KOLOVOZ - RUJAN, 2008. BROJ 26 /27 - GODINA V.

ISSN: 1840 - 0736

Sutješki
CIJENA 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

vjesnikKraljeva Sutjeska online

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

 2
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

Zoran Jozinović
za načelnika Rođen sam 1960. u Globarici, općina Maglaj. Osnovnu školu i Opću
gimnaziju završio sam u Maglaju a Šumarski fakultet u Sarajevu.
U Kaknju živim od 1984. gdje sam zasnovao radni odnos u tadašnjem
šumarstvu „Ribnica“, Kakanj. Danas radim u poslovnoj jedinici „Šumarija“
koja posluje u sklopu JP „Šumskoprivredno društvo Ze-Do županije“.
Poštovani čitatelji Sutješkog vjesnika! Pozivam Vas da izađete na
predstojeće lokalne izbore te da glasujete po svojoj svijesti i savjesti .
Nadam se da ćete svoj glas dati pravoj stranci, njenom kandidatu za
načelnika te kandidatima za OV Kakanj.
 Rijec urednice v

8 Dragi čitatelji!
str.
Nakon dva mjeseca ljetne stanke, ponovno smo s vama. Nesnosne
NEZABILJEŽENO, A DOGODILO SE ljetne vrućine dale su nam priliku malo se i odmoriti iako događanja
u našem stolnom mjestu i našem kraju nije nedostajalo. Održani
Stop nasilju su brojni susreti, vjerski, kulturni i sportski događaji. Mnogi naši
iseljenici su iskoristili svoje odmore za posjete svom rodnom kraju što
je nama uvijek drago za čuti i vidjeti. Objavljujemo ih u ovom dvobroju

10
Sutješkog vjesnika naravno uz ostale sadržaje koje vam srdačno
preporučujemo.
Iza nas je vruće ljeto a pred nama unatoč zahladnjenju sredinom
str. rujna, kao i obično još jedna vruća politička jesen. Uskoro nam se
bliže i famozni lokalni izbori. Kome dati svoj glas? Mnogi su još uvijek
nesigurni a neki se pitaju i ima li uopće smisla izaći na izbore? Stranke
REPORTAŽA u kakanjskoj političkoj areni zasipaju nas svojim starim i novim
Sutješko ljeto obećanjima. Rekli bismo, blago onima koji su sigurni u izboru svojih
kandidata. I Sutješki vjesnik vas poziva da izađete na predstojeće izbore
i date svoj glas onome ili onima za koje smatrate da to zaslužuju i da su
sposobni ispuniti vaša očekivanja. Kako god, zasigurno je najgore ne
iziđete li na izbore. Zato vas pozivamo: iziđite, glasujte, birajte. Vi sami
odlučujete kome ćete pokloniti svoje povjerenje. Vašim glasovanjem

14 utječete na svoju ali i budućnosti svih nas. Nije nevažno koje stranke i
koji ljudi vode općinu. Nisu ni svi isti. Birajte zato najbolje!

str. Počela je nova školska godina, đaci i studenti su se vratili svojim

školskim obvezama. Želimo im uspješan početak i nastavak obrazovanja,
a svima ostalima ugodnu i mirnu jesen.
Reportaža
Sela našega kraja: Trnovci

Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika:

Impresum

Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić,
3

17
Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić,
Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; urednistvo@kraljeva-sutjeska.com;
Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani,
str. Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH
Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac
BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:
Dodatak broja
Lokalni izbori 2008. BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM:
3385902202104156 s naznakom za Pretplatu
ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430
WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturv-
erein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CH
UPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA :

28
Uplata za: Unicredit Bank d.d. Kardinala Stepinca bb 88 000 Mostar
Bosna i Hercegovina SWIFT CODE UNCRBA22
Beneficiary: Fondacija „Naše stolno mjesto-Curia bani“ Kakanj
Personal account no: 25011770101
str. Personal IBAN: BA 393385904800072810
(Na uplatnici je potrebno naznačiti: pretplata za Sutješki vjesnik)

Naši u svijetu Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine
časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog
Jeronim i Nevenka Babić ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod
kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.
 KREŠEVO

