RUJAN - LISTOPAD 2007. BROJ: 21 - GODINA: IV.

ISSN: 1840 - 0736

Sutješki
CIJENA: 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

vjesnikKraljeva Sutjeska online

SV online

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

Jesen u zavičaju
OPTIKA BJELOPOLJAK FAX: +387 32 555 045
GSM: 061 717 811
BJELOPOLJAK AHMED optičar GSM: 061 717 804
E-mail: info@optika-bjelopoljak.com
ZGOŠĆANSKA S-3, KAKANJ, BiH Web: www.optika-bjelopoljak.com

ORGANSKA LEĆA TVRDA SUPER OTPORNA NA GREBANJE

SUPER LAGANA ZA ČIŠĆENJE
GOTOVO KAO MINERALNA SUPER ANTI REFLEKS

KARAKTERISTIKE
tri puta otpornija na grebanje
eliminira refleksiju
nudi oštar vid
sigurnija vožnja (osobito noću)
lagana za čišćenje

UZMITE
NAOČALNA LEĆA KOJA PUNO
DUŽE TRAJE BEZ STRAHA
HOYA DA ĆETE JU OŠTETITI
SUPER HI-VISION

servis RADIONICA
VISOKO - MUHAŠINOVIĆI
TEL: 032 740 201

2
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

OPRAVKA SITNE POLJOPRIVREDNE MEHANIZACIJE, MOTORNIH PILA, TRAKTORA

 6 RIJEČ UREDNICE
Dragi čitatelji!
str.
Jesensko izdanje Sutješkog vjesnika
KREŠEVSKA DEKLARACIJA izlazi četvrti put od svog prvog
pojavljivanja. Od tada se mnogo što
Lijepo sročen tekst, ali... promijenilo, iako se mnogima možda ne
čini tako jer se ovdje nekako sve sporije
odvija pa i mijenja. No, prije četiri
u njoj sve lijepo i obećavajuće sročeno.
No, kakvog je značaja ona za Hrvate
u BiH, doznajte u našem komentaru.
Razgovarali smo s gospodinom Željkom
Nujićem, političarem, naše gore listom,
koji djeluje u Hrvatskoj kao predsjednik
Hrvatske kršćanske demokratske unije
- HKDU. Kako on gleda na situaciju i

8
str.
RAZGOVOR S ŽELJKOM NUJIĆEM
Našem narodu treba reći
da ne prodaje zemlju
godine kada su ove novine pokrenute nije
se znalo kakva odnosno da li ih uopće
ikakva budućnost čeka. Usprkos svim
poteškoćama i krizama na koje su ove
novine nailazile ipak se nije posustajalo.
Broj po broj, ideja za idejom i uz veliku
i nesebičnu pomoć i zalaganje svih naših
suradnika i dobrih ljudi dođosmo i do
ovog 21. izdanja.
Mi koji stvaramo ove stranice svaki put
smo iznova sretni sa svakim novim
brojem pa to stalno i naglašavamo
vjerujući da postoje oni koji dijele isto
položaj našeg naroda ovdje i što nam
ima za poručiti i reći što do sada nismo
čuli od drugih političara? Kakogod bilo
- svima treba pružiti priliku, a na nama
je da odlučimo kakvo ćemo mišljenje o
rečenom zauzeti.
U ovom izdanju se nalazi i nekoliko
reportaža. Ovaj put smo otišli do sela
Poljica kako bismo doznali kako je tamo
živjeti i tko danas tamo živi. Malo dalje
smo otišli za drugu putopisnu reportažu.
Naime, u nekoliko narednih brojeva
moći ćete čitati zanimljivu i ekskluzivnu

16
mišljenje s nama i cijene ovo što radimo.
Isto tako ćemo se u narednom periodu
potruditi da oni koji do sada nisu
prepoznali nikakvu vrijednost Sutješkog
str. vjesnika, a normalno je da ima i takvih,
uskoro promijene svoje mišljenje.
reportažu iz Svete Zemlje odakle će
s vama podijeliti svoje dojmove i
fotografije naš već stalni suradnik.
Svakako ne biste trebali zaobići niti naše
stalne rubrike jer svaki put nam donose
nešto novije i zanimljivije.

REPORTAŽA
Poljice godinama vapi za
asfaltiranom cestom
No, da se vratim na ovaj broj. Potrudili Naravno mi smo tu i da sluašmo Vaše
smo se izabrati ono najvažnije što se kritike, pohvale ili prijedloge koje ćemo
zbivalo u protekla dva mjeseca u našem rado prihvatiti.
kraju ali i šire. Deklaracija koju su u
Kreševu potpisali predstavnici vodećih Želim Vam ugodno čitanje.
hrvatskih političkih stranaka i dalje je tema
broj jedan. Najavljivana je i dočekana

18
na sva zvona. S razlogom? Možda, jer je

3
Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika:
Impresum

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

str. Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić,
Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić,
Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje
i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; urednistvo@kraljeva-sutjeska.com;
UVIJEK AKTUALNO Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani,
Nejeljom radi samo Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH
Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac
sirotinja BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:

BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM:
3385902202104156 s naznakom za Pretplatu
ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430

20
WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturv-
erein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CH
UPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA : UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd MOSTAR,
Kardinala Stepinca b.b. Mostar, BiH SWIFT CODE ZABABA 22
str. (Potrebno je upisati korespodentnu za određenu zemlju
- više o tome na www.kraljeva-sutjeska.com/pretplata.php)
PRIČA Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine

Zelembać
časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog
ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod
kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.
 VLADA FEDERACIJE I DALJE SE GRADI

950 tisuća KM 60 tisuća KM za očuvanje

za Vukanoviće,
kulturne baštine
Bjelaviće i Seoce
Na sjednici Vlade Federacije Bosne i
Hercegovine održanoj početkom listopada
donesena je Odluka o financiranju
izgradnje cesta za Vukanoviće, Bjelaviće
i Seoce.

Vlada je, naime, ovom Odlukom o

financiranju izgradnje dugoočekivane ceste
prema povratničkom selu Vukanovićima
odobrila 700.000 konvertibilnih maraka.
Istom Odlukom odobreno je i financiranje
ceste u Bjelavićima (staro selo) u iznosu od
150.000 dok je za dionicu ceste Haljinići -

Seoce namjenjeno 100.000 konvertibilnih
maraka.
AKCIJE U ZAJEDNICI
Aljinići i Crkvenjak
uskoro dobivaju
rasvjetu
T
uristička zajednica Zeničko-
SV online dobojskog kantona izdvojit će
za ovu godinu oko 239.000 KM
iz sredstava Federalne vlade za projekte
zaštite kulturno-povijesne baštine. Za
obnovu sutješke džamije stići će tako
još 30. 000 KM, a isti iznos dodjeljuje
se i franjevcima za obnovu arhivske
i knjižnične građe Franjevačkog
samostana.
ZAJEDNO DO ČIŠĆE OKOLINE
Među ostalim korisnicima ovih sredstava
su i Stari grad Tešanj za čiju zaštitu će
biti izdvojeno 30.000 KM, zatim džamija
Kuršumlija u Maglaju za čiju obnovu je
dodijeljeno 30.000 KM. Isto toliko dobit
će župna crkva sv. Mihovila Arkanđela
u Varešu kao i Tabhanska džamija u
Visokom dok je za obnovu manastira
Vozućica u Zavidovićima namjenjeno
nešto više od 28 tisuća KM. SV online

Sprovedena ekološka akcija

čišćenja i uređenja mjesta
Lijepo jesensko vrijeme koncem rujna
4 u našem kraju ali i potreba stalnog
uljepšavanja ulica i Trstionice koja
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
mjesta te redovitom zbrinjavanju otpada
mora posvetiti daleko više pažnje negoli
do sada. Cilj nam je čisto i lijepo mjesto,

Akcija postavljanja rasvjetnih tijela kroz
naseljena mjesta našeg kraja se nastavlja.
Na red su došli Aljinići i Crkvenjak.
Prošle godine započeta akcija postavljanja
rasvjetnih tijela prvo kroz Čatiće, zatim
Kraljevu Sutjesku i Bjelaviće, uskoro se
nastavlja i na Aljinićima te na Crkvenjaku.
Naime, kako doznajemo pripremni radovi
za postavljanje preko 50 rasvjetnih tijela
kroz ova dva sela su u tijeku te vrlo skoro
možemo očekivati da se posao privede
kraju, a stupovi koji već mjesecima
čekaju uredno posloženi ispred Doma u
Aljinićima budu i namjenski iskorišteni.
Isto mogu uskoro očekivati i mještani koji
se nalaze na području od Crkvenjaka do
Podbjelavića.
SV online
protječe kroz naše stolno mjesto koje iz građanima ugodno a turistima i gostima
dana u dan privlači sve više posjetitelja, privlačno” - kazao je za Sutješki vjesnik
bili su glavni poticaj s kojim su u Josip Brđanović, vlasnik turističke
Turističkoj agenciji “Katarina” pristupili agencije “Katarina”. SV online
ovoj akciji. U akciji je sudjelovalo 35
mještana volontera od čega najviše Volonteri ekološke akcije
djece. Ulicama te cestom do Aljinića
ali djelomično i tokom rijeke koliko se
moglo, prikupljene su znatne količine
ambalažnog i drugog otpada.
“Zahvalan sam svim sudionicama akcije
te poduzeću Vodokom iz Kaknja koje je
odvezlo otpad na svoje odlagalište. Briga
za lijep izgled našeg mjesta pa i cijelog
kraj uostalom trebala bi biti zajednička
kako samim mještanima tako i Općini.
Očito je da se sustavnom čišćenju naših
Piše: Tomislav Đondraš
Napokon riješen slučaj
“Gvardijanova luka i Vlahovići”
Najavljena tematska sjednica
Nakon ljetne stanke, 11. rujna 2007. u
potpuno novim prostorijama održana
je XXIX. Sjednica Općinskog vijeća
Kakanj. Mada je navodno dnevni red
već bio usuglašen na sjednici Kolegija,
ipak je morao ići na doradu. Vijećnici
opravdano nisu željeli raspravljati o
informaciji Tvornice cementa Kakanj,
koja se odnosi na korištenje alternativnih
goriva, s obzirom da je već odavno
najavljena tematska sjednica OV-a koja
bi trebala biti posvećena isključivo ovom
kakanjskom problemu. Svima treba biti
jasno da je kakanjska zakonodavna vlast
glede toga jednoglasna. Zasigurno, bude
li se Vijeće pitalo, neće biti spaljivanja
automobilskih guma ni drugih
alternativnih goriva u Tvornici cementa
Kakanj, niti će vijećnici željeti donositi
Odluku čijim će se realiziranjem dodatno
onečistiti ionako zagađeni Kakanj.
Odgođena rasprava o
rebalansu
Ponuđeni rebalans također nije mogao
biti uvršten u dnevni red, jer su svi koji
odlučuju bili nezadovoljni ponudom
predlagača koji je dodatno favorizirao
tzv. nadogradnju. Analizirajući izvješće
o izvršenju proračuna moglo se zaključiti
da nije realizirano ono što je već davno
trebalo biti realizirano.
ŠTO VIJEĆE VIJEĆA?
Iako je općinski proračun teži za
1.420.000 KM, u narednom periodu
predlagač će imati velikih muka da
ponovno uspostavi većinu u Vijeću kako
bi mogao uspješno realizirati svoj plan,
ili će dodatnim financijskim injekcijama
pokušati dojučerašnje poslušnike vratiti
na pravi kolosijek.
Pravda na vidiku. Poništena
sporna Odluka Općinskog
vijeća iz ‘94. o dodjeli
zemljišta Gvardijanova luka
i Vlahovići firmi Agrotrend
Većini naših čitatelja je već poznato da je
26. srpnja ove godine Federalna uprava
za geodetske i imovinsko-pravne poslove
svojim dopisom broj 05-31-829/07.
poništila protuzakonito Rješenje Službe
za katastar i imovinsko-pravne poslove
općine Kakanj broj 0-05/39-31-1364-
7/00 od 16. studenog 2000. godine kao
i Rješenje iste službe broj 0-05/39-31-
1364-8/00 od 26. veljače 2001.
Drugostepeni organ je poništio i sve
pravne posljedice koje su eventualno
prouzročila sporna rješenja.
Znajući u kakvom ambijentu živimo
i tko nam tumači zakone, vijećnici su
na posljednjoj spomenutoj sjednici
Općinskog vijeća jednoglasno poništili
Odluku prijelaznog Općinskog vijeća
iz 1994, koja se odnosila na dodjelu
Gvardijanove luke i Vlahovića poduzeću
Agrotrend d.d. Kakanj te tako omogućili
vlasnicima spomenutih posjeda da
spokojno iščekuju Zakon o restituciji.
Da su vijećnici imali više sluha i da su
samostalno donosili odluke, sve bi se
riješilo 28. lipnja 2007, kada su trebali
poništiti nepromišljene odluke općinske
službe. Točno je da je sve moglo biti
drugačije da je Služba za katastar i
imovinsko-pravne poslove sama poništila
svoja rješenja, što je mogla učiniti
poštujući zakonske odredbe, konkretno
Zakon o upravnom postupku, čl. 265,
u kojem pod brojem 3 piše: »Rješenje
proglašava ništavnim organ koji ga je
donio«.
Predlagaču je uvijek bilo jasno da
ništavno Rješenje nema nikakav pravni
učinak i da je pravno nevažeće sve što
je nastalo ili urađeno na temelju takvog
rješenja. Poznavateljima Zakona također
je jasno da se sporna rješenja u svako
doba mogu proglasiti ništavnim, odnosno
da nema nikakvih mogućnosti naknadnog
osnaženja.
Što će još pokazati crna
knjiga?
Dodatno će se morati otvoriti crna knjiga
(tako naime mnogi nazivaju zapisnik s I.
sjednice prijelaznog Općinskog vijeća),
jer je ona prepuna odluka koje su ishitreno
5
donesene u ratnom vremenu, a uvijek na
štetu i protiv volje dvaju konstitutivnih
Sutješki vjesnik, broj 20.
naroda.
Dobro upućeni građani znaju da je sve
samo proces i da će sve doći na red, samo
ne treba posustajati, nego uvijek sve
raditi striktno, temeljito i nikada na štetu
drugih, nego sve u duhu zakona.
21. www.kraljeva-sutjeska.com
komentar broja
Piše: Milo Jukić KORAK NAPRIJED ZA HRVATE BIH?

KREŠEVSKA DEKLARACIJA
– Lijepo sročen tekst ,ali…
Predsjednici šest političkih Svečani čin potpisivanja Deklaracije u Kreševu
stranaka iz BiH s hrvatskim
predznakom u Kreševu su
21. rujna potpisali dugo
najavljivanu Deklaraciju o
načelima Ustava BiH. Dr.
Dragan Čović (HDZ BiH), dr.
Božo Ljubić (HDZ 1990.), dr.
Zvonko Jurišić (HSP &Đapić-
Jurišić), dr. Marko Tadić (HSS
BiH), Jerko Ivanković Lijanović
(NS Radom za boljitak) i Ivan
Musa (HKDU) tako su prvi
put u poslijeratnoj povijesti
BiH, matematički kazano, našli
najmanji zajednički sadržilac
hrvatskih političkih interesa u
BiH.

