UNIVERZITET U ZENICI

MAŠINSKI FAKULTET
ODSJEK: DIZAJN I TEHNOLOGIJE U
DRVOPRERADI
PREDMET: TEHNIKE LIJEPLJENJA

Mateo Batina

ANALIZA ČVSTROĆE LIJEPLJENJA STOLOVA OD

MASIVNOG DRVETA
Završni rad

Mentor:
Van.prof.dr. Minka Ćehić

Zenica, 2023
IZJAVA

Izjavljujem da sam završni rad s naslovom „Analiza čvstoće lijepljenja stolova od masivnog drveta“
izradio samostalno pod mentorstvom Van.prof.dr.Minke Ćehić. Koristio sam literaturu koja je
navedena u diplomskom radu, kao i tuđe spoznaje, stavove, zakonitosti koje sam izravno ili
parafrazirajući naveo u ovom završnom radu.

Za izradu rada su korištene etički prikladne i prihvatljive metode i tehnike rada.

POTPIS:

(Mateo Batina)

Stranica 2
Mateo Batina

„ANALIZA ČVSTROĆE LIJEPLJENJA STOLOVA OD MASIVNOG DRVETA“

REZIME
SUMMARY
1. UVOD

Drvo, materijal koji koristimo u svakodnevnom životu. Ono je prije svega prirodan i ekološki
prihvatljiv materijal. Lako se obrađuje i ne zahtjeva velik utrošak energije pri proizvodnji i
obradi, ekonomičan je u odnosu na druge materijale. Ovisno o uvjetima primjene, a zbog
podložnosti prirodnoj razgradnji, drvo zahtjeva određenu razinu zaštite. Uz odgovarajuću zaštitu
drvo je poznato kao dugotrajan materijal. Obrađujemo ga na različite načine i u različite svrhe.

U vanjskoj upotrebi drvo koristimo za izradu različitih konstrukcija, mostova, klupa, stepeništa,
manjih ili većih objekata i sl. U interijeru njegova primjena je također široka (stolovi, ormari,
kuhinje, stolci, prozori, vrata...) .

Pored velikog broja prednosti, ovaj materijal ima i neke svoje mane koje otežavaju njegovu
obradu i primjenu. Neke od tih mana su greške građe drva, utjecaj insekata i gljiva, zapaljivost i
dr.

Pri obradi drva bitno je poznavati njegova svojstva. Na neka svojstva drva se ne može utjecati,
no bitno je uvidjeti gdje takvo svojstvo ne može narušiti upotrebljivost i vrijednost određenog
proizvoda. Kod konstruiranja drvnih proizvoda treba obratiti pažnju na mnogo faktora koji su
važni za dobivanje korisnog proizvoda. Svaka mala greška u konstrukciji može u konačnici
dovesti do neupotrebljivosti proizvoda i uzalud utrošenog rada. Zbog susretanja s mnogobrojnim
problemima pri konstruiranju i montaži u proizvodnji namještaja, odlučili smo ispitati nekoliko
faktora koji utječu na čvrstoću spojeva.

U ovom radu ispitali smo čvrstoću lijepljenih spojeva od masivnog drveta.

2. DRVENI STOLOVI

2.1. Drvo ?

Drvo je građevinski materijal poznat i upotrebljavan od početka razvoja civilizacije do danas.

Drvo je oduvijek bilo jedna od najvažnijih sirovina za podmirenje temeljnih građevnih
potreba te se svestrano upotrebljavalo. Ono je dar prirode koji čovjek prisvaja sječom i
obaranjem stabala i dosta lakom obradom pripravlja drvenu građu. Daljnjom mašinskom
obradom dobivaju se od drvene građe predviđeni elementi, odnosno različite drvene
konstrukcije. Zbog svojih dobrih tehničkih osobina drvo ima široku primjenu u arhitekturi.
Upotrebljava se za nosive konstruktivne elemente (stijene, stropove, krovove), obloge,
podove, stubišta, građevnu stolariju, privremene pomoćne konstrukcije (oplate, skele) pa sve
do izrade pokućstva i ostalih upotrebnih predmeta. Kada govorimo o materijalima u
proizvodnji namještaja, postoji širok izbor materijala koji se s vremenom, trendovima i
razvojem tehnologije mijenjao. Izbor materijala uveliko ovisi i o vrsti namještaja. Unatoč
promjenama kroz vrijeme i dalje je najčešće korišteni materijal upravo drvo, bez obzira radi li
se o pločastom namještaju ili o nekom drugom namještaju koji sadrži samo neke dijelove
načinjene od drva. Izbor vrste drveta ovisi o više parametara. Postoji velik broj različitih drva
koji se razlikuju po boji, gustoći, tvrdoći, izdržljivosti, kao i podobnosti oksidaciji i utezanju.
Što je drvo tvrđe, otpornije je na habanje. Bukva se u Europi ubraja u najčešće korištenu vrstu
drveta. Crvenkasto drvo bukve je vrlo čvrsto te se tako koristi za izradu masivnog drvenog
namještaja, naročito za postolja stolova, stolice i garniture.

