IZVJEŠTAVANJE SEMINAR

Prezentacija:
U ovom dijelu ćemo/U ovom poglavlju
ćemo dati prikaz, definirati, analizirati,
objasniti
Možemo zaključiti da.../Iz ovog proizlazi
da.../ Kako je teoretičar zaključio..

HRVATSKO NOVINARSKO DRUŠTVO

Samoregulaciju u hrvatskom novinarstvu nastoji provoditi Hrvatsko novinarsko društvo staro
više od stotinu godina. Zanimljivo je što su među njegovim osnivačima davne 1910. godine
bili i Antun Gustav Matoš i Marija Jurić Zagorka. Društvo je član i Međunarodne federacije
novinara. U svojim ciljevima kao najvažnije ističu slobodu izražavanja, ali i ostvarivanje
profesionalne etičnosti. HND postoji da bi se očuvao ugled novinarske profesije, a svoje
članove nastoji i zaštititi. Najviše tijelo upravljanja HND-om je skupština koja bira
predsjednika, Izvršni i Nadzorni odbor, Vijeće časti i dio članova Upravnog odbora Fonda
solidarnosti. Nakon ostavke dosadašnje predsjednika Saše Lekovića, Skupština je krajem
lipnja 2018. izabrala novog predsjednika, novinara HRT-a Hrvoja Zovka. Unutar HND-a
djeluju i različiti zborovi novinara po područjima u kojima su novinari stručnjaci,
profesionalci u toj grani novinarstva (Zbor fotoreportera, Zbor novinara za okoliš, Zbor
sudskih izvjestitelja). Važno je istaknuti djelovanje Novinarskog vijeća časti, koje je jedino
„tijelo samoregulacije medijskog prostora u Hrvatskoj i djeluje u okviru Hrvatskog
novinarskog društva“. 22 Kao najviše tijelo HND-a Skupština između svojih članova bira
jedanaest osoba, a njihov mandat traje četiri godine. Nepisano je pravilo da se pri tom vodi
računa i o zastupljenosti medija iz kojih dolaze. Sjednice održavaju po potrebi, točnije prema
broju prijava koje su zaprimili i o kojima trebaju raspraviti i donijeti zaključak. Vijeće ima i
svoj pravilnik. Ukoliko su prijavljeni za kršenje novinarskog Kodeksa časti, članovi
Hrvatskog novinarskog društva moraju se odazvati na očitovanje o prijavi, osobno ili pisanim
putem. Nakon toga Vijeće zaljučuje ili daje svoje mišljenje o tome jesu li, i ako jesu, koja
etička načela povrijeđena. Sve ovisi o tomu jesu li, ili nisu, prijavljeni novinari i urednici
članovi HND-a. Svoje odluke objavljuju i u tiskanom glasilu Novinar i na web stranici
društva.
Mjere koje Novinarsko vijeće časti može izreći su: opomena, teža opomena i isključenje iz
HND-a. Odluku o isključenju društvo rijetko donosi i to za najteže slučajeve. U odlukama se
Novinarsko vijeće časti vodi s odredbama iz Kodeksa časti hrvatskih novinara 21 Plenković
1990, 130 22 web stranica HND-a, Novinarsko vijeće časti 8 (vidi Prilog). Osim što su dužni
braniti ljudska prava i dostojanstva, novinari su dužni pridržavati se Ustava RH i hrvatskih
zakona.
KODEKS ČASTI HRVATSKIH NOVINARA
Osim općih načela u Kodeksu su izričito navedena prava i dužnosti novinara. Moraju se voditi
etikom i profesionalnošću. Važno je istaknuti da „iznošenjem vlastitog i kritičkog stajališta u
traganju za istinom, kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje
u stvaranju javnog mijenja i kolektivnom rasuđivanju o temama od javnog interesa“ (vidi
Prilog, Novinarski poziv čl. 2). Novinar može i odbiti zadatak, ako se to kosi s kršenjem
profesionalne etike. Kako je riječ o specifičnom poslu, tako je novinarski rad podložan i
kritici javnosti čega novinari u svakom trenutku trebaju biti svjesni. Naravno, ne smiju
jednostrano izvještavati, već uvijek obuhvatiti sve uključene strane. Novinari su svakodnevno
autori tekstova, pa tako moraju poštivati i autorsko pravo drugih. Poštivanje temeljnih prava i
sloboda, odgovorno pisanje samo su dio onoga čega bi se svaki novinar trebao pridržavati.
