Professional Documents
Culture Documents
Šekspir, Kralj Džon
Šekspir, Kralj Džon
Šekspir, Kralj Džon
LICA
KRALJ DŽON
PRINC HENRI, kraljev sin
ARTUR, vojvoda od Bretanje,
kraljev sinovac
GROF OD PEMBRUKA
GROF OD ESEKSA,
vrhovni sudija Engleske
GROF OD SOLZBERIJA
LORD BIGOT
HUBERT DE BURG
ROBERT FOKANBRIDŽ,
sin ser Roberta Fokanbridža
FILIP KOPILAN, njegovpolubrat
DŽEMS GARNI, sluga ledi
Fokanbridž
PITER IZ POMFRITA, prorok
FILIP, kralj Francuske
LUJ, dofen
LIMOŽ, vojvoda od Austrije
KARDINAL PANDULF, papin
izaslanik
MELEN, francuski lord
ŠATIJON, francuski ambasador
na engleskom dvoru
KRALJICA EUNORA, majka
kralja Džona
KONSTANCA, Arturova majka
BLANKA, sestričinakrcdjaDžona
LEDI FOKANBRIDŽ
LORDOVI, GRADANI
ANŽERA, ŠERIF, GLASNICI,
OFICIRI, VOJNICI, PRATIOCI
Mesto radnje
ENGLESKAI FRANCUSKA
SimaKosmos
~ redovan clan ~
Pridružio: 15 Feb 2006
Poruke: 390
Lokacija: SD
Poslao: Ned Apr 01, 2007 9:56 pm Naslov:
PRVI CIN
SCENA PRVA
SimaKosmos
~ redovan clan ~
Pridružio: 15 Feb 2006
Poruke: 390
Lokacija: SD
Poslao: Ned Apr 01, 2007 9:57 pm Naslov:
DRUGI ČIN
SCENA PRVA
SimaKosmos
~ redovan clan ~
SCENA PRVA
SCENA DRUGA
SCENATREĆA
SimaKosmos
~ redovan clan ~
ČETVRTI ČIN
SCENA PRVA
SCENA DRUGA
Pred zamkom.
(ARTUR se pojavljuje na zidinama.)
ARTUR. Zid je visok, al' cu ja skočiti dole.
Sažali se, dobra zemljo, ne povredi!
Tu me ne zna niko; a i da me zna,
Čobansko me je odelo prerušilo.
Hvata me strah, ali ipak moram smeti.
Padnem li samo neslomljenih udova,
Lako ću pobeći. Treba l' da se mre,
Onda je svejedno: po bekstvu il' pre,
(Skoči dole.)
Avaj! Stričev duh je u stenju zacelo.
Bože, primi dušu; ti, Engleska, telo.
(Umire.)
(Ulaze PEMBRUK, SOLZBERI
i BIGOT.J
SOL.: Sastaću se s njim u Sent-Edmundsbariju.
Bezbednosti radi, moramo prihvatiti
Tu časnu ponudu opasnog vremena.
PEMBRUK Ko je doneo pismo od kardinala?
SOLZB.: Grof Melen, plemeniti vitez francuski,
Čiji je poverljiv izveštaj o dofenu
I ljubavi mu veći od pisma tog.
BIGOT. Onda, da se sutra sastanemo s njim.
SOLZB.: Bolje reći, da tad pođemo, jer treba
Dva dana puta do naseg sastanka.
(Ulazi KOPILAN.)
KOPILAN. Po drugi put danas, zdravo,
gnevni lordovi!
Kralj vas, preko mene, odmah zove sebi.
SOLZ.: Kralj se nas odrek'o. A mi nećemo
Da postavljamo tanki mu, uprljan
Ogrtač našom čistom čašću, niti
Ići za stopom što krvav trag ostavlja.
Tako mu reci; čuli smo i najgore.
KOPILAN. Ma šta mislili, dobar ton je,
mislim, najbolji.
SOLZBERL Jad naš, ne maniri, rasuđuje sad.
KOPILAN. Al' u vašem jadu malo je mudrosti,
Stog mudrije da vam bolji bude ton.
SOLZBERL Ovo je taj zatvor. Ko to leži ovde?
(Opazi ARTURA.)
PEMBRUK. O smrti! čista prinčevska lepota
Čini te ponosnom!
Zemlja nema jame da to delo skrije.
SOLZBERL Ubistvo, mrzeći ono što učini,
Pokazuje zločin, tražeći osvetu.
BIGOT. I kad je osudilo na grob tu lepotu,
Vidi da je odveć kneževska za raku.