Slika 1. Drvo
Drvo možemo posmatrati u njegova tri presjeka: poprečnom, radijalnom i tangencijalnom .
Poprečni presjek je onaj koji je uspravan na osu stabla, radijalni presjek ide duž stabla,
prolazeći kroz srce, a tangeneijalni je onaj, koji ide duž stabla izvan srca-srčike.

Na poprečnom presjeku stabla vide se krugovi, koji se povećavaju od centra ka periferiji, a

koji se zovu godišnji prsteni (godovi). Svaki godišnji prsten sastoji se od unutarnjeg i od
vanjskog sloja. Unutrašnji sloj naziva se rano drvo , a vanjski kasno drvo . Rano drvo nastaje
u proljeće, a kasno
- u ljeto. Rano drvo je porozno, ono se sastoji od šupljikavih tkiva, kroz njega prolazi voda sa
rastvorenim mineralnim materijama, koje su potrebne za ishranu drveta. Kasno drvo
sastoji se od ćelija sa debelim zidovima koji su nosioci mehaničkih svojstava.

Na radijalnom presjeku godišnji slojevi vide se u obliku pravih podužnih linija, na

tangencijalnom presjeku - u obliku lučnih krivih linija. [4]

Hemijski sastav drveta varira od vrste do vrste, ali se prosječno može uzeti da ima oko 50%
ugljika, 42% kisika, 6% vodika, 1% dušika i1% drugih
elemenata (uglavnom kalcij, kalij, natrij, magnezij, željezo i mangan), računajući po masenom
odnosu. U manjim količinama u drvetu ima i sumpora, hlora, silicija i fosfora, kao i mnogih
drugih elemenata u tragovima.

Osim vode, drvo sadrži tri osnovne komponente. Celuloza, kristalni polimer izveden iz
glukoze čini od 41 do 43% mase drveta. Sljedeća po udjelu je hemiceluloza, koja čini 20%
sastava listopadnih ali i gotovo 30% četinarskih stabala. To su uglavnom petokarbonski šećeri
koji su spojeni na nepravilan način, za razliku od celuloze. Lignin je treća komponenta drveta
kojeg ima oko 27% u zimzelenom i 23% u listopadnom drveću. Lignin daje hidrofobne
osobine drvetu reflektirajući činjenicu da je zasnovan na aromatskim ugljikovim prstenovima.
Sve tri komponente drveta se međusobno isprepliću, a direktna kovalentna veza postoji
između lignina i hemiceluloze. Osnovni fokus industrije papira je odvajanje lignina od
celuloze, od koje se dalje proizvodi papir.

U hemijskom aspektu, razlika između mehkog i tvrdog drveta ogleda se u sastavu

njegovog sastojka lignina. [5]
 2.1 Drveni stolovi

Najracionalniji geometrijski oblici ploča stolova jesu s gledišta iskorištenja pločastih

materijala i jednostavnosti procesa obrade jesu pravougli oblici. Po brojnosti na drugo mjesto
dolaze stolovi s pločama kružnog ili ovalnog oblika. Geometrijski oblik ovisi o stilu garniture
kojoj priprada, o željenom rasporedu sjedenja za stolom itd.

2.1.1 Konstrukcijski oblici ploča stolova

Konstrukcijski oblici ploča stolava jesu:

▪ jednostruke/jednodjelne (ploče manjih dimenzija),

▪ dvostruke/višedjelne (ploče većih dimenzija).
Ploče stolova izrađuju se iz masiva (Slika 2. ploča na bazi drveta, stakla, keramike te
konbinacija tih materijala.

Slika 2. Blagovaonički masivni stol: 1) Ploča stola), 2) ukrasna letvica ploče stola 3) profilisana
noga stola, 4) okvirnica postolja
Te se prema potrebi ploče osnovnih dimenzija produžuju ili proširuju
dodatnim pločama i to na slijedeći način:
▪ produženjem izlačnim pločama u visini donjih ploča,
▪ produženjem izvlačin ploča na visnu gornje ploče,
▪ produženjem umetanjem jedne ili više ploča između razmaknutih
gornjih ploča,
▪ produženjem otklopnim pločama,
▪ produženjem izvlačno otklopnim pločama,
▪ produženjem zaokretno otklopnim pločama,
▪ proširenjem izvlačnim pločama itd.

Na sličnim principima konstruiraju se stolovi s pločama kružnog presjeka.

