, a projekti se provode unutar jedinica odjela. Ova organizacija je pogodna za stalne
poslove, razvoj specijalista te usavršavanje ponovljivih procesa jer omogućuje racionalno
korištenje prostora i opreme, a stručnjaci mogu raditi na više projekata. Aktivnosti projekta
obavljaju se kao dio redovitog posla, a za organizaciju posla odgovoran je voditelj funkcijske
jedinice. Ako se projekt provodi u ovakvoj organizaciji, potrebno je provesti određene
pripremne radnje kojima se poboljšava podrška projektu.
o Glavne prednosti funkcijske organizacijske strukture:
▪ Visok stupanj specijalizacije i podjele rada
▪ Primjena podudarnih i razrađenih metoda i postupaka
▪ Jasna linija odgovornosti radi koherentnog pristupa „odozgo – dolje“, gdje zaposlenici
odgovaraju samo jednom nadređenom
▪ Autonomija koju pruža provedba projekta unutar jednog odjela omogućuje bolju
kontrolu rezultata jer se ciljevi određuju interno
▪ Razmjena znanja i iskustva koja je posljedica rada ljudi sličnih profesija, gdje stariji
članovi tima imaju ulogu mentora članovima s manje iskustva
▪ Lakši nadzor radi načina napretka u karijeri, s obzirom na to da su voditelji projekta
obično stručnjaci unutar odjela koji su promovirani s ciljem visoke produktivnosti
▪ Fleksibilnost u korištenju osoblja s ciljem jednostavnog korištenja stručnjaka iz drugih
odjela
▪ Kontinuitet s aspekta tehnologija, procedura, administracije te ukupne politike.
o Nedostatci funkcijske organizacijske strukture:
▪ Naručitelj projekta nije u središtu zanimanja jer aktivnosti odjela imaju prednosti pred
projektnim aktivnostima
▪ Zatvorenost rada unutar same funkcije, pri čemu se oslabljuje orijentacija prema
problemu i predanost ideji da projekt bude uspješan
▪ Jak otpor prema promjenama i fragmentacija upravljanja
▪ Odgovornost za projekt nije u potpunosti dodijeljena voditelju projekta, već je za
dijelove projekta odgovoran netko drugi, što rezultira slabom koordinacijom
▪ Više razina upravljanja između naručitelja i voditelja projekta, što rezultira sporim
odgovorom na potrebe naručitelja
▪ Tendencija umanjivanja važnosti projekta kada projektni problemi i pitanja nisu od
izravnog interesa za sam odjel
▪ Slaba motivacija ljudi s obzirom na to da projektne aktivnosti nisu u središtu zanimanja
pa se mogu tretirati kao otklon od „pravog“ posla.
• Projektna organizacijska struktura:
o U projektnoj organizacijskoj strukturi stalni dio funkcijske strukture je smanjen i organiziran u
jednu jedinicu za cijelo poduzeće, s tim da je dio funkcijskih poslova raspoređen po projektima
koji su ustrojbene jedinice poduzeća. Projekti su organizirani kao jedinice sa zaposlenicima
koji rade puno radno vrijeme na projektu. Veliki dio važnih odluka donosi se na razini projekta,
a uprava poduzeća mora osigurati učinkovit tok informacija i nadzor nad projektima.
 o Prednosti projektne organizacijske strukture:
▪ Jasno definirane uloge i odgovornosti u odnosu na zadatke i ciljeve
▪ Usredotočenost na zadatke i ciljeve te naručitelja projekta
▪ Brže odlučivanje i komunikacija
▪ Učinkovit rad na rješavanju tekućih problema u projektu
▪ Povezivanje različitih specijalnosti i razvijanje općih stručnjaka
▪ Visok stupanj motiviranosti i odgovornosti jer je svaki sudionik posvećen samo
projektu
▪ Voditelj projekta ima potpun autoritet nad projektom i njegovim ljudskim resursima.
o Nedostaci ove strukture su moguće gomilanje stručnjaka i resursa po pojedinim projektima i
njihovo povremeno neiskorištavanje. Problemi mogu nastati i zbog nedostupnosti određenih
vrsta stručnjaka koji su važni za postizanje uspjeha. Uvođenje projektne organizacijske
strukture bez kompetentnih voditelja projekta te kvalificiranih članova tima za upravljanje
projektom iznimno je rizična odluka, koja u pravilu završava velikim neuspjehom i problemima
u poslovanju poduzeća.
