SKRIVENI KURIKULUM

 ovaj izraz prvi je upotrijebio Philip Jackson (1968.) da bi pokazao da su društveni

zahtjevi za učenjem u školi, iako često prikriveni, iznimno važni te je naglasio tri
elementa skrivenog kurikuluma:
1. stiska u učionici – učenici moraju trpjeti kašnjenja, nepoštivanje njihovih želja i
ometanje pažnje
2. proturječna privrženost – zahtijeva se i od nastavnika i od učenika
3. neravnopravan odnos snaga između nastavnika i učenika u korist nastavnika
 skriveni kurikulum pretpostavlja učenje stavova, normi, vjerovanja, vrijednosti i
pretpostavki, što je sve često izraženo u vidu pravila, rituala i propisa, koji se rijetko kad
preispituju te se uzimaju zdravo za gotovo (prosudba je li skriveni kurikulum pozitivan ili
negativan ovisi o vrijednosnom stavu dane osobe)
 Jacksonova analiza skrivenog kurikuluma nazvana je funkcionalističkim gledištem jer
se pretpostavlja da škole promiču ciljeve i funkcije široke društvene zajednice
 o skrivenom kurikulumu ima mnogo kritičkih mišljenja:
o neki autori tvrde da škole rade kako bi održale kapitalistički sustav jer se u njima
uspostavljaju određeni društveni odnosi (hijerarhijska podjela rada između nastavnika i
učenika, otuđenost učenikova rada u školi i fragmentacija rada i štetno natjecanje među
učenicima) – postoji mnogo skrivenih kurikuluma
o neki tvrde da postoji visoko-statusno i nisko-statusno znanje – siromašni učenici i
učenici manjinskih skupina isključeni su iz kurikuluma koji osigurava visoko-statusno
(tehničko) znanje, a to se iskorištava kao sredstvo kojim se filtrira ekonomsko
raslojavanje i budući izgledi za karijeru
o neki tvrde da se skrivenim kurikulumom ovjekovječuje nejednakost koja nastaje zbog
općih i posebnih značajki škola – mnoge opće značajke škola vrlo su vidljive te sadrže
elemente poput propisanog sadržaja, dužine nastavnih sati i postupaka ispitivanja
 ispiti također imaju svoj skriveni kurikulum – ispiti znatno mogu utjecati na:
nastavne metode, jačinu motivacije učenika, upućivanje starijih nastavnika u određene
razrede i interakcije između nastavnika i učenika

OVLAŠĆIVANJE NASTAVNIKA

 kada je riječ o školama moć se razumije kao „čin ili djelovanje“ – to su prilike koje se
nastavnicima pružaju za isprobavanje novih pristupa, rješavanje problema i ispitivanje,
pomoć u njihovu ovlašćivanju
 ovlašćivanje nastavnika (i učenika) događa se kada u svojim školama mogu stvarati nešto
suvislo (obezvlašteni su oni nastavnici koji poučavaju braneći se i nadzirući znanje kako
bi time nadzirali učenike