Nedopustiv je bilo kakav oblik diskriminacije. Upravo u tom dijelu Kodeksa časti hrvatskih
novinara ističe se da novinari moraju biti posebno pažljivi kada izvještavaju o različitim
tragedijama i da se trebaju kloniti senzacionalizma i narušavanja privatnosti. Kao jedan od
važnijih dijelova Kodeksa dio je o izvještavanju o maloljetnicima gdje se navodi „da novinar
ne smije otkriti identitet djeteta ili maloljetnika uključenog u slučajeve seksualnog
zlostavljanja ili bilo kojeg drugog oblika nasilja ili kaznenog djela, bez obzira je li dijete ili
maloljetnik svjedok, žrtva, osumnjičenik ili okrivljenik.“ (vidi Prilog, Temeljna prava i
slobode čl. 20). Nažalost, mnogima to ne uspjeva, pa smo često svjedoci kršenja upravo tog
temeljnog prava. Sve češće se govori o uredničkoj odgovornosti. Urednici se također morajju
pridržavati etičkih pravila koja vrijede za sve novinare i ne smiju tražiti od njih da ih krše.
Uredničke intervencije i opremanje teksta pokazali su se se iznimno problematičnima. Prema
Kodeksu, urednik je odgovoran za opremu koja mora „vjerno izražavati sadržaj novinarskog
priloga“ (vidi Prilog, Urednička odgovornost, čl. 28).
Nije točno određeno tko sve može podnijeti prijavu Novinarskom vijeću časti, pa
prijavu tako mogu podnijeti svi, ali samo protiv medija čija je redakcija u Republici
Hrvatskoj. Prema Pravilniku o radu Novinarskog vijeća časti „prijava se može podnijeti u
roku tri mjeseca od dana saznanja za učinjenu povredu, a najkasnije u roku od šest mjeseci
od dana kada je povreda učinjena“23 i to na posebnom obrascu HND-a. O prijavama, kao što
je već spomenuto,odlučuje Novinarsko vijeće časti i prema statutu društva izriče mjere.
web stranica HND-a, Prijava novinarskom vijeću časti
Od ove godine prijavljeni slučajevi povrede novinarskog Kodeksa časti počeli su se
objavljivati na web stranici HND-a. Do tada su objavljivani isključivo u listu Novinar – 2012
2016 - Udruge Zagreb pride i lezbijska organizacija Rijeka Lori prijavile su urednika Radio
Rijeke Alena Čemeljića i novinara Roberta Ferlina i to zbog omalovažavajućih izjava u
emisijama emitiranim tijekom prosinca 2015. Ferlinu je izrečena opomena, a udrugama se
nije ispričao.
Grubo kršenje novinarskog etičkog kodeksa ustanovljeno je u prijavi Davorina Horaka protiv
Dubravka Wurtzbergera, glavnog urednika portala DalicomBews&Web zbog objavljivanja
tekstova „Prijetnje vibratorom - Goran Gluščić iz Rijeke ponosno: Ja sam LGBT četnik“ i
„Cvate li LGBT četništvo u Hrvatskoj? Fenomen Goran Gluščić“. Iako Wurtzberger nije član
HND-a upozoren je zbog vrijeđanja dostojanstva troje ljudi spomenutih u tekstu, te dijelovima
teksta u kojima su nazvani „fašistima, nametljivima i opasnima, ljudima koji uništavaju našu
djecu, ugrožavaju sigurnost okoline i zlostavljaju narod“. 6 – 2017 old.hnd.hr, Zaključci 17.