Obnavljaju se stare
bosanske kuće

F
ederalno ministarstvo obnavlja
stare bosanske kuće u Kreševu.
Hoće li se to ikada dogoditi i u
Kraljevoj Sutjesci?
Federalno Ministarstvo prostornog
uređenja nedavno je odobrilo 176.000
KM za obnovu stare gradske jezgre
Kreševa. Novac će uglavnom biti
utrošen na obnovu fasada i krovnih
konstrukcija starih bosanskih kuća –
prenose službene službene stranice
Općine Kreševo (www.kresevo.info).
Bit će obnovljene stare kuće u
vlasništvu Mile Miletića, Pere
Filipovića, Ivanke Buljan, Dragice
Jurić, Luce Nikolić, Ružice Bilajac,
Zvonimira Misila i još sedam drugih.
Tako će stare kuće, kakvih je u BiH
ostalo vrlo malo, barem u određenoj
mjeri biti zaštićene i spašene od
propadanja.
Na ovu odlična vijest iz Kreševa ne
može se ne postaviti pitanje što će
biti sa starim kućama u Kraljevoj
Sutjesci. Tko će njih spasiti od
propadanja? Naime, starih bosanskih
kuća s kraja 19. stoljeća i početka
20. ima nekoliko i u sutješkoj varoši
i okolici. Sada su ostavljene zubu
4 sportske dvorane Chliriethalle u ciriškom
vremena koje će ih vrlo skoro, ako se
4 ništa ne poduzme, nepovratno uništiti.
Tako će ovi objekti, svjedoci povijesti
21. www.kraljeva-sutjeska.com
KRALJEVA SUTJESKA
Otvoren Vatrogasni dom
N
akon jednomjesečne obnove, u
Kraljevoj Sutjesci je zadnjih dana
kolovoza otvoren Vatrogasni dom.
Obnova godinama zapuštene zgrade
koštala je 20 tisuća KM, a sredstva
su namaknuta iz državnog Fonda za
vatrogastvo. Kraćoj svečanosti povodom
otvorenja doma, osim članova kakanjske
vatrogasne postrojbe te nekolicine
mještana, prisustvovao je i općinski
Zürich
Započele pripreme za
Sutješko-kakanjsku večer
N akon sastanka održanog koncem
kolovoza, Zavičajno društvo
Kraljeva Sutjeska iz Švicarske objavilo
da će se ovogodišnja Sutješko-kakanjska
večer, koja već godinama okuplja naše
iseljene župljane u Švicarskoj, ove godine
održati 29. studenog 2008. u prostorijama
Oberglattu.
načelnik Mensur Jašarspahić.
Iako se nadati da vatrogasci u Kraljevoj
Sutjesci neće imati previše intervencija,
osobito ne ozbiljnijih, dobro je znati
da će Sutješčani u slučaju požara imati
vatrogasce na dohvat ruke. Sigurnije će
biti i sutješko kulturno blago, franjevački
samostan i sutješka džamija, što je i jedan
od glavnih razloga otvaranja Vatrogasnog
doma u Kraljevoj Sutjesci. SV online
spomenutoj dvorani, nastup kulturno-
umjetničke skupine Kraljica Katarina te
nastup drugih (specijalnih) gostiju večeri
uz zabavni dio popraćen izvornom i
zabavnom glazbom.
– Cilj namMjesto
je da seubojstva sestre
i ove godine Danke
okupimo,
da se njegujući svoje običaje dobro
družimo i proveselimo. U tom duhu
pozivamo Vas da svojom nazočnošću

ovoga kraja, ostati samo možda Kako najavljuju naši Švicarci, program doprinesete važnosti našeg zajedničkog
uspomena zabilježena na nekoliko Sutješko-kakanjskog susreta u Švicarskoj susreta – poručili su iz Upravnog odbora
starih fotografija. sadržavat će između ostaloga cjelodnevni Zavičajnog društva Kraljeva Sutjeska iz
Tu sudbinu zasad je izbjegla jedino turnir u malom nogometu, sv. misu u Švicarske. SV online
stara kuća obitelji Dusper, koja je
obnovljena prije nekoliko godina
sredstvima Vlade RH. Može li
općina Kakanj naći kakvo federalno
26/27.

ministarstvo pa da se primjer iz SV online

broj

Kreševa preslika i u Kraljevu

broj
vjesnik,

Sutjesku? I je li uopće ikoga briga za

vjesnik,

propadanje naše povijesne baštine?

Sutješki

Stare kuće u Kraljevoj Sutjesci naša su

Sutješki

povijesna baština koja čeka obnovu.