• Matrična organizacijska struktura:
o Matrična struktura je kombinacija funkcijske i projektne, pri čemu se nastoje iskoristiti
prednosti obiju. U njoj su funkcijska i projektna komponenta administrativno neovisne, ali
povezane u provedbi projekta. Takvo uređenje omogućuje funkcijskim komponentama da
neovisno egzistiraju i provode uobičajene aktivnosti, a projektima omogućuje korištenje
specijaliziranih resursa koji ostaju u nadležnosti linijskih menadžera, ali se u skladu s
potrebama privremeno iznajmljuju projektima. Stoga su funkcijske komponente postale centri
specijaliziranih resursa i općeg servisa, a projekti njihovi korisnici.
o Prednosti matrične organizacije:
▪ Ostvaruje se ravnoteže funkcija i projekata te ukupno bolje korištenje resursa, posebice
specijalista
▪ Izravniji kontakt među različitim disciplinama
▪ Organizacija rada je fleksibilnija i ljudi mogu raditi na različitim problemima
▪ Može se razviti jak tehnički temelj
▪ Mnogo više vremena može biti posvećeno rješavanju složenih problema
▪ Razvijene su zajedničke ovlasti i odgovornosti
▪ Nema nelagode sudionika u vezi s pronalaskom radnog mjesta po svršetku projekta.
• Slabosti matrične organizacijske strukture:
▪ Pojavljuje se problem dualne odgovornosti s dva šefa i dvostruko izvještavanje uz
moguću pojavu sukoba
▪ Komunikacija je složenija, potreba za sastancima je veća uz naglašeno grupno
odlučivanje
▪ Struktura je složenija i zaposlenicima teža za razumijevanje
▪ Povećan je broj menadžera, pri čemu se odgovornosti funkcija i projekata preklapaju
▪ Potrebna je kooperativnost u upravljanju radi ravnoteže snaga između funkcijske i
projektne organizacije
▪ Članovi tima nisu u potpunosti posvećeni zadacima

.
3. Organizacija sudionika u građevinskom projektu
• Projektnu strukturu formiraju interni (unutarnji) i eksterni (vanjski) sudionici. To je organizacijska
podjela na dvije skupine, od kojih obje imaju interes za projekt, ali uz različita ishodišta i različite
privrženosti. Interni sudionici djeluju unutar sustava koji pokreće projekt s ciljem da se ostvari
određeni interes te shodno tome organiziraju svoje djelovanje i procese. Eksterni dolaze izvan sustava
koji pokreće projekt i primarno su usmjereni na izvršni interes koji usmjerava na isporuku pomoću
koje žele ostvariti svoje poslovne ciljeve.
• Trenutno stanje na investicijskim projektima podrazumijeva sljedeće osnovne sudionike projekta:
I. Investitor
▪ Investitor je organizacija, pojedinac ili firma, koja ima potrebu za izgradnjom objekta i
raspolaže financijskim sredstvima potrebnim za realizaciju projekta. Prema našim
zakonima, investitor je onaj „tko donosi investicijsku odluku i financira izgradnju, odnosno
rekonstrukciju objekta“.
II. Generalni izvođač ili samo izvođač
▪ Izvođač je onaj tko vrši pojedine ili sve poslove koji se odnose na izgradnju objekta, pri
čemu se pod izgradnjom objekta podrazumijeva izrada tehničke dokumentacije, izvođenje
pripremnih radova u vezi s građenjem i građenje, odnosno rekonstrukcija objekta.
III. Podizvođač, kooperant
IV. Konzultant
▪ Uopćeno rečeno, funkcija konzultanta je prvenstveno savjetodavna, ali mu se mogu dati i
ovlaštenja da zastupa svog poslodavca u određenim poslovima. Konzultanta može
angažirati investitor, ali i izvođač, ako procijeni da mu je potrebno, u određenoj oblasti,
stručno znanje ili visokokvalitetna usluga.
V. Projektant
▪ Uloga projektanta je da, prema zahtjevima investitora (ili njegovog ovlaštenog
konzultanta), koncipira i objedini izgled, sadržaj i funkcioniranje objekta, dimenzije
pojedinih njegovih dijelova, materijale i tehnologiju izgradnje.
VI. Revident
▪ Revident može biti druga projektantska (konzultantska) organizacija koju je investitor
ovlastio za obavljanje poslova revizije. Projektant je odgovoran za izradu i unutarnju
kontrolu tehničke dokumentacije, a revident je dužan provjeriti primjenu zakona i drugih
propisa, standarda, tehničkih normativa i normi kvaliteta koji se obavezno primjenjuju na
građenje određene vrste objekta.
VII. Stručni nadzor, i u okviru njega, projektantski nadzor
▪ Stručni nadzor vrši niz poslova vezanih za provjeru kvaliteta izvođenja radova i primjenu
propisa, standarda, tehničkih normativa i normi kvaliteta, kontrolu podudarnosti radova s
tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je odobrena gradnja objekta, itd. U slučaju
kompleksnijih poslova, kod kojih se projektiranje i građenje odvija simultano, poželjno je
da se stručni nadzor podijeli na projektantski i izvođački.
