Osnove informacijske tehnologije

1. Ukratko opišite povijesni razvoj računala.

Javlja se potreba za računanjem. Pojavljuje se Abakus - stupci kuglica su podijeljeni u dva

područja. Zatim Quipu – računanje uz pomoć čvorova. Elektronička računala ubrzano su se
razvijala od kraja 2. svjetskog rata, pri čemu je ključni element razvoja bio promjena elementa
za obradu podataka.
Nulta generacija – mehanička računala. Temelje se na zupčanicima, a obavljaju radnje
zbrajanja i oduzimanja, kasnije množenja i dijeljenja. (Leibnizovo računalo, Aritmometar,
Babbageov diferencijalni stroj..).
Prva generacija – vakumske cijevi. One su glavni logički elementi, a bušene kartice za unos i
vanjsku pohranu podataka. Velikih dimenzija, troše puno energije, sporo rade, elementi se brzo
troše pa ih treba mjenjati itd. ENIAC - prvo elektroničko računalo s vakuumskim cijevima.
Druga generacija – tranzistori. Tranzistori kao glavni logički elementi. Magnetske trake i diskovi
počinju zamjenjivati bušene kartice kao vanjsku pohranu podataka. Prvo računalo opće
namjene.
Treća generacija - pojedinačni tranzistori zamjenjuju se integriranim krugovima. Smanjena
cijena, smanjena veličina – stanu na stol, elementi se ne troše brzo, ubrzan rad itd.
Četvrta generacija - mikroprocesori koji sadrže memoriju, logičke jedinice i kontrolne jedinice na
jednom čipu. To omogućuje razvoj osobnih računala.

2. Opišite glavne hardverske komponente suvremenog osobnog računala.

Hardver za ulaz podataka: miš, tipkovnica, skener, digitalni fotoaparat, mikrofon

Hardver za obradu podataka: odnosi se na računalne komponente smještene u kućištu
računala. Sve su te komponente smještene na matičnoj ploči računala (procesor – CPU,
radna memorija – RAM, grafička kartica, zvučna kartica, mrežna kartica, modem,…).
Hardver za izlaz podataka: monitor, pisač, LCD projektor, zvučnici.
ULAZI:
● hardverski korisnički ulazi: pritisak na tipkovnicu, pomak miša ili pritisak na gumb, ekrani
osjetljivi na dodir, kontroleri za igre
• softverski podatkovni ulazi: dohvaćanje ulaza s neke memorije, potencijalno
mrežno
• ovisno o kontekstu, računalo može i ne mora reagirati na ulaz
IZLAZI:
• hardverski korisnički izlazi: prikaz na monitor, printer ili neku drugu jedinicu
čitljivu korisniku
• softverski podatkovni izlazi: pohrana na/u memoriju

3. Koja je razlika između apsolutnih i relativnih putanja u datotečnom sustavu. Opiši

prednosti i mane apsolutnih odnosno relativnih putanja.
Apsolutna putanja počinje od korijenske mape ili URL adrese prolazeći pritom kroz sve
podmape da bi završili fizičkim imenom dokumenta na koji se putanja odnosi. Razlika između
apsolutne i relativne putanje je mala, kod relativnih putanja početna točka nije korijenska mapa,
nego mapa u kojoj se nalazi HTML dokument.
apsolutna putanja (path)vodeći ‘/’ znači “od korijena (“root”)
Prednosti apsolutne putanje: prikazuje točnu i detaljnu lokaciju dokumenta
Mana relativne putanje: potrebno se nalaziti u direktoriju u kojem se datoteka nalazi
(nisan našla nikakve konkretne prednosti i mane pa san ja nesto sta mi zvuci logicno)
4. Kako se zapisuje elektronički tekst? Što je UTF-8?

Da bismo omogućili unos i zapis teksta i ostalih znakova u računalo, moramo svaki od znakova
zapisati u obliku jednog od 256 mogućih kombinacija vrijednosti bitova u bajtu. (Svaki znak
zauzima određeni broj bitova). UTF-8 je način zapisa kodnih točaka u standardu UNICODE
pomoću nizova 8-bitnih bajtova, kompatibilan je s ASCII kodnom tablicom.

5. Čemu služe stilovi u kontekstu oblikovanja teksta? Koje su prednosti korištenja stilova?

Stilovi služe za oblikovanje teksta, a sadrže svojstva teksta (font, veličina, boja) i odlomka (line
spacing, paragraf spacing...). Prednosti korištenja stilova su brži rad i uredniji layout.

6. Navedite primjer “tabličnog kalkulatora” i pružite primjere korištenja ovakvog softvera.

Primjer je program Excel. Ovakvi softweri se mogu koristiti za provođenje računskih, logičkih i
drugih operacija nad podatcima organiziranima u stupce i retke.

Osnove usmene i pisane kulture

1. Pojasnite pojmove kultura i kulturna baština. Dodatno navedite kako se dijeli kulturna
baština te objasnite ulogu i poslanje informacijskih (baštinskih) ustanova u odnosu na
kulturnu baštinu.
Kultura je suprotstavljena prirodi kao posebna djelatnost kojom čovjek, za razliku od životinje,
uspostavlja vlastiti svijet, nadograđen na okolinu, pa je u nekoj mjeri uvijek i njoj suprotstavljen,
jer se čovjek ne prilagođuje okolini nego okolinu misaono i tehnički prilagođuje vlastitim
potrebama. Kultura je ono što razlikuje ljude određene zajednice od ljudi druge zajednice. –
Milivoj Solar
Kulturna baština ("nacionalna baština" ili samo "baština"), naslijeđe fizičkih artefakata i
nematerijalnih atributa neke grupe ili društva koje čini ostavštinu prošlih generacija, te se brižno
čuva u sadašnjosti kako bi bilo ostavljeno u naslijeđe za dobrobit budućim generacijama.
Kulturna baština se dijeli na materijalnu (arheološka nalazišta, zone, krajolike i njihove
dijelove koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru) i nematerijalnu (duhovna
stvaralaštva u prošlosti i prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i
dokumentacija o njima). Materijalna se dijeli na pokretnu i nepokretnu.
Uloga informacijskih ustanova je sakupljanje, očuvanje, zaštita i omogućivanje pristupa
raznolikim vrstama kultune baštin na raznolikim medijima i različitim medijima na lokalnoj,
regionalnoj ili nacionalnoj razini. Možemo slobodno reći kako narod bez kulture zapravo ne
postoji jer ne postoji dokazi o njegovom postojanju.

2. Što obuhvaća pojam usmene kulture i koje su njezine značajke?

Pojam usmene komunikacije obuhvaća oblik ljudske komunikacije u kojoj se znanost,
umjetnost, ideje i kulturni materijali primaju, čuvaju i usmeno prenosre iz jedne generacije u
drugu. Usmenu književnost možemo promatrati kao kompleksni skup čovjekovih misli, osjećaja
koji su bili temeljeni na usmenoj tradiciji koja svoje korijene vuče od samih ljudskih početaka.
Značajke:
1) Određena je trajnošću i potrebom za očuvanjem.
2) Vrijednosni sustav usmene kulture izravno utječe na prenošenje znanja i informacija unutar
pojedine društvene zajednice te na načine na koje se pojedinci i društvo u cjelini koriste
znanjima i informacijama.

3. Objasnite pojam komunikacije i njezine temeljne značajke.

Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova, odnosno
proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće putem jezika.
Temeljne značajke:
1) Ljudi komuniciraju iz mnoštva različitih razloga.
2) Komuniciranje rezultira namjeravanim, ali i nenamjeravanim učincima.
3) Komunikacija je obično obostrana.
4) Komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utječu u nejednakoj mjeri.
5) Komunikacija se dogodila i onda kada nije bila uspješna.
6) Komuniciranje uključuje uporabu simbola.

4. Navedite temeljne značajke pisane kulture starih civilizacija istoka (Mezopotamija,

Egipat, Kina), te Grčke i Rima.
PIKTOGRAMSKO (SLIKOVNO) PISMO Riječi se povezuju sa stvarima i pojavama koje
označuju govor. Govor se raščlanjuje na smisaone odnosno značenjske elemente. Svakom
elementu se pridružuje odgovarajući grafički znak Piktogrami su biil podložni interpretaciji i
stvarali su problem sa izražavanjem.
 ZNAK = pojednostavljena SLIKA stvari – PIKTOGRAM ili PIKTOGRAF
- PRIMJER: piktogram biča – s vremenom počinje značiti ideju, pojam vladanja
Pojava ideograma koji ne označuju samo predmete iz kojih su izvedeni – imaju posebno,
nepredmetno značenje (denotiraju radnje, ideje i pojave).
Sumersko, egipatsko i kinesko pismo su najstarija pisma koja su se razvila iz prvotno
piktogramskih sustava proširenih ideogramskim slojem te prošireni određenim stupnjem
fonetizacije.( 1 glas = 1 grafem)

Sumerska civilizacija (Mezapotamija)

Izumili KLINASTO PISMO prije 4000 godina. Klinasto pismo kombinira piktografsko,
ideogramsko i fonetsko pismo. Najranija spominjanja. ( 3300 – 3200.god.pr.Kr)
Zapisi pisani na glinenim pločicam, a da bi se osigurala povezanost na glinenim pločicama svaka
je pločica na dnu imala zapisan početni redak iduće pločice (KUSTODE) a uz to broj unutar niza
i naslov niza (POČECI PAGINACIJE, FOLIJACIJE). Raznolike vrstae tekstova- zbirke
pjesama, tužaljke, poučne pjesme, gospodarskog karaktera. Kada govorimo o knjižnicama tj.
arhivima u njih su spremani dokumenti s područja uprave. Osobno su vezani uz hramove ili
dvorove i ograničeni broj ljudi ih može koristiti ( svećenici I njihovi učenici). Od otkrića treba
spomenuti knjižnični katalog iz Nippura ( 2700.god.pr.Kr). Katalog je sadržao popis 62
različita djela. Radilo se o 55 000 nepečenih pločica. Možemo govoriti o prvim nagovještajima
klasifikacijskog sustava u sumerskim knjižnicama.

BABILONSKA CIVILIZACIJA (carstvo osnovano oko 2200.god.pr.Kr.)

Razvijali su sve što su naslijedili od Sumerana. - cvat u vrijeme Hamurabija 18. st. p. K.
Iskopano preko 600.000 glinenih pločic koje su se prepisivale u pisarskim radionicama.
Knjižnice:
- DRŽAVNA KNJIŽNICA U ELBI : - dosada najstarija otkrivena knjižnica–arhiv
- pronađeno oko 17.000 glinenih pločica – klinasto pismo
- požar uništio drvene police za pločice
- ustanovljeno – pločice su redane jedna iza druge i mogle su se listati
- pločice okrenute prema naprijed, prema dijelu na kojemu se nalazio početak teksta
- na vrhu pločice kratak naslov
- sadržavala administrativne, pravne, gospodarske, povijesne, literarne i dr. tekstove
- pločice slagane po stručnim skupinama
- KNJIŽNICA ASIRSKOG KRALJA AŠURBANIPALA: (669.-627. pr. Kr.)
- utemeljio jednu od najvećih knjižnica starog vijeka u NINIVI
- dao je pločice svih hramskih arhiva i knjižnica na području cijele Mezopotamije brižljivo
prepisati i dopremiti u Ninivu
- inventarni popis iz 647. g.pr.Kr. - raspored – po predmetu
- na kraju teksta pomoću pečata utisnuto: Tablica broj ... U nizu... Palača Asurbanipala,
kralja svijeta,kralja Asirije (pločice: 5–6 i 25–30 cm)
- pločice redane u serijama i svaka ima svoj broj
- katalog – zapisan na vratima ili na zidu prostorije
- PRVI BIBLIOFIL
- Pločice imaju pečat – PRVI EX LIBRIS – “Ašurbanipal, kralj svijeta, kralj Ašura.”
EGIPATSKI HIJEROGLIFI jedno od najstarijih slikovnih pisama koje se s vremenom
popunjava ideogramskim slojem. Nosi dogovorene znakove koji imaju isto značenje te su kasnije
definiranim određenim stupnjem fonetizacije. HIJEROGLIFSKO PISMO (najstarija
svjedočanstava 3000.god.pr.KR.) Po strukturi srodno klinastom pismu Uključuje sva tri sustava
analitičkog pisma: piktogramski, ideogramski i fonogramski Iizražena tendencija prema
fonetizaciji (fonogrami – za strane riječi i osobna imena). Samoglasnici se nisu zapisivali. Za
pisanje su koristili biljku papirus ( tehnologija same proizvodnje stara više od 5000 godina),
postepeno korištenje papirusa opadalo od 2 do 4.st.pr.Kr. Pisalo se pisaljkom od trske tzv.
calamus. Knjige u obliku svitaka čuvane u drvenim škrinjama ili ćupovima od pečene gline. Od
malog broja knjiga koje su nastale oko 90 posto knjiga su bile Knjige mrtvih. Od poznatijih
knjižnica - knjižnica u Starom Egiptu u hramu boga Horusa (služi svećenicima) u mjestu
Edfu gdje je pronađena niša za čuvanje svitaka od papirusa i na zidu uklesan popis djela.
KINA- prepisuju knjige budizma ( 6.i 5.pr.Kr), tekstovi su urezivani u kamene ploče, 105.
godine je pronađen papir (prešali ribarske mreže (celuloza)), postojale su cenzure/spaljivanje
nepoćudnih knjiga koji je glavni razlog što pismo dugo vremena nije izašlo iz Kine. Meng Tian
unaprjeđuje „PI“ (kist). Pomična glinena slova (11.st) – Pi Sheng, a Wang Chen 1313. izrađuje
drvene znakove U 7. i 8. st razvijene knjižarske mreže (komunikacija među knjižarima, ako bi
trebali neku određenu knjigu kupac, specijalizacija knjižara) što je u Europi tek od 19.st krenulo.
Dinastija Sung (960. – 1280.god) osnovali brojne knjižnice. KOREJA - 751. godine razvija
tiskopis pomoću drvoreza, u 10. St osniva se Državno sveučilište, a knjige za škole se umnažaju
u Kraljevskoj knjižnici. U 13. st. prvi tiskaju knjige pomoću metalnih slova, a vrhunac kulturnog
razvoja je u 15. st. – reformira se korejsko pismo od ideografskog u fonetsko.
GRČKA- razvijena minojska kultura na Kreti i mikenska na kopnu, osniva se državna knjižnica
u Miletu (7. i 6. st. pr. Kr.). U klasičnom dobu, kulturni život iz Male Azije se premješta u
Atenu. - Ilijada i Odiseja zapisane u 6.st.pr.kr (Pizistrat)
Sve odluke koje su se zapisivale smatrane su važnima – ADMINISTRATIVNI KARAKTER
Proizvodnja knjiga nije velik. 1.tekst koji je bio za čitatatelje napisao je Tukidid o Pelopneskom
ratu – 5.st.pr.Kr. U Grčkoj se nije pisalo sve do 5. st. pr. Kr. pisac se brinuo za prepisivanje i
raspačavanje knjige. ARISTOTELOVA KNJIŽNICA u kojoj se sustavno prikupljao knjigu (iz
svih područja znanosti) davao svima na uporabu Važni bibliofili: Demosten, Euklid, Euripid,
Platon. Aristotelova knjižnica je najveća.
U helenističko doba knjižnica postaje središte intelektualnog života -> Aleksandrijska
knjižnica. - središte intelektualnog života, spremište knjiga - sve što je bilo ikad napisano moralo
su biti spremljeno tu (grčke, perzijske, babilonske, židovske knjige) - 47.god izgorjela
Iz pisanih izvora se zna :da je bila sastavljena od 2 dijela : biblioteka matica (Musaiona) i
Serapeiona biblioteke filijalije. „Pinakes tablice“  najstarija retrospektivna bibliografija
- podijeljen na stručne skupine (10)
PERGAMSKA KNJIŽNICA ( 3.st.pr.Kr) - druga po važnosti u helensko doba
- u 1.st.st.pr.kr 200 000 svitaka - izrada kataloga po uzoru na Pinakes
RIM u 3. st. pr. Kr. razvija literatura na latinskome jeziku. Autori sami umnažaju knjige dok
vojskovođe u Rim dolaze s cijelim knjižnicama iz svojih pohoda. Nisu postojale javne, već
privatne knjižnice što je bio znak prestiža. Prva javna knjižnica je realizirao Azinije Polion i
sadržavala je grčke i latinske knjige. Kasnije car August gradi još dvije javne knjižnice.
Najznačajnija je bila Biblioteca Ulpia u Rimu (car Trajan), a u Rimu je bilo 28 javnih knjižnica.
Kršćanske knjižnice postoje - zbirke knjiga - prijepisi Sv. pisma  knjige potrebne za polemike
s hereticima i poganima

5. Navedite temeljne značajke pisane kulture srednjeg vijeka, njezine nositelje i osobito
pisanu kulturu u Hrvatskoj u razdoblju srednjeg vijeka.
Temeljne značajke su to da je književnost bila nabožna ili svjetovna, veliki utjecaj ima crkva.
Postoje dva pravca: skolastika, koja racionalnim idejama spoznaje vjerske istine te mistika, koja
vjeru spoznaje osjećajno. Od književnih vrsta su postojale lirika, epika i drama. Jezici su latinski
i narodni jezici europskih naroda. Neka od važnijih djela su roman o Tristanu i Izoldi,
Aleksandrida, Pjesma o Cidu, Pjesma o Nibelunzima, Beowulf te Carmina Burana. Usporedno s
religijskim temama u drami se razvijaju i svjetovni oblici pučkog kazališta (farsa).
Veliki dio djela je anoniman, a neki od istaknutih autora su Toma Akvinski, Franjo Asiški,
Solomon, Katarina Sijenska.
Hrvatska književnost u Srednjem vijeku počinje pokrštavanjem Hrvata. Ćiril i Metod stvaraju
Glagoljicu, a piše se većinom na staroslavenskom i latinskom. Književne tekstove dijelimo na
povijesno-znanstvene i umjetničke. Istaknuta djela su Vinodolski zakonik, Poljički statut,
Ljetopis popa Dukljanina i Bašćanska ploča.

6. Navedite razdoblje, okolnosti, značajke i posljedice razdoblja prijelaza iz rukopisne u

tiskanu kulturu.
1455. godine Gutenberg izumio tiskarski stroj i tiskao Bibliu 42 te time započinje evolucija u
tiskarstvu s obzirom kako se vrijeme potrebno za tiskanje pojedinačnog primjerka smanjilo kao i
cijena samog tiskanja. S obzirom kako se cijena tiskanja smanjila sve je više ljudi moglo priuštiti
kupovinu knjiga koji su do tada bili rezervirani za elitu. Kao posljedica razvoja tiska može
navesti nekoliko primjera: brže širenje misli i ideja koje je renesansa promicala, razvoj
pismenosti, stvaranje gildi, širenje tiskarskih mreža diljem Europe. Nadalje standardizacija
jezika, gramatike i pravopis (ovo još više naglašeno prelaskom na strojni tisak –tipa u
Hrvatskoj s Gajem), organizacija knjige i teksta (naslovnica, sadržaj, kazalo, stranični postav i
sl.). Možemo spomenuti kako je je tiskana knjiga u početku izgledom pratila rukopisnu, no
ulaskom u 16.st to se postepeno mijenja te poprima oblik koji se uz minimalne izmjene zadržao
do danas.

7. Što su to inkunabule te koje su osobitosti hrvatskih inkunabula?

Inkunabule su knjige tiskane od izuma tiskarskog stroja do 1500.godine. Riječ inkunabula dolazi
od latinske riječi incunabula, koja znači kolijevka, zipka, dakle, početak nečega, a u značenju
prvotiska prvi ju je godine 1639. upotrijebio Bernard vod Mallinckrodt u djelu De ortu
et progressu artis typographiae. Danas poznato oko 35-40 tisuća primjeraka inkunabula
tiskanih u oko 1100-1200 tiskara. ( 2posto) !!!! Inkunabulistika kao znanost utemeljila se u 17.
Stoljeću. 1688. u Amsterdamu izdan prvi opći katalog inkunabulâ - sastavio ga Cornelis a
Beughem (oko 3 tisuće naslova). Sadržajna svojstva inkunabula: teološka
literatura,srednjovjekovna književna djela, klasična književna i filozofska djela, djela iz
primijenjenih znanosti i djela humanističkih pisaca. Tipografska svojstva inkunabula: uzor
srednjovjekovni kodeks, incipit, eksplicit, kolofon, tipografske signature, kustode, materijal
(papir, pergamena), način predstavljanja teksta, način iluminiranja i ilustriranja.
Inkunabule nemaju naslovnog lista već incipit – navod o kratkom naslovu koji je bio uključen u
početak teksta. Nisu se navodili podaci o tiskaru i o godini tiskanja. Pojava kolofona (od 1457.
g.) – podaci o tiskaru, godini tiskanja, često i o autoru i o sadržaju knjige (nestaje potkraj 16. st.)
da bi se 1463. God pojavili. – posebni listovi na kojima je otisnut naslov knjige.
Hrvatske inkunabule su tiskane na glagoljice što je važno jer se za te popove glagoljaše mislilo
da su siromašni, no činjenica da su tiskane na glagoljici pobija tu teoriju jer su bila potrebna
velika količina novčanih sredstava da se izrade slova. Uz to imamo inkunabule koje su tiskane
latinicom.

8. Koju knjigu nazivamo hrvatskim prvotiskom, kada i gdje je tiskan i koja je

problematika uz njega vezana?
Hrvatskim prvotiskom nazivamo Misal po zakonu rimskog dvora tiskan 22.2.1483 godine. Što
se tiče mjesta tiskanja ne može se sa sigurnošću potvrditi, no od lokacija se spominju Istra,
Kosinj i Mleci. Jedina hrvatska inkunabula koja je tiskana glagoljicom i na starohrvatskom
jeziku što govori o cijenjenosti koju su Hrvati imali kod pape. Također mora se uzeti u obzir
cijena samog tiskanja koja nije bila mala (odljevi slova). Problematika je vezana za mjesto
tiskanja iako se u današnje vrijeme ima sve više dokaza kako je tiskana na hrvatskom tlu. Za
kosinjsku tiskaru postoje pretpostavke da su je osnovali knezovi Frankopani, te da se zatvorila
nakon tragedije na Krbavskom polju (1493.) Tiskana samo 28 godina nakon izuma tiska!!!

Pretraživanje informacija

1. Navedite citatne baze podataka koje poznajete i njihove glavne značajke. Što citatne
baze podataka omogućavaju?

Scopus – različite vrste publikacija, sveobuhvatna i interdisciplinarna selekcija časopisa,

korištenje se naplaćuje
Web of Science - dio je platforme Web of Knowledge, omogućuje pregled autora koji se bave
određenom vrstom istraživanja tijekom duljeg razdoblja, sadrži faktore utjecaja (Impact factor).
Google Scholar – slobodno dostupan, pretraživačka mreža koja indeksira čitav tekst ili
metapodatke znanstvene literature.
Citatne baze podataka omogućuju direktno citiranje radova, kao i pretraživanje drugih radova
prema nečijim citatima.