Hoće li zub vremena biti brži? Zanima
li uopće kakanjske općinare Kraljeva
Sutjeska? SV online
JOŠ JEDNA SRAMOTNA
ODLUKA HAŠKOG SUDA
Napisao Milo Jukić
RASIMU DELIĆU,
ČOVJEKU KOJI JE
OSNOVAO ODRED
«EL MUDŽAHIDIN»,
SAMO TRI GODINE ZATVORA!!!
B
ivši ratni zapovjednik Armije
BiH, general Rasim Delić,
osuđen je na zatvorsku kaznu
od tri godine, objavio je haški sud.
Delić je osuđen samo za okrutno
postupanje mudžahedina prema
zatočenim vojnicima bosanskih Srba,
dok je izostala osuda za mudžahedinske
zločine počinjene u selima Maljine
i Bikoši kraj Travnika u srednjoj
Bosni u lipnju 1993. godine. Tada su
mudžahedini ubili 24 hrvatska civila i
vojnika, a šestoricu ranili.
Tužiteljstvo je za Delića tražilo kaznu
od 15 godina tereteći ga za zločine
koje su počinili mudžahedini u tri
izdvojena napada između 1993. i 1995.
On je jedan od rijetkih Bošnjaka koje
je ICTY optužio za ratni zločin i u
pritvoru je proveo 488 dana, što će mu
se uračunati u služenje kazne.
Ispalo je tako da su se Hrvati i Srbi
vjerojatno poubijali sami, čim nitko
od muslimanskih zapovjednika koji
su zapovijedali mudžahedinima
praktički nije kriv za njihove zločine.
Kad su, naime, u pitanju zločini nad
Muslimanima, hrvatskim i srpskim
osumnjičenicima uglavnom se kazna
odreže vrlo brzo, i to u decenijima, a
ne u godinama, pa makar se na kraju
pokazalo da, kao Tihomir Blaškić, i
nisu krivi.
Delić je dobio kaznu od tri godine
unatoč naredbi o formiranju odreda
«El Mudžahidin» od 13. 8. 1993.
koju je osobno potpisao. Iz naredbe
je vidljivo da se odredu dodjeljuje
«broj vojne jedinice 5689», da popunu
treba izvršiti od «stranih državljana-
dobrovoljaca», te da će jedinica biti dio
3. korpusa, što obara sve tvrdnje da su
mudžahedini bili «izvan sistema», iz
čega slijedi i da je taj netko, tko ih je
osnovao i pružio im logističku potporu,
morao sankcionirati i njihove zločine.
Tri godine zatvora Rasim Delić je trebao
dobiti za laži koje je, u informaciji od
23.10.1993. godine, uputio Ministarstvu
inostranih poslova, a s ciljem
«objektivnog informisanja» Tadeusza
Mazowjetzkog. Osim dijelova koji se
odnose na pokolje u Uzdolu i Grabovici,
iz kojih se može izvesti zaključak da su
Hrvati, ustvari, sami sebe poubijali,
posebno zanimljiv je dio koji se odnosi
na masakr u travničkom selu Maljine,
za koji je Delić izravno optužen. Nakon
poduže priče o tome kako su hrvatski
ekstremisti u Maljinama i okolici stalno
provocirali pripadnike Armije RBiH, a
ovi, kao i obično, krenuli u «uspješan
kontranapad», Delić bilancu svodi na
25 poginulih u Maljinama, Bikošima
i Podstijenju, i to, priznaje, bojovnika
i civila, ali zaključuje kako je «prema
navedenom, vidljivo da u ovom slučaju
nije bilo nikakva masakra za što se
želi okriviti Armija BiH», a kada su u
pitanju navodi da je sa šireg područja
protjerano 3000 Hrvata, Delić
zaključuje da je «činjenica koja je
svima poznata da su postrojbe HVO-a,
prilikom povlačenja, tjerale hrvatsko
stanovništvo sa tih prostora u cilju
stvaranja etničko čistih prostora.» Po
Deliću su, dakle, Hrvati tjerali Hrvate,
kako bi izveli etničko čišćenje!
Dakako da bi se o zločinima vojnika
kojim je zapovijedao Rasim Delić
mogla napisati ne jedna, nego nekoliko
knjiga, no, što vrijedi: nacionalistički 5
i lobistički sud u Haagu, očito je,
najprije gleda tko je koje nacije, pa se
Sutješki vjesnik, broj 26/27.
ravna po tome. Sud u Haagu ustvari
nam je poslao još jednu poruku, o
tome kako zločin i nije zločin kad
ga počine neki drugi, a ne Hrvati i
Srbi. U istu kategoriju mogu stati još
samo zločini Amerikanaca i njihovih
20. www.kraljeva-sutjeska.com
pomagača u Iraku i Afganistanu: kad
ubiju pedesetak ili sto civila, njihovo
www.kraljeva-sutjeska.com
je da kažu: Izvinite, greška! Tako je i s
generalima Armije BiH, pa objektivan
promatrač može zaključiti da na
ovom svijetu, unatoč svim filozofskim
i raspravama iz logike, ipak ima ne
jedna, nego nekoliko istina. A nakon
svega pričati o pravdi i pravičnosti,
a spomenuti Haaški sud, jedna je od
najvećih besmislica koje čovjeku mogu
pasti na pamet.
 KRALJEVA SUTJESKA

Splićanke u posjeti
našem stolnom mjestu
U
subotu 13. rujna Udruga žena Žena ženi prijatelj iz Splita
bila je u posjetu Kraljevoj Sutjesci. Izaslanstvo ove udruge
na čelu s predsjednicom Mirjanom Strizrep – od milja, a
vjerujemo, zbog zasluga, svi je zovu Majka Terezija – posjetilo
je Kraljevu Sutjesku, gdje su ih ugostili Zbor Kraljica Katarina,
HFS Bobovac i turistička agencija Katarina. Povod za ovaj posjet
bilo je druženje i upoznavanje s kulturnim vrijednostima našeg
stolnog mjesta te upoznavanje s problemima žena na području
Kraljeve Sutjeske.

ČALUKOVA BARA Zajedno s domaćinima te gostima iz Busovače i Travnika posjetili

su mjesno groblje gdje je gđa Strizrep u ime svoje udruge zajedno

Uvredljivi grafiti s gđom Božanom Radić iz Zbora Kraljica Katarina, položila

vijenac na spomen obilježje poginulima.
Nakon obilaska Kraljeve Sutjeske upriličeno je zajedničko
na kućama druženje uz domaću hranu koju su spravile sutješke domaćice.

U Čalukovoj Bari, selu nadomak Haljinića, 15. rujna su Kako ističu članice zbora Kraljica Katarina, zahvala za dobru
osvanuli grafiti uvredljivog sadržaja, zasada nepoznatih organizaciju ovog susreta, osim vrijednim ženama, ide i Mjesnoj
počinitelja, napisanima na dvjema susjednima kućama, a zajednici Kraljeva Sutjeska te g. Niki Lozančiću. SV online
kako su nas obavijestili mještani, ovaj vandalski čin izvršen
je u kasnim noćnim satima. U ovom nekada velikom
hrvatskom selu sada živi tek nekoliko mještana među koje je
ovaj događaj unio osjećaj nesigurnosti i nelagode. Policija
je izvršila uviđaj, i nadamo se da će počinitelji uskoro biti
otkriveni.
Iako ne treba prerano zaključivati o počiniteljima jer nema
dovoljno argumenata, pitamo se kome je ovo trebalo.
Nadamo se da će policija dobro odraditi svoj posao i
dosljedno sankcionirati počinitelje kako se slično više ne
bi ponavljalo.
Inače, Čalukova Bara, ili samo Bara, kako je mještani
Mjesto ubojstva sestre Danke
6
zovu, iako se nalazi skoro uz samu glavnu cestu Haljinića –
Kraljeva Sutjeska, do danas nema asfaltiran put i čak nijedan
rasvjetni stup. Idealno je to mjesto za vandale, a proći sam u
noćnim satima do ovog mjesta nije jednostavno, rekao nam
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

je jedan mještanin Bare. SV online

KOPJARI

Prva kuća poslije rata!

Vijest je to koju smo čekali točno
petnaest godina, od kobne 1993. kada
je ovo hrvatsko selo župe Kraljeva
Sutjeska, u naletu Armije BiH sravnjeno
sa zemljom. Petnaest godina poslije, u
kolovozu 2008. u Kopijarima je među
ruševinama desetina kuća, poput mitskog
Feniksa, iz pepela, napokon niknula prva
kuća. Dovoljno za foto-vijest, za jedno
stiskanje palčeva i za jedan povik TO!
Nije više ni bitno čija je ni tko je gradi.
Može se s velikom vjerojatnošću
pretpostaviti da je to neki od protjeranih
Kopijaraca koji više nije mogao odoljeti
zovu rodne grude. Neka je napokon
i jedna nova kuća među ruševinama
u Kopijarima! Neka je najzad i jedan
novi život tamo gdje je tolike godine
carevalo razaranje i smrt. Na redu su
Klanac, Kučukovići, Teševo, Bulčići,
Govedovići, Turbići...
SV online
 MZ SEOCE

Bijelo polje, Lukovo Brdo,

Dujmovići i Pavlovići
dobijaju napokon telefone

O vih dana izvode se intenzivni radovi na području MZ Seoce.