Slika 3. Prikaz proširenja drvenih ploča stolova zaokretno otklopnim sistemom

Slika 4. Prikaz proširenja drvenih ploča stolova izvlačno otklopnim sistemom: a) zatvorena
ploča, b) izvlačenje ploča, c) otklapanje ploče
Na slici 5. bit će prikazan trapezarijski stol jedne moderne kolekcije za ljubitelje uistinu
unikatnih stvari. Ovaj ekskluzivan trpezarijski stol jedinstvenog modernog dizajna i elipsastog
oblika se izradjuje u željenim dimenzijama (od 1400 mm). Stol može biti na razvlačenje sa
umetkom od 450-500 mm. Vrsta i ton drveta, kao i visina sjaja se mogu birati po želji.

Slika 5. Trapezariski stol s izvlačno otklopnim pločama

2.1.2 Konstrukcijski oblici postolja

Postolje stolova složenijih konstrukcijskih vrsta sastoji se od okvirnice koje drže ploču, od nogu,
prečke nogu i stopala nogu. Okvirnice stolova mogu biti sastavni dio sklopova ploče postolja.
Postolja stolova prema broju vertikalnih nosača jesu:
▪ sa jednom nogom,
▪ sa dvije noge,
▪ sa tri noge,
▪ sa četiri noge.
Postolja izrađena iz ploča na bazi drveta znatno se razlikuju od postolja s masivnim nogama.
Ploče sa sastavljaju križnim ili priključnim sastavima (Slika 6.).

Slika 6. Prikaz postolja stolova: a) jednom nogom, b) dvije noge, c) tri noge, d) četiri noge

Osnovne dimenzije stolova mogu biti:

▪ Blagovaonički stol s pravouglim pločama:
- 750 x 750 x 650-750 (mm) [D x Š x V],
- 750-950 x 950 x 650-750 (mm) [D x Š x V],
- 750-1050 x 1010-1150 x 650-750 (mm) [D x Š x V],
- 750-1050 x 1250-1550 x 650-750 (mm) [D x Š x V],
- 750-1100 x 1200-1700 x 650-750 (mm) [D x Š x V],
- 750-1100 x 1450-1900 x 650-750 (mm) [D x Š x V],
- 750-1350 x 1350-2300 x 650-750 (mm) [D x Š x V], itd.
▪ Blagovaoniči stol s kružnim ili ovalnim pločama:
- ɸ850 x 650-750 (mm) [ɸ x V],
- ɸ950 x 650-750 (mm) [ɸ x V],
- ɸ900-1050 x 650-750 (mm) [ɸ x V],
- ɸ850 x 650-750 (mm) [ɸ x V],
- ɸ1000-1010 x 650-750 (mm) [ɸ x V],
- ɸ900-1200 x 650-750 (mm) [ɸ x V], itd.
▪ Kancelarijski stolovi:
- 1200-1500 x 600-780 x 750 (mm) [D x Š x V],
- 1200-2000 x 600-1000 x 720-780 (mm) [D x Š x V],
- 1200-1500 x 600 x 650 (mm) [D x Š x V],itd.
▪ Stolovi za posluživanje:
- 650 x 450 x 500-650 (mm) [D x Š x V],
- 750 x 450 x 600-650 (mm) [D x Š x V], itd.
▪ Mali sobni stolovi:
- 600-1300 x 400-700 x 400-700 (mm) [D x Š x V],
- 500-1500 x 280-700 x 450-730 (mm) [D x Š x V],
- 1200-2500 x 700-1250 x 700-800 (mm) [D x Š x V], itd.
▪ Školski stolovi:
- 400-1200 x 600 x 450-500 (mm) [D x Š x V]
- 500-1500 x 280-700 x 450-730 (mm) [D x Š x V],
- 1200-2500 x 700-1250 x 700-800 (mm) [D x Š x V], itd.

2.1.3 Sastavi okvirnica postolja i nogu

Blagovaonički stolovi isporučuju se korisniku u djelomično sastavljenom stanju, to jest noge su

odvojene od postolja ili okvirnice ploče, stoga se prije upotrebe učvršćuju jednostavnim veznim
elementima i okovima.
Slika 7. Sastavi okvirnica postolja i nogu: a) ugaoni veznik od furnirske ploče, b) ugaoni veznik
u ravnom utoru okvirnica, c), ugaoni veznik s ravnim zupcima d) limeni ugaoni veznik

2.1.4 Ostale konstrukcijske vrste stolova

Ostale konstrukcijske vrste razlikuju se pretežno u funkcionalnim

karekteristikama, te u međusobnim razlikama konstrukcijski oblika. Ovamo
ubrajamo slijedeće proizvode:
▪ pisaće ili uredske stolove i stolove za sjednice,
▪ stolove za odlaganje,
▪ stolove za posluživanje,
▪ kuhinjske i barske stolove,
▪ stoliće predsoblja,
▪ salonske stoliće,
▪ igraće stolove.
 Slika 8. Uredski stol