2. Pojasnite korištenje logičkih operatora AND, OR i NOT pri pretraživanju bibliografskih

 baza podataka.

AND – u rezultat će biti uključeni samo oni dokumenti koji sadrže SVE riječi ili izraze povezani s
tim operatorom
OR – NAJMANJE JEDAN od izraza mora biti sadržan u rezultatu
NOT – koristi se za isključivanje neke riječi iz pretraživanja

3. Objasnite u najkraćim crtama kako funkcionira Google Search. Što se dešava od

trenutka kada korisnik upiše riječ(i) u predviđeni okvir, do trenutka kada na zaslonu vidi
rezultate pretraživanja?

GS pretražuje cijeli web, najbolji rezultati se nalaze u prvih 10, pretraživanje je lagano, sve je
besplatno, ne može pronaći rezultate iz baza podataka.
Do trenutka prikaza rezultata, prvo tražilica šalje web pauke da nađu mrežno mjesto koje treba
indeksirati, zatim program za indeksiranje prikuplja, organizira i pohranjuje materijale kako bi
pretraživanje bilo brzo i lagano te program za pretraživanje omogućava korisniku unošenje upita
i isporučuje rezultate temeljene na indeksu.

4. Što znači ograničiti (engl. limit) pretraživanje? Po čemu se najčešće može pretraživanje
ograničiti u popularnim bazama podataka kao što su Scopus i Web of Science Core
Collection?

Ograničiti pretraživanje možemo tako da, u odnosu na ono što nam je raspoloživo, ograničimo
tražene opcije pri pretraživanju pojma, a to može biti jezik, domena, vrsta dokumenta, datum,
godina objave itd.
Može se ograničiti pretraživanje na vrstu teksta (cjeloviti, znanstveni itd.), vrstu dokumenta
(sažetak, članak...), datum objavljivanja, jezik, vrstu publikacije...

5. Zašto su bibliografske baze podataka korisne? Koje biste razlike npr. pretraživanja
Scopus baze podataka i Google Searcha istaknuli?

Baze podataka su korisne zbog prikazivanja rezultata istraživanja, brzog pristupa velikoj količini
podataka, trenutnog odaziva, na raspolaganju nam je cjeloviti tekst, možemo čitati sa zaslona
bez potrebe tiskanja teksta te zbog praktičnosti.
Scopus je znanstvena baza podataka, dok Google Search pretražuje cijeli web, ali ne može
pronaći rezultate iz baza podataka. Scopus je orijentiran na specifične informacije kao što su
znanstveni članci i sl., dok Google Search omogućuje pretraživanje relevantnih, ali i
nerelevantnih informacija što ga ujedno čini i opširnijim od Scopusa.

6. Koja je uloga znakova za kraćenje (engl. wildcard) pri pretraživanju bibliografskih baza
podataka? Koje vrste kraćenja postoje i koji se znakovi pri tome najčešće koriste?

Wildcard su tzv. zamjenski znakovi, mijenjaju jedan ili više znakova (slova, brojeva i sl.).
Postoje lijevi (zamjenski znak(ovi) dolazi na početku riječi), desni (zamjenski znak(ovi) dolazi na
kraju korijena i unutarnje kraćenje (zamjenski znak nalazi se u sredini riječi).
Najčešće se koriste $, *, #, ? i ! za kraćenja.

7. Po kojim poljima (bibliografskim podacima) se najčešće pretražuju bibliografske baze

podataka? Opišite. Koja polja koristimo za tematsko pretraživanje? Zašto?

Po autoru, naslovu, pojmu ili ključnoj riječi. Ovisno o potrebi, pretražujemo prema jednom od
ovih polja, npr. ukoliko trebamo djelo određenog autora biramo polje autor i unosimo njegovo
ime, također za naslov. Ukoliko nemamo ime autora ili naslov djela, pretraživanjem prema
pojmu ili ključnoj riječi dobiti ćemo sve rezultate koji sadrže uneseni pojam. Bibliografski zapis
se ostvaruje unosom jedinstvenog prikaza i opisa određenog sadržaja u bibliografske baze
podataka koja sadrži podatke i elemente potrebne za identifikaciju i pretraživanje.

Za tematsko pretraživanje koristimo naslov, pojam, ključna riječ, sažetak. Zato što ćemo tako
dobiti sve radove u kojima se radi o određenoj temi. (? Nisam našla točan odg)

Uvod u logiku
1. Objasnite i ilustrirajte pravilo za barem dva od pet standardnih logičkih veznika.
Konjunkcija - istinita je samo u slučaju da su oba operanda istinita – inače je lažna. A&B (jedan je istinit
u 4 slučaja). (veznik i)
Disjunkcija - za istinitost disjunkcije dovoljna je istinitost jednog operanda – tek ako su oba lažna,
disjunkcija je lažna. A V B (veznik ili)
Implikacija – lažna je samo u slučaju da je prvi operand istinit, a drugi lažan – u svim ostalim
slučajevima je istinita. A => B (veznik ako)
Ekvivalencija - istinita je ako joj operandi imaju istu istinitost (dakle, oba istinita ili oba lažna) – inače
(ako je točno jedan od operatora istinit) je lažna. A <=> B (ako i samo ako)
Operand=operator

2. Objasnite i ilustrirajte metodu reductio ad absurdum.

Ovim postupkom se na početku dokaza pretpostavlja suprotno od onoga što se želi dokazati. (kad
prepoznamo koji je glavni operator, njega stavljamo neistinito N). Ako se na kraju dokaza (u slijedu
istinitih tvrdnji) dođe do kontradikcije (kad provjeravamo korake), znači da je početna pretpostavka
neodrživa i time je dokaz završen. Ovdje se implicitno koristi zakon kontradikcije (odnosno zakon o
neproturječnosti) koji tvrdi da jedna kategorična izjava ne može biti istovremeno i istinita i neistinita.
Također je ovdje bitan i zakon isključenja treće mogućnosti. Dakle jedna kategorična izjava ne može biti
istovremeno ni istinita ni neistinita. Drugim riječima, ako nije istinita, ona mora biti neistinita i obrnuto.

3. Objasnite i ilustrirajte metodu stabla istinitosti.

''Tableux'' sustave uveo je nizozemski logičar Evert Beth u 50-tim godinama dvadesetoga stoljeća.
Temeljito ih proučava Raymond Smullyan. Pedagoški gledano, one su lake za korištenje jednom kada se
nauče pravila. Sam sustav leži negdje između semantike i sintakse. Semantičko obilježje proizlazi iz
činjenice da se gradnjom stabla opisuju minimalne okolnosti u kojima su sve rečenice iz nekog skupa
istinite. Sintaktička strana proizlazi iz činjenice da se na rečenicama primjenjuju pravila zaključivanja je
stablo (koje raste odozgo prema dolje). Stablom se naziva struktura koja ima početnu točku i gdje svaka
točka, s iznimkom korijena, ima točno jednog od sebe različitog neposrednog prethodnika. Metoda stabla
prikladna je za pronalaženje protuprimjera nevaljanim zaključcima.

Primjer:

Kvačica označava rečenicu koju smo rastavili (ako ih je više)

2.korak → rastavljamo (grananje) disjunkciju (nju smo prepoznali kao glavni operator) prema pravilima
(pogledati sažetu skriptu!!!) Pišemo da smo 1.korak rastavili po pravilu za rastavljanje disjunkcije
3. i 4. korak → rastavljamo disjunkciju (desno od operatora jer je jednostavnije) prema pravilima iz
skripte. Pišemo za 3. i 4. korak negaciju disjunkcije desno. Završavamo s kružićem.
5. i 6. korak → rješavamo 2. red (ono što je lijevo od glavnog operatora disjunkcije u 1. redu) prema
pravilu za konjunkciju (ne rastavljamo nego pišemo jedno ispod drugog i to nam daje 2 dodatna reda – 5.
i 6.). 6. korak ostavljamo kako je jer je samo negacija i ne možemo ništa s njom i krećemo na rješavati 5.
korak u 7. redu.
7.korak → 5. red je ekvivalencija i ima 2 slučaja (kad su oba isitnita, kad su oba neistinita). Za 7. i 8.
korak pišemo da smo rastavili iz 5. retka prema pravilu za rastavljanje ekvivalencije. Završavamo s
križićem u prvom slučaju, a kružićem u drugom slučaju (8. korak)

x- zatvoreni skup (kad se ISTA slova ne poklapaju, ne mogu isto vrijeme biti neistiniti i istiniti)
o – otvoreni skup (kad se poklapaju, mogu biti isitniti ili neistiniti)
lijevo se označuje broj retka
desno iz kojega je retka dobiven taj iskaz i pravilo prema kojem je raščlamba izvršena
4. Objasnite i ilustrirajte metodu derivacija. ?
Sistem derivacija naziva se prirodni derivacijski sistem. SD (derivacija rečenica) je prirodni derivacijski
sistem koji se temelji na sljedećim pravilima: derivacija rečenica, reiteracija, konjukcija, uvođenje,
konjukcija, eliminacija, implikacija…

5. Objasnite razliku između iskazne logike i logike predikata.

Iskazna logika (propozicijska logika, sentential logic) je dio matematičke logike koji se bavi isključivo
iskazima (jednostavnim i složenim), a ne jednostavnijim oblicima (prirocima, tim se bavi priročna logika
ili logika predikata). Iskazna logika je logika koja jednostavne sudove s jednim subjektom i jednim
predikatom uzima kao nedjeljivu cjelinu, označava ih jedinstvenim simbolom te se ne bavi odnosima
između subjekta i predikata. Sustav propozicijske logike omogućava izračunavanje valjanosti i
dokazivanje konkluzije koristeći samo simbole i pravila za kalkulaciju simbolima. Pretpostavlja sve
moguće kombinacije istinitosti (istinitost se provjerava putem tablica istinosti) unutar nekog argumenta ili
složenog suda. Ako postoji slučaj gdje su premise istinite a konkluzija lažna, tada taj argument nije valjan
jer formalno nije moguć.

Logika predikata (predikatna ili priročna logika) u centar promatranja stavlja odnos predikata
(predikatnog skupa) i subjekta. Za zapisivanje formula u predikatnom načinu, potrebno je osnovno
poznavanje službe riječi unutar rečenice. Jasnije rečeno, trebamo znati što je nešto subjekt a što predikat,
objekt itd.
Primjeri:

Ivan piše pismo Maji iz Zagreba. → Sud koji možemo izraziti i na način Piše(Ivan, pismo, Maja,
Zagreb)

Pojmovi unutar zagrada nazivaju se argumenti i moguće ih je imati neograničen broj (i svaki pojam mora

biti definiran). Istinitost premisa i konkluzija u predikatnoj logici ne može se provjeriti istinitosnim
tablicama jer u teoriji postoji neograničen broj konstanti za individualne varijable. U tom smislu, u teoriji
ih je nemoguće sve provjeriti. Predikatna logika služi se traženjem istinitosti kroz stablo istinitosti.

Uvod u studij informacijskih znanosti

1. Objasnite mjesto “informacijskih i komunikacijskih znanosti” (IKZ) u općeprihvaćenim
klasifikacijama znanstvenih područja/polja/grana i pritom se posebno osvrnite na IKZ u trenutno
važećoj hrvatskoj klasifikaciji znanstvenih područja/polja/grana.

5. Područje (Društvene znanosti) – 5.04. Polje (informacijske i komunikacijske znanosti) – 5.04.01-

5.04.11.Grane (arhivistika i dokumentalistika, informacijski sustavi i informatologija, knjižničarstvo,
leksikografija i enciklopedistika, muzeologija, organizacija i informatika te informacijsko i programsko
inženjerstvo)

2. Navedite elemente, tumačenja i kritike DIKW-hijerarhije u kontekstu informacijskih znanosti.

- data (D), information (I), knowledge (K) and wisdom (W)

Osim hijerarhije, DIKW model se može nazvati piramidom, okvirom, lancem ili nizom. DIKW-
hijerarhija smatra se simbolom i modelom te se često dovodi u vezu s općenitim načinom stjecanja znanja
(engl. knowledge acquisition) i mudrosti o svijetu koji nas okružuje. U knjižničnoj i informacijskoj
znanosti DIKW-hijerarhija zauzima posebno mjesto te se često naziva informacijskom hijerarhijom
(engl. information hierarchy) ili informacijskom piramidom (engl. information pyramid). U području
upravljanja znanjem (engl. knowledge management – KM) isti koncept poznat je pod nazivom
„hijerarhija znanja“ (engl. knowledge hierarchy) ili „piramida znanja“ (engl. knowledge pyramid). Od
istraživača koji su proučavali DIKW-hijerarhiju, odnosno model, vrijedi istaknuti M. Zelenyja, R.
Ackoffa, A. Liewa i J. P. Carlisle iz područja upravljanja znanjem te J. Rowley, M. Frickéa, C. Zinsa iz
područja knjižnične i informacijske znanosti (model se spominje u ta dva područja).

Danny Wallace, profesor knjižničarstva i informacijskih znanosti, kaže da je podrijetlo modela

neodređeno. Model služi kao kratke reprezentacija tranformacije podataka do mudrosti. Naprimjer za D.
Wallacea, J. Carlislea, istraživače područja upravljanja znanjem DIKW-hijerarhija predstavlja primjer
modela koji prikazuje procese transformacije podataka u informacije, informacija u znanje i znanja
u mudrost. Međutim za R. Ackoffa, možda i najutjecajnijeg teoretičara DIKW-koncepta u području
upravljanja znanjem, DIKW-hijerarhija predstavlja model koji prikazuje sadržanost podređenih
koncepata, odnosno kategorija u nadređenim kategorijama. (nema jedinstvene definicije)

1987. M. Zeleny navodi potpuni koncept DIKW-hijerarhije tumačeći podatak, informaciju, znanje i
mudrost različitim oblicima znanja (podatak – know-nothing, informacija – know-what, znanje – know-
how, mudrost – know-why). Dvije godine nakon toga R. Ackoff u svom često citiranom radu iz 1989.
proširuje Zelenyjev koncept DIKW-hijerarhije još jednim elementom između znanja i mudrosti –
razumijevanjem (engl. understanding).Međutim taj koncept, odnosno element DIKW-hijerarhije u
literaturi nije bio šire prihvaćen.

J. Rowley upućuje i na neke probleme vezane uz razlikovanje pojedinih koncepata DIKW-hijerarhije.

Npr. kako razlikovati podatke od informacija?

Za ove kritike nisam sto posto sigurna ali čine mi se dobre

ovo sam našla u radu https://hrcak.srce.hr/195861

Tri kritike DIKW hijerarhije:

1.) kritika logičkih pretpostavki - logički odnosi koji su uspostavljeni između pojmova u
DIKW. Autori se žale ili na njihovu općenitu nesvodivost (C. Zins) ili na općenitu
međusobnu logičku nekonzistentnost (M. Frické). Naime prema teoretičarima s područja
upravljanja znanjem DIKW-koncept pretpostavlja progresiju ili transformaciju podatka u
informaciju, informacije u znanje i znanja u mudrost. Međutim, koncepti koji se nalaze
bliže vrhu DIKW-piramide zahtijevaju i složeniju logiku za svoje procesiranje. Ta logička
pretpostavka vodi zaključku kako informacija i znanje mogu nastati i bez obrade
podataka, a to prema Frickéu DIKW-koncept u osnovi ne dopušta.
2.) Kritika epistemoloških pretpostavki uključuje kritiku temeljne svrhe DIKW-koncepta.
Naime nije u potpunosti jasno odnosi li se DIKW-koncept na računalno ili ljudsko
stjecanje znanja. Prema R. Ackoffu i većini drugih teoretičara s područja upravljanja
znanjem, čini se da DIKW-piramida predstavlja način računalnog stjecanja znanja te ga
uglavnom poistovjećuje s modelom obrade podataka
3.) Kritika simbolične i metaforične interpretacije DIKW-hijerarhije kao piramide. Zadaća joj
je prikazati odnose „primitivnih“ pojmova u knjižničnoj i inf.znanosti – podatka,
informacije…U DIKW-piramidi uspostavljeni su odnosi između pojmova, ali se nigdje ne
govori što DIKW kao cjelina simbolizira. Vjerojatno zato što su svi elementi unutar DIKW
apstraktni i kao takvi neopipljivi u fizičkom svijetu. U knjižničnoj i informacijskoj znanosti
postoji čitav niz metafora koje okupljaju pojmove podatka, informacija…npr.„rudarenje
podataka“, „informacijska eksplozija“, tehnika „branja bobica“ u pretraživanju (M.J.
Bates) itd.

3. Opišite razvojni put informacijskih znanosti/djelatnosti i pritom poseban naglasak stavite na

proces institucionalizacije obrazovanja informacijskih stručnjaka.
- mlada znanost koja nastaje u 20. st.
- korijeni u raznim praktičnim disciplinama: arhivistici, bibliografiji, bibliotekarstvu, dokumentaciji,
dokumentalistici, muzeologiji, pretraživanju informacija itd., ali i ostalim znanostima: psihologiji,
sociologiji, logici, menadžmentu, komunikacijskim znanostima, pedagogiji, filozofiji itd.
- kratka povijest, duga tradicija (kratka povijest misli se na nastanak, a duga tradicija na težnju čovjeka
kroz povijest za pohranjivanjem, čuvanjem, korištenjem, prijenosom znanja I informacija, iskustava
kojima se osigurava stabilnost, kontinuitet I identitet ljudske zajednice (faktori nužni za opstanak i
održavanje).

Do sredine 50-tih godina prevladavalo je mišljenje da se dokumentalistika zanimala za informacijske

potrebe i korištenje informacija, stvaranje dokumenta i njihovo umnažanje, analizu jezika, umjetnu
inteligenciju itd. Takav stav se napušta 60-tih kada nastaje nova discplina – informacijske znanosti koja
se bavila svojstvom, strukturom i ponašanjem informacija. To je razdoblje obilježeno i brojnim
raspravama o terminološkim i konceptualnim pitanjima, poput primjerice rasprava o nazivlju i
definicijama informatike i informatologije, bibliotečne i informacijske znanosti, dokumentalistike,
muzeologije, muzeografije, bibliologije, arhivistike. 50-tih godina pojmove “informacijske znanosti” i
“informacijski znanstvenici” je prvi put upotrijebio Jason Farradane i prvi koji je uveo obrazovanje za
informacijsku znanost kao zaseban predmet.

Ovo dalje je iz prezentacija..onaj odgovor mi se nije činio dobrim uopće

Knjižnični korijeni
 knjižničari arhivisti se od najranijih dana bave pisanom riječi i pohranom informacija
• nekoliko poticaja koji su utjecali na pojavu i ubrzani razvoj IZ kao zasebne znanstvene
discipline
• formalne informacijske profesije su nastale u 19. stoljeću
• njemački knjižničar Martin Schrettinger uveo je 1808. godine pojam “knjižnična
znanost” koja obuhvaća katalogizaciju, klasifikaciju, raspoređivanje na policama i
upravljanje knjižnicama
• izdanke informacijske znanosti treba tražiti u komunikacijskoj revoluciji u 19. stoljeću i u
istovremenoj pojavi znanstvenih i tehničkih disciplina
• povećani opseg objavljene literature,znanstvene i tehničke, u 20. stoljeću utjecao je na
pojavu “znanstvenog” pristupa pohrani i pretraživanju zabilježenih informacija.

Informacijski radnici
 • povećana potreba i svijest o važnosti tehničkih informacija kao izvora za industriju
utemeljenu na znanosti i istraživanju utjecala je na razvoj specijalnih knjižnica i pojavu
ideje “informacijske djelatnosti” i “inf. radnik” nasuprot etabliranom knjižničarstvu,
proaktivna uloga, naglašen sadržajni fokus, interes za sve vrste /izvora/ informacija a ne
samo za formalno objavljene dokumente – publikacije
- “eksplozija informacija” i ”poplava informacija” u razdoblju od 1939. do 1945.
raspravljena je na utjecajnoj konferencija o znanstvenim informacijama održanoj 1948.
godine u organizaciji Kraljevskog udruženja

Strukovna udruženja (nastaju u 19.stoljeću)

• prvo međunarodno tijelo usmjereno na koordinaciju aktivnosti dokumental. pokreta
• Institut International de Bibliographie (IIB), kasnije International Federation for
Information and Documentation (FID) - 1895. g Otlet i Fontaine
 ostala: The Special Libraries Association (SLA) osnovana 1909. g. u SAD-u, IFLA
osnovana 1927. u VB, Hrvatsko bibliotekarsko društvo (danas HKD) osnovano 1940.,
Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo (1993.)

Kao obrazovanje
• knjižničarski predmeti na Sveučilištima Gottingen u 1886. i Columbia u 1887.
• 1915. - London University's School of Librarianship (kasnije University College London
u 1919)
• na diplomskoj razini - University of Chicago 1926 i London nekoliko godina kasnije •
obrazovanje za suvremenu informacijsku znanost pokrenuta 1961. od strane Jasona
Farradanea (Northampton College of Advanced Technology.)
• u Hrvatskoj začetke obrazovanja knjižničara pratimo od 1960.-ih godina

4. Opišite ključne zasluge i utjecaj Paula Otleta na razvoj informacijske teorije i prakse za vrijeme i
nakon njegova života.

-Paul Otlet (otac dokumentalistike) je zajedno sa H. La Fontaine pokušao okupiti što više znanja te je tako
nastala UDK (temelji se na DDK tj. proširena i izmijenjena DDK spajanjem brojeva i dodavanjem
pomoćnih tablica)
- osnovali su 1895. g. u Bruxellesu Međunarodni institut za bibliografiju (Institut international de
bibliographie – IIB), s ciljem izrađivanja bibliografije svih dotada zapisanih ljudskih znanja, bez obzira
na vrijeme i mjesto nastanka, ili oblik (pisani dokumenti, slike, zemljopisne karte, muzejski primjerci,
video ili zvučna građa, itd.). Za takav su pothvat trebali razrađeni klasifikacijski sustav kakav još nije
postojao. Prvo UDK izdanje je objavljeno na francuskom jeziku od 1904. do 1907. g. pod naslovom
“Priručnik univerzalnog bibliografskog pregleda”, dok se sam naziv «UDK» javlja već pri drugom,
upotpunjenom izdanju, koji je objavljen od 1927. do 1933. godine.
- prvi put upotrijebio naziv bibliometrija kao superioran oblik znanja (temelje informacijske znanosti
postavio u djelu Rasprava o dokumentalistici (1934)
- Mundaneum (ideja „grada znanja“ / city of knowledge) 1910. – institucija čija je svrha bila okupiti i
klasificirati cjelokupno dotadašnje znanje prema UDK (fasetna klasifikacija) tj. služio bi kao centralni
repozitorij u svijetu.
- prekretnicom u povijesti prikupljanja i upravljanja podacima. Mundaneum se prvo zvao Palais Mondial
(svjetska palača)
- 1936. Mundaneum - Međunarodna enciklopedija jedinstvene znanosti (International Encyclopedia of
Unified Science)
-„Palais Mondial“ - novi globalni muzej/knjižnicu koji bi prikupljao svakakvu građu i primjerke; nakon
što je sadržaj uništen od strane njemačke vojske u WWII, ostaci su relocirani u park u Brusselesu gdje su
ostali do nakon njegove smrti, kad je skupina znanstvenika ponovno otvorila projekt. Muzej i arhiv
postoje i danas, a sadržavaju podatke o njima dvojici te raznim organizacijama koje su stvorili (čuva se
njihovo naslijeđe)

5. Navedite i objasnite Brookesovu “temeljnu jednadžbu informacijskih znanosti”, pritom poseban

naglasak stavite na kontekst njezina nastanka, te ulogu u razvoju informacijskih znanosti kao
znanstvene discipline.

