OŽUJAK - TRAVANJ, 2008. BROJ 24 - GODINA V.

ISSN: 1840 - 0736

Sutješki
CIJENA 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

vjesnik
Kraljeva Sutjeska online

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

 No. 2
NajsuvremeNija dijagNostička
oprema U oVom DIJeLU eUrope
ekskluzivNo dostupNa
samo kod Nas!

OPTIČKI STUDIO
BJELOPOLJAK

BJELOPOLJAK AHMED optičar

PSC KAMBEROVIĆ POLJE
72 000 ZENICA
TEL: +387 32 201 520
FAX: +387 32 201 521

E-mail: info@optika-bjelopoljak.com

Web: www.optika-bjelopoljak.com

servis Radionica
Visoko - MuhašinoVići
Tel: 032 740 201

2
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

oPRaVKa SiTne PolJoPRiVRedne MeHaniZaciJe, MoToRniH Pila, TRaKToRa

 RIJEČ UreDniCe
4 Poštovani čitatelji,
Proljeće nam se nasmiješilo što se može vidjeti i po naslovnici koja je
str. prepuna naše mladosti. U 24. broju Vjesnika čitajte kako je prošla proslava
Uskrsa kod nas i u našem useljeništvu te što ima od najnovijih događanja u
iz našeg kraja našem kraju. Porazgovorili smo za Vas sa Stjepanom Stjepićem, istaknutim
Aktualnosti novinarom porijeklom iz našeg kraja, autorom nekoliko dokumentarnih
filmova o Kraljevoj Sutjesci. Jedan je od onih naših ljudi kojemu su naši
stari običaji i tradicija te ovo podneblje profesionalna i osobna inspiracija.
BiH je dobila još jednu političku stranka, Našu stranku oskarovca Danisa
Tanovića. Što njena pojava znači za Hrvata u godini općinskih izbora u

8 Ničijoj zemlji, komentira naš suradnik fra Drago Perković.

Veliko zadovoljstvo nam je u ovom broju predstaviti mladu obitelj Kovačević

str. iz Poljana koji svojim primjerom svjedoče da još uvijek ima onih koji vjeruju
da se može opet živjeti u tom nekada najvećem selu na sutješkoj župi. U
RAZGOVOR SA vrijeme kada i stariji od njih odlaze u suprotnom smjeru, oni svoj život žive
STJEPANOM STJEPIĆEM i planiraju upravo ovdje, na svojoj rodnoj grudi, u svojoj domovini, i za
sada na sreću, ide im dosta dobro. Sličnih pozitivnih primjera na našem
Nema mi većeg kraju, nažalost, nije mnogo pa ove pohvale nisu bez razloga - stoga još
zadovoljstva... jednom - bravo!
Vjekoslava Tomić u tekstu o blagoslovu polja vraæa nas u vremena 20. st.
kada je ovaj vjerski običaj obavljan na poljima koja su se obrađivala te u
selima punim života.

11 U ovom broju pošli smo i tragom reklame za usluge jedne liječničke ordinacije
u našoj blizini koja je javno oglašavala prekide trudnoće, kontracepciju i
str. sterilizaciju. Test osnovne ljudske etike i kršćanske moralnosti postaje sve
teži a liječnici se kriju iza prava svakog čovjeka na slobodnu odluku. U
kakvom to društvu živimo, pitamo se.
KOMENTAR Čitajte i mnoge druge naše stalne rubrike te zanimljive priloge naših
Stranka NIČIJE ZEMLJE brojnih suradnika a uredništvo Sutješkog vjesnika želi vam toplije i ugodnije
proljetne dane.

17
3
Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika:
Impresum

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić,
Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić,
str. Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje
i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; urednistvo@kraljeva-sutjeska.com;
Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani,
NAŠA BAŠTINA Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH

Blagoslov polja Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac

BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:

BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM:
3385902202104156 s naznakom za Pretplatu
ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430

18
WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturv-
erein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CH
UPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA : UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd MOSTAR,
Kardinala Stepinca b.b. Mostar, BiH SWIFT CODE ZABABA 22
str. (Potrebno je upisati korespodentnu za određenu zemlju
- više o tome na www.kraljeva-sutjeska.com/pretplata.php)

REPORTAŽA IZ POLJANA Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine
časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog
Obitelj Kovačević ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod
kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.
 POčElA ObNOVA lOKAlNIh PuTOVA
OBNOVA

Lijepa naša Novi put kroz bjelaviće

ne posustaje

D
onacije građevinskog Novi asfalt u Bjelavićima
materijala Hrvatima u Bosni

i Hercegovini nastavljaju
se i u ovoj godini- kazao je to u
posebnoj izjavi za Sutješki vjesnik
Mario Zeko, koordinator za ove
poslove u hrvatskom Ministarstvu
regionalnog razvoja, šumarstva
i vodnog gospodarstva koje je
kroz svoju Upravu za područja
od posebne državne skrbi, od ove
godine preuzelo poslove koje je do
sada obavljala Uprava za izbjeglice,
prognanike i povratnike. - Prošli
tjedan smo počeli isporuku za grupu
od 230 korisnika u Žepču, Maglaju,
U
z suglasnost Federalnog putu u Bjelavićima te su dovršeni
ministarstva prometa i sredinom travnja kada je najavljeno i
komunikacija, na području naše svečano otvaranje novoizgrađenog puta.
općine upravo se rekonstruiraju tri Ukupna dužina dionice je 1.350 m, a
lokalna puta. Riječ je pravcima Vukanovići nakon toga će se krenuti u rekonstrukciju
– Ivnica, cesti kroz Bjelaviće te o pravcu puta od Haljinića prema Seocu u ukupnoj
Haljinići – Seoce – Bijelo Polje. Izvođač dužini od 950 m. Ukupna vrijednost svih
radova je Trgošped d.o.o. iz Kaknja. Od radova uključujući i Vukanoviće iznosi
17. ožujka počeli su i radovi na lokalnom oko 900.000 KM. SV online
15 TRAVANJ
Svečano obilježen Dan općine Kakanj

Tešnju,Tesliću,Travniku, Derventi,
Bosanskom Brodu, Doboju i Jajcu
a za ostatak od približno 600 kuća u
4
tijeku je natječaj za odabir dobavljača
materijala tako da vjerujem da ćemo
24. www.kraljeva-sutjeska.com
U
utorak 15. travnja nizom svečanih
ceremonija i dodjela proslavljen
je Dan općine Kakanj. Na
svečanoj sjednici Općinskog vijeća u 18
Dikan. Svojim nastupom prisutne su
oduševili članovi Hrvatske folklorne
skupine Bobovac Čatići, zbor STŠ
Kemala Kapetanovića te članovi plesne

sati predsjedavajući Općinskog vijeća grupe OŠ Mule Mustafe Bašeskije .

uskoro nastaviti s ovim aktivnostima,
kazao je Zeko Sutješkom vjesniku.
SV online
Sutješki vjesnik, broj 21.
zaslužnim pojedincima i organizacijama SV online
naše općine uručio je petnaestotravanjska
priznanja.
Zahvalnice su dodjeljene : posthumno
Nakibu Karziću, Dr. Dragici Goronja,
Mati Komši,Abdulahu Delibašiću, Sakibu
ef. Osmanbegoviću, sekciji dobrovoljnih

darivatelja krvi Termoelektrana Kakanj.