1
  nastavnicima i učenicima potrebno je ovlašćivanje kako bi se oduprli i borili protiv
dominacije koju kapitalizam stvara u društvu
 neki autori govore kako nastavnici postupno postaju obezvlašteni, jer se u školama u
kurikulume uvode postupci tehničkog nadzora
 ovlašćivanjem se također može zadržati zajednički razvoj ovlašćivanja nastavnika i
učenika – proces pregovaranja između nastavnika i njihovih učenika osnažuje i jedne i
druge jer imaju zajedničke obveze te zajednički odlučuju o razrednim aktivnostima
 nastavnici se mogu ovlastiti uporabom više resursa kao što je tehnologija (široka
primjena računalske tehnologije može povećati kakvoću nastave, a nastavnici mogu
tehnologiju prilagoditi svojoj kreativnosti
 nastavnik je filtar kroz koji prolazi mandatni kurikulum – nastavnici filtriraju ciljeve i
smišljaju načine kako da ih postignu, osmišljavaju kontekst u kojem se odvija nastava i
čine nužne prilagodbe, prepoznaju teškoće te ih potom definiraju i traže načine za njihovo
rješavanje (oni se ovlašćuju kako bi kritički ispitali stvari i još bolje radili)
 školski ravnatelji imaju sredstva i mogućnosti za ovlašćivanje nastavnika (osobito dobrim
nastavnicima mogu osigurati rukovodeće položaje, mogu ima tijekom radnog dana dati
više prilike da razgovaraju o nastavnim problemima)
 djelotvorni se sustavi nagrađivanja mogu primjenjivati kako bi se povećala motivacija
nastavnika, kako bi se prihvaćala osobna odgovornost, kako bi se nastavnici stalno što
više stručno usavršavali, kako bi proširena definicija nastavnikovih radnih obveza postala
što prihvatljivijom
 nastavnici se mogu jako osnažiti tako:
o da zajedno rade na udruženim projektima
o da međusobno razgovaraju o značajnim pojedinostima
o da zajedno planiraju ili ocjenjuju teme
o da u dogovoru s kolegama sjede jedni drugima na satima
o da se zajedno stručno usavršavaju i osposobljavaju jedni druge
o da imaju pristup odgovarajućim materijalnim sredstvima i osobama koje im mogu
pomoći
 organizacijski problemi škola mogu se prilično smanjiti razvojem demokratskih struktura
koje pretpostavljaju ova načela:
 ljude na rukovodećim položajima trebali bi imenovati nastavnici
 rad škole mora počivati na autoritetu i odgovornosti sviju, a ne odabranih
 svi bi nastavnici neko vrijeme trebali raditi na poslovima upravljanja
 formalne nagrade za nastavnike trebale bi biti pod nadzorom nastavnika
ciljevi škole moraju se formulirati i dogovoriti skupnim konsenzusom

OCJENJIVANJE NASTAVNIKA

 „sustavno i otvoreno ocjenjivanje rada nastavnika“

2
 ovaj izraz ponekad izaziva pozitivne primjedbe koje se tiču razumna planiranja i stručna
razvoja, a ponekad negodovanje jer se doživljava kao nepravedno traženje nastavnikovih
slabosti
 programi ocjenjivanja nastavnika usmjereni su na:
1. formativno ocjenjivanje – bavi se stručnim razvojem, poboljšanjem rada koje se
temelji na prepoznavanju jakosti, slabosti, potreba i interesa
2. sumativno ocjenjivanje – bavi se odabirom, unapređenjem, premještanjem i
otpuštanjem nastavnika
 razlozi za ocjenjivanje nastavnika:
a. nastavnici moraju dobiti povratnu informaciju o onome što doista rade
b. dio planiranja kurikuluma uključuje vrednovanje i ocjenjivanje
c. kako bi se škole uključile u zdravo odlučivanje
d. ocjenjivanje nastavnika pomaže nastavniku u njegovu stručnom razvoju
e. kako bi se opravdali zahtjevi za resursima, uprava zahtijeva ocjenu načina na koji
nastavnici te resurse primjenjuju
f. društvena zajednica želi dokaze da nastavnici postižu ono što tvrde da rade
 ocjenjivanje nastavnika usmjereno je na:
 nastavnikovo ponašanje u razredu
 nastavnikovo ponašanje kad radi s kolegama i u timovima
 ponašanja i iskustva učenika s nastavnikom
 rezultati učenika
 ocjenjivanje nastavnika provode:
 nastavnici jednaka položaja i iskustva
 ravnatelji/pročelnici
 stručni vrednovatelji ili ravnatelji/pročelnici neke druge škole
 stručnjaci, članovi školskih vijeća
 samoocjenjivanje
 kriteriji koji se primjenjuju u ocjenjivanju:
 osobine nastavnika: poznavanje predmeta, suosjećajnost, komunikacijske
sposobnosti
 opis radnog mjesta: planiranje nastave, interakcija, ponavljanje
 metode ocjenjivanja:
1) hospitacije
2) prisustvovanje drugim aktivnostima
3) intervjui
4) analiza nastavnih priprema
5) obrasci za samoocjenjivanje
6) procjena učenika
7) upitnik koji ispunjava osoba koja ga ocjenjuje
8) povratna informacija od učenika