• K[S] + ∆ I = K[S+ ∆S]

• “Struktura znanja K (S) mijenja se u izmijenjenu strukturu znanja K[S+ ∆S] pod utjecajem informacije
∆ I.“
• ∆S je pokazatelj učinka promjene tj. modifikacije (jer ista informacija može imati različte efekte na
različitim strukturama znanja) To je opis informacijskog komunikacijskog procesa koji utječe na znanje
pojedinca i zbog toga se smatra temeljem kognitivne paradigme.
- Brookes je istaknuo da ova jednadžba nije prava jednadžba u matematičkom smislu
- Drugim riječima, ono što znamo je pojačano selektivnim stjecanjem novih informacija, što rezultira
promjenom "ono što znamo". Jedna od ključnih značajki Brookesove jednadžbe jest da promjene u
informacijama prima struktura znanja samo u odnosu na postojeće znanje sadržano u strukturi znanja.
Drugim riječima, jednadžba kaže: "sve što" ide u znanje "ovisi o onome što već postoji."
- on vidi znanje kao strukturirano integriranu informaciju, a informaciju kao fragmentirano znanje tj kao
podskup znanja
- Popper ostvario veliki utjecaj na Bertie Brooksa (kognitivna paradigma)
- kao framework za daljnje razumijevanje i istraživanje kognitivnog aspekta korištenja informacija
6. Opišite značajke tzv. sistemske, kognitivne i socio-kognitivne paradigme u informacijskim
znanostima? U kontekstu navedenih paradigmi objasnite značenje pojma obrat.
Poglavlje 3 u bawdenu 42-
-sistemska ili fizička paradigma (ili arhetipska ili Cranfieldska paradigma) je povezana sa
eksperimentalnim pristupom procjene informacijskih sistemima; njegova osnovna pretpostavka je da se
informacijski sustavi mogu analizirati odvojeno od pravog neurednog svijeta korisnika, informacijskih
potreba…i da se dijelovi tog sustava mogu gledati i analizirati odvojeno. Povezano je s evaluacijom
kompjuteriziranih sustava (information retrieval).
- kognitivna paradigma (ili kognitivni obrat) pristupa korisnicima (što znaju i što misle, i kako to
utječe na njihovo traženje i korištenje informacija); pristup se pojavio 70-tih godina; zagovaratelji: Bertie
Brooks i Nick Belkin; na Brooksa je utjecao Popperov filozofski pristup; Nick Belkin – Anomalous State
of Knowledge ili ASK (Anomalno stanje znanja) – preptpostavlja da korisnik prepoznaje anomaliju ili
neadekvatnost u svom znanju (npr. nešto ne zna, ili ima kontradiktornu informaciju, sumnju itd.)
Osmislio 17 mentalnih modela.
- socio-kognitivna paradigma (domain-analytic paradigm) formira bazu za teorijske i praktične
koncepte i proučava interakciju između društvenih i individualnih svjetova. Paradigma se veže uz
Hjorlanda koji locira informacijske znanosti unutar društvenih znanosti. Ne ignorira pojedinca i ne
implicira da postoji uniformno grupno mišljenje, već gleda na to kao međusobno djelovanje između
domenskih struktura i individualnog znanja, interakcija između pojedinca i društvene razine. Pogled je na
dijeljenom znanju, a ne na individualnim mentalnim modelima. Veže se uz informacijske znanosti,
psihologiju, ligvistiku, obrazovanje
-obrat je brza promjena smjera u nekom području, što utječe na teme koje su relevantne i važne i na
najbolje načine istraživanja tih tema; može se smatrati ekvivalentom usvajanja nove paradigme; njegov
rezultat može biti nova paradigma (koja ne čini staru nerelevantnom)

7. Objasnite pojam informacijsko preopterećenje, navedite uzroke i moguća rješenja.

Isto iz bawdena
-Bawden i Robinson – bogatstvo informacija dovodi do TMI (too much information) i do informacijske
anksioznosti (osjećaj gubitka kontrole, osjećaj preplavljenosti, nestrpljivosti, stresa, manjak pažnje,
zbunjenosti, ponekad se važna informacija može ignorirati zbog nedostatka razumijevanja, pristupa ili
znanja kako iskoristiti informaciju)
- inf.preopterećnje se javlja kad informacija postaje smetnje i prepreka, a ne pomoć, iako informacija
može biti potencijalno korisna.
-Ljudi imaju ograničeni kapacitet pamćenja i pod previše informacija može im biti teško razumjeti neki
pojam ili donijeti efektivnu odluku.
-Uzroci: brz nastanak novih informacija (inovacije u informacijskih tehnologijama od tiskane knjige do
časopisa, dostupnost informacija sa više medija, kontradikcije u dostupnim informacijama, različitost
informacija itd.
-Rješenja: smanjiti broj dolaznih informacija (filtrirati nebitne informacije) ili povećati (ubrzati)
mogućnost procesiranja
-kao problem se počeo pojavljivati kasnih 50-tih i ranih 60-tih godina 20.st. sa ekspanzijom publikacija
posebno na području tehnologije (mehanizirana dokumentacija, kompjuterizirano rukovanje
informacijama). Problem se pogoršao 70-tih i 80- tih godina kada se akademske i stručne publikacije
prihvaćne kao informacijski izvori. 90- tih godina problem u poslovnom svijetu, akademskom i
profesionalnom okruženju zbog novih tehnologija interneta i pojave elektroničke pošte.

Uvod u znanstveno-istraživački rad

1. Navedite i ukratko opišite strukturu znanstvenog rada odgovarajućim redoslijedom. Što je
IMRaD?
Struktura znanstvenog rada: Naslov, Autor(i), Afilijacija, Ključne riječi, Sažetak, Uvod, Materijali i
metode, Rezultati, Diskusija/zaključci, Reference/literatura.

Naslov je indikativan za rad, pogađa bit rada, sugerira sadržaj rada, a ponekad čak i otkriva najvažnije
otkriće ili znanstveni doprinos koje rad donosi. Treba biti organiziran oko važnih riječi (ključnih riječi). Iz
naslova treba izbaciti sve nepotrebne riječi koje ništa posebno ne znače. Treba izbjegavati
specijaliziranu terminologiju, „kovanice“ i skraćenice (osim opće poznatih kao su DNK, RNK, ATP
itd.)
Sažetak – kratko poglavlje od oko 250 riječi, govori u kratkim crtama o tome što se istraživalo i što se
dobilo, sumira glavne elemente: svrhu zašto je istraživanje rađeno, metode koje su korištene, glavni
rezultati koji su dobiveni te zaključke koji iz rezultata proizlaze (najbolje ga je pisati na kraju kada je rad
dovršen)
Ključne riječi – veliki broj časopisa traže da se iza sažetka navede nekoliko najvažnijih riječi koje se
odnose na rad. One ulaze u različite indekse i pretraživače literature i olakšavaju traženje potrebne
literature, redoslijed navoda od širih pojmova prema užim
Uvod – pruža background informacije o problematici rada: što se do sada o tom istraživalo i što je
istraženo. U uvodu autor navodi svrhu, glavne ciljeve i hipotezu. Sumirana literaturna saznanja o
problematici – započeti s pregledom saznanja o široj problematici, prijeći na specifičan problem s kojim
se rad bavi. Trebao bi dati odgovore na pitanja: što je poznato o temi, koja su tekuća istraživanja, što je
predmet istraživanja i koji su rezultati te koji je znanstveni doprinos.
Materijali – opis instrumenata, alata i dr. opreme, popis priručnika, praktikuma, uputa za upotrebu,
potpune taksonomske informacije, ako su predmet istraživanja ljudi navesti dob, spol i dr.podatke
Metode – istraživačke tehnike, procedure i postupci, mjesto i vrijeme istraživanja, statističke metode koje
su korištene u obradi rezultata (ako se koriste neke specifične, manje uobičajene onda i njih objasniti, ali
inače ne), detaljan opis ekspreimentalne procedure, pregled metoda istraživanja
Rezultati – funkcija izvještavanja. Ne komentiraju se ili uspoređuju s rezultatima drugih autora, niti se
donose zaključci. Tablice i grafove moraju biti citirani
Diskusija – interpretacija i komentiranje rezultata, i mogući razlozi zbog čega su u svojim
istraživanjima dobili navedene rezultate te bi li neke druge metode dale drugačije rezultate. Autori mogu
napisati nedostatke (subjektivni ili objektivne) vlastite studije
Zaključci – nisu obvezno poglavlje u svim časopisima. Glavni zaključci se nalaze u diskusiji tako da
nema potrebe za ovim poglavljem. Vrlo kratko poglavlje u kojem se glavni zaključci rada navode vrlo
sažeto i taksativno (ponekad se numeriraju) navode jedan za drugim.
Literatura – predstavlja popis svih referenci (citata) navedenih (citiranih) u tekstu. Svi citati u
tekstu moraju biti navedeni u literaturi, i obrnuto. Mogu se navesti abecednim redoslijedom (prema
prezimenu prvog autora) ili prema redoslijedu citiranja u tekstu. Referenca mora sadržavati: prezimena i
inicijale imena autora, godina publiciranja rada, naslov rada, naziv časopisa (puno ime ili službena
kratica), volumen i broj (broj nije uvijek obavezan), stranice.
http://www.unizd.hr/portals/4/nastavni_mat/1_godina/metodologija/
PISANJE_ZNANSTVENOG_RADA.pdf

IMRaD je općenito prihvaćena struktura znanstvenoga rada sastoji se od četiri dijela: uvoda (što smo
htjeli), metode(kako smo radili), rezultata(što smo dobili) i rasprave (što to znači). Većinom se koristi za
članke koji prikazuju rezultate istraživanja. Određuje čvrsta pravila znanstvenog pisanja. Određuje
uporabu glagola (prošlo ili sadašnje vrijeme) za svaki određeni dio teksta. Osim što određuje točna
pravila pisanja, struktura olakšava i čitanje teksta te samu recenziju. Potrebno je napomenuti da akronimu
strukture nedostaje skraćenica za sažetak (engl. abstract), te posebice istaknuti da je sažetak zapravo
članak „u malome“, te da isti treba biti napisan prema IMRaD strukturi. Nije ograničen samo na primarne
publikacije već se može koristiti u pisanju postera, strukturiranju usmene prezentacije itd.

2. Navedite razlike između kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja u odnosu na prikupljanje

podataka.
Kod kvalitativnih istraživanja, metode prikupljanja podataka su anketa, opažanje, intervju, studija
slučaja, fokus grupa itd. Sve metode prikupljanja podataka zahtjevaju pažljivi dizajn u izboru i
formulaciji pitanja, sudionika/uzorka, načina izvedbe, komuniciranja. One se moraju dobro promisliti i
iskušati u pilot projektu.
Kod kvantitativnih istraživanja, metode prikupljanja podataka su izoliranje varijabli, kontrola vanjskih
čimbenika, proučavanje u prirodnim uvjetima. Primjenjuju metode koje omogućuju opisivanje pojava, ali
ne i njihovo brojčano izražavanje.

3. Koje su razlike između primijenjenih i temeljnih istraživanja u znanosti?

Primijenjena istraživanja su teorijski ili eksperimentalni rad koji se poduzima radi stjecanja novih
znanja, usmjerena na rješavanje nekog praktičnog zadatka, poduzimaju se ili radi ispitivanja moguće
primjene rezultata temeljnih istraživanja ili utvrđivanja novih metoda ili postupaka za postizanje
određenog cilja i usmjerena su na primjenjivost u materijalnoj proizvodnji.
Temeljna istraživanja su bazična, čista, osnovna, povećavaju opći fond znanstvenih činjenica i znanja,
teže otkrivanju novih spoznaja o prirodi, društvu, čovjeku, pojavi, nemaju nužno praktičnu primjenu,
zahtijevaju znatna financijska sredstva, suvremenu znanstveno-istraživačku infrastrukturu, kvalitetne
znanstvenike, dugoročna su i imaju neizvjesne rezultate.

4. Koji su razlozi valjani, a da bi se neki rad odbio za objavljivanje, za razliku od razloga zbog
kojih će rad biti vraćen na doradu?
Razlozi za odbijanje su istraživanje koje ne donosi ništa novo, tema je nevažna, ustroj istraživanja je
pogrešan, postoje velike etičke dvojbe, nema hipoteze, slabi su dokazi neprimjerena statistička obrada,
odstupanje od izvornog ustroja istraživanja, nedovoljan uzorak ispitanika, nerazumljivo napisan članak.
Razlozi za vraćanje na doradu su proturječnosti , neutemeljeni zaključci, neutemeljeno poopćavanje ili
pripisivanje uzročnosti, istraživanje nevažnih pojedinosti, nedoslijednost u klasifikaciji ili mjerenju,
suvišna ponavljanja, neprecizna uporaba riječi, uporaba pogrešnih riječi, neskladne tablice i slike, netočni
zbrojevi.

5. Opišite načine korištenja literature pri pisanju rada, tj. postupke citiranja, parafraziranja i
sažimanja.

Citati se obično pišu u navodnim znacima i oni su doslovno ponavljanje tuđih ideja, misli, riječi iz
pisanog ili usmenog izvora uz davanje reference za izvor (priznavanje drugih autora, zaštita od plagiranja,
snaga argumentacije, širenje informacije).
Parafraziranjem se izražava smisao i značenje tuđih ideja, misli, tvrdnji i stavova upotrebom drugačijih
riječi, rečeničnih sklopova i sintakse tj.kada prepričavamo svojim riječima, ali zadržavamo točan smisao
te ideje i upućujemo na izvor.
Sažimanje – skraćeno i ažurno predstavljanje sadržaja dokumenta bez dodatnih interpetacija ili kritike
(oko 200 riječi).
Ovo je meni stoja napisala u pitanju 1.kolokvij pretpošle godine:
Sažimanje se odnosi na korištenje tuđe ideje ili argumentacije bez prepričavanja. Kod sažimanja
prepričavamo zadržavajući autorovu osnovnu ideju, samo smo puno kraći.

6. Na koje se elemente rada treba obratiti obratiti posebna pozornost kod recenzijskog postupka?
Mora se obratiti pozornost na:
Opći dio recenzije: opseg i raspored građe djela, struktura i sadržaj djela
Posebni dio recenzije: ocjena o svim relevantnim elementima djela koje se recenzira
Zaključak i prijedlog o (ne)objavljivanju.

7. Pojasnite koncepte otvorenih i zatvorenih pitanja kod ankete.

Otvorenim pitanjima ispitaniku se ne postavljaju nikakvi kruti okviri za odgovor. Osim pitanja ostavlja
se prazan prostor u koji ispitanik treba prirodno i spontano, na način koji njemu najviše odgovara, upisati
odgovor. Zatvorenim pitanjima ispitanik je ograničen u mogućnostima za odgovor. Pokraj pitanja stoje
ponuđeni odgovori. Kod ovih pitanja ispitanik odgovara tako da izabere jedan ili više odgovora koji su
mu ponuđeni. Zatvorena pitanja mogu biti pitanja s ponuđenim odgovorima nabrajanja, koja imaju velik
broj ponuđenih odgovora, ili pitanja s ponuđenim odgovorima intenziteta, gdje se ne preporučuje više niti
manje od 5 intenziteta.

8. Pojasnite važnost etičkih pitanja u znanosti i znanstvenoj publicistici. Koja su etička pitanja
danas aktualna i kako se rješavaju?

3 pitanja o etičnosti (prema Ani Marušić)

1. je li to istina? (plagiranje (prisvajanje ili preuzimanje tuđih ideja, rezultata i sl. bez
navođenja izvora), fabriciranje rezultata (izmišljanje), falsificiranje rezultata
(krivotvorenje), (Ne)kompetencija, Statistika)
2. Je li to pravedno? (istraživač prema istraživaču, ispitaniku i ustanovi)
3. Je li to mudro? (prioriteti, financijska odgovornost, javnost službe)
Odgovorna provedba istraživanja je na razini individualca/istraživača (posvećenosti intelektualnoj
iskrenosti i osobnoj odgovornosti, a posljedica je moralnog značaja i iskustva te na razini ustanove
(posvećenost stvaranju okruženja koje potiče i promiče standarde izvrsnosti, istinitosti i zakonito)
Osobna odgovorna provedba istraživanja:
1. Znanstvena čestitost (a ne znanstveno nepoštenje: falsificiranje, fabriciranje i
plagiranje u predlaganju, provođenju, reviziji ili prikazivanju istraživanja i njihovih
rezultata)

2. Kolegijalnost (popis autora treba točno odražavati tko je proveo istraživanje i napisao
rad; navođenje doprinosa svakoga od autora obeshrabrit će „patološke” pojave
autorstva: autor duh, poklonjeno autorstvo, podmetnuto autorstvo, autor gost, pisci
duhovi)
3. Zaštita sudionika istraživanja (zaštita ljudi uključenih u istraživanja (dobrovoljno
uključivanje, obaviještenost sudionika istraživanja o ciljevima istraživanja, metodama,
izvoru financiranja, mogućim sukobima interesa, predvidljivim učincima i rizicima, zaštita
života, zdravlja, privatnosti i dostojanstva sudionika istraživanja, pravo sudionika
istraživanja na napuštanje istraživanja u bilo kojem trenutku), briga o pokusnim
životinjama - ukoliko je moguće, zamijeniti uporabu životinja drugim pokusnim
modelima, smanjiti broj korištenih životinja na najmanji mogući broj, smanjiti patnju,
postupati sa životinjama kao s osjećajnim bićima, omogućiti im najbolje moguće životne
uvjete) Za oboje treba neko etičko tijelo koje će vršiti kontrolu.
4. Čestitost u odnosu prema ustanovama (sukob interesa – financijski, sukob
privrženosti-aktivnosti istraživača izvan matične ustanove se preklapaju s njegovim
redovitim aktivnostima unutar matične ustanove, poznavanje pravila i zakona)
5. Društvena odgovornost (društveni prioriteti, javnost službe, utjecaj na društvo i okoliš)
6.
Kako se rješavaju???

Uvod u mrežne sustave i tehnologije

 1. Navedite i objasnite ulogu važnijih web protokola.

HTTP(s) - najčešća metoda prijenosa informacija, protokol za komunikaciju između poslužitelja

(servera) i klijenta (s = secure connection).
BitTorrent - peer to peer protokol za dijeljenje i razmjenu datoteka.
POP3 - uobičajeni protokol za preuzimanje elektroničke pošte sa poslužitelja na mrežama koje
koriste internet protokol.
FTP - standardni mrežni protokol koji se koristi za premještanje datoteka s jednog hosta na
drugi putem mreže temeljene na TCP-u, kao što je Internet.
NNTP - internetski aplikacijski protokol koji služi za prenošenje Usenet članaka između
poslužitelja kao i za čitanje i slanje vijesti od strane krajnih korisnika.

2. Opišite ulogu, strukturu i područja primjene za neke od važnijih označiteljskih jezika.

Korištenje same riječi ''označivanje'' (eng. markup) svoje korijene vuče iz tradicionalnog
izdavaštva kada su se margine koristile za dodavanje rukom napisanih anotacija prije samog
tiskanja neke knjige.
U novijem značenju, koje i danas vrijedi, markup odnosno označivanje se prvi put spominje
1970-ih godina kada je nastao računalni standard za označivanje teksta pod nazivom GenCode
koji se koristio u izdavačkoj industriji. Ubrzo je uslijedilo kreiranje SGML-a, odnosno prvog
deskriptivnog označiteljskog jezika. Kasnije, pod utjecajem SGML-a nastaju označiteljski jezici
koji su danas de facto opće prihvaćeni standardi u svim sferama prijenosa i označivanja
informacija: HTML, XML i XHTML.
Dakle, označiteljski jezici opisuju sadržaj dokumenata, definiraju metode prikaza istih,
istovremeno osiguravajući kompatibilnost na različitim platformama, te u konačnici omogućuju
brz prijenos i referiranje na sam sadržaj u offline i online sferama prijenosa podataka.

3. Navedite osnovne HTML oznake koje treba sadržavati svaka web stranica?

Vrsta dokumenta <html>, zaglavlje <head>, naslov <title> i tijelo <body>.

4. Opišite razvojni put koji je prethodio razdvajanju sadržaja od prikaza istog na webu i
navedite jedan od uobičajenih pristupa.
Ne razumin pitanje uopce
5. Opišite klijent-poslužitelj model kao komunikacijski okvir.

- Sustavom klijent-poslužitelj smatra se svaki sustav koji se može raščlaniti na dva dijela:
prvi dio (klijent) koji traži obavljanje nekog zadatka i drugi dio (poslužitelj) koji traženi zadatak
obavlja

- Komunikaciju klijenta i poslužitelja možemo podijeliti na fazu zahtjeva u kojoj klijent

poslužitelju šalje zahtjev za obavljanjem usluge, fazu obrade u kojoj se zahtjev obrađuje i fazu
slanja rezultata obrade.
 6. Opišite ulogu CSS-a, strukturu i elemente CSS deklaracije, te uobičajene načine
povezivanja s HTML dokumentom.

CSS je kratica za uzorke stilova (Cascading STyle Sheets). Stilom se definira kako prikazati
HTML elemente, ukratko to je jednostavni mehanizam za dodavanje stilova. Stilovi se obično
spremaju u stilske uzorke, predloške (style sheets). Postoje vanjski stilski uzorak (external style
sheet) koji se sprema u zasebnu CSS datoteku, te unutarnji stilski uzorak (internal style sheet)
koji se nalazi u zaglavlju.

7. Objasnite ulogu, strukturu i područja primjene XML-a.

XML je kratica za EXtensible Markup Language - odnosno jezik za označavanje podataka. Ideja
je bila stvoriti jedan jezik koji će biti jednostavno čitljiv i ljudima i računalnim programima. Princip
realizacije je vrlo jednostavan: odgovarajući sadržaj treba se uokviriti odgovarajućim oznakama
koje ga opisuju i imaju poznato, ili lako shvatljivo značenje. Format oznaka u XML-u vrlo je
sličan formatu oznaka u npr. HTML jeziku. Danas je XML jezik vrlo raširen i koristi se za različite
namjene: odvajanje podataka od prezentacije, razmjenu podataka, pohranu podataka,
povećavanje dostupnosti podataka i izradu novih specijaliziranih jezika za označavanje. XML je
standardizirani jezik i za njegovu standardizaciju brine se World Wide Web Consortium.