Biskup Franjo Komarica i
Mario Zeko na božićnom prijemu u
Banja Luci
Plaketa s diplomom dodjeljena je:
Ramizu Veispahiću i Stjepanu Tomiću.
Grb općine Kakanj dodjeljen je:Sejadu
Zaimoviću i općinskom načelniku
Mensuru Jašarspahiću-Suriju.
Na svečanoj sjednici nastupili su članovi
zborske i folklorne sekcije kao i narodni
orkestar KUD Fadil Dogdibegović- Dobitnici petnaestotravanjskih priznanja
NapisaoTomislav Đondraš
Općinsko vijeće kao TV serije – zasjeda u
nastavcima
U Kaknju je 31. ožujka 2008.
godine započela maratonska
sjednica Općinskog vijeća
Kaknja, koja je nastavljena 3.
travnja pa potom i 9. travnja.
Najveće gradsko priznanje Grb
grada dodijeljeno sadašnjem
općinskom načelniku
Kakanj
SPORT - ODbOJKA
Odbojkaši Kaknja
državni prvaci
Utakmica Kakanj-Modriča
(NE)RAD OPĆINSKOG VIJEĆA KAKNJA
Z
apočelo je burnom raspravom već
kod dogovaranja dnevnog reda.
Na kraju je prihvaćen usuglašeni
dnevni red, dopunjen s nekoliko točaka.
Povodom 15. travnja, Dana općine Kakanj,
dodijeljena su 15-travanjska priznanja:
Grb općine Kakanj dodijeljen je načelniku
općine Mensuru Jašarspahiću te Sejadu
Zaimoviću, predsjedavajućem Skupštine
ZDK. Prema važećim kriterijima, uz Grb
općine Kakanj dodjeljuje se i novčani
iznos od 3.000 KM.
Plakete s diplomom ove su godine
dodijeljene Stjepanu Tomiću i Ramizu
Veispahiću, dok će zahvalnice dobiti
Nakib Karzić (posthumno), dr. Dragica
Goronja, Mato Komšo, Abdulah
Delibašić, Sakib ef. Osmanović i Sekcija
dragovoljnih darovatelja krvi TE Čatići.
U nastavku zasjedanja vijećnici su
dali suglasnost Zavodu za planiranje,
projektiranje i izgradnju općine Kakanj
za podizanje kredita kod IKB d.d. Zenica
radi obnove i izgradnje mosta na rijeci
Bosni, na ulazu u grad.
Programom utroška sredstava od naknade
za građevinsko zemljište, najviše
sredstava je usmjereno za izgradnju mosta
na rijeci Bosni, izradu prostorno-planske
O
dbojkaši Kaknja su od 12.
travanja 2008. godine novi
prvaci Bosne i Hercegovine.
U prepunoj športskoj dvorani u Kaknju
u finalnoj utakmici po drugi puta
uzastopno porazili vrlo dobru ekipu
Modriča Optime rezultatom 3:0 (29:27,
25:23, 25:19). Tako su Građevinari
odličnom igrom zasluženo došli do trona
te ujedno prvi osvojili duplu krunu s
obzirom da su osvojili i Kup BiH. Oni
koji su prisustvovali ovoj utakmici
kažu da je to bila vrhunska predstava
koju su ljubiteljima odbojke priredila
dva najkvalitetnija bh. odbojkaška
tima. Uspjehu kakanjskim odbojkašima
doprinijeli su i uprava kluba, donatori,
treneri, vjerna publika, lokalna zajednica
dokumentacije te obnovu i izgradnju
prometnica užeg gradskog područja.
Sredstva od komunalne naknade najviše
će se trošiti na čišćenje i održavanje javnih
površina te održavanje i modernizaciju
javne rasvjete i prometnica. Usvajajući
spomenuti program, vijećnici su odlučili
da se žurno kupi i ugradi elektronski
mjerač kvalitete zraka u Kaknju.
Na sjednici 3. travnja vijećnici
su razmatrali i usvojili Izvješće
povjerenstva za koordiniranje aktivnosti
oko alternativne ceste koja je u izravnoj
vezi s Koridorom 5C. Prva zadaća vijeća
je usvajanje Odluke o postojanju općeg
interesa kako bi se moglo pristupiti
eksproprijaciji terena.
Predsjedavajući vijeća je nakon usvajanja
Programa utroška sredstava od koncesija,
shvativši da se programi ne usvajaju
planiranom dinamikom, još jednom
prekinuo sjednicu i zakazao nastavak
za 9. travnja 2008. Znajući da vruće
teme tek slijede, tko zna koliko će još
biti nastavaka. Možda će se prije održati
svečana sjednica povodom Dana općine
nego što će svoj rad završiti redovita 38.
sjednica.
ali ipak u osvajanju šampionske titule 5
najviše udjela imaju naravno sami
Sutješki vjesnik, broj 20.
odbojkaši. Tako je igrač utakmice
bio mladi reprezentativac Armin
Mustedanović, a bitnu ulogu odigrao je
i drugi primač-pucač Almir Aganović,
korektor Samir Salihović, srednjaci
Brakmić i Zafirov kao i kapiten ekipe
24. www.kraljeva-sutjeska.com
i organizator tehničar Ermin Lepić te
libero Josip Fehir.
Uz standardnu postavu ekipe odbojkaša iz
Kaknja trener Baković koristio je u ovoj
utakmici i usluge Damira Bjelopoljaka.
Znajući s kakvim potencijalima
raspolažemo i da uvijek svi zajedno
imamo jasan cilj, sigurni smo da će
Kakanj još dugo, dugo biti u samom vrhu
bosansko-hercegovačke odbojke.
SV online
 KAKANJ
Pušteno u rad
postrojenje za pranje
teretnih vozila
U P
ponedjeljak 14. travnja
u Rudniku Kakanj, na
površinskom kopu Vrtlište
pušteno je u rad postrojenja za
automatizirano pranje teretnih vozila
(praonica), čime su se stekli uvjeti za
usmjeravanje čistih vozila za prijevoz
uglja u javni promet. U realizaciji
ovog značajnog projekta sudjelovali su
Rudnik Kakanj, Ministarstvo
gospodarstva Ze-Do Kantona,
Tvornica cementa Kakanj i Trgošped
Kakanj. Postrojenje radi automatski,
bez ljudske posade. Teretna vozila
koja ulaze u praonicu, preko foto
ćelija aktiviraju rad postrojenja, a onda
izlaskom obustavljaju njegov rad nakon
završenog pranja. Ovisno od stanja u
kojem kamion dolazi, u jednosm satu
moguće je pranje 20 do 30 kamiona.
Prosječno zadržavanje na pranju je
najviše tri minute.
Praonica teretnih vozila se sastoji iz
prostorije za pranje dužine 12 m, širine
6,50 m i visine 6,50 m i pumpne stanice
smještene uz prostoriju za pranje u kojoj
su smještena dva pumpna agregata.
Sabirnim kanalom za otpadnu vodu
smještenim uz pumpnu stanicu, otpadne
vode se usmjeravaju u postrojenje za
tretman otpadnih voda te se iz njega
6 prečišćene vraćaju u rijeku Bosnu.
Prijevoz rovnog i komercijalnog
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
uglja iz Rudnika sa PK Vrtilište do
Pogona Separacija, zatim sirovine za
proizvodnju cementa i proizvodi iz
kamena preduzeća Trgošped obavlja
se kamionima lokalnim i magistralnim
prometnicama što u suhim periodima
godine za posljedicu ima zaprašenost,
a u vlažnim periodima godine velike
količine blata. Da bi uklonili navedeni
problem, nakon izgradnje industrijskog
vodovoda za potrebe PK Vrtlište,
Rudnik je započeo izgradnju i
montažu postrojenja za automatizirano
pranje teretnih vozila čime su postignuti
uvjeti za izlazak čistih kamiona u javni
promet.
Izvor: Press RMU Kakanj
blAGDANI u NAŠEM KRAJu
Proslava uskrsa u
Kraljevoj Sutjesci
roslava je započela slavljem Svete
Mise u 11 sati koju je predvodio
o. gvardijan fra Ilija Božić u
prepunoj crkvi sv. Ive Krstitelja. Fra Ilija
je u svojoj propovjedi istaknuo veličinu
uskrsne poruke –”Mir vama” koju je
Gospodin uputio svojim učenicima. Kao
opća ljudska vrijednost – mir je potreban
čovjeku, osobito onaj nutarnji koji mu
može dati jedino Bog, naglasio je o.
gvardijan. Pod Svetom misom, župljani
su zajedno s obitelji Ive Trgovčevića,
proslavili krštenje male Katarine, nove
članice kršćanske zajednice.
Čestitanja, pozdravljanja i pitanja, po
običaju obavljaju se na prostoru terase, Uskrsna misa u crkvi sv. Ive Krstitelja
ispred “muških” i “ženskih” vrata te na
platou ispod crkve. Prigoda je to redovito
da se susretnu znanci, prijatelji i rodbina
koji se godinama već nisu vidjeli. Doći
u Sutjesku na velike blagdane, za mnoge
naše u iseljeništvu postalo je nešto što se
ne propušta ni pod koju cijenu. Za domaće
vjernike, doći u Sutjesku na nedjeljni
ili blagdansku misu, podrazumijeva se
samo po sebi, lekcija je to naučena od
malih nogu.
Nakon misnog slavlja, u 14 sati u dvorani Mjesto ubojstva sestre Danke
Doma kulture Kraljeva Sutjeska počelo
je Otvoreno prvensto u tucanju jaja koje Krštenje Katarine Trgovčević
je priredila nekolicina poklonika ove
tradicionalne uskrsne zabave s Bijelog
Polja, Seoca i Bjelavića. Organizatori
i ocjenjivački sud imali su pune ruke
posla. Svaki se natjecatelj, naime, za
pobjedu borio s 30 jaja, kako su pravila
zahtjevala. Trebalo je puno strpljenja i
upornosti da se dođe do pobjednika te je
bila odlična prigoda za nastavak uskrsnog
druženja u našem stolnom mjestu.
Značajan doprinos ovom natjecanju dali
su kao organizatori Tomo Đondraš, Niko
Komšo i Ivo Majstorović dok su se u
natjecanjima istaknuli Perica Benić, fra
Zoran Jaković, vikar samostana te Drago
Tokmakčija.
SV online Uskrs u Kraljevoj Sutjesci
 TuRISTIčKI PuTOKAZI
Samo za Engleze!
N Sutjeske sami
edavno je na cesti Kakanj –
Kraljeva Sutjeska, na mjestu
gdje se na tu prometnicu u
Čatićima, neposredno poslije pružnog
prijelaza, spaja cesta Visoko – Kakanj,
postavljena velika informativna ploča
s putokazima za Kakanj i Kraljevu
Sutjesku te fotografijama i nazivima što
se gdje nalazi. Ploča će zasigurno dobro
doći turistima i gostima koji se ovdje
mogu informirati i usmjeriti u željenom
pravcu. Kao takva dobra je dosjetka
općinskih ili kantonalnih službi koje su
je postavile. Nedostatak je međutim što
je na ploči previše engleskog jezika, kako
se može vidjeti iz priloženog. To posebno
vrijedi za Bobovac i Kraljevu Sutjesku.
Oni koji govore samo bh. jezike na ovoj
ploči ne mogu saznati što to ima važno
na Bobovcu, a što u Kraljevoj Sutjesci –
osim ako im ne prepustimo da nagađaju
po fotografijama.
Neprihvatljivo je da bismo trebali
poznavati engleski jezik kako bismo
saznali da je »royal town« na Bobovcu
zapravo kraljevski grad, a da »franciscan
monastery« u Kraljevoj Sutjesci ustvari
franjevački samostan. Nema razloga da i
BiH na drugi način
Posjeta Kraljevoj Sutjesci i Kaknju
Kraljeva Sutjeska
govornici hrvatskog odnosno bosanskog
i srpskog jezika ne saznaju što to ima
vrijedno na Bobovcu, a što u Kraljevoj
Sutjesci.
Očekivati da svi koji to žele saznati
govore engleski previše je kao i to da
će na toj ploči informacije tražiti samo
poznavatelji engleskog jezika. Engleski
jest doduše postao jezik međunarodne
komunikacije, ali to ne znači da se male
nacije poput naše trebaju utrkivati u
podcjenjivanju samih sebe u najgoroj
kolonijalnoj maniri.
SV online
T
rećeg dana boravka šezdeset
turističkih radnika iz regiona
posjetilo je stolno mjesto Kraljevu
Sutjesku i Kakanj. Program ‘’BiH na
drugi način’’ u stolnom mjestu bosanskih
kraljeva doživio je svoj vrhunac.
Turistički radnici boraveći u Kraljevoj
Sutjesci posjetili su Franjevački
samostan, džamiju Mehmeda II. El
Fatiha te sutješki turistički info ured u
sklopu kojeg se nalazi i suvenirnica. Ovo
je ujedno bila i prigoda da se dogovore
pojedini aranžamani za ovogodišnju
turističku sezonu. Gosti su nakon
obilaska posjetili i grad Kakanj, a nakon
čega su otputovali u Doboj kako bi obišli
poznatu tvrđavu.
SV online
KRALJEVA SUTJESKA
Mještani Kraljeve
raščistili ruševine
izgorjelog motela
O
smi ožujka za mještane
Kraljeve Sutjeske bio
je radnog karaktera: na
inicijativu Turističke agencije Katarina
i njezinog voditelja Josipa Brđanovića,
skupina mještana našeg stolnog mjesta
na međunarodni praznik žena prionula
je raščišćavanju ruševina prije mjesec
dana izgorjelog montažnog objekta,
poznatog motela, koji je svoje
zadnje goste ispratio još početkom
posljednjega rata.
Prvobitno sagrađeno i zato da bi
vjernike koji dođu u Sutjesku odvraćalo
od odlaska na misu, ovo arhitektonsko
ruglo zaklanjalo je pogled na crkvu,
a nakon rata fratri su ga preuredili i
u nj smjestili karitativnu ambulantu
Kruha svetog Ante, koja je desetak
godina pod vodstvom fra Mije Mrljića
besplatno liječila siromašne, za što
je primila općinsko priznanje 2005.
Privatizacijom nekadašnjeg poduzeća
Bobovac, inače vlasnika motela, i ovaj
građevinski bastard u središtu Sutjeske
prešao je u privatne ruke, ali njegovi
novi vlasnici nikad se nisu potrudili 7
ovaj objekt privesti nekoj svrsi.
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
Početkom veljače montažni objekt
je, vjerojatno uslijed neispravnih
električnih instalacija izgorio do
temelja. Zahvaljujući angažmanu
marljivih mještana i turističkih
entuzijasta iz obitelji Brđanović,
središte mjesta je, kako se vidi na
slici, ponovno očišćeno. Sve čestitke
inicijatorima akcije i mještanima uz
nadu da je ovo tek početak konačnog
uređenja jedinog sutješkog trga,
popularnog Pijeska odnosno Trga Pape
Ivana Pavla II, kako su 2005. izglasali
mještani.
SV online
 nema mi većeg zadovoljstva
nego izaći na Goru, sresti nekoga, otići
u sutjesku, provozati se po našim selima
inTeRVJu Sa
STJePanoM
stjepićeM,
noVinaRoM iZ
Varaždina,
auToRoM
doKuMenTaRniH
filMoVa
o našeM KRaJu
Razgovarao Fra Vjeko Tomić
S Dok smo snimali bocanje
tjepan Stjepić, novinar HRT-ovog
studija u Varaždinu, jedan je od
uspješnih ljudi s našeg kraja koji su
u svom poslu živeći izvan BiH ostvarili
zapažene rezultate, a nikada se nisu
prestali zanimati se za svoj stari zavičaj.
Ovaj 47-godišnjak porijeklom s Gore
(Turbača), iz rodnog se kraja u potrazi za
poslom otisnuo osamdesetih godina, po
8 završetku studija novinarstva u Sarajevu.
Skrasio se u Ludbregu i ondje pronašao
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
svoj drugi dom.
Oženjen je Marijom Topalović iz
Miljačića i otac je dviju kćeri: 21-godišnje
Andreje, studentice 3. godine Fakulteta
za hotelsko turistički managment u
Opatiji, i 19-godišnje Mateje, studentice
1. godine Ekonomskog fakulteta u Rijeci,
te 7-godišnjeg Filipa, učenika 1. razreda
OŠ u Ludbregu. Stjepiću je Kraljeva
Sutjeska s okolicom ostala trajno
profesionalno i osobno nadahnuće pa je
zadnjih godina potpisao autorstvo dva
izvrsna dokumentarna filma s temama iz
naše kulturne baštine.
Film Sutješke svadbe (2003) nagrađen je
2003. Velikom nagradom Koprivnice na
filmskoj smotri u tom gradu, dok je njegov
sljedeći filmski uradak Bocanje križeva
(2006) prikazan prošle godine uoči
Ivandana i na prvom programu HTV-a.
Oba su filma izazvala veliko zanimanje
posebno među našim svijetom te je i
dalje velika jagma za DVD-ovima ovih
filmova. Nekoliko puta godišnje ludbreški
Stjepići posjećuju zavičaj, a Stjepana se
s kamerom na ramenu može vidjeti više
puta tijekom godine u Kraljevoj Sutjesci,
na Bobovcu ili po našim selima.
SV: Za Uskrs niste s kamerom prošetali
po crkvi u Sutjesci ni po Pijesku. O
čemu se radi? Kad Vas možemo ponovno
očekivati?
- Unatoč silnoj želji i, rekao bih, čistoj
ovisnosti o redovitom dolasku i šetnji
sutješkim sokacima, ove godine su se
ispriječile profesionalne obveze. Kako
zbog posla na put obitelj može krenuti tek
subotom iza 16 sati, a trebalo se vratiti
do uskrsnog ponedjeljka, izračunao sam
da ću više vremena putovati nego biti u
Sutjesci pa sam put odlučio odgoditi za
još koji tjedan. A kako u svibnju iz SAD-a
dolazi svastika s obitelji, mislim da će to
biti vrijeme obiteljskog okupljanja. Ako
Bog da, eto mene...
križeva, nisam odbio –
ispružio sam ruku
SV: Kako ste došli na ideju da snimate
dokumentarne filmove o običajima
našeg kraja? Što Vas je za to potaklo?
- Bavljenje TV novinarstvom od 1991.
učinilo je svoje. Napravio sam tisuće
priča o ljudima i kraju u kojem živim
od 1985. A to izbivanje, prostorni i
vremenski odmak od ljudi i kraja gdje
sam odrastao kod mene je vremenom
stvarao sve veću potrebu za dolascima.
Neki to zovu nostalgijom.
Čudno je to, ali meni ne vjeruju kad kažem
da se ni na kakvom godišnjem odmoru ne
mogu opustiti kao kad dođem kući. A kad
dođem, nema mi većeg zadovoljstva nego
izaći na Goru na greblje, sresti nekoga,
otići u Sutjesku, provozati se po našim
selima. E sad, kud god kreneš, vidiš ili
čuješ nešto, dođe ti ideja i imaš cijeli film
pred očima. Potreba za snimanjem kraja
rezultat je, iskreno rečeno, i očajnog stanja
našega kraja. A što se tiče bocanja.
Ja sam osjećao obavezu napravit što
mogu, a mislim da sam s kamerom mogao
napravit najviše. Jesam li dovoljno
napravio, neka drugi sude. A što se
tiče bocanja, to je posebna priča. Meni
su još pred očima ruke moje pokojne
majke, onako pune križeva. Puno sam o
tome razmišljao i shvatio da je iz dana
u dan sve manje tih križeva. Iako sam
u knjigama čitao o tome običaju, slušao
kako se to radilo, odlučio sam to po svaku
cijenu zabilježiti na filmu. Jer vremena je
ostalo malo, nema puno onih koji to znaju
raditi.
SV: Zašto se se Vi dali nabocati?
- Dok smo snimali, nisam odolio:
ispružio sam ruku mojoj rodici Ivki
Stijepić i ona mi je izbocala mali križić.
Kako do sada nisam imao prigodu, sada
javno zahvaljujem svim ženama koje su
sudjelovale u tome snimanju, ne mogu
ih sve poimence nabrojiti jer sam im
zaboravio imena, zatim velika hvala
obitelji Ante Tuša koja mi je otvorila vrata
svoje stare kuće u Sutjesci, vama fratrima.
Posebno posthumno zahvaljujem mome
kolegi snimatelju Borisu Zegnalu koji
je to sve profesionalno odradio. Koliki
smo mi posao napravili, možda najbolje
govori podatak da prema standardima
produkcije takav projekt radi ekipa od
10-ak ljudi barem 3-4 dana. Taj film,
kao što je poznato, emitiran je na HTV-u
nedugo nakon što je kolega Boris Zegnal
iznenada umro.
SV: Snimanjem ovih filmova učinili ste
puno na populariziranju naših običaja i
njegovanju naše kulturne baštine. Kako
je Vi doživaljavate, što ona za Vas znači
i jeste li zadovoljni prijemom na koji su
Vaši uradci naišli u stručnoj javnosti, a
posebno kod naših ljudi?
- Doživljavam to kao nešto neprocjenjivo,
što smo stoljećima čuvali, a sada u tako
kratko vrijeme, što zbog globalizacije,
što zbog rata, nepovratno gubimo. Ja
sam odrastao na selu, uz izvornu pjesmu,
svirku, običaje, sve sam to intenzivno
doživljavao do odlaska trbuhom za
kruhom. Unatoč više od 20 godina u
svjetonazorski sasvim drugačijoj sredini,
ja sam ostao isti. A što se tiče prijema
mojih uradaka, iskreno rečeno, ne znam.
Treba spasiti što se da spasiti
SV: Profesionalno ste se bavili običajima
našeg kraja, a osobno dio ste toga o
čemu ste radili filmova, poznajete ljude
i sredinu koju ste obrađivali. Bliskost
temi zasigurno Vam je itekako bila od
pomoći. Što mislite kakav je odnos našeg
svijeta prema našoj kulturnoj baštini?
Poznajemo li je dovoljno?
- Ja osobno smatram da ne znamo to
svoje cijeniti. Ja sam prije nekog vremena
našao jednu knjigu hrvatskih narodnih
pjesama, tiskanu 1929. Nevjerojatno je
koliko se pjesama iz našeg kraja nalazi
u toj zbirci. Pa čitao sam novija izdanja
Mihovila Pavlinovića: i njegove su zbirke
pune pjesama iz Bosne. One su na taj
način postale dio kulturnog dobra cijelog
hrvatskog naroda. A tko danas i koliko
u široj Hrvatskoj javnosti zna nešto o
ljudima i kraju iz kojeg su potekle. Ništa,
veliko ništa.
SV: Kakav bi taj odnos trebao biti po
Vašem mišljenju? Mislite li da je pred
naletom globalizacije moguće sačuvati
svu tu silnu baštinu i što bi trebalo činiti
da ona ne nestane?
- Ono što se zabilježi, popravi, može
se sačuvati. Ono što je nematerijalnog
oblika nestat će s ljudima. Recimo glazba,
običaji, tradicijsko graditeljstvo. Zbog
toga treba promisliti što je još ostalo,
spasiti što se spasiti dâ.
Detalj
iz Stjepićevog
filma
Bocanje križeva
Veliku stvar je napravila gospođa Ana
Dojčinov i folklorna skupina Bobovac.
Ako ima pravde, onda bi trebalo nju
predložit za neku veliku nagradu
ili priznanje na razini države, jer je
očuvanjem tradicije Hrvata očuvana i
tradicija same Bosne. Mislim da imamo
potencijale, imamo dosta pametnih ljudi,
ali treba to okupiti i odraditi posao.
SV: Jedan ste od onih naših ljudi u tuđini
koji redovito navraća u stari kraj, Vaši
roditelji živjeli su u Čatićima (TE) i imate
dobar uvid u naš sadašnji trenutak. Kako
biste ga ocjenili? Kako vidite sadašnjost,
a kako budućnost? Koji je recept dobar
za gospodarski oporavak, materijalnu i
duhovnu obnovu?
9
- Na žalost, vrijeme čini svoje. Moji
roditelji više nisu među živima. Živi su
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
roditelji moje supruge i kad god imamo
priliku, dođemo. Ali, iskreno, teško je.
Mnoge su prilike nepovratno izgubljene.
Teško je govoriti o narodnoj obnovi kad
dolje žive većinom staračka kućanstva.
Ja sam osobno par puta pokušavao nešto
napraviti.
Nikad neću zaboraviti kad mi je jedan
ludbreški poduzetnik nudio osnovne
stvari za pokretanje jedne mini-mljekare,
pa neke poljoprivredne mehanizacije itd.
Na žalost, nitko nije mogao doći ovamo,
natovariti i odvući. Šteta, uzeli su drugi.
Kako više nema masovnog zapošljavanja
na elektrani i u rudniku, opet se treba
okrenuti tradiciji, ali na nov način.
 Političari rade po napucima
iz centara moći
SV: Gdje je po Vama bila pogreška pa se
nije dogodio masovniji povratak naših
prognanih i izbjeglih?
- Mnogo je razloga, a po mom dubokom
uvjerenju ekonomski su razlozi oduvijek
bili razlog odlazaka. Sam sam tome
svjedok: otišao sam jer za mene nije
bilo mjesta. Morao sam se dokazivati u
tuđem svijetu. Kad se tome doda još onaj
politički čimbenik, koji je u ratu doživio
svoje najgore izdanje, onda je stanje
razumljivo. Teško je ljude nakon 15
godina vraćati nazad. Da je bilo političke
volje za ostankom, ljude se ne bi ni dizalo
od kuća. Ali o tome ne bih jer nisam dolje
bio za vrijeme rata.
SV: Kako biste u tom kontekstu ocijenili
djelovanje naših političkih stranaka,
Crkve, samostana? Jesu li mogli učinite
10
više? Može li Sutješki vjesnik, tiskani
i elektronski, po Vašem mišljenju
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
Iseljenici stari kraj gledaju iz
vremena kojeg više nema
SV: Godinama obilazite naš svijet u
dijaspori pa vjerujem da poznajete i
raspoloženje prema starom kraju kao i
razinu njihove integriranosti u novom
kraju. Što biste o tome mogli kazati?
Zašto su tisuće naših izbjeglih i iseljenih
tako olako otpisali ne samo imovinu
nego i svoju prošlost i pripadnost
starom zavičaju? Je su li pretrpljene
bolna iskustva kod mnogih jedini razlog
tomu?
- Teško je dati generalnu ocjenu. U
iseljeništvu je 16.000 naših ljudi. Svatko
ima svoju priču. Ono što mogu reći
jest moje iskustvo. Evo, recimo, da se
odlučim vratiti. Ja i supruga ostavljamo
radna mjesta. Djeca moraju prekinuti
školu. Gdje ću i od čega dolje živjeti? Da
bilo koji čovjek svojoj djeci kaže: Idemo
nazad, sigurno bi mu rekli: Stari, ti si
prolupao. Nije to stvar samo s Bosnom. I u
Hrvatskoj se događa proces depopulacije
ruralnog prostora. Svi pobjegoše u grad,
nitko neće raditi i živjeti na selu. To je
glavni razlog. A Bosna je još u gorem
položaju od Hrvatske. Dolje je problem
infrastruktura. Nema prometnica, nema
vode itd. Kad bi i htio negdje na selu neki
manji pogon, radionicu, nemaš osnovne
uvjete. Zato možda nema poduzetničke
inicijative. A Kakanj nema ni prostora za
širiti se. K tome ljudi stari kraj gledaju
iz perspektive vremena kojeg više nema,
malo idealizirano. S razlogom, svi smo
bili mlađi. A i zasitili smo se ove ubitačne
svakodnevice i rado u mislima odemo u
neko vrijeme u kojem nije bilo ovakvog
ima ideja, znam ljude koji mogu pomoći.
Osobno sam obilazio gospodarstva
koja s 30 koza i proizvodnjom sira žive
pristojno. Ovdje ljudi u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj obnavljaju tradicijske kuće i
pretvaraju ih u luksuzne restorane, grade
apartmane u njima. Možda mi koji ovdje
živimo možemo biti most svoga starog i
novog kraja. Tko zna, možda mi uspijemo
rijeku koja je išla iz Bosne nekad vratit
nazad. Evo, rade se prometnice, možda
nestanu i nesretne granice.
Dotepenec ostaje dotepenec
SV: Vi ste prava osoba koja nam može
prenijeti iseljeničko iskustvo, slično
onomu kakvo ima dosta naših koji su
svoje sutješko sidro bacili u Hrvatskoj.
Kako je to biti doseljenik među svojim
narodom? Kada dotepenec prestaje
biti strancem? Je li Hrvatska zaista
obećana zemlja, kako neki naši smatraju
ostavljajući ovdje čak dobro plaćene
poslove i sređene kuće samo da bi prešli
u Hrvatsku? Što biste preporučili našim
ljudima?
- Dotepenec ostaje dotepenec. Možda će
tek moga unuka primiti kao domaćeg.
Kažem: možda. Nema više obećane
zemlje. Ja znam da oni koji rade u Varteksu
8 sati dobiju 2.800 kuna na mjesec (700
KM, op.ur.). Može li se od toga živjeti?
Teško. Ljudi se još nekako krpaju, imaju
zemlje i sastavljaju kraj s krajem. Ali
naši opet nekako isplivaju. Znam puno
naših ljudi koji su uspješni poslovni
ljudi. O njima treba govoriti u Sutješkom
vjesniku. Oni svojim iskustvima i vama
mogu pomoći. A mi dotepenci ovdje smo