Slika 9. Barski stol

2.1.5 Prikaz i analiza konstrukcije blagovaoničkog stola

Poznavanjem tehnike crtanja drvnih konstrukcija, dimenzioniranja i oblikovanja konstrukcijskih

rješenja, konstruktor mora imat sposobnost prostornog predočavanja trodimenzionalnog
predmeta i to crtežom u ravnini.
Crtež mora biti čitljiv, pregledan-lako razumljiv, jednoznačan, te estetski oblikovan u skladu sa
pravilima crtanja. Crteži moraju da budu jasni, nedvosmisleni, u potpunosti dimenzionalno
određeni, da sadrže odgovarajući broj presjeka, da omoguće uvid u osnovne probleme obrade i
montaže, da omoguće završnu montažu, da jasno prezentiraju materijal od kojih su dijelovi
napravljeni, itd. Određivanje položaja predmeta na crtežu ovisi o veličini i obliku predmeta, te
mjerilu u kojem se crta.

Slika 10. Blagovaonički sto u 3 D prikazu

Slika 11. Presjek C-C, vertikalni čelni ili frontalni presjek stola
Slika 12. Presjek A-A, vertikalni bočni presjek ili bokocrtni presjek

Slika 13. Presjek B-B, horizontalni presjek ili tlocrtni presjek

Slika 14. Prikaz detalja vertikalnog bočnog A-A presjeka

Slika 15. Prikaz detalja horizontalnog B-B, presjeka

Slika 16. Prikaz elemenata okvirnice stola u ortogonalnoj projekciji
Slika 17. Prikaz noge stola u ortogonalnoj projekciji
3. KVALITET LIJEPLJENJA DRVETA

3.1. Tehnička svojstva drveta

Izrada kvalitetnih spojeva obavezno počinje sa odabirom i pripremom materijala koji će se

spajati. Nijedan lijepljeni spoj ne može biti čvršći od vezanog drveta. Prema tome, ako je
čvrstoća primarna briga, potrebno je odabrati samo materijal koji dozvoljava postizanje željene
čvrstoće.

Umjesto navođenja svih nedostataka i nepravilnosti koje treba izbjeći, najbolje je reći da
konstrukcijski spoj treba biti napravljen u pravilnom, čistom, paralelno-vlaknastom drvetu
prosječne ili visoke gustoće. Kod većine pravila klasificiranja i u većini specifikacija, konačna
ograničenja se odnose na to koliko blizu zupčastog spoja se smije nalaziti kvrga ili neka druga
greška koja smanjuje čvrstoću. Ta ograničenja smanjuju interkaciju grešaka sa spojevima, i
zadržavaju kvrge na dovoljnoj udaljenosti od spoja kako ne bi uzrokovali probleme u strukturi
drveta.

Drvo koje se koristi kod spajanja se obično suši do vlažnosti (MC) pogodne za proces
lijepljenja. Uobičajena preporuka je osušiti drvo do oko prosječne vrijednosti vlažnosti.
Zadovoljavajuće lijepljenje se postiže primjenom većine ljepila ukoliko je vlažnost drveta
između 6 i 14 %. Kod primjene nekih ljepila moguće je ići i van te granice s preciznim
maksimalnim i minimalnim granicama ovisno o vrsti i formulaciji ljepila.

Za kvalitetno lijepljenje veoma su važna svojstva ljepila i drveta te priprema ljepila i drveta za
lijepljenje, te izbor odgovarajućeg ljepila i režima lijepljenja. Naime, za obezbjeđivanje visoke
čvrstoće i dugotrajne postojanosti zalijepljenih spojeva, u različitim uslovima eksploatacije,
neophodno je u obzir uzeti sve bitne uticajne faktore među kojima su pored ljepila, najvažniji
sastav, građa i osobine drveta. [9] Pored ljepila i drvo ima vrlo važnu ulogu na čvrstoću i
postojanost zalijepljenog spoja. Drvo je biološkog porijekla, veoma je složeno kako po
hemijskom sastavu tako i po građi i strukturi. Hemizam i građa drveta presudno utiču na
fizikalna i mehanička svojstva, koja veoma bitno utiču na lijepljenje i na svojstva zalijepljenog
spoja. Anizotropnost, nehomogenost i higroskopnost također utiče na svojstva drveta i
zalijepljenih spojeva.