8. Što je ljuska i koja je standardna ljuska na Linuxu?

Ljuska je interpreter naredbi. Svaki put kad upišemo neku naredbu, ljuska je preuzima, obrađuje
i izvršava.
Korisnicima je na sustavima zasnovanim na Linuxu obično na raspolaganju više različitih ljuski.
Standardna je ljuska Bash(Bourne Again Shell).
Ljuske se međusobno razlikuju po sintaksi ugrađenog interpreterskog jezika, opcijama koje
podržavaju, konfiguracijskim datotekama i drugim detaljima.

9. Što je prompt? Koji je uobičajeni izgled prompta?

niz znakova koje sustav ispisuje kao obavijest da je spreman za izvršenje sljedeće naredbe.
Uobičajeno se prompt sastoji od korisničkog imena,imena stroja i(li) imena radne mape
međusobno odijeljenih znakovima (separatorima) @, :i $.
Izgled prompta moguće je mijenjati. Izmjene mogu raditi sistemski administratori (za
svekorisnike na sustavu) i sami korisnici (za svoje potrebe

10. Koji su standardni elementi naredbi? Što određuje ime naredbe, a što određuje opcije i
argumente?

Radna mapa, prompt pa naredba

Naredbe u Linuxu upisujemo u naredbenu liniju iza prompta. Kraj unosa naredbe označavamo
pritiskom na tipku [Return].Ta je tipka ujedno znak za kraj retka i prelazak u novi.
Osim u posebnim slučajevima kraj retka ujedno predstavlja i kraj naredbe
 11. Što su apsolutni i relativni put (putanja)?

Staza(pathname) je niz imena odijeljenih znakom / (kosa crta, slash) koja opisuju put ili rutu koju
je potrebno proći kroz sustav datoteka da bi se došlo do željene datoteke ili mape. Posljednje
ime u stazi može biti ime datoteke ili mape. Sva ostala imena u stazi moraju biti nazivi
mapa.Svaka staza koja ne počinje znakom / je relativna i opisuje put od radne mape do
krajnjeg cilja.
Staze koje počinju znakom /su apsolutne i opisuju rutu od vršne mape do krajnjeg cilja.Ako se
koristi na početku staze, znak ~ (tilda) označava početnu mapu.Potpuno ime neke datoteke ili
mape je apsolutna staza do te datoteke koja završava s (kratkim) imenom te datoteke ili mape.
Na sustavu ne može postojati više datoteka (ili mapa) s istim potpunim imenom.

12. Navedite pet osnovnih UNIX naredbi povezanih s upravljanjem datotekama i

direktorijima.

cd – change working directory (promjena radne mape)

Pwd – print working directory (ispis radne mape)
Ls – list (ispis sadržaja mape)
Mkdir – make directory (stvori direktorij(mapu))
Rmdir – remove directory (ukloni direktorij(mapu))
Rm – remove (brisanje datoteka)

13. Koja je razlika između uređivača teksta (text editor) i programa za obradu teksta
(text/word processor)

Programi za obradu teksta služe za pisanje čistog teksta, npr. word

Uređivači teksta imaju svrhu omogućiti pregledniji prikaz i koriste se uglavnom za pisanje html-
a, css-a ili nekog drugog koda, npr notepad ++ (? Nisam nasla odg)

Organizacija informacija I

1. Što podrazumijeva organizacija informacija općenito, a što u knjižničarstvu?

Organizacija informacija općenito podrazumijeva identifikaciju i skupljanje informacija koje su u

suštini iste i razlikovanje onoga što nije sasvim isto (tj. što je slično).
Organizacija informacija u knjižničarstvu podrazumijeva bibliografsku kontrolu (nadzor)
publikacija i bibliografsku organizaciju informacija o publikacijama sa svrhom izgradnje sustava
za organizaciju informacija (bibliografskog sustava, tj. knjižničnoga kataloga).

2. Navedite u čemu je razlika između kataloga i bibliografije?

Katalog je popis građe prikupljene na jednomu mjestu ustanovljen na osnovi određenih,
unaprijed utvrđenih kriterija.
Za razliku od kataloga, bibliografija ne opisuje određeni primjerak koji knjižnica posjeduje nego
jedinicu knjižnične građe kao predstavnika čitave naklade. Što znači da kriteriji za smještaj i
posjedovanje građe razlikuju knjižnični katalog od bibliografije u kojoj se nabraja knjižnična
građa bez obzira na to gdje se ona nalazi, ili pak od prodajnoga knjižarsko-nakladničkog
kataloga.

3. Navedite tri aspekta kataloga (prema A. Horvat); ukratko opišite dijagram odnosa građa -
katalog - korisnik.

Zastupnički aspekt: kataložna jedinica zastupa (predstavlja) jedinicu knjižnične građe u

abecednom katalogu; osigurava identifikaciju jedinice građe.
Sintaktički aspekt: uvid u cjelokupni fond; veze između kataložnih jedinica iskazuju se posebnim
vrstama kataložnih jedinica koje imaju vezivnu ili sintaktičku ulogu. povezuje se okupljanjem
istih stvari razlikovanja onoga što nije sasvim isto
Pragmatički aspekt: odnos korisnika i kataloga

Opis dijagrama odnosa građa – katalog – korisnik: katalog je posrednik između građe i
korisnika.
Određena vrsta kataloga izgrađena je na načelima koja vode računa o svojstvima knjižnične
građe i potrebama korisnika, te o načinu izvedbe kataloga (npr. kataloga na listićima, online
kataloga). Odnos građe, kataloga i korisnika:

4. Navedi zadatke abecednog kataloga i zadatke kataložnih jedinica prema Pravilniku i

priručniku za izradbu abecednih kataloga Eve Verona.

Zadaci knjižničnog kataloga:

1) Abecedni katalog mora odgovoriti na pitanje posjeduje li knjižnica određenu jedinicu građe.
2) Abecedni katalog mora za određeno djelo dati pregled svih njegovih izdanja, prijevoda,
preradbi i sl., koje knjižnica posjeduje.
3) Abecedni katalog mora dati pregled svih publikacija koje sadrže djela određenog autora, a
nalaze se u knjižnici.

Kataložna jedinica sastoji se od: odrednice(riječi koje u abecednom katalogu određuju mjesto te
kataložne jedinice) , kataložnog opisa (skup podataka za identifikaciju jedinica knjižnične građe
što je ta kataložna jedinica zastupa) i podataka o sporednim kataložnim jedinicama (odnosi se
ili na element ili na podatak koji je u kataložnom opisu naveden).
vrste kataložnih jedinica: glavna kataložna jedinica ili listić, sporedna kataložna jedinica ili listić,
pomoćne kataložne jedinice
zadaci kataložnih jedinica: abecedni katalog mora udovoljiti svim navedenim zadacima
abecednoga kataloga
1) Glavna kataložna jedinica u abecednom katalogu zastupa određenu publikaciju. Zadatak je
da u abecednom katalogu zastupaju određenu jedinicu knjižnične građe (1. zadatak), da na
jednom mjestu u abecednom katalogu okupe sve jedinice knjižnične građe koje sadrže djela
istog autora (3. zadatak). To znači da sve jedinice knjižnične građe s djelima istog autora
(individualnog ili korporativnog) bit će okupljene na jednome mjestu, pod određenim oblikom
autorova imena/naziva, tj. pod jedinstvenom odrednicom i, unutar autorske skupine, prema
glavnom stvarnom naslovu!, službene publikacije: bit će okupljene pod određenom formalnom
odrednicom, anonimne publikacije: pod glavnim stvarnim naslovom
2) Sporednoj kataložnoj jedinici je zadatak omogućiti korisniku pronalaženje publikacije koju
traži prema podacima koji nisu utvrđeni kao sastavni dijelovi odrednice glavne kataložne
jedinice. Zadaci su: da u abecednom katalogu na jednome mjestu okupe sva izdanja, prijevode,
preradbe i sl. nekoga djela (2. zadatak) - okupljanje djela pod jedinstvenim stvarnim naslovom
(za anonimne publikacije), da korisnicima olakša pronalaženje određene jedinice knjižnične
građe (1. zadatak) - drugi i treći autor; prvi autor ako ih ima više od tri
Zadaci pomoćnih kataložnih jedinica (listića) općih uputnica: jednake odrednice, unakrsnih
uputnica: slični ili sinonimni oblici, objasnidbenih uputnica: vrste odrednica, analitičkih
kataložnih jedinica: sadržajno samostalni radovi (1. zadatak), skupne kataložne jedinice:
nakladnička cjelina, pregledne kataložne jedinice: oblici imena/naziva

Uputnice su pomagala za pronalaženje kataložnih jedinica: opće, objasnidbene, unakrsne i

imaju vezivnu, sintetičku ulogu u katalogu.
Pregledne kataložne jedinice utvrđuju jedinstvene odrednice za osobe i za korporativna tijela i
daju pregled o ostalim imenima (nazivima) ili oblicima imena (naziva) kojima su se osobe
(korporativna tijela) služila u toku svoje stvaralačke djelatnosti.

5. Objasnite opisom i primjerom značenje pojma normativna kontrola ili nadzor imena.

Normativna kontrola je proces uspostave jedinstvenih autorskih odrednica kako bi se

uspostavile veze s bibliografskim jedinicama i dobio pregled svih jedinica građe koje sadrže
djela određenog autora. (primjer!)
Normativna kontrola je izraz koji se upotrebljava u knjižničnoj i informacijskoj znanosti da bi
opisao praksu kojom se osigurava da se svaki izraz koji se upotrebljava kao kataložna
odrednica stavi u odnos prema svim drugim oblicima toga izraza.
Opis postupka: Normativna je kontrola održavanje sustava odrednica unutar datoteke zapisa
preglednih kataložnih jedinica (normativne datoteke) i bibliografskih opisa jedinica građe unutar
datoteke bibliografskih zapisa (bibliografske baze).
Isto vrijedi za kataloge na listićima, tj. održavanje usvojenih i neusvojenih odrednica kataložnih
listića (glavnih, sporednih, općih uputnica itd.).
Sastoji se od uspostavljanja jednog usvojenog (standardnog) oblika imena ili (skupa) riječi (npr.
stvarni naslovi) pod kojim će korisnici pretražujući katalog dobiti sve zapise jedinice knjižnične
građe koju katalog sadrži. Postupak također uključuje izradu uputnica s neusvojenih
(nestandardnih) oblika imena ili skupa riječi koje se stavljaju u odnos prema usvojenom obliku.
Primjer: u katalogizaciji se ispunjavaju odredena polja kako bi se mogao identificirati autor npr
zanimanje/zvanje, godina i mjesto rodenja i cilj je da se u pretraživanju kataloga dobiju svi
bibliografski zapisi okupljeni uz odgovarajuci normativni zapis. Npr kada upisemo ime nekog
Tina Ujevića u normativnu bazu NSK dobit ćemo rezultate o njegovim djelima, njegove druge
verzije imena, o koautorima, statističke podatke o njegovim publikacijama, podatke o njemu itd.

6. Razriješite akronime MARC i ISBD i navedite njihove hrvatske naziv te objasnite odnos
ISBD-a i formata UNIMARC.

MARC - Machine Readable Cataloging (Strojno čitljivo katalogiziranje).

ISBD - International Standard Bibliographic Description (Međunarodni standardni bibliografski
opis).
Interoperabilnost između ISBD-a i UNIMARC-a označava njihovu međusobnu mogućnost
razmjene informacija, tj. bibliografskih podataka o građi. Bilo je potrebno uskladiti format
UNIMARC sa sadržajem bibliografskog opisa prema standardu ISBD. Programom univerzalne
bibliografske kontrole i osmišljavanjem jedinstvenog standarda za opis bibliotečne građe
postignuto je ujednačavanje kataložnih pravila.

7. Opišite povijesni razvoj, temeljna načela i glavne skupine Univerzalne decimalne

klasifikacije.

UDK su 1895. godine stvorili Paul Otlet i Henry La Fontaine, uređeno prema DDK. 1. izdanje
UDK tablica je tiskano od 1905. do 1907. godine, na francuskom jeziku, a sadržavao je 33 000
jedinica i abecedno kazalo s oko 38 000 jedinica. Od 1927. do 1933. godine - 2. izdanje,
dvostruko veće od prvog izdanja.
Temeljna načela:
1) Načelo univerzalnosti - u odnosu na područje koje pokriva - sveukupno područje ljudskog
znanja. U odnosu na primjenjivost - klasificiranje različitih vrsti zbirki. U odnosu na razumljivost -
brojčane oznake.
2) Načelo hijerarhičnosti - svaka skupina može se, primjenom načela podjele dalje podijeliti na
svoje logične sastavne dijelove.
3) Načelo aspektnosti – pojmovi su podređeni aspektu s kojeg ih promatramo.
4) Načelo sintetičnosti - pojmovi navedeni u tablicama su tzv. „gradivni blokovi“ koji mogu izraziti
složene koncepte, uz pomoć sintetičkih oznaka za povezivanje.
 8. Što je signatura? Od čega se sve sastoji?

Signatura je broj, slovčana oznaka ili broj sa slovčanom oznakom na jedinici bibliotečne građe
koji određuju njen smještaj u knjižnici. Oznaka smještaja knjige i druge građe u knjižnici s
pomoću koje se građa pronalazi. Bilježi se na hrptu, odnosno omotu knjige i u kataložnom
zapisu.
Signiranje je sažeta informacija o smještaju određene građe u knjižničnom fondu.
Sastoji se od: Skraćene stručne oznake, prva 3 slova autorova imena i početno slovo naslova
knjige. (Klasifikacijske oznake ili simbola, autorske oznake (prva 3 slova etimološkog oblika
autorova prezimena) i naslovne oznake (prvo slovo naslova djela). )

Organizacija i poslovanje informacijskih ustanova

1. Tko su korisnici visokoškolske knjižnice? Objasnite zašto.

1.ISTRAŽIVAČI I NASTAVNICI - razvoj knjižničnih zbirki u najvećoj se mjeri oslanja na
njihove potrebe osobito vezano uz njihove nastavne i istraživačke aktivnosti
Istraživanje je profesionalna zadaća svakog sveučilišnog nastavnika koja mu osigurava
upućenost u najnovija dostignuća unutar znanstvenog područja i pomaže da nastavni materijali
budu informativni, i ažurni.
2.STUDENTI - Knjižnice se danas suočavaju s korisnicima koji su odrasli uz računala,
multimediju i umreženi svijet, tehnološki su suvereni, pristup informacijama i njihovo korištenje
integriraju u svim sferama svog života.
Primjena informacijskih tehnologija, bolja dostupnost infromacijskih izvora, pomoć
nastavnicima pri korištenju i primjeni inf.tehnologija u nastavi i istraživanjima, pomoć
zaposlenicima visokoškolskih ustanova pri korištenju složenih informacijskih sustava i pomoć
studentima pri njihovoj potrazi za odgovarajućim digitalnim izvorima i Web stranica

2. Nabrojite djelatnosti informacijske službe u arhivima i objasnite dvije vrste korisnika

arhiva.
Djelatnosti informacijske službe u arhivima.: Pružanje informacija o ustanovi, o gradivu, iz
gradiva, o stvarateljima gradiva, relevantnim propisima koji se odnose na dostupnost gradiva,
zaštitu podataka i pravo na pristup informacijama.
- Upućivanje na druge ustanove ili izvore, pružanje uputa o korištenju gradiva i pravo na pristup
informacijama, organiziranje rada čitaonica I posudbe gradiva,
- Vođenje evidencije o korištenju gradiva I dokumentacijske djelatnosti.
Korisnici: - znanstvenici čine najstalniji dio korisnika ali također manji dio - povjesničari
- velik i stalni dio članovi obrazovnog procesa: profesori, nastavnici, studeni i učenici
- ljudi različitih struka- za izradu urabanističkog plana naselja, izradu dokumentarnog filma o
povijesnoj ličnosti

3. Navedite definiciju specijalne knjižnice i navedite tko su njezini korisnici te ukratko

objasnite profesionalne kompetencije specijalnog knjižničara.
Specijalne knjižnice je „samostalna knjižnica ili knjižnica u sastavu koja pokriva određenu
znanstvenu disciplinu ili određeno polje znanosti, odnosno, područje specijalizirane djelatnosti.
Pojam obuhvaća knjižnice koje primarno pružaju usluge određenoj kategoriji korisnika i
prikupljaju određenu vrstu knjižnične građe te knjižnice koje podržava neka organizacija
(primarnim ciljem da promiču i podržavaju ciljeve svoga osnivača.)
Ovisno o osnivaču: knjižnice državnih tijela, bolničke/medicinske knjižnice, knjižnice stručnih i
znanstvenih ustanova i udruga, knjižnice u gospodarstvu, knjižnice u medijima i vjerskim
zajednicama i slično.
Knjižnica je u prvom redu namijenjena članovima osnivača kao podrška radu na pojedinom
ili više specijaliziranih područja i njeno je djelovanje usklađeno s djelatnošću osnivača. Uz to
koriscnici mogu biti i članovi stručno znanstvena zajednica.
Profesionalne kompetencije specijalnog knjižničara odnose se na znanje o građi, pristupu,
tehnologiji i upravljanju te na sposobnost uporabe tih znanja kao temelja za pružanje
informacijskih usluga najviše kvalitete. Također, mora biti specijalist za područje.
a) UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIM ORGANIZACIJAMA
- velikih poduzeća do znanstvenih institucija, javnih, vladinih i neprofitnih organizacija
- poznavanjem svojih institucija, njihove ponude i tržišta koje se mijenja i na kojemu je visoka
tehnologija vrlo važna u ostvarivanju uspjeha
b) UPRAVLJANJE IZVORIMA INFORMACIJA
- upoznati su sa svim informacijskim izvorima relevantnima za njihovo područje
- prepoznaju važnost neformalnih komunikacijskih kanala kao izvora informacija
- prate sve vrste izvora informacija, naročito u elektroničkom obliku, te da o njima informiraju
korisnike i osiguraju dostup do njih
c) UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIM USLUGAMA
- upravljaju cjelokupnim ciklusom informacijskih usluga
- pomoći pri usmjeravanju korisnika na relevantne izvore informacija
d) PRIMJENA INFORMACIJSKIH ALATA I TEHNOLOGIJA
- cjeloživotna edukacija i praćenje razvoja najnovijih informacijskih tehnologija
- specijalni knjižničari moraju redovito pratiti razvoj informacijskih tehnologija

4. Navedite glavne djelatnosti narodne knjižnice.

Djelatnost narodne knjižnice obuhvaća nabavu, stručnu obradu, čuvanje i zaštitu knjižnične
građe, izradu biltena, kataloga, bibliografija i drugih informacijskih pomagala, sudjelovanje u
izradi skupnih kataloga i baza podataka, omogućavanje pristupačnosti knjižnične građe i
informacija o izboru i korištenju građe, informacijskih pomagala i izvora, te vođenje
dokumentacije i statistike o građi, korisnicima i poslovanju.

5. Navedite temeljne djelatnosti Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

1. RAZVOJNA I MATIČNA - obavljanje stručnog nadzora te organiziranje i razvoj mreže
knjižnica u RH, promicanje stručnog rada u knjižnicama na načelima suvremene
knjižnične teorije i prakse, a radi što kvalitetnijeg obavljanja knjižnične djelatnosti u
znanosti, obrazovanju, kulturi i društvu općenito.
2. BIBLIOGRAFSKA - Izradba Hrvatske nacionalne bibliografije proizlazi iz zakonske
Osnovu nacionalnih bibliografija čini obvezni primjerak koji NSK, kao nacionalno
bibliografsko središte, prima prema Zakonu o knjižnicama iz 1997
3. INFORMACIJSKA DJELATNOST i USLUGE - Knjižnica pruža i informacijske
usluge (bibliografsku verifikaciju, tematska pretraživanja, retrospektivna pretraživanja), a
usluga je dostupna i korisnicima izvan Knjižnice, «Pitajte knjižničara». Organizirano se
provodi izobrazba korisnika.
4. DJELATNOST POHRANE, ZAŠTITE I KONZERVACIJE - Zaštita knjižnične
građe obuhvaća preventivne i kurativne mjere koje se primjenjuju na cjelokupni fond, a
provode se sustavno različitim metodama i tehnikama
- Konzervacija i restauracija građe. Klasično čišćenje, dezinfekcija i neutralizacija svakog
lista zasebno. Restauracija građe, ovisno o stupnju oštećenja i vrsti građe. Sva pomno
zaštićena građa pohranjuje se na police pomičnih regala u spremišni prostor zadanih i
strogo kontroliranih vrijednosti mikroklimatskih parametara.
5. OBRAZOVNA- informacijsko opismenjavanje, organizirajući i obavljajući izobrazbu
korisnika i knjižničara. Korisnicima je na daljinu dostupna virtualna učionica, interaktivni
tečaj
 6. IZDAVAČKA- pretisci stare i vrijedne građe, katalozi, bibliografije, bilteni, priručnici,
zbornici radova, stručna izdanja, katalozi izložaba, likovne monografije te časopisi.
Izdanja NSK sredstvo komunikacije između Knjižnice i javnosti
7. IZLOŽBENA I PROMOTIVNA - Izložbe bitno sredstvo komunikacije između
knjižnične građe kao izložaka i posjetitelja te im je svrha prijenos ideja, poruka,
informacija, znanja i osjećaja.

6. Navedite tri osnovne vrste partnerstva između arhiva, knjižnica i muzeja.

AKM ustanove mogu imati zajedničke programe, zajedničke elektroničke izvore tj.partnerstvo u
stvaranju istih te zajedničko korištenje/ integrirane ustanove.
Primjer
1) PROGRAMI ZA ZAJEDNICU I BAŠTINSKI PROGRAMI
- jedan način stvaranja partnerstva je suradnja sa zajedničkom svrhom (često obrazovne prirode
ili baštinska) ili suradnja na programu za zajednicu
Goethe-Institut, Toronto, Ontario, Kanada
- kulturni institut Savezne Republike Njemačke, promovira znanje njemačkog jezika u
inozemstvu, osigurava informacije o njemačkom kulturnom, socijalnom i političkom životu i
njeguje međunarodnu kulturnu suradnju te slijedi interes za umjetničke zbirke i organizira
šestodnevno studijsko putovanje po njemačkim umjetničkim knjižnicama za ravnatelje knjižnica
glavnih umjetničkih galerija u Sjevernoj Americi
2)- AKM ustanovove istražuju zajedničke projekte digitalizacije i zajedničke mrežne
portale
- ove projekte obično poduzimaju ustanove koje su smještene blizu jedna drugoj na regionalnoj
razini ili velike ustanove na nacionalnoj razini
World Digital Library - Svjetska digitalna knjižnica, još u fazi planiranja, partnerstvo je
između Aleksandrijske knjižnice u Egiptu, Kongresne knjižnice u SAD-u, Ruske nacionalne
knjižnice, Unesco-a i mnogih drugih
3) primjer gdje su AKM ustanove smještene zajedno - Jewish Public Library, Montreal,
Quebec -od 1914. knjižnica i arhiv smještenteni u istoj zgradi
-Glavna knjižnica- 15 000 jedinica bibliografske građe (tiskane i audio-vizualne): 5 jezika – eng,
hebrejski, jidiš, ruski i francuski
-Arhivu je građa stara 200 godina a uključuje rukopise, artefakte, audio-vizualnu građu 17 000
fotografije - Knjižnica je često domaćin izložbi arhivkse građe

7. Objasnite razliku između organizacijske strukture i organizacije.

Organizacijska struktura je sveukupnost veza i odnosa između svih činitelja poslovanja, kao i
unutar svakog pojedinog činitelja, dok je organizacija širi pojam koji obuhvaća organizacijsku
strukturu, organizacijska sredstva te organizacijske postupke.