doprinijeti ikakvim pozitivnim pomacima pritiska kao danas. dosta raštrkani, ima nas u svim selima.
u tom pravcu? Evo, sad se nešto događa, ima najava
- Svi su mogli učiniti više. Ja sam osobno SV: Na koji način mislite da bi se da ćemo se bolje organizirati. Ovdje je
u političke stranke izgubio povjerenje. iseljeništvu i potencijalnim povratnicima najteže nama što nemamo šire obitelji.
Političari rade po napucima iz centara mogla dodatno odškrinuti vrata? Što Djeca ne poznaju ni najbližu rodbinu,
moći koji ih dovode na vlast. Oni su bi se to trebalo dogoditi pa da naša strah te da ti se dijete ne oženi i ne uda za
savršeno »odradili« posao na terenu. Što opustjela sela ožive i mislite li da će se rođaka ili rodicu.
se tiče Crkve, meni su oduvijek uzori to ikada zbiti?
bili fratri u najtežim vremenima turskog - Treba razgovarati. Veliki je potencijal SV: Planirate li nove filmske projekte?
zuluma. I Crkva je mogla učiniti više, njen stočarstvo i proizvodnja mlijeka. Tolike su Gdje se mogu kupiti DVD-ovi Vaših
je glas morao biti puno jači prije nego se ledine puste. Kad je moj prijatelj sa mnom filmova?
zlo dogodilo. Kad je puklo, sve je bilo dolazio i to vidio, veli: Vi niste normalni! - Zbog zdravstvenih sam razloga malo
kasno. Mediji isticanjem dobrih primjera Toliko trave propada, a sve se to može usporio. Nisam još završio priču o našoj
mogu puno napraviti, stvoriti pozitivno pretvoriti u mlijeko i onda novac stavit narodnoj nošnji. Materijal je već odavno
ozračje. Ja vjerujem da i u starom kraju u džep. Možda treba one koji žele raditi snimljen i čeka bolja vremena. A DVD-a
ima uspješnih poduzetnika, sportaša, okupiti, vidjeti što ih zanima i upoznati je nešto bilo u samostanu; ima li još, ne
sa suvremenim iskustvima. Ako netko znam.
umjetnika. O njima treba pisati.
 Napisao Fra Drago Perković NOVA STRANKA – STARA PRIČA

Stranka NIčIJE ZEMlJE

U prošloj se godini broj Hrvata
samo u Vrhbosanskoj biskupiji
smanjio za gotovo 3.000.
Prigušeni su glasovi onih koji
se zauzimaju da se taj proces
zaustavi. I dalje se smišljeno
Hrvate dijeli i trpa u nove multi-
kulti stranke i udruge
svoga Hrvata za predsjednika iz reda
partije, koji ispod slike druga Tita zastupa
Hrvate u Sarajevu i BiH. Hrvatima je
darovan prvi čovjek pun apsurda: kršten
je, ali kaže da nije katolik; Hrvat je, a ne
govori hrvatski; išao je kao dijete u crkvu
kad drugi nisu smjeli, a sada kad smije,
njemu se ne ide…
je to iluzija, daleka od života. Svakom
je čovjeku u BiH na vrh glave prazne
priče o ovim i onim slobodama, pravima
i zaštiti, kad nas svakodnevne činjenice
demantiraju. Zadnjih godina se broj
Hrvata u Bosni smanjuje za jednu lijepu
župu. Ljudi se pate u svakodnevnom
preživljavanju, radi se i petkom i svetkom,
bez stalne plaće, osiguranja…, a mnogi
umiru jer nemaju čime platiti liječenje i

O
operacije.
vih se dana bogatoj političkoj
Hrvati u Bosni zadnjih godina uvoze
družini u BiH pridružila nova
svoje pokojnike iz inozemstva, a izvoze
stranka pod znakovitim imenom
svoju mladost, jer ovdje nemaju posla
Naša stranka. Osnivači stranke su
ni perspektive. Ako se nešto ozbiljno
redatelji Ničije zemlje Danis Tanović,
ne promijeni, pred bh. Hrvatima je
Zeničanin s belgijskim državljanstvom,
sudbina plemena Twa iz Ruande, koje je
i Dino Mustafić. Kao i druge stranke, i
u proteklom desetljeću nestalo u ratnom
ova ima svoj ustroj: predsjednik je Bojan
sukobu Hutua i Tutsija. Istovremeno, ovi
Bajić iz Rudog, potpredsjednici Maja
nam iz Sarajeva stalno guslaju istu pjesmu
Marjanović i Boris Divković. Stranka je
o suživotu, budućnosti, demokraciji,
demokratska, višenacionalna, za cijelu
pravima… Prešućuju se ubojstva i
BiH, poštuje sadašnji ustroj i borit će se
šikaniranja, neravnopravna zastupljenost
za ravnopravnost svih naroda i narodnosti
Dobro se prisjetiti nastanka novih stranaka Hrvata u vlasti. Zvuči apsurdno da se u
na ovim prostorima, a posebno za
kod Hrvata u zadnjih desetak godina. 21. stoljeću u Europi netko treba boriti za
ravnopravan položaj Bošnjaka i Hrvata u
Sjetimo se nastanka NHI-a, stranke koja tv- kanal na jeziku konstitutivnog naroda
RS-u i Srba u Federaciji.
je razbila Hrvate po svim šavovima, a kao da je riječ o Kurdistanu. Hrvate u
onda se srozala u vlastitu nemoć i danas javnim bosanskim poduzećima treba
Kad se vidi tko su idejni začetnici stranke
Boga moli da joj netko dadne ruku spasa. tražiti sa svijećom. Na našim javnim
i na što ona cilja prije jesenjih općinskih
Odradila je svoj povijesni zadatak na tribinama hvale nas i zastupaju Bošnjaci,
izbora, vrijedi razmisliti o razlozima
štetu hrvatskih interesa. Tu je i Stranka Srbi i bivši boljševici. I što je najgore, mi
njene pojave. Prije svega, u BiH je
za boljitak, koja je pravi boljitak samo se u Bosni dijelimo na naše i vaše: ako
previše političkih stranaka i nevladinih
Lijanovićima, a njezina je snaga tolika nisi naš, neka ti je Bog na pomoći! Neće 11
organizacija, koje uzimaju velik dio od
da čak ni svojim radnicima koji rade pomoći ni nova Naša stranka, bez obzira
državnog proračuna za sebe, a građani

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

u sibirskim uvjetima ne može pomoći. što je u njoj tajnik diplomant franjevačke
od njih imaju malo koristi. Te nevladine
Sjetimo se i Prlićeve Stranke za Europu teologije i suradnik jednog franjevačkog
organizacije i političke stranke u svojim
– Europa je i dalje predaleko, a stranka časopisa i radija.
statutima imaju divne programe i sve u
se isparila. Dok je bilo para šepurio se
svom članstvu imaju pokojeg drugog
i ramski DAR, propagiran i od grupice Ostaje za vidjeti koliko će nova stranka
kako bi bile multi-kulti, a u biti su
fratara iz toga kraja. Sada kada su pokupiti Hrvata u svoje redove, ali je
prikrivene nacionalne udruge, unučad
potrošili DAR, svoga su djelatnika koji sasvim sigurno da će biti beznačajna za
bivše partije ili eksponenti međunarodne
prima plaću od Bosne Srebrene progurali Srbe i Bošnjake.
zajednice, koja preko njih želi vladati
za tajnika Naše stranke, kako bi ta Vrijeme će potvrditi da u Bosni ima života
ovim prostorima za vlastite gospodarske
stranka bila multi-kulti, pa i alternativa na samo onda kad svi njeni narodi budu
i političke interese.
općinskim izborima. ravnopravni i kad Bošnjak bude Bošnjak,
Kod Bošnjaka i Srba te su nevladine
Srbin Srbin, Hrvat Hrvat, sa svim svojim
udruge i političke stranke po dosadašnjoj
Hrvati kao pravima, jer se samo s čistim računima
praksi bile u službi zaštite interesa svoga
može naprijed. Svaka mimikrija kratkog
naroda. Njihovi se čelnici javno krste ili afričko pleme Twa je daha, ma odakle dolazila. Ovdje
mole fatihu, ali kod Hrvata je to potpuno
budućnost ima budi to što jesi – sve je
druga priča. Zahvaljujući svađi dvaju Da je kod nas normalno stanje, čovjek ostalo manipulacija ljudima i slobodom.
HDZ-a Hrvatima su Bošnjaci izabrali bi se radovao novoj stranci, a ovako sve
 Napisao F. B.

KaKo do ToleRanciJe
i RaVnoPRaVnoSTi u

POKAZATI
odnosiMa kršćana i
MuSliMana u euRoPi

MALO
U Europi se stvara
tzv. »prosvjetiteljski
fundamentalizam« u okviru kojeg

DOBRE
svi – od pijace i dječjeg vrtića,
preko raznih instituta, anketa i
ozbiljnih znanstvenih istraživanja,

VOLJE
analiza historičara, psihologa,
sociologa, žurnalista i orijentalista
pa sve do biskupskih konferencija
i ministarstava vanjskih poslova –
pokušavaju odgovoriti na pitanje:
je li islam europski problem, je li
islam Europi (pa i šire: čitavom
neislamskom svijetu) postao teret?

»Pa dobro, zašto bi to trebao biti toliki
problem? Ako u vojničkoj kuhinji ima
trideset lonaca, zar je teško deset odvojiti
samo za one koji ne jedu svinjetinu?
Hoće ljudi da su sigurni, ne žele jesti
svinjetinu – dobro!!! Daj ljudima to što
žele – i problem je riješen. Treba samo
malo dobre volje pokazati, ništa drugo.
Nije točno da se nije moglo, moglo se je!
Ali, nije se htjelo!«
doduše – ali su ostali!
»Vijest je letjela brže od ptice, brže od
vjetra, brže od munje…« rekao bi Grigor
Vitez. Izgledalo je da je već sve gotovo i da
se samo čeka proljeće kako bi se položio
temeljni kamen pa je vijest odjeknula
kao grom iz vedra neba: odgađa se
početak gradnje još jedne, nove džamije
u Münchenu! Navodno, nešto nije u redu
izdaleka onoliko koliko će biti potrebno.
Pa onda, ako ti se sad naprave minareti, pa
ako ti mujezin počne pozivati na molitvu
pet puta dnevno, pa »ne želim ja živjeti
u Istanbulu, ovo je München«. Onda
se pojavi gradska uprava koja, želeći
domicilnom pučanstvu izići u susret,
kaže: »Bit će minareti, ali neće biti viši
od tornjeva crkve sv. Korbinijana«. A što
se tiče pozivanja na molitvu, uopće ga

T
s papirima! neće biti.
ako mi je krajem osamdesetih, Jesu li u pitanju samo »papiri«?
12
u vrijeme kad su nastupale Džamija će, uvjeren sam 100%, biti
demokratske promjene, a politički izgrađena, makar se početak gradnje i
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