3
 ocjenjivanje nastavnika trebalo bi otkriti nastavnike kojima je potrebno stručno
usavršavanje

NAMJERE, CILJEVI I ZADACI

ODABIR METODE
PROCJENJIVANJE, OCJENJIVANJE I TESTIRANJE

 procjenjivanje je izraz koji se obično rabio za opisivanje aktivnosti koje izvodi

nastavnik kako bi dobio informacije o znanju, sposobnostima i stavovima učenika
 razlozi provođenja procjenjivanja:
1) učenike je potrebno procjenjivati prema njihovoj razini uspjeha
2) potrebno je odabrati učenike koji će se primiti u školsku ustanovu
3) primjenjuje se kako bi učenici dobili dijagnostičke podatke o onome što nisu
naučili
4) učenicima pomaže u odabiru budućih aktivnosti
5) primjenjuje se kako bi se predvidjela uspješnost učenika u određenim područjima
 testovi su najčešće materijali koji se koriste da bi se procijenio rad učenika i koje je
moguće ocjenjivati (svi bi testovi trebali imati visok stupanj valjanosti i pouzdanosti)
 izraz vrednovanje često se rabi u istom značenju kao i izraz procjenjivanje, ali
vrednovanje sadrži procjenjivanje – to je opći izraz koji se odnosi na sve vrste
podataka što se prikupljaju u školovanju uključujući podatke o ponašanju učenika,
nastavnikovu planiranju i poučavanju te korištenim materijalima za kurikulum; za
procjenjivanje se najčešće kaže da je vođeno kriterijem ili normom
 uobičajene tehnike procjenjivanja znanja:

Dijagnostičko vrednovanje Formativno vrednovanje Sumativno vrednovanje

Kontrolne liste Kontrolne liste Kontrolne liste
Ljestvice za ocjenjivanje Ljestvice za ocjenjivanje Ljestvice za ocjenjivanje
Popisi interesa Ljestvice stavova Ljestvice stavova
Projektivne tehnike Analiza sadržaja Analiza sadržaja
Ljestvice stavova Objektivni testovi eseji Semantički diferencijali
Analiza sadržaja Intervjui Objektivni testovi
Semantički diferencijali Eseji
Objektivni testovi Standardizirani testovi
Eseji Intervjui
Intervjui
Standardizirani testovi

IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA ŠKOLI

4
  izrada kurikuluma temeljena na školi predstavlja planiranje, izradu, provedbu i
vrednovanje programa po kojem će učenici učiti u ustanovi kojoj učenici pripadaju, pri
čemu se naglašuje:
o zajedničko odlučivanje nastavnika i učenika
o da je takav kurikulum unutarnji i sastavni dio ustanove
o da uključuje mrežu odnosa s raznim skupinama
o da ga obilježava zadana struktura vrijednosti, normi, postupaka i uloga
 neki autori izradu kurikuluma temeljenu na školi vide:
o kao kombinaciju planiranih kurikuluma sudionika (plan koji se stalno mijenja)
o kao kurikulum na temelju kojeg djeluju
o kao kurikulum kakav oni vide
 kurikulum temeljen na školi pretpostavlja da se sve odluke donose na razini škole
 „izrada kurikuluma“ ili „stvaranje kurikuluma“ temeljeno na školi podrazumijeva
stvaranje novih proizvoda i procesa, a može uključivati i odabir među dostupnim
materijalima i njihovo prilagođivanje na različite načine
 izrada kurikuluma temeljena na školi sadržava:
o vrstu aktivnosti (stvaranje, odabir materijala)
o ljude koji su uključeni
o odvojeno vrijeme
 prednosti:
o omogućuje školama veću autonomiju
o škole moraju odgovarati svojoj sredini
o škole su najpogodnije za planiranje i izradu kurikuluma
o samoostvarenje nastavnika, motiviranje i osjećaj uspješnosti
o škola je postojanija ustanova za izradu kurikuluma nego državna prosvjetna tijela
 problemi:
o manjak vremena
o nedovoljna stručnost
o nedovoljna novčana sredstva
o izvana nametnuta ograničenja
o nepovoljna školska klima