8. Zašto se RFID tehnologije smatra velikim iskorakom u poboljšanju učinkovitosti

knjižničnog poslovanja?
Radio Frequency Identification je tehnologija bežičnog prijenosa podataka pomoću radijske
frekvencije. Implementacija RFID sustava automatizira i drastično ubrzava cirkulaciju
knjižnične građe kod posudbe i povrata. Koristi se i u poslovima obrade knjižnične građe kao što
su kodiranje i inventarizacija. Omogućava samostalno zaduživanje i razduživanje građe za
korisnike bez asistencije zaposlenika te opciju povrata građe izvan radnoga vremena knjižnice uz
pomoć noćnih trezora. Sustav se još može koristiti za reviziju, otpis i izlučivanje, u transportu
građe uz pomoć pokretnih traka, liftova i skretnica te u svrhu sigurnosti građe.

Osnove nakladništva i knjižarstva

1. Pojasnite Janusova lica nakladništva.

Nakladništvo s jedne ostvaruje ekonomsku djelatnost, odnosno dobit, a s druge strane stvara
kulturnu baštinu.
(Janus je rimski bog prikazivan s dva lica koja gledaju na dvije suprotne strane). Nakladništvo s
jedne strane gleda prema stvaranju kulturnog značaja, a s druge strane prema stvaranju profita.
Time i sam proizvod, knjiga, dobiva dualnu funkciju kulturnog i gospodarskog dobra.
“Janusovstvo” nakladništva najizraženije je u položaju urednika. Urednik je osoba koja stječe
rukopis, osmišljava i organizira proizvodnju knjige, odgovara za njezin sadržaj, sudjeluje u
organizaciji promocije i prodaje i najčešće odgovara za tržišni uspjeh knjige.

2. Navedite vrijednosti nakladnika.

1) Ekonomske vrijednosti – nekretnine, oprema, uređenje prostora, financijski kapital

2) Ljudske vrijednosti (zaposlenici) – profesionalni odnos, međuljudski odnos, iskustvo,
poznantva, stručnost i motiviranost
3) Simboličke vrijednosti – znanstveni, kulturni, etički standard, „image“ nakladnika, prestiž,
prepoznatljivost
4) Intelektualne vrijednosti (autorska prava) – autorski ugovori, otkupi, prava korištenja

3. Koji su kriteriji prihvaćanja rukopisa?

1. Ugled, status autora - društveni status, profesionalni ugled, dosadašnji uspjeh, upitnik za
autora...
2. kakvoća rukopisa - mišljenje urednika, mišljenje recezenza, nagrade, prikazi...
3. atraktivnost sadržaja – atraktivnost teme, kakvoća priloga, suvremenost...
4. pripremljenost rukopisa – oprema, kakvoća teksta, popratni prilozi...
5. komercijalni razlozi hit naslov, osigurano tržište, osigurane donacije
6. drugi razlozi – „usluga“, „eksperiment“, mišljenje pretpostavljenog

4. Navedite temeljne vrijednosti urednika.

1) Stručne – intelektualna kreativnost, obrazovanost i kompetentnost u datom nakladničkom
području
2) Poslovne – pouzdanost, poslovna odgovornost i poštenje, organizacijske i koordinacijske
vještine, sposobnost osmišljavanja i provedbe kvalitetnih i isplativih projekata
3) Društvene – razvija socijalne i komunikacijske vještine, poznavanje druptvenih uglednika,
poznavanje mjerodavnih stručnjaka, uposlenih u medijima i ostalim javnim djelatnostima.

5. Što je IPA? Koje su glavne zadaće te nakladničke udruge?

- IPA je nakladnička udruga, nevladina udruga, savjetodavno tijelo UNESCO-a utemeljena

1896. u Parizu. Osnovna zadaća joj je zaštititi autorska prava i prava umnažavanja. Brani
slobodu objavljivanja, promiče opismenjavanje i razvoj čitalačkih navika
- Važno je istaknuti ulogu IPA-e u razvoju i unapređenju međunarodnih standarda u
nakladničkoj industriji (ISSN, ISBN, DOI), surađuje s knjižničarskih udrugama, ali i drugim
- Cilj IPA-e da PDV bude na što manjoj razini kako bi nakladnički proizvodi bili što dostupniji
- IPA surađuje s IFLA i s Međunarodnom udrugom znanstvenih, tehničkih i medicinskih
nakladnika (STM)

6. Navedite nekoliko najpoznatijih sajmova knjiga kod nas i u svijetu. Koja je zadaća
sajmova knjiga?

Interliber, Pulski sajam, Beogradski sajam, Frankfurtski sajam, Londonski sajam, sajam u
Bologni.
Zadaća sajmova je da okupe brojne izdavače i pisce na jednom mjestu te čitateljima predstave
veliku ponudu knjiga, novih autora, ilustratora itd. Ima turističku vrijednost zbog velike
popularnosti, jedan od važnih vidova prodaje nakladničke produkcije, ipak su orijentirani
upoznavanju javnosti sa novim naslovima, autorima ili trendovima, također ima obrazovnu i
zabavnu ulogu

7. Od koje se godine dodjeljuje Nobelova nagrada za književnost? Gdje se odvija

svečanost dodjele nagrade i što dobiva nagrađenik?

Dodjeljuje se od 1901. godine za izniman doprinos društvu kroz postignuća u fizici, kemiji,
psihologiji ili medicini, književnosti te za mir u svijetu.
Odvija se u svečanoj dvorani Štokholmske burze
Dobitnik Nobela za književnost dobiva zlatnu medalju, diplomu s izjavom i novčanu nagradu.
Iznos novca ovisi o prihodima Nobelove fundacije za tu godinu. Indikator prestižnosti i ne
dodjeljuje se posthumno

8. Navedite nekoliko specijaliziranih nakladničkih kuća u RH i navedite njihovu

djelatnost.

Fraktura – objavljuju kvalitetnu beletristiku i publicistiku najboljih autora iz cijelog svijeta

Školska knjiga – udžbenici od predškolskog do visokoškolskog obrazovanja, lektire, gramatika,
znanstvena, stručna i popularna literatura,slikovnice...
Verbum – djela vjerske tematike.
Medicinska naklada – specijalizirana nakladnička kuća. Za područje medicine, stomatologije,
veterine, farmacije
Naklada SLAP - izdavač znanstvene i stručne literature koji pored psiholoških i medicinskih
izdanja proširuje svoju djelatnost i na ostala znanstvena područja.

Oblikovanje baza podataka

1. Opišite različite razine korištenja izraza "baza podataka".

1) Kao interna komponenta raznih web i desktop aplikacija: amazon, facebook, wikipedia, bilo
koji CMS ili web dućan, web-preglednici, multimedijski softver, e-mail klijent, adresari i planeri...
2) Kao resurs za organizaciju i upravljanje: baza stanovništva, nacionalni katalog
3) Kao osnova skladištenja podatkovnih konstrukata: baze podataka neke banke ili burzovni
podaci
4) Kao online podatkovna usluga: bibliografske baze podataka, financijski podaci.

2. Što su to "ograničenja" u smislu oblikovanja baza podataka? Navedite konkretne

primjere.

Ograničenja se koriste kako bi se ograničio unos vrste podataka ili broj znakova koji će se
unijeti u bazu, npr. Kod definiranja ID-a nekog polja za povezivanje možemo postaviti da se
mogu unijeti samo 2 znaka, isključivo slova

3. Opišite glavne značajke relacijskog modela podataka. Što je to “treća normalna forma”?

relacijske baze podataka

- najčešći i danas najvažniji slučaj
- podaci se strukturiraju u tablice povezane šiframa

redak->tablica->baza->pohrana->RDBMS
podaci se strukturiraju u međusobno povezane podatkovne tablice
- model pretpostavlja normalizaciju podataka, proces u kojem se informacije o različitim
entitetima čuvaju u različitim tablica radi kontrole promjena, očuvanja konzistentnosti i
efikasnosti pohrane
podacima se upravlja kroz SQL jezik
nude mogućnost rigoroznih ograničenja (i.e. „provjera”) podataka
iskoristivost:
- kada se (određeni dio) provjera ograničenja i konzistentnosti želi ostaviti na bazi
 podataka
- kada se izrađuje prazna baza podataka u koju će se dugoročno i kontinuirano
pohranjivati podaci
4. Navedite barem tri različite SQL naredbe i opišite čemu služe.

CREATE TABLE - stvori tablicu

DROP TABLE - obriši tablicu
INSERT - umetni zapis („redak”) u tablicu
DELETE - izbriši zapis iz tablice
UPDATE - promijeni podatke nekih zapisa
SELECT - dohvati podatke

5. Navedite primjer ne-relacijske baze podataka i opišite podatkovni model te baze.

Oracle NoSQL database (ne znam)

Organizacija informacija II

1. Navedite vrste MARC formata prema vrsti podataka koje standardiziraju, prema
nastanku (međunarodni, nacionalni, lokalni) i prema rasprostranjenosti korištenja.
Navedite prednosti standardne upotrebe formata MARC.

-Prema nastanku mogu biti format za razmjenu (međunarodni), nacionalni i interni (lokalni).
-Prema vrsti podataka postoji UNIMARC/A (za pregledne zapise) i UNIMARC/B (za
bibliografske zapise.
-Prema rasprostranjenosti postoje brojni MARC formati, npr. USMARC se koristio u američkim
knjižnicama kao što je LoC, dok se sad tamo i u Kanadi koristi MARC21, a UKMARC npr. U
Britanskoj knjižnici. UNIMARC je bio rješenje problema nekompatibilnosti i smatra se
standardnom verzijom.
-Standardizacija: internacionalizacija obrazovanja i izdavaštva, povećanje korištenja
elektronskih komunikacija, međunarodna razmjena, zajedničke potrebe što se tiče
informacijskih službi kako bi se smanjili troškovi i dijelila financijska sredstva

2. Što je to pregledna kataložna jedinica, odnosno zapis pregledne kataložne jedinice?

Koja se vrsta podataka bilježi na toj jedinici? Navedite standarde kojima se bilježe te
vrste podataka.
- “listić koji se u abecedni katalog uvrštava ispred neke skupine kataložnih jedinica s istom
odrednicom, a korisnika upozorava na neke podatke što ih kataložne jedinice određene
skupine najčešće ne sadrže
- To je zapis koji se stvara za sljedeće vrste odrednica: imena/naziva; jedinstvene stvarne
naslove djela koja se ne unose pod imenima autora, jedinstvene stv naslove za djela
individualnih autora i predmetne odrednice u katalogu.
- Ona bilježi: Uz jedinstvenu odrednicu i popis svih neusvojenih i srodnih odrednica,
pregledna kataložna jedinica sadrži napomene i neke druge elemente.
Standardi: Smjernice za izradu preglednih kataložnih jedinica i uputnica (Guidelines for
 authority and reference entries) – GARE, 1984..za zapise za imena osoba, nazive
korporazivnih tijela i zemljopisne nazive te jedinstvene stvarne naslove za anonimna
klasična djela i Smjernice za izradbu predmetnih preglednih kataložnih jedinica i
uputnica (Guidelines for subject authority and reference entries) – GSARE, 1993 za
zapise za predmetnice.

3. Razriješite akronime FRBR, FRAD i IFLA LRM. Navedite na kojem se modelu podataka
temelje ti konceptualni modeli te entitete i primarne odnose pojedinog modela.

-FRBR: Functional Requirements for Bibliographic Records; Struktura kataloga ne promatra se

više linearno, kao u katalogu na listićima, nego modularno, u skladu s konceptualnim modelom
za sustave relacijskih baza podataka – struktura entitet-odnos – u okviru koje se definiraju: Tu
se definiraju entiteti (predmet zanimanja korisnika npr. autor), odnosi (koji vladaju obično
između tih entiteta npr. Autor-djelo) i atribut (svojstva svakog entiteta koji služe korisnicima za
oblikovanje upita i tumačenje odgovora npr. Podaci o odgovornosti, godina izdanja itd.).
-FRAD: Functional Requirements for Authority Data; u skladu je s konceptualnim modelom
IFLA-ine radne skupine za uvjete za finkcionalnost i obrojčivanje autoriziranih zapisa (FRANAR)
. Entiteti: predmet interesa korisnika autoriziranih podataka.
ODNOSI: Odnosi na općoj razini između (primarnih) vrsta entiteta i odnosi koje uobičajeno
nalazimo u referentnoj strukturi preglednih zapisa, odnosi između specifičnih instanci entiteta
(osoba, obitelj, korporativno tijelo i djelo), i specifičnog imena po kojem su ti entiteti poznati;
-
-IFLA LRM – IFLA Library Reference Model; također u skladu s modelom entitet-odnos i
napravljen da razrješi nekonzistentnosti među prva dva modela. Objedinjeni model: FRBR
(bibliografski podaci) + FRAD (autorizirani podaci za imena) + FRSAD (autorizirani podaci za
predmetnice). Odnosi između entiteta: 36 Mogućnost razrade daljnjih odnosa unutar definiranih

4. Što je to interoperabilnost? Navedite razine interoperabilnosti i primjere standarda u

okviru pojedinih razina.

Interoperabilnost je mogućnost sustava ili proizvoda da radi s drugim sustavima ili proizvodima
bez da korisnik ulaže u to poseban napor.
Interoperabilnost se može promatrati na četiri razine toka i upravljanja informacijama:
1) Protokoli između računalnih sustava: ANSI /NISO Z39.50-1995 Information Retrieval = ISO
23950:1998 Information and Documentation – Information Retrieval
2) Struktura zapisa - sintaksa: ISO 2709-1981: format za razmjenu bibliografskih podataka na
magnetskoj vrpci, ISO 8879: Standard Generalized Markup Language - SGML: Standardni opći
jezik za obilježavanje elektroničkog teksta
3) Označitelj sadržaja zapisa - semantika: MARC s «profilima», kao npr. UNIMARC, MARC21,
UKMARC... A/B/H, Dublin Core s profilima, kao npr. CIMI: DCMES, BIBLINK DC, Renardus DC;
TEL DC
4) Sadržaj podatka zapisa - (kataložni) sadržaj - metapodatak (metapodaci): kontrolirani
pojmovnici, tezaurusi, normirani popisi -  npr. LCSH, MeSH, Normativna datoteka imena NSK,
AAT, ICONCLASS
 5. Navedite elemente podataka Dublin Core-a. Koja su osnovna svojstva ovog skupa
elemenata metapodataka. Ukratko opišite na jednostavnom primjeru mapiranje
elemenata podataka: ISBD - UNIMARC - Dublin Core.
Dublin Core Metadata Element Set pojmovnik od 15 elemenata (svojstava) za upotrebu pri
opisu građe. Definira deskriptivne elemente za široki raspon građe. Ne donosi pravila, osim
kratkih uputa, u odnosu na određivanje i prikaz sadržaja

15 elemenata
1) Sadržaj: naslov, tema, opis, izvor, jezik, odnos, obuhvat
2) Intelektualno vlasništvo: stvaratelj, nakladnik, suradnik, vlasnička prava
3) Pojavnost: datum, tip, format, identifikator
Osigurava jednostavne standarde za pronalaženje, razmjenu i upravljanje informacijama
Potrebno je dakle za svakog autora znati jedinstveni oblik imena (npr. prezime, ime), a upravo
takav oblik nalazi se u UNIMARC polju 700 i povezan je s normativnom bazom podataka. S
jedne strane polja UNIMARC-a raščlanjena na potpolja, a s druge Dublin Core ima mogućnost
višestrukog ponavljanja istog elementa s različitom vrijednošću, pa je moguće svako potpolje iz
UNIMARC formata izraziti u više metapodataka koji se odnose na format, ali isto tako moguće
ih je sve napisati unutar samo jednog označitelja (taga).

6. Navedite naziv sheme metapodataka nakladničke zajednice, te neke elemente

metapodataka. Zašto je ta shema značajna za knjižnice? Ukratko opišite na
jednostavnom primjeru mapiranje elemenata podataka te sheme sa Skupinom 0
standarda ISBD.

ONIX (Online Information Exchange) - format za razmjenu strojno čitljivih zapisa o

publikacijama koji je pokrenula nakladnička zajednica zbog olakšavanja razmjene elektroničkih
podataka o publikacijama
Elementi metapodataka: nakladnici, distributeri, knjižari i agencije koje upravljaju autorskim
pravima, slike na omotu, sažetak, prikazi, nagrade itd.
- knjižnice usvajanjem i primjenom shema će olakšat korisnicima snalaženje i pronalaženje
značajnih informacija te im omogućiti njihovo isporučivanje izravno na sučelje osobnog
računala.

7. Navedite nazive i svrhu standarda arhivske zajednice.

1. ISAD(G): Opća međunarodna norma za opis arhivskog gradiva. - Ova norma daje opće
smjernice za izradu opisa arhivskoga gradiva.. Cilj opisa arhivskoga gradiva je identificirati i
pojasniti kontekst i sadržaj arhivskoga gradiva i na taj način olakšati njegovu dostupnost.
2. ISAAR(CPF): Međunarodna norma arhivističkog normirnog zapisa za pravne i fizičke opise te
obitelji - Ova norma daje naputke za izradu arhivističkih normiranih zapisa za pravne osobe,
fizičke osobe i obitelji povezane sa stvaranjem i upravljanjem arhivskim gradivom
3. ISDIA(H): Međunarodna norma za opis ustanova s arhivskim gradivom - Ova norma donosi
opća pravila za normizaciju opisa ustanova s arhivskim gradivom
4. ISDF: Međunarodna norma za opis funkcija- Ova norma daje smjernice za izradu opisa
funkcija pravnih osoba vezanih uz stvaranje arhivskog gradiva i upravljanje njime.
5. HYPERLINK "http://arhinet.arhiv.hr/_Download/PDF/Study16ENG_5_2.pdf"Electronic
Records: A Workbook for Archivists, (ICA Study 16), 1. izdanje, 2005. – održavanje
elektroničkih zapisa
6. HYPERLINK "http://arhinet.arhiv.hr/_Download/PDF/vodic_1999.pdf"Vodič za upravljanje
elektroničkim gradivom s arhivskog stajališta, 1. izdanje, 1999. – pomoć arhivskim ustanovama
koje se pripremaju preuzeti upravljanje arhivskom elektroničkom građom
7. HYPERLINK "http://daz.hr/wp-content/uploads/2015/03/ISO-15489-1.pdf"ISO 15489:
Informacije i dokumentacija: upravljanje spisima (1. dio) - smjernice za upravljanje spisima i
organizacija stvaratelja spisa, javnih i privatnih, za unutarnje i vanjske korisnike.
8. HYPERLINK "http://daz.hr/wp-content/uploads/2015/03/ISO-15489-2.pdf"ISO 15489:
Informacije i dokumentacija: upravljanje spisima (2. dio) - upute stručnjacima za upravljanje
spisima i onima koji su zaduženi za upravljanje spisima u svojim organizacijama za primjenu
ISO 15489-1

8. Navedite vrste muzejske dokumentacije i standarde/pravilnike koji se koriste u pojedinoj

vrsti te dokumentacije.

1) Primarna dokumentacija: obuhvaća prvu i najveću skupinu podataka o muzejskoj građi.

Dobiveni podaci rezultat su evidentiranja, analize i stručne obrade predmeta. Primarnu
dokumentaciju čine: inventarna knjiga muzejskih predmeta, katalog muzejskih predmeta, knjiga
ulaska muzejskih predmeta, knjiga izlaska muzejskih predmeta, knjiga pohrane muzejskih
predmeta, zapisnici o reviziji muzejske građe

2) Sekundarna dokumentacija: obuhvaća popratne i dopunske fondove muzejske djelatnosti.

Sekundarni muzejski fondovi mogu biti organizirani prema medijima prikazivanja i prema
sadržaju.Sekundarnu muzejsku dokumentaciju čine: inventarne knjige audio-vizualnih fondova,
inventarna knjiga hemeroteke, knjiga evidencije o izložbama, evidencija o konzervatorsko-
restauratorskim postupcima, evidencija o pedagoškoj djelatnosti, evidencija o stručnom i
znanstvenom radu, evidencija o izdavačkoj djelatnosti, dokumentacija o marketingu i odnosima
s javnošću, dokumentacija o osnivanju i povijesti muzeja.

3) Tercijarna dokumentacija: čine pomagala u obliku raznovrsnih kataloga i indeksa:

predmetnih, autorskih, kronoloških, topografskih i drugih, primjerenih djelatnosti muzeja.
Tercijarna dokumentacija generira se iz fondova primarne i sekundarne dokumentacije u obliku
tezaurusa, indeksa, kataloških listića i sažetaka, a u funkciji je bržeg pretraživanja i korištenja
podataka iz postojećih dokumentacijskih fondova.

Standardi: usklađeni standardi osiguravaju da će oni koji se žele služiti informacijama moći i
pronaći.The Getty Thesaurus of Geographic Names(TGN) – geografska imena, Union List of
Artist Names (ULAN) – za pronalazak umjetnika, Art & Architecture Thesaurus (AAT) -
namijenjen je za opis predmeta, slika, arhitekture, te artefakata materijalne kulture prošlosti i
sadašnjosti , Library of Congress Subject Headings (LCSH), Thesaurus of Geographic Names
(TGN), CIDOC-ove Smjernice, CDWA, CIMI-DTD, CDWA - Categories for the Description of
Works of Art, CIDOC Core Data Standard for Archaeological Sites and Monuments, Core Data
Standard for Ethnology/Ethnography, VRA Core Categories.