Imajući u vidu navedeno potrebno je poznavati :

▪ hemijski sastav drveta,
▪ građu drveta,
▪ fizička svojstva drveta
▪ mehanička svojstva drveta.
Da bi se drvo kvalitetno i uspješno lijepilo potrebno je poznavati svojstva i ponašanja drveta,
kako bi se mogao izvršiti izbor odgovarajućeg ljepila, tehnološkog režima, i da se tim izborom
neutrališu negativna svojstva drveta.

3.1.1. Hemijski sastav drveta

Drvo je kao i svi biljni materijali, kompleks različitih hemijskih tvari. Pojam „kompleks“ znači
da nije poznato kako su pojedine tvari drveta povezane međusobno u staničnim stijenkama te da
li su te veze hemijskog (kovalentne veze) ili fizikalnog (molekularne veze) karaktera.
Poznavanje hemijskog sastava drveta važno je za naučna istraživanja drveta kao prirodne tvari,
za biohemiju i fiziologiju drveta, te za tehnološku preradu i obradu drveta, što naročito dolazi do
izražaja kod hemijske prerade, lijepljenja drveta, površinske obrade, zaštite drveta i sličnih
postupaka.

Prije istraživanja bilo kojeg materijala, vrlo je važno znati ponešto o njegovoj općenitoj prirodi i
sastavu. Metode koje se mogu primijeniti za izolaciju (odvajanje) komponenata drveta i za
analize moraju se prihvatiti s razumijevanjem ponašanja komponenata i efekata ostalih
komponenata koji mogu utjecati na željenu pripremu ili analitički postupak. Iako su u
literaturama prikazane različite sheme izolacije pojedinih komponenata drveta, ne postoji niti
jedna metoda koja dozvoljava kompletnu i kvantitativnu izolaciju svih drvnih komponenata.

Općenito je poznato da se rast stabla odvija pod kontrolom reakcije fotosinteze, koja uključuje
reakcije proizvodeći različite ugljikohidrate iz ugljikovog dioksida i vode uz prisutnost klorofila
i sunčevog svjetla. To znači da je elementarni sastav drveta sastavljen iz elemenata ugljika (C),
vodika (H) i kisika (O), a apsolutna suha tvar raznih vrsta drveta pokazuje male razlike u
elementarnom sastavu ugljik (C)= 49.5 %, vodik (H)= 6.3 % i kisik (O)= 44.2 %. Također je
poznato da u elementarni sastav drveta ulazi i dušik (N) ali on se zbog svog relativno malog
udjela niti ne uračunava u ukupni elementarni sastav (za različite vrste drveta varira između
0.10-0.17 %).

Što se tiče hemijskih sastavnih dijelova drveta, mora se napraviti razlika između glavnih
makromolekularnih tvari stanične stijenke kao što su celuloza, hemiceluloza i lignin, koji su
prisutni u svim vrstama drveta, i sporednih akcesornih tvari ili ekstraktivnog materijala drveta
(tvari niske molekularne težine) kao što su ekstraktivne i mineralne tvari, neke organske tvari
topljive u vodi i anorganske tvari, koje su općenito više vezane za određene vrste drveta.
Općeniti hemijski sastav debla drveta razlikuje se u nekim dijelovima od ostalih makroskopskih
dijelova stabla. S druge strane, poznato je da postoje neke promjenljivosti hemijskog sastava
unutar istog stabla, pogotovo u radijalnom smjeru, kao i razlike između normalnog i reakcijskog
drveta. Kod četinara i lišćara, sadržaj celuloze je više ili manje isti (40-45 % na apsolutno suhu
tvar), ali četinari u pravilu sadrže manje hemiceluloze, a više lignina. Sadržaj hemiceluloze u
četinarima je između 25-30 %, a kod listača 30-35 %, a sadržaj lignina četinara uglavnom je od
25-30 %, dok je sadržaj lignina u lišćarama između 20-25 % na apsolutno suhu tvar. Akcesorne
tvari u drvetu uobičajeno imaju vrijednosti oko 5 % gledano na apsolutno suhi uzorak.

Po svom hemijskom sastavu, 97-99 % mase drveta čine lignin, celuloza i hemiceluloze, što u
zavisnosti od njihovog procentualnog učešća, organizacije i rasporeda u samom drvetu,

različitim vrstama daje i različite mehaničke, fizičke, hemijske pa i estetske karakteristike .

Posebno važne karakteristike drveta, koje je potrebno poznavati za ispravno konstruiranje

inženjerskih konstrukcija su sljedeće: fizička (građa, gustoća, dimenzije i oblik, poroznost i
sadržaj vode); hemijska (sastav, aciditet, alkalited); fizičko-hemijska (sorpcija, promjena
volumena, kretanje vode); mehanička (elastičnost, čvrstoća, tvrdoća); termička (rastezanje,
koeficijent vodljivosti topline, specifična toplina, koeficijent difuzije topline); električna
(vodljivost ili otpor, dielektrična konstantna); akustična (vodljivost, rezonancija, apsorpcija);
estetska (boja, sjaj, miris, finoća, tekstura).