Upravljanje kurikulumom: model suradničkog upravljanja školom

6 faza:

1. određivanje cilja i prepoznavanje potreba

2. stvaranje obrazovne politike
3. planiranje programa
4. priprema i odobravanje sredstava za program

5
 5. provedba
6. procjenjivanje
Određivanje cilja i prepoznavanje potreba

 ciljevima se najavljuje gruba orijentacija

 prepoznavanje potreba: razlika između onoga što jest i onoga što bi trebalo biti
Stvaranje obrazovne politike

Proces stvaranja obrazovne politike uključuje:

 poklanjanje pažnje raznim željama u šk. zajednici

 potraga za alternativnim obraz. politikama
 razgovor sa svim zainteresiranima o mogućim alternativama (kriteriji poželjnosti,
izvedivosti i prihvatljivosti)
 razvrstati pitanja u sporna i nesporna
 utvrditi raspored
Planiranje i financiranje

Potrebno je izraditi plan za provedbu programa koji sadrži: svrhu, grube smjernice, plan
provedbe, proračun, procjenu i pojedinosti o članovima programskog tima.

Plan provedbe utvrđuje posebne podatke o tome koje će se skupine učenika uključiti, o
nastavnicima koji su uključeni, o tome koji će se materijali i oprema rabiti i sl.

Provedba

Odnosi se na: učenje, poučavanje, primjenu resursa, nadzor i svakodnevnu pomoć u vezi sa
svakim programom.

Procjena

Tri pretpostavke kojima se vode procjenjivačke aktivnosti:

 je li program postigao svoju svrhu ili nije

 stupanj uspješnosti, ako se nije postigao, zašto nije
 koji su se izvori upotrebljavali te bi li trebalo doći do preraspodjele određenih resursa

Prednosti i nedostaci modela

Prednosti:

 praktičan i funkcionira
 zadatke je moguće raspodijeliti tijekom šk. godine kako bi se prilagodili uobičajenu poslu
administratora, nastavnika i dr. članova šk. zajednice
6
  faze modela su logične i lako ih je slijediti
Nedostaci:

 odvajanje grupe za obraz. politiku od projektnih timova moglo bi dovesti do neželjenih

hijerarhijskih podjela
 malo se bavi uključivanjem učenika u proces odlučivanja
 čini se da je prenaglašena financijska strana šk. planiranja
Provedba kurikuluma

- Kurikulum je u početku plan.

- On postaje stvarnost tek kad ga nastavnici provode u djelo u pravoj učionici s pravim
učenicima.
- Brižljivo planiranje i razrada očito su važni, ali oni ne vrijede ništa ako nastavnici nisu
osvijestili konačan proizvod i ako nemaju sposobnosti da kurikulum provedu u djelo u
svojim učionicama.
- Provedba se odnosi na stvarnu primjenu kurikuluma, ali je važan element i stav prema
njoj.
- Prihvaćanje kurikuluma odnosi se na nečiju namjeru da ga primjenjuje
- Dva su krajnja mišljenja o provedbi kurikuluma:
a. Nastavnici imaju apsolutnu moć kad je riječ o tome što se hoće ili neće provoditi u
njihovim razredima. U stvarnosti nijedan nastavnik pojedinačno ne može imati tak široke
ovlasti (da uvede novi predmet, ima pristup velikom znanju, sposobnostima i
vrijednostima vezani za tu temu...)
b. Neko tijelo izvan škole je nadležno da u potpunosti propisuje što će nastavnici raditi u
svojim učionicama te da ono nastavnike usmjerava na odabir i primjenu određenih tema i
nastavnih jedinica na određene načine.
- Stvarna slika provedbe kurikuluma je negdje između: neki se predmeti u školama drže
važnim sržnim područjima te su pomno obrađeni u dokumentima nastavnog plana i
programa. Za te će se predmete od nastavnika očekivati da pokriju određeno gradivo i da
u nastavi prate određen redoslijed to je vjernost primjene.
- S druge strane postoje dr. predmeti u kojima se nastavnici mogu poslužiti svojim
stvaralačkim mogućnostima te provoditi posebne verzije kurikuluma to se tada naziva
prilagodbom ili usmjeravanjem procesa.