Organizacija dokumentacije u informacijskim ustanovama

1. Opišite kako sve nastaju digitalni dokumenti. Iskorištavaju li većinom mogućnosti koje
nudi digitalni medij?
1. Stvoreni u tradicionalnoj sredini pa digitalizirani - digitalizirani, ali ne koriste nove
mogućnosti ili namjerno bivaju čim točnija replika tradicionalnog dokumenta (naglasak na
formi) ORIJENTIRANI TRADICIONALNO. Digitalizirani, ali koriste pogodnosti novog medija
(naglasak na sadržaju) ORIJENTIRANI DIGITALNO
2. Stvoreni u digitalnoj sredini - stvoreni digitalno, ali u svjesnoj ili nesvjesnoj imitaciji
tradicionalnog dokumenta. ORIJENTIRANI TRADICIONALNO
Uvelike koriste pogodnosti novog medija (naglasak na sadržaju), a često na drugim medijima ne
bi mogli postojati bez velikog gubitka funkcionalnosti. ORIJENTIRANI DIGITALNO

2. Koje razlike između dokumenta i zapisa biste istaknuli?

Kako bi dokument bio dokument mora mu biti podaren status dokumenta
- tako što ga koristim za informiranje ili dokaz i uključujemo u sustave za organizaciju i
očuvanje informacija
- percepcija nečega kao dokumenta tvori bitan dio određivanja statusa dokumenta
- dokument je sve što nas informira, što čuvamo i organiziramo na ovaj ili onaj način te što
percipiramo kao dokument
- Dokument se nerijetko se ažurira i mijenja i ima formalnu ili službenu svrhu.
(pismo, vozačka dozvola)
Zapis: bilježi informaciju kao obrazac, oznaku, tablicu, grafikon, ili bilježi neki događaj (npr.
dnevnik) , ne mijenja se
• ono što razlikuje zapis od drugih vrsta informacija je da je nastao kao rezultat jedinstvene
aktivnosti ili transakcije, a kao takav može osigurati dokaz za tu aktivnost ili transakciju:
zapisnik sastanka je dokaz da je sastanak bio održan i da se vodila diskusija oko nekih
tema; e-mail je dokaz da je poruka koja sadrži određene informacije razmijenjena između
dvoje ljudi

3. Što su to e-potpis i e-pečat? Opišite.

Potvrđivanje izvornosti dokumenta
E-pečat: oznaka kojom se potvrđuje da sadržaj elektroničkoga dokumenta nije
bio mijenjan ili u nekim slučajevima čitan.
E-potpis: kôd, najčešće stvoren kriptografskim načelima, odnosno infrastrukturom javnoga
ključa (Public Key Infrastructure, PKI) povezanom s digitalnim objektom, koji može potvrditi
da objekt nije bio mijenjan i, u nekim slučajevima (napredni e-potpis, nap.a.), kojim se može
koristiti za autentifikaciju identiteta pošiljatelja (uz korištenje kvalificiranih certifikata).

4. Navedite i opišite faze životnog ciklusa dokumenta.

1) Stvaranje: početak životnog ciklusa dokumenta. Ovdje se dokument pojavljuje u analognom
obliku ili u digitalnom formatu.
2) Snimanje ili konverzija: Ovaj proces uključuje pretvorbu analognog dokumenta u digitalni
oblik pomoću tehnologija kao što su OMR, OCR, ICR i skeniranje. Ako je dokument već
digitaliziran tijekom izrade, taj se korak u životnom ciklusu preskače.
3) Indeks (indeksiranje): uključuje stvaranje identifikacije dokumenata, što se obično naziva
katalogizacijom. Tijekom tog postupka izrađuju se metapodaci pomoću bilo kojih ručnih ili
automatskih metoda i alata. ( klasifikacija, kategorizacija…)
4) Upravljanje / pohranjivanje: Nakon što su katalozi pohranjeni su u skladištima podataka,
arhivima i drugim sustavima za pohranu. Dok je ovaj postupak u radu, vrlo je važno da se
dokumenti spremaju pravilno kako bi bili lako dostupni s visokom dostupnosti.
5) Pristup: dokumente koji su prethodno pohranjeni pretražuje pomoću teksta, metapodataka i
ostalih alata za pretraživanje. Alati za pretraživanje mogu uključivati tražilice i rudarenje
podataka.
6) Pronalaženje: odnosi se na zadatak pregledavanja rezultata pretraživanja pomoću različitih
metoda.
7) Administracija: odnosi se na upravljanje korisnicima koji imaju različite razine pristupa
dokumentima, sadržaju dokumenta i struktura medija. Alati koji se bave administracijom obično
uključuju alate za upravljanje medijima, sigurnosne tehnologije i alate za upravljanje zapisima.
8) Redefiniranje svrhe: U osnovi, ako se izvrše bilo kakve izmjene prethodne verzije
dokumenta, formira se novi dokument koji je jedinstven, a time dolazi do verzioniranja. Štoviše,
ovaj postupak može uključiti i ponovno korištenje dokumenata u druge svrhe
9) Suradnja i dijeljenje važan su dio životnog ciklusa dokumenta. Pretpostavimo da želite
dijeliti određeni dokument s radnom grupom ili nekom drugom organizacijom. Ovaj proces
dijeljenja dokumenata s drugim entitetima zove se suradnja u životnom ciklusu dokumenta.
Alati za dijeljenje mogu uključivati e-poštu, instant messaging i video konferencije
10) Distribucija: Prijenos dokumenata na siguran način zove se distribucija u kontekstu
životnog ciklusa dokumenta. Postoji niz alata koji se mogu koristiti u svrhu distribucije,
uključujući ispis, izdavanje digitalnih medija, otvoreni pristup digitalnoj građi itd.
11) Zadržavanje: uključuje čuvanje starih dokumenata kroz određeno vremensko razdoblje.
Povijesni podaci se nazivaju i naslijeđeni podaci i pohranjuju se pomoću različitih alata za
upravljanje digitalnim dokumentima, migracija podataka i skladištenje podataka. - Privatnost
12) Odbaciti: Neki dokumenti se smatraju osjetljivima i nakon razdoblja čuvanja oni se
uništavaju na siguran način pomoću alata kao što su drobilice ili računalnih programa za sigurno
uništavanje dokumenata. To označava kraj za neke dokumente, međutim ostali dokumenti
prolaze kroz jednu fazu nazvanu očuvanje.
13) Očuvanje: Neki dokumenti koji su vrijedni i zahtijevaju korištenje kroz dulji vremenski
period zahtijevaju očuvanje. Dostupnost tih dokumenata je dugotrajna i ponekad neodređena.
Alati i tehnike uključuju standardizaciju i prijenosne formate dokumenata.

5. Pojasnite pojmove informacije i informacijske jedinice i njihov međusoban odnos.

Informacija je rezultat obrade, manipulacije i organiziranja podataka na način koji dodaje
znanje primatelju. Može biti nešto taktilno i teže za objasniti poput npr. kako miriše bazga, dok
može bit i eksplicitna koju je lakše za objasniti, npr. kako funkcionira aparat za kavu.
Informacijska jedinica označuje nosioca, dio nosioca ili skup nosioca informacija zajedno s
informacijama koje takav nosilac sadrži ukoliko je taj nosilac, dio ili skup, jednoznačno definiran
za potrebu uključivanja u kakav sustav za organizaciju informacija. Može biti različitih oblika i
na različitom mediju. Informacija može biti sadržana u informacijskoj jedinici tj. možemo reći
kako je to dvoje međuovisno.

Uvod u programiranje

1. U kontekstu programiranja, što je to funkcija?

Funkcije su jedan od osnovnih građevnih blokova u modernom programiranju. Svaka funkcija:

- Prima 0 ili više ulaznih vrijednosti
- Provodi radnje (na temelju ulaznih vrijednosti)
- Vraća neku vrijednost

2. Nabrojite osnovne vrste vrijednosti i objasnite zašto ih je važno razlikovati prilikom

programiranja i oblikovanja baza podataka.

Brojevi(integer(cijeli brojevi) i float), tekst(string), booleove vrijednosti(+, -, *, /) i vrijednost

None.

3. U kontekstu programiranja, čemu služe kondicionali, a čemu petlje?

Potrebni su nam koncepti koji nam omogu¢uju kondicionale(if, elif, else) („ako se neki izraz
evaluira kao True, napravi ovo, ako ne, napravi nešto drugo“) i petlje odnosno „ponavljanja“
(while i for loop) („za svaki element u popisu napravi nešto s tim elementom“ ili „radi nešto dok
uvjet nije zadovoljen“).
Najčešća vrsta petlje u Pythonu je "za svaki" petlja čiji kod se izvršava jednom za svaki element
u onome po čemu se prebire.

4. Opišite barem dvije programske strukture podataka.

Popis je niz objekata u kojem se svaki objekt može identificirati putem indeksa pozicije na kojoj
se nalazi. Najčešće korištena struktura pomoću koje se implementira popis u Pythonu je list.
Ovako definiran popis se može mijenjati i vjerojatno je najčešće korištena Python zbirka.
Rječnik je skup „ključ: vrijednost“ parova. Za razliku od popisa, rječnik nema značajan redoslijed
objekata, već svaki objekt koji se pohranjuje kao vrijednost ima i vlastiti ključ odnosno „ime“ po
kojem ga se može dohvatiti. Rječnik se definira vitičastim zagradama i s „:“ kao znakom između
ključa i vrijednosti.
Skup je rjeđe korištena struktura od popisa i rječnika, ali je vrlo korisna u nekim slučajevima.
Skup je implementacija matematičkog koncepta skupa: zbirka jedinstvenih vrijednosti bez
značajnog redoslijeda. U smislu onoga što već znamo o Pythonu, skup možemo shvatiti kao
samo ključeve rječnika

5. Pružite primjer praktičnog problema rješivog programiranjem kao i prijedlog rješenja.

Razvrstavanje vlastite zbirke glazbe na računalu. Posjedujemo nekoliko tisuća pjesama raznih
glazbenika. Program kreiramo tako da sve pjesme rasporedi u odgovarajuću mapu, npr. ako ih
želiumo razvrstati po glazbeniku programu kažemo da provjeri svaku pjesmu iz mape i smjesti
je u mapu s odgovarajućim imenom, a ukoliko nema takve mape neka ju stvori. (ovo mi je na
brzinu palo na pamet, možete smislit nesto drugo sami)

Uvod u sociologiju knjige i čitanja

1. Na koje sve načine društvena zbivanja utječu na čitanje?

Novine koje use prije tiskale pregledali bi ih službenici i odredili koji će dio cenzurirati. Cenzura
novina se provodila kada bi bio objavljen članak koji se ne bi slagao s prevladavajućom
politikom misli. Zatim bi ponovno sve novine tiskali, a na mjesto cenzuriranog članka bi ostavili
prazan prostor s riječju:” Zaplijenjeno”.
Danas se većina vijesti čita preko interneta, što je puno brže, imamo više izbora pri izvoru
informacija. Dobivamo vijesti iz prve ruke, možemo sami birati i stvoriti mišljenje o nekim
vijestima zbog toga što u kratko vrijeme pročitamo na primjer jednu vijest s više portala.
Nadopunimo ju, ljudima imaju veću slobodu izražavanja misli, te mogu sami stvoriti svoj kanal
za širenje informacija ako su bili uvrijeđeni ili zakinuti u novinama. Danas ljudi imaju veća
prava na slobodu razmišljanja i izražavanja.

2. Navedite 6 vrsta pismenosti definiranih prema UNESCO-u. Odaberite dvije i pojasnite

vještine koje te vrste pismenosti podrazumijevaju.
Osnovna pismenost, računalna pismenost, medijska pismenost, obrazovanje na daljinu i e-učenje,
kulturalna pismenost, informacijska pismenost.
1. OSNOVNA PISMENOST – znanje čitanja, pisanja, i računanja koje su potrebne za
funkcioniranje u svakodnevnom životu
Sve više podliježe utjecaju razvoja tehnologija (npr. svakodnevno korištenje kompjutoriziranih
kućnih aparata, mobitela) pa sve više uključuje i pismenosti treće generacije. Komunikacija s
pisanim tekstom i čitanja (posebice za motivacija za čitanje) ostaju temeljnima za izgradnju
novih vrsta pismenosti.
2. RAČUNALNA (KOMPJUTORSKA PISMENOST) - sposobnost korištenja računala
- osnovne sastavnice su : hardverska pismenost – tiče se postupanja s predmetima (PC, miš,
tipkovnica)
softverska pismenost – poznavanje rada OS i njegovim komponentama za pisanje, izradu
tablica itd.
aplikacijska pismenost – sposobnost korištenja specijalnih softverskih paketa, npr. paketa za
vođenje financija
3. MEDIJSKA PISMENOST – obuhvaća pristup medijima, razumijevanje medija, posebice
kritički pristup sadržajima i sposobnot da se razumiju katkad skrivene poruke, te kreiranje
medijskih poruka
4. OBRAZOVANJE NA DALJINU I E-UČENJE – iako nije nazvano pismenošću ali su
UNESCOVOM dokumentu navodi kao jedna od pismenosti opstanka
- obuhvaća niz specifičnih vještina potrebnih za učenje u online okruženju, odnosi se na
sposobnost korištenja elektroničkih sustava za učenje na daljinu koje danas sve više postaje
komplementranom ili jedinom strategijom poučavanja u foralnom i neformalnom obrazovanju
5. KULTURALNA PISMENOST – znanje i razumijevanje kako zemlje, religije, entiničke
skupine, simboli , običaji utječu na stvaranje, spremanje, zaštitu, arhiviranje, postupanje s
informacijama te širenje informacija i znanja korištenjem tehnologija
- koncepcije poznate kao multikulturalne pismenosti više su usmjerene na tumačenje i
razumijevanje drugih i drukčijih s ciljem uspostave dijaloga između kultura
6.INFORMACIJSKA PISMENOST – najsloženija od navedenih pismenosti jer sadrži sve
elemente svih prethodnih ili su nužne vještine prethodnih pismenosti za razvoj informacijske
pismenosti

3. Izvore vještine čitanja nalazimo u unutarnjim i vanjskim čimbenicima. Pojasnite te

čimbenike.
UNUTARNJI:
1) Biološki – mogućnost čitanja ovisi o opremljenosti organizma potrebnim biološkim
preduvjetima – posjedovanje neoštećenih gena i neoštećenih struktura i funkcija dijelova mozga.
2) Spoznajna razina – bazična fonološka sposobnost – sposobnost govora, fonemska svjesnost
(raspoznavanje glasova u riječi), kratkoročno pamćenje verbalnog materijala, brzina imenovanja
i pamćenje parova riječi.
3) Razina ponašanja - stvarna razvijenost čitalačke vještine: točnost čitanja, točnost pisanja,
brzina čitanja, tečnost čitanja.
VANJSKI:
Vanjski utjecaji: Socijalno-ekonomski položaj obitelji, obiteljski stavovi i vrijednosti,
poticajnost govorne okoline u obitelji, poticajnost obitelji za razvoj pismenosti, nenamjerno
obiteljsko podučavanje pismenosti, namjerno pripremanje za školu, utjecaji vrtićkih/školskih
programa i metoda podučavanja čitanja.
4. Što je biblioterapija?
Američki psihijatar Samuel McChord Crothers prvi skovao termin 1916.godine definira
biblioterapiju kao: program aktivnosti utemeljen na interaktivnom procesu između medija i ljudi
koji ga doživljavaju. Printani ili imaginativni materijali, ili informacija, doživljava se i o tome se
raspravlja pod stručnim vodstvom.“
Osnivanjem stručnih povjerenstava poput onog za biblioterapiju unutar Američkog udruženja
knjižničara 1939.god počinju se provoditi temeljitija ispitivanja kvalitete i načina na koje bi se
mogla primijeniti.
Neke od definicije: „interakcija između čitatelja i lika iz knjige, pri kojoj se čitatelju pruža
prilika da oslobodi ili bolje shvati vlastite osjećaje“ , „nenametljiv način vođenja ljudi prema
suočavanju i rješavanju određenog životnog problema“ .
VRSTE
Institucionalnu provode isključivo stručno osposobljeni psihijatari, ponekad i cijeli tim
terapeuta unutar bolničke institucije. Cilj je procijeniti duševno stanje pacijenta kako bi se lakše
odredilo daljnje liječenje psihičke nestabilnosti. Knjižničar kod ove vrste terapije vodi i
organizira fond, no ne izabire terapijsku literaturu.
Klinička ili terapijska provodi na osobama s psihičkim i emocionalniim poremećajima,
poremećajima u koncentraciji, u ponašanju i slično. Otvorena je za pripadnike različitih struka,
pa je često pod vodstvom ne samo psihijatra, već i sociologa, rehabilitatora, socijalnih radnika, u
konačnici i knjižničara. Ova vrsta najčešće daje najbolje rezultate.
Razvojna - ne sudjeluju osobe koje imaju neki psihički problem te drugačiji je način provođenja
biblioterapije. Namjenjena je svim uzrastima i dotiče se problema s kojima se svaki čovjek sretne
barem jednom u životu poput smrti bližnje osobe, zadirkivanja, nesretnih ljubavi i za cilj ima
poticanje osobe na razmišljanje o tom problemu i kako ga rješiti i razviti se na duševnoj i
emocionalnoj razini. Što se tiče provođenja ove biblioterapije postoje dva oblika: 1. Čitanje
ciljano izabrane knjige kada bilioterapeut daje polazniku knjigu koja bi mu trebala pomoći i
nakon toga polaznik se samo reflektira na tu knjigu sa ciljem rješavanja problema.
2. Razgovor o pročitanom djelu koji zahtjeva angažman biblioterapeuta koji mora voditi
raspravu i zajedno doći sa polaznikom do nekog zaključka o problemu koji polaznik ima.

Metodologija istraživanja u društvenim znanostima

1. Navedite i objasnite barem dvije kvalitativne metode.
- Intervju ili grupni intervju; metoda u kojoj se postavljaju detaljna pitanja na koja se traže dugi i
detaljni odgovori, a ne samo „da“ i „ne“. Strukturirani, polustrukturirani i nestrukturirani. Cilj je
prikupljanje osobnih informacija.
- Fokus grupa; metoda čiji je cilj promatranje i interpretacija interakcije među sudionicima. S njom
se mogu dubinski istraživati razlozi, stavovi, motivi, itd.
2. Navedite i objasnite barem dva parametra centralne tendencije distribucije.
-parametri ili mjere
1) Srednja vrijednost ili aritmetička sredina (engl. mean ili arithmetic mean) predstavlja sumu svih
podataka podijeljenu s ukupnim brojem podataka (ekonomija, sociologija)
- upravo zbog toga što predstavlja težište rezultata (vrijednost svakog pojedinog rezultata
- bez obzira na oblik distribucije bila normalna ili neka druga zbroj odstupanja je 0
- aritmetičku sredinu koja ima smisao najbolje reprezentativne vrijednosti nije opravdano računati ako
distribucija rezultata nije barem približno normalna ili ako su prisutne ekstremne vrijednosti rezultata
2) Medijan se koristi da se izračuna srednja vrijednost, dakle u nizu vrijednosti medijan je onaj od njih od
kojeg je pola vrijednosti veće, a pola vrijednosti manje.
• centralna vrijednost - vrijednost središnjeg podatka koja podatke poredane po veličini dijeli u dva
jednako brojna dijela (to ne znači da je tu ravnoteža tj da dijeli točno po sredini)
- ne utječe vrijednost pojedinog rezultata (kao što je slučaj kod aritmetičke sredine), već samo broj
rezultata › pogodan kao mjera centralne tendencije za skupinu rezultata koja sadrži jednu ili dvije
ekstremne vrijednosti
- vrijednost koja distribuciju dijeli na dva jednaka dijela
3) Mod (mode) ili dominantna vrijednost - vrijednost od X s najvećom frekvencijom (vrijednost
podatka koji se najčešće ponavlja)
- određena je samo čestinom rezultata, a ne i njihovim ukupnim brojem ili pojedinačnim vrijednostima
- Ako u distribuciji podataka postoji jedna dominantna vrijednost distribucija je unimodalna, ako postoje
dvije dominantne vrijednosti, distribucija je bimodalna
- koristi se: kada distribucija značajno odstupa od normalne, kad druge mjere centralne tendencije daju
besmislene rezultati, kad je broj rezultata dovoljno velik i kad samo jedna vrijednost dominira u nizu
mjerenja (npr. Za najposuđivaniju kategoriju knjiga)

3. Navedite i objasnite barem dva parametra raspršenja distribucije.

(Parametri, indeksi ili mjere raspršenja (varijacija) rezultata – mjere koje govore koliko su vrijednosti
udaljene oko središnje vrijednosti nekog seta (tj kolika je varijacija)
1. Range (rang ili raspon) podataka – najjednostavnija, ali i najmanje točna mjera
varijacije; razlika između najniže i najviše vrijednosti. raspon je ujedno udaljenost na
koordinatnom pravcu između najvećeg i najmanjeg podatka, odnosno to je duljina
intervala određenog najmanjim i najvećim podatkom. Koristan kao preliminarna
deskriptivna statistika (kao grubi pokazatelj varijabilnosti rezultata mjerenja i za
utvrđivanje krajnjih granica unutar kojih variraju rezultati), ali nije koristan u složenijim
statističkim postupcima i varira previše ako ima funkciju veličine uzorka (raspon se
 povećava kad se veličina uzorka poveća jer se povećava vjerojatnost pojavljivanja
ektremnih rezultata). Raspon također ovisi samo o najvišim i najnižim rezultatima (svi
ostali rezultati u setu nisu važni).
2. Standard deviation (standardna devijacija) i varijanca – najbolja mjere raspršenja
rezultata. Mjera koja pokazuje kako se „gusto” rezultati nekog mjerenja grupiraju oko
aritmetičke sredine, tj. koliko se rezultati nekog mjerenja razlikuju od aritmetičke sredine
kao referentne točke (mjera prosječnog odstupanja rezultata od aritmetičke sredine.
Koristi se jedino uz aritmetičku sredinu i ima svoj smisao samo ako je distribucija
rezultata barem približno normalna. Ako se koristi kao mjera raspršenja rezultata na
uzorku, označava se sa SD, a ako se koristi kao mjera raspršenja rezultata u populaciji,
označava se sa σ. (ona je pozitivni drugi korijen iz varijance)
- Varijanca (σ 2) - ako sva odstupanja pojedinih rezultata od aritmetičke sredine
kvadriramo, zbrojimo i podijelimo s brojem rezultata, dobivamo varijancu, dakle,
varijanca je aritmetička sredina kvadriranih razlika između svakog pojedinog rezultata i
aritmetičke sredine, tj. njihova prosječna vrijednost
- izravni pokazatelj varijabiliteta rezultata
- primjenjuje se pri nekim složenijim postupcima, ali ne i kao uobičajena mjera raspršenja
nekog skupa rezultata (u deskriptivnoj statistici)

- smanjivanje ili povećavanje veličine uzorka ne djeluje sistematski na standardnu

devijaciju, već ona – uz manja ili veća odstupanja – ostaje približno jednaka
- standardna devijacija, uz aritmetičku sredinu, potpuno definira normalnu distribuciju –
ako su nam poznate vrijednosti M i SD, možemo točno nacrtati krivulju normalne
distribucije jer sve krivulje normalne distribucije imaju jednake karakteristike.