SOLZBERI. Ser Ričarde, šta mislite! Jeste 1'
Ikada videli, čitali, čuli, mogli
Zamisliti? Il' i sad jedva verujete,
Iako vidite? Bez toga prizora,
Bi l' misao mogla zamisliti to?
To je vrh vrhunca ubilačkog zla,
Najkrvavija sramota, najgroznije
Divljaštvo, i udar najgnusniji što su
Gnev iskolačenih očiju i bes
Pokazali suzi nežnog sažaljenja.
PEMB.: Sva su ubistvabezgrešna spram ovog:
A ovo, usamljeno i nenadmašeno,
Davaće izgled svetlosti, čistote
Nerođenom grehu budućih vremena,
I kvroproliće smrtno pokazaće
Kao šalu pred tim groznim prizorom.
KOPILAN. To je prokleto i krvavo delo,
Surovo nedelo neke teške ruke,
Ako je uopšte delo neke ruke.
SOLZBERL Ako je uopšte delo neke ruke!
Imali smo o tom vec obaveštenja.
To je sramno delo Hubertove ruke
I kraljevoga naloga i plana,
Stog duši poslušnost kralju zabranjujem,
I klečeći pred tom ruinom miloga
Života, dahom izdahloj vrlini
Prinosim tamnjan svetoga zaveta,
Da neču okusiti slast ovoga sveta,
Ni osetiti radost, niti znati
Za mir i odmor dok ovu ruku slavom
I dostojanstvom osvete ne ukrasim!
PEMBRUK i BIGOT. Tvoje reči nam duša
pobožno potvrđuje.
(Ulazi HUBERT.)
HUB.: Zagrejah se, lordovi, žureći da vas nađem
Artur je živ; kralj je poslao po vas.
SOLZ.: Drzak li je! i pred smrću ne crveni.
Odlazi, mrski nitkove, odlazi!
HUBERT. Nisam nitkov.
SOLZBERL Zar da zakon lišim plena?
(Vadi mač.)
KOP.: Mač vam je čist, lorde; u korice s njim.
SOLZBERL Prvo u korice ubičeve kože
HUB.: Natrag, lorde Solzberi, natrag, kažem!
Neba mi, mač mi je oštar k'o i vaš,
Ne bih hteo da se zaboravite, lorde,
I pravednoj mi se odbrani izložite,
Da ne bih, zbog vaše jarosti, smeo s uma
Vašu vrednost, vašu veličinu, plemstvo
BIGOT. Odlazi, đubre! Zar smeš
plemića izazivati?
HUBERT. Ni za živu glavu. Ali smem braniti
Svoj nevini život i od samog cara.
SOLZBERL Ti si ubica,
HUBERT. Nemoj da postanem tvoj.
Nisam ubica. Kad jezik govori krivo,
Ne kaže istinu, a ko nju ne kaže -
Laže.
PEMBRUK Na komade ga iseci!
KOPILAN. Mir! kažem.
SOLZBERL U stranu, ili ću te raniti,
Fokanbridže!
KOPILAN. Bolje da raniš đavola, Solzberi.
Ako se samo namrštiš, mrdneš nogom,
Dopustiš naglom gnevu da me ruži -
Ubiću te. Vrati svoj mač za vremena,
Jer ću prebiti i tebe i ražanj taj,
Da ćeš pomisliti đavo sam iz pakla,
BIGOT. Šta hoceš da činiš, slavni Fokanbridže?
Da pomogneš nitkovu i ubici?
HUB.: Lord Bigote, nisam ni jedno ni drugo.
BIGOT. Ko je ubio princa?
HUB.: Ni sat nema otkad ga ostavih zdravoga.
Poštovah ga, voleh, i plakaću
Celog veka zbog gubitka tog života.
SOLZBERI. Ne veruj lukavoj vodi tih očiju;
Nitkovluk s dovoljno suza raspolaže.
On, vičan u tome, pušta ih da teku
K'o da su reke milosti, nevinosti.
Haj'te sa mnom, svi vi kojima se duše
Gnušaju nečistog zadaha klanice,
Jer me guši greha ovaj strašni smrad.
BIGOT. Da, napred za Bari, hajdemo dofenu!
PEMB.: Kaži kralju da nas tamo može naći.
(LORDOVI odlaze.)
KOP.: Čudan je svet ovo! Jesi V znao za to?
Ako si izvršio to delo smrti, Huberte,
Proklet si i izgnan izvan beskonačnog
Dosega milosti.
HUBERT. Čujte me, gospodine.
KOPILAN. He! reći ću ti nešto.