sustav u jugoistočnoj i istočnoj Europi
urušavao se kao kula od karata, pričao
jedan mlađahni oficir bivše vojske bivše
države, komentirajući tadašnji zahtjev
vojnika »muslimanske vjeroispovijesti«
da im se hrana sprema u posebnom
posuđu, tj. u onom u kojem se ne
priprema sa svinjskim mesom. Bio sam
zaprepašten: od tadašnjih oficira (znajući
njihov odnos prema »verskim pitanjima«)
nisam očekivao toliko tolerancije.
Država je propala, vojska se raspala, oficir
je postao i, u međuvremenu, prestao biti
časnik Hrvatske vojske, ali su problemi
vezani uz toleranciju i ravnopravnost
nažalost ostali. U modificiranom obliku,
Džamije u Njemačkoj:
159 do sada + 180 u planu
Gradska uprava (SPD = crveni) galantno
je dala dozvolu za gradnju nove džamije
ne obazirući se previše na prosvjede
lokalnog pučanstva. Ti prosvjedi su
zapravo déjà vu (već viđeno), jer nema te
džamije u Njemačkoj koja je napravljena
bez prosvjeda (trenutno su još prosvjedi
aktualni u Berlinu, Kölnu i Frankfurtu).
Ljudi se dignu, počnu negodovati, žaliti
se. Imovina će im izgubiti na vrijednosti,
kažu, tko će ti sad od Nijemaca kupiti
stan tu, u blizini džamije? Komu ćeš
ga prodati? Osim toga, nema dovoljno
mjesta za parkiranje, nema, zapravo, ni
odgodio par mjeseci. Do sada ih je u
Njemačkoj izgrađeno 159 (u klasičnom
stilu, s minaretima, onako kako su to
muslimanski vjernici željeli), u planu ih
je još 180, pa nema razloga da i s ovom
muslimanskom bogomoljom u Münchenu
ne bude tako. Ono što se iza svih tih igara
i igrica krije jesu dublji, dugotrajniji i ne
baš tako lako rješivi problemi u čijim
temeljima su nespremnost na toleranciju
i prihvaćanje drugoga kao »drugoga«,
integracija ili asimilacija stranaca,
stvaranje paralelnog društva, ustavom
zagarantirano pravo na ispovijedanje
vjere, očuvanje identiteta… i još koješta.
Teroristički napad u Americi od 11. rujna
2001, neredi koji su zadnjih godina dvaput
potresli Francusku, teroristički napadi u
Londonu i Madridu, bezbrojne rasprave
o islamu uzduž i poprijeko europskoga
medijskog prostora, provokativne
karikature i filmovi na račun islama
i Muhameda, kao i ubojstva koja su
uslijedila, po mnogima propala integracija
stranaca u zapadnoeuropska društva, šok
iz V. Britanije o navodno ograničenoj
mogućnosti uvođenja šerijatskog zakona
za muslimane koji žive na Otoku – sve to
upućuje na zaključak da Europa trenutno
nema jasnog odgovora na pitanje: kako se
odnositi prema islamu?
Masovne migracije muslimana prema
zapadnoj Europi svakako su izazov
za čitav kontinent i njegovu kulturu.
Prema nekim procjenama, već sada je
u Francuskoj 15% građana između 16 i
25 godina muslimanske vjeroispovijesti
tako da je, po broju pripadnika, islam
postao druga religija u državi. Naravno,
pri svemu tome nemoguće je isključiti
radikalna islamistička strujanja, čiji će
zagovornici učiniti sve kako bi i one
uistinu umjerene muslimanske zajednice
radikalizirali ne bi li se, prema planu
islamskih fundamentalista, uskoro čitav
»kontinent nevjernika« ravnao prema
zakonu jednoga i jedinoga Proroka.
Ćevapi i sarma – može,
džamija – ne može!?
Ovakve horor-vizije izazivaju histeriju ne
samo kod ne-muslimana nego i kod samih
muslimana koji su po svojim stavovima
umjereniji, spremniji na suživot i
toleranciju. Posljedica: u Europi se stvara
tzv. »prosvjetiteljski fundamentalizam«,
u okviru kojeg svi – od pijace i dječjeg
vrtića, preko raznih instituta, anketa
i ozbiljnih znanstvenih istraživanja,
analiza historičara, psihologa, sociologa,
žurnalista i orijentalista, pa sve do
biskupskih konferencija i ministarstava
vanjskih poslova – pokušavaju odgovoriti
na pitanje: je li islam europski problem,
je li islam Europi (pa i šire: čitavom
neislamskom svijetu) postao teret?
Gdje su korijeni toga problema i kako
ga riješiti? Mogu li europska društva
djelotvorno integrirati svoje građane
muslimanske vjeroispovijesti? Može li
se islam europeizirati? Je li »euro-islam«
sposoban biti most između dviju kultura
i cjepivo protiv islamskog ekstremizma?
Koliko je Zapad sekulariziran, tj. jesu li
mu kršćanske vrednote i njegovi kršćanski
korijeni mnogo važniji nego što to, na prvi
pogled, izgleda u stvarnosti? Mogu li se
uopće, i na kojoj ravni, kršćanstvo i islam
susresti te naći zajednički put u budućnost?
Žele li muslimani samo razgovarati s
kršćanima ili žele i surađivati? Žele li
to, s druge strane, kršćani? Jesu li npr.
Nijemci već usvojili stav: ćevapi i sarma
– može, džamija – ne može!?
U mnogim od odgovora na ova pitanja
vidljivo je da princip oko za oko, zub za
zub ni izdaleka nije pohranjen u arhivu
povijesti etike, nego je itekako prisutan
makar se smatrao zaostalim te današnjem
vremenu i društvu neprimjerenim.
Ima li ovo ikakve veze s nama Bosancima?
Ima – jer smo dio Europe i svijeta. Nema
– jer mi iz Bosne, bili muslimani ili
nemuslimani, nemamo ovakav doživljaj
islama kakav imaju drugi zapadni
Europljani. Primjera radi, u Njemačkoj
su u zadnjih devet godina ubijene 53
muslimanke samo zato jer ili se nisu htjele
udati se za onog koga im je namijenila
obitelj, ili su pobjegle iz braka na koji
su od obitelji bile prisiljene. Ubijene su
da bi se spasila čast obitelji (Ehrenmord
und Zwangsehe, kažu Nijemci). Zvuči
banalno, ali osobno niti mogu niti želim
vjerovati da bi ijedna od tih nesretnica
mogla biti podrijetlom iz Bosne.
To indirektno potvrđuje i turski pjesnik
Zafer Senočak:
»Pravo lice islama ne susreće se na
njemačkoj Konferenciji o islamu. Njega
se susreće u zemljama kao što je Pakistan.
Ovaj islam okreće se protiv svih koji
ne žive po propisima Kur’ana – protiv
demokrata, protiv ateista, a na prvom
mjestu protiv žena. A svijet to gleda kao
paraliziran.«
Njemački biskup: Eh, tako
bih rado slavio jednu misu u
Saudijskoj Arabiji!
Oni koji se danas u Njemačkoj protive
gradnji džamija smatraju da, ovakve
kakve se grade, ne doprinose integraciji
nego getoiziranju i stvaranju paralelnog
društva. Muslimanka iz Turske Necla
Kelek kaže: »To nisu nikakvi molitveni
prostori nego multifunkcionalne
građevine u kojima pripadnik islama
može na jednom mjestu naći sve
ono što nema u vlastitom stanu. Tu
je prostor za molitvu, supermarket,
frizeraj, kavana, turistički biro, škola
za Kuran, pokopno društvo… Kakvu
bi još potrebu trebao imati musliman
da bi se družio s Nijemcima? Nikakvu.
O integraciji u njemačko društvo nema
ni govora.«
Njemački biskupi izjavili su da je Ustavom
zagarantirana sloboda ispovijedanja
vjere više od tolerancije pa je potpuno
bespredmetno razgovarati o tome treba li
graditi džamije. Naravno da treba, kao što
treba uložiti i dodatne napore da bi uzdah
donedavnog predsjednika Njemačke 13
biskupske konferencije – “Eh, tako bih
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
rado slavio jednu misu u Saudijskoj
Arabiji “ – postao stvarnost, a ne ostao
samo pusta želja, iako nas apostolski
vikar za Arapski poluotok upozorava
da smo, kao Europljani, nestrpljivi, da
u arapskom svijetu tijek vremena ima
potpuno drugačiji tempo i da, ako je u
utorak saudijski kralj bio kod pape, to
ne znači da ćeš već u subotu moći slaviti
misu u Rijadu.
»Nadamo se da tornjevi crkve Notre
Dame neće biti tužni ako se od danas s
još jednog tornja budu upućivale molitve
prema Nebu«, izjavio je maršal Lyautey
1926. prilikom otvaranja prve džamije u
Parizu.
Treba samo pokazati malo dobre volje.
Ništa drugo.
 PO SVETOJ ZEMLJI - NA IZVORIMA KRŠĆANSTVA IV.

Najljepša crkva u Svetoj zemlji

sagrađena je na olovskoj zemlji
Fra Bono Tomić, svećenik rodom iz Čatića, boravio je kao hodočasnik prošlog rujna u
Svetoj Zemlji. Tako se uvrstio među nekolicinu hodočasnika iz našeg kraja koji su imali
povlasticu vidjeti Isusovu zemaljsku domovinu i pomoliti se na svetim mjestima iz povijesti
spasenja. Fra Bono je za čitatelje Sutješkog vjesnika perom i kamerom bilježio dojmove
sa svog putovanj. U ovom broju pohodite s njim Maslinsku goru te kuću Ivana Krstitelja

Maslinska gora je uistinu Isusova gora, jer

Pogled na Jeruzalem sa Maslinske gore
Maslinski vrt - masline iz Isusova
vremena’’
14
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
Maslinska gora –
Isusova gora
Pravi susret s Jeruzalemom obično biva
na Maslinskoj gori, koja se smjestila
istočno od grada. Maslinska gora visoka
je 818 metara, pa se stoga s nje pruža
predivan pogled na sveti grad Jeruzalem.
Gora pripada arapskom dijelu grada. U
Jeruzalemu gotovo da i nema miješanih
naselja već se točno zna koji pripada
određenoj etničkoj skupini. S druge strane
Cedronske doline, gledamo u zidine grada
Jeruzalema koje je 1542. podigao sultan
Sulejman na ostacima starih zidina.
Maslinska gora je sveta gora za židove,
kršćane i muslimane. Židovi vjeruju da će
Mesija doći iz pustinje, s istoka, da će se
popeti na ovu goru i da će sići u Cedronsku
dolinu te ući kroz Zlatna vrata u Jeruzalem.
Da Mesija i Židovi ne bi prošli kroz ta
vrata, sultan Saladin dao je vrata zazidati.
je njegova sudbina uvelike vezana za nju.
U njezinu podnožju, u jednoj pećini, Isus
je redovito boravio sa svojim učenicima.
Na njoj stojeći Isus je zaplakao gledajući
voljeni grad Jeruzalem. U Maslinskom
vrtu Isus je proveo svoju zadnju noć, na
istoj gori je uhićen i odveden pred Veliko
vijeće, a zatim pred Pilata, a onda i na križ.
Konačno, Isus je s njenog vrha uzašao na
nebo, svome Ocu, o čemu svjedoči Pismo
(usp. Lk 24, 50-53) i predaja. Od tada je
Maslinska gora za kršćane posebno sveto
mjesto
Dosta rano, već u 2. stoljeću, kršćanska
predaja spominje pećinu na vrhu Maslinske
gore. U njoj je Isus često boravio. Tu je
također često molio a tu je i poučavao svoje
učenike. Euzebije Cezarejski s početka
4. stoljeća izvješćuje kako je Jelena,
majka cara Konstantina, dala sagraditi na
samome vrhu Maslinske gore prekrasnu
crkvu (sam vrh Maslinske gore udaljen je

Ispod Maslinske gore nalazi se najstarije 1,5 km od Jeruzalema). Izgrađena crkva

židovsko groblje na svijetu. Kad Židovi iz
dijaspore osjete da im je blizu kraj života,
dođu u Jeruzalem da bi tu bili pokopani, a
sve u nadi da će biti sasvim blizu Mesiji
Crkvica ‘Dominus flevit - Gospodin je
kad ih on uskrisi i s njima slavodobitno uđe
plakao’ na Maslinskoj gori
u oslobođeni Jeruzalem. No, tu povlasticu
valja i dobro platiti: mjesto pokopa zna
koštati i do milijun dolara. Uočio sam da
Židovi stavljaju kamenčiće na nadgrobne
ploče. Smisao tog čina može se sažeti u
nekoliko riječi: „ja te nisam zaboravio“.
I za muslimane je Maslinska gora sveto
mjesto, jer vjeruju da će na ovom mjestu
biti sudnji dan. Za kršćane je ova gora
sveta jer mnogi vjeruju da će Isus o svom
drugom dolasku, doći upravo na ovo
mjesto.
nazvana je Eleona što bi značilo Maslinova
crkva, odnosno „Bazilika što je sagrađena
na Maslinskoj gori“. Samo kojih 70-tak
metara od crkve Eleona, nalazila se Crkva
uzašašća. Već u 4. stoljeću postojala je
predaja koja je odvojeno smještala pećinu
gdje je bila Eleona od mjesta za koje
se držalo da označava mjesto Isusova
uzašašća. Ta je predaja mjesto Isusova
uzašašća smještala na sam središnji i
najviši dio Maslinske gore. Hodočasnica
Eterija je 383. godine mjesto s kojeg je
Isus uzašao na nebo nazvala Inbomon što
znači „uzvišica“. Već potkraj 4. stoljeća je
na vrhu Maslinske gore izgrađena crkva
koju Eterija, naziva Inbomon.
 „Džamija uzašašća“
Kad su kršćani početkom IV. stoljeća
stekli slobodu, na Maslinskoj gori počinje
cvjetati monaški život. Kraj ovih dviju
crkava je Rimljanka Melanija Mlađa
(+439) dala sagraditi dva samostana,
jedan za djevice a drugi za monahe. No
svemu tome je došao kraj godine 614.
Tada su perzijski vojnici pod vodstvom
Kozroa osvojili Maslinsko brdo, srušili
crkve i poklali djevice i monahe. Ponosno
su pokazivali 1207 kršćanskih glava koje
su odrubili djevicama i monasima. Poslije
ovoga Maslinska se gora više nikada
nije oporavila. Istina, kršćani su poslije
provale Perzijanaca crkve i samostane
obnovili. Ali uskoro dolaze muslimani
Arapi (VII. st.) i nemilosrdno ruše sve
sakralne zgrade pred sobom a kršćane i
židove kolju, izgone, prisilno islamiziraju.
Križari su trošnu crkvu Isusova uzašašća
zamijenili novom koju su dovršili godine
1102. Kapela je bila osmerokutnog oblika.
Sultan Saladin je godine 1187. poslije
osvajanja Jeruzalema, poštedio Crkvu
uzašašća ali ju je pretvorio u džamiju.
Ona je džamijom ostala sve do današnjih
dana. I dan-danas postoji mala „džamija
uzašašća“ na vrhu Maslinske gore. Ona,
međutim, djeluje prilično zapušteno
i nalazi se u vlasništvu pripadnika
muslimanske vjeroispovijesti.

Crkva Svih naroda u podnožju Crkva Uznesenja Marijina na Molitva Očenaša na hrvatskom jeziku
Maslinske gore’’; Slika 365 - ‘’Crkva Maslinskoj gori’ u crkvi ‘’Pater noster’’ na Maslinskoj
Ivana Krstitelja u Ain Karimu gori’

Očenaš na Maslinski vrt u 17. st. kupila

hrvatskom jeziku
Po dolasku križara u Palestinu, krajem 11. i početkom 12.
stoljeća, na ruševinama nekadašnje Eleone sagrađen je manji
oratorij. Uz ovo razdoblje vezan je i nastanak i razvitak nove
predaje što se veže uz ovo mjesto. Prema njoj, Isus na tom
mjestu nije samo poučavao svoje učenike o svršetku svijetu
nego ih je također učio i moliti. Predaja kaže da je Isus na tom
mjestu apostole naučio moliti Očenaš.
dvojica Olovljana
Spuštamo se pješice prema Getsemanskom vrtu. Taj vrt je
zapravo maslinik. Sama riječ Getsemani znači presa za ulje
(hebr. „gat-šemanim“ – „uljni tijesak“). Vjeruje se da su
neke masline iz ovog vrta stare oko 2000 godina i da čuvaju
uspomenu na Isusovu getsemansku muku. Tu je Isus prije
svoga uhićenja molio i tu se krvavo znojio (usp. Mt 26, 36-46; 15
Mk 14, 32-42; Lk 22, 39-54). Već je car Teodozije (379.-393.)