3. Koeficijent varijabilnosti - kad su nam poznati M (arit.sredina) i SD skupa rezultata,

moguće ih je uspoređivati s nekim drugim rezultatima – npr. između nekoliko skupova
rezultata utvrditi kod kojeg skupa aritmetička sredina najbolje predstavlja rezultate
- korisna mjera kada želimo znati koja skupina ispitanika varira u većoj mjeri u nekoj
osobini (npr. variraju li u školskom uspjehu više djevojčice ili dječaci) ili koja osobina (od
više njih) varira u većoj mjeri na istoj skupini ispitanika (npr. variraju li ispitanici više u
neuroticizmu ili ekstraverziji)
- pokazuje koliki postotak vrijednosti aritmetičke sredine iznosi vrijednost standardne
devijacije
 - računamo kao omjer standradne devijacije i arit.sredine pomnožen sa 100

4. Poluinterkvantilno raspršenje – polovica razlike između numeričke veličine rezultata

koji se nalaze na granici 1. četvrtine (tj. kvartila) i treće četvrtine (3. kvartila) u nizu
rezultata poredanih po veličini
- računa se uz centralnu vrijednost
- rijetko se koristi jer ne može poslužiti u složenijim (i korisnijim) statističkim analizama

4. U kojim slučajevima imamo pravo izračunati aritmetičku sredinu?

-Kad su sve vrijednosti jednako važne (npr. ocjene), kad se radi s neovisnim podacima, npr investicije u
nekom periodu vremena, kad nema ekstremno velikih ili malih vrijednosti (outliera, izdvojenica), kad
podaci nisu previše raspršeni.

5. Objasnite zakon velikih brojeva.

Zakon velikih brojeva je teorem u teoriji vjerojatnosti prema kojem će prosječni rezultat ponavljanja
nekog događaja (npr. izvođenje istog eksperimenta više puta) velik broj puta biti blizu određene
vrijednosti iako događaj uključuje slučajne varijable.

Informacijski sustavi u obrazovanju

1. Navedite komponente informacijskog sustava i podsustave sustava za upravljanje učenjem.
Uključeni su sljedeći ključni elementi: Nastavnik, nastavni sadržaj, tehnologija i učenik.
Sastoje se od (podsustavi):
1. Sustava upravljanja sadržajem učenja (learning content management system) – područje sadržaja
učenja
2. Sustava upravljanja nastavnim procesima (course management) – područje organizacije edukacijskih
procesa
3. Sustava upravljanja korisničkim ovlastima (user rights management) – područje obveza i prava
različitih sudionika u obrazovnom procesu.

2. Navedite uvjete koje po Afriću zadovoljava uspješan sustav za upravljanje učenjem i znanjem i
pojasnite svaki.
Pocrtano je od afrića, 6. je od jednog i drugog
1) Pristupačnost (mogućnost korištenja raznih kanala – web, mobilni uređaji) PAVLINA
2) Dinamičanost (sposoban se prilagoditi novim zahtjevima)
- zbog činjenice da je došlo do povećane produkcije novih društvenih znanja što nameće pitanje ažurnosti
odnosno aktualnosti koje je dostupno unutar obrazovnog okruženja. Zbog toga sustavi moraju biti u stanju
prilagoditi se novim zahjevima.
3) Interaktivnost (omogućena aktivna participacija svih subjekata o.o. procesa)
- sustavi moraju omogućavati interaktivnost kako bi svi subjekti o.o procesa mogli sudjelovati u
produkciji, vrednovanju i validaciji znanja koje sustav sadrži. To ne znači samo neposrednu i nesmetanu
komunikaciju korisnika sa sustavom već i osiguravanje stalnog utjecaja korisnika na sustav jer je sustav
uspješan u onoj mjeri u kojoj može odgovoriti potrebama i zahtjevima svojih korisnika.
4) Interoperabilnost (mogućnost razmjene obrazovnih paketa i informacija između
različitih sustava za e-učenje) PAVLINA
5) Prilagodljivost i proširivost (različitim razinama znanja) PAVLINA
6) Skalabilnost (jednostavna mogućnost računalnih kapaciteta) PAVLINA+ AFRIĆ
Afrićeva skalabilnost:
- visoka interaktivnost sama po sebi nije dostatna za uključivanje svih sudionika obrazovnog procesa
- skalabilnost sustava znači da se sustav mora moći lako prilagođavati različitim nivoima obrazovanja.
7) Otvorenost (moguća integracija novih i najrazličitijih oblika arhitektura podučavanja)
8) Sigurnost (autentifikacija korisnika i autorizacija – određivanje mogućnosti korištenja) PAVLINA
9) Mogućnost ponovnog korištenja – najvažnija karakteristika u budućnosti (objekti učenja) PAVLINA
10) Podržavanje standarda PAVLINA
11) Isplativost PAVLINA
12) Trajnost (moguća konverzija u novije formate) PAVLINA
13) Iskorištavanje postojeće računalne infrastrukture PAVLINA

3. Što je pedagoška distanca koja se javlja pri korištenju sustava za učenje na daljinu i kako ju je
moguće prevladati?
Najčešće se događa u obrazovanju na daljinu (e-učenje) npr. učenici koji pohađaju neki online tečaj
(osjećaj izoliranosti, nemotiviranosti, odustajanje, manjak komunikacije). Lawton stoga predlaže nov,
mnogo učinkovitiji model koji se sastoji od pet varijabli (student-nastavnik, student, student-student,
nastavnik, sadržaj tečaja) i ima tri faze: upoznavanje, vođenje i završavanje. Jedan od najvažnijih
elemenata koji se treba razviti tijekom te tri faze povjerenje je između studenta i nastavnika. Pedagoškom
distancom se obuhvaća intenzitet interakcije između nastavnika I studenta/učenika.
• Paradoks (više komunikacije nastavnik-student nego u tradicionalnoj nastavi)
4. Što su objekti učenja?
Temeljne jedinice znanja koje uobičajeno uključuju još manje jedinice znanja. Male, fleksibilne (mogu se
koristiti u više konteksta), sadržajno samodostatne cjeline učenja (lekcije). Mogu se višestruko ponovno
upotrebljavati, različite veličine, jednostavni za dopunjavanje. mogu se ukomponirati u nove edukativne
cjeline, omogućavaju jednostavnu prilagodbu sadržaja, jednostavni za pretraživanje (jer svaki objekt
sadrži metapodatke koji opisuju pojedini objekt i omogućavaju da on bude lako dohvaćen u pretragama) i
upravljanje sadržajem, vrijednost im svakom novom porabom raste (ne samo u uštedi vremena, već i
mogućnost da se prodaju kao objekti učenja ili da ih se isporučuje partnerima u različitim kontekstima).
-CILJ korištenja: povećava fleksibilnost podučavanja i olakšava ažuriranje obrazovnog sadržaja
(osuvremenimo li sadržaj dijela objekta učenja ova će se promjena automatski pojaviti u svim nastavnim
sadržajima i kurikulumima koji koriste taj objekt učenja)

5. Definirajte cjeloživotno učenje, navedite oblike i objasnite ih.

Cjeloživotno učenje obuhvaća sve formalne i neformalne cilju usmjerene aktivnosti koje se poduzimaju
na trajnoj osnovi radi unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija. U središtu su potrebe osobe koja uči.
Važna je motivacija za učenje (samouusmjereno učenje ili self-directed learning jer osoba koja uči donosi
odluke o izboru sadržaja i obliku učenja.)
Koncept cjeloživotnog učenja usko je povezan s konceptom društva koje uči, odnosno konceptom
“društva znanja”. Kako se učiti mora cijeli život, a cijeli se život ne može ići u školu, samorazumljivo je
da se uči izvan škole; tamo gdje se radi i gdje se živi. (Pastuović)
Koncept cjeloživotnog učenja (lifelong learning) je širi od koncepta cjeloživotnog obrazovanja/odgoja
(lifelong education), jer ne obuhvaća samo organizirano obrazovanje/odgoj nego i informalno (prirodno)
učenje.

Formalno obrazovanje (formal) → u institucionalnim, školskim oblicima, tečajevi i ispiti uz dobivanje

diploma/svjedodžbi
Neformalno obrazovanje (non-formal) →Pokretljivo i nije ograničeno na standardizirani
odgojnoobrazovni proces. Nema formalne verifikacije (radionice, trening na radnom mjestu).
Informalno obrazovanje (in-formal)→Samoobrazovanje, međugeneracijsko učenje (razmjena znanja u
obitelji, među poznanicima...).

6. Kakva je razlika između knjižnične i informacijske pismenosti; definirajte obje.

Podučavanje vještini korištenja knjižnicom:
U središtu je knjižnica, korisnik se uključuje po potrebi, vodiči i upute koje nudi knjižnica, podučavanje
kao sekundarna zadaća (ciljevi i sadržaji učenja određuju se sa stajališta knjižnice), nekoordinirano
podučavanje.
Podučavanje informacijskoj pismenosti:
U središtu je osoba koja uči (znanja koja su joj potrebna o radu s informacijama), suradnja fakultetskog
nastavnog osoblja i knjižničara, naglašena važnost pedagoških vještina u knjižnicama, standardi čine
osnovu suradnje knjižnica na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
- SINIKARA tablica (ppt.10)

7. Objasnite Eisenbergov i Berkowitzev model informacijske pismenosti „Big 6“.

(1988.) Model šest velikih vještina – kontekstualni model. Model daje korake u rješavanju informacijskih
problema (rješavanje zadataka i donošenje odluka). Većina ljudi intuitivno koristi strategiju u rješavanju
problema. Odnosi se na školsku dob.
1) Definiranje zadatka - definirati problem; identificirati potrebu
2) Strategije traženja informacija - odrediti sve moguće izvore; odabrati najbolje
3) Pretraživanje i pristup - intelektualno i fizičko pretraživanje; pronalaženje informacija
4) Korištenje informacijama - pročitati, čuti, vidjeti…; prepoznati relevantne informacije
5) Sinteza - organizirati informacije iz više izvora; predstaviti informacije
6) Vrednovanje - ocijeniti pronađeno i predstavljeno; ocijeniti proces

8. Objasnite povezanost informacijske pismenosti i kompetencije "znati učiti", uz osvrt na niže i

više vještine mišljenja.

Prema definiciji Američkog knjižničarskog društvu 1989. godine informacijski pismene osobe su „one
koje su naučile kako učiti jer znaju kako je znanje organizirano, kako pronaći informacije i kako se
koristiti njima na svima razumljiv način…“ To znači da su takve osobe svjesne svoje informacijske
potrebe, prepoznaju iformaciju koje može riješiti problem, znaju pronaći potrebnu informaciju, znaju
organizirati informacije, vrednovati i učinkovito se koristiti informacijom.
Niži oblici mišljenja uključuju samo pretraživanje informacija, a viši oblici obuhvaćaju što se s
informacijom čini (vrednovanje, razumijevanje, analiza, usporedba, zaključivanje…) Informacijski
pismena osoba prema tome (ako posjeduje obje razine mišljenja prilikom postupanja informacijom) ima
mogućnost stvaranja novog znanja na temelju informacija.

Sustavi za predmetno označivanje i pretraživanje

 1. Navedite razlike između klasifikacije i predmetnog označivanja.

Klasifikacija je postupak dijeljenja, raspoređivanja, razvrstavanja ili usustavljivanja knjižnične

građe u skupine ili vrste prema određenim kriterijima. Klasifikacija organizira pojmove u
kategorije prema sličnosti te je glavna svrha grupirati povezane pojmove.
Predmetno označivanje je određivanje sadržaja dokumenta i njegovo označivanje pojmovnim
oznakama ili postupak opisivanja i izražavanja sadržaja dokumenta riječima prirodnog jezika u
uporabi u knjižnici tj. hrvatskog jezika. Određuje se predmet, odnosno tema te se označuje
pojmovnim oznakama.

2. Objasnite tri faze sadržajnog označivanja.

1. Klasifikacija – pitanje gore
2. Signiranje - je broj, slovčana oznaka ili broj sa slovčanom oznakom na jedinici
bibliotečne građe koji određuju njen smještaj u knjižnici.
3. Predmetna obrada – pitanje gore
3. Što je tezaurus? Pojasnite odnose u tezaurusu.

Tezaurus je kontrolirani rječnik, odnosno, pomagalo za nadzor nad terminima u rječniku koje
omogućuje predmetnu analizu sadržaja. Korisnici tezaurusa: indekseri i osobe koje pretražuju.
Odnosi između termina:
1. ekvivalencije (sinonimije) - odnos između termina koji ukazuje na to da se oni mogu koristiti
kao ekvivalenti, tj. kao istoznačnice (v. sinonimi)
2. hijerarhije (generički, partitivni itd.) - Hijerarhija tezaurusa omogućuju korisnicima da izraze
njihove informacijske potrebe na širem ili užem nivou specifičnosti - uspostavlja hijerarhijski
odnos među nadređenim, podređenim i srodnim pojmovima
3. srodnosti.
Abecedni poredak pojmova i mreža uputnica koja odražavaju odnose među tim pojmovima
◼ Preporučeni termini (Deskriptori) – Termini koje indekseri i korisnici smiju koristiti pri
pretraživanju tezaurusa odnosno indeksiranju određenog koncepta
◼ Nepreporučeni termini (Nedeskriptori) – Upućuju indeksere i korisnike na termine koji bi
se trebali koristiti umjesto njih
◼ Semantički odnosi- veze između različitih preporučenih termina

4. Što je predmetni katalog?

To je vrsta kataloga u kojem je građa organizirana abecedno po predmetu.

U predmetnom katalogu građa je podijeljena po skupinama koje su određene na temelju
predmeta označenim predmetnim odrednicama, a koje su poredane po abecednom redoslijedu.

5. Odaberite dva predmetna sustava i pojasnite ih.

LCSH (Library of congress subject headings) je popis predmetnih odrednica prvobitno
oblikovanih za katalogiziranje unutar kongresne knjižnice. LCSH i njegove prijevode i adaptacije
danas rabi mnogo nacionalnih, znanstvenih i sveučilišnih knjižnica širom svijeta, kao i brojne
komercijalne baze podataka. Jezik Predmetnih odrednica Kongresne knjižnice (LCSH) nastao
je 1898. i prvi je put objavljen kao popis 1909. godine. Njegova je izgradnja slijedila upute koje
je postavio Cutter u svojoj knjizi Rules for a Dictionary Catalog. Cutter je razvio predmetni
pristup informacijama koji je bio u suprotnosti s tada prevladavajućim klaifikacijskim pristupom,
koji se smatrao općenitim i prikladnim samo za znanstvenike. Fasete koje se upotrebljavaju u
LCSH-a jesu Tema, Mjesto, Vrijeme i Oblik. One su najčešće sintatičke konstrukcije u LCSH-u.

PRECIS (Preserved Context Index System) u hrvatskom prijevodu Sustav za predmetno

označivanje s sačuvanim kontekstom, je sustav za indeksiranje koji se primarno koristi za
indeksiranje predmeta knjige.
LCSH je izvorno izgrađen da bude specifičan za jednu jedinicu, PRECIS ima za cilj proizvesti
jedinice u obliku sažetaka potpune teme dokumenta. Kategorija ključnog sustava u jeziku
PRECIS-a Dereka Austina označava o čemu se govori. Austin je u PRECIS uključio kategorije
koje su strogo funkcionalne, npr. Vršitelj radnje i objekt prijelazne radnje. PRECIS je univerzalni
abecedni predmetni jezik koji se razlikuje od ostalih svojih prethodnika jer uključuje automatske
sintakse temeljene na generativnoj gramatici.
Kod nas je Mira Mikačić razradila sustav SSZOP (Sintaktički sustav za označivanje predmeta).
Sustav je izradila u okviru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a putem njega su ostale
knjižnice u Hrvatskoj dobile po prvi puta prijedloge za opća pravila predmetne obrade djela. u
početku sustav nije bio prihvaćen, pogotovo ne od NSK, tokom posljednjih nekoliko godina
sustav je ipak testiran od strane fakultetskih i specijalnih knjižnica.

6. Definirajte klasifikaciju. Navedite barem dvije opće klasifikacijske sheme.

Klasifikacija je podjela, razvrstavanje i razradba pojmova, prema određenim načinima ili

kriterijima. Klasifikacija je postupak dijeljenja, raspoređivanja, razvrstavanja ili usustavljivanja
knjižnične građe u skupine ili vrste prema određenim kriterijima.
1. Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) - sustav sređenih pojmova unutar deset osnovnih
skupina koje se obilježuju brojkama od 0 do 9. Paul Otlet i Henry La Fontaine, 1. Izdanje 1905 u
Bruxellesu, na francuskom jeziku.
2. Deweyeva decimalna klasifikacija (DDC) –hijerarhijsko numerativna klasifikacija. Melvil
Dewey, 1876.

7. Što je indeksiranje? Objasnite dva pristupa indeksiranju.

Indeksiranje je postupak pregledavanja dokumenta kako bi se kasnije omogućilo pretraživanje

dokumenta. Tematski sadržaj dokumenta opisuje se ključnim riječima prirodnog ili kontroliranog
jezika.
- skup principa, metoda, postupaka i njihovih primjena u informacijskom procesu, kojima se
dokumentu dodjeljuju termini (ključne rijeci ili kodovi), a u cilju opisivanja njihova sadržaja i
kasnije njihovog ponovnog pronalaženja.
Dva pristupa: - derived indexing (izvedeno indeksiranje) i assigned indexing (pripisano
indeksiranje)
Upravljanje podacima
1. Što je to “razmjena podataka”? Opišite razliku između pojmova “uvoz/izvoz podataka” i
“razmjena podataka”.

Razmjena je poput uvoza i izvoza podataka, ali neovisna o nekom specifičnom softveru i OS-u,
o dnosno o nekom specifičnom informacijskom sustavu.
Uvoz (eng. import) podataka u neki softver pretpostavlja usnimavanje podataka iz formata
koji nije namijenjen točno za taj softver.
Uvoz podataka u neki online sustav je omogu¢en samo ukoliko taj sustav dopušta pohranu
korisničkih podataka.
Izvoz (eng. export)podataka iz nekog softvera (npr.Excel) pretpostavlja pohranu podataka u
format koji je namijenjen točno za taj softver.
Izvoz podataka iz nekog online sustava pretpostavlja preuzimanje podataka u nekom format
za prijenos podataka.

2. Što su to "ugniježđeni podaci". Objasnite značaj za razmjenu podataka.

Podaci unutar podataka, primjer: rječnik koji ima atribute „naslov“ i „autor“ ali ima više od jednog
autora pa ih ugnjezdimo:
Zapis = {
„naslov“:“preddiplomski studij“
„autor“:[
{„Ime“:“Ana“, „Prezime“:“Anić“},
{„Ime“:“Ivo“,“Prezime“:“Ivić“}
]}
Značajni su za razmjenu podataka zato što se jednostavno mogu prebaciti u drugi format
ukoliko je potrebno.

3. Navedite primjer formata za razmjenu podataka i opišite glavne značajke tog formata.

XML ili Json oboje web standardi i formati za razmjenu, JSON je budućnost weba i on je rječnik,
svaki atribut ima ime(npr. Zapis= „Ime“:“Ana“)
JSON je vrsta formata koji se koristi tzv. rječnikom (python rječnik). Sastoji se od ključa i
vrijednosti („key“: „value“), prihvaća sve vrste podataka (string, integer, float, bool, None),
jednostavan je za upravljanje. Kao i pythonon rječnik, piše se u vitičastim zagradama.

4. Što je to API? Navedite primjer i opišite čemu služi.

Posluzitelj za dobavljanje podataka sa neke stranice.

Npr. Crossref: API pomoću kojega dohvaćamo bibliografske podatke o knjigama putem doi
oznake. Besplatan je za korištenje, ali se potrebno registrirati.
Uvod u studije o korisnicima informacija

1. Kako Sečić objašnjava informacijsku potrebu?

Subjektivno: želja pojedinca da locira i pribavi informaciju kako bi zadovoljio svjesnu ili
nesvjesnu potrebu.
Objektivno: zahtjev za zadovoljavanjem potrebe za informacijom.

2. Objasnite Paisleyovu tipologiju korisnika informacija.

Paisley je pokušao utvrditi konceptualni okvir za istraživanje o korisnicima. Ne promatra

korisnika kao pripadnika neke određene skupine, već smatra da svaki korisnik pripada nekolikim
različitim sustavima koji dotiču sve aspekte njegova života i rada.
Navodi znanstvenike kao korisnike: Paisleyev korisnik – znanstvenik može se promatrati s
obzirom na: – 1. kulturu kojoj pripada i koja u bitnoj mjeri određuje informacijski sustav znanosti
unutar kojega djeluje znanstvena zajednica – politički sistem kojemu pripada, odnosno unutar
kojega djeluje
2. Znanstvenik u okviru političkog sustava – Npr. u SAD-u primijećena pojava “znanstvenog
nacionalizma” – ignoriranje stranih
3. Znanstvenik u okviru znanstvene grane, profesije - profesionalnu zajednicu koje je član i
preko koje ima uvid i nadzor nad službenim informacijskim kanalima, skupinu stručnjaka-
specijalista s kojom kontaktira (tzv. referentna skupina) (br. 4) – unutar koje se kao podsistem
pojavljuje tzv. nevidljivi koledži (invisible college) (br. 5) – grupa unutar koje se svi znaju (do
stotinjak znanstvenika, npr. susreću se na konferencijama)
6. Znanstvenik u okviru formalne organizacije- formalna organizacija kojoj znastvenik pripada i
unutar koje ima odgovarajuće zadaće s obzirom na organizaciju posla, stupanj odgovornosti i
rezultate svoga rada
7. Znanstvenik u okviru radnog tima – radni tim, koji je postavljen kao podsustav formalne
organizacije – koji se postavlja vezano uz određene istraživačko-razvojne programe tijekom
izvedbe kojih se javljaju određeni problemi koje tim mora riješavati
8. Znanstvenik sam po sebi – “u okviru svoje glave” – Motivacija, inteligencija, kreativnost,
kognitivna struktura – Ovisi o svim ostalim sustavima kojima pripada
9. Znanstvenik u zakonskom i gospodarskom sustavu
10. Znanstvenik u formalnom informacijskom sustavu (knjižnice informacijske ustanove)

3. Po čemu se razlikuje obrazovanje korisnika informacija nekad (vezano uz izvore i alate) i

danas (vezano uz korisnika informacija)?