Proklet si k'o crna duša - nema crnje -
Dublje si proklet od princa Lucifera;
Nema tako ružnog đavola u paklu
K'o što ćeš ti biti ako to dete ubi.
HUBERT. Duše mi...
KOPILAN. Ako si i pristao na to
Najgroznije delo, ostaje ti očaj.
Treba V ti uže, i najtanje vlakno
Što je ikad pauk iz utrobe preo
Poslužiće ti da se ugušiš; trska će
Biti greda da se obesiš, iP ako
Hoćeš da se daviš, naspi malo vode
U kašiku, i to će biti sav okean
Dovoljan da takvog nitkova udavi.
Duboko si mi sumnjiv.
HUB.: Ako sam delom, pristankom il' mišlju,
Kriv za otmicu tog milog daha što je
Bio u ovoj divnoj ilovači,
Nek' pak'o iscrpe muke svoje sve
Na meni. Ja sam ga zdravog ostavio.
KOPILAN. Idi, odnesi ga na svojim rukama,
- Zapanjen sam, kanda, i gubim svoj put
U opasnostima i trnju sveta tog.
Kako ti lako dižeš svu Englesku!
Iz tog komadića mrtvoga kraljevstva
Odleteli su nebu život, pravo,
Istina sve naše zemlje, i Engleska
Gloži se, guša i kida zubima
Zbog gorde države bezvlasničkog dobra.
Sad, rad oglodane kosti veličanstva,
Svirepi rat se roguši i reži
Na nežno lice mira. Tuđe vojske
I nezadovoljnici se naši svrstavaju
U isti red. Ogromna pometnja čeka,
K'o gavran na bolesnoj, paloj životinji,
Otete vlasti skoro truljenje.
Srećan onaj čiji pojas i ogrtač
Izdrže tu buru. Odnesi to dete
I brzo se vrati meni. Idem kralju.
Čekaju nas posla čitave pregrštL
I samo nebo na zemlju se mršti.
(Odlaze.)
SimaKosmos
~ redovan clan ~
PETI ČIN
SCENA PRVA
SCENA DRUGA
SCENA TREĆA
Bojište.
(Uzbuna. Ulaze KRALJ DŽON
i HUBERT.)
K DŽON. Kako se razvija dan po nas, Huberte?
HUB.: Bojim se rđavo. Kako ste, veličanstvo?
K DŽON. Groznica ova, što me muči davno,
Teško mi pada. Ah, srce popušta.
(Ulazi GLASNIK.)
GLASNIK Gospodaru, vaš hrabri
sinovac, Fokanbridž,
Želi da veličanstvo vam napusti bojište
I po meni javi kojim putem ide.
KRALJ DŽON. Reci mu, odlazim za
Svajnshed, u tamošnju
Opatiju,
GLASN.: Raspoložite se; jer znatno pojačanje
Koje dofen čeka pretrpe brodolom
Na gudvinskoj obali. Ova vest
Upravo je sada doneta Ričardu.
Francuzi se bore bez volje i povlače.
K DŽON. Vaj! ovaj tiranin groznica me žežr
I ne pušta da se radujem dobroj vest.
Hajd'mo za Svajnshed; dajte mi nosiljku;
Slabost me hvata i glava mi se vrti.
(Odlaze.)
SCENA ČETVRTA
SCENAPETA
Francuski logor.
(Ulazi LUJ sa svojom pratnjom.)
LUJ. Kanda se Suncu nije zalazilo;
Stalo je, i zapadno nebo porumene
Kad su Englezi merili svoje tle
U malaksalome uzmaku. Lep kraj
Beše kad izlišnom paljbom topova,
Po krvavom boju rekosmo: laku noć.
I lepršave zastave savismo
Poslednji s bojišta, skoro mu gospodari!
(Ulazi GLASNIKJ
GLASNIK Gde je moj princ, dofen?
LUJ. Ovde; šta je novo?
GLASN.: Grof Melen je mrtav, Engleski lordovi,
Po nagovoru njegovom, opet su
OtpalL Pojačanja što čekaste,
Potonula su pored obale Gudvina.
LUJ. Prokleta zla vest! Prokleto ti srce!
Nisam mislio da ću noćas biti
Tužan k'o sad što sam. Ko mi ono reče
Da je Džon pobeg'o sat-dva pre no što je
Mračna noć nam snage umorne razdvojila?
GLASNIK Ma ko bio, kralju, to je istina,
LUJ. Dobro. Starajte se za budne straže noćas.
Ujutru ću ustati pre zore.
Da okušam sreću sutrašnjice.
(Odloze.)
SCENA ŠESTA
SCENA SEDMA
KRAJ