Za pravilno procjenjivanje kvaliteta drveta, između ostalog, neophodno je poznavati njegove

greške. Sva odstupanja od prosječnog i normalnog izgleda i normalnih osobina drveta, nazivamo
greškama drveta. Greške drveta mogu se razvrstati u 6 grupa:
▪ nepravilnost oblika oblog drveta,
▪ nepravilnost anatomske građe,
▪ nepravilnost obrade drveta,
▪ oštećenja drveta od fizičko-mehaničkih utjecaja,
▪ promjena boje i konzistencije,
▪ oštećenja od insekata.
Pojam greške nam se ukazuje sasvim različito, zavisno od tog da li grešku promatramo sa
biološke, tehničke ili ekonomske strane. Prema važećim propisima uvode se nove pojedinačne
greške, termini i mjerenja grešaka kao: koničnost, kovrdžavost, uklopljeno srce, prorezano srce
itd. što pomaže u privredno-komercijalnoj djelatnosti. Broj raznih tipova grešaka koje se
pojavljuju na živom i mrtvom drvetu je ogroman i specijalističko proučavanje može da ga tretira
u tom obimu.
Međutim, za normalno upoznavanje drveta kao materijala potrebno je upoznati one greške koje
su česta pojava, koje se javljaju na tehnički važnijem drvetu, koje svojim učešćem imaju izražen
privredno-ekonomski i tehnički značaj, a koje su osnova za klasifikaciju klasa kvaliteta drveta.
Navedeni nedostaci i greške drveta ograničavaju upotrebu drveta u odnosu na neke druge nove
materijale. Istraživanja ovih nedostataka, kao i njihovo uklanjanje ili ublažavanje pridonosi
uvažavanju drveta kao materijala.

3.1.2. Celuloza

Celuloza je bijela vlaknasta tvar, specifične težine oko 1.50 g, bez okusa i mirisa. Naziv je
dobila od toga, što su stijenke biljnih stanica izgrađene od celuloze (cellula = stanica ). Smatra
se da 1 /3 cjelokupne biljne materije sačinjava celuloza, odnosno da je 50 % slobodnog CO2 u
atmosferi vezano u celulozi. Celuloza je ugljikohidrat-polisaharid elementarnog sastava: C-
44.22 % , H-6.23 % , O-49.35 % što odgovara empirijskoj formuli (C6H10O5)n. Netopljiva je u
vodi i u organskim otapalima, glavni je sastojak staničnih stijenki biljaka i najrašireniji organski
spoj u prirodi.

Celuloza je kao materijal nezamjenjiva za mnoge proizvode koji su od velike važnosti, njena
svojstva bitno utiču na tehnička svojstva i upotrebnu vrijednost drveta i moraju se uzimati u
obzir prilikom lijepljenja. Pored celuloze drvo sadrži i hemiceluloze koje su također veoma
važne. Hemiceluloze se javljaju u obliku heksozona (C6H10O5)n koji imaju istu formulu kao
celuloza i ako se od nje po svojstvima i osobinama nešto razlikuje i to po osobinama što imaju
manji stepen polimerzacije koji određuje njihova svojstva.

Celuloza je polarni materijal, uz to postoji dosta dokaza da je lignin hemijski vezan sa

celulozom, a iz čega se može pretpostaviti da je i lignin polaran. Polarnost celuloze i lignina čini
drvo polarnim materijalom, što je veoma bitno za lijepljenje. Zbog toga što upravo polarnost
drveta kao materijala omogućava da se za lijepljenje mogu koristiti neke polarne sintetske smole
koje daju spojeve vrhunske kvalitete.

3.1.3. Lignin

Pod imenom lignin podrazumijeva se grupa visokomolekulskih, umreženih, amorfnih spojeva

koji se nalaze uglavnom u drvetu (25-30 %). Molekulsku masu lignina teško je odrediti jer su to
polimeri kompleksne strukture, a procesom ekstrakcije iz drveta molekulska masa se smanjuje.
Strukture lignina su različite, ovisno o izvoru iz kojeg je dobiven. Tipični monomeri, tzv.
monolignol monomeri, različitog stepena metoksilacije tj. sadržaja OCH3. Iz biljne mase lignin
se ponekad izolira kao prah, ali češće kao gumasta smjesa lignina široke raspodjele molekulskih
masa. Lignin je otporan na većinu mikroorganizama i anaerobni procesi uopće ne djeluju na
aromatsku jezgru. Aerobna razgradnja je spora. Neki organizmi, posebno gljivice, razvili su
potrebne enzime za cijepanje lignina (peroksidaze iz bijelo-crvenih gljivica). U tehnologiji
prerade drveta lignin se definira kao dio drvne mase netopljiv u razrijeđenim kiselinama i
organskim otapalima. Može se kvalitativno dokazati reakcijom s otopinom anilinhidroklorida pri
čemu nastaje žuto obojenje. Reakcijski produkt lignina i formaldehida može se upotrijebiti kao
ljepilo za drvo. Razgradni produkti lignina služe u manjoj mjeri za sintezu ion-izmjenjivačkih
smola te kao komponente lakova i sintetskih smola.