-Prije se učilo korisnike kako da koriste katalog a sada da nauče kako informacija dolazi od
pošaljitelja do primatelja, odnosno danas ih je važno informacijski opismeniti. Prije se
usmjeravalo na knjižničnu pismenost, a danas na informacijsku pismenost.
- Prije predavanje o knjižnici i njenom korištenju (1684. Bibliotekar Schmid), Dewey začetnik
edukacije korisnika upućuje na potrebu obrazovanja studenata, pedesetih provedeno
istraživanje je li potrebno podučavanje (je), šezdesetih raste zanimanje knjižničara za tu temu
- Sadržaji prije: pronalaženje signature i literature na određenu temu, pronalaženje bibliografskih
navoda, pisanje bibliografija, pripremanje anotiranih bibliografija
Promjene pod utjecajem tehnologija dns, nove zadaće knjižničara su online tečajevi za korisnike
(npr. Virtualna učionica NSK), dns cjeloživotno učenje

4. Objasnite termin „politika brige za korisnika“.

Termin politika brige o korisniku obuhvaća načela i pravila usmjerena na korisnike koja
zaposlenici knjižnice moraju slijediti. Knjižnica mora odgovoriti na potrebe korisnika i to radi i
kroz politiku brige za korisnike (uz istraživanje potreba, identificiranje potencijalnih korisnika,
promicanje obrazovanja, osiguravanje prostora i građe za sve itd.).
- Poruke koje šalje knjižnica - neutralne i objektivne, Osoblje ljubazno, prijateljski raspoloženo,
trenirano za rad i brigu o korisnicima, ima osnovna znanja za rad s korisnicima s posebnim
potrebama, izbjegavaju žargon u komunikaciji, ima više načina komunikacije s korisnicima
(ploče, bilteni, web stranice), usluge su planirane, pripremane i provedive, radno vrijeme
odgovara korisnicima, oprema prilagođena svim korisnicima, uključivanje korisnika

5. Navedite kategorije korisnika koje pripadaju posebnim korisničkim skupinama u

informacijskim ustanovama.

1) Invalidi (ograničena motorika, slijepi, gluhi..)

2) Osobe s poteškoćama (teškoće u čitanju, usporen mentalni razvoj, demencija)
3) Osobe smještene u ustanovama ( bolnice, ubožnice, zatvori)
4) Osobe s posebnim okolnostima (nepismeni, nezaposleni, umirovljenici...)
5) Pripadnici dugih/manjinskih kultura (etnička, jezična i kulturna različitost).

6. Objasnite termin „građa lagana za čitanje“ i dva načina prilagodbe knjižnične građe
posebnim korisničkim skupinama.

Građa lagana za čitanje: što manje apstraktnih pojmova, kronološki slijed, jednostavni opisi, ne
previše likova, slike ne smiju biti apstraktne, zvučne knjige, multimedija.
Za gluhe: dostupnost zvučnih datoteka u transkriptu, zvučni signali zamjenjeni svjetlosnim
signalima...
Slijepi i slabovidni: taktilne knjige, zvučne knjige...
Disleksija: prilagodba formata i sadržaja

7. Navedite i pojasnite tri tehnike prikupljanja povratnih informacija od korisnika.

ANKETA: skupina ispitanika (uzorak) koja predstavlja veću skupinu sličnih ispitanika
(populacije) odgovara na niz pitanja. Tipične su papirnate ankete.
INTERVJU: manje ili više strukturiran razgovor. Kvantitativna metoda koja omogućuje otkrivanje
tema o kojima istraživač ne bi postavio pitanje u anketi.
BENCHMARKING: Nije dovoljno zaključivati o jednoj usluzi i pokazateljima unutar nje: Treba
komparirati usluge (npr. zašto jedna ima bolji uspjeh od druge), Treba komparirati ustanove,
Treba komparirati postignuća jedne u odnosu na razdoblja, Treba istraživati primjere dobre
prakse, TREBA ODREDITI KRITERIJE ZA USPOREDBU a Ne samo istražiti uslugu samu po
sebi, nego njezin ishod - utjecaj na korisnike (outcome!). Da bi metoda bila primjenjiva –
uspoređuju se ustanove koje su ispitivane istom metodologijom. Ispitivanje mora biti usporedivo
i Ima elemente za identifikaciju dobre prakse.
TAJNO KUPOVANJE: Iz trgovine u druge uslužne djelatnosti CILJ – nije uloviti u greškama
nego identificirati slabe točke ali i kvalitetne usluge = optimalna usmjerenost na korisnike.
Rezultati se daju upravi koja organizira rasprave sa zaposlenicima. METODA – sustavno
promatranje koje provodi “tajni kupac” prema određenom instrumentu (protokolu), Dobro
razrađeni kriteriji koje kupac prati (ocjenjuje). Zaposlenici trebaju znati (svrhu, okvirno vrijeme,
što se prati, ali ne osobu) U informacijskom području: Rad s korisnicima, Najviše za testiranje
kvalitete informacijske službe u knjižnicama. najmanje jednom godišnje, Rezultati se mogu
koristiti kao mjerilo za komparaciju kod sljedećeg posjeta (i za benchmarking više ustanova)
Mogući problemi: Osoblje se osjeća nadgledano i ako su kriteriji ocjenjivanja nejasno definirani

Digitalna multimedija

1. Opišite vrste digitalne grafike. Koja biste svojstva pojedine vrste istaknuli? Koje biste
prednosti i nedostatke pojedine vrste istaknuli?
Rasterska (bitmap) - raster je mreža horizontalnih i vertikalnih linija koje zatvaraju polja –
pikseli. Svak piksel pohranjuje informacije o boji i osvjetljenju. Od ove grafike nastaju
realistične slike, stvarna kvaliteta slike, kvalitetna prezentacija slike
Može nositi i druge informacije poput alpha channel: kombiniranje slike s pozadinom
(prozironost) i Z-depth: slika se kombinira s crno bijelom slikom koja je grafička reprezentacija
dubine (3D efekti)
Vektorska- vektori su vrijednosti (koje imaju svoj iznos, smjer i orijentaciju, početnu i završnu
točku te duljinu puta. Ona sadrži točne geometrijske podatke (topologiju, veze, boju). Slike u
vektorskoj grafici su u potpunosti opisane matematičkim funkcijama. Svaka pojedina linija
sastavljena je od velike zbirke točaka s linijama koje povezuju sve njih ili samo s nekoliko
kontrolnih točaka koje su povezane tzv. Bezierove krivulje.
Rasterska nema ograničenja vezano za boje jer raster podržava široki raspon boja, a jedino
ograničenje se odnosi na rezoluciju. Budućći da pikseli nose informaciju pa pri smanjenju ili
povećavanju slika, računalo reducira informacije. Najbolje ovu vrstu grafike ostaviti u
incijnalnom stanju. Zauzima veliku količinu memorijskog prostora.
Kod vektorske grafike slika koju vidimo je softverska interpretacija matematičkih izračuna.
Kvaliteta pri promjeni veličine ostaje nepromijenjena jer se mijenjaju samo parametri u kodu na
temelju kojih se vrše novi izračui i kvaliteta ostaje nepromijenjena, a informacije se ne dodaju
( interpoliraju) ili gube (reduciraju) i to ih čini idealnim za logotipe tvrtki, karte ili druge objekte
koje je potrebno često mijenjati. Ograničenje postoji na razini boje (8-bit) dubina (256 boja) te
slike ne možemo vidjeti bez odgovarajućeg softvera. Obično prilično male datoteke jer sadrže
samo podatke o bezijerovim krivuljama koje tvore crtež.
2. Što je kompresija digitalnog zapisa, npr. grafike, audia, videa i kako se provodi? Što je
lossy, a što lossless kompresija?
Kompresija je sažeto zapisivanje skupina podataka (datoteka) kako bi zauzimali manje
memorijskoga prostora ili kako bi im se skratilo vrijeme prijenosa komunikacijskom mrežom;
što je kompresija veća konačna datoteka je manja.

GRAFIKA: 2 tipa kompresije: kompresija s gubicima i kompresija bez gubitka. Formati koji
komprimiraju podatke/informacije: PNG, GIF, JPEG.
Svaki od njih se još dalje dijeli na ostale, ovisno o tome koji algoritam se koristi za kompresiju.
1. JPEG: koristi većina softvera i web preglednika; pohranjuje kvalitetnu sliku u datoteci male
veličine uz vrlo mali gubitak kvalitete; JPEG nudi 10 razina kvalitete –manja datoteka znači i
veći gubitak kvalitete
2. GIF ( Graphical Interchange Format)
 grafika s malo boja, npr. za logotip ili ikonu; želite sliku s nekim transparetnim dijelovima za
web; kombinirati nekoliko slika u animaciju; spremiti tekst kao grafiku
- lossy format ( 24bit i 32-bitnu) , lossless (16 bit) slike
sažimanje bez gubitka informacija (lossless compression) slike nakon dekompresije mogu
vratiti u identično stanje u kojemu su bile, a veličina datoteke može se smanjiti za oko 50%
sažimanje s gubitkom informacija (lossy compression), može postići veći stupanj
komprimiranja slikovnog sadržaja, a time i smanjenja veličine datoteke, uz opadanje kakvoće
slike - datoteka se ne može vratiti u stanje prije sažimanja zbog nepovratnog uklanjanja
određenih informacija.

AUDIO: lossless – kvaliteta komprimiranog zvuka jednaka je kvaliteti izvorne audio datoteke i
lossy – kvaliteta komprimiranog zvuka niža je od izvornika (npr. MP3,wma). Upotrepobljavaju
se algoritamski parovi ( kodeki) koji se podudaraju s kompresijom odnosno dekompresijom.
1. MP3 koristi psihoakustične modele kako bi zanemario slabije čujne komponente, i
zabilježio preostale informacije na učinkovit način – tipično 1/10 veličine izvornog
nekomprimiranog audia.
2. AAC i MWA – kod AAC-a je bolja kvaliteta od MP3 za istu razinu kompresije ili manja
veličina datoteke za istu kvalitetu audia; kod WMA format reducira veličinu datoteke, no
ne unapređuje kvalitetu zvuka
VIDEO koristi intraframe: komprimira se pojedina sličica, npr. konvertiranjem u JPEG –
dobije se M-JPEG, i interframe kompresija: eliminiraju se pojedine sličice, a pohranjuju se
samo promjene između sličica.

Lossy je kompresija veće vrijednosti, njome gubimo podatke prilikom spremanja. Lossy
kompresira dokument 10 puta više nego Lossless. Koristi se za spremanje fotografija koje sadrže
nekoliko milijuna boja, pa je stoga kompresija neprimjetna.
Lossless je kompresija slabije vrijednosti. Ovom tehnikom smanjujemo veličinu dokumenta, a da
pritom ne izgubimo izvorne podatke. Ova vrsta kompresije traži područja piksela koji imaju
jednaku vrijednost, a potom ih kodira. Na ovaj način dobivamo kompresiranu sliku koja je
istovjetna izvorniku.

3. Objasnite problem kôdnih stranica kod digitalnog teksta? Koje standarde kôdnih
stranica poznajete i koje su im značajke?
Problemi su prisutni kod prikaza znakova slova na različitim računalima, tipkovnicama, jezicima
i pismima zato što većina država svoj raspored slova na tipkovnicama ima prilagođeno prema
svome jeziku i specifičnim znakovima toga jezika što se pojavilo razvojem Interneta i
međunarodne komunikacije putem računala. Različitim slovnim znakovima dodjeljivane su iste
kodne pozicije. Problem prepoznavanja koda i prikaza su najčešći kod specifičnih znakova
unutar nekog jezika
1. 7 bitni -ASCII American Standard Code for Information Interchange ( ISO 646)
najstarijih i najraširenijih međunarodnih kodova prihvaćen kao osnovna norma za
kodiranje tekstova na računalima
slovni znakovi latinice kojima se koristi engleski jezik prvi dobili jedinstvene
kodove koji se koriste u cijelom svijetu
2. 8-bitna ASCII ( 128-255) nastala kao proširenje na 7-bitnu. ISO Latin 1 dodatni
znakovi za područja zapadne Europe, Afrike i Amerike koji sadrži dodatne kodove od
160 do 255 za znakove s naglascima i druga slova potrebna za pisanje i ASCII
podskup znakova koji se nalaze na istim kodnim pozicijama te ISO Latin 2 kojim su
pokrivena područja srednje Europe i posebnih pisama koja koriste dijakritičkim
znakove, tilde itd. ( znakovi hrvatske abecede)
3. UTF-8 – 8-bitno kodiranje, s promjenjvim brojem bajtova po znaku
kompatibilan sa 7-bitnim ASCII standardom
4. UTF 16 nastao kao proširenje ASCII-ja na dodatni bajt zbog čega se dobila
mogućnost kodiranja 65536 znakova. Sadrži tablice za sva slova sa svim jezicima
svijeta osim posebnih abeceda (kineska, japanska...). Nije zatvoreni sustav, može
nadopunjavati svoj skup znakova.

4. Objasnite pojmove spremnika (kontejnera) i kodeka kod digitalnog videa.

Kodek je algoritamski par koji se podudara s kompresijom tj. dekompresijom (interpretira video
datoteku i određuje kako će se prikazati na zaslonu računala.) VLC ili PotPlayer
Mnogi kodeki se moraju instalirati kao dodatci aplikacijama za reprodukciju / uređivanje
Kontejner je datoteka za koju su korišteni različit kodeci kao što su npr. DivX da bi se
komprimirao određeni format videa u oblik veličinom primjeren računalu. Obično sadrži video
kodek i audio kodek te podnaslove, a moguće je samostalno odabrati kodek za video i audio te
tako osigurati različite kombinacije kvalitete. AVI, Matroska (MKV koji je popularan jer sadrži
sve kodeke, neograničeni broj audio i video zapisa)

5. Opišite postupak digitalizacije teksta i slike. Koje su razlike? Koje vrste skenera
razlikujete?
Digitalizacija slika se provodi skeniranjem skenerima i snimanjem digitalnim
fotoaparatima. Skeniranje skenerima provodi se uzorkovanjem boja na različitm mjestima a
slika koju računalo prezentira mreža je elemenata slike. Dobiveni digitalni zapis slike može biti
bez sažimanja podataka (npr. TIFF) ili sa sažimanjem (JPEG), a takve se slike mogu naknadno
računalno obraditi, pri čemu se može povećati ili smanjiti njihova svjetlina, kontrast, intenzitet
boje, oštrina i sl. te ukloniti neželjeni efekti uglavnom nastali digitalizacijom uz premalenu
razlučivost. Digitalizirani crtež mogu se posebnim programom iz rasterske slike pretvoriti u
vektorsku računalnu grafiku.
Snimanje digitalnim fotoaparatima prilikom pritiska na okidač svijetlost se odbije od objekta
koji smo fokusirali te svijetlost ulazi u leću, putujući tu svijetost detektiraju senzori digitalnih
fotoaparata CCD (charge coupled device) CMOS (complementary metal-oxide semiconductor)
pretvara u električne signale. Senzor slike je izložen svjetlu, a senzor mjeri svjetlo koje udara
svaki piksela na senzoru. Senzor slike ima milijune piksela (područja fotoreceptora) - kamera od
20 megapiksela sadrži 20 milijuna fotoreceptora na senzoru slike. Senzor slike određuje boju i
intenzitet svjetla koje udara svaki piksela. Procesor slike unutar fotoaparata pretvara svjetlo u
digitalne podatke, što je skup brojeva koje računalo može koristiti za stvaranje slike na zaslonu.
Međuspremnik kamere (buffer) (koji se sastoji od memorije s izravnim pristupom ili RAM-a),
koji privremeno zadržava podatke o podacima prije nego što ih hardver fotoaparata zapiše na
memorijsku karticu. Što je buffer veći može spremiti više fotografija dok one nisu zapisane na
memorijsku karticu.

Tekst se može digitalizirati skeniranjem i fotografiranjem digitalnim fotoaparatom. U

slučaju skeniranja i fotografiranja potrebno je provesti i optičko prepoznavanje slova (OCR).
OCR sustav se sastoji od optičkog skenera za čitanje teksta i složenog softvera za analiziranje
slika. Koristi komibinacije hardvera i softvera koji prepoznaju slovne znakove.
Dvije metode: uspoređivanje matrice koje je jednostavnije i učestalije; uspoređuje što skener
vidi kao slovni znak sa popisom slovnih matrica ili predložaka. Kada skenirana slika odgovara
jednoj od zadanih matrica unutar postavljenog stupnja sličnosti računalo joj dodjeluje kod jednog
od ASCII znakova i pronalaženje ključnih riječi bez predloška radi se o intelegentnom
prepoznavanju znakova što ovisi o „računalnoj intelegenciji“ postavljenoj od strane proizvođača.
Računalo traži osnovne oblike kao što su otvorene površine, zatvoreni oblici itd.
Proces čitanja i prepoznavanja slovnih znakova program provodi u 4 koraka: otvaranje
slike, čitanje slike, provjerava pravopsa i spremanje teksta u neki programa za obradu teksta.
Skeniranje teksta može se izvršiti na originalu ili na mikrofilmu (za razliku od slika koje se ne
mogu prepisivati).
Skenirati se može u boji ili u crno-bijeloj tehnici. Fotografiranje teksta vrši se digitalnim
fotoaparatom. Najčešće se primjenjuje kod gradiva za koje postoji opasnost od oštećenja.

Ručni skener, plošni i rotacijski.

Ručni skeneri se koriste laganim povlačenjem preko cijele površine dokumenta koji želite
skenirati. Omogućuju skeniranje predmeta bilo koje veličine. Često nude nižu kvalitetu ispisa i
nisku cijenu. Postoje crno-bijeli i u boji, razlučivosti do max 400 (dpi), a obično imaju najviše 8
bita po boji. Danas se koriste uglavnom kao čitači barkoda.
Plošni skener spomična glava skenera u kojoj se nalazi višestruki senzori stvrstani u red. Ta
glava postepenim pomicanjem u y smjeru stvara uzorke tj. vrijednosti boja kako bi se dobio
cjelokupni prikaz skeniranog objekta. Uzorkovanje je proces koji je definiran x i y varijablama.
X varijabla uključuje glavu skenera dok y smjer u kojem se ta glava pomiče.
te se tako stvara cjelokupni prikaz objekta.
Rotacijski skeneri skupi, razlučivosti su od 2400 do 9600 dpi. Predložak se lijepi na prozirni
šuplji valjak (bubanj) koji rotira i pomiče se u smjeru osi rotacije. Na rotacijskom skeneru mogu
se skenirati samo savitljivi predlošci. Rotacijski skeneri rabe se za profesionalnu primjenu gdje je
potrebna vrhunska kakvoća skeniranja.

6. Navedite i opišite po tri najčešća formata datoteka za digitalni tekst, grafiku, audio i
video.
Digitalni tekst:
RTF – standardiziran od strane Microsofta za stvaranje formatiranih tekstova. RTF može
uključivati informacije kao što su stil teksta, veličinu i boju. Također, univerzalan je tako da
može biti korišten u cijelome svijetu.
HTML - prezentacijski jezik za izradu web stranica. HTML je jednostavan za uporabu i lako se
uči, a prikaz hipertekst dokumenta omogućuje web preglednik. Temeljna zadaća HTML jezika
jest uputiti web preglednik kako prikazati hipertext dokument.
DOC – format korišten u Microsoft Word-u, DOC dokument može sadržavati formatirani tekst,
slike, tablice, grafove, numerirane stranice i postavke za printanje. Sa svakom novom verzijom
Word-a, može doći do problema sa kompatibilnošću.

Grafika:
JPEG Koristi se sažimanje podataka uz gubitak kvalitete slike (lossy format): za pohranu
fotografija, nešto rjeđe za pohranjivanje crteža ili slika s malo boja
- popularan format korišten kod fotoaparat, na internetu zbog mogućnosti znatnog smanjivanja
slike što omogućuje brže učitavanje
- PREDNOST: u odnosu na druge formate zauzima malo memorije
- NEDOSTATAK: izražene nepravilnosti slike, posebno rubne nepravilnosti i šum što
utječe na oštrinu slike tj. na fine detalje, bogatstvo boje
- svakim daljnjim spremanjem slike gubi se na kvaliteti
- Prikladan za arhiviranje, ne podržava prozirnost i animaciju
GIF (Graphic Interchange Format) – za grafiku s malo boja (ikone), ima transparentne
dijelove, može kombinirati nekoliko slika u animaciju, može spremiti tekst kao grafiku., lossy
format
TIFF (Tagged Image File Format)- standardni format za pohranu slikovnih datoteka. TIFF se
preporučuje za pohranu master slika zbog značajki koje omogućuju pohranu visoke razlučivosti i
dubine boja, pohranu metapodataka o slici, može se koristiti na svim računalima i u svim
programima, a i njegove su datoteke najveće zbog čega je veoma prikladan za pohranu master
slika.
- podržava sažimanje podataka bez gubitaka, ali može pohranjivati i nesažete podatke
- memorijski zahtjevan format za profesionalnu uporabu, postere, izložbene i Jumbo
plakate, tehničke fotografije

Audio:
WAV – nekomprimirani audio foramat razvijen od strane Microsofta; WAV datoteke mogu biti
mono ili stereo datoteke te različite učestalosti uzrokovanja i rezolucije.
AIFF – AIFF datoteka se sastoji od tzv. „komadića“ u kojima su pohranjeni audio podaci.
MP3 - dio MPEG formata. Od popularnijih formata za slušanje i spremanje glazbe, smatra se
lossy formatom ali bez obzira na taj gubitak kada prenosi zvuk zadovoljava potrebe korisnika u
potpunosti. - format za streamanje

Video:
AVI – Microsoftov format, svaka datoteka je enkodirana kodekom (DivX, Cinepak) koji rade
kopresiju videa na izlazu te dekompresiju tijekom gledanja, ne podržava interkaciju s
korisnicima. Veličina slike, brzina izmjene sličica te intenzitet boja se mogu neovisno podesiti.
Quick Time (MOV) – Mac i PC, kontejner sa velikim brojem komponenti (tracks). Svaki track
se sastoji od digitalnih medijskih podataka odgovarajućeg formata.
-Adaptiran od strane ISO kao startna točka razvoja jedinstvenog digitalno medijalnog formata
skladištenja za MPEG-4
WMV – Windows Media Video, dobre je kompresije i kvalitete, prilagođen za Windows, ne
podržava interakciju s korisnicima.

7. Koje biste prednosti digitalnih medija istaknuli, uspoređujući ih s analognim? Koji su

glavni nedostaci?
Digitalne informacije se mogu reprodukcirati, uređivati i integrirati na različite medije te na taj
način lakše i brže distributirati, čuvati duži period dok s druge strane možemo govoriti o
problemu čuvanja na različitim OS čiji softveri s vremenom postaju zastarjeli, ili ako govorimo o
kompresiji u koijma slike gube kvalitetu. Također kao nedostatak kod digitalnih medija možemo
spomenuti zastarijevanje formata u kojem su spremljeni i medija na kojem su spremljeni.

8. Na koji su način sadržane informacije u digitalnim medijima (tekst, grafika, audio,

video)? Pojasnite koncept kôdiranja. Koja su ograničenja u postupcima kôdiranja prisutna
i zbog kojih razloga?
Informacije su u digitalnim medijima sadržane u obliku 0 i 1 ( binarno). Svaki znak ima određeni
broj nula i jedinica kojima se opisuje. Kako svaki znak mora biti opisan određenim kodom tu
dolazi do problema jer svaku sustav ili računalo nužno ne koristi isti kod (tj. standard) kojim
zapisuje te 0 i 1 te prilikom otvaranja na drugom računalu koje ne koristi isti kodni sustav kao
onaj primarni na kojemu je stvoreno nećemo moći pročitati te informacije tj. kako bi Stojanovski
rekla vidjeti ćemo črćkice na računalu. Problem se javlja i kada svaki znak npr. bude opisan s 32
bita što zauzima mnogo računalne memorije i nije isplativo.