VIII. Upravni nadzor
▪ Upravni nadzor u ime organa uprave vrši inspekciju i provjerava primjenu svih propisanih
uvjeta za projektiranje i građenje objekta.
IX. Utjecajne organizacije koje nisu direktno uključene u realizaciju projekta, ali mogu pozitivno
ili negativno utjecati na njegov tok
4. Ugovori o građenju
• Ugovor o građenju je ugovor o dijelu kojim se izvođač radova obavezuje da investitoru – naručiocu,
izgradi određen građevinski objekt ili da izvede određene građevinske radove na postojećem objektu,
a investitor se obavezuje da izvođaču plati ugovorenu cijenu.
• Element „kontrole“ u procesu upravljanja projektom provjerava postizanje ciljeva postavljenih
upravljanjem, ostvarivanje rezultata postavljenih organiziranjem i ispunjavanje zadataka postavljenih
rukovođenjem, tj. njime se provjerava ponašanje sustava u cjelini.
• Predmet ugovora o građenju je građevinski objekt ili dio objekta pod uvjetom da čini ekonomsko –
tehničku cjelinu. U suštini, predmet ugovora o građenju svodi se na građevinske radove koji mogu biti
pripremni, prethodni, nepredviđeni i naknadni.
o Pripremni radovi se po pravilu ugovaraju zajedno s izgradnjom objekta, ali se mogu ugovarati
i zasebno. Oni obuhvaćaju izgradnju pristupnih puteva, privremenih objekata za smještaj i
ishranu radnika, privremenog gradilišta i slično.
o Prethodni radovi (prethodna istraživanja, sanacija terena, itd.) obično ne ulaze u ugovore o
građenju jer je često potrebno izvesti ih prije donošenja odluke o izgradnji objekta.
o Nepredviđeni radovi se često pojavljuju tijekom izvođenja radova. To su radovi koji nisu
obuhvaćeni ugovorom, a moraju se izvesti zbog osiguranja stabilnosti objekta ili radi
sprečavanja nastanka šteta. Javljaju se uslijed neočekivano teže prirode zemljišta, neočekivane
pojave voda ili drugih vanrednih i neočekivanih događaja.
o Naknadni radovi nisu obuhvaćeni ugovorom, obično su posljedica zahtjeva investitora i
ponekad nisu ni nužni za ispunjenje ugovora. Ukoliko investitor zahtjeva od izvođača da te
radove izvede, dužan ih je posebno platiti.
• Cijena je drugi bitan element ugovora o građenju. Obično se određuje po jedinici mjere ugovorenih
radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu (paušalna cijena).
• Rokovi su u građevinarstvu posebno važni, te i zato odgovarajući zakonski propisi predviđaju obavezu
za stranke da odrede rokove izvođenja radova koju su predmet ugovora.
• Osnovna podjela ugovora o građenju:
o Podjela ugovora prema načinu utvrđivanja cijene
o Podjela ugovora na osnovu odnosa ključnih učesnika na projektu
o Podjela ugovora prema načinu financiranja
• Tipovi ugovora u odnosu na način formiranja cijene:
o Ugovor s ukupnom (paušalnom) cijenom često ne sadrži nikakve pokazatelje o količinama
radova, već samo crteže, tehničke opise (specifikacije) i uvjete za izvođenje radova. Predstavlja
najjednostavniji tip ugovora u građevinarstvu sa staništa definiranja cijene. Prilikom nuđenja
radova s definiranom ukupnom cijenom izvođač, po pravilu, nije obavezan obrazložiti način
na koji je cijena formirana. Ugovor s definiranom ukupnom cijenom bez iskazanih bilo kakvih
količina radova posebno je pogodan za ugovaranje manjih poslova, u cilju uštede vremena i
novca potrebnih za detaljnu analizu količina.
o Ugovor baziran na predmjeru i predračunu radova obavezno sadrži predmjer i predračun
radova, pripremljen na osnovu nekog standarda o mjerenju radova. Ovakav koncept, zasnovan
na jediničnim cijenama, počiva na principu da cijena posla direktno zavisi od količina izvršenih
radova. Samim tim, ona je podložna promjenama tijekom gradnje. Predmjer i predračun radova
trebaju sadržavati obaveze izvođača u pogledu pripremnih radova, osiguranja mehanizacije,
osiguranja i sličnih poslova koji ne podrazumijevaju direktnu ugradnju materijala i opreme u
objekt. Cijena za ove prateće poslove ponekad se ne iskazuje posebnim stavkama u predračunu,
ali mora biti obavezno uključena u ostale pozicije koje direktno opisuju izvođenje radova na
izgradnji objekta.