Š
to je tko od navedenih “ugurao” predsjednici hrvatskih političkih stranaka koji bi trebao biti prihvatljiv i političkim
u Deklaraciju, može se samo putem Deklaracije pokušati stvoriti uvjete čelnicima drugih dvaju naroda u BiH,
nagađati, a isto je i s odgovorom na za samo jedno — hrvatski entitet u BiH. točke Deklaracije teško će naći mjesta u
pitanje hoće li, koliko i kada, Deklaracija Hrvatski entitet se, međutim, uopće ne Ustavu BiH.
biti pretočena u stvarnost. Da baš svi spominje u Deklaraciji, mada se u njoj Deklaracija, treba to naglasiti, doista
potpisani doista misle sve ono što je jasno kaže kako je dvoentitetski ustroj BiH predstavlja objektivno kvalitetan temelj za
6
stavljeno na papir, i nije baš potpuno neodrživ i nepravedan, pa se stječe dojam izgradnju pravedne Bosne i Hercegovine,
sigurno, no, kao i u svakom kompromisu, kako su se stranački čelnici usuglasili oko kakvu bi svi mogli doživljavati svojom
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

i ovdje su se svi potpisnici morali ‘pokriti
koliko je jorgan dug’.
Na samom početku Deklaracije,
u prvoj točki, naglašeno da je
Bosna i Hercegovina suverena
država u međunarodno priznatim
granicama, što je u obraćanju
novinarima posebno podvukao dr.
Marko Tadić.
Time su, kao i zalaganjem za ista prava za
sva tri naroda u BiH, unaprijed zatvorena
usta onima koji su smatrali — a takvih je
spekulacija bilo i prije nego što je sadržaj
Deklaracije bio poznat javnosti — da će
toga da, unatoč željama, Hrvati u BiH u
stvarnosti sami nemaju dovoljno snaga za
realizaciju projekta zvanog entitet, te da
do takvog čega mogu doći samo stalim
ukazivanjem na nepravednost sadašnjeg
ustroja BiH.
Kako provesti Deklaraciju? Odgovor
je vrlo jasan: teško ili nikako! Mada
optimističnih tonova nije nedostajalo
ni na potpisivanju, a ni u medijskim
komentarima narednih dana, mada je
Dragan Čović istaknuo da je o sadržaju
Deklaracije razgovarao s mnogim
političkim subjektima iz drugih dvaju
naroda, te da je tekst Deklaracije ne samo
međusobni kompromis vođa hrvatskih
političkih stranaka, nego i kompromis
državom.
No, koliko prostora je u Daytonu
ostavljeno za pravdu u BiH,
vidljivo je u svakom dnevniku, u
svakoj novini, u životu: jedni rade
i kukaju o ugroženosti, ne videći
da je najviše stvaraju sami sebi,
drugi vladaju i političe, praveći
se pravednijim nego što su ikada
bili, a treći su zaposjeli pola
države i baš ih briga za kojekakve
deklaracije i njihove potpisnike!

Jer: kako nagovoriti Srbe da ukinu
Republiku Srpsku, kako Bošnjacima
dokaz(iv)ati svu prozirnost priče
koja počinje prefiksom multi-, kad u
sarajevskoj vlasti u praksi mjesta ima
samo za Bošnjake i njima podobne Srbe
i Hrvate, kako Hrvatima objasniti da su
i Bugojno i Kakanj i Tuzla (i) njihovi,
kad oni više vole Šuškova i Bobanova?
U Deklaraciji se, naime, navodi kako će
srednja razina vlasti biti uspostavljena
“na temelju zemljopisnih, etničkih,
gospodarskih, povijesnih, prometnih
i drugih bitnih kriterija uz mogućnost
teritorijalnog diskontinuiteta pojedinih
ustrojbenih jedinica’, te da se jedinice
lokalne samouprave i uprave ‘iznova
organiziraju’, što će reći da bi sve što je
bilo dosad trebalo zaboraviti, pa i RS, i
bošnjačku dominaciju u Federaciji, što je
teško očekivati.
Dakle, za svaku pohvalu je što su se
hrvatski čelnici konačno usuglasili
barem oko jednog broja pitanja, jer
dosad ni to nije bilo moguće.
Međutim, iako je Kreševska deklaracija
jedan lijepo sročen tekst, teško da će se
provesti bolje od djevojke u narodnoj
pjesmi koja je lijepa, krasna, ali… Da,
uvijek ima neko ali/što djevojci sreću
kvari! I Deklaracija ima svoje ali… -
Silajdžić i Dodik se, barem je to jasno, kao je posebnu potporu i priznanje onima koji su,
i OHR-ovski (dez)orijentirani Europljani
i Ameri u BiH, bore za sebe i svoje, a
koliko im je stalo do (prek)lanjskog Nakon Mise svi okupljeni su se najprije
snijega, toliko im je stalo i do pravedne pomolili na mjestu ubojstva sestre Marije
BiH!
KAKANJ
Jedanaesta obljetnica od
ubojstva sestre Danke
U
nedjelju 30. rujna u župnoj crkvi sv.
Petra i Pavla u Kaknju obilježena
je jedanaesta obljetnica od gnusnog
ubojstva sestre Danke Jurčević.
Jedanaesta obljetnica ubojsta s. Marije Danke
Jurčević obilježena je Svetom misom koju
je predslavio generalni tajnik Biskupske
konferencije BiH mons. Ivo Tomašević uz
suslavlje župnika vlč. Marijana Marijanovića
i pročelnika Katehetskog ureda Nadbiskupije
vrhbosanske mons. Petra Jukića koji je u
vrijeme ubojstva s. Marije Danke obavljao
župničku službu u Kaknju.
U prigodnoj propovijedi tajnik Tomašević je
kazao da sjećanje na ubojstvo sestre Danke
podsjeća na teška vremena za Hrvate katolike
u kakanjskom i sutješkom kraju kada se
dogodilo više ubojstava, a brojne kapele su
sasvim devastirane kao i većina katoličkih
kuća koje su u potpunosti opljačkane, a sve
uz prešutni pristanak onih koji su ih trebali
zaštititi. “Sve te nepravde koje su se događale
u ovom kraju katolicima, a u nekom drugom
kraju nekim drugima, mogu čovjekovu dušu
ispuniti gorčinom koja nerijetko dovodi do
toga da se počne kriviti i one koji krivi nisu.
Osim toga, gorčina nas može zatvoriti za
činjenje dobra i za otvorenost i ljubav prema
svima ljudima. Okupljeni na molitvu za
pokojnu sestru Mariju Danku želimo slaviti
Božje ime i Bogu zahvaliti što nam je dao s.
Danku i mnoge njoj slične: sestre, svećenike i
redovnike koju su ostali sa svojim narodom u
najtežim vremenima i svojim dobrim djelima
bili svjetlo Božje ljubavi u svijetu i svjedoci
da nepravda, kako god pobjeđivala na ovom
svijetu, ne može odnijeti trajnu pobjedu. Sestra
Marija Danka je bila spremna, unatoč svijesti o
opasnosti i po vlasititi život, ostati u ovoj župi i
neumorno svjedočiti Božju ljubav te biti, kako
i ime njezine družbe glasi, kći Božje ljubavi.
Zajednička molitva za nju je poziv svima
nama da iz duše izbacimo gorčinu i otvorimo
se za ljubav prema Bogu i svakom čovjeku jer
Bog želi da se svi ljudi spase”, kazao je mons.
Tomašević ističući da će se vremenom sigurno
razotrkriti pozadina ubojstva s. Danke čiji će
svijetli primjer ostati živjeti u narodu. Izrazio
unatoč svemu, smogli hrabrosti ostati i živjeti
u svom kraju i zavičaju.
Danke koje se dogodilo pod još uvijek
nedovljno razjašnjenim okolnostima, a za koje
je izdržala kaznu osoba s kojom sestra Danka,
kao niti bilo tko iz župnoga ureda, nije imala
nikakvih nesporazuma. Nakon toga svi su pošli
na groblje te zajedno molili i pjevali na grobu
s. Marije Danke.
Mjesto ubojstva sestre Danke
S. Danka Jurčević rođena je 29. siječnja 1950.
u selu Jarodol u župi Vitez od oca Joze i
majke Luce r. Frljić. 21. siječnja 1965. stupila
je u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi
u Zagrebu, 28. kolovoza 1968. obukla je
redovničko odijelo u Brezovici kod Zagreba i
uzela ime s. Marija Danka.
Završivši u Zagrebu katehetski institut
djelovala je u Puli, Kaknju, Zapolju, Novom
Sarajevu, Derventi i na zadnjoj postaji opet u
Kaknju. Dana 30. rujna 1996., dok je župnik
mons. Petar Jukić s kapelanom vlč. Ilijom 7
Orkićem i haljiničkim župnikom vlč. Martinom
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
Anićem bio na području župe, a ostale sestre
bile u samostanu, sestra Danka je oko 20 sati
otišla obići crkvu i dvorište Caritasove zgrade
pored župne crkve. Ubrzo nakon toga stigla
je dojava da leži sva u krvi. Usmrtila su je
tri smrtonosna uboda nožem. Osumnjičenik
za to okrutno ubojstvo ubrzo je pronađen
te je priznao ubojstvo i za njega odslužio
zatvorsku kaznu. Svećenici i časne sestre prije
ubojstva nisu imali nikakvih nesporazuma s
počiniteljem. Štoviše, on je uvijek pokazivao
zahvalnost i svećenicima i sestrama za pomoć
te im iskazivao poštovanje, a i nakon ubojstva
je izjavio da nije imao nikavog motiva za
ovakvo zlodjelo.
U narodu postoji opće uvjerenje da je počinitelj
uvučen u organizirani kriminal te da je ubojstvo
unaprijed organizirano od, za sada nepoznatih
nalogodavaca. (kta)

Razgovor sa
Željkom Nujićem,
predsjednikom
Hrvatske kršćanske
demokratske unije
Razgovarao: fra Vjeko Tomić
Našem narodu treba jasno
reći da ne prodaje zemlju!
SV: Davno ste otišli iz sutješkog kraja i u
Hrvatskoj zasnovali obitelj te izgradili
poslovnu, sada i političku karijeru. Godišnje
ste nekoliko puta na Seocu. Ovdje Vam živi
majka, šira obitelj i prijatelji. Što Vam
osobno znači rodni kraj danas u 50. godini
života?
8 i volje da se posljedice ublaže.
U pravu ste! Ja sam rodni kraj napustio prije
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
21.godinu ali svake godine najmanje dvaput
dođem u rodni kraj. Zapravo stradanje
ljudi našeg kraja bitno je odredila moj
život. Tijekom rata radio sam s prognanim
i izbjeglim, a kao političar snažno sam se
suprotstavio političkoj trgovini na štetu
Hrvata iz Bosne, ali i kršenju osnovnih prava
koje su kao izbjeglice imali. To sam nastavio
činiti i kao vijećnik HKDU-a u Skupštini
primorsko goranske županije. Želja mi je
u našem kraju izgraditi jedan starački dom.
Mislim da je sazrelo vrijeme da se iseljeni
Hrvati organiziraju i definiraju dugoročne
održive projekte pomoći svome kraju.
SV: Kakve uspomene i sjećanja nosite iz
rodnog kraja? Kako doživljavate danas
naš kraj?
Uspomene na rodni kraj u meni bude
pomiješane osjećaje sjete i nostalgije, ali
i odlučnosti da se nešto učini. Naš kraj
oduvijek doživljavam kao živi organizam,
čije je tjelesno i duševno zdravlje te
cjelokupni integritet trenutno snažno
ugrožen. Trebat će puno odlučnosti, pameti
Zemlja i ljudi su kapital
za budućnost
SV: Hrvati su u općini Kakanj tragične
1993. spali na jako niske grane. Za zločin
nad njima nije nitko kažnjen. Od nekadašnjih
16 tisuća danas ih je ovdje jedva četvrtina.
Masovniji povratak nije se dogodio. Nova
radna mjesta presporo se otvaraju, a Hrvati
do njih jako teško dolaze. U općinskoj vlasti
su toliko jadno zastupljeni da ne mogu
utjecati ni na kakve odluke niti se uspjevaju
izboriti za neka svoja prava, poput naprimjer
hrvatskog jezika u školama. Koliko Vam je
poznat sadašnji položaj Hrvata u općini
Kakanj i biste li ga mogli kako ocjeniti?
Na čelo Hrvatske kršćanske
demokratske unije (HKDU),
oporbene političke stranke
u Hrvatskoj ove je godine
izabran Željko Nujić,
porijeklom s našeg Seoca.
Time je postao jedini
župljanin Kraljeve Sutjeske
koji je bilo gdje predsjednik
političke stranke. Oženjen
je Bosankom i otac dvoje
djece a već više od dvadeset
godina živi u Rijeci.
Zaposlen je u Ministarstvu
zdravstva i socijalne skrbi
kao ravnatelj jedne od
socijalnih ustanova u Rijeci.
U Nizozemskoj je završio
trogodišnji strukovni studij
i dobio licencu europskog
menadžera u sustavu
socijalne skrbi. Bivši je
član Franjevačke provincije
Bosne Srebrene. Kao i
dobar dio naših iseljenika,
redovito posjećuje stari kraj
i prati sva zbivanja u njemu
kroz obiteljske i prijateljske
kontakte ali i zahvaljujući
Sutješkom vjesniku i
njegovom internetskom
izdanju.
Vaše konstatacije su točne. Posljedice
tragične 1993.g. za Hrvate će se osjećati
stoljećima. Nad Hrvatima u nekim selima
su počinjeni klasični ratni zločini. Nije
dobro za budućnost Bošnjaka i Hrvata
ako zločini ostanu nekažnjeni. Što se
pak političara iz našeg kraja tiče o njima
nemam visoko mišljenje. Mnogi su
školovani u komunističkom duhu bez
osjećaja za opće dobro i odgovornost
prema vremenu u kojem žive i rade.
Jednom riječju dozvolili su da budu
instrument u rukama drugih. Mislim da se
tek školuju kadrovi koji će moći zaštititi
elementarna prava svoga naroda.
SV: Gdje vidite rješenje i kakvu budućnost
priželjkujte Hrvatima u općini Kakanj i
sutješkom kraju?
Važno je istaknuti da budućnost Hrvata
Kaknja i sutješkog kraja ne možemo
gledati izdvojeno iz budućnosti zemlje u
cjelini. Bosna i Hercegovina se opredijelila
za demokraciju. Tu činjenicu moramo
iskoristiti te zajedničkim snagama
omogućiti preostalim ljudima život
dostojan čovjeka. Mislim da preveliki
strah od budućnosti nije opravdan. Zemlja
i ljudi, kapital su za budućnost. Zato našem
narodu treba jasno reći da ne prodaju
zemlju. Prolaskom autoceste Kakanj
će postati „predgrađem“ europskih
metropola poput Zageba ili Ljubljane.
Time će i zemlja dobiti na cijeni kao što
se već dogodilo u Hrvatskoj kamo god je
prošla autocesta.
SV: Poznato Vam je da su općinu u
Kraljevoj Sutjesci dokinule komunističke
vlasti poslije Drugog svjetskog rata iz
jednog jedinog razloga da bi Hrvatima u
ovom kraju oduzimanjem vlasti skresale
krila što se i dogodilo. Kraljeva Sutjeska
kao općina? Što mislite o toj ideji, makar
i načelno?
Kraljeva Sutjeska kao općina za mene nije
načelno nego konkretno političko pitanje u
smislu političke zrelosti i jednog i drugog
naroda. Većina europskih država temelje
svoje državnosti i nacionalne svijesti
formirali su u Srednjem vijeku. Kraljeva
Sutjeska kao stolno mjesto bosanskih
kraljeva u 15. stoljeću, danas treba
postati izazov za uspostavu i oblikovanje
državnosti. Ukoliko to Bošnjaci ne žele
prihvatiti nego povijest Bosne žele graditi
na događajima iz 1463. ili 1993. mislim da
će u budućnosti imati ozbiljnih problema
s vlastitim identitetom europskog naroda.
Zagovarati teokratsku državu u Europi 21.
stoljeća nije prihvatljivo, zato je važno
da se hrabro odluče i Hrvati i Bošnjaci
svoje državotvorne korijene tražiti
u srednjovjekovnoj Bosni. Kraljeva
Sutjeska kao općina bila bi dokaz dobre
volje.
Opredjeljenje
činiti dobro
SV: Kako Republika Hrvatska može
pomoći i kako ona treba pomagati
Hrvatima u BiH i u općini Kakanj? Je li
obnova obiteljskih kuća jedini način kako
Hrvatska ovdje treba biti prisutna?
Slično pitanje postavio sam kardinalu
Vinku Puljiću u Sarajevu u lipnju 1996. kao
politički tajnik moje stranke. Odgovorio
mi je: «Izborite se za demokratsku i pravnu
državu Hrvatsku u kojoj će dostojanstvo
ljudske osobe biti svetinja. Na taj način
najbolje će te pomoći nama u BiH» (citat
po sjećanju). Hrvatska održava i sama ima
ogromne probleme, ali ustavnu obavezu
pomaganja Hrvatima u BiH. Druga je
stvar raspodjele pomoći i inicijative koje
dolaze od predstavnika iz našeg kraja.
Obični ljudi moraju shvatiti da je iznimno
važno koga biraju za svoga predstavnika,
između ostalog i u smislu realizacije
pomoći iz Hrvatske.
SV: Zašto ste se angažirali u politici i zašto
baš u Hrvatskoj kršćanskoj demokratskoj
uniji?
Politika je za mene izazov jer ima
instrumente promjene svijeta na bolje, ali
i nagore. Kršćanske vrijednosti duboko
su ukorijenjene u hrvatskom narodu.
Ključno je pitanje kako te vrijednosti
primjeniti u zakone i moduse političkog
djelovanja. Važno je stalno isticati da će
pred izazovima globalizma pojedinci i
narodi koji su manje svjesni sebe, svoje
kulture, religioznosti i uopće vlastitog
identiteta biti u velikoj opasnosti.
Upravo ovaj strah od budućnosti izazov
je za kršćansku nadu. Živimo u društvu 9
rizika u kojem nitko nije siguran, što
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
opasno ljulja gospodarske, nacionalne i
socijalne temelje. Zato je za demokršćane
humanizacija rada i cjelokupnih odnosa
u društvu imperativ. Nova etika rada želi
zaraditi što više i što brže.
Takvom mentalitetu želimo suprotstaviti
nove heroje našeg vremena, ljude s
vizijom, etički i stručno kompetentne i
radikalno opredjeljenje za činiti dobro.
Želimo dati svoj doprinos političkom
identitetu Hrvatske u zajednici europskih
naroda, jer bez identiteta nema ni
prosperiteta.
Nastavak na str. 11.
 Piše:Vjekoslava Tomić
PROSANJANA KANADSKA JESEN
Život ima
smisla do samoga kraja
Prvu rečenicu pripovijetke Prosanjane
jeseni Z. Dizdarevića ‘’Jeseni moga
djetinjstva imale su zlatnu boju’’ uvijek
sam mijenjala u ‘’Sve moje jeseni imale
su zlatnu boju’’. I stvarno, kako znam
za sebe, volim jesen. Volim njene tople
boje, šušanj opalog lišća i neki posebni
mir u prirodi koja je donijela plodove i
sad se polako spremala za zimski san…
Uvijek sam osjećala posebnu radost kad
bi se u našem Radovnjaku zacrvenjeli
prvi grmovi ruja, a vrhovi topola na obali
Trstionice dobili nježnu žutu boju. Znala
sam da će sada biti sve kraći sunčani
trenuci, ali zato vrijedniji od rasipnih
ljetnih eksplozija svjetlosti i topline.
Prolazile su godine, prolazile su jeseni;
djeca se rasula po svijetu, a kad se rodila
naša sedma djevojčica u dalekoj Kanadi
(tri kćeri i četiri unuke, sada već pet)
odlučili smo, moj muž i ja, otputovati tamo
da je vidimo. Željeli smo vidjeti gdje nam
djeca žive i kako su. Sjetila sam se kako
je naš Luka govorio svom djedu: ‘’Dedo,
sjedneš u mali avion, pa onda u veliki,
zaspiš, i kad se probudiš, već si došao.’’
10 Nije bilo baš tako, ali nije bilo ni strašno.
U prepunom avionu, visoko iznad oblaka,
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
promatrala sam ljude oko sebe. Većinom
su to bili stariji, babe i djedovi, baš kao i
mi, koji su putovali djeci, neki već i više
puta. Pitala sam se tko bi natjerao taj stari
svijet na tako dalek put da nije bilo ovog
rata i ljubavi prema djeci koja su otišla
tako daleko. Strepili su kako će proći
carinu i hoće li uspjeti prenijeti sve što su
ponijeli: malo rakije, vina, domaćeg sira,
brižljivo sakrivenog suhog mesa…malo
mirisa kuće i zavičaja.
Bio je rujan, a ja sam se uz ostalo pitala i
kakva li je tamo jesen.
Sav umor od dugog puta nestao je u trenu
i zamijenila ga je neizmjerna radost pri
susretu s djecom i unučadima. Radost je
bila i uzeti u naručje i ono tek rođeno.
Fotografije preko interneta su ništa u
usporedbi kada držiš dijete u rukama.
Radost je bila i voditi stariju djecu u
školu i gledati ih kako su bili važni što su
im došli baba i djed.
Sve je bilo novo, veliko i drugačije. I
ovdje je jesen bila prekrasna. Svuda su
bili prostrani parkovi, ogromne šume i
puno, puno drveća koje je upravo počelo
mijenjati boju. Činilo mi se da se u toj
velikoj i uređenoj zemlji i drveće sadili
nekim redoslijedom pa sad izgleda kao
vatromet najljepših boja - od najsvjetlije
žute do tamno crvene.
A onda jednog jutra, kao grom kad pogodi
hrast, moždani udar je srušio mog muža.
Sva radost zbog dolaska, sva očekivanja,
sve se raspršilo. Slijedila je bolnica u
tuđoj dalekoj zemlji i borba za život.
Provodeći dane i noći u bolničkoj sobi, ne
poznavajući jezik, mogla sam samo moliti
i čekati. Tu su bila još tri teška bolesnika.
Stari gospodin do nas je doslovce umirao.
Disao je teško i po cijelu noć se čulo
njegovo krkljanje. Svako jutro je dolazila
stara gospođa i nešto mu dugo, dugo
pričala, tihim i umilnim glasom. Nismo
se razumjele, ali sklopljenim rukama i
pogledom uprtim u nebo, pokazivala mi
je da moli i za nas.
U krevetu preko puta ležao je stari Indus,
koji također nije govorio engleski. Prvi
dan sam se silno iznenadila kad je počeo
izvoditi neku jednoličnu melodiju. Nisam
znala moli li se, pjeva, ili zapomaže…To
se ponavljalo svaki dan. Na glavi je
nosio njihov tradicionalni turban koji je
skidao samo ujutro kad bi mu dolazio sin
i stavljao novi. U međuvremenu, otac bi
češljao dugu, rijetku, sijedu kosu češljem
koji je visio na kožnatoj uzici oko vrata.
Vjerojatno je to bio njihov uobičajeni
jutarnji ritual i toga se nije odricao
ni u bolnici. Treći bolesnik bio je po
mnogočemu najzanimljiviji. Zvala sam
ga ‘profesor’. Ne samo da je disao preko
aparata, nego je i ostale životne funkcije
obavljao uz pomoć nekakvih uređaja. U
intervalima kad nije bio priključen na
njih, uporno je čitao, čitao. Razmišljala
sam o životu na taj način, a onda videći
ga kako strastveno čita knjigu za knjigom
morala sam priznati da život ima smisla do
samoga kraja. Jednog dana ga je posjetila
mlađa žena i donijela neke zabilješke.
Nisam razumjela o čemu govore, ali
se činilo kako prava naučna rasprava.
Poslije toga razgovora, ‘profesor’ je opet
bio priključen na aparate.