Školsko i razredno-nastavno

- ozračje bismo mogli definirati kao određene karakteristike po kojima se jedna škola ili
jedan razred razlikuje od druge škole ili drugog razreda
- - To ozračje utječe na ponašanje njenih sudionika, ali i na kvalitetu i učinak školskih
procesa

7
 - - Često se postavlja pitanje jesu li kultura škole i/ili školsko ozračje (klima) istoznačni
pojmovi (školska klima je sinonim za kulturu škole; kultura ili socijalna klima)
- Školsku klimu i kulturu možemo gledati sa dva stajališta:
- Prvo stajalište je da je školska klima dio, odnosno element, školske kulture. Drugo
stajalište je kad je školska kultura element školske klime te u tom je slučaju taj koncept
obuhvatniji.
- Diskurs akademskog postignuća

- Današnje vrijeme je teško za pedagoge koji smatraju da je učenje vrijedno i da je glavni cilj
škole odgoj učenika kao cjelovitim ličnostima
- teži se ciljevima koji nisu vezani za odgoj učenika kao cjelovite ličnosti
- diskurs se definira kao komunikacija misli pomoću govora, sposobnost konverzacije ili kao
govoreno ili pisano razmatranje o nekom predmetu (na području odgoja i obrazovanja, ljudi
mogu ući u diskurs u vezi s pomanjkanjem sposobnosti ili u diskurs u razlikama pri učenju
(gledajući dijete prije svega prema načinu prema kojemu uči). Primjerice dva pedagoga pri
gledanju istog učenika mogu primjetiti različit način govora ili pismenu komunikaciju s tim
učenikom.)
- diskurs nije samo jednostavna definicija, već ima niz pretpostavki koje pomažu njegovom
određenju:
Pretpostavka 1: Najvažnije što treba usvojiti jesu akademski sazdržaji i sposobnosti: U diskursu
akademskog postignuća naglasak je na akademskom sadržaju (književosnit, prirodnim
znanostima i matematici) i na akademskim sposobnostima (čitanju, pisanju, kritičkom mišljenju)
Pretpostavka 2: Mjerenje postignuća ostvaruje se uz pomoć ocjena i primjene standardiziranih
testova: Koriste se brojevi kako bi se odredila uspješnost učenika u svladavanju akademskog
sadržaja i razvoju sposobnosti.
Pretpostavka 3: Diskurs akademskog postignuća daje prednost akademskom kurikulumu koji je
strog, ujednačen i obvezatan za sve učenike: Diskurs akademskog postignuća dovodi do toga da
se od učenika traži sve više. Od učenika se zahtijeva da upisuje predemte koji se smatraju težima,
da slušaju predavanja, da više uči i da ima više domaćih zadaća. Međutim, pristaše diskursa
akademskog postignuća se zalažu da svi učenici iste škole rade po jednakom planu i programu.
Pretpostavka 4: Diskurs akademskog postignuća usmjeren je ponaprije prema budućnosti:
Nastavnici od učenika traže da budu akademski uspješni kako bi bili spremni za nešto što će se
pojaviti kasnije.
Pretpostavka 5: Diskurs akademskog postignuća je po svojoj prirodi usmjeren uspoređivanju:
Rezultati testiranja služe za uspoređivanje pojedinih škola unutar države i objavljuju se u
novinama ili internetu tako da i roditelji mogu u tom aspektu sudjelovati u diskursu