 o Ugovor koji predviđa nadoknadu stvarno učinjenih troškova predviđa plaćanja u skladu sa
stvarno učinjenim troškovima, plus određenu procentualnu ili fiksnu nadoknadu na ime
indirektnih troškova i zarade. Pri tome treba precizno navesti spisak troškova koji su uključeni
u nadoknadu koja se isplaćuje preko stvarnih troškova. Obzirom da je indirektne troškove teško
normirati ili standardizirati, oni su predmet direktne pogodbe izvođača i investitora.
o Kombinacija osnovnih tipova ugovora, pored jasno definiranih česti su i hibridni ugovori u
kojima se zavisno od vrste i veličine projekta, kombinira način definiranja ugovorne cijene. Za
kompliciranije projekte ove je i neophodno, pogotovo kada se imaju u vidu specifičnosti
procjene troškova u građevinarstvu.
• Tipovi ugovora o građenju prema predmetu ugovora:
o Izvođenje samo građevinskih radova
o Montaža elektro – strojne opreme u okviru koje se može ugovarati: samo isporuka opreme,
samo montaža opreme, isporuka i montaža opreme, isporuka i montaža opreme s
koordinacijom i nadzorom radova
o Izgradnja sa ili bez opremanja objekta, s raznim nivoima obaveza izvođača u pogledu
projektiranja i upravljanja projektom.
• Osnovne ugovorne strategije:
o Tradicionalni tip ugovora podrazumijeva srednji nivo rizika za investitora. Izvođač je
odgovoran za izvođenje radova na gradilištu, dok investitor preuzima rizik za rad
projektantskog tima. Investitor direktno sklapa ugovor s projektantom, pokušavajući da preko
svog direktora projekta usmjerava i kontrolira njegov rad. Na taj način priprema se da u posao
uvede izvođača sa što manje nepoznanica, uz maksimalno umanjenje vjerojatnoće da loša
projektna dokumentacija bude izgovor u fazi izgradnje. Po pravilu, projektiranje bi trebalo
potpuno završiti prije početka radova na gradilištu, što omogućava veoma precizno
prognoziranje troškova.
o Upravljanje građevinskim projektom je poslovni model u kojem investitor angažira
profesionalnog konzultanta za upravljanje projektom i plaća mu nadoknadu, a sam potpisuje
ugovore ili direktno sa svim učesnicima ili samo s projektantom i profesionalnim
konzultantom, prepuštajući mu da on preko svojih podizvođača, a pod kontrolom investitora i
konzultanta, zaokruži proizvodni proces.
o Tip ugovora s jedinstvenom cijenom obično podrazumijeva da se cijena ne može mijenjati
uslijed promijenjenih okolnosti na tržištu i predstavlja veliki rizik za izvođača. Ovakvi ugovori
mogu rezultirati nerealnom ugovornom cijenom jer svaki izvođač nastoji u svoje cijene unijeti
što više rezervi i sigurnosti od rizika porasta cijene.
o Ključ u ruke je strategija u kojoj investitor zaključuje jedinstven ugovor s generalnim
izvođačem građevinskih radova i na taj način izvođač na sebe preuzima odgovornost da
objedini sve radove potrebne za završetak objekta. U takvom odnosu generalni izvođač, u
stvari, preuzima ulogu investitora u odnosu na ostale učesnike u poslu. Odnosi po kojima zakon
definira ugovor „ključ u ruke“:
▪ Ako ugovor o građenju sadrži odredbu „ključ u ruke“ ili neku sličnu odredbu, izvođač
se samostalno obavezuje izvršiti skupa sve radove za izgradnju i upotrebu određenog i
cjelovitog objekta. U tom slučaju ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih
nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na
ugovorenu cijenu.
▪ Ako u ugovoru „ključ u ruke“ učestvuje kao ugovorna strana više izvođača, njihova
odgovornost prema investitoru je solidarna.
5. Građevinska kalkulacija
• Kalkulacija je postupak obračuna svih troškova koji čine cijenu koštanja, odnosno postupak izračuna
prodajne cijene proizvoda ili usluga. U građevinskoj kalkulaciji proračunavaju se planski troškovi prije
izvršenja rada, što znači da se izračunom određuje najbolja procjena budućih stvarnih troškova.