sjednice Novinarskog vijeća časti, održane 23. veljače 2017., Davorin Horak vs Dubravko
Wurtzberger

Srozavanje demokratskih standarda i vrijednosti dovode upravo do govora stereotipizirajućeg

i diskriminatornog karaktera, odnosno, govora mržnje. Organizacije civilnog društva (GONG,
Kuća ljudskih prava i Udruga za nezavisnu medijsku kulturu) 2015. – 2016. provele su
zajednički projekt ''Dosta je mržnje'' kojim su željeli podići razinu svijesti o diskriminatornom
javnom govoru Prema dobivenim podacima projekta, najviše govora mržnje zabilježeno je na
portalu Dnevno.hr
Sloboda izražavanja i pravo na istu jedno je od temeljnih ljudskih prava u demokratskom i
pluralističkom društvu. (European Court for Human Rights, 1976:5493/72) Ključno je
polazište da je sloboda izražavanja preduvjet za ostvarivanje ostalih prava. Prema Europskoj
konvenciji o ljudskim pravima, svaka osoba ima pravo na slobodu izražavanja, a to je pravo
koje uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja
javne vlasti i bez obzira na granice, te se ne odnosi samo na informacije i izjave koje se
primaju blagonaklono ili se smatraju nevažnima, nego i one koje „vrijeđaju, šokiraju ili
uznemiruju“ (ECHR, 1976:5493/72). Nerijetko pričamo o tankoj liniji između slobode
izražavanja i govora mržnje koja je veliki problem. Sloboda ne postoji ako ne uključuje i
govor koji potencira zgražanje i moralnu osudu drugih. Takav šokantni i drugima često
uvredljiv govor testira pluralizam, toleranciju i slobodoumnost, značajke „bez kojih nema
demokratskog društva“ (Munivrana Vajda i Šurina Marton, 2016: 436). Pravo na slobodu
izražavanja nije apsolutno i podložno je brojnim ograničenjima koja je i dan danas jako teško
odrediti. Europska konvencija o ljudskim pravima i Povelja Europske unije navode da
„sloboda izražavanja prestaje djelovati tamo gdje poruka povrjeđuje druga načela i temeljna
prava priznata Poveljom, kao što su zaštita ljudskog dostojanstva i načelo nediskriminacije.“
(Woods, 2014: 333)
Manji portal Narod.hr, u kontekstu Zakona o životnom partnerstvu , navodi kako se on protivi
ustavnoj vrednoti jednakosti, jer ističe neravnopravnost građana i privilegira LGTB osobe.
Kako bi ilustrirala, izdvojit ću citat s portala „Oni su dobili zakonsku zaštitu i prava bez
standarda, što znači da zakonodavac pogoduje privatnom interesu i sve ostale građane stavlja
u neravnopravan položaj.“ i „Istospolni suživot inherentno stvara učinke općeg dobra, isto kao
i cimerstvo, samački život ili poligamni suživot. To je intimni i privatni odnos van područja
javnog interesa. Zato, ne postoji standard po kojem bi se taj suživot beneficirao iz javnih
sredstava.“, aludirajući pritom da je zajednica između muškarca i žene smještena u doprinos
javnom interesu zbog mogućnosti reprodukcije društva, a istospolna zajednica ne smije imati
ista prava jer ne pridonosi javnom interesu.
Zagreb Pride
Zagreb Pride kao organizacija stvara i provodi mnogo projekata za promicanje prava LGBT
zajednice. Jedan od projekata koje provodi je „Poštuj ljudska prava – gradi uključivo
društvo“. Navedeni projekt proveli su zajedno s lezbijskom organizacijom LORI iz Rijeke te
se na taj način povezuju s istim ili sličnim organizacijama za promicanje ljudskih prava na
području Republike Hrvatske. Također, jedan od projekata je i projekt COME FORWARD!
Empowering and Supporting Victims of Anti-LGBT Hate Crimes (Osnaživanje i podrška
žrtvama anti-LGBT zločina iz mržnje) kojim se želi unaprijediti zaštita od homofobnih i
transfobnih zločina iz mržnje. Uz Zagreb Pride u Hrvatskoj djeluje još nekoliko organizacija.