8
Pretpostavka 6: Diskurs akademskog postignuća zahtjev za valjanošću oslanja na znanstveno
utemeljena istraživanja: Pri zalaganju za svoje stajalište, pedagozi ističu da se njihove nastavne
strategije i postupci, kao i njihova mjerila i procjene zasnivaju na znanstveno utemeljnim
rezultatima istraživanja.
Pretpostavka 7: Diskurs akademskog postignuća općenito se ostvaruje u hijerarhiskom okružju u
kojemu pojedinci s većom političkom moći nameću programe, postupke i političke odluke onim
pojedincima koji imaju manju moć: Veliki dio snažnih poticaja u korist diskursa akademskog
postignuća ne potječu od učitelja i nastavnika nego od pojedinaca koji imaju političku moć, npr.
od predsjednika.Oni stvaraju ozračje u kojemu se zahtijeva da njima podređeni govore istim
jezikom, osobito u nazočnosti upravnih djelatnika. Drugi izvori moći iz koje poizlazi diskurs jesu
roditelji, a na dnu tog lanca su sami učenici koji imaju malo moći.
Pretpostavka 8: Donja crta akademskog postignuća ovisi o ocjenama, rezultatima postignutim
na testovima i , konačno, o novcu: U vezi s odgojem donja crta diskursa akademskog postignuća
temelji se na ocjenama i rezultatima testiranja. Učenici, na primjer, možda neće moći završiti
srednju školu ako ne mogu ostvarit iodređeni prosjek ocjena.
Negativne posljedice diskursa akademskog postignuća
- Uvođenje strogo određenog kurikuluma i povećanje rezultata na testovima dovodi do mnogo
negativnih posljedica štetnih i za nastavnike i za učenike. Prvo, dolazi do zanemarivanja nekih
dijelova kurikuluma. Primjerice, naglasak je na središnjim akademskim predmetima (čitanje,
pisanje, matematika), a umjetnost, tjelesna kulturna, glazba su zapostavljeni.
- Drugo, dolazi do zanemarivanja pozitivnih nastavnih postupaka koji se ne mogu provjeriti
znanstveno utemeljenim podacima. Izravno poučavanje uključuje planove nastavnog rada koje
učitelj daje učenicima koji se razbija na manje dijelove
- Treće, ohrabrivanje nastavne pripreme učenika za test. Došlo je do usmjeravanja pozornosti
učitelja na pripremu učenika za rješavanje testova i zanemaruje se učenje radi njega samog.
Učenici ne otkrivaju slobodno nove pojmove, već se uče memorirati izolirane činjenice. To
- Četvrto, dolazi do poticanja učenika na varanje i plagiranje.
- Nadalje, pojavljuje se manipuliranje učitelja i nastavnika rezultatima testa budući da trebaju
zadovoljiti uvjete saveznih država i federalnih vlasti. Govori se o efektu Lake Wobegon u
kojemu su sva djeca natprosječna, što je u stvarnosti statistički nemoguće.
- Sljedeći razlog zbog kojeg diskurs akademskog posignuća ima negativne posljedice je taj što
nastavnici imaju manju kontrolu nad kurikulumom i vanjska tijela, koja postavljaju standarde, su
nadležna. Iako su pedagozi stručnjaci za nastavu i učenje, standardizirani testovi, kojima se mjeri
poboljšanje uspješnosti škole, dovode do prebacivanje moći kontrole učenja birokratima koji
nisu dovoljno kompetentni za nastavu i učenje.
- Osmo, diskurs akademskog postignuća dovodi do velike razine stresa kod učitelja i učenika.
- Deveto, dolazi do poticanja napuštanja škole ili ponavljanja razreda.

9
- Deseto, ne uzimaju se obzir indivudualne razlike u kulturnoj sredini te brzini učenja djeteta. Ne
uzimaju se u obzir razlike u sredinama iz kojih učenici dolaze, sposobnosti za učenjem, interesi
te emocionalni razvoj.
- Jedanaesto, dolazi do podcjenjivanja intrinzične vrijednosti „učenja radi učenja“
- Dvanaesto, dolazi do uvođenja postupaka koji su neprimjereni razvoju učenika. Postupke koje
se prije smatralo neprimjerenima za prvi razred, sada se već koriste u vrtićima.