• Postupak kalkulacije provodi se proračunom troškova po jedinici proizvoda (jediničnih troškova) za
svaki radni proces, a potom se množenjem s količinom određuju ukupni troškovi procesa. Tijekom
proračuna odvojeno se računaju direktni troškovi neposrednog rada (R), materijala (M) i
strojeva/opreme (M) u procesima te indirektni troškovi kao posredni troškovi gradilišta i uprave
neophodni da bi se rad u procesima mogao obavljati.
• Podjele troškova u odnosu na:
o Predmet troška – rad, materijal …
o Mjesto troška – priprema, proizvodnja …
o Stupanj iskorištenja kapaciteta – fiksni ili varijabilni
o Način raspoređivanja troška – direktni (neposredni) ili indirektni (posredni)
o Količinu proizvoda – jedinični ili ukupni
o Vrijeme izračuna – planski ili stvarni.
• Razlikujemo tri vrste cijena:
o Cijena koštanja
formiraju se u poduzeću za vlastite proizvode ili usluge
o Cijena prodaje
o Cijena nabave cijena po kojoj se nabavljaju sredstva za rad i predmeti rada
o Struktura cijene koštanja sastoji se od pet elemenata:
o Materijal za izradu (M)
o Osobni dohoci izrade (R)
o Amortizacija strojeva i opreme (S)
o Opći troškovi izrade na gradilištu (G)
o Opći troškovi uprave i prodaje (U)
o Podjela građevinske kalkulacije prema vremenu kada se izrađuje:
o Prethodne ili planske sastavljaju se prije početka građenja na temelju raspoloživih podloga, a
rade ih građevinari koji su detaljno upoznati s procesima građenja.
o Naknadne ili okončane sastavljaju se po završetku rada, na temelju stvarnih podataka, a rade
ih stručne službe poduzeća na osnovi prispjelih računa za izvršene radove i usluge.
o Podjela građevinske kalkulacije prema fazi građevinskog projekta, vremenu izrade i sudioniku koji
kalkulira (podjela prema namjeni):
o Prethodna kalkulacija ili procjena su postupci procjene vrijednosti radova na temelju grubih
pokazatelja ( po 1 m2 neto ili bruto površine objekta, po m3 ugrađenog betona i sl.).
o Ponudbena kalkulacija radi se na način da ponuđači kalkuliraju jedinične cijene svih radova, a
nakon toga i ukupne cijene građenja po stavkama troškovnika. Radi se detaljno i točno prema
troškovniku, pri izradi ponude za ustupanje radova.
o Ugovorna kalkulacija u praksi je zapravo djelomična korekcija ponudbene kalkulacije zbog
zahtjeva promjene ukupne cijene ili nekih dijelova izračuna kako bi se u ugovor uključili neki
detalji usuglašeni između investitora i izvođača ili provela zahtijevana korekcija ukupne cijene
građenja.
o Okončana ili naknadna kalkulacija je proračun stvarnih troškova na osnovi stvarnih
pojedinačnih troškova po izvedbenim stavkama troškovnika i obračunskim nacrtima.
o Podjela građevinske kalkulacije prema metodama izrade:
o Djelidbena kalkulacija radi se na način da se njome cijena koštanja jedinice proizvoda dobiva
tako da se ukupni troškovi (T) podijele s proizvedenom količinom (Q).
 o Dodatna kalkulacija provodi se izračunom pojedinačnih direktnih troškova po stavkama
troškovnika, dok se indirektni troškovi izračunavaju na razini ukupnog građenja te se dodaju
direktnima primjenom određenog ključa raspodjele (faktora raspodjele).
o Direktna kalkulacija provodi se izravnim postupkom proračuna svih direktnih troškova i
indirektnih troškova gradilišta, dok se indirektni troškovi poduzeća dodaju prema iskustvu ili
iz tablica ili standarda struke.
o Primjenjujući uobičajeni troškovnički izračun cijene projekta, ukupna cijena građenja je zbroj
umnožaka količina pojedinih stavki troškovnika i jediničnih cijena pripadajućih stavki.
𝑛

𝐶𝑝 = ∑ 𝑘𝑖 × 𝐶𝑖
𝑖=1
Cp – kompletna cijena projekta
Ki – količina i – te stavke troškovnika
Ci – jedinična cijena i – te stavke troškovnika
o Jediničnu cijenu i – te stavke čine izravni dio i neizravni dio:
𝐶𝑖 = (𝐷𝑡𝑟𝑖 + 𝐼𝑡𝑟𝑖 ) = (𝐷𝑡𝑟𝑖 + 𝐼𝑡𝑟𝑖1 + 𝐼𝑡𝑟𝑖2 )
Dtri – izravni (direktni) trošak i – te stavke troškovnika
Itri – neizravni dio troškova jedinične cijene koji se može podijeliti na:
Itri1 – neizravni trošak projekta (gradilišta) i – te stavke troškovnika
Itri2 – neizravni trošak poduzeća i – te stavke troškovnika
o Ukupni troškovi projekta mogu se prikazati u obliku:
𝑛 𝑛 𝑛 𝑛

𝐶𝑝 = ∑ 𝑘𝑖 × (𝐷𝑡𝑟𝑖 + 𝐼𝑡𝑟𝑖1 + 𝐼𝑡𝑟𝑖2 ) = ∑ 𝑘𝑖 × 𝐷𝑡𝑟𝑖 + ∑ 𝑘𝑖 × 𝐼𝑡𝑟𝑖1 + ∑ 𝑘𝑖 × 𝐼𝑡𝑟𝑖2

𝑖=1 𝑖=1 𝑖=1 𝑖=1
o Analiza cijene je postupak u kojemu se proračunava prodajna cijena (PC) po stavkama troškovnika.
Cilj je proračuna odrediti jediničnu cijenu, tj. cijenu po jedinici proizvoda (npr. po m2, m3, komadu…)
za neki rad koji je opisan troškovničkom stavkom. Proračun se provodi posebno za svaku stavku u
unaprijed pripremljenom obrascu koji ima standardnu formu. Svaka analiza cijene ima svoj specifičan
opis, jedinicu mjere za koju se računa cijena i jedinstveni broj analize po kojemu se razlikuje od drugih.
o Direktni troškovi:
o Direktni troškovi su oni koji:
▪ Koji su direktno vezani za utroške proizvodnih radnih mjesta
▪ Se mogu racionalno planirati ili mjeriti po pojedinim planiranim ili izvršenim
proizvodnim učincima
▪ Se uglavnom utvrđuju po jedinici proizvodnje
▪ Su u biti troškovi radne snage, materijala i opreme u procesima izgradnje.
o Direktni troškovi su svi materijali i materijalni troškovi, najamnine, amortizacije, investicijska
i tekuća održavanja, te troškovi osobnih dohodaka (plaća) koji neposredno izvode radne
procese.
𝐷𝑡𝑟𝑖 = (𝑝𝑝𝑖 + 𝑚𝑝𝑖 + 𝑢𝑝𝑖 + 𝑎𝑝𝑖 )
ppi – bruto troškovi rada radnika (osobni dohodci sa porezima i doprinosima) u jedinici mjere
predmetne stavke
mpi – normirani troškovi ugrađenog materijala (predmeta rada) u jedinici mjere predmetne
stavke. Ovdje spadaju osnovni materijali koji se ugrađuju, materijali čija se vrijednost prenosi
na proizvod…
upi – normirani troškovi usluga drugih u jedinici mjere predmetne stavke.
api – normirani troškovi amortizacije sredstava rada u proizvodnji (investicijsko održavanje,
tekuće održavanje, premije osiguranja, kamate na kredite za nabavku sredstava), sve za jedinicu
troškovničke stavke.
o Indirektni troškovi:
o Indirektni troškovi su troškovi koji:
▪ su posredno vezani za utroške proizvodnih radnih mjesta
▪ su vezani na potrošnju netehnoloških radnih mjesta
▪ se mogu teško ili nikako racionalno planirati ili evidentirati po pojedinim planiranim ili
izvršenim proizvodnim učincima
▪ se uglavnom utvrđuju za ukupni obujam proizvodnje u građenju.
o Ukupni indirektni troškovi građenja se mogu prikazati kao:
Itr = Itr1 + Itr2
Itr1 – indirektni (neizravni) troškovi projekta – gradilišta
Itr2 – indirektni (neizravni) troškovi poduzeća
o Indirektni troškovi projekta (gradilišta) odnose se na stvarne troškove režija svakog gradilišta.
Određuju se na temelju projekta organizacije građenja i troškova pripreme, raspreme i režija
gradilišta.
▪ Ukupni indirektni troškovi gradilišta:
I. Opći troškovi Tot
II. Tehnička potpora Ttp
III. Upravljanje projektom Tpu
IV. Dobit projekta s porezom % Dp
V. Upravljačka veličina Uvp
VI. Rizici projekta Rriskp
VII. Financiranje projekta Tfinp
Itr1 = Tot + Ttp + Tpu + Dp + Uvp + Rriskp + Tfinp
o Indirektni troškovi poduzeća odnose se na režijske troškove uprave poduzeća i na troškove
vlasnika poduzeća.
I. Troškovi izvorne organizacije (poduzeća):
a) Troškovi funkcioniranja izvorne organizacije – uprava poduzeća
b) Razna osiguranja
c) Kamate, ulaganja, obrtni kapital
d) Rizik poslovanja % od troškova izvorne organizacije
II. Troškovi vlasnika:
a) Troškovi rada predstavnika vlasnika
b) Prinos na kapital, dividenda s porezom
o Struktura i ukupni indirektni troškovi poduzeća Itr2 mogu se prikazati na sljedeći način:
𝐶𝑝𝑝
𝐼𝑡𝑟2 = ( ) 𝑥 (𝑇𝑝𝑣 + 𝑇𝑖𝑜 + 𝑂𝑘 + 𝑅𝑝 + 𝑂𝑠𝑖𝑔 + 𝐷𝑝𝑜𝑠 )
𝑈𝑝
Up – planirani godišnji prihod poslovnog sustava (poduzeća)
Cpp – preliminarna cijena projekta
Tpv – planirani godišnji troškovi predstavnika vlasnika poslovnog sustava
Tio – planirani godišnji troškovi uprave poslovnog sustava (poduzeća)
Ok – troškovi obrtnog kapitala
Osig – troškovi osiguranja
Rp – troškovi za rizike poslovanja
Dpos – dobit od poslovanja
 o Modeli pridruživanja indirektnih troškova
▪ Izračunati ukupni indirektni troškovi pridružuju se direktnim troškovima putem faktora.
U praksi se najčešće primjenjuju sljedeći načini raspodjele indirektnih troškova u
jedinične cijene troškovničkih stavki:
I. Ukupni neizravni troškovi Itr dijele se (pridružuju) samo na radnu snagu
pojedinačnih izvršenja skupa standardnih normiranih radnih procesa koji
sačinjavaju troškovničku stavku. Jedinična cijena i – te stavke troškovničke
specifikacije dobije se kao:

II. Ako se ukupni neizravni troškovi Itr dijele na ukupne direktne troškove troškovničke
specifikacije kao skupa standardnih normiranih radnih procesa koji sačinjavaju
troškovničku stavku:

III. Ako se indirektni troškovi projekta Itr1 distribuiraju (pridružuju) na radnu snagu
pojedinačnih izvršenja skupa standardnih normiranih radnih procesa koji
sačinjavaju troškovničku stavku, a indirektni troškovi poduzeća Itr2 na ukupne
troškove troškovničke specifikacije sa dijelom indirektnih troškova projekta koji se
vezuju na samo radnu snagu standardnih radnih operacija, koji sačinjavaju
troškovničku stavku:

6. Zaštita na radu
• Zadatak zaštite na radu je sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih i svih bolesti vezanih s radom
te zaštita radnog okoliša. Pravilnik o ZNR u građevinarstvu određuje način uređenja gradilišta s ciljem
osiguranja sigurnih uvjeta rada bez opasnosti za život i zdravlje radnika.
• Zone opasnosti su mjesta na gradilištu takve naravi koja su trajno opasna po zdravlje i život ljudi.
Primjenjuju se kod rada na visinama, rada u dubini i kosini, rada s kranom, kod zaštite od zapaljivih
tvari i zaštite od štetnih isparavanja.
• Opasnost je definirana ugroženošću od:
o Pada s visine
o Pada u istoj razini
o Pada predmeta s visine
o Visećeg tereta
o Opasnost od električne struje
o Opasnost od požara
o Opasnost od trovanja
o Opasnost od eksplozije
• Geometrijski oblik znaka određuje njegovo značenje:
o Kružni oblik je znak izričite naredbe
o Trokutasti oblik je znak opasnosti
o Oblik kvadrata i pravokutnika su znakovi obavijesti i uputa.
• Boje znakova:
o Znakovi zaustavljanja i zabrane – crvene boje sigurnosti s bijelom kontrast bojom
o Znakovi kojima se određuje obaveza – plave boje s bijelom kontrast bojom
o Za znakove požara – upozorenja na opasnost osnovna boja je žuta, a kontrast boja crna
o Znakovi obavijesti i uputa osnovna boja je zelena s bijelom kontrast bojom.
• Mjere zaštite na radu u opasnim zonama:
o Sva sredstva rada na kojima postoji opasnost od pada u dubinu ili s visine moraju biti na
propisani način ograđena.
o Svi prostori, površine oko objekta na kojima prijeti opasnost od pada predmeta s visine moraju
biti označeni postavljanjem na vidna mjesta znakova opasnosti.
o Tijekom izvođenja radova na fasadi, etažama i krovu, postaviti fasadnu skelu, prihvatnu skelu
i kontrolnu skelu.
o Točno odrediti radijus ruke krana i horizontalni kut zahvata radne ruke.
7. Građevinska regulativa
• Program kontrole i osiguranja kvalitete mora sadržavati pregled svih građevinskih proizvoda koji se
ugrađuju u građevinu, te opis potrebnih ispitivanja i zahtijevanih rezultata kojim će se dokazati tražena
svojstva proizvoda i zadovoljavanje bitnih zahtjeva za građevinu. Također sadrži i popis propisa,
odnosno standarda na koje se program poziva, a može se pozivati i na opis stavki i iskaz količina ako
su oni dio sadržaja projekta. Definira ga projektant i sastavni je dio svake vrste glavnog projekta.
• Plan osiguranja kvalitete je dokument koji definira način, sredstva, odgovornosti, rokove i
organizaciju, slijed primjene aktivnosti osiguranja i kontrole kvalitete na gradilištu. Mora biti definiran
za svaki pojedinačni projekt izgradnje.
• Tehnička dokumentacija za izgradnju građevine visokogradnje sastoji se od:
o Arhitektonski projekt
o Geotehnički projekt
o Projekt konstrukcije
o Projekt instalacija
o Elaborat zaštite od požara
o Elaborat zaštite na radu.
• Sadržaj tehničke dokumentacije:
o Opća dokumentacija
o Projektni zadatak
o Podloge za izradu tehničke dokumentacije
o Tekstualni dio dokumentacije
o Proračunski dio dokumentacije
o Grafički dio dokumentacije
❖ Pored propisanog sadržaja, tehnička dokumentacija sadrži, zavisno od vrste, namjene,
karakteristike građevine i projektnog zadatka, i prateće analize i studije.
• Tekstualni dio dokumentacije čine tehnički opisi i tehnički uvjeti za projektiranje i izvođenje, potpisani
i ovjereni od strane odgovornog projektanta, a sve u skladu s Zakonom, uredbama i pravilnicima
donesenim na osnovu Zakona i važećim tehničkim propisima.
• Glavni projekt se sastoji od glavnog arhitektonskog projekta, glavnog geotehničkog projekta, glavnog
projekta konstrukcije, glavnog projekta električnih instalacija, glavnog projekta strojarskih instalacija
(grijanja, ventilacije, klimatizacije i plinskih instalacija), glavnog projekta instalacija vodovoda i
kanalizacije, glavnog projekta zaštite od požara i glavnog projekta lifta i eskalatora, ovisno o vrsti
građevine.
• Tehnička dokumentacija za izgradnju građevine niskogradnje sastoji se od:
o Opći dio
o Projektni zadatak
o Podloge za izradu tehničke dokumentacije
o Tehnički dio koji se sastoji od tekstualnog i grafičkog dijela.
• Građevinski dnevnik je knjiga formata A4 s numeriranim stranama iz dnevnika u originalu i najmanje
jednoj kopiji u koju se svakodnevno upisuju svi podaci o građenju građevine, prema propisanom
obrascu građevinskog dnevnika.
• Građevinska knjiga je knjiga formata A4 s numeriranim stranicama u koju se unose podaci o mjerama
i količinama izvršenih radova na građevini, klasificiranim po pojedinim vrstama i pozicijama radova,
po nazivu i redoslijedu, kao u predmjeru iz projekta, odnosno ugovornom predračunu radova. Sastavni
dio građevinske knjige je jedan primjerak izvedbenog projekta na osnovu kojeg se izvodi građevina i
vrši montaža instalacija, opreme i uređaja.
• Temeljna dokumentacija gradilišta:
o Pravovaljani ugovor s investitorom
o Ugovorna tehnička dokumentacija sa statičkim proračunom, dokumentacijom o ispitivanju tla
i dr.
o Ponudbena kalkulacija sa svim dodacima bitnim za formiranje cijene i sva dokumentacija koja
je poslužila za sastav ponude
o Projekt organizacije građenja s planovima uređenja gradilišta, potrebnim strojevima,
planovima vremenskog tijeka građenja i potrebnih resursa te svi ostalim dijelovima koji
pripadaju projektu organizacije građenja
o Lista glavnih graditeljskih materijala i najvažnijih pomoćnih materijala s popisom mogućih
isporučitelja i cijena
• Bitni zahtjevi koje građevina mora ispunjavati:
o Mehanička otpornost i stabilnost
o Zaštita od požara
o Higijena, zdravlje i zaštita okoliša
o Sigurnost u korištenju
o Zaštita od buke
o Ušteda energije i toplinska zaštita
o Osigurana kvaliteta građenja kroz upotrebu certificiranih građevinskih proizvoda
• Plan organizacije gradilišta treba sadržavati prema uredbi o uređenju gradilišta:
o Pripremne radove
o Radove uređenja lokacije, tijekom i nakon izgradnje građevine
o Tehnološku shemu
o Elaborat sigurnosti
o Elaborat zaštite okoliša.