3.2. Makroskopska građa drveta

Ovdje svrstavamo one karakteristike koje su vidljive golim okom, a manifestacija su unutrašnje
građe drveta. Makroskopske karakteristike drveta nam služe za determinaciju vrsta drveta, te za
ocjenjivanje i određivanje određenih osobina drveta. Presijecanjem drveta poprečnim, radijalnim
ili tangencijalnim presjekom otvaramo njegovu unutrašnjost i time na presjecima uočavamo veći
ili manji broj različitih dijelova drveta.

Najvažniji karakteristični dijelovi su: Godovi, vide se kao koncentrični krugovi na poprečnom
presjeku, na radijalnom presjeku su kao aksijalne paralelne linije, dok su na tangencijalnom
presjeku vide kao parabole. Godišnji prstenovi koji se formiraju svake godine su sačinjeni iz
ranog goda i kasnog kompaktnijeg i težeg dijela. To uslovljava različita fizikalna i tehnička
svojstva drveta, čak u jednom godišnjem prstenu. Ta osobina se mora imati u vidu prilikom
lijepljenja drveta i treba je iskoristiti da se izraze najveća moguća mehanička svojstva, odnosno
da se maksimalno iskoristi kasni dio goda kao konstruktivni element, tako nedostatak zbog
nehomogenosti pretvori u prednost.

Naime, čvrstoća zalijepljenih spojeva može biti maksimalno jednaka čvrstoći drveta, a kako je
kasni dio goda kompaktniji, teži i ima bolja mehanička svojstva, to lijepljenje po njemu daje
spojeve veće čvrstoće nego lijepljenje po drvetu ranog dijela goda, za onoliko koliko je veća
čvrstoća kasnog drveta.

Vrste drva koje osršavaju nazivaju se srčikave, a vrste koje ne osršavaju nazivaju se bakuljare. O
navedenim svojstvima, se također, prilikom lijepljenja mora voditi računa i pravilno ih koristiti.
Zbog navedenih osobina pri pripremi drveta za lijepljenje treba voditi računa da se međusobno
ne lijepe drveni elementi iz radijalnog reza, već iz tangencijonalnog ili polutangencijalnog. Ovo
zbog toga, jer uslijed smanjenja kohezije, zbog prisustva drvnih traka, dobija se smanjena
čvrstoća na smicanje zalijepljenih spojeva.

3.3. Fizička svojstva drveta

Veliki broj fizičkih svojstava drveta koje ga karakterišu kao materijal. Sva svojstva i osobine
drveta posljedica su prirodnih, bioloških i fizioloških procesa u živom drvetu, a odgovarajućim
tretmanima negativna svojstva mogu biti umanjena i pozitivno korištena. Svojstva koja su vrlo
važna i znatno utječu na lijepljenje i upotrebu lijepljenog drveta su:
▪ zapreminska masa,
▪ porozitet,
▪ vlaga drveta,
▪ utezanje i bubrenje.

3.3.1. Zapreminska masa drveta

Zapreminska masa drveta je veoma važan pokazatelj jer jako utječe na sva ostala svojstva
drveta. To je odnos između mase i zapremine drveta. Naravno, pored vrste i građe drveta na
zapreminsku masu utiče i vlaga. Za naše potrebe nas interesuje zapreminska masa drveta
pogodna za lijepljenje (8-14 %). Inače u praksi i nauci se izražava više različitih zapreminskih
masa:
▪ zapreminska masa napojenog drveta,
▪ zapreminska masa sirovog drveta,
▪ zapreminska masa provelog drveta,
▪ zapreminska masa prosušenog drveta,
▪ zapreminska masa apsolutno suhog drveta.
Za lijepljenje postoji značajna zapreminska masa drveta, u stanju u kojem je drvo sposobno da
se kvalitetno lijepi.
Kao što je već rečeno drvo je nehomogen materijal, tako da u jednom godu postoje velike
razlike u zapreminskoj masi, a postoje i velike razlike između drveta srčike i bijelike. Drvo je
složen materijal i prilikom lijepljenja se treba uzeti u obzir navedene razlike. Drvo ako je
lijepljeno po ranom dijelu goda, daje zalijepljene spojeve manje čvrstoće, nego ako je lijepljeno
po kasnom dijelu goda. Što znači da se prilikom pripreme drveta za lijepljenje obezbijedi da
drvo ima rano i kasno drvo.
 3.3.2. Porozitet drveta