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Godine 1875. ovdje su karmelićani sagradili samostan i
unutar njega crkvu Očenaša. Danas je ta crkva poznata kao
Pater noster crkva. U dvorištu crkve po zidovima su ispisani
Očenaši na raznim svjetskim jezicima. Očenaš na hrvatskom
jeziku nalazi se u samoj crkvi i jedan je od najstarijih,
postavljen je 1914. godine. Tako je na mjestu gdje je nekoć bila
Eleona – Maslinova crkva, sagrađena nova crkva za koju su
svoje priloge dali mnogi narodi. Na taj način spojeno je staro
s novim, najstarija kršćanska predaja s onom novijom. To je
mjesto postalo mjestom molitve za sve ljude i za cijeli svijet.
Silazimo niz Maslinsku goru kako bismo posjetili prekrasnu
crkvicu Dominus flevit („Gospodin je plakao“). Na ovom
mjestu je Gospodin prorekao razorenje Jeruzalema (usp. Lk
19, 41-43). Odavde se pruža prekrasan pogled na stari dio
Jeruzalema. Crkvicu su sagradili franjevci po nacrtu arhitekta
Antonia Barluzzija, godine 1954. Unutrašnjost kapele ima
oblik suze. Arhitekt je dobio specijalnu dozvolu da oltar bude
na zapadu.
ovdje sagradio baziliku. Perzijanci su je godine 614. srušili,
ali su je kršćani poslije obnovili. Muslimani je ponovno ruše u
VII. stoljeću. Po nacrtima arhitekta A. Barluzzija, franjevci su
ovdje sagradili veličanstvenu Baziliku Krvavog Isusova znoja
i posvetili je 1924.
Crkva je poznata i pod imenom Crkva Svih naroda. Svetište
je obnovljeno 1976-1979. Rađena je darovima 12 nacija. To
je jedna od najljepših crkava u Svetoj zemlji. Zanimljivo,
podignuta je na hrvatskoj zemlji. Naime, Getsemanski vrt
i špilja s vremenom su došli u posjed muslimanskih obitelji
što je onemogućilo održavanje bogoštovlja. Od tih neprilika
oslobodila su ih dvojica braće Hrvata, trgovaca iz Bosne:
Pavao i Jakov Brnjaković iz Olova koji su Maslinski vrt 1681.
kupili za velike novce i prepustili ga franjevcima Za oltar u
ovoj crkvi se vjeruje da je to mjesto na koje se Isus bacio i
molio: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša“
(Mt 26, 39).
 Zaharijin hvalospjev ‘Blagoslovljen’
na hrvatskom jeziku u dvorištu crkve
Ivana Krstitelja u Ain Karimu
Silazimo niz 47 stuba do pravoslavne
crkve Uznesenja Marijina koja bi
podignuta na mjestu gdje bio Marijin
grob. Prva je crkva ovdje bila podignuta
već u V. stoljeću. Muslimani su u IX.
djelokrug poslova: stoljeću crkvu srušili, a u XII. stoljeću su
je križari opet sagradili. Nakon križarskog
- akustičNa i suha gradNja poraza muslimani crkvu ruše, ali kriptu
- keramičarski radovi pošteđuju. Godine 1757. nakon krvavih
- molerski radovi pobuna istočnjaka protiv katolika crkvu
franjevcima preuzimaju grčki pravoslavci.
- zidarski radovi
Crkva je danas podijeljena pola-pola:
- poDne poDLoge jedna polovina pripada armenskoj crkvi,
- naDgLeDanJe raDoVa a druga grčkoj pravoslavnoj crkvi
U kući Ivana Krstitelja
PREDRAG MARČIĆ Žurimo isti dan posjetiti i mjesto Ain
Granitzstr. 47 13189 Berlin Karim. Smješteno je 8 km zapadno
16
od staroga dijela Jeruzalema. Ono što
Tel: 0049 (0)30 470 34 285
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
Fax: 0049 (0)30 922 50 126
ovom mjestu daje posebno značenje jest
Mob. 0049 (0)179 321 99 33 činjenica što je ovdje rođen Ivan Krstitelj,
E-mail: bp.marcic@arcor.de Isusov preteča. To je ujedno mjesto gdje
su se susrele Isusova i Ivanova majka –
Marija i Elizabeta. Ain Karim izvorno
znači „vinogradski zdenac“. Evanđelja
ne spominju poimenice mjesta Ivanova
rođenja, osim što ga smještaju u Judejsko
gorje (usp. Lk 1, 39-40). No kršćanska
je tradicija ipak ovdje smjestila rodno
mjesto Ivana Krstitelja. Mnogi misle da
ga treba tražiti u Hebronu ili u Juti blizu
Hebrona. Ali ovakva mišljenja nisu našla
potvrdu u literarnim a niti u arheološkim
dokumentima. No kako god bilo,
kršćanska tradicija već od VI. stoljeća
veže uz ovo mjesto uspomene na Ivana
Krstitelja, Zahariju i Elizabetu.
‘’Pećina rođenja Ivana Krstitelja u
crkvi Ivana Krstitelja u Ain Karimu
U Ain Karimu se zbio susret između Marije
i Elizabete, najvjerojatnije kod zdenca,
kod izvora vode. Na njemu su u srednjem
vijeku muslimani sagradili minaret kako
kršćani tu ne bi sagradili crkvu. U Ain
Karimu postoje razne crkve i samostani,
ali dvije je crkve svakako vrijedno
posjetiti: crkvu Sv. Ivana Krstitelja, u
samom mjestu, i crkvu Pohođenja, malo
izvan mjesta. Naša hodočasnička grupa
bila je u mogućnosti posjetiti samo crkvu
Ivana Krstitelja.
Prva crkva na ovom mjestu sagrađena je
već u 5. st. poput mnogih drugih crkava
u Palestini koje su nikle nakon što je
kršćanstvo dobilo slobodu. Poslije toga
crkva je bila srušena i obnovljena je tek
dolaskom križara u 12. st. Saraceni su je
oskvrnuli, a franjevci su je 1674. obnovili
i odonda je stalno u uporabi. Na lijevoj
strani crkve nalazi se Pećina rođenja Ivana
Krstitelja. Vrlo je vjerojatna pretpostavka
da je pećina sačuvala dio Zaharijine kuće.
Kao što je to bio običaj kod Židova, u
toj je pećini Ivan prema predaji ugledao
svjetlo dana.
Za mjesto Ivanova rođenja i čin pohođenja
Bl. Djevice Marije vezana su dva
prekrasna biblijska hvalospjeva: Zaharijin
hvalospjev „Blagoslovljen“ (Lk 1, 67-
79) i Marijin hvalospjev „Veliča“ (Lk 1,
40-55). Odmah nakon ulaza u dvorište
samostana i kuće nalazimo hvalospjev
„Blagoslovljen“ na hrvatskom jeziku.
Završetak u sljedećem broju
Napisala Vjekoslava Tomić
DREVNI KATOLIČKI OBIČAJ BLAGOSLOVA POLJA ODRŽAO
SE U NAŠEM KRAJU SVE DO DANAS
S bAbOM NA BLAGOSLOV KROZ
SElA PuNA ŽIVOTA
Već stoljećima u našem kraju
obavljaju se obredi blagoslova
polja. Počinju negdje oko 25.
travnja, o blagdanu sv. Marka, i
traju tamo negdje do 13. lipnja –
blagdana sv. Ante.
Svako selo ima svoj blagoslov, a obredi
se drže po grobljima. Budući da se ovdje
od davnina živjelo od zemlje i svog rada,
s puno pouzdanja u Božje proviđenje
molilo se da Bog sačuva usjeve i podari
rodnu godinu. Kako se naš svijet nikad
nije trudio da lomi jezik s malo težim
riječima, tako se i blagoslov polja ovdje
jednostavno zove blagosov. Još kao dijete
hodala sam s babom po blagosovima i
sjećam se kako sam se čudila što se moli
da nas Bog oslobodi od »kuge, gladi i
rata«. Jasno mi je bilo moliti zaštitu od
»munje, grada i zla vremena«, ali kuga,
glad i rat je nešto što je pripadalo prošlosti
i nisam vjerovala da će se to ikad više
ponoviti. A ponovilo se. Sve osim kuge
(ako ne računamo ove naše suvremene
kuge).
Sad znam da je trebalo i treba moliti i za
to.
Poslije molitve na groblju išlo se rodbini
ili prijateljima na ručak. Pred blagosov se
čistila kuća, mela i uređivala i pridkuća
(dvorište). Sve je trebalo biti čisto i
uredno. Spremalo se jelo za goste. Nekad
je to bilo sve jednostavnije. Skuhao bi se
lonac gulaša, zakolji bi se kokoš i ispeci
u tepsiji s rižom, razvila bi se pita – i to
je to. Od slatkiša se obično pripremala
lutma. Od pića se pila samo rakija šljiva.
Kasnije se počelo komplicirati i izmišljati
skupa pića, različita pečenja i razne
slastice pa je blagosov postajao više teret
nego molitva, zadovoljstvo i susret s
rodbinom.
Čini mi se da i sad vidim sve naše goste
koji su redovito dolazili. Uvijek je tu bio
stari rođak Bagavac sa Seoca. On je još
jedini nosio suknene čakšire i gunj i uvijek
je ostajao na konaku poslije blagosova.
Radovala sam se Iliji s Gore i dajidži
Luki iz Zajezde i njihovim zanimljivim
pričama. Tu je još bila uvijek nasmijana
Jelka iz Pudića, ujna Dedićka iz Aljinića,
mamine nevjeste Lukobrka i Megarka,
pa kuma sa Slapnice i još ponetko tko
nije dolazio svake godine. Žene bi djeci
donijele kolač – perece ili paprenjake,
a kasnije kakvu malu napolitanku ili
šećerke (bonbone). Sa sobom su dovodile
i djecu pa smo tako upoznavali i rođake
iz drugih sela. Poslije ručka, prije mraka,
odlazilo se kućama, a poneki su znali
ostati duže uz čašicu pa bi se dugo u noć
čula pjesma.
Kao i do sada, i ovog proljeća po našim će
se grobljima održavati obredi blagoslova
polja. U nekim selima, razorenima ratom,
nitko više ne živi niti se siju polja, ali
dođu ljudi da se pomole, upale svijeće
na grobovima najbližih. Poneki ponesu
bocu rakije, presnaca i meze pa se sjedne,
popriča, ponekad i zapjeva – neka se adet
(običaj) ne ukine.
Ja odavno na naša groblja odlazim samo
na sprovode. Često se sjetim vremena
kad sam s babom tu dolazila na blagosov.
Sjetim se našeg puta kroz rascvjetane
livade, izbeharale voćnjake, obrađena
polja i sela puna života. Sjetim se nekog
drugog vremena i ljudi kojih odavno
nema, ali žive u našim sjećanjima, lijepim
i dragim sjećanjima.
17
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
reportaža Najmlađi mještani sela Poljani: obitelj Kovačević - Bojan, Ivana i mala Severina
Napisao Slaven Katičić

POLJANI:
Obitelj Bojana i Ivane
Kovačević je najmlađa
hrvatska obitelj u Poljanima.
Bojan je povratnik iz
Njemačke, u Kiseljaku je
našao posao, upoznao svoju
buduću suprugu s kojom se
prije nekoliko godina vjenčao
i nastanio u Poljanima. Prije
godinu dana rodila im se kći
Severina, najmlađe i jedino
hrvatsko dijete u Poljanima,
prvo rođeno poslije rata u
ovom nekada velikom selu

severina – prvo hrvatsko dijete

poslije rata rođeno u poljanima
P
rije godinu dana, točnije 8. travnja djedu Šikoti i babi Kaji, a Bojan se u obzira na sve ostanu živjeti u Poljanima.
2007, u crkvi sv. Ivana Krstitelja međuvremenu pobrinuo da o njemu Ivana za sebe kaže da Poljane voli više od
u Kraljevoj Sutjesci krštena je brigu povede i Ivana Anić iz Kiseljaka. mnogih koji su tu rođeni i da se ne osjeća
prelijepa djevojčica po imenu Severina Za to vrijeme on danas voli reći kako su ništa manje Poljankom od bilo koga.
Kovačević. Netko će zapitati: »Pa, što je umjesto njega i Šikote neki drugi brinuli
tu posebno?« Krštenja su nekoć u našem brigu: hoće li se naviknuti u Poljanima,
kraju bila uobičajen događaj, svake hoće li, koliko i do kada opstati. Bojan Kovačević
18 subote, i uvijek po nekoliko. Nažalost,
danas je to kod nas rijedak događaj pa je Bojan je u međuvremenu počeo
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

to razlog da im se od srca radujemo, čini preuzimati i druge obveze: kao jedan

mi se i više nego prije.
Severina je prvo poslijeratno katoličko
i hrvatsko dijete koje je rođeno u
Poljanima, tu prve korake napravilo,
tu živi i tu će živjeti. Naravno da se
mogla roditi drugdje, ali rodila se baš u
Poljanima. Iako je priča počela govorom
o Severini, ovo je u biti priča o njezinim
roditeljima Bojanu i Ivani. Bojan, kojeg
se sjećaju kao veselog dječaka kojem,
dok je bio mali, nije bilo mrsko »lanut’«,
a takav je iz Poljana pred sam rat odveden
u Njemačku, vratio se nakon rata u
svoje selo kao pristojan i perspektivan
momak. Vraćajući se u Njemačku na
posao, roditelji su ga povjerili na brigu
od važnijih poslova koje treba obaviti
učinilo mu se ono što se nekada u narodu
nazivalo dug prema domovini. Taj veliki
posao uspješno je odradio i odslužio svoje
u vojnoj komponenti Hrvatskog vijeća
obrane – HVO, u Čapljini.
Nakon vojske uslijedila je 2005. i ženidba.
Ivana više nije bila Ivana iz Kiseljaka,
nego je postala Ivana iz Poljana, kako
i ona sama voli kazati. Naravno, nakon
vjenčanja uslijedile su i druge obveze,
valjalo je planirati budućnost i obitelj.
Jedno vrijeme, radeći u Kiseljaku,
svakodnevno su putovali iz Poljana do
Kiseljaka i natrag, odbijajući ponude za
preseljenje u Kiseljak i odlučujući da bez
Bit će Kaja u Poljana – ako
Bog da!
U međuvremenu se rodila i mala
Severina – licem na blagdan kraljice
Katarine, 25. listopada. Iako je sama
sebi donijela ime, kako kaže naš narod,
nije se imenom pridružila Katama ili
Kajama, što su joj baka i prabaka, nego
je dobila suvremeno ime. Bojan je
odlučio da bude tako s prvim djetetom.
Dadne li Bog zdravlja, bit će još Kaja u
Poljanima: život je tek počeo.
Danas, Ivana brine o Severini, a Bojan
je u međuvremenu postao privatnik
i ne idu svaki dan u Kiseljak, nego iz
Kiseljaka sve češće dolaze kod njih
u Poljane, ali i u radnju u Kakanj.
Prošle godine Bojan je registrirao
firmu Folija pak pa se bavi prodajom
papira i folija te izradom reklama i
sitotiska. Kako sam kaže, uhodao se u
posao, zadržao dobar dio ranijeg posla
iz Kiseljaka, ali sada najviše surađuje
s kakanjskim firmama. Na pitanje što
i kako dalje, kaže da je zadovoljan: i
količinom posla, i naplatom urađenog,
kao i novim poslovnim i prijateljskim
poznanstvima s mnogim ljudima iz
Kaknja i okolice.
Veli nam da ove godine očekuje
dobiti građevinski materijal i započeti
graditi obiteljsku kuću u Poljanima.
Ne namjerava nigdje drugdje: tu mu je
ipak najbolje i – što je najvažnije – tu
vidi svoju perspektivu. Strastven lovac
kao i djed mu, veli da mu je posebno
zadovoljstvo što može, kad god poželi,
obići draga i posebna mjesta, a ponešto
se i ulovi.
Tko god zna Bojana, zna ga kao osobu
vesele naravi kakvu imaju samo sretni
i zadovoljni ljudi. A Bojan je upravo
takav.
Otkrijte tragOve bOsanskOg kraljevstva
Započeo novi projekt
u Kraljevoj Sutjesci
P
rojekt Tragovima bosanskog
nasljeđa, koji se provodi i na
području lokalne zajednice
Kraljeva Sutjeska, službeno je otpočeo
1. ožujka poslije završenih pripremnih
aktivnosti, započetih još u studenom
2007.
Početak aktivnosti unutar 10 lokalnih
zajednica na području nekadašnje
srednjovjekovne Bosne najavljen je
prigodnom ceremonijom u sarajevskom
Narodnom kazalištu 27. veljače ove
godine.
Ceremoniji su nazočili predstavnici deset
zajednica koje su obuhvaćene projektom:
Travnik, Visoko, Kraljeva Sutjeska,
Prusac, Vranduk, Vareš, Tešanj, Maglaj,
Jajce, uključujući načelnike navedenih
općina i koordinatore projekata.
Događaju je prisustvovalo nekoliko
diplomatskih predstavnika te članova
Europske komisije u BiH.
Predstavljanju kulturnog bogatstva
središnje Bosne značajno su doprinijeli
muški vokalni ansambl Bassett iz
Sarajeva, Hrvatska folklorna skupina
Svečana promocija projekta
Tragovima bosanskog nasljeđa
Bobovac iz Čatića te čibučar iz Visokog.
Gošće iz Kraljeve Sutjeske, obučene u
tradicionalnu narodnu nošnju, pobrale
su simpatije prisutnih kada su u punoj
dvorani Narodnog kazališta u Sarajevu
zapjevale Bosno moja.
Projekt Tragovima bosanskog kraljevstva
implementira Fondacija Mozaik, a ima
za cilj promociju ovih gradova kao 19
kulturnih i turističkih destinacija u BiH
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
te poboljšanje turističke konkurentnosti
BiH i privlačenje gostiju iz drugih
država.
Ukupna vrijednost projekta je 550.000
eura. Glavni financijer s 300.000 eura je
Europska komisija, dok je ostatak velikim
dijelom pokrivaju navedene općine.
Za Kraljevu Sutjesku unutar navedenog
projekta planira se obnova krova Doma
kulture, gdje su smješteni Turistički info
ured i suvenirnica, te izgradnja sutješke
česme, u ukupnoj vrijednosti od oko
15.000 eura.
SV online
 I OVO JE BOSNA I HERCEGOVINA:
komentar

reklamiranje pobačaja i
kontracepcije na radiju
Napisao Srećko Bratić

i na vratima liječničke ordinacije?!

na Bht1 ima onaj simpatični video
uradak promotivnog karaktera koji,
uz glazbu iz filma Kod Amidže Idriza i
slogan I ovo je Bosna i Hercegovina,
prikazuje poznate i manje nepoznate
prirodne i kulturne ljepote naše zemlje.
reklamiranje pobačaja i kontracepcije
na jednom našem lokalnom radiju
koje sam nedavno čuo, a potom i vidio
uredno ispisane među liječničkim
uslugama na pročelju ginekološke
ordinacije u srednjobosanskom
gradiću, također bi trebalo dobiti svoje
mjesto u bh promotivnom uratku jer
očito: I to je Bosna i Hercegovina
– na žalost.

uvši reklamu, nisam mogao vjerovati

svojim ušima jer kao i većina svijeta
radio slušam usput. Zaprepašten zbog
Č Termin
u ordinaciji Smrti
Sarajeva dr. B. N., a osim njih dvojice,
povremeno ordinira i dr. V. M, također iz
Sarajeva. Nastojao sam biti što izravniji
takva načina oglašavanja liječničkih pa sam ih bez ikakvog ustručavanja
usluga, ipak uspijem dograbiti telefon jednostavno zamolio da u ime života
i na brzinu ukucam brojeve telefona pobačaje više ne čine. Upoznao sam ih u
izdiktirane na kraju oglasa pa žensku najkraćim crtama o kršćanskom nauku o
osobu koja mi se javila upitam jesam pobačaju priloživši nekoliko s interneta
li dobro čuo. »Jeste, dobro ste čuli«, skinutih stranica iz Katekizma Katoličke
20 odgovori mi. Bila je to zapravo medicinska crkve (članci 2270-2275) te ih upozorio
sestra koja me je strpljivo, iako s dozom da, ukoliko su katolici, a sudjeluju u
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