- Kvaliteta se postiže zadovoljavanjem jedne ili više od pet temeljnih ljudskih potreba, a to su
ljubav, moć, sloboda, zabava i preživljavanje
- Nastavnik kvalitetne škole neće tražiti od svojih učenika učenje činjenica napamet bez obzira
što možda neće stići obuhvatiti cijelo gradivo, koristit će nastavne metode za koje smatra da su
uspješne, pronalaziti nove i kreativne metode učenja i pamćenja

Šest uvjeta za kvalitetan rad su:

1. Razredna sredina mora biti ugodna i poticajna

Ona se ne može postići ako između učenika i nastavnika vlada neprijateljstvo pa je potrebno
stvoriti čvrsto prijateljstvo između učenika, nastavnika i upravnog osoblja škole. Povrh svega, u
školi mora vladati povjerenje. Učenike treba poticati na iskren razgovor s nastavnicima, i
nastavnike s učenicima.
2. Od učenika treba tražiti da rade isključivo nešto korisno
Nastavnik u kvalitetnoj školi ima odgovornost da učenicima pojasni kakvu će korist imati od
onoga što se od njih traži da nauče. Ta korist ponekad neće biti praktična, ali će imati neku svrhu
(estetsku, umjetničku, intelektualnu ili društvenu). Nastavnici moraju objasniti učenicima i
kakvu svrhu ima kada uče nešto beskorisno, nešto što im treba samo kako bi položili testove ili
prijamne ispite.
3. Od učenika se uvijek traži da rade najbolje što mogu
U kvalitetnoj školi učenici imaju dovoljno vremena na raspolaganju jer kvalitetan rad zahtjeva i
vrijeme i trud. Moraju biti veoma strpljivi.
4. Od učenika se traži da ocjenjuju i poboljšavaju svoj rad

10
Nastavnikov zadatak je poučiti učenike kako ocjenjivati vlastiti rad, kako bi to kasnije činili
samostalno. Ako je njihov početni rad ocijenjen kao kvalitetan, učenici će se još malo potruditi
da vide može li se njihov rad još poboljšati.
5. Kvalitetan rad uvijek godi
Učenicima godi kada uspiju učiniti nešto kvalitetno, nakon čega je i nastavnicima i roditeljima
drago. Osjećaj ugode je fiziološki poticaj da se teži kvaliteti.
6. Kvalitetan rad nikad nije destruktivan

- Prva zadaća nastavnika u kvalitetnoj školi je uvjeriti učenike da mu vjeruju:

Oni moraju vjerovati da je nastavnik uvijek na njihovoj strani. To se može ostvariti jedino
ispunjavanjem ovih šest uvjeta. Učenici će se osjećati ugodno ako se u nastavi zadovolji svih šest
uvjeta, nakon čega će poželjeti učiti kako bi i sami došli do te ugode, a kada nauče teoriju izbora
postat će svjesni da žele kvalitetu koju mogu postići u tom razredu

Određenje psihosocijalnog ozračja

-skup pojedinih tipova i razina odnosa u danoj socijalnoj cjelini, tzv. ''skriveni kurikulum''.
Zajedničke značajke su:
*dominacija subjektivnog aspekta,
*čimbenici i dimenzije koje su pojedincu svjesne ili nesvjesne,
*vezano je uz sudionike okoline,
*dinamičan je fenomen
*zamjedbene naravi

-Bloom navodi da manifestni kurikulum sadrži propisane ciljeve i postupke, dok onaj latentni
uloge koju očekuju učenici i vrijednosti koje njima pripadaju.

Odgojno – obrazovno ozračje i iz njega izvedeni pojmovi

-Neki autori izjednačavaju klimu s ozračjem

-neki autori koriste ''duh''

11
-neki koriste ''okolnosti''
-treći ''situacija''

-Školsko ozračje naziva se još i makroozračje

-Razredno mikroozračje
-ikroanaliza (međusobni odnosi u razredu i odnosi s nastavnikom u sociometrijskom i
psihosomatskom smislu) i
-makro analiza (dob, spol, smjena učenika i nastavnika, opremljenost škole)

Razredno ozračje se odnosi na fizičko okruženje razreda, ukupni prostor, arhitektonska

obilježja i prilagodba njima, socijalno, psihološko i organizacijski aspekt razreda
Školsko (razredno) ozračje je zapravo nastavno ozračje, tj.cjelokupna zbivanja u nastavi od
strane učenika, profesora i vanjskih čimbenika.

12