Mnogo toga smo željeli vidjeti
u Kanadi - i Nijagaru i Toronto,
sresti mnoge prijatelje i poznanike.
Međutim, sve što sam tih dana
vidjela, bila je bolnica i drveće u
parku oko bolnice. Po boji lišća znala
sam da vrijeme prolazi i da je jesen
već poodmakla.
Malo sam vidjela, ali naučila mnogo
o životu, ljudima, bolesti. Vidjela
sam da se u teškim trenucima mogu
osloniti u prvom redu na svoju djecu,
rodbinu i prijatelje, i da nikakva
udaljenost, granice, vize ne mogu
spriječiti one koji žele pomoći kad je
najteže, posebno u tuđini.
Trebalo je još prebroditi dug i
težak put nazad kući. I to je nekako
prošlo, a kad sam iz aviona ugledala
krov naše sutješke crkve i dimnjak
termoelektrane, sve je nekako postalo
lakše. Sarajevo nas je dočekalo
tmurno, maglovito, depresivno,
kakvo samo može biti u studenome.
Nije bilo ni traga od zlatne jeseni
koja nas je ispratila, ali sam znala da
smo došli kući. Znala sam i da nas
čeka duga borba za svaki novi pokret,
za svaku novu riječ, ali kod kuće će
to biti lakše.
Usprkos sveopćem sivilu, u glavi su
mi odzvanjali nekad davno naučeni
stihovi Desanke Maksimović
Ja ipak volim jesen
i žive kišne niti,
jer u njih utkam nadu
da ću još jednom piti
s proleća miris gloga
i čuti dva, tri sloga
šumskog pesnika nekog;
i skoro mrzim dane
kada nastanu lepi,
jer ih zagorčam plašnjom duše
što bolno strepi:
da se ne bliže magle,
kiše otkud ne nagle,
il’ ide sumoran dan.
..................................
Nastavak s 9. str.
SV: Naša javnost zacijelo malo znao o
HKDU pa nam kažite kakva je to stranka i
kakva su joj programska načela. Po čemu
se ta stranka razlikuje od drugih njoj
sličnih stranaka? Što je čini različitom?
Zašto bi birači trebali birati upravo HK
DU?
Hrvatska kršćanska demokratska unija
(HKDU) nastala je spajanjem Hrvatske
demokršćanske stranke i Hrvatske
kršćanske demokratske stranke u prosincu
1992. godine kao njihov pravni slijednik.
Prethodne dvije stranke imale su značajno
mjesto u Hrvatskom saboru, a HKDU
je bio parlamentarna stranka od 1995.
do 2003.godine. Danas djelujemo kao
oporbena izvanparlamentarna stranka
sa snažnim naglaskom na dostojanstvo
ljudske osobe, zakonima koji počivaju
na kršćanskoj etici i moralu, te načelima
solidarnosti i subsidijarnosti socijalnog
nauka crkve. Pro europska smo stranka
sa snažnim osjećajem za nacionalne
vrijednosti
Slijedi borba za nove
kadrove u politici
SV: Nakon ljetošnjeg izbora za
predsjednika stranke kazali ste da
HKDU želi popuniti prazninu na
hrvatskoj političkoj sceni koja je nastala
nepostojanjem stranke s ozbiljnom
demokršćanskom opcijom? Pojasnite
našim čitateljima što ste time zapravo
htjeli reći? Nije li naprimjer HDZ stranka
koja po svome programu također promiče
načela kršćanske demokracije?
Uistinu mislim da je za razvoj
demokracije u Hrvatskoj nenadoknadivi
gubitak nedostatak jedne autentične
demokršćanske stranke. HDZ nije
demokršćanska stranka. U njoj je još
uvijek puno potrošenog komunističkog
kadra koji je opstruirao usvajanje Zakona
o lustraciji ali i skrivio neviđenu pljačku
u pretvorbi. Mojoj stranci predstoji
grčevita borba za nove kadrove u politici
i oblikovanje novog identiteta stranke, ali
i Hrvatske u cijelini.
SV: Za kakvu se onda Hrvatsku zalaže
HKDU i za kakvu će se Hrvatsku zalagati
vaši budući saborski zastupnici? Kakve
rezultate očekujete na izborima?
HKDU se zalaže za Hrvatsku kao pravnu
državu u zajednici europskih naroda s
prepoznatljivim vlastitim nacionalnim,
gospodarskim, kulturnim, športskim i
svakim drugim identitetom. Hrvatska
koju će voditi ljudi inspirirani kršćanskom
etikom i moralom. Teško mi je prognozirati
rezultate na parlamentarnim izborima 25.
studenog. Ove godine jer su nam strateški
cilj lokalni izbori 2009.godine. No izaći
ćemo i na parlamentarne izbore i nadam
se vratiti stranci parlamentarni status.
SV: Kako bi HKDU riješio bh zagonetku?
Kakvo rješenje vaša stranka zastupa kad
su u pitanju ustavne promjene u BiH?
Kako bi BiH trebalo urediti da vuk bude
sit i i ovce na broju? SV online
HKDU iz hrvatske neće rješavati BiH
zagonetku. To moraju riješiti predstavnici
naroda u institucijama vlasti u Bosni i
Hercegovini. Predsjednik HKDU-a BiH
gospodin Ivan Musa predstavnik je u
Parlamentu Federacije BiH. Podržavamo
nastojanja da se čelnici šest hrvatskih
stranaka u BiH, među kojima je i HKDU
izbore za pravednije i kvalitetnije uređenje
zemlje.
SV: Treba li i hoće li BiH dobiti i hrvatsku
federalnu jedinicu?
Mislim da federalna jedinica nije nužna da
bi Hrvati zaštitili svoje interese. Važno je
inzistirati da građanskim pravima kao što 11
su: nadoknada za izgubljenom imovinom,
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
pravo na vlastiti jezik, školovanje na
hrvatskom jeziku te kvalitetna izobrazba
u duhu humanih vrijednosti.
SV: Možemo li Vas očekivati kao prvog
Sutješčaka u Hrvatskom saboru?
Moje su ambicije svakako ući u Hrvatski
sabor, ove ili za četiri godine. Mislim
da je i Hrvatski širi interes imati u
Hrvatskom saboru nekoga iz korpusa
bosanskih Hrvata. Vjerujem da će to
naši ljudi shvatiti i pomoći mi na tom
putu. Očekujem potporu naših ljudi i
glas za HKDU u 11 izbornoj jedinici na
predstojećim parlamentarnim izborima.
Hvala njima i Vama.
 Piše: F. B. ISKUSTVO NAŠEG ČOVJEKA U TUĐINI
PROTURJEČNOSTI ŽIVOTA U EU
- NALIČJA ŽIVOTA U NJEMAČKOJ

ed
s p r a vom pr vlja
EU sta
s k u i BiH po za
Hrva t ve
zahtje
brojne om zakona
db
prilago e europskih
anj u
i usvaj odručj

Ozakonjena
a n d a r da na p školstva,
st osuđa, nog
a, prav boda, slobod
sudstv slo svih
prava, ajna zadaća

lopovština
lju d s k ih tr ola
dok je ćenje i kontr
tržišta a p r a j a v nih
lad ja,
naših V kog poslovan rupcije,
s o
financij suzbijanje k tržištu,
troše n j a , o na
la EU
r o t iv monop s e malo u
p i li ački
borba vir
st... Za inio naš njem opi
transp
a r e n t o
je uč i Eur tko to od nas traži
kao što svašta pa se da prvo
dv o r iš t e
ik - nađ
es e
a poslo ga
vica transparentnost i
suradn poručiti star
re
može p omete ispred
svog r p a
suzbijanje korupcije?
p
Ugledni hrvatski novinar i publicist piše proces, bruje svi mediji, buka i bruka na - jer drugačije ne mogu raditi - ali to
u jednoj svojoj priči da su nekada davno, sve strane... svoje pravo moraju platiti. Pa kad oni
u njegovom rodnom mjestu gastarbajteri to plate, u saveznoj kasi skupi se lijepa
pričali o tome „kako je u Njemačkoj, suma, nekih 8 (slovima: osam) milijardi
brajo moj, sve pod konac, od salame do Godišnja plaća nevjerojatnih eura. Naravno, energetski koncerni te
prometne signalizacije, pa il’ se pokloni 13 milijuna eura troškove uračunaju u cijenu energije pa
il’ se ukloni” a i nekadašnje prvo na kraju sve plati potrošač.
tamburaško grlo hrvatskog diplomatskog I na kraju - ništa. Nema dokaza, rekli
zbora u jednom svom pjesmuljku suci nedavno. Uzgred neka bude kazano, Ali, ne lezi vraže, sad su oni oslobođeni
pripovijeda o tomu kako mu se, prilikom jedan od četvorice optuženih je i sadašnji tog plaćanja! U saveznom parlamentu
12 putovanja “u zemlju tulipana i Krojfa” glavni menadžer Deutsche Bank. Čovjek nedavno je izglasan zakon po kojemu
kum divio zapadnjacima jer “ovi resurse koji godišnje bere “samo” 13 milijuna se zagađivači oslobađaju poreza na
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

koristit znadu, pogledaj, veli, sve je pod eura!! Svake minute u godini, dakle, 48 zagađivanje. Zamislite, parlamentarci
špagu”. KM. A sat ima 60 minuta. A dan ima...Pa se jednostavno odrekli osam milijardi
ti sad računaj! eura godišnje zarade! Zašto? Zato što u
“Nekad bilo, sad se spominjalo”, rekla bi saveznom parlamentu sjede isti ljudi koji
moja baba, pokoj joj duši. Ili, sin nekadašnjeg prvog čovjeka su i na čelu velikih zagađivača.
Bavarske, Straussa. Dok mu je otac bio Mislite li da je zbog toga snižena
Pratite li ozbiljne političke emisije na živ, nisu mu ni čvoku smjeli opaliti. cijena el. energije? Ma, hajte, molim
njemačkoj televiziji, moći ćete se bezbroj Čim je stari odapeo, ispostavilo se da vas!! Potrošači i dalje plaćaju porez
puta uvjeriti u ozakonjeni lopovluk je sinčina umiješan u trgovinu oružjem na zagađivanje. Ja sam prošle godine
prisutan u ovom društvu koji, ruku na s Arapima, da je utajio porez, primao potrošio manje el. energije nego
srce, nije specifikum Njemačke. Primjera mito... Dvanaest godina je trajao sudski pretprošle pa mi je elektrodistribucija
radi, prije nekoliko godina prodan je proces, evo, nedavno završen. Nema vratila čitavih 4 (slovima: četiri ) eura
veliki koncern Mannesmann engleskom dokaza, rekli suci. jer sam, eto, preplatio! Ali me je u istom
Vodafone od kojeg su, navodno, četvorica dopisu izvijestila da mi mjesečnu ratu za
Mannesmannovih menadžera primili Veliki zagađivači zraka, a to su, prije el. energiju podiže s 56 na 92 eura!
šezdesetak milijuna eura kao proviziju, e svega, velike termocentrale koje koriste Ne ide vam ovo u glavu, štovani
da bi, naravno, podržali tu kupoprodaju. mrki ugljen, imaju pravo zagađivati zrak štioci??!!
Informacija procurila, izbila afera, sudski
 Trafostanica iz 1946.
za 4,5 milijuna eura
Stvar je jednostavna. Dečki su u
elektrodistribuciji izračunali koliko će
struja poskupjeti u narednoj godini pa su
mi, u skladu s tim, i odredili mjesečnu
ratu.
Jedan jedini čovjek, parlamentarac,
koji je glasovao protiv ukidanja zakona
o plaćanju poreza na zagađivanje,
nazvao je stvari sasvim jednostavnim
imenom: legalizirana korupcija! Četiri
vodeća energetska koncerna koji imaju
apsolutni monopol na energetsku opskrbu
Njemačke su E.ON, EnBW, RWE i
VATTENFALL. Mogu raditi što god hoće
- i oni to s ljubavlju i čine. Primjera radi,
količinska jedinica ruskog plina na ulazu
u Njemačku košta 16 eura. Energetski
koncerni, međutim, istu tu količinu
prodaju potrošačima po 44 eura. Jedan
megavat el. struje mogao bi koštati 10
eura. Energetski monopolisti prodaju ga
krajnjem potrošaču po 55 eura.
Mnogima je već “puna kapa” pa se
pojedinci i grupe sve češće oglašavaju
upozoravajući da sve ima svoje granice i
da i potrošači mogu “okrenuti ćurak”.
Koncerni, s druge strane, opravdavaju
stalna povećanja cijena energije - između
ostalog - i “modernizacijom postojećih
kapaciteta”. Što to zapravo znači,
pokazuje primjer jednog malog mjesta
koje se 18 godina borilo da promjeni
elektrodistribuciju i da el. energiju kupuje
od nekog drugog ponuđača. Mještani su
za 4,5 milijuna eura kupili trafostanicu i
kad su ušli unutra, znate što su zatekli:
postrojenja iz 1946. godine !!??
Struja jest skupa, ali je proizvodnja, očito,
jeftina - kaže novinar koji se javljao s lica
mjesta.
Siemensova milijarda eura za
korupciju
Ili - glasoviti SIEMENS! Proteklih
godina je na korupciju, prema zadnjim
informacijama, potrošio oko jedne
milijarde eura, makar dobri poznavatelji
upozoravaju da je suma kojom se trenutno
operira samo vrh ledene sante.
Mogli bismo koju prozboriti i o
Volkswagenovim menadžerima koji
su milijune i milijune eura spiskali na
putovanja, reprezentaciju, noćne barove,
striptizete...a istovremeno donosili
“revolucionarne” programe za suzbijanje
nezaposlenosti u Njemačkoj ( koji su
naravno, doživjeli totalni fijasko); o
građevinskoj branši u kojoj se 95 %
ugovora sklapa uz primanje mita; o
povećanju cijena goriva pred svake ferije
(a to znači: Svi Sveti, Božić, Poklade,
Uskrs, Duhovi, ljeto) da bi se, odmah
nakon objavljivanja te vijesti koja više
u Njemačkoj uopće nije neka vijest, na
ekranu pojavio neki od vodećih političara,
nerijetko i sam premijer oliti Kanzler,
koji će otvoreno, ne trepnuvši okom
a demonstrirajući vrhunski cinizam, u
objektiv kamere izjaviti da “to više nema
smisla”, da se “tomu mora stati ukraj”, da
“to tako više ne ide”, da će “za ovo morati
netko odgovarati”...
Naš Gerdi
Zašto cinizam? Zato što ćete na velikom
broju tankstela, pored upozorenja da iz
sigurnosnih razloga ne primaju novčanice
od 500 eura, naći i informaciju da od cijene
1 litra goriva, 75 % ide državi. Koja, eto,
nikako ne uspijeva opskrbljivače gorivom
dotjerati u suru, pa oni, bezobraznici, pred
svako ferije povećaju cijenu goriva.
Nećemo pogriješiti ako u kontekstu gore
rečenog spomenemo i donedavno prvog
čovjeka njemačke politike, Gerharda
Schrödera, koji je, “služeći Njemačkoj”,
uspostavio jako, jako, jako, jako, jako
dobre privatne veze te, nakon sto je prošle
godine na izborima prošao onako kako je
prošao, telefonom nazvao svog prijatelja
Putina...i eno ga, sad sjedi u Zürichu kao
predstavnik ruskog GAZPROM-a.
I bere veću lovu nego kad je bio njemački
Kanzler.
Naš Gerdi!
Naravno da su odmah, nakon što se to
saznalo, mnogi delićevski uskliknuli:
“Pa. ljudi, je li to moguće!” a nisu izostali
ni komentari u stilu “kako ga nije stid”,
“gdje mu je moral”. Čak su u saveznom
parlamentu diskutirali o tome da se
donese zakon koji bi onemogućio takve
zlouporabe službenog položaja u privatne
svrhe.
Zakon, prirodom stvari, nije donesen jer
su ga trebali donijeti ljudi koji bi, gotovo
svi do jednog, uradili onako kako je
uradio i njihov donedavni šef. Ali se, eto,
nisu libili pričati o “Gerdijevu” moralu.
Što ćemo, vojnik uvijek o skraćenju!
Žubore euri kao rijeka na
ničije žiroračune
Ovakvih i sličnih primjera moglo bi se
redati u nedogled. I, da ponovim, nije
to slučaj samo u Njemačkoj. Nedavno
je zastupnica u Europskom parlamentu,
nakon više bezuspješnih pokušaja,
uspjela postaviti pitanje žiroračuna na
koje se doznačuje novac a da se uopće ne
zna zašto, što se plaća, komu i tko diže
novac?
Ne vjerujete da je takvo nešto moguće?
Nisam ni ja.
Od dva ili tri slučajno otkrivena žiroračuna
stiglo se do 38 !!!??? Toliko ih je bilo
spomenuto prije nekoliko tjedana a lako
je moguće da je u međuvremenu broj
porastao. Teku euri kao rijeka, žubore 13
poput potočića i donose nekomu radost.
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
Komu?
Eto ti, moj dragane, što bi rekao Pero
Vrebac & co.
A čovjek, obični , mali, neiskvareni,
iskreni pomislio bi: ma nije moguće,
bolan, Europa je to, sve je tu transparentno,
organizirano, nema tu muljanja, sve je
“pod špagu”.
Ma, jest vraga!
E, sad, jesu li se oni predugo s nama
družili, jesu li potpali pod naš utjecaj, jesu
li tako labilne osobe, jesmo li mi baš tako
uvjerljivi...
Pitanja, samo pitanja, bezbrojna
pitanja...!
reportaža
Fra Bono Tomić, svećenik rodom iz Čatića, boravio je kao
hodočasnik prije mjesec dana u Svetoj zemlji. Tako se uvrstio
među nekolicinu hodočasnika iz našeg kraja koji su imali
povlasticu vidjeti Isusovu zemaljsku domovinu i pomoliti se na
svetim mjestima iz povijesti spasenja. Fra Bono je za čitatelje
Sutješkog vjesnika perom i kamerom bilježio dojmove sa svog
hodočašća.

PO SVETOJ ZEMLJI - NA IZVORIMA KRŠĆANSTVA

Dok Jeruzalem moli,

Tel Aviv se zabavlja,
Haifa radi N a početku ove reportaže htio bih vas podsjetiti na značenje
hodočašćenja u Svetu zemlju onako kako je to učinio pokojni
papa Ivan Pavao II. u svome pismu u kojem je najavio svoj put
Grad Tel Aviv ‘’na svete prostore’’ povijesti spasenja. Crkva preporučuje vjernicima
da hodočaste na sveta mjesta, ako je moguće, na ona sveta mjesta
na kojima su izvori naše vjere: na kojima se ostvarivala priprava za
utjelovljenje Riječi Božje, na kojima su živjeli i djelovali veliki proroci
Staroga zavjeta, na kojima se ostvarivalo utjelovljenje Sina Božjega, po
kojima je Isus stupao sa svoji apostolima i svetima ženama, uključujući
Majku Mariju. Ti su prostori sveti jer ih je Bog izabrao da se na njima,
među nama u Isusu iz Nazareta ‘’nastani’’ (Iv 1, 14; usp. Izl 40, 34-35),
tako da omogući ljudskom biću izravniji susret sa sobom. Zbog toga je
za nas kršćane Sveta zemlja prostor koji je na poseban način posvećen.
Tu možemo intenzivnije doživjeti susret s Bogom, susret s Kristom i s
njegovom Majkom i njegovim učenicima i s tolikim pravednicima koji
su kroz povijest kršćanstva hodočastili u nju.
14
Moj osobni susret sa Svetom zemljom
Haifa – grad primjer suživota Židova i Arapa
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

počeo je slijetanjem u zračnu luku

Ben Gurion, u glavni grad Izraela,
Tel Aviv. Tel Aviv na hrvatskom
znači brežuljak proljeća a danas
je to suvremeni grad izgrađen na
obali Sredozemnoga mora. Najveći
je i najbogatiji izraelski grad u
kojemu se između ostaloga nalazi i
burza dijamanata i koji s obližnjim
gradovima ima oko 700 tisuća
stanovnika. Za razliku od Jeruzalema,
on je sekularan grad u kojem ima
najmanje sinagoga. U njemu nema
Arapa, to je potpuno židovski grad.
Sagradili su ga prije sto godina Židovi
koji su se doselili u Palestinu bježeći
pred progonima u zemljama srednje i
istočne Europe.
Od Tel Aviva putujemo prema Haifi, gradu
udaljenom oko 100 km. Putuje se uz samo
more po suvremenoj i tek izgrađenoj cesti.
Haifa je treći po veličini grad u Izraelu,
ima oko 300 tisuća stanovnika. Izgrađen
je na gori Karmel. Grad je s miješanim
stanovništvom. Većina stanovnika su
Židovi, a od Arapa najveći dio njih su
kršćani. Ovaj grad u Izraelu može biti kao
primjer suživota između Židova i Arapa.
U Izraelu ima jedna zanimljiva izreka:
dok Jeruzalem moli, Tel Aviv se zabavlja,
Haifa radi. Za razliku od ostalih krajeva u
Izraelu, Haifa je vrlo čist grad, organiziran
te se ne može vidjeti ni papirić na ulici. To
i nije čudno jer su je sagradili njemački
Židovi, tako da je Haifa zadržala nešto od
njemačke pedantnosti i organiziranosti. U
karmelićanskom samostanu Stella maris
slavimo Svetu Misu. Haifa je svjetski
centar, središte bahajske vjere, posljednje
monoteističke vjere. U Haifi se nalaze,
tzv. bahajski viseći vrtovi, u kojima je
podignut hram, parlament bahajske vjere.
U svijetu ih ima oko 20 milijuna. U gradu
pak prevladava mediteranska klima. Iz
svetišta koje se nalazi u bogatom vrtu
prekrasan je pogled na grad. Jedno od
pet izraelskih sveučilišta nalazi se upravo
u ovome gradu. Zanimljivo je da je ovo
jedini grad koji ima podzemnu željeznicu
u Izraelu.
 Pogled na suvremeni grad Haifu s brda Karmela Istoga dana, 18. rujna, putujemo do Kane
Galilejske. Dok putujemo autobusom prema
Kani, opažamo prostrana polja pamuka
i plantaže južnog voća. Naš vodič nas
upozorava da su sva polja na kojima se nešto
uzgaja navodnjena i da je cijeli Izrael pod
mrežom kanala i crpki koje odvode vodu do
svake točke. Kana je mjesto prvog Isusovog
čuda koje je učinio na svadbi (Vidi Evanđelje
po Ivanu 2, 1-12). Odlazimo najprije do crkve
Svadbe koju su 1879. sagradili franjevci.
Uobičajeno je da tu bračni parovi obnove
svoje bračne zavjete. U crkvi zatječemo i
druge hodočasnike te nakon obnove njihovih
bračnih zavjeta, fotografiranja i kupovanja
suvenira idemo prema Nazaretu.

Nazaret – posjet kući Svete obitelji

Statua Blažene Djevice Marije s djetetom

Crkva sv. Petra u Jaffi Pravoslavna crkva Navještenja u Nazaretu u Nazaretu

Nazaret je grad od nekih 70 tisuća
stanovnika. Od toga su većinom Arapi.
Nazaret je poslije Jeruzalema, za nas
kršćane najsvetiji grad. U njemu je svoje
djetinjstvo i svoju mladost proveo naš
Bazilika navještenja je jedna od najljepših
crkava na svijetu. To je crkva s dva kata
i najveća je crkva na Bliskom Istoku.
Podignuta je na mjestu jedne tipične
židovske kućice, uklesane u pećinu,
donja crkva s kućicom Blažene Djevice
Marije. U dvorištu bazilike, pored
mnoštva mozaika, tražimo i nalazimo
mozaik Gospe Bistričke. Mozaik je 15
posvetio kardinal Franjo Kuharić 1976.

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

Gospodin Isus Krist (Vidi Evanđelje po
Mateju 1, 26-38; 2, 11-23; Luki 2, 39-
41; 3. 23 i drugdje). U Nazaretu postoje
dvije crkve Navještenja Gospodnjeg,
pravoslavna i katolička. Biblija ne kaže
gdje je točno mjesto Navještenja, pa su
zato podignute dvije crkve. Pravoslavna
crkva se zove ‘’crkva Blagovijesti’’. U
njoj se nalazi izvor vode a pravoslavni
vjeruju da je taj izvor mjesto Navještenja.
Ovo je mjesto bilo jedino u Nazaretu
gdje je bilo vode. Crkva ima prelijepi
ikonostas, dar rumunjskog patrijarha.
Na putu do katoličke crkve, bazilike
Navještenja, nailazimo na statuu Marije
s djetetom, dar gradu Franka Sinatre,
poznatog američkog pjevača.
iz I. stoljeća kršćanske ere. Predaja od
pamtivijeka drži da je to rodna kuća
Marijina. U njoj se može vidjeti povijest
kršćanstva u Svetoj zemlji. Crkva je
dovršena i predstavlja remek-djelo
suvremene arhitekture. Projektirana je u
obliku razapetog šatora. Najprije ulazimo
o donju crkvu. Iz nje se spuštamo pred
kućicu Blažene Djevice Marije. To je
obična udubina, uklesana u stijenu.
Očigledno, ispred te kućice je bio izgrađen
stambeni prostor u kojem je prebivala
Marijina obitelj. Od tog prostora ostala
je samo ta udubina uklesana u stijenu.
Gornja crkva je posvećena Blaženoj
Djevici Mariji, Majci Crkve. Nad crkvom
se diže visoka kupola u obliku šatora
a kroz otvor ispod nje može se vidjeti
godine prigodom hodočašća u Svetu
zemlju. U neposrednoj blizini bazilike
Navještenja jest crkva sv. Josipa. Prema
tradiciji, ta je crkva sagrađena na mjestu
Josipove kućice.
Na povratku do autobusa zapažamo
muslimane kako se pripremaju za
molitvu na otvorenom prostoru. Tu je
bila planirana izgradnja velike džamije,
ali nakon prosvjeda pape Ivana Pavla II,
mjesne vlasti su zabranile njenu gradnju.
Odsjedamo u hotelu sv. Gabrijela, bivšem
samostanu, jednom skromnom zdanju
koje krase tri zvjezdice.
Nastavlja se...
 Pripremili: Iva Tomić, Dražen Filipović Od prijeratnih 36 kuća
u Poljicu, selu kojega
uglavnom opisujemo
kao „tamo preko puta
Elektrane“, danas su
stalno naseljene tek dvije
kuće Stjepića u kojima
tijekom cijele godine živi
tek pet stanovnika. Osim
ove neprebolne ratne
rane, Poljicu je gorući
problem katastrofalan put
prema Čatićima, ako se
makadamski izlokani nasip
Obitelj Stjepić, jedini stanovnici sela Poljice
uopće može nazvati putom.

Poljice godinama vapi

za asfaltiranom cestom
N Teško je ovdje živjeti
ešto manje od dva kilometra kćerkom Martinom te svekrom Franjom, i
od Čatića, tik uz rijeku Bosnu svekrvom Anđom. Veseljkin suprug Mato
prostire se selo Poljice. Ne već duže vrijeme radi u Hrvatskoj. Otišao Baka Anđa i djed Franjo, ili
znamo je li ime dobilo po poljima žita je trbuhom za kruhom kao i njegovih još poznatiji kao Okan i Okanovica
koje su se nekad tu sijala ili po prostranim sedmoro braće i sestara. Uostalom kao i
livadama i pašnjacima na kojima su drugi mnogi naši ljudi - da bi prehranio
naši stari čuvali svoje blago. No danas svoju obitelj jer posla za njega i mnoge
je očito nešto sasvim drugo. Naime, ostale povratnike nije više bilo. Prije rata
16 iako je sasvim blizu novoplanirane auto radio je u Termoelektrani koja je doista
ceste, koja će se iz Poljica moći vidjeti samo preko rijeke Bosne.
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

kao na dlanu, Poljice je sve do danas

ostalo zaboravljeno od općine Kakanj i
od ostatka svijeta s uništenim prilaznim
putovima i s ratnom slikom porušenih i
već u korov i trnje zaraslih kuća.
Koračamo putom nasutim grubo
nabacanim kamenjem koji je i takav sav
Zatekli smo ih u poslu: upravo su
ispran od kiša. Na porušenim kućama
pripremali jabuke za rakiju. Zima se bliži
vidljiva je sva strahota samoće i nemira
pa treba obaviti pripreme, preostaje samo
koje je rat ovdje ostavio. Napokon, uz
još zimnica. Iako ih je tek nekolicina,
glasni lavež pasa ulazimo u ono što je
vrijedni su ljudi. Franjo, vitalni seda-
Poljice danas: nekoliko kuća obitelji
mdesečetverogodišnjak čak vozi i traktor
Stjepić, jedinih koje su se ovdje vratile
i s njime obrađuje svoje i sinovske zemlje.
poslije 1993.
Nerijetko ga se može vidjeti kako se s
Još nismo ni došli do prvih kuća a već
traktorom zaputi kakvim poslom prema
smo osjetili toplu dobrodošlicu, onakvu
Prilaz do obiteljskih kuća Stjepića, Kaknju ili prema Visokom.
pravu domaćinsku. Dočekala nas je
jedino obnovljenih u selu
Veseljka Stjepić zajedno s mlađom
Dvije kuće Stjepića s ukupno pet odnosno
nekad i šest članova su zapravo jedine
dvije povratničke obitelji koje tu trajno
žive. Još su dvije kuće Stjepići obnovili
no stanovnici su su ipak u inozemstvu.
Dok nam kroz nostalgiju djed Franjo,
poznat u narodu po nadimku Okan,
govori o trideset i šest domaćinstava
koje su nekada tu prije rata živjela ostaje
onaj isti gorak osjećaj u ustima kao i u
svakom našem povratničkom selu: gdje
su ostali, zašto se ne vraćaju i kako im je
tamo gdje jesu?
-Teško je ovdje živjeti. Nije potrebno ni
reći kako je hodati i voziti se po ovakvom
putu a nema ni ulične rasvjete.
Zbog napora od svakodnevnih ispraćaja
djece u školu, jer mala Martina ide rano
ujutro a Matea se kasno vraća, neizbježni
su bolovi u nogama - govori nam brižna
majka Veseljka.
-Što je s putom? - upadamo u razgovor
očekujući više svježih detalja o tome
kako Termoelektrana namjerava na
proljeće asfaltirati ovu doduše kratku ali
značajnu dionicu puta za ove ljude. No
priča tu i završava, nitko ustvari ne zna
kada će se to dogoditi ili hoće li uopće
obećano biti ispunjeno. Ono što smo
doznali kasnije jest da se čeka dozvola
Željeznica BiH za sanaciju puta budući
da se put nalazi tik do pruge.
Poslije dozvole radit će se projekt a ako
Bog dâ na proljeće bi trebao biti položen
i asfalt.
Radovat ćemo se tome zajedno sa
Stjepićima pa ćemo ih tada moći češće
i lakše posjetiti. Bilo je kratko ali slatko
rekli bi, da nas na povratku ne čeka još
jedan slalom po rupama koje ovi ljudi
svakodnevno moraju vješto izbjegavati.
A kada padne kiša, željeznička pruga
postaje opasan pješački put zbog
poplavljene ceste. Tako blizu a tako
daleko od moderne civilizacije, e to može
biti samo Poljice. Kao u nezaboravnoj
pjesmi Novih fosila: uvijek blizu a ipak
daleko, zašto nemaš vremena za mene...

Cesta prema Poljicu u jako lošem

Na svakom koraku su i dalje Stjepići se vraćaju starim, uobičajenim
stanju, smještena tik uz prugu prestavlja
tragovi rata seoskim poslovima
pravu opasnost za pješake
Starijoj kćeri Mateji koja je ponos ne samo Poljica već i
NAŠI TALENTI cijele općine, posvetit ćemo posebnu pažnju. Naime, ova

Prvakinja Matea
osamnaestogodišnjakinja, maturantica Ekonomske škole u Kaknju,
već se dvanaest godina uspješno bavi karateom. Svoj veliki talent
potvrđuje svakodnevno na brojnim natjecanjima na kojima redovito
osvaja prva mjesta. Tek nakon našeg upornog nagovaranja Matea je
pristala fotografirati se sa svojih pedesetak diploma i medalja, od17
zlatnih do brončanih. - Ne treniram ja da bih se hvalila, nego zato

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

što se volim ovim baviti – govori skromna Matea.

No, priča i ne bi bila idealna da nema problema, zar ne? Naime,

Prvakinja Matea i ponosne majka Veseljka i mlađa
sestra Martina
unatoč svim tim priznanjima i činjenici da je ova mlada Poljičanka
stvorena za ovaj sport, financijski problemi se javljaju pred svaki
odlazak na natjecanje. Njezin klub je u mogućnosti plaćati samo
dio troškova putovanja dok se za ostatak moraju pobrinuti sami
sportaši što naravno dodatno opterećuje kućni proračun Stjepića.
Naviknuti već na slične priče o (ne) postojanju sluha države kada
je riječ o sportskim talentima, to nas posebno i ne iznenađuje. Ipak
se nadamo da će Matea i njena obitelj iznaći način kako osigurati
da ova djevojka nastavi ići pravim putom, a da država ili neki drugi
mogući sponzori ipak neće dopustiti da ona u skorijoj budućnosti
nastupa pod zastavom neke druge zemlje, one koja će prepoznati
njenu vrijednost.
Mi joj želimo još mnogo medalja i skori crni pojas, a njenom
rodnom Poljicu buđenje i neko bolje vrijeme u kojem će Stjepićima
praviti društvo još mnogo nasmijanih, dobrih i hrabrih ljudi.
komentar
Piše: Fra Drago Perković
Ako političari i
oni koji žive na
proračunu ne rade
nedjeljom, neka to
omoguće i radnicima
Nedjeljom radi samo sirotinja
Već godinama se u Hrvatskoj pokušava
spasiti nedjelju kao vjersku, obiteljsku
i socijalnu vrijednost, ali ne ide. Strani
trgovački lanci i novopečeni kapitalisti
kod kojih nedjeljom rade uglavnom
siromašni radnici: domaćice, podstanari
i mladi roditelji, još uvijek su jači od
države i njenih zakona.
U Sloveniji, Austriji i Njemačkoj robne
kuće zatvaraju vrata subotom poslije
podne i otvaraju ih u ponedjeljak; no zato
po Hrvatskoj rade ne samo nedjeljom
18
nego neki i non-stop - 24 sata! Ako Crkva
progovori o tom problemu, odmah je
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
mediji, koji su također u rukama stranaca,
„zalijepe“ sa stotinu etiketa i podvala.
Sindikati i udruge koje mašu zastavama
ljudskih prava i sloboda zavukli su se
u mišje rupe bojeći se da ih ne nagazi
strani kapital povezan s korumpiranim
moćnicima u vlasti.
Kod nas u BiH nedjeljni odmor vlast
je sačuvala samo za sebe i državnu
administraciju. Oni petkom poslije podne
odlaze na „zasluženi“ vikend. Gostujući
političari koji rade u Sarajevu, petkom
poslije podne se razlete svojim kućama
u skupim automobilima, s pratnjom,
sirenama i rotacijom i najbolje im se
skloniti s puta jer voze po sred magistrala.
Oni ne vide radnike koji rade i radnim
UVIJEK AKTUALNO
danom i nedjeljom. Po nepisanom pravilu
– gazde vikendom odmaraju ili odlaze
u skupa izletišta dok radnici rade po
trgovinama, gradilištima i ugostiteljstvu,
bez pauze i tjednog dana odmora. Štoviše,
pojedini profesori na sarajevskom
sveučilištu nedjeljom drže predavanja i
ispite, pa čak i na sam katolički Božić.
Dok su federalne inspekcije ljetos
kontrolirale zaposlene, tj. koliko ih
radi i koliko sati, jesu li prijavljeni na
zdravstveno i mirovinsko osiguranje, tada
su neke trgovine nedjeljom privremeno
zatvorile vrata, a druge su radnike koji
rade po cijeli dan prijavili na pola radnog
vremena. S gradilišta su otpušteni ili
poslani na „godišnji“ radnici koji su radili
„na crno“. Danas, opet sve po starom.
Radi se i petkom i svetkom i svi šute.
Radnicima ne preostaje drugo nego čekati
da se nađe netko u vlasti tko će pokrenuti
pitanje zabrane rada nedjeljom. Ako se
već mora raditi nedjeljom, onda to treba
izvanredno dobro i platiti što je praksa
svuda po Europi u kojoj sutra želimo biti.
Ljetos sam susreo mladog limara koji
je desetak godina po Bosni radio svaki
dan, bez godišnjeg odmora, blagdanima
i nedjeljama. Pokrivao je proizvodne
objekte, crkve i džamije…Plaća je bila
sirotinjska, neredovita, bez osiguranja
i dana staža. Jedan mu je prijatelj rekao
da je to glupost što radi i on je teška srca
otišao u Zagreb. Zaposlio se kod dobrog
privatnika koji ga je osigurao i počeo
uredno plaćati. Radi od ponedjeljka
do petka a sve su mu subote i nedjelje
slobodne. Ove je godine prvi put nakon
desetak godina osjetio ljepotu plaćenog
godišnjeg odmora i kaže: - Bio sama
budala. Trebao sam odmah poslije srednje
škole otići iz Bosne. Mogao sam imati
desetak godina staža, vjerojatno se oženiti
i imati djecu, a evo sad sam praktično na
početku kada mogu i o tome razmišljati.
Slobodna subota, a pogotovo slobodna
nedjelja, gorući je problem koji je tu
među nama i o njemu treba razgovarati.
Odgovorni moraju naći pravedno rješenje.
Mnogi Hrvati iz Bosne sele jer im je
dodijao ovaj nered koji se vidi na svakom
koraku. Neradna nedjelja i blagdani
sigurno bi bili snažan razlog zadovoljnog
opstanka u Bosni i Hercegovini.
Kad bi netko mogao natjerati političare,
administraciju i gazde da i oni rade
nedjeljom u uvjetima u kojima rade
desetci tisuća obespravljenih siromašnih
radnika, zakon o poštivanju nedjelje i
blagdana bio bi brzo donesen i poštovan.
Teks i snimci: Dražen Filipović MLADA MISA
DON ANTE MARIĆA

Veliko slavlje za cijeli naš kraj

Nakon punih šest godina naša župa Kraljeva

Sutjeska je ponovno proslavila još jednu
mladu Misu i to našeg don Ante Marića iz
Bjelavića.
Svečano misno slavlje u župnoj crkvi u
11,00 h predvodio je mladomisnik don
Anto Marić uz suslavljenje preko dvadeset
Roditelji blagoslivljaju svećenika iz različitih krajeva BiH i RH. Mladomisnik don Anto Marić
mladomisnika
U svojoj propovjedi don Vinko Sanader
je naglasio važnost kršćanskih vrednota i
njihovog življenja u svakodnevnom životu.
-Nije lako biti kršćanin jer to od svakog
od nas traži živo svjedočanstvo a ne samo
naše izjašnjavanje, istaknuo je don Vinko
u propovjedi poželjevši mladomisniku
obilje Božjeg blagoslova u svećeničkom i
kršćanskom življenju i djelovanju.

Misno slavlju su uveličali članovi brojne

Mladu misu su suslavili brojni
svećenici iz BiH i RH
obitelji Marić, ponosni roditelji Mijo i Ana te
sedmero braće i sestara kao i brojna rodbina.
Mladomisnikova braća i sestre pročitali su 19
misna čitanja, molitve vjernika te prinijeli Prinos darova za rijeme Mlade mise

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

darove na oltar. Bratići i sestrići novom su
svećeniku čestitali prigodnim recitacijama.
Pod Misom je pjevao vokalno-instrumentalni
sastav mladih vjernika Apostoli mira iz
Zagreba.

Na kraju misnog slavlja mladomisnik je

nazočnim vjernicima udijelio blagoslov te
ih pozvao na zajednički ručak u Bjelavićima
pokraj obiteljske kuće Marića gdje će slavlje
trajati dugo u noć.
Želimo mu mnogo sreće i uspjeha u novoj
službi i poslanju na radost i ponos cijeloj
našoj župi.
Veselje u rodnom selu mladomisnika Misno slavlje su uveličali brojni
poslije Mlade mise naši župljani
 Piše: Milo Jukić
umjetničko pero

ZELEM
Stric se nikad nije ženio, niti
je volio o tome pričati. Ako
bi ga tko pitao što se ne ženi
– a takvih je bilo, čak i onih
koji su ga tim pitanjem htjeli
bocnuti, pa čak i povrijediti
– Stric bi uzvratio nejasnim
mrmljanjem i gestikulacijom.
Da, i pogledom koji nije
ostavljao previše prostora za
nova pitanja na tu temu.
bi zazvučao Stričev odgovor. Djeca su
iz prikrajka, s bočne strane kuće, znala
pljeskom dlanova preplašiti Stričevu
živinu, ali ih je Stric jednom uhvatio na
djelu, pa su smislili bolji način: nevidljivi
komad čvrste žice ili još nevidljivija
kuglica doletjela bi iz praćke, a živina
bi se raspršila na sve strane. Stric je u
takvim situacijama bio nemoćan.
Imao je samo jedno odijelo, zeleno,
BAĆ
nikako ne bi trebalo biti, a Stric bi dijete
željno rasprave uvlačio pod kišobran, da
ne kisne, i mirno raspravljao o tome kako
kišobran uvijek treba biti nadohvat ruke.
No, bilo je i zločeste djece: ne samo što
su mu praćkom razgonili ptice, nego bi
– kad bi prošao u svom zelenom odijelu
– poizdalje, s mjesta na kojem ih ne vidi,
znali doviknuti:
-Zeleni, eeeej, zelembać!!!