Neke od njih su LORI, Centar za LGBT ravnopravnost, Lezbijska grupa Kontra, Iskorak,
Ženska osoba, Queer Zagreb, Gay u obitelji i mnogi drugi.
Članak 3. stavak 4. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13) kaže „Zabranjeno je
prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku,
spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i
ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno,
vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na
temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat.“, a slična odredba nalazi se i u stavku 12.
Zakona o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13). Zaštita protiv
diskriminacije
Možemo reći kako je s formalne strane današnje hrvatsko društvo zakonski uređeno tako da
LGBT osobe prepoznaje i prihvaća kao punopravne članove svojeg društva te da im dopušta
uživanje većine prava koja uživaju i heteroseksualni građani (uz neke iznimke poput
nemogućnosti usvajanja djece)
Diskriminacija
Diskriminacija predstavlja kršenje prava na jednako postupanje prema pojedincu ili skupini
ljudi, a država je ta koja mora svim svojim građanima osigurati mogućnost uživanja ljudskih
prava i sloboda.
„Uobičajen i raširen fenomen diskriminativnog ponašanja usmjerenog prema LGBT zajednici
jest medijska (re)produkcija negativnih stereotipa i percepcija o LGBT osobama i pogrešno
predstavljanje njihovog ponašanja i života. LGBT zajednica treba primjerenu vidljivost, kako
bi se promicalo poštovanje i razumijevanje različitosti u terminima spolne orijentacije, rodnog
identiteta i spolnih karakteristika. Mediji se mogu koristiti na pozitivan način koji će educirati
i podizati svijest da bi se promijenilo javno mišljenje u korist LGBT osoba i jednakosti
ljudskih prava. Umjesto (re)produciranja negativnih stereotipa o LGBT osobama, upotrebe
uvredljivog jezika protiv njih, pridonošenja održavanju njihove društvene isključenosti i
„legaliziranjem” diskriminacije, mediji mogu igrati vitalnu ulogu u komunikaciji njihovih
potreba i širenju svijesti za ljudska prava i pravdu, u konačnici doprinoseći postizanju
jednakosti i društvene kohezije.“ (Ioannou 2019: 6).
Ističući stav da mediji imaju veliki utjecaj na stvaranje slike o homoseksualnim osobama,
lezbijska organizacija LORI iz Rijeke (u daljnjem tekstu LORI) objavila je priručnik za
novinare „Mediji i LGBT zajednica“ s porukom da negativni stavovi prema LGBT osobama
nisu temeljeni na iskustvu, već neinformiranosti. Priručnik je namijenjen prvenstveno
predstavnicima medija, ali i svima koji su se na bilo koji način susreli s LGBT tematikom, a
žele biti nepristrani, nadvladati svoje predrasude i stati na stranu pravne jednakosti i
poštovanja svih ljudi.
Medijsko izvještavanje o LGBT tematici često je netočno, senzacionalističko i površno.
Djelatnici u medijima bili su nedovoljno informirani o ovoj temi i premalo senzibilizirani za
promicanje ljudskih prava pa tako i prava LGBT osoba. Autori članaka još uvijek često
prilaze ovoj temi kao „egzotičnoj“, homoseksualne osobe prikazuju kao „ekstravagantne“, a
važnost LGBT aktivizma nedovoljno je prepoznata u razvoju civilnog društva. Ovakva
situacija u medijima samo podupire stereotipe, predrasude i neznanje koji postoje u društvu
HND
Hrvatsko novinarsko društvo (u daljnjem tekstu HND) objavilo je Kodeks časti hrvatskih
novinara (https://www.hnd.hr/dokumenti) u kojem su u trideset i jednoj točki navedena prava
i obveze novinara kao smjernice kojima se trebaju voditi u svom profesionalnom djelovanju.
U članku 1. propisuje da su novinari u svom radu dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo,
slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure,