STUDENI - PROSINAC 2007. BROJ 22 - GODINA IV.

ISSN: 1840 - 0736

Sutješki
CIJENA 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

vjesnik Kraljeva Sutjeska online

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

Radost Božića
 POSLOVNI SPORTSKI CENTAR
KAMBEROVIĆ POLJE - ZENICA

NOVO! USKORO!
POSJETITE NAS u novouređenoj Optici Bjelopoljak u Kaknju a
od 25. SIJEČNJA Optički studio Bjelopoljak otvara svoja vrata u Zenici.

OPTIKA BJELOPOLJAK
BJELOPOLJAK AHMED optičar
ZGOŠĆANSKA S-3, KAKANJ, BiH

Sretni FAX: +387 32 555 045

GSM: 061 717 811

blagdani! GSM: 061 717 804

E-mail: info@optika-bjelopoljak.com
Web: www.optika-bjelopoljak.com

Sretni blagdani!
2
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

OPRAVKA SITNE POLJOPRIVREDNE

MEHANIZACIJE, MOTORNIH PILA,
TRAKTORA
RADIONICA
VISOKO - MUHAŠINOVIĆI
TEL: 032 740 201

servis
 6
str.
KOMENTAR BROJA
SRETNE I
Bobovac baš nema sreće
BLAGOSLOVLJENE
BLAGDANE,
8 OBILJE MIRA I VESELJA
U NOVOJ 2008. GODINI
str.
ŽELI VAM
RAZGOVOR S
FRA LEOPOLDOM ROCHMESOM
Živimo od broja UREDNIŠTVO
zapaljenih svjeća u crkvi SUTJEŠKOG VJESNIKA

16
str.

REPORTAŽA IZ SLOVENIJE
Cij mi je olimpijada 2012.

18
3
Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika:
Impresum

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić,
str. Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić,
Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje
i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; urednistvo@kraljeva-sutjeska.com;
Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani,
KOMENTAR Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH

Dijaspora - sačuvaj, Bože!? Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac

BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:

BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM:
3385902202104156 s naznakom za Pretplatu
ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430

20
WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturv-
erein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CH
UPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA : UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd MOSTAR,
Kardinala Stepinca b.b. Mostar, BiH SWIFT CODE ZABABA 22
str. (Potrebno je upisati korespodentnu za određenu zemlju
- više o tome na www.kraljeva-sutjeska.com/pretplata.php)

PRIČA Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine

Slikar
časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog
ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod
kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.
 SUTJEŠKI KRAJ

Nova rasvjeta u
našem kraju

N
edavno je u rad puštena javna
rasvjeta uz cestu između
Crkvenjaka i Aljinića, tako da je
sada osvijetljena gotova čitava dionica
između Čatića i Kraljeve Sutjeske,
nepokrivena je ostala još samo dionica
između skretanja za Ričicu i škole u
Podbjelavićima, kao i onih stotinjak metara
uz Gvardijanovu luku između posljednjih
aljinskih kuća i prvih na Kruškama. Ne
treba ni podsjećati što to znači za sigurnost
kretanja pješaka i vozila u noćnim satima
na ovom pravcu.
Treba istaknuti da su ovih dana postavljani RADOST ZA NAJMLAĐE

Sveti Nikola donio darove

i dodatni stupovi za rasvjetu u Čatićima
kroz dosad neosvijetljene ulice: Rudarsku
i Željezničku, koja vodi k mjesnom
groblju.
u Kraljevu Sutjesku
U
četvrtak 6. prosinca, sv. Nikola
biskup s darovima pohodio je
mališane u našoj župi. Stotine
i stotine najmlađih stanovnika župe
Kraljeva Sutjeska, četvrtak je čekalo ga je
sa silnim nestrpljenjem. Bio je to dan kada
sveti Nikola dijeli svoje darove.
Najprije smo jedva dočekali jutro i
znatiželjno provirivali u svoje očišćene i
uredno složene čizmice na hodniku i blizu
ulaznih vrata. Je li se pojavio taj sveti
Nikola koji, barem tako kažu mama i tata,
treba donijeti darove u ove čizme?
4 U čizmicama se u četvrtak ujutro našla
poneka čokolada, igračka, kutija keksa,
medo ili lutka. No to nije bilo sve. Danas
22. www.kraljeva-sutjeska.com
Sveti Nikola nam je podijelio darove.
Svatko je dobio ponešto. Čokolade, to
najviše volimo. Igračke. Dječaci uvijek
vole lopte, tenkove, puške, automobile. Ja
i moja drugarica Tea najviše smo voljele
da nam sveti Niko donese lutke da se s
njima igramo.
Bilo nam je zbilja nezaboravno u četvrtak.
Sveti Nikola je svakomu kazao lijepu riječ
i svakome se nasmijao. Svi su nešto dobili.
Nitko nije iz naše crkve otišao tužan. Ako
si dobar, uvijek ti se nešto lijepo dogodi.
Nismo znali da će nam sveti Niko ovako
učiniti ovaj dan posebnim.
Haalo, šalili smo se za ono stotine i stotine

sveti Nikola stiže u Kraljevu Sutjesku. mališana! SV online

Tako je stvarno i bilo. Popodne smo sjeli u
naše auto i odvezli se u Kraljevu Sutjesku.
Tamo nas je čekala gužva koju su stvorile
stotine i stotine mališana iz našeg kraja.
Stigao je sveti Nikola i donio darove!
Našoj sreći nije bilo kraja. Tko je taj sveti
Nikola? Otkuda dolazi? Navodno neki
Sutješki vjesnik, broj 21.

Zasvijetlilo je u zadnje vrijeme i na Seocu
u zaseoku Begići. Nadamo se da će javnu
rasvjetu, kao i okolna mjesta, uskoro dobiti
i ostatak Seoca, kako preostali mještani ne
bi ostali u mraku.
Neka ovo bude samo početak organiziranije
brige da se barem neke od blagodati
modernog i urbanog života omoguće i
ovim mjestima. SV online
dobri biskup koji voli djecu i nagrađuje
ih jer su bili dobri. Dolazi… dolazi… hm,
valjda s neba. Nebo je… taamo goorre…
U crkvi u Kraljevoj Sutjesci bilo nam je
jako lijepo. Pjesma, radost… Bilo je i
malo straha kad su se iz dna crkve pojavili
ovi neki mali crni – šta li su? Preživjeli
smo. Mame i tate čvrsto su nas tada držali
za ruke. Ako su uz nas oni koje volimo, ne
bojimo se.
 Piše Tomislav Đondraš
Most zlatnih ljiljana može – Put Bosne Srebrene
i Most civilnih žrtava rata ne mogu?!
P
očetkom prosinca održana je 33.
sjednica Općinskog vijeća Kaknja.
Ovoga puta je vijećnike na stolovima
dočekala jedna „očekivana” Odluka te
Nacrt Strategije razvoja općine Kakanj od
2007. - 2017. godine koja je predstavljena
na prethodnoj tematskoj sjednici. Ista je
zaključkom OV upućena u javnu raspravu.
Donošenjem Odluke o nazivu novoga
mosta na rijeci Bosni, grad uglja i cementa
od 6. prosinca 2007. godine pored Mosta
šehida i Ulice Alije Izetbegovića ima i
“Most zlatnih ljiljana”. Ovu Odluku su
legalno i legitimno izglasali vijećnici ali
nisu željeli podržati prijedlog da susjedni
most nosi naziv “Most civilnih žrtava
rata” niti da cesta od Doboja do Kraljeve
Sutjeske nosi naziv “ Put Bosne Srebrene”.
Očito, hrvatski prijedlozi u Kaknju moraju
čekati bolja vremena.
I ovoga puta su vijećnici i kakanjska
javnost su bili uskraćeni za Izviješće o
zastupljenosti konstitutivnih naroda u
izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, kao i za dugo
najavljivano Izvješće o radu općinskog
Načelnika. Ipak, najviše pozornosti je
izazvao prijedlog zaključaka s 30. tematske
sjednice OV.
Čudno, vijećnici su ponovno vodili žučnu
raspravu o onečišćenju zraka, umjesto da
smanje opsežne, nedorečene i neutemeljene
zaključke.
Naše prege na predstavljanju knjige o kraljici Katarini u Kiseljaku
Nastup u Kiseljaku
(NE) RAD OPĆINSKOG VIJEĆA KAKANJ
Da bi tvorci zaključaka opravdali svoj rad,
znalački su ih branili, premda i sami svjesni
da se nikada neće moći njihove zamisli i
zamisli njihovih istomišljenika ostvariti.
Proračun za 2008. težak 21
milijun maraka!
U nastavku sjednice, bez glasova SDA
usvojen je Nacrt proračuna za 2008. godinu
u iznosu od 21.045.000, 00 KM i upućen u
javnu raspravu po žurnom postupku kako
bi Prijedlog proračuna mogao biti usvojen
do Nove godine.
Kako vijećnici SDA nisu podržali Nacrt
proračuna niti
HFS BOBOVAC
P
ostalo je već uobičajeno da
značajna kulturna događanja u
središnjoj Bosni svojom pojavom
i izvornom pjesmom sutješkog kraja
ukrase naše prege iz Hrvatske folklorne
skupine Bobovac iz Čatića. Tako je bilo
u petak navečer u Kiseljaku na izložbi
slika fojničke slikarice Vjekoslave
Čondrić i predstavljanju knjige Katarina
Kosača Kotromanić, autora Mladena-
Ante Molinara. Oba ova vrijedna
događaja svojim skladnim nastupom
obilježile su prege koje već dugi niz
godina pod vodstvom Ane Dojčinov-
Mijatović u našoj folklornoj skupini
čuvaju od zaborava tradicionalnu nošnju
našeg kraja i njeguju stare naše popijevke
i druge običaje.
Put prema Sutjesci - put Bosne Srebrene
Odl
Odluku o njegovom izvršenju, Načelnik
općine je povukao svoju udluku o osnivanju
Javnog poduzeća Kakanj Sport d.o.o. i
Elaborat o opravdanosti samoga osnivanja,
ne želeći da tako značajne Odluke postanu
valjane bez vijećnika Stranke demokratske
akcije.
Uvažavajući i poštujući stavove i
razmišljanja većine vijećnika, kao i sve
ono sto se čulo za govornicom Općinskog
vijeća, zakonodavnu i izvršnu vlast naše
općine očekuju mnogi izazovi u narednoj
izbornoj godini, posebice što se zna da je
preko 21. 000. 000,00 KM u igri a apetita
za “proračunski kolač“ mnogo, mnogo,
mnogo…
5
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
O knjizi Mladena-Ante Molinara govorili
su novinar Sutješkog vjesnika Milo Jukić
i Ivo Miro Jović, zastupnik u Skupštini
Bosne i Hercegovine, koji je i recenzent
ove najnovije knjige o kraljici Katarini.
Jukić je naglasio da je ova knjiga
– iako osim hipoteze o mjestu iz kojeg
je posljednje bosanske kraljice otišla
u izbjeglištvu ne donosi neke nove
činjenice njezinu životu i sudbini – ipak
plod dugogodišnjeg autorova proučavanja
obilne povijesne građe te ju je preporučio
svima koji žele upoznati ovaj važni lik
naše prošlosti.
Knjiga se može nabaviti kod autora, a
izložba razgledati u galeriji Gimnazije u
Kiseljaku.
SV online
komentar broja Piše Srečko Bratić
Ova zemlja i njeni ljudi
imaju sigurno stotine
važnijih problema s
kojima se svakodnevno
suočavaju, međutim na
Bobovcu se dogodila
zaista ružna stvar vrijedna
pozornosti. Naime,
Bobovac JEST jedan
od nacionalnih simbola
Bosne i Hercegovine i
pravi pravcati spomenik
državnosti ove zemlje
Bobovac baš nema sreće
U
Kako je nekada to izgledalo
6 pa čak i neolitska naselja…
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
Potpisivanje protokola u travnju 2006.
koji bi trebao obnoviti Bobovac
Unutrašnjost kapele nakon vandalske provale
normalnom svijetu ne događa se
da okolno stanovništvo sjekirama
provaljuje u grobnu kapelu koja
čuva uspomenu na svoje velikane. Mi
svakako nismo normalna zemlja, ali
sjekirama se obračunavati s nacionalnim
spomenicima u svakom je slučaju
nedopustivo i sramotno.
Obje činjenice koje se mogu uočiti u ovom
slučaju vrlo su poražavajuće i za kulturu
ove zemlje i za Bobovac.
Odbacimo li kao naivan izgovor vareških
balavaca o pokušaju stjecanja imovinske
koristi, jer u kapeli se nije zaista imalo ništa
ukrasti nego samo sjekirom razbijati, mora
se doći do zaključka da imamo ljude koji ne
samo da su necivilizirani pa nasrću na svoje
spomenike, nego su spremni i sjekirom
pokazati da im se Bobovac ne sviđa i da
ga ne žele. Dok bi u normalnom svijetu
netko napisao knjigu ili članak, pripremio
kakvo predavanje, video-prezentaciju,
konferenciju za tisak, otvorio web stranicu
ili blog pa iskazao svoje mišljenje i
neslaganje o nečemu, kod nas se to čini
sjekirom, pa po nacionalnom spomeniku.
Drugo što je uočljivo jest da ova država,
frankensteinovska kakva jest, nema volje, a
možda ni znanja, da nešto učini s Bobovcem.
Ne zna se što je gore od toga dvoga. Nije tu
Bobovac njoj nikakva iznimka. Komisija/
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih
spomenika može doduše neko vrijedno
mjesto proglasiti od opće važnosti, može
propisati mjere zaštite, no to u ovoj državi
ne mora nikoga obvezivati. Na komisijinim
web stranicama www.aneks8komisija.
com.ba nalazi se nevjerojatan popis od
49 ugroženih spomenika kulture u našoj
zemlji! Među njima su i stari gradovi i
mostovi i vijećnice i stećci, crkve i džamije
Sve ugroženo nebrigom i javašlukom,
ali i jalovošću države. Briga za kulturnu
baštinu, valjda je to posve jasno, mora biti
upravo njen posao, onako kako to čine
u zemljama kulturnijima od naše, gdje
su spomenici poput naših prvorazredne
kulturno-povijesne i turističke atrakcije.
Bobovcu se ne bi dogodile vareške sjekire,
to je sigurno, da je gore sjedio makar i
najobičniji plaćeni noćni čuvar kao što je
bivalo prije rata. Bez barem – za početak
i takvih – znakova državne brige, neće ići.
Država BiH ne smije prepuštati Bobovac
na milost i nemilost drvosječama iz Vareša,
kojima se Bobovac očito ne sviđa. Barem
ne ovakav. S kapelom vrhu. SV online
 Piše Milo Jukić

IZBORI ZA HRVATSKI SABOR

Ni kad ovaj broj naše novine

bude gotov, vjerojatno se
neće znati tko će – Sanader ili
Milanović/Jurčić – sastavljati
novu hrvatsku Vladu. A nije ni
bitno: bili prvi ili drugi, nama,
Hrvatima u Bosni, isto se piše

S
jedne strane su HDZ i Sanader, koji
nam s plakata poručuje kako se naš

ZAŠTO OPET
glas treba i dalje čuti! Čovjek se
proteklih godina pravio da ne postojimo i,
ako ga je baš netko natjerao da nas primijeti,
upućivao u Sarajevo, da tamo rješavamo

NISAM
probleme. To što je svakoj budali jasno da
se u Sarajevu – pored visokih predstavnika
i njihovih unitarističkih stremljenja te
bošnjačkih i srpskih političara koji se, kad

bi mogli – ne bi libili uzeti nam sva prava,
a i dalje tvrditi da nas vole, Sanadera nikad
nije posebno zanimalo. Licemjernija parola
od spomenute Sanaderove teško se, prema
tome, mogla i zamisliti.
S druge strane je Milanović, koji je
najjasniji bio u stavu da Hrvati iz BiH ne bi
trebali imati pravo glasa jer nisu dijaspora.
U drugom dijelu ove tvrdnje čovjek je
potpuno u pravu, jer, prije bi se moglo reći
da mi, Hrvati u BiH, imamo dijasporu u
Hrvatskoj, no Milanović očito nikad nije
želio shvatiti da pravo glasa ne proizlazi
iz toga je li neka narodnosna skupina na
određenom prostoru dijaspora ili nije, nego
iz formalne pripadnosti nekom narodu, u
našem slučaju iz naših domovnica.
IŠAO NA IZBORE
grbači, što nema nikakve veze s istinom.
Drugi segment iz kojeg je bjelodano da je
šteta mnogo veća od koristi već je opisan
u Sanaderovom poimanju bh. Hrvata: sjeti
se da postoje tek kad treba izborne glasove.
Čim izbori prođu, a to je već više puta
viđeno, zaboravit će da postojimo. Sve dok
mu opet ne zatrebamo.
Koliko hrvatske stranke drže do nas, vidljivo
je već po izbornim listama i adresama
kandidata: mahom su to zagrebačke adrese,
rjeđe splitske i osiječke i, uglavnom, ljudi
koji nemaju nikakve veze sa bh. Hrvatima
ni ostalim Hrvatima iz dijaspore. Da je u
Mjesto ubojstva sestre Danke
Kad je u pitanju Srednja Bosna, tu je stvar
još kritičnija: izuzev nekog apsolutnog
outsidera iz Travnika, čini mi se, na listi
neke apsolutno outsiderske stranke, na
listama – nigdje nikog!
I to poprilično govori o tome kolika je briga
hrvatskih institucija za nas.
Što nam je, dakle, preostalo? Živimo u
državi koja se zove Bosna i Hercegovina
i to je naša domovina, mada je mnogi
od nas više ne doživljavaju svojom. No,
još smješnija od priče o BiH kao našoj 7
domovini jest priča o našoj domovini

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

Što, dakle, uopće imamo od tog famoznog
prava glasa za hrvatske institucije? Ništa ili
gotovo ništa dobrog! Po Milanoviću, a i po
mnogim drugima, o izborima odlučuju ljudi
koji ne žive i ne plaćaju porez u Hrvatskoj,
pa se – mada je jasno da to nije točno – o
nama stvara ružna slika kao o parazitima
koji žive na tuđoj
izborni zakon ugrađeno barem to da na
listama za dijasporu mogu biti jedino
ljudi koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,
teorijski bi nam to bilo od neke koristi. No,
kako ovih dana sve novine pišu o kupovini
glasova u režiji braće Lijanovića, opet
bi ispalo naopako: u Sabor bi prošli oni
koji najbolje znaju organizirali trgovačke
poslove.
Hrvatskoj, barem nama koji smo – svojom
voljom i izborom – odlučili ostati ovdje.
Zato se trebamo potruditi, mada je
manevarski prostor znatno skučen, da od
BiH pravimo i svoju domovinu, a Sanader
i Milanović bi – umjesto prazne priče –
također mogli poraditi na tome. Jest da moj
glas nije bogzna što u tolikim hiljadama,
ali bih tada doista – na koju god stranu se
okrenem – imao za koga i za što glasovati.
Pa bih išao na sve moguće izbore!
 Razgovarao Dražen Filipović
Živimo od broja zapaljenih
svijeća u crkvi
Katoličke župe u Srbiji postoje
u Boru, Zaječaru, Kraljevu,
Kragujevcu, Ravnoj Rijeci, Nišu,
Smederevu, Šapcu i Valjevu. U
glavnom srbijanskom gradu postoji
pet katoličkih župa, a župu sv. Ante
već više od dvadeset godina vodi
franjevac iz našeg kraja, Varešak
fra Leopold Rochmes. S njim smo
8 porazgovarali o položaju katolika
u Beogradu i u ovoj većinski
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
pravoslavnoj zemlji
Župna crkva sv. Ante u Beogradu
1. Možete li nam ukratko predstaviti
povijest župe sv. Ante u Beogradu?
Župa svetog Ante postoji još od prosinca
1926. zajedno sa samostanom koji je
poslužio kao smještaj za naše svećenike
koji su studirali na raznim svjetovnim
fakultetima u Beogradu. Franjevci se na
ovim prostorima pojavljuju još od 16.
stoljeća s kratkim prekidom u 19. st. zbog
turskih progona, da bi se ponovno vratili
početkom 20. st., točnije 1926.
Od nekadašnjih 4.200 župljana, naša je
župa pala na 450 vjernika katolika, ali
svakako treba naglasiti da ih ima više, jer
su neki zbog komunizma postali i ostali
distancirani kršćani.
2. Kakva je situacija bila za vrijeme rata u
Beogradu? Kako je ondje bilo biti Hrvat i
katolik za vrijeme rata u RH i BiH?
Najprije da istaknem: mi nismo bili
progonjeni, a ni mučenici za razliku od
mnogih naših mjesta diljem Bosne. Župu su
za vrijeme rata napustile samo dvije obitelji
koje po narodnosti i nisu bile hrvatske.
Svakako je bilo neugodno biti drugačiji u
Beogradu, pa je naš nadbiskup savjetovao
da ostanemo anonimni kako bismo zbjegli
moguće provokacije i napade.
Razgovor s
fra Leopoldom
Rochmesom
iz Vareša,
župnikom
i gvardijanom
župe sv. Ante
u Beogradu (Srbija)
Međutim, prvi napad na našu župnu crkvu
dogodio se u noći 25. na 26. svibnja 1993,
kada je bačena dinamitna bomba, ali nasreću
nije bilo veće štete. Drugi, stravični napad
dogodio se kada su izbjeglice iz Hrvatske
zapalile ulazna vrata župne crkve, a isti
incident ponovio se o Božiću iste te 2004.
Ovdje nije bilo velikih incidenata za
razliku od nekih mjesta u Srbiji gdje
su napadi bili češći i opasniji, a jedan
od razloga zašto smo izvukli tanji kraj
zasigurno je i činjenica da većina naših
župljana živi u tzv. miješanim brakovima.
Ono što je ostalo do nedavno su telefonske
provokacije anonimnih osoba na broj naše
župne kuće.
Crkva sv. Ante - jedina
neosvjetljena u Beogradu
3. Kako danas država Srbija brine za svoje
nacionalne i vjerske manjine? Postoji li
kakav interes u tom smislu?
Nikad nismo bili omalovaženi od strane
države, ali nije nas ni pomagala. Držanje
prema nama je bilo više ignorantsko.
Doduše, mi nismo od države ništa ni tražili
znajući dosadašnje stanje i odnos prema
nama. Ipak treba reći nam je tadašnji
režim pomogao u jednom slučaju za koji
smo već mislili da je izgubljen, a radi se
o podstanaru koji je na temelju tadašnjeg
zakona imao pravo na udio u vlasništvu u
našoj župnoj kući.
Danas Srbija ima zakon o nacionalnim
manjinama, ali po nepoštivanju toga
zakona može se reći da je to mrtvo slovo
na papiru.
Očit dokaz za to jest to što je naša župna
crkva jedina neosvijetljena u ovom
velikom gradu iako mnogi stručnjaci,
čak i srbijanski, tvrde da je ona vrijedno
arhitektonsko-umjetničko djelo na ovim
prostorima.
Drugi naš gorući problem su elektrificirana
zvona koja bi omogućila da se ovo
velebno djelo može i oglasiti. Na tom
pitanju trenutno i radimo, a svakako treba
napomenuti i zahvaliti sarajevskoj općini
Stari Grad koja nam je pružila i konkretnu
pomoć.
4. Jeste li osjetili razliku odlaskom
Miloševićeva režima? Je li Srbija prodisala
demokratskijim plućima?
Svakako se moglo osjetili olakšanje nakon
brojnih demonstracija koje su doprinijele
svrgavanju Miloševića s vlasti. Polako
je nestajala barem jedna vrsta straha i
nelagode od toga da vas netko nadzire i
prati svaki vaš pokret.
Sveta misa fra Leopolda i fra Vjeke Tomića bila
je pred skromnim brojem beogradskih vjernika.
Nakon svega kroz što ste prošli, što mislite
kakve su šanse Srbiji na njenom putu prema
integraciji u Europu?
Ne poznajem politička nastojanja zemlje
u tom smjeru, ali svakako će taj put biti
vrlo dug ako se nastavi nasilje, kriminal i
korupcija koja ovdje ne jenjava od početka
devedesetih.
Pritisci svećenikâ da vjernici
prijeđu na pravoslavlje
5. Vratimo se malo vama bližim temama
i za vaš rad svakako značajnim. Kakva
je današnja situacija u Vašoj župi i u
Beogradskoj nadbiskupiji? Vi ste uz to i
vikar nadbiskupa Stanislava Hočevara?
Naša župa je biološki starija župa od
većine drugih. Razlog tomu možemo tražiti
u pitanju porijekla beogradskih katolika:
malo je njih koji izravno podrijetlo vuku iz
ovog grada.
U Beograd su nakon proglašenja prve
Jugoslavije dolazile brojne katoličke
činovničke obitelji, no s dolaskom
komunizma umjetno je stvoreno loše
ozračje prema beogradskim katolicima,
što je pogodovalo njihovu opadanju,
tj. odsutnosti s misnih slavlja, a time i
sudjelovanja u životu župe.
Drugi su dolazili iz miješanih brakova
u kojima se i danas od strane pojedinih
svećenika Pravoslavne crkve traži da se
pokrste i pređu na pravoslavlje. Nažalost,
ta je praksa prisutna sve ove godine, a
jedino svjedočanstvo pripadnosti našoj
župi su želje da se pokopaju po katoličkom
obredu.
Ove godine imali smo 32 sahrane, a samo 8
krštenja, dok je situacija prošle godine bila
dosta gora, tako da nismo imali nijedno
krštenje.
6. Tko sve pomaže beogradske katolike?
Ovdje se živi dosta skromno, ako mislite
na financije naše župe, tako da svećenici
žive od misnih intencija i broja zapaljenih
svijeća u crkvi. Svakako, dobro nam dođe
pomoć naše subraće iz Bosne.
Nama čak ne može pomoći ni hrvatska
Vlada jer nemamo nikakav nacionalni
savez koji bi imao pravo primati takve vrste
donacija. Situacija u drugim dijelovima
zemlje je dosta drugačija. Svakako, u
korist nam ne ide biološka starost župe,
pa je često teško naći i pomoć na nekim
poslovima oko crkve.
7. Vaša nadanja i želje za budućnost: čemu
se mogu beogradski katolici nadati?
9
Moja velika želja je ujedinjenje naših
hrvatskih katoličkih društava u jedinstveni
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
Savez Hrvata Srbije, koji bi poslužio
kao krovna institucija na društvenom i
političkom životu naših ljudi ovdje.
Druga stvar koja bi nam mnogo pomogla
je Europska unija, tj. početak integracije
Srbije u europsku obitelj, čime bi i sama
država morala ispuniti određene uvjete na
poboljšanju životu svojih građana ma tko
oni bili.
Za takvo što potrebno je dosta hrabrosti
i snage da se nadiđe surova realnost koja
nam već dugi niz godina svjedoči da je
ovdje teško biti ono što jesi.
 Piše F. B.
Dobro je, dapače poželjno, ponekad napraviti generalku u magazi, među vlastitim
stvarima. Makar će se, kao i uvijek, naći puno toga što će vam biti žao baciti.
Ali, osvježit ćete sjećanja, obnoviti uspomene. A to je svojevrstan eliksir. Ako ništa
drugo, vrijeme tako provedeno nećete smatrati izgubljenim
DAVNO FRATARSKO PISMO IZ CHICAGA
Pomalo prašnjavo, nađe mi se nedavno u
rukama kolegino pismo. Pisano davno, u
jednom drugom, ali ne tako davno prošlom
vremenu. Pisano meni kao kolegi, a sve mi
se čini da poštar ne bi bio pogriješio i da ga
je dostavio nekome od onih koji su ostali
živjeti u sutješkom kraju. Zato ga i polažem
vama na stol. Sad kad je pismo postalo i
vaše, akobogaznate, eto, nemojte zamjerit
što svoj nos zabadam u vašu privatnu poštu.
Nije slučajno, zdravlja mi!
Kolega je, inače, živio i radio u Kr. Sutjesci,
u sutješkoj župi. Pa, kako to kod njih
biva, nakon nekoliko godina premjestilo
ga na drugo radno mjesto. Kolega otišao,
a sutješki kraj ponio sa sobom. U srcu. I
prvi godišnji odmor iskoristio da se vrati
onamo gdje mu je bilo lijepo, da obiđe kraj
i ponovno susretne drage ljude. A onda mi,
nakon nekoliko mjeseci, piše...
Dragi kolega,
evo, maloprije sam ti poslao fotografiju na
kojoj je Bill Gates, da vidiš kakav je bio
prije 20-tak godina, a danas milijarder.
Tada čovjek ne bi u njega uložio ni centa, a
danas je jači od privrede pedesetak zemalja
10 zajedno.
U svakom slučaju, da ti se ponovno javim.
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
Kod mene je jutro (kod tebe već popodne)
pa nastojim ujagmiti koji trenutak na
computeru dok ne počne buka po kući.
Ovo je kancelarija, tu se stalno vrzma i
fra Leonard jer mu je soba u produžetku
kancelarije. A tako i treba: pravi župnik i
treba spavati u župnom uredu.
Šalu na stranu, malo nam je ovdje i skučeno.
U neka doba stiže i sestra Hijacinta, koja
je ovdje pastoral associate; zaposlili smo
je kod nas tako da je ovo njezino radno
mjesto. Uskoro će stići i žene radi čišćenja
crkve i kuće. Prije podne bih još mogao
malo raditi i okolo kuće.
Proljeće je pa se čisti i posprema. Mi smo
usred ledine, ima se što raditi. Pokušavamo
pomalo pošumljavati ovaj prostor ispred
kuće ne bi li se zaklonili s ceste, od
pretjerano radoznalih pogleda, prašine
i buke. Ovdje nema ograda sprijeda, ne
smiješ pružiti žicu niti podići ljesu prema
cesti. Ne daju. Smiješ samo ograditi
dvorište iza kuće, prema cesti nikako.
Ne znam jesi li gledao naš web site, poslao
sam ti ga nekom zgodom. Tamo možeš
vidjeti gdje smo i kako to izgleda.
A ono što me u zadnjem pismu pitaš, kako
mi izgleda Bosna nakon toliko vremena,
šta da ti kažem? Bosna mi nakon petnaest
mjeseci izbivanja izgleda mi jako jadno i
siromašno. Vidiš kako je razvaljena tek kad
iz nje odeš pa se vratiš.
Kad si na Zapadu, gdje je svaka taraba
ofarbana, svaka travka ošišana, posebno
ovdje u Chicagu, zaprepastiš se kako je
kod nas. S te strane gledano, čovjek shvati
gdje smo i što smo. Zbilja nam je loše, ako
nas uspoređuješ s ovim bogatim zemljama.
To je ta materijalna strana. Oko ne može
ne primijetiti to naše siromaštvo, javašluk,
peksinluk, gurbetluk i sve drugo.
Ne skitaj se po tuđini
kad ne moraš
Ne znam jesmo li o tome rezgovarali,
ovdje je zbilja sve nagodno, uz osmijeh,
na dugme, karticu – šta da ti pričam! Na
bolje se lako navikneš. Ipak je ovo bussines
civilizacija, relativno kulturna, uglađenog
ponašanja i tako redom. Kad bih ja ovo
mogao zavoljeti a ono tamo alaliti, bilo bi
mi, možda lakše, u životu ugodnije. Vidim
i ovo, dok sam bio tamo na godišnjem
odmoru, stalno sam gledao i uspoređivao
s Amerikom. I stalno sam sebe zapitkivao
zašto mora biti ovako ako može biti bolje,
ljepše, kulturnije, čišće, urednije i sl.
Kvaka je, zapravo, u ovome: nakon više
godina provedenih ovdje, vjerujem da
bih se odvikao od onoga što je bosansko
u meni i da bi me ovo ovdje, hoćeš-nećeš,
više privlačilo. Zato mislim: tko vani ostane
duže od nekoliko godina i prođe onaj prvi
period aklimatizacije, taj je ostao stalno.
Povratka nema jer mu je gotovo nemoguć.
Te sitne male ugodnosti koje ti
ispune dan!
Pokupiš ovdje navike i onda ih uzalud tražiš
u Bosni.
Zaključak za mene: ne skitaj se po tuđini
kad ne moraš! A iskreno da ti kažem, iduća
godina mi je vrlo važna: želim se vratiti da
ovo kojim slučajem ne bih više zavolio i na
bolje se navikao.
Jedna je strana to što je tamo siromaštvo
i zlo gotovo svake vrste (a gdje ga nema,
reci mi!). Ali, to je sve izvanjsko. Drugo je,
i važnije, ono kad, na primjer, bereš šljive
u Sjenokosu i znaš da ćeš za dva mjeseca
peći rakiju. Ili kad dole u Čatićima, u
trgovini, nakon nedjeljne utakmice, sjediš s
momcima i pijuckaš drugu-treću pivu. I niz,
niz drugih, malih, sitnih stvari i susreta s
ljudima zbog kojih ti ne fali ni Woolworths,
ni CBS, ni NBC, ni ABC ni ova ili ona
trgovina ili pogodnost na koju se na Zapadu
navikneš. Znaš, ja sam ti definitivno takav,
ne padam na koljena pred punim frižiderom
niti me zanima sva ona božićna frtutma
po shopping centrima, sav ovaj potrošački
zapadnjački šušur.
Imamo što nitko drugi nema
Mi u Bosni imamo što nitko drugi nigdje
nema. Imamo te jednostavne ljude sa svojim
manama i vrlinama, u prosjeku naklonjene
moralu i vjeri, imamo crkve, fratre..., što sve
zajedno stvara čudesno jedinstvo kakvo ćeš
u svijetu teško naći. Pa te to onda zapljusne,
zaogrne, tako da ti ništa nije teško. Znaš da
te zauzvrat čeka razgovor, pjesma, šala,
veselje... Ovdje ti je sve nešto grčevito, u
stresu, ispeglano, a opet naborano, a svega
imaju! Pa ipak, čini mi se da je ona Jaga
u samostanu sretnija od cijelog Chicaga i
da je u životu više postigla nego svi Ameri
sa svim svojim kućetinama i bankovnim
računima.
Velim ti, tako mi je bilo lijepo u Sutjesci,
da mi je baš drago što sam tamo otišao na
godišnji. Nije mi se dalo da se tamo rodim,
ali sam se osjećao baš nekako domaće,
sigurno, kao kod kuće. Meni su i drugi
dijelovi Bosne, gdje sam živio i radio, dragi,
ali Sutjeska je, opet, nešto posebno. I ono što
naši trube, gdje ko niko tu i obiko, cvjetaj gdje
si posijan, nismo ni mi repa bez korijena...to
ti je stvarno tako i to čovjeku itekako znači.
Tamo, u Bosni, osjećaš se ukorijenjen, stojiš
čvrsto na zemlji, na svome, sve ti je ravno
i nije tijesno. Letiš! U tuđini si kao bačena
prazna kutija od cigareta na parkiralištu, što
je vjetar razbucava okolo.
Što se tiče Bosne, ti ćeš se jednom zaprepastiti
kako je ogoljena i iznakažena. S druge
strane ćeš se i obradovati jer ti se tamo,
usprkos svemu, oko ispuni nepatvorenom,
iskonskom ljepotom, prostruje sjećanja i
duša se zaraduje. A i sama Sutjeska će za
tebe biti iznenađenje jer se u ovih nekoliko
godina osjetno izmijenila. Manje je svijeta,
tišina veća nego ikad.
Previše smo čitali Andrića da
bismo dugo u tuđini bili!
Samostan djelomično u novom ruhu. Orasi
posječeni, Grgurevo uređeno, sva ona šuma
iznad samostana već davno uklonjena,
stare bukve izrezane, a nove sadnice
zasađene. Kvadrat popločan, ozidan i
posve preuređen, s novom fontanom.
Hodnici popođeni, stepenice obnovljene,
zidovi umjetničkim slikama ukrašeni. Na
trećem katu, gdje su nekada bili muzejski
eksponati i stolni tenis se igrao, u tijeku je
uređivanje muzejsko-galerijskog prostora.
Ugrađeni su novi prozori na dijelu kuće,
a i tavani, gdje je nekada vrag mogao nogu
slomiti, očišćeni i posloženi kao vojnička
spavaonica. Podrum također već davno
ožbukan, popločan i uređen. Ne znam što je
nekad bilo u onom najvećem podrumu do
izlaza iz kripte: ondje smo devedeset i druge
dijelili narodu Caritasovu pomoć, a sad je
to sad vrlo lijepo uređen izložbeni prostor,
slikama ukrašen.
U crkvi nije bilo bitnijih zahvata osim
oltara i ambona koje je u drvetu izradio
umjetnik iz Vinkovaca, Lađarević. Svijet
jednako dolazi na svaku misu pomalo, nije
kao nekad, naravno.
SV online
Ali, ja ću ti reći, više ih je tamo na pučkoj
misi nego meni ovdje u Chicagu na dvjema.
Ovdje je, međutim, Hrvata sedam tisuća, a
tamo ih je tisuću i po. Pa ti sad kontaj!
Kad u Sutjesci imaš pučku misu, znaš zašto i
komu, znaš s kime je slaviš. A to nije isto kao
ovdje gdje se sve radi po sistemu predstava,
aplauz, uloženi napor, zadovoljan klijent:
hvala za posjet, dođite opet... Ovo je za
mene servis i ja se iz dana u dan uvjeravam
da me ovakav način rada ne čini sretnijim.
Nadam se da ćeš me pravilno razumjeti.
Osjećam da tamo pripadam i da je ovo
ovdje za mene samo jedna prolazna stanica. 11
Produženje roka, tako sam nazvao vrijeme
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
koje ovdje provodim. Uradit ću i odraditi
sve pošteno, sve korektno, ali, vjeruj mi:
jedva čekam da se sve završi. Stoga te
molim, učini mi jednu uslugu: slijedeće
godine, nekako s proljeća, podsjeti me na
ovo što sam ti u ovom pismu pisao, da mi
slučajno, AMA NI SLUČAJNO! ne bi palo
na pamet ostati ovdje još jedan mandat i
produžiti agoniju.
Šta ćeš, nisam ti ja baš neki kozmopolit.
Jesam, ali kad sjedim tamo, na Grgurevu,
recimo. Znaš, kolega dragi, previše smo
čitali Andrića da bismo dugo u tuđini bili!
Pozdravljam tebe i sve tvoje. Svako dobro
tebi i obitelji od Boga i srca svoga (ovako su
nekada, u starini, završavana pisma!) želi
tvoj, kako ti kažeš.
 Piše F. B.

S NAŠIM ISELJENICIMA PO SVIJETU I IZ SVIJETA: NJEMAČKA

Nove prijetnje terorizmom i stalno prisutna

opasnost od neonacističkih skupina ozbiljno dovode u pitanje
općenito rašireno uvjerenje o Njemačkoj kao demokratskom raju i
obećanoj zemlji

Njemačka
opasnija od BiH
Uhvaćeni njih trojica!
Dva Nijemca i jedan Turčin. Nijemci prešli
na islam, postali radikalni, s kolegom s
Bospora smjestili se u jednu kućicu za
turiste, u mjestancu s 900 stanovnika,
kupili 730 kg vodikova peroksida i počeli
praviti plan za napad na franfurtsku zračnu
luku i američku vojnu bazu u Ramsteinu.
S 125 kg gore spomenutog peroksida u
Madridu je prije nekoliko ubijeno 180
ljudi. Što bi se ovdje dogodilo sa 730 kg,
možemo samo pretpostavljati?
– Ovo je posve nova pojava – kažu
12 njemački stručnjaci za terorizam. Kobiva,
to da su dva čovjeka, dva Nijemca, rođeni u
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
Za ne vjerovati!
To da su nedavno osmorica Indijaca jedva
izbjegli linčovanje (doslovno, da doslovnije
ne može biti!) u maniri Divljeg Zapada iz
njegovih najslavnijih dana, upravo u ovoj
bogatoj, demokratskoj i čovjekoljubivoj
zemlji, nije okarakterizirano kao nekakva
nova pojava – jer toga nije ni moglo
biti. Davno, vrlo davno, prije petnaestak
godina gorjele su u Njemačkoj kompletne
turske obitelji u namjerno zapaljenoj kući.
Svi su ovdje već navikli i na neonaciste,
i na povike Ausländer, raus!, i na nemoć
policije (više glumljenu nego stvarnu)
kad su u pitanju neonacisti koji, za svoje
svinjarije dobivaju blesavo smiješne
Devet godina, dugih devet godinica, jedan
je mlađi novinar (koji i danas želi ostati
anoniman) bio sudionikom svih mogućih i
nemogućih neonacističkih okupljanja.
– Morao sam sve znati bolje od njih, svaku
njihovu pjesmu od početka do kraja, sve
strofe, morao sam znati njihove pozdrave,
njihov način komuniciranja, razmišljanja,
izražavanja, sve, apsolutno sve, jer da su
i na jednoj jedinoj sitnici primijetili da
nisam njihov, ne bi mi bilo spasa. Ako
te napadne 10, 20 ili 50 neonacista, budi
neizmjerno sretan ukoliko uspiješ stići
do bolnice – kaže on. Snimao skrivenom
kamerom, pamtio, bilježio…
I na kraju digao ruke od svega! Nakon
devet godina!

Njemačkoj, odrasli u Njemačkoj, odgojeni kazne. Možda je u slučaju Indijaca novost

u Njemačkoj, prešli na islam, postali pojave jedino u tome što su ljudi uistinu – Ne zato što se bojim – kaže novinar –
radikalni i okrenuli se protiv svog naroda uspjeli ostati živi. nego zato što sam vidio da to u ovoj zemlji
i države te poželjeli sve dići u zrak – to više nikoga ne interesira. – Ni politiku, ni
je za stručnjake, eto, nova pojava. Valjda sudstvo, ni policiju…
hoće reći da, ajde de, kad ti dođe terorist A to bi, ipak, mogla biti jedna nova pojava.
iz Arabije, Maroka, Tunisa, Sirije…, neki Ili, možda, stara?!
Mussa bin Sadek i slični tipovi, to je stara
pojava, nemaš se tu što iznenađivati
– od njih smo to i tako i tako očekivali.
Ali rođeni Nijemac, naše gore list…! I to
u jednoj ovako, bogatoj, demokratskoj i
čovjekoljubivoj zemlji!?

Bolje sutra za Kraljevu Sutjesku
Ulaganja i projekti
u našoj općini
Fondacija Mozaik dosad je na
području općine Kakanj financijski
podržala više projekata s preko
100.000 KM. Pored financijske podrške
zajednicama smo pružali razne vrste treninga
i edukacija koji su ovisili o prirodi samih
projekata. Kroz projekt Živo naslijeđe,
koji smo provodili od 2003. do2005, vratili
smo u funkciju šetalište u Maloj ulici i
sufinancirali različite društvene sadržaje.
Svrha projekta je bila aktivno uključivanje
i povezivanje građana Kaknja kroz razvoj
zajedničkog duha i jačanja svijesti o kulturi
življenja. Zatim, projektom Tradicionalne
rukotvorine od 2005. do 2006. podržali smo
projekt Rukotvorine iz Kraljeve Sutjeske,
čiji je cilj bio očuvanje klasičnih i autentičnih
rukotvorina iz okoline Kraljeve Sutjeske.
Kroz projekt je formirana mreža kućnih
radionica, a 10 žena je dobilo mogućnost
plasmana rukotvorina u suvenirnici
postavljenoj u turističkom info-centru u
Kraljevoj Sutjesci. Zatim projekt Tragovima
naslijeđa, koji je Fondacija Mozaik
provodila od 2004. do 2006., podržali
smo projekt Upoznaj srednjevjekovnu
Bosnu. Svrha je bila turistički razvoj
Kraljeve Sutjeske kroz oživljavanje i
njegovanje tradicionalnih i kulturno-
povijesnih vrijednosti srednjovjekovnog
TKO ŠTO RADI?!
Fondacija Mozaik je bh. fondacija osnovana
2002. godine, a pomaže članovima zajednice
da se organiziraju i pokrenu inicijative za
rješavanje konkretnih, njima značajnih problema.
U prethodnih 5 godina podržali su preko 250
projekata u BiH, koji su se odnosili na zaštitu
životne okoline, očuvanje i promociju kulturno-
historijskog naslijeđa, integraciju socijalno
ugroženih grupa, jačanje odnosa između
predstavnika lokalnih vlasti i zajednica, a svi su
za cilj imali jačanje kapaciteta lokalnih zajednica
i samim tim izgradnju zdravijih i produktivnijih
zajednica.
Razgovarali smo s ravnateljem Fondacije Mozaik
g. Zoranom Puljićem o njihovom radu na našoj
općini.
kraljevskog grada Bobovca. Lokalne vlasti
su osigurale prostor na godinu dana te je
uređen, opremljen i u rad pušten info-centar.
Postavljene su klupe, stolovi, putni znakovi
i table. Volonteri su dali doprinos u uređenju
prostora za info-centar, čišćenje rijeke i puta
prema Bobovcu, kao i kroz čišćenje ostataka
dvorca Grgurevo.
Ovdje zaista sa zadovoljstvom moram
spomenuti da je Mozaik samo pomogao,
a da je Fondacija Curia Bani fantastično
zamislila i provela navedene aktivnosti.
13
Planovi za budućnost
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
Trenutno s Općinom Kakanj i Fondacijom
Curia Bani radimo na razvoju projekta Plod jednog od projekata
Tragovima Bosanskog Kraljevstva. Taj Fondaicje Mozaik u Kraljevoj Sutjesci
projekt nastao je kao rezultat 4-godišnjeg
rada i novih saznanja. Osim pet ranije Projektom Tragovima Bosanskog
sufinanciranih zajednica (Travnik, Vranduk, Kraljevstva ujediniti će se sadržaji i
Kraljeva Sutjeska, Visoki i Prusac), program atraktivnost svih odabranih lokacija i
danas uključuje i pet novih, tematski omogućit će se njihovo spajanje u jedinstven
povezanih zajednica – srednjevjekovnih turistički proizvod koji ćemo moći ponuditi
bosanskih gradova: Maglaj, Tešanj, Fojnica, domaćoj i stranoj klijenteli. Na taj način
Vareš i Jajce. Trajanje projekta je 30 mjeseci, će se kroz tematiku srednjovjekovnoga
a provedba je službeno počela 1. listopada Bosanskog Kraljevstva poboljšati
2007. ugovorom između Fondacije Mozaik konkurentnost BiH na području kulturnog
i Europske komisije. Projektom je planirano turizma te privući domaći i strani turisti.
poboljšanje atraktivnosti odabranih lokacija Smatramo da bi će to dati znatan doprinos
kao i podizanje kvaliteta usluga u turizmu. ekonomskom i socijalnom razvoju svake od
ovih odabranih zajednica.
reportaža
Fra Bono Tomić, svećenik rodom iz Čatića, boravio je kao hodočasnik u rujnu
u Svetoj Zemlji. Tako se uvrstio među nekolicinu hodočasnika iz našeg kraja
koji su imali sreću vidjeti Isusovu zemaljsku domovinu i pomoliti se na svetim
mjestima iz povijesti spasenja. Fra Bono je za čitatelje Sutješkog vjesnika
perom i kamerom bilježio dojmove sa svog hodočašća. U ovom nastavku
pohodite s njim brdo Tabor, Galilejsko jezero, rijeku Jordan, Brdo blaženstava
i Kafarnaum

PO SVETOJ ZEMLJI - NA IZVORIMA KRŠĆANSTVA

Kriste, u tvoje ime

sa zavrnutim
nogavicama u Jordanu
Barka u kojoj se Isus Brdo Tabor – strop bazilike od slavonske hrastovine
vozio po Galilejskom
T
e srijede 19. rujna 2007, nakon Stigavši na vrh, idemo ravno prema bazilici.
jezeru? prospavane noći i doručka putujemo U planu nam je najprije slaviti sv. misu, ali

O dlazimo potom do Galilejskog jezera
koje ima još tri naziva: Kineretsko,
Tiberijadsko i Genezaretsko. Dugo je 21
km, široko 13 km, a duboko 45 m, nalazi
se čak 208 m ispod morske razine i
obiluje ribom. Vozimo se barkom (oko 45
minuta), a pogled nam seže do Golanske
visoravni i galilejskih brda. Godine
1998. u mulju na dnu Galilejskog jezera
– to se smatra ravnim čudu – pronađena
je jedna barka. Arheolozi su otkrili da je
njezino drvo staro 2000 godina, a čini
se da je upravo zbog mulja mogla tako
14 dugo ostala neraspadnuta pod vodom.
Talijanski stručnjaci su ubrizgavanjem
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
iz Nazareta na brdo Tabor. Put nije
dalek, tek nekih 35 kilometara. Tabor se
uzdiže iznad Ezdrelonske (Jezreelske)
ravnice, a vidi se iz cijele Galileje. Kamo
god po Galileji putovali, brdo Tabor (588
m) prati vas svojim čarobnim izgledom.
Po svome neobično lijepom obliku ovaj
je masiv jedinstven u Palestini. Odatle se
pruža se prekrasan pogled, jedinstven u
svijetu. Tabor je u važno mjesto za izraelsku
povijest. Ondje je sudac Barak, uz pomoć
proročice Debore, koja ga je savjetovala,
pobijedio nadmoćnu vojsku koju je
predvodio kanaanski vođe Sisera (Suci
4,6). Put nas vodi kroz plodnu i prekrasnu
zbog ostalih hodočasnika to ne možemo u
crkvi nego u dvorištu. Potom odlazimo u
samu baziliku i tu od naših vodiča slušamo
o povijesti ovoga mjesta.
Iako evanđelisti u opisu preobraženja ne
spominju brdo Tabor, kršćani od davnina
na nj smještaju prizor Isusova preobraženja
(Lk 9,28-36; Mt 17,1-8; Mk 9,2-8). U 4.
stoljeću postojale su ovdje tri bazilike,
a križari su u 12. stoljeću tu sagradili
samostan za benediktince te utvrdili brdo
zidinama, no Arapi su ga u 13. stoljeću ipak
osvojili. Franjevci su od 1921. do 1924. na
tom mjestu sagradili prekrasnu baziliku po

kemikalija otvrdnuli drvo i tako je barka
neraspadnuta izvučena. Ta originalno
plovilo može vidjeti se u muzeju, a kopija
se nalazi u predvorju. Mnogi vjeruju da
je to Isusova barka koja se spominje u
Novom zavjetu.
Dok uživamo u kratkoj vožnji Galilejskim
jezerom, sjećamo se kako se Isusov život
kretao oko ovog jezera i ljudi. Tu je neke
između njih pozvao za svoje učenike,
činio čudesa, propovijedao… Njegovi su
učenici ovdje ribarili (Mt 4,18; 14,32-34;
17,27), iz lađe na jezeru propovijedao je
ljudima koji su stajali na obali (Mt 4,1-
2), hodao po jezeru prema učenicima
(Mt 14,24-33), ovdje je utišao oluju (Mk
4,35-41) itd.
Ezdrelonsku ravnicu, žitnicu današnjeg
Izraela i voćnjak svijeta. Prolazimo kroz
same plantaže južnog voća i zelene livade,
uz jezerca u kojima Izraelci uzgajaju ribe. U
mjestima kroz koja prolazimo na stupovima
i zgradama istaknute su zastave države
Izrael.
U podnožju Tabora napuštamo autobus.
Kraće vrijeme čekamo kombije koji stalno
voze hodočasnike do vrha brda i nazad. Neki
koriste tu pauzu za osvježenje, razgledanje
ili kupnju suvenira, ili jednostavno za odmor
u hladovini. Potpun doživljaj svetog brda
bio bi uspon pješice na Tabor (četrdesetak
minuta), ali od toga se odustalo zbog velike
vrućine, nepoznavanja terena i opasnosti od
zmija. Do vrha brda vozimo se otprilike 10-
15 minuta.
uzoru na sirijske crkve iz 5. stoljeća.
U crkvu ulazi jako puno svjetla, a ima
vrlo lijepe mozaike. Njezina dva zvonika
simboliziraju Iliju i Mojsija. Bazilika je
važna i za Hrvate: strop joj je sagrađen od
slavonske hrastovine. S jedne terase bočno
od bazilike pruža se prekrasan pogled na
Ezdrelonsku ravnicu, Galilejsko gorje,
Hermonski masiv, na Moapsko gorje i
Gilead, tj. Golan.
Poznati bibličar prof. Rebić tvrdi da nema na
svijetu mjesta s kojega bi pogled bio ljepši
nego s Tabora (Vodič po Svetoj zemlji, str.
126). No, iako nam za to ne bi dostajao
čitav dan, u pogledu s Tabora mogli smo
samo kratko uživati: napuštamo ga brzo jer
moramo ispuniti dnevni plan hodočašćenja.
 Kamen na kojem je Isus umnožio kruhove i ribu
N akon vožnje Galilejskim jezerom i spoznaje
o njegovoj važnosti za Isusov život i
oblikovanje njegove poruke, odlazimo do još
jednog važnog mjesta na Genezaretskom jezeru: to
je mjesto čudesnog umnažanja kruha (Mk 6,34-44).
Tradicionalno se ovaj događaj umnoženja smješta u
Tabghu (grčki naziv je hepta pegon – sedam izvora).
Dugo se nije znalo gdje je to mjesto. Jelena, majka
cara Konstantina, prva je identificirala ovo mjesto.
Hodočasnica Eterija, nakon što je 383. posjetila
ovaj kraj, u svome putopisu spominje travnato
polje i crkvu koja je sagrađena sredinom 4. stoljeća,
a spominje i kamen na koji je Gospodin položio
kruhove i ribe, blagoslovio i naredio učenicima da
ih podijele narodu. Na tom istom mjestu su u 5.
stoljeću kršćani sagradili veću baziliku. Godine 614,
za provale Perzijanaca, crkva je srušena i zapaljena
te joj se gubi svaki trag. Gotovo 1300 godina ovo je
mjesto zatrpano pod zemljom – sve do 1932, kada su
ovu bizantsku crkvu arheolozi iskopali i konzervirali.
Darovima njemačkih katolika (1981-1983) opet
je sagrađena nova bazilika Čudesnog umnoženja
kruha, i to kao kopija crkve iz 5. stoljeća. Na podu se
vide prekrasni mozaici, najljepši u Palestini. Ispred
glavnog oltara je mozaik koji predstavlja četiri kruha
u košari (peti je kruh sam Isus, nazočan u euharistiji)
i kamen o kojem govori Eterija. Zanimljivo je da
je ovdje više od pedeset godina boravio i radio
hrvatski benediktinac o. Jeronim Brizić. I ovdje se
kratko zadržavamo, uz tumačenje povijesti ovog
mjesta, pokušavamo napraviti poneku fotografiju za
svoju dušu, kupujemo poneki suvenir i ukrcavamo
se u autobus – prema idućem odredištu

Obnova krsnih obećanja na mjestu Isusovog krštenja

N astavljamo put do rijeke Jordan. Želimo oživjeti uspomenu na Isusovo krštenje.
Stižemo do mjesta za koje kršćanska predaja smatra mjestom na kojem je Ivan
Krstitelj krstio našeg Gospodina (usp. Mk 1, 9-11). Hodočasnici rado silaze u vodu,
doživljavajući to kao čin duhovnog pročišćenja. Po prvi put ovdje se svečano krste
baptisti. I mi zavrnutih nogavica silazimo u rijeku, obnavljamo krsna obećanja uz
polijevanje vodom po glavi. Svi smo se trudili da svoj kratki boravak ovdje zabilježimo
fotoaparatima. Uz druge hodočasničke grupe, svatko na svom jeziku, zapjevali smo
Kriste, u tvoje ime. Svakako, ne zaboravljamo uzeti u bočice nešto jordanske vode, koju
ćemo ponijeti sa sobom u domovinu.
Odlazeći s mjesta Isusova krštenja, vozimo se natrag do Nazareta, gdje ćemo još tu večer
prenoćiti i gdje nas čeka zasluženi odmor. Tri kilometra od rijeke Jordana, na zapadnoj
obali Galilejskog jezera, prolazimo kroz Tiberijadu (212 m ispod morske razine), grad
star oko 2000 godina. Naime, 20. godine poslije Krista podigao ga je Herod Antipa i dao
mu ime po rimskom caru Tiberiju, ponovno je procvao u 20. stoljeću, kad su Židovi iz
Europe tu doselili i podigli novi grad. To je turističko mjesto s otprilike 60.000 do 70.000 Obnova krsnih obećanja u rijeci Jordan
stanovnika. Tiberijada je za Židove jedan od četiri sveta grada.

Na mjestu gdje Uskrsli Isus

apostolima pripremio doručak
S utradan 20. rujna poslije doručka opraštamo
se od naših domaćina u Nazaretu. Žurimo
ponovno do Tabghe, do mjesta koje čuva spomen
15

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

na zgode iz 21. poglavlja Ivanova Evanđelja:
ukazanje Uskrsloga na obali Genezaretskog
jezera, doručak s prženom ribom i kruhom te
nalog Petru da pase stado Gospodnje. Zato se
to mjesto obično naziva Petrovim prvenstvom.

Današnja crkvica je sagrađena 1933. Malo je

čudno ali istinito da je Crkva prvenstva jedna
od najsiromašnijih i najskromnijih crkvenih
građevina u Palestini. U nju nismo mogli
ući jer se slavila sv. misa. Samo smo s vrata
pogledali što je unutra: kamen koji se zove
mensa Domini – stol Gospodnji, za koji predaja
kaže da je na njemu Isus položio ribe za jelo
prilikom doručka s apostolima. Na žalost, ni
ovdje se nismo dugo zadržali: moramo dalje,
Crkva sedam izvora Vjernici na rijeci Jordan do Kafarnauma, mjesta na zapadnoj obali
Pravoslavna crkva Navještenja u Nazaretu
Galilejskog jezera.
 Piše Slaven Katičić
SPORTSKE ZVIJEZDE IZ NAŠEG KRAJA:
JELICA MAJSTOROVIĆ Prvakinja Slovenije 2006.
Cilj mi je olimpijada 2012.
Djevojka s puškom…
Streljaštvom se započela baviti s 14
godina (2001) i od tada postiže brojne
zapažene uspjehe. U gađanju zračnom
puškom, pojedinačno, dosad je pet puta
bila juniorska prvakinja Slovenije, a triput
ukupna prvakinja juniorske državne lige.
Kao juniorka, dvije godine natjecala
16 se u Drugoj, a posljednje dvije godine
u Prvoj slovenskoj državnoj ligi.
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
Na ukupnoj ljestvici, u apsolutnoj
konkurenciji je među šest najuspješnijih.
Koncem 2006. izjednačila je državni
rekord sa 396 od mogućih 400
krugova. Sudjelovala je na brojnim
međunarodnim natjecanjima i već
četiri godine je stalna članica slovenske
juniorske reprezentacije. Za najbolju
juniorku u Sloveniji proglašena je
dvije godine zaredom: 2005. i 2006.
Na međunarodnim natjecanjima osvojila je
osmo mjesto na EP u Estoniji 2005, deseto
mjesto na najvećem svjetskom natjecanju
za juniore u Münchenu 2006, trideset treće
mjesto na EP u Rusiji 2006. te trideset treće
mjesto na EP u Francuskoj ove godine.
Jelica Majstorović (20),
kći Stjepana i Mire
Majstorović iz Bjelavića,
reprezentativka je Slovenije
u disciplini gađanja zračnom
puškom i samostrelom.
Studentica je Ekonomskog
fakulteta u Ljubljani, gdje
živi od 1991.
… i samostrelom
U disciplini gađanja samostrelom, koji
trenira samo tri godine, triput zaredom bila
je juniorska prvakinja Slovenije i vlasnica
državnog rekorda sve tri godine. Sadašnji
joj je rekord 387/400 krugova. Prve
godine treniranja osvojila je deseto mjesto
na EP u Francuskoj 2005. te peto mjesto
na europskom kupu u Švicarskoj 2006.
Iste godine je na Svjetskom prvenstvu za Svjetski kup u Milanu 2006.
juniore u Austriji osvojila deveto mjesto.
O sebi kratko i skromno kaže da je dosad
nastupila na brojnim velikim natjecanjima
(državnim, međunarodnim, europskim
i svjetskim), a dodaje da svake godine
dolazi kući u rodne Bjelaviće i odakle ide
na natjecanja u Sarajevo i Zenicu, gdje
redovito osvaja neko od prva tri mjesta.
– Nastupiti na Olimpijskim igrama po
mogućnosti 2012. Na Peking sam već
zakasnila jer kao juniorka nisam imala
šanse osvojiti kvotu za olimpijadu. Ove
sezone prelazim među seniorke, gdje mi
se pružaju prve šanse i nadam se da ću ih
iskoristiti.
Bude li Jelica ovako uspješna kao dosad,
mogla bi biti prva sportašica iz našeg kraja
koja će nastupiti na Olimpijskim igrama.
Poželimo joj da se to i ostvari. Sretno,
Jelice!
Piše Klaus Markić

DIJASPORA

Održana tradicionalna
sutješko-kakanjska večer u Zürichu
K
ako je već najavljeno, susret župljana Kraljeve su Sutješke kajde s tradicionalnim pjesmama župa
Sutjeske i Kaknja održan je 24. studenog ove Kraljeve Sutjeske i Kaknja. Vrativši mnoge nazočne u
godine u Zürichu u organizaciji Zavičajnog ranu mladost i stara vremena, zvuci ovih pjesama uistinu
društva Kraljeva Sutjeska iz Švicarske. su bili dojmljivi te su kod nazočnih izazvali bujicu
emocija. Na sutješko-kakanjskoj večeri nastupila je i
Susret naših iseljenika počeo je u jutarnjim satima folklorna skupina Kraljica Katarina – Kraljeva Sutjeska
nogometnim turnirom koji je potrajao cio dan. Šesnaest s nekoliko kola i plesova iz naše župe.
momčadi mladih i četiri ekipe seniora nadmetalo se fair-
play igrom za prvo mjesto, koje je na koncu osvojila
momčad Adonis Bar. Tri prvoplasirana tima nagrađeni
su peharima i novčanim nagradama.

U 19 sati održana je sveta misa koju su služili fra Zoran

Jaković, vikar franjevačkog samostana u Kraljevoj
Sutjesci, i fra Željko Brkić, vikar u Varešu. Slavlju svete
mise nazočilo je više stotina vjernika. Poruka koja je
našim iseljenicima upućena u propovijedi sastojala se
u tome da se ne bi trebali mjeriti po drugima niti težiti 17
za tuđim uspjesima, nego u sebi izgrađivati one darove
kojima nas je Bog obdario i po kojima smo prepoznatljivi

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

i različiti od drugih. U propovijedi je također naglašeno
da ono što je naše oduvijek bilo, to i ostaje, kao i poziv da
se imovina u rodnom zavičaju ne prodaje u bescjenje.

Nešto poslije 20 sati dvorana je već bila ispunjena
do posljednjeg mjesta tako da su organizatori morali
prionuti postavljanju dodatnih stolova i stolica. Potom
je uslijedio zabavni dio programa.
Izvorna grupa Braća Vidovići i zabavna grupa Matrix
izmjenjivale su se na bini i neobičnom mješavinom
melosa stvarali prijatno ozračje te, kako doznajemo,
najvećim dijelom ispunili očekivanja okupljenih.
Kratko prije ponoći pogasila su se svjetla u dvorani i
zatvorile zavjese na pozornici. Uslijedilo je iznenađenje
večeri. Najprije su Rolly i Karin izveli dvije plesne točke
zbog kojih su bili nagrađeni burnim pljeskom. Slijedile
Na večer posvećenu zavičaju došli su i mnogi naši
iseljenici iz Njemačke, Austrije, Francuske kao i iz
Hrvatske i Bosne. Svakako zavrjeđuje pozornost i to
da su dvoranom dominirala mlada lica, mahom ispod
trideset godina, što govori da susreti ovakve vrste
pored svega svog tradicionalnog, humanog i korisnog
karaktera imaju i veliki značaj za budući opstanak naše
tradicije i običaja.
Naposljetku, sve pohvale organizatorima i suradnicima
za nesebično zalaganje i napor, bez čega ovo druženje
ne bi ovako uspjelo.
 Piše Fra Drago Perković
komentar

Za prošlih izbora u Hrvatskoj

čuli smo svakakvih izjava koje
se uglavnom brzo zaboravljaju.
Jedna mi je ipak stalno pred
očima i njome otvaram temu za
ovaj broj Sutješkog vjesnika.
Na Jelačićevu trgu u Zagrebu
novinar zaustavlja jednu dotjeranu
damu, s ruskom kapom i lisicom
oko vrata, pedesetih godina,
pita je za mišljenje o glasovanju
dijaspore za Hrvatski sabor. Ona
iskolačila oči i oštro prezirno
odreza:
– Dijaspora?! Sačuvaj Bože!
Ta je gospođa u tri riječi rekla ono
što mnogi u Hrvatskoj misle o
Hrvatima izvan Hrvatske, naravno
i o nama u BiH, tj.: Sačuvaj nas,
Bože, od dijaspore!

DIJASPORA – SAČUVAJ, BOŽE!?

Donedavno se iseljene Hrvate zvalo
emigracijom, a one u susjednim republikama
nije se ni spominjalo. Od emigranata je
trebalo bježati k’o đavo od tamjana, jer
su za vlast bivše države bili izvor svega
zla. Na njima je bilo neprijateljsko zvono
koje bi i danas neki rado objesili oko
vrata našoj dijaspori, koja diljem svijeta
hrabro zastupa svoje nacionalne, vjerske
i kulturne boje, bez obzira što se o njima
mislilo. Oni se ne stide javno svjedočiti da
su katolici i Hrvati.
18
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
za druge narode koji su zbog političkih
ili gospodarskih razloga napustili vlastitu
domovinu te u novoj sredini sačuvali svoj
identitet i povezanost s domovinom. Kod
Hrvata se riječ dijaspora koristila prvo za
Hrvate koji su iz zapadne Bosne, Like,
Krbave i dijela Slavonije pred turskim
progonima u 16. i 17. st. našli utočište u
Gradišću (Burgenlandu), pokrajini između
Graza i Beča prema mađarskoj granici.
Također se mislilo i na male hrvatske
enklave u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj,
Italiji i Rumunjskoj. Od devedesetih
godina taj se naziv rabi za hrvatske
hrvatskog srca koji svoje kockaste majice
ponosno nose diljem svijeta. Oni to svoje
bogatstvo i ljubav nude nama u domovini.
Dovoljno je nedjeljom u velikim gradovima
Europe i svijeta doći na mise u hrvatskim
katoličkim misijama ili crkvama gdje se
Hrvati okupljaju te osjetiti moć i vrijednost
sačuvanoga hrvatskog identiteta. Na to
se samo može biti ponosan i zahvalan.
Hrvatske bez dijaspore ne bi ni bilo, a
bez nje će i u budućnosti teško opstati.
Materijalna pomoć dijaspore Hrvatima
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koja
još traje, mjeri se milijardama dolara, bez

političke i ekonomske iseljenike u Europi, kamata i povrata.

Riječ dijaspora označava raspršenost
jednog dijela naroda izvan vlastite
domovine uz zadržavanje vlastite kulture,
vjere, jezika i običaja… Ovaj se naziv prvo
koristio za raspršene Židove, a kasnije i
Amerikama, Australiji i Novom Zelandu.
Neki u Zagrebu i Hrvate u BiH broje
dijaspori prilikom, primjerice, izbora.
Broj Hrvata izvan Hrvatske računa se na
oko dva milijuna, što je gotovo polovica
stanovništva Republike Hrvatske.
To je velika snaga i silan kapital u
političkom, kulturnom i gospodarskom
smislu, koji samo nerazumni u Hrvatskoj
mogu omalovažavati. Za vrijeme prošlog
rata ovo je toliko došlo do izražaja da
mnogi stručnjaci tvrde kako bez te pomoći
ne bi danas bilo države Hrvatske. U
hrvatskoj dijaspori, u vrlo teškim uvjetima
života od nule, samo uz Božju pomoć,
odrasli su sposobni gospodarstvenici,
ugledni znanstvenici i sportaši velikog
Vratimo li se do gospođe s početka
priče, vidimo u kakvoj zabludi živi dio
Hrvata u Hrvatskoj. Za njih je dijaspora
prezirno – Sačuvaj, Bože! Nažalost, takvo
razmišljanje susrećemo kod dijela hrvatskih
političara, novinara i građana Hrvatske
koji nisu osjetili granate i razaranja kao
što jesu npr. Zadar, Šibenik, Dubrovnik…
Ti koji nisu i dalje žive u svojim starim
boljševičkim zabludama u kojima je za sve
kriva emigracija ili dijaspora; kad bi mogli,
otimali bi im putovnice i opet ih zatvarali.
Ti mudraci i prodane duše ne šute, hodaju
i nezahvalno govore protiv svoga naroda,
često i preko državnih i javnih medija.
 Piše Srećko Bratić

HRVATSKA POMAGALA I
KAPOM I ŠAKOM
Koliko je izopačena haaška
optužnica o udruženom
zločinačkom pothvatu Republike
Hrvatske, Herceg-Bosne i
HVO-a na Bosnu i Hercegovinu,
najbolje može potvrditi knjiga
dokumenata haškog optuženika
u Haagu generala HVO-a,
Slobodana Praljka nas tako uspješno već duže od desetljeća

U
uvjeravaju u laž?”
ovoj knjizi, objavljenoj u lipnju
ove godine na preko 500 stranica U Praljkovoj knjizi nismo zapazili
A4 formata, osim nekoliko dokumenata koji se tiču izravno Kaknja
uvodnih napomena Praljak zapravo
Nacionalno pranje mozga ili Kraljeve Sutjeske, no ne znači da
ne govori ni riječi, nego pušta da o se naša općina ne spominje. Nažalost,
Iako smo svi pamtili i humanitarne konvoje
udruženom zločinačkom pothvatu govore uglavnom u kontekstu zločina. Npr., na
pomoći BiH koji su išli podjednako i
originalni dokumenti iz toga vremena. 2. stranici, na karti koja prikazuje zločine
Hrvatima i Muslimanima pa i Srbima,
Njih tek nekoliko stotina od više tisuća koje su počinili neki pripadnici ABiH nad
a sjećamo se i prijema stotina tisuća
koje su Praljkovom uredu obrane očito na Hrvatima u BiH 1991-1995, gdje se za
muslimanskih izbjeglica u Hrvatskoj,
raspolaganju ili za koje zna da postoje. A ti Kakanj navodi 55 žrtava. Sličan primjer
kao i Splitskog sporazuma Tuđman
su originalni dokumenti zaista zapanjujući. je karta izbjegličkog vala Hrvata u lipnju
– Izetbetegović prije Oluje i Maestrala
Ne samo da nema govora o zločinačkom 1993, kada je s teritorija pod nadzorom
te pozdravljanja generala Marekovića
pothvatu, nego su Hrvatska i HVO sve ABiH, a poslije pada Kaknja u ruke ABiH,
i Dudakovića na mostu na Uni poslije
vrijeme od početka velikosrpske agresije iz naše općine izbjeglo 15.000 Hrvata.
deblokade Bihaća 1995. (gdje se to
na BiH pa i u vrijeme najžešćih hrvatsko-
general zločinačkog pothvata tako srdačno
muslimanskih sukoba u srednjoj Bosni Svi mi u BiH trebali bismo dobro prolistati
pozdravlja s napadnutim generalom?),
propuštali naoružanje, streljivo, hranu i Praljkovu knjigu i reći Hrvatskoj iskreno
narod smo koji pod utjecajem medija
lijekove te zbrinjavali ranjenike i izbjeglice hvala za njezinu ulogu u spašavanju Bosne
i nametnutih laži brzo zaboravlja i još 19
muslimansko-bošnjačkog naroda i Armije i Hercegovine od velikosrpske agresije,
brže prihvaća istine koje mu nameću ta
BiH. humanitarne katastrofe i potpune propasti.
sluganska pera, kako pjeva Thompson.

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

Uporno ponavljane Iz dana u dan,
Nikada u povijest ratovanja, piše Praljak u Dokumenti objavljeni u ovoj knjizi
fabricirane laži jednostavno na koncu
Predgovoru knjige koja s može naći i na vjerojatno Haaškom sudu neće biti dovoljni
počnu donositi rezultate.
www.slobodanpraljak.com, jedan narod jer se on ni jednog dana do sada nije ravnao
– Hrvati – nije tako i toliko pomogao po moralnim načelima pravde i istine
Da je na djelu neviđeno pranje mozga,
drugi narod – Bošnjake-Muslimane – i – to mu nikada nije ni bio cilj – ali zato
štoviše kirurška operacija mozga
onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku već sada prokazuju lažnom svaku buduću
nacionalnih razmjera, čemu smo se
(ABiH) protiv Hrvata (HVO-a) u BiH. možebitnu presudu toga suda za bilo
nekim automatizmom kolektivno izložili
[...] I onda kada su protjerivani Hrvati kakav hrvatski zločinački pothvat, kako u
od Daytona naovamo, potvrđuje i
iz općina navedenih u prilogu 1, ABiH je Hrvatskoj tako i u BiH. Očekivati od suda
zaboravljena svježina koja nas zapljuskuje
dobivala skoro svu logistiku iz Hrvatske u Haagu poslije svega da skoči na glavu,
iz Praljkove knjige. I poslije deset godina
ili preko Hrvatske i preko HZHB. I onda proglasi ove dokumente vjerodostojnima
uporne medijske sotonizacije Praljka i
kada su neke postrojbe ABiH i pripadnici i isti dan završi suđenje za zločinački
čitave garniture generala HV-a i HVO-a
te vojske ubijali Hrvate, civile i zarobljene pothvat oslobađajućom presudom Praljku
te općenito Domovinskog rata. Uranjajući
pripadnike HVO-a, ta je vojska (ABiH) i suoptuženicima nažalost je nerealno pa
u originalne dokumente iz Domovinskog
dobivala skoro svu logistiku iz Hrvatske i stoga previše za očekivati, no bilo bi jedino
rata, ne možete se ne upitati: Bože, pa kako
preko HZHB, zaključuje Praljak. u skladu s načelima zdrave pameti, istine i
smo to mogli sve tako brzo zaboraviti?
pravde.
Kako smo mogli nasjesti i dopustiti da
umjetničko pero

Piše Milo Jukić

Starom sam slikaru volio otići iz tako

mnogo razloga da bi bilo prilično
glupo nabrajati ih, a neke bih od njih,
nesumnjivo, uvijek zaboravio! Kad
kažem ovo stari – nije slikar izgledao
staro, držao se dobro, samo je imao
prilično godina, negdje oko 73, čini mi se

T
ako sam i ovaj put, nemajući
pametnijeg posla, nazvao njegov
kućni broj, jer Slikar nikad nije kupio
mobitel kao ostali normalan svijet. Javila
mi se njegova supruga Ana, dobroćudna
baka čiji je posao cijelog života bio, kao i
kod drugih žena, biti svom čovjeku pri ruci;
tako je bilo i dok je kao poštar – a trajalo
je to gotovo četrdeset godina – zarađivao
za život, a i onda kad su ga otpremili u
mirovinu. Malo joj je bilo i čudno, a malo
i nepravo kad je sedam-osam godina prije
20
mirovine počeo slikati i sve više vremena
provoditi na terasi ispred kuće, s koje
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
SLIKAR
evo, i nemamo s kim!
Ovaj put sam Slikara želio posjetiti iz
sasvim konkretnog razloga: radio sam neki
prilog o podrijetlu rodova i prezimena u
našem kraju, a on je, mislio sam, o tome
mogao štošta znati. Em ima godina, em je
raznosio poštu, em ga je svašta u životu
zanimalo, em… Planirao sam već više puta
trknuti do njega, ali uvijek iskrsne nešto
preče.
Dok sam vozio vijugavim i prilično
usporitim putom k Slikarevoj kući, prolazile
su mi kroz glavu slike, ne njegove nego
– Pa, đe si, prijatelju, šta bi, ko nas to
posvađa?! – dočeka me Slikar raširenih
ruku. – Prije bi čovjek na vrh Tmora ugledo
kip slobode, nego tebe…
– A znaš – pokušao sam se snaći – poslovi,
trka, nikad kraja, mora se živjet…
– Ma, šalim se ja, ništa se ti ne pravdaj –
povlađivao je Slikar, tapšući me po ramenu.
Stvarno nisam došao nekoliko mjeseci, pa
mi sad bilo malo i neugodno, pogotovo
doći i reći: Evo, došo sam jer mi treba to i
to! Popit ćemo kavu, kontao sam, pa ćemo
onda o rodovima i prezimenima.

je pucao pogled na čitavu dolinu, ali se
vremenom naviknula, a kasnije čak bila
ponosna zbog hobija svog muža. A kad
su još – iznenada i za nju, a, izgleda, i za
njega – počele stizati i nagrade, i to još
međunarodne, činila je sve da njezinom
Slikaru ne zafali baš ništa.
– Ne znam šta bi ti rekla – vragolasto mi
je odgovarala Ana na pitanje je li Slikar u
kući. – Na balkonu je, pa sad…
– Eto mene, da vas vidim – rekoh i gledajući
u neki predizborni plakat, zalijepljen na
metalnoj gredi koja je držala semafore,
dodah: – Ma gdje bili! Mogao sam se
i nasmijati, pomislih dok sam stavljao
mobitel u džep; jest da je to s balkonom
stara šala, ali…
– Ajde, sinko, pa ćemo kavenati. Taman,
one koje su se mogle napraviti od naših
zajedničkih događaja. Iako je bio mnogo
desetljeća stariji od mene, Slikar je volio
moje društvo, kao uostalom i ja njegovo,
pa me je vodio da mi pokaže meni dotad
nepoznate pećine, arheološke lokalitete
koje u knjigama nikad nisu ni spomenuti,
ili smo prosto hodali bez posebnog cilja, a
nerijetko sam ga, iako mnogo mlađi, morao
zamoliti da uspori ili da odmorimo. Gledao
je okolna brda i dolove, potoke, usjeke i
srtove, gledao ih na nekakav poseban način,
a onda se i to desilo: nastavio je praviti slike
prirode, ali su se na njima, s kraja na kraj,
protezala gola ženska tijela – dva brda su
znala biti dojke, šumske kose ruke ili noge,
a usjeci i potoci… Ma, ionako je o tome
uzalud pričati, to treba vidjeti!
Zasjeli smo na terasu. Dan prekrasan, pa
je Slikar bio u starim poštanskim hlačama
koje su, kao i majica, tko zna koje boje, bile
umrljane temperama i Bog zna kakvim još
farbama. Ana nam je skuhala kavu, pa smo
sve troje srkali i pričali o ovome i onome.
Na štafelaju je stajala slika u nastajanju na
kojoj ja i nisam uspio baš puno razumjeti i
shvatiti.
– A, eto, kad je Bog dao vakog vremena, bit
će još jedna ona goluždrava – smiješeći je
odgovorio Sekula na moj upit o onom što je
stajalo na štafelaju. Palo mi je pamet da ga
nikad ne upitah zašto je počeo praviti slike
golih žena od brda i dolova, a Ana, kao da
je naslutila, kikoćući se, ubaci:
– Ma, moj si ti dragi, to ti je on počeo
slikat tu golotinju otkad je ostario! E,
prije se odma znalo: te rakijski kazan, te
kupljačina sijena, moba, komušanje, a od
neke godine – ko da, Bože mi prosti, nikad
nije vidio golo žensko, samo navalio na to,
ko da će zaboravit, eto! – smijala se i dalje
Ana.
– Eh, baba, ostario, pa ostario! Pa i ti si
ostarila! Šta se tu sad ima pametit, k’o da
ćeš reć Bog zna šta? – blago je odgovorio
Slikar, a ja se nikako nisam mogao dosjetiti
koja li je to granica kad čovjek ostari.
Uostalom, slike su mi i dalje prolijetale
kroz glavu, ove što ih je Ana spominjala.
Ušli smo malo potom u atelje u kojem je
zimi slikao; tu je bilo mnogo slika, sasvim
malih i onih baš velikih. Većinu sam znao
do u prilično sitne detalje, a poneku noviju
onako, bar u osnovnim crtama. Goluždrave
su bile na najboljem mjestu, a primijetio
sam jednu sasvim novu, koju prije nisam
vidio ni na izložbama, ni u ateljeu, pa sam
upitno pogledao Slikara. Na prijašnjim je
tamo, na onom najosljetljivijem mjestu,
znao biti neki izvor, nekad je to mjesto,
kao slučajno, prekrivao plast sijena, a
sad je žena bila postavljena kao da radi
neku gimnastičku vježbu, zabačenih ruku
i zategnutih nogu. A ondje, e, tu je ovog
puta – sjalo sunce!
– E, ta je, moj prijatelju, junferica – kazao
je, gledajući me prodorno, a Ana se opet
smijala. – Ova još nije izlagana – zaključio
je slavodobitno, upirući kažiprstom u okvir
slike.
Smijao sam se, ne reda radi, nego što takvo
što nisam niti čuo, ni pročitao. Imao je
Slikar duha da isprve baci ovakve moćne
šale, vidio sam to puno puta. Naiđosmo
jednom pored seoskih momaka koji su
igrali nogomet, pa zovu i nas. Ja se ne
dosjetih što bih im odgovorio, a Slikar se
lupi po čelu i, kao ljutito, opsova na svoju
Anu:
– Fino sam joj reko da ću igrat nogometa,
a ona mi oprala patike! Eno, sad, kad sam
kreno, vidim ih na parmacima, tek se
suše!
Dosjetka je izazvala poplavu smijeha: svi
su simpatizirali Slikara jer je sa svakim bio
nagodan i prijatan, i za šalu, i za ozbiljne
poslove.
– Nego te ja došao nešto priupitati – kažem
ja dok smo izlazili iz ateljea pričajući u o
mome radu o rodovima i prezimenima
koji pišem godinama, ali sam tek došao do
faze u kojoj bih trebao nastaviti započeto
terenskim istraživanjima. Ipak, neugodno
mi da mu kažem kako želim od njega
prikupiti podatke, nego pričam kako bih,
eto, trebao popričati s kim od starijih ljudi
u njegovom selu, kako oni sigurno znaju
mnogo toga što nema u samostanskim i
općinskim matičnim knjigama…
– A, ne znam, prijatelju moj, kad si to
započeo, trebo bi i dovršit! Svakog će to
zanimat, svak voli znat svoje korijene. Evo,
moji su ovdje došli negdje iz Hercegovine,
ja mislim od Posušja. A sad, oklen baš-baš,
ne znam ni ja – dodaje, češkajući se po
čelu, zamišljen kao da se sjeća lica svojih
predaka stoljećima unatrag. Nažalost,
pamtimo tek oca i djeda, a poneko ni
toliko.
– Mislim, ja ti to kažem da treba, a to ti
i sam znaš, inače ne bi ni započinjao
– nastavlja Slikar, dok nam Ana toči sok
od ružice. – Ama, ne znam baš kako ćeš i
koga… Nema više starih ljudi, uglavnom
je to pomrlo – zaključuje Slikar.
Šutimo i pijemo sok. Svatko gleda na svoju
stranu. Ja razmišljam o pojmu starosti:
relativno je to, kad se prisjetim Anine priče
o tome kako je slikar ostario i onog što mi
on malo prije reče. A i njegovih 73 godine.
Einstein je bio u pravu – sve je relativno!
Slikar gleda brda i dolinu raspolućenu
plavičastom rijekom i vjerojatno mu se
ispred očiju vrzmaju potezi kista koji
će uslijediti nakon što me isprati, a Ana
gleda u sok od ružice i u jednoličnoj
svijetlocrvenoj smjesi nalazi nešto slično
tonu boje koji slikaru možda nikad nije
pao na um niti ga je vidio, osim onog jutra
kad se, u brvnari u kojoj je živjela njihova
zadruga, probudio s mladom koju je sinoć
doveo uz ciku svatova i konja kojima su
u usta silom utočili pomalo rakije, pa su
rzali i kad je trebalo i kad nije. Da, iako
je izgledalo da takvi dani nikad neće doći,
zajedno ostare…
OBNOVA
Ugradnja doniranog
materijala
mora biti brža
U
nadzoru gradnje više od dvadeset
kuća koje se trenutno hrvatskim
donacijama grade na području
Kaknja i Kraljeve Sutjeske boravili su ovih
dana predstavnici projektantskog ureda Brod
Projekt iz Slavonskog Broda, koji po nalogu
Vlade RH nadzire ovu akciju u BiH, pa tako
i u našem kraju. To je Sutješkom vjesniku
potvrdio g. Mario Zeko, dužnosnik Uprave za
prognanike, izbjeglice i povratnike hrvatskoga
Ministarstva turizma, mora, prometa i razvitka.
Cilj je nadzora ustvrditi kako napreduju radovi
na ugradnji doniranog materijala jer su se
korisnici ugovorom obavezali da će donirani
materijal ugraditi čim prije.
– Prema onome što u su inženjeri Brod 21
Projekta direktnim uvidom na terenu uvjerili,
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
osim izuzetaka, većina korisnika presporo
ugrađuje materijale, a to nikako ne ide u prilog
ni nama u Vladi RH, a ni samim korisnicima.
Oni moraju znatno ubrzati tempo ugradnje
materijala. Od uspjeha ugradnje ovogodišnjih
donacija u Kaknju i Kraljevoj Sutjesci ovisit
će naravno i rješavanje novih zahtjeva u
vašem kraju za narednu godinu, a takvih nije
malo – kazao je za Sutješki vjesnik g. Mario
Zeko.
Preostaje nadati se da će ovogodišnji korisnici
– zbog sebe, a i zbog budućih kandidata za
dobivanje hrvatske donacije – ozbiljno shvatiti
ovo upozorenje te uložiti dodatne napore
kako bi narednih dana ugradili darovani
građevinski materijal. Vremenske prilike u
mjesecu studenom za sada su išle na ruku.
SV online
niz sutješku varoš
Piše Mijo Šain

N
edaleko od kuće braće Filipa SJEĆANJA NA KRALJEVU SUTJESKU I
i Joze Aždajića, na samom NJEZINE VRIJEDNE LJUDE 20. STOLJEĆA
ulazu u sutješki kvart Varoš,
s desne strane nalazila se kuća na
kat, vlasništvo Joze Janjića zvanog
Jozuka. U prizemlju je bio podrum, JOZO JANJIĆ JOZUKA
tzv. magaza, sagrađen od obrađenog
kamena, a popločan riječnim

Čovjek
oblucima. S lijeve strane kuće iz
prizemlja su na kat kuće vodile drvene
stepenice. Kuća je imala tri prostorije

kojeg
za stanovanje, a zidovi su joj bili od
šepera s malim prozorima. Bila je
šindrom pokrivena, a oko kuće je bio
manji vrto.
U ranom djetinjstvu ostao je bez su
krasile
majke, pa ga je othranila Marija
Kajičina. Djetinjstvo je proveo,
kao i svi mu vršnjaci, čuvajući

najbolje
stoku i obrađujući zemlju. Poslije
Drugog svjetskog rata, kad je već
bio odrastao, zaposlio se kao rudar
u Rudniku Kakanj. Po prirodi je bio
malo boležljiv, pa je umirovljen nešto
ranije nego njegovi vršnjaci.
vrline Jozo Janjić i njegova druga žena Anica

Jozuka se ženi
udovicom s Aljinića

O
ženio se 14 godina starijom
Mandom Mijatović rođ. Maričević
iz Aljinića, udovicom pok. Ante
Djeca Filipa i Ane Aždajić Maričevića. Manda je u to vrijeme živjela
22 s lijeva na desno:Jerko, Ana, u Kraljevoj Sutjesci sa svojih troje djece
Emica i Slavica – Katom, Stjepanom i Filomenom. Njenu
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

djecu je prihvatio kao svoju rođenu. Iz

obiteljske kuće djeca su se razišla još prije
Drugog svjetskog rata.

Stjepan se prvi put oženio mještankom

Katom Rodić. Poslije njezine smrti, oženio
se Marijom Šimičević iz sela Pogar kod
Vareša.
Filomena s 13 godina odlazi iz roditeljske
kuće u Kakanj, gdje radi kao sluškinja kod
imućnijih kakanjskih obitelji. Prvi put se
udala za Jozu Čabrića zvanog Jozica iz
Kaknja, koji je 1945. nestao na Križnom
putu kod Zidanog mosta, u Sloveniji.
Skupna fotografija na kojoj se nalaze Jelka zvana Štefa te
Drugi put se udala za Willyja Naundorfa,
Franjo zvani Cano djeca Joze Janjića
bivšeg njemačkog vojnika iz Westhafena,
Njemačka, koji je koncem rata zarobljen u
okolici Kaknja.
U braku s Mandom Jozuka je imao
četvero djece: Vladimira, Katu, Franju
Jozukin drugi brak sredinom XIX. stoljeća.
Poslije toliko prohujalih godina kuća
i Jelku. Vladimir je umro u prvoj godini s udovicom iz je još uvijek nastanjena. U njoj sama
svog života. Kata, zvana Kaja, udala se za stanuje Jozukina žena Ana, poznata po
Jozu Šarića iz Busovače, poznatog stolara. Ratnja nadimcima Anica i Jozukinica, koja je

Franjo, zvani Cano, oženio se mještankom
Katom Tomić, a Jelka zvana Štefa udala
se za Milana Živkovića iz Prnjavora, koji
je u to vrijeme bio milicajac u Kraljevoj
Sutjesci.
Od zemljišnih parcela Jozo Janjić Jozuka
od svoga je oca Ante zvanog Tunjić
naslijedio parcele iznad Kraljeve Sutjeske,
na desnoj obali Trstionice, iznad stijena
Lazina. Ondje se nekad uzgajala pšenica,
nekoliko stabala oraha i drugog voća, a tu
je stajala i jedna manja štalu od kamena,
šindrom pokrivena. Na suprotnoj obali
Trstionice imao je parcelu zvanu Ježevica,
na kojoj se također sijala pšenica, te jedan
voćnjak.
Prva Jozina žena Manda, koju su svi
poznavali pod nadimkom Manda
Dragovkina, nosila je crne dimije, platnene
košulje, a na glavi crnu maramu. Bila je
vesele prirode. Da bi sa svojim mužem
prehranila mnogobrojnu obitelj, Manda
Dragovkina bila je među prvim žetelicama
i kod okopavanja kukuruza. Imala je lijep
melodičan glas i svoj težak život pratila je
uvijek pjesmom.
Jedna od njezinih šaljivih pjesmica, koju
najstariji stanovnici Sutjeske i danas
pamte, pjevala se ovako: Posijala baba
tikve, pa joj tikve nisu nikle, haj, huj, haj,
huj!
D
ušla u devetu deceniju života. Vrlo vitalna
vije godine nakon smrti svoje i komunikativna starica dobro se sjeća
žene Mande Dragovkine, Jozuka događaja i doživljaja iz svog života. Sama
se 1957. oženio i drugi put, i se o sebi brine, a živi od skromne muževe
to 25 godina mlađom udovicom Anom mirovine.O svom životu kaže:
Crepuljom rođ. Knežević iz Kraljeve
Sutjeske, ranije udatom u selo Ratanj.
Njezin muž umro je prije pet godina, a
s njim je imala troje djece – Ružu, Jozu
i Tomu – na koje nije imala nikakvih
primanja.
Da bi u Ratnju djecu prehranila, morala
je Anica kod imućnijih susjeda raditi
na zemlji: žeti žito, okopavati i brati
kukuruze, kupiti sijeno, krečiti kuće – sve
što je bilo moguće da se izbije dinar i
djeca spase od gladi. U braku sa Anicom,
Jozuka je imao kćer Janju.
Jozo Janjić, kojeg su mještani i okolina
poznavali kao Jozuku, nosio je uvijek
građansko odijelo, a krasile su ga najbolje
ljudske vrline. Djecu iz prvih brakova
svojih supruga volio je kao svoju rođenu,
o njima se zaista roditeljski brinuo i
školovao ih.
Umro je u zimu1964. u 67. godini života,
a tijelo mu je pokopano na groblju Desno, Kata Janjić kči Jozina
Trgovišće u Kraljevoj Sutjesci. udata za Antu Šarića iz Busovače
Poslije nekoliko godina Aničina djeca
iz prvog i drugog braka razišla su se
23
svatko za svojom srećom: Ruža se udala – Po prvi puta sam se udala iz ljubavi, s
za Ivu Filipovića iz Čatića, Jozo je prije mužem Mijom Crepuljom, vjenčali se u

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

25 godina otišao u Australiju, Tomo se
oženio Katom Marković zvanom Kaja iz
Šćitara kod Kraljeve Sutjeske, a Janja se
udala se za Jozu Marčića iz Miljačića kod
Kraljeve Sutjeske.
Baba Jozukinca
živa i danas
crkvi u Kraljevoj Sutjesci. Bilo nas je 120
parova na vjenčanju. Drugi put sam se
udala iz krajnje nužde…
Život s Jozom Janjićem Jozukom bio
je lijep i kratko je trajao, samo osam
godina. Naslijedila je mirovinu i što je
života vidjela, vidjela je s njime, jer je
bio razuman i čestit čovjek. U početku je
psovao, ali ga je kritkovala pa je prestao.

Najmlađa Jozina kčerka Janja
Manda Dragovkina je umrla 1955. u 71.
godini života. Pokopana je na groblju
Trgovišće u Kraljevoj Sutjesci.
J
oš i dan danas na ulazu u Varoš postoji Pred kraj života živio je kršćanski,
kuća Joze Janjića Jozuke s malom mjesečno se ispovijedao, a svake nedjelje
izmjenom u izgledu: pokrivena je išao na pričest. Rakiju je smanjio na samo
pločama od lesonita, umjesto šindrom, za jednu čašicu, a prema djeci je bio dobar.
koju ni Anto zvani Tunjica, Jozukin otac,
nije znao kada je postavljena – vjerojatno
feljton Piše Fra Bernardin Matić

Kuga
Velike epidemije 18. i 19. stoljeća

Epidemija 1814. -1815.

Teševo
24. 07. 1814 - 02. 02. 1815
DELIĆ Josip 60
Ruža, žena Josipa 55
GAŠIĆ Juro 58
Ana, kći Jure 15
Ova je epidemija bila Tomka, kći Jure 12
Ivan, sin Jure
pogubnija od prijašnjih. Petar, sin Jure
10
6
Lako je to razumijeti: Mijo, sin Jure
Kata, žena Josipa
4
25
Narod, ionako siromašan i Ilija, sin Josipa 8
Marija, kći Josipa 6
neuhranjen, još je zapao u Marica, kći Josipa 2
Anđa, žena Ivana 22
veću bijedu. Mnogi za rad Klara, žena Franje 60
Marija, kći Franje
sposobni pomrli su. Neki su Tadija, sin Franje
15
23
pobjegli iz naselja zbog straha Ruža, žena Tadije
Franjo, sin Tadije
20
2
od ponovne kuge, te su se JOSANOVIĆ Ivan 50
Ilija, sin Ivana 8
potucali kojekuda. U takvu Mato 45
Anđa, žena Mate 36
je situaciju nadošla pošast i Ruža, kći Mate 12
JURIĆ Filip
harala nemilice. Kata, žena Filipa
60
55
Stjepan, sin Filipa 15
Josip, sin Filipa 12
U Matici Umrlih nije moguće KOVAČ Juro 30
Petar, sin Jure 6
pratiti razvoj, odnosno Marko 45
Kata, žena Marka 40
smirivanje epidemije, budući Ana, kći Marka 10
Ilija, sin Marka
da ovaj put pokojnici nisu Marija, kći Marka
8
1
bilježeni prema datumima, KREŠIĆ Marija, žena Andrije
Mato, sin Andrije
60
30
nego prema selima i LUČIĆ
Ana, kći Andrije 15
Ivan 50
obiteljima, i to u tri skupine. Anđelko, sin Ivana 6
24 Kata, kći Ivana 4
Prva je skupina od 24. Ilija, sin Ivana 1
LUKENDIĆ Mijo, sin Ivana
srpnja 1814. do 2. veljače 15
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

Jelena, žena Ivana 30

1815. godine; druga skupina Anđa, kći Ivana
Marija, kći Ivana
11
7
obuhvata mjesece veljaču, IŠIĆ
Janja, kći Ivana 2
Franjka, žena Mije 60
ožujak i travanj 1815. godine; Kata, kći Mije 20
August, sin Mije 33
treća je skupina od 25. Marija, žena Augusta 30
Marga, kći Augusta
lipnja do 6. listopada 1815. Stjepan
1
55
godine. Pretpostavlja se da MIŠIĆ
Marija, žena Stjepana
Franjo, sin Stjepana
35
16
su u Maticu ubilježavani Ana, kći Stjepana 15
Jelena, kći Stjepana 13
naknadno: već kako je Stjepana 10
Ilija, sin Stjepana 4
koji od svećenika, nakon Ivan, sin Stjepana 1
TURBIĆ Ivka, žena Ivana
dugotrajnog boravka na Kata, kći Ante
25
18
terenu, dragovoljno izoliran Marija, kći Ante
Mijo, sin Ante
15
2
od samostanske zajednice, VAREŠĆIĆ Andrija 26
Anto 18
konačno se vraćao i donosio Josip 33
Mijo, sin Josipa 1
svoj popis. Mato 35
Pavo 20
 Zgošća Vukanovići
24. 07. 1814 - 02. 02. 1815 25. 06 - 06. 10. 1815
BAGARIĆ Luka 25 BATINIĆ Marija, kći Mije 7
KREŠIĆ Andrija 53 BRKIĆ Anto 70
Teševo i Ričice Janja, žena Andrije
Anto, sin Andrije
50
1
Dominik
Tomka, žena Ivana
55
50
25. 06. - 06. 10. 1815. MARIJIĆ Juro 40 Nikola, sin Ivana 30
Lucija, žena Jure 38 Petar, sin Nikole 1
25 Marijan, sin Jure 15 FILIPOVIĆ Nikola 70
JANJIĆ Marija, žena Marjana Manda, kći Jure 8 Jozo
Ivan, sin Marjana 4 50
2 Luca, kći Jure 5 Franjka, žena Joze 40
Mijo, sin Marjana Kata, kći Jure 2 Petar, sin Marjana
Marija, žena Tadije 50 17
Kata, kći Marjana 13
Zgošća
Marijan, sin Tadije 31
19 Pavo, sin Marjana 8
RUŽIČIĆ Ivan, sin Andrije Ilija, sin Marjana
Mato 85 4
TURBIĆ
Kata, kći Ante 20 25. 06 - 06. 12. 1815 Ivo, sin Mije 27
Anto, sin Mije 18
ANDRELIĆ Petar, sin Andrije 26 Manda, kći Mije 16
Trnovci Ivan, sin Andrije
Mato, sin Andrije
3
3 mj.
Juro, Stjepanov
Klara, žena Petra
40
50
24. 07. 1814 - 02. 02. 1815. Ivan, sin Mate 11 Josip, sin Petra 3
DEVEDLAKIĆ Stjepan 50 Ana, kći Petra 1
35 Anto, sin Stjepana 20 Ivan 42
ANDRIJIĆ Ilija, Ivin KARAJICA Ruža, žena Stjepana 70 Lucija, žena Ivana
Manda, žena Ilije 25 30
18 Marija, kći Stjepana 25 Franjo, sin Ivana 7
Mijo, sin Ilije Nikola, sin Stjepana 23 Ilija, sin Ivana
Josip, sin Ilije 1 5
40 KREŠIĆ Andrija 55 Anto, sin Ivana 4
Ivan Juro 40 GRGIĆ Ana, kći Ivana
Mara, žena Šime 50 2
14 LAŠTRIĆ Mato 40 Petar 35
Marija, kći Šime Cecilija, žena Mate 38 GRGIĆ Ana, kći Petra
Anđa, kći Mije 8 5
ARAREVIĆ Ivka, kći Mate 18 Manda, kći Franje 20
BRAJKOVIĆ Anto, sin Ilije 22
40 Jelena, kći Mate 14 Toma 63
Manda, žena Ilije Marijan, sin Mate 12 Ivka, žena Tome
Mijo, sin Josipa 18 55
IVANOVIĆ Anđelko, sin Mate 2 Lucija, žena Ante 50
MARJANOVIĆ Klara 40
50 MATIĆ Anđa, žena Andrije 40 Josip, sin Ante 20
NIKOLIĆ Marija, žena Ive Natalija, kći Andrije 15 Ilija, sin Ante
Klara, kći Ive 23 12
22 Marija, kći Andrije 12 KRIŠKOVIĆ Kata, kći Ante 10
STIJEPIĆ Manda Lucija, kći Andrije 6 Manda, žena Ivana
15 35
STJEPANOVIĆ Stjepan, sin Mije MIOČEVIĆ Juro, sin Ilije 20 Josip, sin Ivana 3
ŠLJIVIĆ Kata, kći Joze 20
15 MIŠIĆ Matija, žena Nikole 40 NOSANOVIĆ Marko, sin Ivana 2
Stjepan, sin Joze Marija, kći Nikole 15 Marko 70
ŠIMIĆ Marija, kći Franje 20 Tadija, sin Marka 40
Šimo, sin Franje 8 Marija, žena Tadije 40
Lučići, Lukovo Brdo TOKIĆ Mijo
Ana, kći Mije
40
18
Anto, sin Tadije
Nikola, sin Tadije
16
8
25. 06. - 06. 10. 1815. Marija, kći Mije 12 Petar, sin Tadije 7
Josip, sin Mije 10 Tomka, žena Marjana 30
35 Petar, sin Mije 8 Kata, kći Marjana 2
ANDRIJIĆ Stjepan, sin Ivana Ana, kći Mije 6 Ilija, sin Marjana
Josip 50 3
BOJIĆ Anđa, kći Mije 5 Ilija 60
Lucija, žena Josipa 45
Ruža, žena Ilije 50
Gora
GAMBIĆ Ana, žena Mije 19
25 Šimo, sin Ilije 20
Ruža, sestra Mije Mijo, sin Ilije
Ruža, kći Nikole 12 18
KNEŽEVIĆ 25. 06 - 06. 10. 1815 Franjo, sin Ilije 8
Franjo, sin Ilije 15
12 NOSANOVIĆ Jakov, sin Ilije 7
Anđa, kći Ilije ZEČEVIĆ Ivan 38 Manda, kći Ilije
Ivan, sin Ilije 10 5
Petar, sin Ilije 8 Lucija, žena Ivana 23 Kata, žena Nikole 40 25
1 Ivka, kći Ivana 4 Stjepan, sin Nikole 10
Mijo, sin Ilije Ruža, kći Ivana 4 Marija, kći Nikole
Ivan 3 7

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

11 Mijo, sin Ivana 1 Ivan, sin Tome 10
Janja, kći Ivana Marija, žena Šime
Marija, kći Ivana 1 58
Anđa, kći Marka
Mijo, sin Marka
20
6
Loznik Stjepan, sin Šime
Ana, kći Šime
25
20
4 24. 07. 1814. - 02. 02. 1815. Lucija, žena Stjepana 60
Kata, kći Marka Marija, žena Stjepana
Petar 40 25
35 JOZIĆ Mijo 46 Marija, kći Stjepana 2
Jelena, žena Petra Janja, žena Mije 40 PAVLOVIĆ Ana, kći Stjepana
Šimo, sin Petra 8 3
4 Anto, sin Mije 16 Andrija, sin Joze 1/2
MARJANOVIĆ Anto, sin Jakova Mato, sin Mije 13 Lucija, žena Ilije 26
Juro 40
35 Juro, sin Mije 10 Anto, sin Ilije 1/2
Kata, žena Jure Ivan, sin Mije 8 Anto, sin Ivana
Andrija, sin Jure 15 2
13 Marija, kći Mije 6 Andrija, sin Ante 6
Ruža, kći Jure Ilija, sin Mije 4 Petar, sin Ante
Marija, kći Jure 8 3
Ilija, sin Petra 30
Podvinje
Petar, sin Jure 5
8 Nikola, sin Petra 35
Franjo, sin Petra Lucija, žena Nikole
Ivan, sin Petra 5 30
Ilija, sin Petra 3 24. 07. 1814. - 02. 02. 1815. Jelena, kći Nikole 10
15 Manda, kći Nikole 2
NIKOLIĆ Lucija, kći Ivana GAMBIĆ Josip 30 Ivka, kći Nikole
Marijan 34 5
PAVIĆ Klara, žena Mije 60 Marija, kći Nikole 2
Mato 40
2 Martin 40 PAVLOVIĆ Uršula, žena Ante 50
Ruža, kći Mate Marija, kći Martina 2 Mijo, sin Ante
Francika, majka Mate 60 23
Petar 25 Tadija, sin Ante 20
Lucija, kći Ante 10
TEŠIĆ Ivan, sin Mije 1 mj