M
pohabano od godina korištenja, ali uvijek
ora da mu je često bilo uredno. Uvijek bi ga obukao nakon što mu
dosadno, samom na svijetu, u čitanje dojadi i nakon što nahrani živinu. Stricu to ispočetka nije smetalo, a mislio je
20
kućici koja jedina u selu nije U šetnju nikad nije išao bez kišobrana, a i da će djecu proći potreba za dernjanjem
imala struje: Stric je, one jeseni kad su to kad bi se desilo da ga netko pita što će mu ako ne bude obraćao pozornost. No,
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

svi uradili, nije želio uvesti. Na zidovima kišobran kad sunce sja, širokog osmijeha prevario se Stric: djeca su, osim povika
njegove dnevne sobe bile su prikačene kazao bi: na račun boje njegova odijela, počeli
stalaže s mnogo knjiga: čitao je i čitao, - Nikad se ne zna! kriviti Strica i zbog njegovih ptica, pa je
neumorno. A kad bi mu dojadilo, povirio A kad bi nenadani pljusak probio do u njihovim glavicama Stric uskoro dobio
bi na prozor, bacio pogled tamo-amo i malo prije vedro nebo, Stric bi nastavljao još jedan nadimak – Ptičar.
vratio se načas unutra, a onda se ponovno šetnju sav ozaren i dobacivao onima koji Tiho i bez gunđanja, osim onog u sebi
vratio na prozor, s komadom kruha u ruci su bježali kako bi se sklonili od kiše: („gdje baš da mi pod stare dane izdjevaju
– mrvio je i bacao mrve, a ptice, i golubovi - A, sad me, sokole, pitaj što će mi nadimak, kad ga nisam imao cijelog
i vrapci, pa i poneke druge kojim imena kišobran, sad, ‘ajde! života!“), Stric je podnosio povike, ali je
nisam znao, učas bi se skupile na svoj Naravno da je malo tko odgovarao, žarko želio doznati tko ga to prekrštava
ručak. valjalo se što prije skloniti od kiše, a Stric pod stare dane. Tako bi manju, pitomiju
- Hranim svoju živinu! – samouvjereno – s kišobranom ili bez njega, to je jedan djecu dozvao pred kuću i propitivao ih,
bi odgovorio Stric kad bi ga netko stari čiko, niti mu treba zamjerati, niti ga ali, očito je bilo da su ona bila premala
od malog broja ljudi koji su prolazili preozbiljno shvatiti. Jedino su djeca znala za takve stvari – uzela bi bombone iz
sporednom ulicom u kojoj je živio, i pokisnuti pokušavajući Stricu dokazati Stričevih ruku, pogledala ptice, koje
upitao ono klasično: Šta ima, šta se radi? da to što on ima kišobran kad kiša pada se Strica nisu plašile, ali djece jesu, i
Ne samo samouvjereno, nego i ponosno ne znači da ga treba nositi i kad kiše odlazile.
Mirno je živio Stric svoj događajima siromašni život. ALJINIĆI
Mirovinu je zaradio kao portir na jednom fakultetu u
gradu, pa je odatle potjecala i njegova želja za čitanjem.
Upijao je stranice i poglavlja, kao da se i sam sprema 166 godina braka
u jednoj obitelji
jednog dana postati brucoš i jedino zbog čega bi satima
mogao izbivati iz kuće, pa čak preskočiti i hranjenje
svoje živine, bila je rasprava u seoskoj kavani, kad
Obitelj Franjković s Aljinića sredinom je rujna u dva svoja naraštaja
bi, preko ljeta, netko od viđenijih, školovanih ljudi
obilježila 55. i 28. obljetnicu braka.
svratio u rodno mjesto. Stric bi se, žarom ušteđenim
na izbjegavanju svih besmislenih priča u koje ostatak
ljudi protrati pola života, bacao u povijest, običaje,
ratove, primirja i razne katastrofe; godine je pamtio
bez greške, imena aktera također, čak i godine njihovih
rođenja i smrti, ali često ipak nije mogao svoje
sugovornike uvjeriti u ispravnost svojih stavova. No,
i od tog je bilo gore: neki od tih školovanih s blagim
bi osmijehom slušali Strica, ali se nisu željeli previše
upuštati u raspravu. Stric bi se tada osjećao samim na
svijetu – eto, mislio je, ja sam neškolovan, neće ni
raspravljati sa mnom!
Luka i Marica Franjković su 55 godina u braku
Povlačio se tada u svoju kućicu, a ptice se zadugo nisu
Luka Franjković i Marica r. Komšo ove godine obilježavaju 55.
morale brinuti nizašto osim – ako se ijedna ptica ikad
obljetnicu otkako su uzeli te daleke 1952. u Kraljevoj Sutjesci.
za to zabrinula – za vlastitu liniju: Stric bi nakvasio
Cijeli su život proveli u Aljinićima. Najprije u Starom selu a onda
kruh u toploj vodi, dodao još koješta, sve to smiješao
i ovdje u Naselju. Radili, kućili se i podizali djecu kao i toliki
i onda grudvice hrane bacao među ptice, pazeći da i
drugi oko njih. Djeca ko djeca, nalaze se na više strana: od Bosne,
one manje, koje nikad ništa ne ujagme tamo gdje treba
Hercegovine, Nizozemske do Australije. Umirovljeničke dane Luka i
snage i laktanja da bi se došlo do zalogaja, ne ostanu
Marica upotpunjavaju brigom za kuću i imanje te sezonskim seoskim
gladne.
poslovima. Najljepši dan u tjednu im je nedjelja kada se neizostavno
ide na misu u Sutjesku. Kao i sav svijet u trećoj životnoj dobi, najviše
Kako je živio, tako je i umro! Djeca koja su došla
se raduju djeci i unucima.
dovikivati Stricu primijetila su da ptice ulaze kroz
Godine 1952. kada su se Marica i Luka vjenčali, sve je dakako
prozor, pa se jedan mališan popeo na stablo preko
izgledalo bitno drugačije nego danas. Crno-bijela fotografija nastala
puta, bacio pogled kroz prozor i… Sletio kao munja
kod fotografa Davida u Kraljevoj Sutjesci priča sama o tim davno
nebeska! Učas se selom pročulo da Stric, obučen u
prohujalim vremenima kad su današnji naši junaci bili mladenci.
svoje zeleno odijelo, s kišobranom čvrsto stegnutim
objema rukama (valjda se spremio za šetnju, šta li?!),
Pavo Franjković i Ana r. Lukić
leži nepomičan u ofucanoj fotelji, a uskoro se doznalo 21
vjenčali su se 16. rujna 1979.
i da je njegova duša zauvijek napustila ovaj svijet.
Točno 28 godina kasnije prigodno

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

Ovdje sam napravio malu stanku, da se pomolim za
obilježavajući svoj vrijedni
Stričevu dušu; barem bi on, ako je na onom svijetu
jubilej u obiteljskom domu na
imalo više pravde nego na onom, trebao pravo u raj,
Aljinićima, rado su pristali slikati
i to da dobije apartman, a ne neki sobičak ili, ne daj
se za Sutješki vjesnik. Kao i djed
Bože i sveti Petre, neki kolektivni smještaj, ali, ja
Luka i baba Marica, i oni su sve
volim izmoliti: što bi Stric rekao za kišobran – nikad
svoje zajedničke godine proveli
se ne zna!
na Aljinićima. Njihovo dvoje
I na kraju: tko će za pedeset ili sto godina uopće znati
djece Franco i Irena još uvijek
za Strica, pitam se?! Bit će kao da ga nikad nije ni bilo
su s njima. Franco je već završio
na ovom svijetu, pa, eto, šta ti je život! Ljudi zaborave
fakultet a Irena ga također privodi
i veće stvari i značajnije ljude, a kamo li neće Strica.
kraju.
Jedino ptice, ako one imaju dobro pamćenje i ako ono
I što drugo nego čestitati
što dožive i znaju prenose svojim potomcima, one bi
Franjkovićima s Aljinića uz želju
mogle ispričati mnoge priče i sve bi započinjale na
da zajednički, i jedni i drugi,
isti način: „Eeeej, gdje su sad ona davna vremena kad Franjo i Ana Lukić , proslave još dosta obljetnica,
je, eno tamo je nekad bila njegova kuća, živio Stric!!! 28 godina u braku okruženi djecom i unucima.
Nikad više takvih vremena, djeco moja!“
SV online
niz sokak
I
spod stočne tržnice, na lijevoj
strani rijeke Trstionice, iznad
puta koji je vodio u sutješki kvart
Varoš nalazila se kuća vlasništvo
Filipa Aždajića koja je bila katnica
šindrom pokrivena. Kuću je napravio
Filipov otac Pero.
U mladosti Filipov život nije se puno
razlikovao u to vrijeme od njegovih
vršnjaka u Kraljevoj Sutjesci. Kad je
odrastao da bi već mogao raditi , otac
Pero ga je htio zaposliti u Rudniku
uglja u Kaknju.
Ovce u Zagreb,
novce u džep
Međutim, Filip nezadovoljan rudarskim
pozivom, odlazi na preporuku u Zagreb
kod čovjeka porijeklom iz Kraljeve
Sutjeske gdje završava ugostiteljski
zanat. Po završetku zanata bavio se
prodajom sitne stoke pa bi po čitavo stado
ovaca znao utovariti u željezni vagon na
željezničkoj stanici Čatići i prevesti ih
potom vlakom do Zagreba gdje bi ih sve
prodao. Ovakvom trgovinom se bavio
sve dok se nije oženio.
U prizemlju svoje kuće u Kraljevoj
Sutjesci Filip Aždajić je držao gostionicu
te je kao dobar gostioničar u to vrijeme,
držao sve vrste alkoholnih pića.
Gostionica je bila poznata po tome što
je tu služen čaj od šipka s rumom i kava
22 koju su sami pržili a zatim je u kamenoj
stupi drobili željeznom motkom, zbog
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
čega je imala posebnu aromu. U svoju
gostionicu među prvim unosi novinu:
nabavlja bilijar što je u to vrijeme bila
prava rijetkost.
Gostionica je najbolje radila i imala
najveći promet pazarnim danom i u
vrijeme vjerskih blagdana.
Filip Aždajić je bio oženjen Anom
Kamenčić iz sela Jelaške kod Olova, a
prema pričanju njenog sina Jerka, bila
je daljnja rodica uglednoga franjevca
fra Matije Divkovića iz sela Jelaške. U
braku s Anom Filip je imao osmero djece
od kojih je četvero umrlo još pri rođenju
dok su ostali: Slavica, Emica – Ema, Ana
i Jerko.
Piše:Mijo Šain
SJEĆANJA NA KRALJEVU
SUTJESKU I NJEZINE
VRIJEDNE LJUDE 20.
STOLJEĆA:
FILIP AŽDAJIĆ, GOSTIONIČAR
Čovjek koji
je donio
prvi biljar
u Sutjesku
Djeca Filipa i Ane Aždajić
s lijeva na desno:Jerko, Ana,
Emica i Slavica
- SLAVICA se udala za Ivu Klarića u
selo Potoci kod Vareša
- EMICA – EMA se udala za Dragu
Markova koji je u to vrijeme bio
učitelj u OŠ Kraljeva Sutjeska, a zatim
se odselili u Brezu
- ANA se udala za Dragu Župančića
zvanog Dragec i Župan iz Kaknja i
- JERKO koji se oženio mještankom
Elzom Rodić, kćeri Joze Agustinova.
Od zemljišnih parcela imali su
jedan dio njive više kuće i jedan dio
Ježevice iznad Kraljeve Sutjeske
na kojoj je Filip sagradio pomoćni
objekt od drveta – pčelinjak gdje se u
slobodno vrijeme bavio pčelarstvom.
Pored pčelinjaka u neposrednoj
blizini imao je ozidan bunar kojeg je
sam napravio.
Tijekom vremena a uslijed
dotrajalosti, koncem šezdesetih
godina prošlog stoljeća, pčelinjak se
srušio kao i bunar.
Vareška epizoda
Godine 1939. Filip Aždajić sa obitelji
odlazi u selo Potoci kod Vareša za
boljom zaradom. Tamo iznajmljuje
kuću više Šišića pilane. Tu otvara
ugostiteljski objekt te po narudžbama
radnika pilane peče janjad na ražnju.
U Vareš Majdanu imao je ugostiteljski
objekt špiceraj i kavanu. I u Vareš
Majdanu i selu Potoci prodavao
je pivo koje je dolazilo u drvenim
buradima a pilo se iz staklenih krigli.
U objektima je držao dnevni tisak
koji se u to vrijeme čitao na posebnim
okvirima od trstike. Pored ovoga, u
objektima su se mogli nabaviti i razni
slatkiši posebno pakirani u luksuzne
omote a bili su izloženi u posebnim
staklenim teglama na drvenoj stalaži.
Pred kraj II. Svjetskog rata počinje
pomalo obolijevati. Godine 1945.
vraća se u Sutjesku te zbog
pretrpljenih ratnih trauma tu ubrzo i
umire.
Poslije Filipove smrti rad u njegovoj
gostionici nastavlja supruga Ana s
obitelji. Međutim, nove vlasti su joj
nacionalizirali sav inventar među
kojima i bilijar. Na neke intervencije
inventar joj je povraćen. Gostionica
s bilijarom je radila sve do 1948.
godine, kada se u to vrijeme u Rudniku
Kakanj zapošljavaju Filipove kćeri
Ana i Emica – Ema. Kako više nije
bilo potrebe za radom gostionice, ona
se i zatvara.
Filipova supruga Ana ostala je
upamćena kao vrijedna žena koja je
držala do svog izgleda a nosila je crne
dimije i platnene košulje raznih boja.
Umrla je u Kraljevoj Sutjesci 1968.
godine u 74. godini života. Pokopana
je na groblju Trgovišće.
U Kraljevoj Sutjesci i danas postoji
Filipova kuća u nešto izmijenjenom
izgledu. U njoj barem povremeno
borave Filipovi unuci Filip, Davor,
Miro, Bruno, Bernard i Lina s
obiteljima čuvajući uspomene na
svoje pretke.
Marija Čabrić rođ.
Aždajić i Filip Aždajić
Slavica Aždajić - Klarić
JOZO AŽDAJIĆ, RADNIK, ZEMLJORADNIK, TRGOVAC
Stručnjak u svojim
poslovima
J
ozo Aždajić, mlađi brat Filipa
Aždajića, imao je kuću na kat, odmah
uz bratovu, samo ih je zid dijelio.
Kuća u prizemlju je bila ozidana kamenom
dok je gornji kat bio od ćerpića. Bila je
pokrivena sarajevskim crijepom još iz
vremena Austro- ugarske monarhije.
Poslije I. Svjetskog rata radio je u
Ljubljani u nekoj mljekari. Nezadovoljan
ovim poslom, napušta ga i zapošljava se
u željezari Vareš gdje radi kao livac.
Pred sami početak II. Svjetskog rata
zapošljava se pri željeznici u glavnoj
radionici u Sarajevu.
Bio je oženjen Katom Radić, kćeri Bone
Radića iz Kraljeve Sutjeske. S njom je u
braku imao sedmero djece:
1. CECILIJU – CICA, udala se za Jozu
Pogarčića u Vareš
2. GABRIJELA, oženio se Ivanom Ćar
iz Čatića
3. VERONIKU – VERU, udala se za
mještanina Kazimira Kvesića
4. ANTU– DOLETA, oženjen Snježanom
5. ANU, udala se za mještanina Miju
Jurjevića
6. ELVIRU, udala se za mještanina
Vitomira – Vitu Kvesića
7. PERICU, umro u prvim godinama
života u tijeku II. Svj. rata
Na radnom mjestu bio je vrlo stručan i
dobro zarađivao i za svog života kupio
zemljišne parcele: Ježevicu iznad Sutjeske
kao i zemljišnu parcelu Strmac ispod Kr.
Sutjeske na lijevoj obali rijeke Trstionice
na kojoj je sagradio pomoćni objekt
– štalu. Štala je bila u donjem dijelu
sagrađena od klesanog kamena. Gornji
dio pak bio je od drveta zvanog nalog
dok je sve pokrio crijepom. U vrijeme
kada je sagrađena, prije II. Svjetskog rata,
bila je bolja od osamdeset posto kuća na
sutješkoj općini
Da bi prehranio mnogobrojnu obitelj držao
je krave i ovce a bavio se zemljoradnjom
i voćarstvom.
Po pričanju onih koji su ga poznavali znao
je ispeći veću količinu rakije od šljiva,
te po dvadeset litara ponijeti u ruksaku
preko brda od Kr. Sutjeske u Vareš gdje
bi sve prodao.
Kobno bombardiranje
Sarajeva 1944.
U Kr. Sutjesci ostao je u sjećanju kao Jozo
Matića koji je uvijek nosio građansko
odijelo s obaveznom kravatom. U
društvenom domu bio je zapažen kao
dobar plesač na igrankama.
U braku sa svojom ženom Katom je
živio samo šesnaest godina. Poginuo je
u 40. godini života prilikom jednog od
savezničkih bombardiranja Sarajeva, u
studenom 1944. Pokopan je na groblju
na Stupu odakle je 2000. godine tijelo
ekshumirano i preneseno u groblje
Trgovišće u Kraljevoj Sutjesci.
Poslije smrti muža Joze svu brigu o djeci
je preuzele supruga Kata koja se zajedno
s djecom grčevito borila za koru kruha.
23
Usprkos materijalnoj oskudici, svoj djeci
je dala osnovno obrazovanje. Sin Gabrijel
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com
je završio stolarski zanat kod sutješkog
stolara Nikole Janjića u Kraljevoj Sutjesci,
sin Anto je išao na zanat u Željezaru Vareš
dok je kći Cecilija završila gimnaziju.
Jozina supruga je poslije njegove
smrti živjela još čitave 53 godine. U
sjećanjima mještana ostala je upamćena
kao karakterna osoba i uzorita kršćanka.
Ostala mu je vjerna sve do svoje smrti.
Umrla je 1997. godine i pokopana je u
groblju Trgovišće u Kraljevoj Sutjesci.
I danas u Kraljevoj Sutjesci u izvornom
obliku postoji kuća Joze i Kate Aždajić
a u Strmcu još uvijek stoji njihova štala,
kao spomen na ove vrijedne ljude.
feljton

