Analogno – digitalna konverzija

ANALOGNI SIGNAL

Većinu signala u telekomunikacijama čine analogni signali, što znači da su kontinualni po vremenu i
amplitudi. Tačnije, definisani su u svakom trenutku vremena i imaju beskonačno mnogo amlitudnih
nivoa. Primjeri takvih signala su: govor, muzika, itd. Analogni su signali osjetljivi su na šum i nelinearna
izobličenja. Povećanjem prijenosne udaljenosti raste slabljenje signala. Radi slabljenja koriste se pojačala
koja pored signala pojačavaju i šum. Kod analognog signala ne postoji način da se na prijemniku odvoji
šum od signala već se samo računa odnos signal/šum koji se ne mijenja ni nakon pojačavanja.

DIGITALNI SIGNAL

Digitalni signal je lakši za prenos. U praksi se uglavnom koristi binarni signal i šalju se samo 2 naponska
nivoa: nule i jedinice. Oprema je kod digitalnog prenosa jednostavnija i jeftinija jer dosta elemenata u
elektrotehnici ima samo dva stanja: vodi/ne vodi struju; ima/nema napona na izlazu.

Zato je lakša kontrola prenosa. Digitalni signal za razliku od analognog ima veću otpornost na smetnje i
šumove, ima mogućnost regeneracije, šifriranja. Također, ima i mogućnost otkrivanja i ispravljanja
grešaka u prenosu. Treba imati na umu i da je u toku sveopći prelaz na digitalni prenos.

POTREBA: analogni signal pretvoriti u digitalni i slati kroz kanal u digitalnom obliku

Ovo pretvaranje predstavlja analogno-digitalnu (AD) konverziju. Tri osnovna koraka AD konverzije:

 Uzorkovanje (po vremenu)

 Kvantizacija (po amplitudi)

 Kodiranje (u binarni oblik)

Uzorkovanje

Interval uzorkovanja ne može biti bilo kakav već se mora poštovati teorema o uzorkovanju koja povezuje
vremenski i frekventi domen signala (T0=1/2fm ), gdje je fm maksimalna frekvencija iz spektra signala .
Dakle, frekvencija uzorkovanja je jednaka dvostrukoj maksimalnoj frekvenciji iz spektra signala kojeg
uzorkujemo.
Diskutovati: kakav je u ovom koraku signal po vremenu a kakav po amplitudi (prethodna predavanja)

Kvantizacija

Predstavlja postupak diskretizacije signala po amplitudi koji slijedi nakon postupka uzorkovanja
Amplitudni opseg signala (beskonačan skup vrijednosti) dijeli se na q podopsega (koraka kvantizacije)
Δs=2Aq/q (konačan skup). Dakle, prijemniku se šalje jedna od unaprijed poznatih vrijednosti amplitude.

U opštem slučaju kvantizacija može biti uniformna i neuniformna. Kod uniformne Δs je konstantno, kod
neuniformne nije konstantno. Postavlja se pitanje koja je prednost neuniformne kvantizacije? Ljudski
govor po svojoj prirodi nema zastupljene sve amplitude sa istom vjerovatnoćom pa su npr. visoke
amplitude malo vjerovatne, dok su umjerene amplitude najvjerovatnije. Ideja neuniformne kvantizacije
da se više amplitudnih nivoa dodijeli zastupljenijim amplitudama a manje amplitudnih nivoa da se
dodijeli onim amplitudama koje se rijetko javljaju

Kodiranje

Kodiranje predstavlja postupak preslikavanja jednog skupa simbola u drugi skup simbola. Najčešće je to
pretvaranje konačnog skupa naponskih nivoa u binarne riječi. Svakoj vrijednosti amplitude (iz konačnog
skupa) pridružuje se jedna kodna riječ
 Primjer:

Izlazna binarna sekvenca koja se prenosi kroz kanal:

 010|001|011|101|011|100|010|010

ZAKLJUČAK

Ljudska čula su ograničena i ne osjete veliku razliku između analognog signala na izvoru i digitalnog
signala na odredištu. Generalno, AD konverzijom se trajno gubi dio informacije iz signala kojem
uzorkujemo ali to ne narušava pretjerano kvalitet signala na prijemniku baš zbog ograničenosti
ljudskih čula. Digitalni signali su znatno jednostavniji i bolji od analognih sa aspekta obrade, prenosa,
kvalitete na prijemu, otpornosti na šumove itd.