zdravlje
Bolesti srca
rizični faktori i njihova prevencija
Bolesti srca i krvnih žila
predstavljaju jedan od najvećih
medicinskih problema suvremenog
svijeta i glavni su uzrok smrtnosti
u razvijenim zemljama. Prema
podacima
Svjetske zdravstvene organizacije, od
ovih bolesti u svijetu godišnje umire oko
17 miliona ljudi, u Europi oko 5 miliona,
a u Hrvatskoj oko 27.000 ljudi. U Bosni i
Hercegovini, bolesti srca i krvnih žila uzrok
su smrti u više od 53 % bolesnika. Prema
podacima Zavoda za javno zdravstvo
FBiH, glavni uzrok smrtnosti u 2006. jesu
bolesti srca i krvnih žila. Invalidnost, kao
posljedica ovih oboljenja, najučestaliji je
oblik teške invalidnosti, a gubitak svake
države zbog skraćenja radnog vijeka i
produktivnosti daleko premašuje cijenu
pravovremene prevencije.
Ljudsko srce predstavlja snažnu mišićnu
pumpu približne veličine ljudske šake,
26
a krvne žile pak mrežu elastičnih cijevi
kojima struji krv noseći sa sobom kisik
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
i hranjive tvari u sve dijelove tijela.
Krvne žile koje odvode krv iz srca prema
periferiji organizma zove se arterije, a
one koje ovu krv, osiromašenu kisikom i
hranjivim tvarima, vraćaju prema srcu i
plućima po novu količinu kisika i hranjivih
tvari, zove se vene. Srce se sastoji od
dviju pretklijetki i dviju klijetki koje su
međusobno i s velikom krvnim žilama
povezane s četiri jednosmjerna ventila
– srčana zaliska. Složenim kontrakcijama
srce pumpa krv pod kontrolom električnih
impulsa iz generatora impulsa, posebne
nakupine stanica koja se naziva sinusnim
čvorom. Srčana pumpa napravi oko
100.000 otkucaja dnevno, oko 35 milijuna
godišnje, pumpajući oko 15-20 litara krvi
u minuti.
Piše prim. dr. Željko Martinović, kirurg
Koronarno oboljenje srca
I srčani mišić za svoj rad treba opskrbu
kisikom i hranjivim tvarima putem
krvi koja u srčani mišić dolazi krvnim
žilama srca koje se nazivaju koronarnim
arterijama. Svaki poremećaj ove opskrbe,
zbog poremećaja protoka u koronarnim
arterijama, dovodi do razvoja koronarne
bolesti srca. Poremećaj protoka nastaje
zbog suženja promjera tih arterija koji
nastaje zbog arterosklerotskih naslaga na
stjenci krvne žile. Ove promjene praćene su
prolaznim, često jakim bolovima u prsima.
Ovakvo stanje naziva se angina pectoris
(tjeskoba u prsima). U slučaju potpunog
prekida protoka krvi zbog začepljenja
jedne ili više koronarnih arterija dolazi do
oštećenja srčanog mišića koje se naziva
srčani udar ili srčani infarkt (infarkt
miokarda). Najčešći uzrok začepljenja
su naslage masti u krvnim žilama, pa se
ovaj proces naziva arterioskleroza. Tri
su dokazana uzroka oštećenja stjenke
koronarnih arterija: pušenje, visok krvni
tlak te povišena razina kolesterola i
triglicerida u krvi. Oko trećina svih srčanih
udara završava smrću u prvom satu pojave
prvih simptoma.
Simptomi srčanog udara
Većina udara počinje polako osjećajem
nelagode i boli u prsima. Glavni simptom
je bol ispod prsne kosti, bol u leđima i
neugodan pritisak u prsima. Bolovi se
mogu javiti i u drugim dijelovima tijela:
rukama, leđima, vratu, čeljusti ili trbuhu.
Popratni znaci su znojenje, mučnina,
vrtoglavica i uznemirenost i strah od
smrti.
Rizični faktori
Aktivno i pasivno pušenje povećava rizik od
koronarnog oboljenja srca za 4 puta izravnim
utjecajem na stjenku koronarnih arterija
izazivajući suženje arterija te smanjenje dopreme
kisika u tkiva.
Visok krvni tlak izaziva opterećenja srca i oštećenje
arterija, bubrega, očiju, mozga. Krvni tlak je
proizvod dvaju sila: srčane pumpe koja potiskuje
krv u krvne žile i njoj protivne sile arterija, koje
stvaraju otpor protoku krvi. Kod povišenog
krvnog tlaka srce je izloženo stalno povećanom
opterećenju te vremenom slabi njegova funkcija,
a zadebljanje arterija i arteriola dovodi do gubitka
njihove elastičnosti i dodatnog opterećenja za srce
zbog povećanog otpora.
Visoka razina kolesterola i triglicerida u krvi
osnovni je faktor rizika kod svih oboljenja srca i
krvnih žila. U principu, ljudsko tijelo proizvodi
sav kolesterol koji mu je potreban, a najveći rizik
je prekomjerno uzimanje kolesterola kroz hranu.
Kolesterol i druge masnoće su nerazgradive u
krvi pa se lipoproteinima prenose do jetre, gdje se
razgrađuju. Međutim, na tom putu dosta masnoća
završi u krvi, gdje se talože u vidu arteriosklerotskih
naslaga koje izazivaju suženje krvnih žila.
Šećerna bolest (diabetes), poremećaj u razgradnji
šećera, izaziva metaboličke promjene koje dovode
do promjena na krvnim žilama povećavajući rizik
od srčanih oboljenja za oko 3 puta.
Nepravilna prehrana, posebice korištenje
životinjskih masti, može dovesti do povećanja
kolesterola i triglicerida u krvi izazivajući njihovo
taloženje u krvnim žilama te dovodeći do suženja
njihova promjera i gubitka elastičnosti.
Prekomjerna tjelesna težina ( gojaznost) uzrokuje
opterećenje srca, povišenje razine masnoća u
krvi i povišen krvni tlak. Procjena tjelesne težine
izražava se vrijednošću BMI (body mass index).
BMI = tjelesna težina u kilogramima / (tjelesna
visina u metrima)2. Normalan BMI kreće se od 20
do 25, a vrijednosti BMI-a veće od 25 ukazuju na
povećanu tjelesnu težinu.
Fizička neaktivnost povećava rizik za oko 2,5 puta.
Vjerojatnost nastanka metaboličkog sindroma
također je povećana. Neaktivnost smanjuje protok
krvi, a time i prokrvljenost srčanog mišića i
snabdijevanje kisikom i hranjivim tvarima.
Stres i psihički pritisak također su važan faktor
rizika. Dugotrajna izloženost stresnim situacijama
zbog ubrzanog tempa života i povećanog broja
obveza opterećuje živčani i kardiovaskularni
sustav te povećava opasnost od razvoja koronarne
bolesti.
 JOŠ JEDNA PLEMENITA ZAMISAO

Počela akcija za obnovu Do 1. prosinca 2007. za obnovu kapele i

kapele u Kopjarima grobljanske ograde u Kopjarima darovali su:

1. Viktor Subašić, 200 €

2. Igor Subašić, 200 €
3. Tihomir Subašić, 200 €
4. Mijo Šipić (Mijat),200 €
5. Ivo Šipić, 200 €
6. Šimo Tomić (Ratanj) Divna, 50 CHF
7. Zrinko Andrić, 100 €
8. Šimo Crepulja, Kučkovići, 100 €
9. Damir Crepulja, Kučkovići, 50 €
10. Kata Kalfić, 100 €
11. Zoran Crepulja, Kučkovići, 60 €
12. Vinko Babić (Babići), 50 CHF
13. Pero Šipić, 50 €
14. Anđelko Šipić, 200 Kn
15. Ivo Subašić (Bato), 200 Kn
16. Ozren Subašić, 200 Kn
17. Fabijan Tomić, Ratanj, 50 CHF
Groblje i kapela u Kopjarima 18. Drinko Šipić (Biko), 50 €

N
a inicijativu naših ljudi u
Švicarskoj, započela je akcija
prikupljanja sredstava za obnovu
kapele i grobljanske ograde u Kopjarima.
Promotori ove akcije najavljuju da će
ona trajati do lipnja 2008., nakon čega se
planiraju radovi na grobljanskoj kapeli i
ogradi.
Ukoliko se želite uključiti u ovu plemenitu
akciju obnove kapele u Kopjarima,
kontaktirajte g. Viktora Subašića na 0041
62 771 45 74 ili 0041 76 492 73 01,
odnosno na v.subasic@bluewin.ch.
SV online
19. Marko Šipić (Sara), 100 €
20. Janja Andrić (Lučićka), 50 €
21. Marijan Crepulja (Bain), Ratanj, 100 CHF.
22. Mirko Jozić (Machor), Haljinići, 200 CHF
23. Blaško Šarić, Bištrani, 100 CHF
24. Marko Ravlija, Papratno,100 CHF.

Fra Velimiru je đakonski red skupa s još NAŠA NOVA DUHOVNA ZVANJA
petnaestoricom njegovih kolega, studenata
šeste godine Teologije podijelio zagrebački
nadbiskup kardinal Josip Bozanić na svetoj
Franjevac sa Seoca zaređen za đakona
misi u katedrali u subotu 1. prosinca.
Novozaređeni đakon iz župe Kraljeva Sutjeska 27
član je Hercegovačke franjevačke provincije sa

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

sjedištem u Mostaru, a studira na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Fra Velimir je rođen 1980. u Kaknju, od
roditelja † Franje i † Ruže r. Mijač. Do 1993.
s obitelji je živio na Seocu, u župi Kraljeva
Sutjeska, gdje je primio sakramente krštenja i
svete pričesti. Od te godine s obitelji je živio
u izbjeglištvu u Hercegovini. Nakon osnovne
i srednje škole, koje je polazio u Kaknju,
Čapljini i Dubrovniku, odlučio za redovnički
i svećenički poziv. Franjevački habit obukao
je 2001. u Šuici, a godinu novicijata proveo u
Livnu. Svečane zavjete u Franjevačkom redu
položio je 2006, a teologiju je diplomirao u
Zagrebu prije nepunih mjesec dana. U lipnju
2008. fra Velimir će biti zaređen za svećenika,
a zatim će u Kraljevoj Sutjesci slaviti svoju Zagrebačka katedrala za vrijeme đakonskog ređenja
mladu misu. SV online
sutješki kuhar Piše Marijana Šapina

sada
MI kuhamo
s vama
Od ovog broja u našoj rubrici Sutješki kuhar predstavljat ćemo vam recepte
jela iz domova kuharica sutješkog i zgoškog kraja. Ovaj put jela nam spravlja
Božana Radić iz Kraljeve Sutjeske. Gospođa Božana vam za blagdane
predlaže da napravite božićno janje kao tradicionalni motiv te ga postavite
uz jelku i već ranije posijanu pšenicu. Ne samo to. Naša domaćica nam je
ovom prilikom spremila i ukusnu slasticu - Božićnu zvijezdu. Probajte, jer
ne samo što dobro izgleda nego je i jako ukusno. Dobar tek! Božana Radić

Božićna zvijeza
Tijesto:
4 jaja
4 žlice šećera
4 žlice mlijeka
4 žlice mljevenih oraha
2 žlice ulja
1 žlica kakaa
4 žlice brašna
1 vanilin šećer
1 prašak za pecivo

Glazura:
28 2 bjelanjka
200 gr mljevenog šećera
Sok od pola limuna
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

Priprema:
Umutiti jaja, šećer i mlijeko te
lagano dodavati ostale sastojke.
Peći u okrugloj tepsiji na
temperaturi od 180 C.
Ohlađeno tijesto oblikovati u obliku
zvijezde.
Pečeno tijesto po želji premazati
marmeladom.
Božićno janje Glazuru pravite tako da sve
sastojke, pjenasto dobro umutite
Za spravljanje trebate imati model u te premažete po tijestu u obliku
obliku janjeta. U ovom slučaju smo tijesto zvijezde.
umijesili kao za domaći kruh: brašno, sol i Vratite kolač u pećnicu još 5
voda. Božićno janje možete obložiti vatom minuta na temperaturu 100 C.
ili posuti mljevenim šećerom. Ukrasite po želji.
Slika olujnog
neba
Za sliku olujnog neba bit će Vam potrebne tri različite boje: tamnoplava, oker i tamnosmeđa.
Ako ih nemate, upotrijebite bilo koje nijanse tamnoplave žute i smeđe boje.
Postupak je sljedeći:drveća.
1.navlažite cijelu površinu
papira za crtanje koristeći
malu spužvicu ili deblji kist za
bojanje
4.isperite četkicu, a zatim na
papir nanesite nijanse oker
boje tako da se prelijeva s
površinom tamnosive.
2.na svojoj paleti ili tanjuru
pomiješajte tamnoplavu i
tamnosmeđu da biste dobili
tamnosivu.
5.miješanjem pripremite tri
ili četiri nijanse zelene boje
i nanesite ih na donji rob
papira
7. Kada se nebo osuši,
naslikajte dvorac onom istom
bojom koju ste prethodno
koristili za oblake.r
3. četkicom na gornjem
dijelu papira nanesite krupne
površine tamnosive
7. Upotrijebi crnu pastelu
6.zelene nijanse slažite jednu
na drugu tako da se stope
sa sivom bojom u gornjem
dijelu slike. Time ste dobili
kišni efekt.7. Upotrijebi
29
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com
 Drago uredništvo,
ISKOSA
zanimljivosti
Povratak čitam kako Vam se mogu
slati zanimljive slike
posmrtnih ostataka nastale na putovanjima...
Ali ako se ne varam
Kraljice Katarine nikad nema niti jedne
cure točno iz Kraljeve
u BiH? Sutjeske.
Pa dragi moji ja Vam

Z
šaljem sliku nastalu
amisao o prijenosu kraljičinih
pored stare kuće.
zemnih ostataka dosad
Na slici se nalaze:
se uglavnom mogla čuti u
Zdenka Pavlović,
franjevačkim krugovima u našoj zemlji,
Mandalena Trgovcević i
a prigodno bi je aktualizirali državni
Marija Dugonjić.
dužnosnici na pohodima Svetoj Stolici,
kao što je to nedavno učinio i Željko
Lijep pozdrav iz Splita!
Komšić, predsjedavajući Predsjedništva
BiH.
DOZVO-
POREZ NA PRVA LJENO, KEMIJSKA AUTO-
ROMAN G.G. IZJASNITI SE VRH NA IVOVA AGAN RADIJACIJA
PROLAZ NOGO- HALAL OZNAKA ZA OZNAKA
MARQUESA O NEČEMU SICILIJI ŠUMA ODMILJA (množ.)
S.V. KOLA METNA ... (turc.) TRITIJ ZA ČAČAK

SREDNJO-
VJEKOVNI
FILOZOF,
SKOLASTIK

SPRAVA ZA
SUHI DOL MJERENJE
U ŠUMI SPORTSKE
NOVOSTI (skr.)

PRILOG
ČELNICI
OLIGARHIJE ŠOPOV
CIKLUS

RIMSKI
VRSTA JEDAN
ŽABE
PRITISAK

– Postoji volja, kako doznajemo, i Rima, MAKE-

DONSKO
DIO
POKUĆSTVA
da se povrat zemnih ostataka Katarine KOLO

Kosače dovrši. No, time povrat posmrtnih ORIJAŠ, ZEMLJIŠTA,

ostataka dinastije koja potvrđuje povijesni KOLOS,
DŽIN
TERENI

kontinuitet BiH neće biti gotov. Tražit

ćemo od Istanbula i Skoplja da se vrate HRVATSKA
OPAKA
INDUSTRIJA
posmrtni ostaci drugih članova dinastije NAFTE
BOLEST

30 Kotromanića – tvrdi zaVečernji list

ŠAV NA
Josip Pejaković, član autorske ekipe ŽENSKOJ
ČIN,
DJELO
ČARAPI
dokumentarno-povijesnog filma Bosna i
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

vrijeme. AUTO- VEZNIK SLOVO ITALIJA

OZNAKA POD PRAVIM
AUSTRIJE PROTICAJ KUTOM STARI I
NOVI ...
Iako se misli kako bi se najveća polemika SRPSKA
mogla voditi o mjestu u BiH gdje bi se PATRIOTSKA
STRANKA
IZVORNO
(skr.)
kraljičini posmrtni ostaci pokopali, logičan (skr.)

odgovor je Kraljeva Sutjeska. Ovdje je VRSTA

URAN
HRV. GLAZBE- LJUTO
SNIMATELJ
BERAN
UPIŠITE
Katarina Kosača postala kraljicom, a PAPIGE
(množ.)
NIK DAMIR
GLASANJE
PIĆE,
DŽIN UT GLASANJE
ZVIJERI
odavde je i otišla u izbjeglištvo davne GOLUBA

NA SLICI
1463, kod sloma Bosanskoga Kraljevstva. AUTO-
OZNAKA
Tu je u hrvatskom puku župe Kraljeve ZA MOSTAR TRI R

Sutjeske još uvijek živo prisutno sjećanje ZAVRŠITI

JUDO
SAVEZ (skr.)
na nju. Napokon, u našem stolnom mjestu S TRUB-
LJENJEM UPIŠITE
kraljici Katarini je 2005. naporom HKD- LR

ZAGORSKA
a Napredak i g. Ivice Šarića, tadašnjeg ANDRIĆEV KUĆICA

ministra kulture Kantona Sarajevo, te uz JUNAK OZNAKA ZA

FOSFOR
potporu predsjedavajućeg Predsjedništva
SIJELO NA
BiH g. Ive Mire Jovića, podignut i TV
MONITOR
AMERIČKI
NAČIN
prekrasan spomenik. SV online
sps, izv, are, u, jan, mo, grgurevo, otrubiti, js, ćorkan, klet, ekran, parti.
RJEŠENJE SKANDINAVKE, vodoravno: skolastičar, točilo, vaga, oligarsi, od, gatalinka, i, oro, sto, div, tla, ina, rak, nat, akt, a, i, l, i,
Sutješki
vjesnik
Kraljeva Sutjeska online
ČATIĆI
SAMOSTALNA
TRGOVINSKA
RADNJA

Telefon:
032 775 301

31
POSTANITE NAŠ PRETPLATNIK

Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com

MA GDJE GOD BILI,
REKLAMIRAJTE SE NA NAŠEM
Želimo
PORTALU I VJESNIKU
vam
sretne
blagdane!
POSJETITE NAŠ NEWS PORTAL

www.kraljeva-sutjeska.com
 32
Sutješki vjesnik, broj 22. www.kraljeva-sutjeska.com