Piše: Fra Bernardin Matić

Kuga
Velike epidemije 18. i 19. stoljeća

Lipnica skupa s
Epidemija 1814. -1815. G. Turbićima
25. 06. - 06. 10. 1815
Ova je epidemija bila BABAJIĆ Kata, žena Mate st. 60
Mato, sin Mate 30
pogubnija od prijašnjih. Manda, žena Mate ml. 28
lija, sin Mate 9
Lako je to razumijeti: Stjepan, sin Mate 5
Narod, ionako siromašan i Marko, sin Mate
Toma
1
20
neuhranjen, još je zapao u JUSIĆ
Mijo
Jakov
18
40
veću bijedu. Mnogi za rad Josip, sin Jakova 20
MARJANOVIĆ Križan 50
sposobni pomrli su. Neki su Manda,žena Križana 50
Ivan, sin Križana 18
pobjegli iz naselja zbog straha Ana, kći Križana 15
od ponovne kuge, te su se Josip, sin Križana
Mato
6
35
potucali kojekuda. U takvu Domin, sin Mate
Nikola
3
80
je situaciju nadošla pošast i Lucija, žena Nikole 55
Ana, kći Tome 18
harala nemilice. Mato, sin Petra 1
ARTINOVIĆ Marija 50
Marta, kći Marka 8
MATUSOVIĆ Božo (Natalis)
U Matici Umrlih nije moguće Ana, kći Stjepana
70
2
pratiti razvoj, odnosno Marija, kći Petra
Anto, sin Petra
6
1
smirivanje epidemije, budući PAVLOVIĆ Nikola 36
Marija, žena Nikole 35
da ovaj put pokojnici nisu Mijo, sin Nikole 8
Kata, kći Nikole 5
bilježeni prema datumima, Stjepan, sin Nikole 2
PETROVIĆ
nego prema selima i Kata, žena Marka
Franjo, sin Marka
50
20
24 obiteljima, i to u tri skupine. Ivan, sin Marka
Anđelko, sin Marjana
6
3
Prva je skupina od 24. STIJEPIĆ Anđa, žena Petra 30
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

Mijo, sin Petra 12

srpnja 1814. do 2. veljače Ivan, sin Petra 8
Klara, kći Petra 7
1815. godine; druga skupina Ruža, kći Petra 2
obuhvata mjesece veljaču, Stjepan
Ana, žena Stjepana
50
50
ožujak i travanj 1815. godine; Marija, kći Stjepana
Stjepan, sin Stjepana
12
9
treća je skupina od 25. ŠIMIĆ Dominik 50
Mijo 88
lipnja do 6. listopada 1815.
godine. Pretpostavlja se da Sutjeska
su u Maticu ubilježavani Obrazac upisa je ovakav: “In 25. 06 - 06. 10. 1815.
naknadno: već kako je pago Trnovci - 85. Obiit Maria JANJIĆ Anđa, žena Ilije 30
koji od svećenika, nakon filia Simonis Andriich, Annorum Lucija, kći Ilije 3 mj.
Lucija, žena Ante 40
dugotrajnog boravka na 14” Radi preglednosti, ovdje su JURJEVIĆ Janja, žena Augustina 26
Ana, žena Andrije 50
terenu, dragovoljno izoliran prezimena stavljena naprijed, Andrija, sin Andrije 10
od samostanske zajednice, poredana po abecedi i razvrstana Lucija, žena Ilije
Anđa, kći Ilije
30
1/2
konačno se vraćao i donosio prema selima, koja su također ŠAIN
ŠUNDUL
Ruža, kći Ante
Anđelko, sin Mate
1/2
1
svoj popis. abecednim redom. TRMEŠIĆ Mato iz Borovice 70
 Rasno
II - IV mjesec 1815
JOVIĆ Mato
Klara, kći Mate
40
15
Slagoščići
25. 06. - 06. 10. 1815
Lučići Nikola, sin Mate
Kata, kći Mate
10
7
25. 06. - 06. 10. 1815 Lucija, kći Mate 5 KRIŠKOVIĆ Anto 58
Ana, kći Mate 1 Ivka, kći Ante 18
MARTINOVIĆ Marko 40 Nikola 45
ŠOLA Nikola 80 TIKVIĆ Ivan, sin Jakova 25 Lucija, kći Nikole 20
ŠOLIĆ Ilinka,žena Nikole 60 Marijan, sin Jakova 15 Kaja, kći Nikole 8
Ivka, žena Ilije 30 Ruža, kći Jakova 5 Nikola, sin Nikole 2
Kata, kći Ilije 8 Ivka, kći Jakova 2 Kata, žena Ivana 55
Anto, sin Ilije 7 Ruža, punica Jakova 50 Toma, sin Ivana 35
Ivana, kći Ilije 3 ZVONAR Anto 35 Ivan, sin Ivana 19
Jelena, žena Ante 34 Ana, kći Ivana 18
Miljačići Martin, sin Ante
Marija, kći Ante
15
10
7
PETROVIĆ
Ivana
Ivan
Lucija žena Ivana
15
50
60
25. 06. - 06. 10. 1815 Marta, kći Ante
Matija, kći Ante 5 Ivan, sin Ivana 20
Ruža, kći Ante 5 Kata, žena Franje 30
BRKIĆ Franjo, sin Tadija 11 Ivka, kći Ante 2 Marija, kći Franje 10
FILIPOVIĆ Franjo 40 Nikola, sin Franje 7
Kata, kći Mate 1
GABRIĆ Petar 66
JURIĆ Ana, kći Josipa
MARJANOVIĆ Josip
4
36 Ričice Slapnica
NIKAČEVIĆ Nikola 62 24. 07. 1814 - 02. 02. 1815 24. 07. 1814 - 02. 02. 1815
Marija, žena Nikole 50
Marta, žena Mije 30 BABIĆ Šima, žena Ante 40 MARAČIĆ Ana, žena Martina 46
Marija, kći Mije 1 Anto, sin Ante 10 Kata, kći Martina 13
TOPALOVIĆ Anto 60 Ilija, sin Ante 60 ŠIMIĆ Jelena, žena Franje 40
Franjo, sin Ante 20 BRAVČEVIĆ Stjepan Anto, sin Franje 3
Marija, žena Mije 40 Matija, žena Ante 50 Kata, kći Franje 10
Pavka, žena Marka 35 Jeronim, sin Ante 25 Marijan, sin Franje 6
Mario, sin Marka 5 Manda, kći Ante 13
Kata, kći Marka 4 Ana, kći Ante 4
BUNOŽIĆ Marija, kći Ivana 15
Poljani ĆURIĆ
Kata, kći Martina
Ana, kći Ivana
5
1/2
Slapnica
25. 06. - 06. 10. 1815 KOVAČ Josip, sin Ilije 4 25. 06. - 06. 10. 1815.
GRMAČIĆ Manda, žena Ive 60
Marija, žena Josipa 30 JOSANOVIĆ Tomka, žena Josipa 40
BJELAVČIĆ Petar 30 Lucija, kći Josipa 10 Kata, kći Josipa 19
BRČINOVIĆ Franjo, sin Ivana 15 Ivan, sin Josipa 5 Mato, sin Josipa 12
ČANANOVIĆ Marija, žena Franje 22 Ruža, kći Stjepana 10 Ivan, sin Josipa 2
? , Franje 3 NIKAČEVIĆ Ilija 25 LAŽETIĆ Ivka, žena Jure 60
lija, sin Franje 2 Lucija, žena Ivana 35
KATIČIĆ Marija, kći Franje 1 Matija, kći Ivana 10
KOVAČEVIĆ Anto, sin Ilije 17
PAVIĆ Anđelko, sin Josipa
RIJEŠNJAK Andrija
4
40
Ričice Juro, sin Ivana
Ruža, kći Ivana
Kata, kći Ivana
5
3
2
Lucija, žena Andrije 40 25. 06 - 06. 10. 1815 Manda, kći Stjepana 28
MARAČIĆ
Marija, kći Andrije 4 Mijo 45
Anđa, kći Andrije 2 FILIPOVIĆ Franjo 35 Šimo, sin Mije 12
Josip 40 Manda, žena Franje 32 Petar, sin Mije 7
Ana, kći Josipa 15 KOVAČ Lucija, žena Jure 36 Anto, sin Mije 6
25
Marija, kći Josipa 4 Petar, sin Jure 11 Anđa, kći Mije 3
Ruža, kći Josipa 2

Sutješki vjesnik,
Sutješki
Kata, kći Jure 10 Pavo, sin Marka 22
Anđa, žena Mije 20 Marija, kći Jure 6 Ruža, kći Filipa 20
Kata, kći Mije 1 Mijo, sin Jure 5 Marija, kći Filipa 12
TOMIĆ Mijo, sin Ivana 10 Mato 35 RAVLIĆ Josip, sin Ante 12

vjesnik, broj
Marija, žena Mate 30 Nikola, sin Ante 6
Lucija, kći Mate 2 RUDELJ Marija, žena Andrije 30
TOKMAKČIĆ Marija, kći Tome 20
Seoce
broj 21.
Mijo, sin Andrije
Pope
TOMIĆ 3

Sutjeska
21. www.kraljeva-sutjeska.com

24. 07. 1814 - 02. 02. 1815. 25. 06 - 06. 10. 1815
www.kraljeva-sutjeska.com

BAGAVAC Nikola 45 24. 07. 1814 - 02. 02. 1815

Domin, sin Nikole 10
LOZANČIĆ Petar 50 ĐONDRAŠ Manda, žena Jure 40
Ivka, žena Petra 40 Franjo 50 JURJEVIĆ Andrija, sin Andrije 10
Ana, kći Petra 15 Ruža, kći Franje 13 ŠUNDUL Anđa, žena Mate 35
Ivan, sin Petra 14 Anto 40 Petar, sin Mate 7
Mato, sin Petra 12 Mijo, sin Ante 15 Marko, sin Mate 5
Josip, sin Petra 5 Marijan, sin Ante 10 Nikola, sin Mate 3
Kata, kći Petra 5 Manda, žena Marka 45 TRGOVČEVIĆ Ilija 40
PERKOVIĆ Ivan 25 Kata, kći Marka 23 Marta, žena Ilije 35
POPOVIĆ Ilija 45 Anđa, kći Marka 20 Andrija, sin Ilije 2
Dominika, kći Marka 15 Lucija, žena Ivana 50
Ivan, sin Marka 10 Anto, sin Marjana 16
JURIĆ Ana, žena Ivana 45
Franjo, sin Ivana 10
Mijo 42
zdravlje
Piše: prim. dr. Željko Martinović kirurg

UZROK RAKA PLUĆA
U više od 90% slučajeva, pojava
plućnog raka povezana je sa navikom
pušenja. Ova povezanost je dokazana
u brojnim znanstvenim studijama.
Relativni rizik od nastanka raka pluća
kod pušača povećava se oko 13 puta.
Dokazana je i povezanost pasivnog
pušenja i povećanog rizika u odnosu na
nepušače.
RAK PLUĆA
I NAVIKA PUŠENJA
približno 5.000.000 godišnje umire od Dijagnostički postupci (radiološke,
posljedica te navike. Pušenje je tako endoskopske, citološke, biopsijske i
postalo najsmrtonosnija pandemija druge metode) i liječenje (kirurški
današnjice. Osim pušenja, karcinogeni zahvati, kemoterapija i radioterapija) u
učinak imaju i industrijski i drugi nadležnosti su multidisciplinarnog tima
zagađivači okoliša (radon, azbest, liječnika. Prognoza ovisi o kliničkom
radioaktivna prašina itd.). stupnju i tipu raka.

Prvi znanstveni dokazi o štetnim učincima ZNACI I SIMPTOMI PREVENCIJA

pušenja pojavljuju se sredinom prošlog RAKA PLUĆA
stoljeća. Engleski liječnici R. Doll i A.B. Loša prognoza u većine bolesnika
Hill 1952. godine dokazuju uzročnu zahtijeva usmjeravanje napora
povezanost pušenja i karcinoma bronha prema uklanjanju rizičnih faktora i
i pluća, infarkta miokarda i kronične screening programima. Duhan je danas
opstruktivne bolesti pluća. Američka najrasprostranjeniji karcinogen, a rizik od
zdravstvena služba (Surgeon General’s pušenja duhana iznimno je visok u svim
Report on Smoking and Health) 1964. životnim dobima i zahtijeva velike napore
godine objavljuje izviješće o pušenju kao u sprječavanju i odvikavanju od pušenja,
rizičnom faktoru koji znatno pridonosi posebice kod djece, jer se ovisnost o
morbiditetu i smrtnosti od niza bolesti. cigaretama pojavljuje u tinejdžerskoj dobi.
Godine 1975. pušenje duhana je uneseno u Udisanjem duhanskog dima unosi se oko
međunarodnu klasifikaciju bolesti, ozljeda 4.000 različitih kemikalija koje djeluju
i uzroka smrti podražajno, toksično, kancerogeno i
psihoaktivno, što je imperativ za prestanak
26 Duhanski dim je plinovita smjesa oko
4.000 različitih kemijskih tvari koje pušenja i izbjegavanje pasivnog pušenja.
Potrebno je usvojiti rutinski screening
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

nastaju nepotpunim izgaranjem duhana.