čuđenja saslušala te prihvatila moj protest pobačaju, sukladno crkvenom zakonu,

i ponudu da dođem osobno i s osobljem upadaju u unaprijed izrečenu kaznu
ordinacije popijem kavu na tu temu. Onda izopćenja iz Crkve.
sam nazvao i radiopostaju te zamolio da Naime, Crkva to smatra ozbiljnim
izmjene takav oglas. Moj jedini argument grijehom. Nisam se kod toga čak libio ni
bio je da se radi o nečasnoj i bešćutnoj liječnika podsjetiti da život ljudskog bića
ponudi, jer je pobačaj ubojstvo nerođenog počinje začećem, što sam argumentirao s
djeteta, a kontracepcija nemoralno nekoliko internetskih adresa s uvjerljivim
sprečavanje začeća. Zar smo zaista dotle fotografijama u prilog toj tvrdnji.
došli da ovakve, u najmanju ruku, u
javnosti dvojbene postupke tako javno Kod liječnika, koji je o svim vidovima
oglašavamo, pitao sam sebe i novinare? pobačaja zapravo morao biti informiraniji
Uvažili su spremno moj apel i isti dan iz S istim sam argumentima jedne od od mene, bilo je primjetno odsustvo
oglasa za ginekološku ordinaciju izrezali narednih večeri bez posebno dogovorenog svake pa i najmanje ćudoredne prosudbe
sporne dijelove. Ionako su ga emitirali jer termina otišao i u ginekološku ordinaciju. o činjenju ili nečinjenju pobačaja. Njegov
je plaćen, a ne jer bi se s njim slagali, i Ljubazno su me iako s iznenađenjem ravnodušni stav o tome bio je hranjen
sami su mi potvrdili da su bili u dilemi je primili sestra M. iz Fojnice i dr. N. H. iz zahtjevima posla odnosno željom da se
li u redu to tako puštati u eter. Sarajeva. Vlasnik ordinacije je liječnik iz naručiteljima usluga iziđe u susret.
Takav pristup časnoj liječničkoj
profesiji učinio mi se odviše zanatski,
pa sam liječnika podsjetio na uzvišenu
Hipokratovu prisegu, kojom se liječnici
još od IV. st. prije Krista obavezuju
između ostaloga i da neće činiti pobačaje.
Kako ime njihove ordinacije na latinskom
jeziku znači život, podsjetio sam ih da
bi, nastave li vršiti pobačaje, ime Život
trebalo promijeniti u Smrt.
Uvjeravajući me da pobačaji nisu često
tražene usluge kod njih, obećali su ipak
da će o mom posjetu obavjestiti vlasnika
ordinacije. Upozorili su me ipak da se
pobačaji u Sarajevu obavljaju na sedam
ili osam ovakvih mjesta.
Pišući ovaj tekst ponovno sam nazvao
ordinaciju Život i ponovno se javila s. M.
Pitao sam je je li vlasniku prenijela moju
molbu i hoće li on glede toga što poduzeti?
Priznala je međutim da su neke pobačaje
u ordinaciji radili, ali veoma rijetko te da
će uskoro od toga posve odustati. – Ovo
je mala sredina pa naši radije odlaze u
Sarajevo i to tamo obavljaju, kazala je na
ovu temu stidljiva Fojničanka.
Jedna Ukrajina manja svake
godine zbog pobačaja!
Pobačaji naravno nikome više, nažalost,
nisu nikakva novost. Po bh. bolnicama
obavljaju se za sto maraka, a po Hrvatskoj
za nekoliko tisuća kuna. Zakonski su
dopušteni u gotovo svim europskim
zemljama do ovog ili onog tjedna u
trudnoće: u BiH do desetog tjedna, u
Hrvatskoj do osmoga, poslije čega treba
tražiti dopuštenje liječničke komisije.
U katoličkoj Poljskoj, prema zakonu koji
je bio na snazi prije nekoliko godina,
pobačaj se legalno mogao izvršiti samo
u slučaju opasnosti za majčin život,
silovanja, incesta ili teškog oštećenja
fetusa. Za nezakoniti pobačaj bila je
predviđena kazna zatvora do dvije godine
za liječnike, dok su majke oslobođene
kaznene odgovornosti.
Procjenjuje se da se u cijelom svijetu
godišnje obavi 42 milijuna pobačaja!!!
(Toliko stanovnika imaju skupa
Španjolska i Slovenija, primjerice). Od
ove brojke samo u SAD-u ih svake godine
bude milijun i 200 tisuća! (kao Zagreb i
Sarajevo zajedno!) Srećom, i u svijetu i
u Americi ta je brojka u zadnjih godina,
ipak u opadanju.
U svijetu je 1995. bilo čak 46 milijuna
pobačaja (jedna Ukrajina) a u Americi
1990. godine – 1.600.000. (Luksemburg,
Malta i Crna Gora imaju otprilike toliko
stanovnika). Od tisuću američkih žena,
19 ih je u 2005. pribjeglo pobačaju kao
načinu reguliranja neželjene trudnoće.
U istočnoj Europi približno polovica
trudnoća završi pobačajem. U Hrvatskoj
ih je godišnje po službenim podacima
11 tisuća (kao jedna Crikvenica) dok
bi broj nezakonitih pobačaja u lijepoj
našoj mogao biti i do 30 tisuća (kao grad
Vukovar danas).
Istodobno, Hrvatska je svake godine
siromašnija za barem desetak tisuća
umrlih, koliko je njen demografski minus
zbog manje poroda u odnosu na broj
umrlih. Naši svećenici i biskupi u BiH
već su nas navikli na redovite žalopojke
kako je svake godine sve manje rođene
djece, a po našim župama sve više starijeg
svijeta pa onda i umrlih. Sarajevska
nadbiskupija na primjer zbog više umrlih
nego rođenih svake godine ostane bez
jedne natprosječno naseljene župe od
kojih tri do pet tisuća. Kontracepcija pa i
pobačaji uz iseljavanje nesumnjivo tome
dadnu najveći doprinos.

Nerođena djeca su najugroženija ljudska bića

nepobitna je činjenica da
život počinje začećem, tvrdi u
teološkom časopisu obnovljeni
život istaknuti hrvatski pedagog
dr. ante Vukasović. tim činom
nastaje novi život konkretne i
su najnemoćnije, najugroženije
i najmasovnije žrtve suvremene
civilizacije smrti. stoga, u
najkraćem mogućem vremenu
treba dokinuti iz komunizma 21
naslijeđeni Zakon o zdravstvenim

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

genetski točno određene ljudske
osobe. ona, kao i sva druga
ljudska bića, ima apsolutno i
nepovredivo pravo na život.
pobačaj je ubojstvo nerođenog
djeteta. s biološkoga motrišta je
nijekanje života, s općeljudskoga
– nemoralno djelo, s pravnoga –
zločin, s religijskoga – grešan i
protukršćanski, a s nacionalnoga
– protuhrvatski čin. nitko ne može
imati pravo na legalno ubijanje
nerođene djece. takav čin je izvan
morala, izvan ljudskih prava, pa
zato mora biti i izvan zakona.
unatoč tomu, nerođena djeca su
najugroženija ljudska bića. ona
mjerama za ostvarivanje prava
na slobodu odlučivanja o rađanju
djece, kojim je 1978. legaliziran
pobačaj, a zakonski treba
podržati u hrvatskom državnom
saboru već prihvaćeno načelo
o moralnoj, zakonodavnoj i
zdravstvenoj zaštiti ljudskoga
života od začeća do naravne
smrti. to je kategorički imperativ
našega održanja, naše savjesti i
svekolikoga napretka, ustvrdio
je ovaj sveučilišni profesor i
autor brojnih stručnih knjiga i
znanstvenih članaka. poučno
dakako i za nas u Bih.
niz sokak
SJEĆANJA NA KRALJEVU SUTJESKU
I NJEZINE VRIJEDNE LJUDE 20. STOLJEĆA:
Napisao Mijo Šain

MAJSTOR
FRANC BLAŽUN
U samom mjestu Kraljeva Sutjeska majstor Franc je
uživao veliki ugled kod franjevaca i mještana. S obzirom
da nije bio oženjen i da je nosio građansko odijelo,
mnoge su djevojke, potajno u njega zaljubljene, u njemu
gledale priliku za udaju Franc Blažun

N
a putu zvanom Klanac, koji se
na ulazu u Varoš odvaja na lijevu
stranu prema lokalitetu Ježevice,
s desne strane se nalazila stara prizemna
kuća Franca Blažuna. Bila je od šepera,
pokrivena šindrom, s malim prozorima i
s pogledom na Varoš. Ulaz u kuću bio je
s puta.
Franc Blažun bio je porijeklom Slovenac,
rođen 1897. u Kranju. Kao mladić 1918.
dolazi u Kraljevu Sutjesku i zapošljava
se u franjevačkom samostanu. Sa sobom
donosi električnu turbinu. U to vrijeme
oživjela je ideja da se u neposrednoj
blizini samostana, na planinskoj rječici
Trstionici podigne manja hidrocentrala i
da se samostan osvijetli.
22
Električnu turbinu – jačine 110 kW – prvo
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
u blizini samostana građena je 1919-
1920, kada je fra Augustin bio profesor
u Visokom. Može se pretpostaviti da je
on u tom pothvatu sudjelovao, ali mu se
može pripisati.
O tome je u samostanskom ljetopisu
fra Stjepan Ikić (1848-1824) zapisao:
»Godine 1919. postade u ovom samostanu
gvardijan o. Dominik Pavlović, rodom
iz Pavlovića kod Kraljeve Sutjeske. Iste
ove godine 8. kolovoza bila je oveća
sjednica otaca ovog Distrikta, na kojoj
postavi spomenuti gvardijan svoju želju
da bi se načinila na Trstionici elektrana za
samostan koja bi rasvjetljivala samostan i
tjerala mlin. Da se udovolji ovoj postavci,
određeno je da se proda stabla crnogorice
na Javorju i ona koja se nalazi među
Poljicem i Varešom.
Gvardijan prodade šumu trgovcu Finciju
iz Sarajeva za 500.000 kruna pa otpoče
pripravljati zemljište za elektranu, poruši
vodenicu – mlin koji je mljeo sa dva
žrvnja, i na mliništu sazda zgradu za
elektranu, mlin i dr.«
Struja u Kraljevoj Sutjesci
zasvjetlila 1921.
Električna hidrocentrala izgrađena je
na lijevoj obali rijeke Trstionice i bila
je na kat. Bila je od lomljenog kamena
u kombinaciji s betonom, pokrivena
crijepom, na dvije vode, izvana i iznutra
ožbukana i okrečena u bijelo. U prizemlju
i na katu bila su po dva prozora s pogledom
na rijeku, napravljeni od željeznih okvira
i ostakljeni. Ulaz u hidrocentralu bio

je isprobao na starom gvardijanovu mlinu je s lokalnog puta Kraljeva Sutjeska –

koji se nalazio na lijevoj obali Trstionice,
na Milankovcu, ispod sjenokosa. I tako je
samostan dobio prvu električnu struju od
svog starog mlina samo da se uvjeri kako
funkcionira turbina.
Hidrocentrala na Trstionici
U vezi s izgradnjom hidrocentrale, fra
Vitomir Slugić je u svojim pribilješkama
o fra Augustinu Maliću naveo i ovo:
»Govorilo se da je potočnu elektranu
napravio upravo fra Augustin svojom
domišljatosti da u njoj bude i mlin«.
Međutim, činjenice su drugačije nego
što se govorilo. Spomenuta elektrana
Molba seoske općine
Kr. Sutjeska iz 1921.godine
Ratanj.
U prizemlju hidrocentrale, na betonskoj
podlozi, nalazila se ugrađena elektro-
turbina koja je koristila slobodan pad
vode, a dalje se kožnim remenom pokretao
dinamo-stroj, preko kojeg se proizvodila
istosmjerna struja od 110 kW.
Pored turbine u prizemlju se nalazio i mlin
za mljevenje žita za potrebe samostana.
Na katu hidrocentrale bila je stolarska
radionica, gdje su imali jednu kružnu
pilu, cekular za rezanje oblovog drveta i
daske, koji je bio vezan širokim kožnim
remenima, a pokretao se s dinamo-stroja.
Iz jednog dokumenta od 10. svibnja
1921. saznajemo da je Općina Kraljeva
Sutjeska uputila molbu samostanu u
vezi električne rasvjete ulica, trgova i
pojedinaca. Stoga se godina 1921. uzima
kao godina kada se naselje Kraljeva
Sutjeska počelo elektrificirati.
Prva električna sijalica zasvjetlila je u
kući Joze Radića Talijanovića zvanog
Jozurica i njegove braće Bone i Ivana koji
su živjeli u jednoj kući, a zatim u kući
Stjepana Mikeljevića zvanog Kovačić,
sutješkog ugostitelja i kovača. Poslije
njih struju su u svoje kuće uveli i ostali,
svatko prema svojim mogućnostima.
Francov prvi motocikl u
Kraljevoj Sutjesci
Glavni majstor u hidrocentrali i samostanu
bio je Franc Blažun, koga su svi od
milja zvali »majstor Franc«. Bilo je u to
vrijeme školovanih zanatlija. Po svome
radu bio je vrlo talentiran i odgovoran
u poslu. Dobro je poznavao elektroniku,
mehaniku i stolariju. Razveo je većinu
električnih instalacija u samostanu i
osvijetlio crkvu, a kasnije je po želji
pojedinaca elektrificirao kuće u Kraljevoj
Sutjesci.
Osim elektronike, vrlo dobro održavao je
i samostansku stolariju. Poznato je da je
za potrebe crkve u Vukanovićima, tada
filijali župe Kraljeva Sutjeska, napravio
oltar sv. Ante. Po pričanju drugih dobro
se razumio u mehaniku. Jednom je tako
sam sebi, od dijelova drugih motocikla,
napravio motocikl s kojim je došao iz
pravca Čatića te uz veliku buku ušao u
Kraljevu Sutjesku. Svi su se tome čudili
dok su za njim trčala djeca. Bio je to prvi
motocikl koje se pojavilo u Kraljevoj
Sutjesci.
Francove stolarske čarolije
U hidrocentrali je uz majstora Franca
radio i mještanin Augustin Šarić zvani
Strijičkin (naziv po majci iz sela Strijica
iz Vareša), inače stolar, a razumijevao
se i u druge poslove. Bio je desna ruka
Majstoru Francu. Osim njega radio je tu i
mještanin Pavo Pavlović – Nakić. Pričalo
se, navodno da je kod majstora Franca
stolarski zanat završio mještanin Nikola
Janjić, koji je i sam kasnije u svojoj kući
otvorio stolarsku radionu.
U stolarskoj radioni koja se nalazila
na katu hidrocentrale, majstor Franc i
njegovi pomoćnici izrađivali su stolariju
za samostan, za mještane Sutjeske i drugih
mjesta, a po narudžbi su pravili stolariju,
vrata, prozore, namještaj. I danas ima
živih mještana koji još uvijek posjeduju
neki njihov stolarski proizvod.
Dva braka i desetoro djece
U samom mjestu Kraljeva Sutjeska
majstor Franc uživao je veliki ugled
kod franjevaca i mještana, a obzirom da
nije bio oženjen i da je nosio građansko
odijelo, mnoge su djevojke u njemu vidjele
priliku za udaju i bile u njega potajno
zaljubljene. Prvi put se oženio u 22.
godini života 1919. godine mještankom
Anicom Trgovčević – Ježić, kćeri Pere
zvanog Perunica, a sestrom Pere zvanog
Peran i Ive zvanog Ivun, kasnije uglednih
sutjeških mesara. U miraz mu je donijela
kuću i jedan dulum zemlje uz nju.
U braku s Anicom rodilo mu se sedmero
djece: Marija, Ivan, Petar, Katica, Katica,
Josip i Čedo-Borislav. Od sedmero djece
četvero je umrlo u prvim godinama
života, a preživjeli su Marija, Ivan i
Katica. Godine 1930, u porodu zadnjeg
djeteta umre mu žena Anica, za koju se
pričalo da je bila uredna i lijepa, a umrla je
mlada. Drugi put se oženio 1933. godine
Ljubicom Mijić iz Bulčića kod Kraljeve
Sutjeske, koja je u to vrijeme služila u
Varešu kod uglednih vareških
trgovaca Obrdalja.
U braku s njom imao je troje djece:
Ivanku, Veroniku i Vladimira. Ivanka je
umrla u prvoj godini života, a djetinjstvo
su preživjeli Veronika i Vladimir.
Kumovi djeci majstora Franca bili su
ugledni ljudi iz Kraljeve Sutjeske: Anto
Dusper zvani Antelja, posjednik, te
njegova žena Luca, zatim gostioničar
Franjo Šain, zemljoradnik Marijan
Pavlović i Josip Petrak iz okolice Kraljeve
Sutjeske.
Kad su djeca postala punoljetna, otišla
su svatko svojim životnim putem. Djeca
iz prvog braka doživjela su sljedeće
sudbine:
- Ivan, zvani Ivica, i Katica nestali su u
svibnju 1945. godine na križnom putu;
- Marija, zvana Mara, udala se za Augusta
Rojnicu, obućara iz mjesta Dolac kod
Travnika, koji je poslije II. svjetskog rata
radio u Sutjesci.
Djeca iz drugog braka:
- Veronika, zvana Vera, udala se za Karla
Topića iz Prozora;
23
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com
S lijeva na desno sjede:
Ilija Trgovčević-Malanov, Anto
Dusper-Antelja, Franc Blažun
i Stjepan Rodić-Radan
- Vladimir se oženio Marom Laštro iz
Donjeg Paleža kod Kiseljaka. Umro je
mlad u 30. godini života, a iza njega su
ostali žena i dva sina.
 Oslobođenje
nije mogao preživjeti
Po svršetku II. svjetskog rata nove
vlasti nisu blagonaklono gledale na
objekte u vlasništvu vjerskih zajednica
i pojedinaca. Hidrocentrala, koja se u
narodu zvala Crkvena centrala, radila
je do 1948, kada je nacionalizirana i
zapečaćena. Nove vlasti nisu poduzele
ništa da se ovakav povijesni objekat, prvi
u Visočkom srezu, sačuva od zaborava.
Postupno je nebrigom potpuno uništen,
a dijelovi hidrocentrale su otuđeni na sve
četiri strane. Posljednji put miniranjem
ostataka pri izgradnji betonskih podzida
za cestu Sutjeska – Ratanj.
Danas se još uvijek raspoznaju ostaci
objekta zarasli u korov. Bilo je govora
prije nekoliko godina da se na istome
mjestu planira podići nova hidrocentrala
koja bi besplatnom strujom napajala
samostan, a višak tako proizvedene
struje slala u Sutjesku. No, potencijalni
investitori su se se povukli i priča je
pala u zaborav.
U zadnjim godinama života, ne mogavši
prežaliti tragični nestanak svoje djece
Ivana-Ivice i Katice, majstor Franc
počinje pomalo obolijevati te umire u
Kraljevoj Sutjesci jedne rujanske noći
1953. u 60. godini života. Pokopan je
na mjesnom groblju Trgovišće.
24 Poslije muževe smrti muža njegova
žena Ljubica prodaje kuću i zemljište u
24. www.kraljeva-sutjeska.com
Kraljevoj Sutjesci svome susjedu Mati
Radiću Matojici i s obitelji preseljava u
Čatiće. Novi vlasnici srušili su kuću.
Danas, poslije toliko godina, u Kraljevoj
Sutjesci još uvijek postoji sjećanje na
majstora Franca. U Čatićima stanuju
njegovi unuci Tomo i Franc koji
podsjećaju na djeda, posebno Franc
Sutješki vjesnik, broj 21.
koji nosi djedovo ime, a radi kao vozač
autobusa u Centrotransu. Igrom slučaja,
i njega kao vozača njegovi putnici
nerijetko oslovljavaju kao i djeda mu –
majstor Franc.
Napisao Milo Jukić
(ULOMAK IZ
NEOBJAVLJENOG
ROMANA)
Č
udni su bili ti Vukovi i to je svatko
znao. Malo kome od njih, a obično
su nastupali u čoporu, moglo se
ugoditi. Zbog toga je i Mario Brankić,
kao i ostali iz zapovjedništva brigade, bio
najsretniji dok su Vukovi boravili negdje
izvan grada, na crti ili drugdje, mada je i
tu znalo doći do problema.
Ako, naime, na crti nije bilo borbe, a oni
bili tu, problema je znalo biti više nego
kad Muslimani krenu k našim crtama.
Debelog malog Karadžu, gradsko dijete s
Ilidže, apsolventa elektrotehnike koji je sa
starcem zvanim Kustura i kobilom Zekom
dijelio hranu vojnicima koji su dežurali u
rovovima na Gradini, jednom su, nakon
podjele ručka, zadržali i to zbog banalnog
razloga: Karadža nije znao da se konja, u
ovom slučaju kobilu Zeku, može i treba
jahati isključivo uzbrdo – ne, njemu je
bilo sasvim logično da jaše kad Zeka
krene s Gradine, a da je uzbrdo samo drži
za rep, kako bi se lakše popeo do Gradine.
I onda su mu Vukovi (ne svi, ali to ionako
ne igra ulogu!) organizirali tečaj jahanja
strmim puteljkom kojim se pružala crta:
kažu da je Karadža više od sto puta sišao
puteljkom iza Zeke, a zatim se penjao
na samar i jahao do najviše točke, nekih
tristotinjak metara. Neki su čak predlagali
da se na crtu dovede i Lucinka, da održi
Karadži tečaj jahanja, ali to je bilo malo
teže izvodivo. Kako su Zeku više puta
podbadali, dražili, a i pucali joj iznad
glave, na kraju se i Zeka pobunila, zbacila
Karadžu i pobjegla preko linije. Manijerke
s ostacima čorbe, koje su cijelo vrijeme
bile na Zeki, također su sletjele, zavaljale
se i, kažu, jureći stranom ispod Gradine,
umalo poubijale trojicu izviđača koji su
se prečicom vraćali sa zadatka. Jadni je
Karadža morao preko linije po Zeku, a
nije smio; jedni Vukovi su ga nagovarali da
ide i da će, ako Zeka nastrada, pred vojni
sud, a drugi su ga ozbiljno savjetovali da
mu je bolje sačuvati glavu, makar završio
i u zatvoru, a sa Zekom što bude. Karadža
poglavlje
XIII.
se na kraju rasplakao i krenuo preko crte,
gdje se minama ni za broj nije znalo, pa je
čak nastavio ići i kad je Zeka, prethodno
provirivši iza jedne stijene, odlučila
vratiti se.
Jedva su ga zaustavili u naumu da
prekrati muke, ali je nastradao već
sutradan, nakon što je u stožer javljeno
da bojovnicima na crti, koju su Vukovi
u međuvremenu napustili, večera uopće
nije stigla. Zapovjednik Brankić poručio
je preko Ernesta, svoga posilnog, da mu se
Karadža odmah nacrta u uredu. Karadža
se doista nacrtao, ali se toliko zbunio
pred zapovjednikom da je – valjda i što se
plašio da bi mu Vukovi mogli zamjeriti,
svu krivnju svalio na Zeku.
– Ja sam, gospodine zapovjedniče, već
htio tražiti prijavak kod Vas: naša Zeka
se u posljednje vrijeme vrlo asocijalno
ponaša i… – Tu je, upravo kad je skupio
malo hrabrosti ili mu se to načas samo
učinilo, grubo prekinut od Brankića koji
ga je izbacio iz ureda uz takvu dernjavu
i psovke da su se oni koji su se zatekli
u hodniku brzo nestali iz vrata svojih ili
tuđih ureda, već kako je kome bilo bliže.
Iako ih nije odao, Vukovi, koji su se
Brankića plašili mnogo manje nego
on njih, već su smišljali nove šale s
Karadžom. No, stvar je spasio Kustura,
omaleni sijedi starac, ne baš sasvim
pametan, koji je Vukovima, čim su, i jedni
i drugi, i konjovodci i ratnici, stigli na
Gradinu:
– Nemojte vi više dirati mene i Karadžu
pa vam se ja više neću pišati u čorbu!
Eto, je l’ može tako, aaaa? – otegnuto je
zapitao Kustura. Manijerke su opet letjele
nizbrdo, ovaj put brže, jer su bile pune
čorbe. Srećom, nikoga nije bilo na stazi
ispod linije, inače je popis bojovnika koji
su dali život za obranu domovine mogao
biti iznenada proširen.

Mnogi su od Vukova nakon rata otišli
iz domovine za koju su bili spremni
poginuti, no neki su i ostali u gradu. Nije
ih bilo ni toliko malo, tih koji su ostali,
ali su se rijetko sastajali. Želje je bilo, ali
je povoda nedostajalo: pričati uvijek iste
ratne priče bilo bi baš glupo – toga su svi
bili svjesni. Kako su bili razočarani u rat,
a još više u ishod rata, često su udarali
kontru svemu onome što su radili i za što
su se borili u ratu.
***
Tako se jednom, prošlo je i pet-šest
godina od završetka rata, sakupe u bašti
blizu vojarne, ispred kuće 81-godišnjeg
Đorđe Mihajlovića, nekadašnjeg borca 1,
pa 3. krajiške brigade, te potom, kurira
Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a. S Đorđom
su, iako je bio em Srbin, em partizan, za
cijelog rata bili u dobrim odnosima, pa ga
čak i štitili od pojedinih kojima je smetao
svatko i sve što nije hrvatsko. Onaj tko
bi im se, dok se ginulo i pucalo, usudio
prognozirati da će, toliko i toliko godina
nakon rata, obilježavati godišnjicu smrti
Josipa Broza Tita, svakako se ne bi dobro
proveo, ali povod je bio baš taj.
Jest da je komemoracija, koju je
organizirao Ljudo, svako malo izlazila
iz granica deklariranog partizanskog
morala, a u šarolikom društvu ovaj put
je bilo i drugih, ne samo bivših Vukova
nego i nekoliko lokalnih političara,
liječnika, odvjetnika, ratnih veterana.
Radoznalim prolaznicima koji su i
prije, tijekom rata, mogli vidjeti Vukove
u Đorđinoj bašti, uglavnom ništa nije
bilo jasno, a najviše su bili iznenađeni
slučajni prolaznici Muslimani: godinama
su slušali najcrnje priče o tim krvoločnim
Vukovima, a o našem gradu da je ustaški.
Uz to su ih kroz medije u prijestolnici
godinama uvjeravali da su oni u Sarajevu
pravi antifašisti, a sad je ispalo da ih je
ozbiljni i za narod zabrinuti pogled druga
Tita pomilovao upravo u našem gradu, pa
čuđenju nije bilo kraja.
TEčAJ JAhANJA I
KOMEMORACIJA
Na Đorđinom balkonu izvješena je
crvena proleterska zastava, na koju
su zakačene uramljena fotografija i
reljef Josipa Broza Tita, a s gramofona,
specijalno pribavljenog za tu prigodu,
orili su se poznati hitovi Druže Tito mi ti
se kunemo, Ivo Lola, Računajte na nas i
drugi. Gramofon je donio Đuka, a glazbu
puštao Davor, bivši Adnan, koji je u 15.05
sati uspješno odglumio sirenu, a drug
Đorđo je u govoru o Titu, ispunjenom
emocijama – a Tita je poznavao odlično,
iz prve ruke – naglasio kako narodi koji su
iznjedrili druga Tita trebaju biti ponosni,
ma što pričali i radili ovi iz inostranstva
koji nas žele zavaditi.
Sunce je, doduše, time što je malo
skalilo ploču s himnom Hej Slaveni
(netko se sjetio Profesora i scene kad je
počeo svirati pogrešnu himnu!) i drugim
hitovima, pokvarilo komemoraciju, ali je
zaključeno kako je bilo i gorih dana, na
Sutjesci, Neretvi, u Drvaru i drugdje, pa
se, eto, ipak preživjelo! Pio se Heineken,
i to ponajviše zato što se na njegovoj
etiketi nalazila crvena petokraka, a
pojeden je i pun kazan graha, pa čak i luk
koji je, naglasio je Ljudo, bio namijenjen
ranjenicima.
Nakon 15 sati partizani su se sa sunca
povukli u hladovinu Đorđine trešnje, pa
je grah serviran s beharom, a najviše
dvojbi postavio je Zoka pitanjem: »Šta će
drug Đorđo, s kim će obilježavati tužnu
godišnjicu kad svi mi pomremo?« To što
su svi okupljeni bili mlađi od Đorđe po
četrdesetak i više godina, nije značilo
mnogo! Prijedlog da se obavi propitivanje
na temu »Titovim stazama revolucije«
ostavljen je za neki drugi put, a više
se raspravljalo o tome je li drug Đorđo
bio onaj mali koji je za Vladimirom
Nazorom vodio kravu Šaravu, kako bi
pjesnik mogao kvalitetno raditi. Drug
Đorđo je svojim ordenjem (za hrabrost
komada dva, ostalih nekoliko po komada
jedan) privremeno (kasnije su ih svi
morali vratiti!) odlikovao najistaknutije
među sudionicima skupa, a iz kuće
je iznio i svoju fotografiju iz Bihaća,
snimljenu 1942. godine. Pri kraju skupa
odnekud je dobauljao i Zvonko Hrgota,
koji je ponuđeno pivo, najvažniju stvar
u njegovu životu, prihvatio i ne znajući
što se to, ustvari, slavi, a kad su mu rekli,
odgovorio je protupitanjem: »A kad je
umro?«
I tako se sve oteglo do mraka, kad su se
i ilegalci i oni najhrabriji, a i ilegalke,
među kojima i Lucinka sa svojim dvjema
kćerkama, a i o tom ćemo kasnije, povukli
u toplinu caffea Bleiburg. Do sljedeće
okrugle godišnjice, do kad će Đorđo,
obećao je, spremiti još bolji govor od
današnjega!
Nitko nije spomenuo fra Antu, koji je pri
osnutku Vukova odigrao presudnu ulogu.
Na našeg novog župnika fra Ivana svi su
se odavno navikli, iako se pričalo da je,
tijekom rata, koji je proveo u B., šurovao
s Muslimanima, samo što to više nikom
nije bilo važno. Fratar se toliko odomaćio
da je Lucinku nagovarao da rodi još jedno
dijete.
– A ko će biti autor – poluozbiljno je pitao
Ljudo, izazvavši gomilu smijeha.
– Igrat ćemo eci, peci, pec, pa koga 25
zapadne – predložio je Mirko.
Sutješki
Sutješki vjesnik,
– Pa, vi niste normalni – riknula je
Lucinka. – Jedva i ovu hranim! A i nije
mi čudo za ove budale, al’ za Vas fra vjesnik, broj
Ivane… Pa, Vi bi trebali da ste nekakav
Božji čovjek, a Vi budalasate k’o i oni!
broj 21.
– Ih, dvoje, dvoje – vajkao se fra Ivan –
24. www.kraljeva-sutjeska.com
pa, toliko i mi pratri imamo! Nego ti rodi
www.kraljeva-sutjeska.com
još jedno, neće te Bog dragi ostavit na
cjedilu! Imaš i mirovinu, a pomoći ćemo
svi, evo, što nas vidiš, je l’ tako momci?
Da, teško da bi drug Tito trpio takav
nemoral u svojoj jedinici, osim ako se
ne bi dešavao negdje baš u njegovoj
blizini, recimo u njegovoj sobi, ali, eto,
vremena se mijenjaju. Doduše, on je
odavno bio mrtav, a ni ovi nisu bili baš
pravi partizani.
zdravlje Napisao prim. dr. Željko Martinović

Visoki krvni tlak – tihi ubojica

Opće je poznata činjenica da je povišeni krvni tlak Gornji tlak u mmhg donji tlak u mmhg

krvni tlak jedna od najčešćih bolesti u Povišen krvni tlak je

optimalan niže od 120 niže od 80
današnjem svijetu. Zbog svog dugog normalan 120 - 129 80 – 84
doživotna bolest i zahtijeva
postojanja bez tegoba naziva se »tihim Granično normalan 130 - 139 85 – 89 doživotno liječenje i
ubojicom«. Do trenutka saznanja da imamo hipertenzija više od 140 više od 90 kontrolne preglede
(visok krvni tlak)
povišen krvni tlak možemo, već neko
vrijeme, imati ozbiljna oštećenja srca,
krvnih žila, mozga, bubrega ili očiju. Kod
nereguliranog povišenog krvnog tlaka
vjerojatnost moždanog udara je sedam puta
veća nego kod reguliranoga, zastojne bolesti
srca šest puta, a srčanog udara tri puta.
Bolest je široko rasprostranjena i ugrožava
svaku petu osobu stariju od 30 godina.
Pa ipak, sva ova saznanja obično nisu
dovoljna motivacija za mnoge osobe da ih
ozbiljno shvate te ozbiljno pristupe ranom
otkrivanju i liječenju ove bolesti.

Što je visok krvni tlak? pojačan rad srca i postojanje povećanog njihovog oštećenja i simptomi su različiti
otpora protoku krvi u krvnim žilama što u svojoj pojavnosti. Učestalo se javljaju

K
rvni tlak predstavlja tlačno dovodi do oštećenja organa. Negativni glavobolje i i pritisak u glavi zbog
opterećenje krvlju na stijenke učinci povišenog krvnog tlaka, otkrivaju pojačanog protoka krvi u krvnim žilama
krvnih žila, koje se stvara radom se i određuju dodatnim liječničkim mozga, crvenilo lica (širenje krvnih žila),
srčane pumpe koja izbacuje krvi iz pretragama. Tek nakon svih ovih pretraga krvarenje iz nosa, zamaranje, poremećaji
srčane šupljine u krvne žile održavajući i definiranja stupnja oštećenja drugih rada srca, smetnje vida, loše spavanje i
odgovarajući krvni protok. U trenutku organa pristupa se određivanju adekvatne drugo.
ubacivanja krvi u krvne žile, krvni tlak u terapije za svakog bolesnika ponaosob.
njima poraste i ovaj tlak se naziva gornjim Rano otkrivanje
(sistolnim) srčanim tlakom. U vrijeme Uzroci povišenog krvnog tlaka
punjenja srca krvlju, krvni tlak u krvnim Upravo je dugogodišnje ne postojanje
žilama se snižava i ovaj tlak se označava U oko 95% slučajeva uzrok ove bolesti simptoma jedan od razloga što se
donjim (dijastolnim) krvnim tlakom. je nepoznat. Iz dosad nepoznatih razloga, povišen krvni tlak često otkriva sasvim
Zbog toga je vrijednost krvnog tlaka svi čimbenici kontrole krvnog tlaka u slučajno prilikom pregleda za različita
26
određena dvjema vrijednostima: gornjim određenoj mjeri zakazuju u svojoj funkciji zdravstvena uvjerenja. To što nema
i donjim krvnim tlakom. Normalne
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

izazivajući određeni porast krvnog tlaka. manifestnih simptoma ne znači da nema

vrijednosti krvnog tlaka omogućavaju Dokazana je nepobitno nasljedna sklonost ni oštećenja funkcije organa i da je svako
život i ne oštećuju sustav krvnih žila i poremećaju regulacije krvnog tlaka. Do liječenje nepotrebno. Jedini način da
organa: kreću se u rasponu za gornju dodatnog poremećaja dovodi nezdrav saznamo visinu krvnog tlaka je njegovo
vrijednost 120-130 mmHg, a za donju način života i ishrane. U preostalih 5% mjerenje. Metoda je jednostavna,
vrijednost 80-85 mmHg. Zbog starenja, s slučajeva uzrok bolesti je poznat. Obično ali mora biti pravilno primijenjena i
godinama se gubi elasticitet krvnih žila, se radi o bolesti bubrega, nadbubrežne izvršena ispravno baždarenim mjernim
pa i vrijednosti krvnog tlaka rastu. žlijezde, srca ili pak korištenju određenih instrumentom – tlakomjerom. Danas
Gornje granice normalnog krvnog lijekova (kontracepcija). postoje različite izvedbe ovog mjernog
tlaka su vrijednosti od 140/90 mmHg. instrumenta, a tlak je moguće izmjeriti i
Vrijednosti iznad navedenih označavaju Simptomi povišenog krvnog tlaka u mnogim ljekarnama. No, najsigurnije je
područje povišenog krvnog tlaka ili to prepustiti liječniku. Rezultat mjerenja
hipertenziju – bolest povišenog krvnog Povišen krvni tlak je podmukla bolest označava se s dva broja: veća brojna
tlaka. Dijagnoza bolesti se postavlja koja godinama ne mora izazivati vrijednost označava gornji, a manja brojna
vrlo jednostavno: mjerenjem krvnog nikakve tegobe. Ostaje dugo maskirana vrijednost donji krvni tlak. Normalne
tlaka u više navrata. Jedno mjerenje nije i dijagnosticira se tek u fazi postojanja vrijednosti krvnog tlaka su vrijednosti
dovoljno za postavljanju dijagnoze ove ozbiljnih oštećenja različitih organa. niže od 140/90 mmHg i ukazuju na nizak
bolesti. Povišen krvni tlak ukazuje na Ovisno o zahvaćenim organima i stupnju rizik nastanka bolesti srca i krvnih žila.
 čAPlJINSKI APSuRD

Prognanici ne žele iz tijesnih limenih kućica

Neizvjesnost
Zbog dotrajalosti zgrade, koja više nije ni
sigurna za svakodnevni život prognanika,
još je ranije počelo iseljavanje ludare, iz
koje se prognanici prebacuju u Tasovčiće,
a neki su u međuvremenu sagradili kuće u
novim čapljinskim naseljima. No, desetak
prognanika uopće ne želi preseliti se iz
Domanovića u Tasovčiće pa je njihova
sudbina do daljnjeg posve neizvjesna.
– Tamo u Tasovčićima žele nas smjestiti
u jednu polovicu metalne kućice, i to bi
Čapljina bilo još gore nego ovdje. Tu sam kao
čapljinske općinske vlasti više puta
su istaknule činjenicu da se »kamp
Tasovčići« mora zatvoriti. On je trebao
biti privremeno rješenje, a prognanici
su to shvatili posve drugačije. Velika
većina njih već je sagradila kuće u novim
naseljima, ali se ipak ne žele iseliti iz
Tasovčića.
Besplatne režije
– Ti prognanici iz Tasovčića godinama
imaju besplatne režije i hranu pa je to
glavni razlog zbog kojeg ne žele van
iz naselja. Među njima ima i onih koji,

I
ako već davno trebali biti zatvoreni, u
Čapljini još djeluju dva prognanička
centra, u kojima je trenutačno
smješteno više od 60 prognaničkih
obitelji iz više bh. općina, a među njima i
prognanici iz Kaknja.
Još od progonstva iz svojih prijeratnih
domova hrvatski su prognanici boravili
u zgradi bivše psihijatrijske bolnice na
Domanovićima, poznatijoj kao ludara.
Veći broj prognanika nastanio se u limenim
i skučenim kućicama u Tasovčićima, pa
je to prognaničko naselje i danas poznato
kao »kamp Tasovčići«.
samac, a u Tasovčićima nas žele smjestiti
po dvojicu-trojicu. To neću prihvatiti –
žali se jedan od preostalih prognanika u
domanovićkoj ludari, u kojoj zbog kvara
crpke još od siječnja nema pitke vode.
Još je gora situacija u prognaničkom
centru u Tasovčićima, gdje u 50-tak
metalnih kućica živi stotinjak obitelji
(jedna kućica podijeljena je na dva
ulaza, u kojima živi po jedna obitelj,
op.a.). I taj prognanički centar trebao se
već davno zatvoriti, ali prognanici ga ne
žele napustiti, a broj »stanovnika« čak
se i povećava. Pomoć međunarodnih
organizacija drastično je manja, a i
nažalost, nemaju nigdje drugdje krov
nad glavom, pa im neke međunarodne
organizacije grade nove kuće. No,
većina ih ima krov nad glavom, a još
su u Tasovčićima. Općina Čapljina
mjerodavna je deložirati takve slučajeve,
ali na to, izgleda, još nije spremna. Nitko
neće na sebe preuzeti te aktivnosti –
veli nam je Kemal Isaković, direktor
Uprave za prognanike Hercegovačko-
neretvanske županije, te dodaje kako se
centri u Tasovčićima i Domanovićima,
kao i u drugim gradovima Hercegovačko-
neretvanske županije, bezuvjetno moraju
zatvoriti. Frano Matić

NAŠI u DIJASPORI: ŠVICARSKA

S ponosom čuvamo svoju baštinu 27

M
i smo mlada hrvatska folklorna skupina Kraljica Katarina,

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

koja okuplja naše iseljenike u Zürichu i okolici. Iako daleko
od domovine, napajamo se na vrutku žive i bogate hrvatske
tradicije srednje Bosne. Ni u tuđini ne zaboravljamo svoje korijene,
svoju Kraljevu Sutjesku, naš franjevački samostan, kraljevski grad
Bobovac, stoljetni šum rijeke Trstionice. Naši su roditelji te uspomene
donijeli sa sobom u Švicarsku kao svoj dragocjeni zavežljaj za godine
života u stranoj zemlji. Tu privrženost zavičaju naslijedili smo od njih i
nastojimo je u sebi održavati. Sjećanje na naše porijeklo ispunjava nas
ponosom pa stoga želimo njegovati i čuvati svoju kulturnu baštinu i
narodne običaje i u tuđini. Činimo to zasad pjesmom, plesom i glazbom,
a želja nam je sačuvati naš identitet u ovoj zemlji. Taj cilj ispunjava nas
radošću i ponosom, ali i odgovornošću.
U subotu 19. travnja na 5. Smotri hrvatskog folklora u Švicarskoj, koja
je održana u Schlierenu, imali smo čast braniti boje Kraljeve Sutjeske
među desetinama drugih skupina iz svih hrvatskih krajeva.

Božana Šarić, voditeljica skupine

sutješki kuhar

kuhamo
S vAMA
Gordana Šain

Tortelini u bijelom Pripremila Janja Marčić

umaku s rebarcima
Sastojci za 4 osobe
– dva pakiranja tortelina od 250 g sa šunkom
– 250 ml vrhnja za kuhanje i mlijeko
– teleća ili svinjska rebarca
– senf, papar, peršin, muškatni oraščići.

Pripremanje
Nakon što se u slanoj vodi skuhaju tortelini, pravi se bijeli
umak od vrhnja za kuhanje i mlijeka u istom omjeru – 250
ml. Nakon što smjesa prokuha, doda se jedna žličica srednje
ljutog senfa, malo papra, peršina, muškatnog oraščića i soli.
Zatim se u umak stave već kuhani tortelini te se sve izmiješa.
Jelo se može služiti sa zelenom salatom kao prilogom.
Rebarca mogu biti teleća ili svinjska. Prže se i uobičajeno
poslužuju dva po osobi. Uz čašu bijelog vina objed će biti
potpuniji. Dobar tek!

Sastojci za tijesto Za nadjev

28
– 4 žumanjka,
– 10 dg šećera
– snijeg od bjelanjka
– 20 dg šećera Pita s jogurtom
– 17 dg margarina – 4 vanilija šećera
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

– 30 dg brašna – 4 gusta jogurta

– prašak za pecivo – 2 kisela vrhnja
– malo mlijeka. – 4 žlice brašna.
Pripremanje
Umute se četiri žumanjka sa šećerom, već otopljenim
margarinom, izmiješa se s brašnom i jednim praškom za
pecivo te malo mlijeka. Dobiveno tijesto se podijeli na
dva dijela te se prva polovica tijesta razvije.
Nadjev pite od jogurta pravi se od snijega bjelanjaka,
20 dg šećera, četiri vanilija šećera, četiri gusta jogurta,
dva kisela vrhnja i četiri žlice brašna. Posuda za pečenje
može biti okrugla ili četvrtasta, a prije pečenja pospe se
brašnom te se prva polovica stavi u posudu.
Napravljeni nadjev stavlja se preko prvog tijesta, a
preko nadjeva ide ostatak tijesta. Nakon pečenja pita od
jogurta pospe se sitnim šećerom, a može se dekorirati
voćem i šlagom.
 AuSTRAlIJA

Fra Andrejeva vjerska radioemisija i na internetu

Hrvatski katolički centar u Wollongongu,
kamo je u listopadu 2007. pristigao fra
Andrej Matoc, bivši vikar samostana
u Sutjesci, odnedavno je počeo na
tamošnjem radiju, kao i na internetu,
emitirati vjerski program na hrvatskom
jeziku pod nazivom Kutak duha. Emisiju
uređuje fra Andrej, a u Australiji je
možete slušati na valovima Hrvatskog
narodnog radija Sydney svake nedjelje u
Wollongong 13 i 19 sati po tamošnjem vremenu, a po
srednjoeuropskom u 11 sati.
Da biste je čuli na internetu, morate
otići na adresu www.cronationalradio.
com.au. Osim fra Andreja emisiju vodi i
Slavica Franković s Aljinića. »Emisija je
sadržajno raznovrsna, kvalitetna, uvijek
aktualna i vrlo zanimljiva«, poručili su
slušateljima voditelji ovog programa
pozivajući ih da se sami u to uvjere.
Uvjerite se i vi!

PROSlAVA uSKRSA

Naši proslavili uskrs u Gračacu

K
ako se može vidjeti na fotografijama, hladno ličko vrijeme
nije spriječilo naše izbjeglice u Gračacu da se na Uskrs
obuku u narodnu sutješku nošnju i zaigraju tradicionalno
kolo uz šargiju poslije mise pred crkvom.

Iako već petnaestak godina u izbjeglištvu, naš svijet ne zaboravlja

svoje katoličke korijene ni hrvatske narodne običaje starog kraja
u Bosni. Dapače, nastavljaju ih njegovati i s ponosom pokazivati
u svečanim prilikama.

Tako je bilo u Gračacu 23. ožujka, na Uskrs. U ovome ličkome

gradiću od rata je prisutna značajna kolonija izbjeglica iz
sutješkog i kakanjskog kraja. Izbjeglištvo je po sebi teško breme
za svakoga tko je morao proći kroz tu nevolju. Većina izbjeglica
poslije dužeg niza godina odlučuje izgraditi novi život u sredini
koja ih je primila.
29
Jedan manji dio izbjeglica vratio se u naš kraj i ponovno sebi

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

organizirao život nasilno prekinut 1993. Nijednima nije, naravno,
potekao med i mlijeko. Kroz muke prolaze i oni koji su ostali u
izbjeglištvu kao i oni koji su se vratili na svoje.
Iako Sutješki vjesnik potiče povratak svih naših i izbjeglica i
povratnika – kao i svih iseljenika u općinu Kakanj i sve župe
našeg kraja, Kraljevu Sutjesku, Kakanj, Borovicu i Vukanoviće,
kao i u svu BiH – raduje nas ipak vidjeti da naši izbjeglice njeguju
svoju vjersku i narodnu baštinu i običaje.

Bilo bi lijepo da ovu nošnju i svoje umijeće predstave i u

starom kraju te uz šargiju zakucaju i kolo poigraju pred našim
crkvama, posebno pred sutješkom. Prilika kroz godinu ima više.
Prva je Ivandan u Sutjesci, pa Petrovdan u Kaknju, sveti Anto u
Vukanovićima, Preobraženje u Borovici, da poredamo malo po
nekadašnjoj brojnosti. Tu je potom i smotra folklora za Kraljicu
Katarinu u listopadu, mlada misa fra Velimira Bagavca za Ilinu
ove godine, pa tolike nedjelje i blagoslovi polja... Uostalom, da bi
se došlo u svoj kraj, zar uopće treba povod? I poseban poziv?
pisma PISMA čITATElJA

Prvo župno natjecanje u razbijanju uskršnjih jaja

S
utješki vjesnik je u više navrata objavljivao članke o
našim blagdanima i običajima u našoj župi, a pisalo se
i o običajima uz naš najveći blagdan – Uskrs. Namjera
mi nije osvrtati se ono što je već rečeno nego na nešto što će
zasigurno odjeknuti kod našeg naroda, kako u župi tako i u
bližoj i daljoj dijaspori.

Razbijanje uskršnjih jaja tradicionalni je običaj koji je kod nas

ovog Uskrsa održan na Pijesku, Zlatkovoj kavani i gdje sve još
ne… Tko zna gdje je tko bio prisutan ovog Uskrsa pa se priča
Uskrsni turnir u tucanju jaja u Kraljevoj Sutjesci
da je najtvrđa jaja imao ovaj ili onaj, da je porazbijao tko zna
koliko jaja, da nije imao pravog protivnika i mnogo toga…
Da bi se svima omogućio uvid u istinu, grupa zaljubljenika
ovog običaja organizirala je u našoj župi Prvo natjecanje u
razbijanju uskršnjih jaja na Uskrs 23. ožujka, 2008. u mjesnom
domu u Kraljevoj Sutjesci.
S obzirom da je izostala podrška i pomoć, natjecanje je bilo
skromno, ali ipak je održano po utvrđenim pravilima uz nadzor
povjerenstva. Ostat će zasigurno zabilježeno da su na prvom
natjecanju sudjelovali samo oni najstrastveniji poštovatelji
ovog običaja. Ivo Bojić i Drago Tokmačija u polufinalu
Prigodna glazba uz ozvučenje, piće i stotinjak prisutnih
bila je garancija uspjeha. Nakon uzbudljivog i za gledatelje
interesantnog natjecanja, naša župa dobila je svoga prvog
pobjednika u razbijanju jaja. Pobjednički pehar pripao je
Dragi Tokmačiji, drugo mjesto osvojio je Tomislav Đondraš
dok je treće mjesto pripalo Perici Beniću.
Očekujući da će narednih godina ovu manifestaciju podržati
i oni koji to ove godine nisu, nadamo se da će se ovaj običaj
našega kraja sačuvati.
Perica Benić i Tomislav Đondraš u polufinalu natjecanja
Ivo Majstorović

30
Biseri rasuti po cijelom svijetu
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Na slici s lijeva na desno (stoje): Blaško,

Franjo, Ivica i Branko. Na slici čuče s lijeva
na desno: Mirko Željko, Stjepan (Đoka)
i Slavko.U pozadini su dvojica: lijevo je
Zdravko a desno je Mladen.
Svi su s Orašca (Poljani) i svi se prezivaju
Čokara i svi su živi i zdravi.
Svi žive u različitim državama pa i
kontinentima.
Koristim priliku da vam zahvalim i da
pohvalim vaš rad na inetrnet stranici, koja
na
neki način smanjuje udaljenost između nas i
našeg rodnog kraja.

Hvala i sve najbolje

Ivica Čokara, Australija
FaST FooD

Čatići
SAMOSTAlNA
TRGOVINSKA
RADNJA
Telefon:
032 775 301
31

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

 32
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com