Poroznost drveta je veoma važna i ima značajnu ulogu prilikom lijepljenja drveta. Zbog visoke
polarnosti drveta kao materijala nastalog biološkim i fiziološkim procesima i visoke
higroskopnosti, drvo ima veoma visoku adheziju s kvalitetnim ljepilima. Dakle, velika
šupljikavost i kapilarna poroznost čine da se drvo ne može međusobno lijepiti po poprečnom
presjeku, jer na tom presjeku ima minimalnu čvrstoću spoja i zato se u praksi ne lijepi.
Kapilarna poroznost znatno utječe na lijepljenje drveta prerezanog pod različitim uglom u
odnosu na longitudinalnu osu.
Upravo, zbog takvih osobina potrebna je posebna priprema drveta i ljepila prije lijepljenja, a
također i specifičnih režima obrade. Treba naglasiti da drvo što je poroznije veoma se dobro
lijepi, daje zalijepljene spojeve veoma male čvrstoće, što je u izravnoj vezi s fizičko mehaničkim
osobinama poroznijeg drveta.
3.3.3. Vlaga drveta

Za upotrebu drveta u finalnoj preradi veoma je važan sadržaj vlage.

U našem slučaju od interesa je uticaj velike vlage na lijepljenje i na kvalitet i postojanost
zalijepljenih spojeva. Ako za trenutak zanemarimo negativan uticaj promjene dimenzija drveta
koje nastaju kao posljedica promjene vlage drveta, povećana vlaga veoma negativno utiče na
lijepljenje. Sva ljepila manje ili više sadrži otapala u kojima drvo bubri. Nanosom ljepila na
drvo, ako je drvo povećane vlažnosti U ≥ 14 %, voda iz ljepila se kapilarno spaja sa vodom iz
drveta i uspostavlja se tok između vode u drvetu i vode u sljubnici. Voda sa ljepilom sa
kapilarnim pritiskom ide prema slobodnoj vodi u drvetu. U tom slučaju, najčešće ne ostaje
dovoljno ljepila u sljubnici da se formira tanki osušeni neisprekidani film ljepila i lijepljenje nije
kvalitetno.
Ako bi koristili ljepilo koje brzo otvrdnjava, prilikom otvrdnavanja u rešetkastoj prostornoj
strukturi molekule ostaje kristalizirana voda koja veoma oslabljuje čvrstoću spoja. Previše suho
drvo U ≤ 6 % ne lijepi se dovoljno kvalitetno. Previše suho drvo pri nanosu ljepila i usljed
dijelovanja velikog kapilarnog pritiska, ljepilo koje se nanosi se apsorbuje, ne uspostavlja se
odgovarajuća veza sa malim sadržajem vezane vode u drvetu. U takvom slučaju sljubnica ostaje
nedovoljno popunjena i dobija se nekvalitetno zalijepljen spoj.
Pored navedenih uslova potrebno je za kvalitetno lijepljenje obezbjediti da se vlaga u drvetu
nalazi u granicama U = 6-14 %. To se postiže vještačkim ili prirodnim sušenjem i
aklimatiziranjem drveta u uslovima relativne vlage zraka i temperature prostora, koji
obezbjeđuje da drvo u momentu lijepljenja ima programiranu vlažnost.
 3.3.4. Električna svojstva drveta

Električna svojstva drveta su ona koja se javljaju kada se na drvo djeluje elektricitetom. Pri
djelovanju istosmjerne električne struje na drvo važan je specifični električni otpor, a pri
djelovanju izmjenične struje visoke frekvencije na drvo važna su svojstva: dielektrična
konstanta, faktori energije i otpor radiofrekventnoj struji. Poznavanje električnih svojstava
važno je pri određivnju sadržaja vode u drvetu električnim vlagomjerom, te sušenju i lijepljenju
drveta visokofrekventnom strujom u električnom polju itd.
Električna vodljivost i električni otpor drveta imaju značaj u tehnologiji prerade drveta kod
sušenja, lijepljenja i savijanja drvenih otpresaka, nanošenje premaza u visokofrekventnom
električnom polju.

3.4. Tehnološke oznake spajanja ljepilom

Lijepljeni spojevi označuju se tako da se na crtu koja predstavlja sljubnicu nacrtaju se četiri
paralelne okomite crtice dužine 3-4 mm kod mjerila 1:1. Vrstu ljepila označavamo kraticama
prikazanim na slici 18. Predznak "L" obilježava ljepilo.

Slika 18. Oznake ljepila