Najštetnije među njima su nikotin, pojedinca koji pripada visokorizičnoj
ugljični monoksid i katrani. Katrani u skupini (muškarac stariji od 45 godina
duhanskom dimu djeluju kancerogeno. koji puši 40 ili više cigareta dnevno) u
Količina unesenog katrana raste sa brojem cilju ranog otkrivanja bolesti.
popušenih cigareta i duljinom pušačkog Znaci i simptomi su posljedica rasta
staža, a s njima i rizik od razvoja raka primarnog ili metastatskog tumora u 1. Samo jedna popušena cigareta skraćuje
pluća. Rizik u muškaraca koji puše dvije plućnom tkivu ili dišnim cijevima. U život za 10,7 minuta, više vremena nego
kutije cigareta 20 godina povećava se ranom stadiju rak obično ne uzrokuje je potrebno za njeno pušenje.
60 do 70 puta u odnosu na nepušače. simptome. Pojava simptoma upućuje na 2. Cijena jedne kutije cigareta iznosi 3,5
Življenje u istom prostoru s pušačem i teži stupanj bolesti. Bolesnici se javljaju sati života manje.
pasivno pušenje (izloženost duhanskom u službu zdravstvene zaštite tek nakon 3. Pušenje cigareta je odgovorno za 90%
dimu) povećavaju za 30 % rizik u odnosu dužeg trajanja poteškoće ili nakon pojave karcinoma pluća.
na nepušače. krvi u iskašljaju. Najčešći simptomi 4. Prestankom pušenja, rizik od
Veličinu ovog javnog zdravstvenog su dugotrajan kašalj, nedostatak zraka, obolijevanja se dramatično smanjuje, a
problema ilustrira podatak Svjetske zviždanje u prsima, hripanje, bol u prsima, 10-15 godina nakon prestanka pušenja
zdravstvene organizacije da danas naviku krvav ispljuvak, ponavljane upale pluća ili rizik je sličan riziku nepušača.
pušenja ima 1.300.000.000 ljudi i bronhitisi, gubitak apetita i tjelesne težinu
i dr.
 Piše: fra Bono Tomić KRŠĆANSKI POGLED NA ZNAČENJE OBITELJI ZA ZAJEDNICU

Brak – imperativ života

Obitelj utemeljena na braku
između muškarca i žene
istinska je i osnovna jezgra
ljudskoga društva te svih
ljudskih zajednica u prošlosti
civiliziranog čovjeka
i u budućnosti.

Ne smijemo zaboraviti da je brak

institucija koju je u trenutku stvaranja
muškarca i žene ustanovio sam Stvoritelj:
«Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na
sliku Božju on ga stvori, muško i žensko
stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ČATIĆI U prvoj polovici veljače na čatićkom sportsko-rekreacijskom centru
plodite se i množite i napunite zemlju…» Čimen postavljena su nova rasvjetna tijela. U akciji poboljšanja elektrifikacije
(Post, 1, 27-28). S kršćanskog motrišta sportskih terena za nogomet, košarku i odbojku postavljeno je osam novih
brak i obitelj su Božje ustanove. Bog je rasvjetnih tijela koje je osigurao OO HDZ-a Kakanj, a pozdravili su je najviše
stvorio muškarca i ženu i namijenio im stalni korisnici terena – sportski rekreativci. SV online
zajednički život u dvoje, da budu jedno
tijelo i da stvaraju nove živote.

Izvor obitelji je, dakle, sam Bog. Kada

je Bog iz ljubavi na svoju sliku stvorio
čovječanstvo, u srce muškarca i žene
upisao je poziv, a time i sposobnost i
odgovornost ljubavi i zajedništva. Taj
se poziv ostvaruje na specifičan način u
braku. On je konkretizacija dublje istine o
čovjeku, njegovu biti na sliku Božju. Brak
je imperativ života civiliziranog čovjeka.
Duboko je društveno, biološki, religijski,
moralno i pravno utemeljen. Zato
današnji papa upozorava da nitko nema
pravo brak i obitelj smatrati jednostavnim
‘’proizvodom povijesnih okolnosti’’, ili
pak nekom nadstrukturom koja je ljudskoj
ljubavi nametnuta izvana.
Društvo ne može opstati bez obitelji
Obitelj je prva škola društvenih kreposti
bez kojih društvo ne može opstati:
slobode, odgovornosti, pravednosti,
međusobnoga prihvaćanja, dijeljenja
materijalnih dobara i solidarnosti. Sve one
vrline koje društvo cijeni i želi promicati
rađaju se i nadahnjuju ponajprije u obitelji.
Već sama zdrava obitelj, stoga, samim
svojim postojanjem, svojim vrednotama,
nastojanjem i svjedočanstvom znači
izuzetno važan doprinos obitelji društvu.
Obitelj je tako ishodište i ideal obnove
samoga društva koje često nagrizaju
U ‘’Povelji o pravima obitelji’’ koju je
Sveta stolica objavila g. 1983. a koja je
i danas aktualna i suvremena, ističe se da
je obitelj temelj ljudskoga društva. Ona
ima svoj vlastiti društveni identitet i treba
biti prihvaćena kao društveni subjekt
(br.17). Odnos između obitelji i društvene
zajednice je uzajaman.
Kao zajednica ljubavi i života obitelj
je društvena stvarnost, u društveni
život čvrsto uklopljena kao «suvereno
(samostalno) društvo» (br. 17). Prava 27
obitelji tijesno su povezana s pravima

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

Potaknut situacijom u kojoj se nalaze
današnje obitelji, Drugi vatikanski sabor
(1962.-1965.), u dokumentu Radost i nada,
o Crkvi u suvremenom svijetu, također je
istaknuo, među mnogim pitanjima koja
danas zabrinjavaju sve ljude, na poseban
način potrebno je spomenuti brak i obitelj
jer, prema riječima Sabora, «spas osobe
te ljudskog i kršćanskog društva usko je
povezan sa sretnim stanjem u bračnoj
i obiteljskoj zajednici» (br. 47). Sabor
govori o braku i obitelji zajedno, jer su
obadvije ustanove međusobno povezane i
jedna na drugu usmjerene.
netolerancija, nasilništvo, ovisnosti.
Kako ističe papa Ivan Pavao II. u
pobudnici „Obiteljska zajednica’’ (22.
studenoga 1981.), obitelj je «kolijevka i
najdjelotvornije sredstvo za očovječenje
i uosobljenje društva» (br. 43). Tako je
obitelj ishodišna ljudska zajednica koja
stoji u samim temeljima društva. Stoga
presudnu važnost ima sam temelj obitelji,
koji počiva na vjernoj i nerazrješivoj
ljubavi, jer se odnosi u obitelji nuž
Za kršćane obitelj je ‘kućna Crkva’ ili
Crkva u malom, to jest osnovna stanica
Crkve. U tom smislu i obnova Crkve
počinje s obnovom obitelji. Obitelj je,
zajednica osoba, najmanja društvena
stanica i kao takva temeljna ustanova za
život svakog društva.
čovjeka (br. 17). Zato, ne samo da obitelj
služi društvu nego i društvo – organski i
životno vezano uz obitelj – ima obvezu
promicanja, zaštite i djelatne pomoći
obitelji u ostvarenju njezina poslanja – za
društvo.
Svijest društvene zajednice o važnosti
obitelji pronalazi svoj izričaj u zakonima
o braku i obitelji. Društvo je dužno
osigurati takve ćudoredne, odgojne,
zakonske, društvene i ekonomske uvjete
koji će primjereno štititi i pomagati
bračnu i obiteljsku zajednicu te podupirati
osnovne vrednote obitelji. Zbog toga
je veoma važno da društvena zajednica
promiče zdravu obitelj utemeljenu na
braku muškarca i žene.
sutješki kuhar
Pripremila: Marijana Šapina

PITA S BIJELIM MESOM

Priprema
Skuhati krumpir u ljusci i propasirati.
POTREBNO JE:
Umutiti maslac sa 3 žumanjca, dodati
400 gr.
pasiran krumpir i 3 žlice brašna. Sve
bijelog pilećeg mesa,
izmiješati, pa dodati u to 3 umućena bjelanca
1 glavica
i posoliti.
crvenog luka,
Na ulju propržiti sitno sjeckan crveni luk i
sol, papar, ulje,
na sitne komadiće isjeckanog bijelog mesa.
1 kg krumpira,
Kada je meso uprženo dodati sol i papar.
3 žlice brašna,
U vatrostalnu posudu namazanu s malo ulja
5 jaja,
ili maslaca lijevati pola smjese od krumpira.
20 gr maslaca,
Preko politi s mesom, pa s drugom
vrhnja 200 gr
polovinom tijesta.
i malo bijelog sira
Preliti sa umućenim vrhnjem i 2 jaja. Ispeći
na 200 stupnjeva.
Odozgor, kada je pečeno, naribati malo sira.

28
PARIŠKE BANANICE
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

Priprema
Umutiti: 3 bjelanjka s 300 gr šećera u prahu u čvrst snijeg,
dodati 300 gr mljevenih oraha, 2-3 kapi octa ili soka od
limuna i
1 žlicu brašna.
Špricom za tulumbe na podmazan i brašnom posut lim ili
aluminijsku foliju istiskivati male štapiće.
Peći oko 25 min na 150 stupnjeva da ne pregori.
Krema: 3 žumanjka, 1 žlicu šećera i 120 gr brašna skuhati u
5 dcl mlijeka.
Krema mora biti dosta gusta.
Ohladiti i ohlađeno pomiješati s umućenim 1 margarinom i
150 gr šećera u prahu.
Staviti u špricu i špricati preko pečenih štapića.
Svaku poprskati s rastopljenom čokoladom.
 Kada drveće s jeseni počne da mijenja
boju pokušaj da ga nacrtaš pastelama. One
su dobre za crtanje pejzaža zato što su
mekane i lako se međusobno stapaju.

Jesenje
Pastelama se najbolje crta na papiru u boji,
a crtež će ti najbolje uspjeti ako upotrijebiš
debeli papir koji nije sasvim gladak.

drveće
Jesenji pejzaž

4. Svaku od krošnji osjenči

tamnijom bojom i pusti da
se boje međusobno stapaju.

1. Svijetloplavom
pastelom nanesi osnovnu
površinu neba. Ostavi 5. Nanesi pojaseve žute,
nepopunjene prostore za narandžaste i zelene boje
drveće. tako da djeluju kao polja u
prvom planu slike.

2. Nanesi male površine

blijedoplave boje a
potom ih pokrij potezima 6. Preko njih izvuci kose
tamnoplave. kratke crte narandžastom
i smeđom bojom. U prvom
planu kose crte treba da su
duže. 29
3. Nanesi površine
za krošnje drveća

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

žutom, narandžastom ili
pastelom boje hrđe.
7. Upotrijebi crnu pastelu
da iscrtaš crtu u podnožju
drveća, a potom nacrtaj
debla i grane drveća.
zanimljivosti
O NAŠIM VRIJEDNOSTIMA

FOTOGRAFIJA BROJA
Naš tradicionalni nakit
Vjenčanje
prava je umjetnost Manuele rođ. Lukić iz Ratnja i
Marija Grgić iz Kaknja
“Upoznali smo se u Švedskoj
gdje sada živimo. Prošlog
ljeta smo se odlučili vjenčati
u Kraljevoj Sutjesci, a svoje
predivne trenutke s tog događaja
podijeliti s vama.”

SUTJEŠKI
AUTOR ARG. TENOR
FRATAR I MARCELLO UREDNIK PROIZVO-
NAŠEG KUMOVA ALEKSANDAR VRSTA PI, ..., KUĆNI LIVADA VRSTA
TV KISS, ĐAČI
SPISATELJ
FELJTONA ŽENA ODMILJA VINA SIGMA PRITVOR (tur.) TABLETE
S.V. IE MLADEN SLANINE
(NA SLICI)

SCENARIJ

I
ako danas preovladava mišljenje kako SUDIONIK
je o ukusima bolje ne raspravljat, kako REVOLUCIJE

ukus nije zasebna kategorija o kojoj bi RIMSKO

PROŽDR-
estetika trebala voditi više računa, smatram AUSTRIJA
LJIVAC MUŠKO IME

da treba podvući crtu u razlikovanju ukusa i KUHINJSKI

REKVIZIT
NOGOMETAŠ
BREITNER
neukusa u različitim aspektima društvenog BERINOVA
IMENJAKINJA I DESNO
života. NOGOMETNI
I DOLJE JE
MILANO
Tradiconalni nakit sutješkog kraja uistinu STADIONI

je prava umjetnost. Proizvod je to NIJE

MLAD
"NORD"

majstora kujundžija koji su s toliko volje, PLAVETNILO

TALIJANSKI
NOG. KLUB
želje, strpljenja umjetnosti radili taj nakit RIJEKA NA
vlastitim rukama. Svi mi, bar iz sutješkog STAVLJA SJEVERU BiH
KISELJAČKI
SE U JUHU DIO TENIS- PATRON
kraja, imam taj nakit u starim sanducima KOG MEČA

kod svojih baka. Ipak za većinu je to nesto POSLATI NA

NOMEN SVE STRANE
staromodno nesto što nije odraz ni kulture NESCIO
(skr.) ISPOSNIK
ni vremena u kojem živimo.
FOLK
ADOLF PJEVAČ
KALORIJA
Ali zar toliko malo uskusa imamo?Zar ne ODMILJA STOJI (skr.)
ISPRED R
znamo koliku povijesnu a sada i tržišnu RASTAVNI
vrijednost taj nakit danas ima? Zar ga ne PRODUKT
RESPIRA-
VEZNIK
MESO
bi trebali predstavljati s ponosom na svim CIJE
SRNE

mjestima i u svim prilikama? Nema potrebe AUTO- FOSFOR

30 da to bude nakit koji se isključivo nosi uz OZNAKA ZA

NJEMAČKU SVAKOME
SJAJILO

MER
tradicionalnu narodnu nošnju. Potrebno je PO NJOJ
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

u njemu naći jednu dublju i višu vrijednost. IZUDIN

POVREDA
Zato neka vas ne iznenadi podatak da jedan ODMILJA

kovani križ u Sarajevu na Baščaršiji košta TRG. PODU-

1.500 KM! Uistinu fina cifra! Uz to se MI, ...,
AZOT
ZEĆE (skr.)
NAMA TENISKI
odmah nadoveže i tumačenje: „ kako je REKVIZIT

to nakit od kraljice Katarine i kako ga je JEDAN

IZRADA SPOMENIK
vrlo teško pa gotovo i nemoguće više igdje INTERNET-
SKI PRE-
DRŽAVNA
BLAGAJNA
TRAŽIVAČ
pronaći...“
POPRAVKA
KISIK
I ODRŽ
RASTAVNI
TELUR
Budimo svjesni onoga što imamo, što VEZNIK VRSTA
PAPIGE
je dio naše kulturne baštine, kako se ne IZRADA STEPENIŠT
TVORNICA
bi izgubili u bezvrijednom blještavilu ULJA MITSKI
ČEPIN LETAČ
masovne kulture a to je kič! (skr.)

I na kraju sve je to stvar izbora. Da TALIJANSKI

li prepoznati pravu vrijednost koja je JARAMI GLUMAC
FRANCO
dugovječna ili se okrenuti proizvodima
potrošačkog društva i kulturne industrije
KORIST NAPAD
današnjice?! O izboru odlučujemo sami.

I.F.
rule, cal, respirat, ili, d, p, sjaj, izo, rana, nas, n, tp, msn, erar, ali, te, o, tuč, ikar, iga, nero, ćar, atak.
RJEŠENJE SKANDINAVKE, vodoravno: a, filmska priča, revolucionar, a, alaman, tit, berina, opera, tereni, star, n, rezanac, una, nn, razaslati, adi,
 PODUZEĆE ZA PROIZVODNJU PVC STOLARIJE

ZGOŠĆANSKA B.B.
IDEAL
TEL/FAX 00387 32 556 927 CENTRALA
d.o.o. Kakanj
GSM 00387 61 262 069
GSM 00387 61 361 797 NJEMAČKI PROFIL petokomorni, šestokomorni
GSM 00387 63 899 288 SIGURNOSNI OKOV ključanje sa svih strana
IZO STAKLO sa ili bez argona
VIŠEGODIŠNJE ISKUSTVO stručnog kadra i radnika
NAJPOVOLJNIJE CIJENE uvjerite se

SAMOSTALNA
TRGOVINSKA
RADNJA ČATIĆI
SAMOSTALNA KAMENOREZAČKA RADNJA

RMERMERMER Telefon: 31

Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

032 775 301
HALJINIĆI vl. Zvonko Crepulja
Tel. 032 777 211
KA,
HALJINIĆI Mob. 061 755 377

ŽAVANJE

TA
IZRADA SPOMENIKA,
POPRAVKA I ODRŽAVANJE
IZRADA STEPENIŠTA
 32
Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com