Dugo najavljivana i više puta odgađana izgradnja fiksne
telefonske mreže u našu mjesnu zajednicu postala je stvarnost.
Naime, sela na lijevoj obali Trstionice – Seoce, Bijelo Polje,
Lukovo Brdo, Dujmovići i Pavlovići – trebala bi do konca godine
trebali dobiti telefonsku vezu sa svijetom. Izvođač radova tvrtka
BH Telecom najavila da će do Nove godine završiti sve radove
iako je to izuzetno zahtjevan i skup projekt.

Osim toga, u ovoj mjesnoj zajednici intenzivno se obnavlja stara

i dotrajala vodovodna mreža. Taj projekt financira Općina Kakanj
s već odobrenih 53.000 KM. Mještani su sami platili cjelokupnu
projektnu dokumentaciju, a izvođač radova je kakanjska tvrtka
Vodokom. Očekivati je da će ta tvrtka do konca godine završiti
sve poslove predviđene projektom, a stanovnici MZ Seoce imati
uredno snabdijevanje vodom. T. Đ.

ODLUKA OV KAKANJ

Gvardijanova luka službeno dodjeljena

samostanu na korištenje
N akon što je u rujnu prošle godine
Općinsko vijeća Kaknja poništilo
Odluku prijelaznog vijeća iz 1994. koja
se odnosila na dodjelu zemljišta Luke
i Vlahovića poduzeću Agrotrend d.d.
Kakanj, nešto manje od godinu dana
kasnije, na 42. sjednici Općinskog
vijeća Kakanj, s 23 glasa “za” donesena
Gvardijanova luka bila je u vlasništvu
Franjevačkog samostana do 1948, kada
su je partizanske vlasti nacionalizirale.
Odlukom prijelaznog Općinskog vijeća
iz ratne 1994. zemljište je (zajedno s
Vlahovićima, također samostanskim
imanjem) dodijeljeno poduzeću Agrotrend
d.d. Kakanj te je nakon zadnjeg poništenja
o samovolji lokalnih moćnika. Da je bilo
dobre volje kod kakanjskog Općinskog
vijeća, obje bi samostanske njive davno
bile vraćene samostanu. Kad već tolike
godine nema Zakona o restituciji da se
vrati samostanu što je njegovo i tako 7
isprave dugogodišnje nepravde, moglo se
barem, da se htjelo, pribjeći onim istim

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

je Odluka o davanju zemljišta Luka
u Kraljevoj Sutjesci na privremeno
korištenje Franjevačkom samostanu.
Naime, zemljište koje u narodu oduvijek
nosi naziv Gvardijanova luka, dodijeljeno
je Franjevačkom samostanu na korištenje
u svrhu poljoprivredne obrade na period
od deset godina.
te Odluke prešlo u sada državnu imovinu.
U očekivanju Zakona o restituciji,
samostan će ovom posljednjom odlukom
kakanjskog Općinskog vijeća, ako ništa
drugo, i službeno moći koristiti ovo
zemljište. Što se tiče Vlahovića, oni će
samostanu i dalje biti nedostupni.
Slučaj luke i Vlahovića pokazuje da
su kod nas zakoni toliko rastezljivi da
njihovo tumačenje i primjena posve ovise
privremenim zakonima po kojima su ta
imanja davana na korištenje Agrotrendu
od 1994. pa nadalje. Ovako, ostaje tek
gorak okus da se do prava i pravica, stiže
teško ili nikako. Prvo nema zakona, a
onda ni dobre volje. Ništa novo. Bilo bi
neobično da je drugačije. Nažalost.
SV online
 Napisao Srećko Bratić

Nezabilježeno a dogodilo se

Napad na NASIL
sutješku djecu J U
u po bijela dana
Početkom kolovoza na skupinu sutješke djece na
cesti Kraljeva Sutjeska – Haljinići divljački su nasrnuli
nepoznati mladići i nanijeli po život opasne ozljede
maloljetnoj djevojčici A.J. Događaj nije zabilježen u
službenim izvještajima kantonalne policije koji se
redovito objavljuju na internetu. Zbog čega?

N
a skupinu sutješke djece djeci, bile su boje hrvatske zastave redovito objavljuju na internetskim
koja su se biciklima vozila odnosno dresovi hrvatske nogometne stranicama MUP-a ZDK? Nije li to
prema Haljinićima, 3. reprezentacije koje su neka od djece možda zato što je pozadina napada
kolovoza divljački je na cesti nasrnula imala na sebi. Tim huliganima to je na sutješku djecu nacionalistički
nekolicina nepoznatih mladića koji su bilo dovoljno da napadnu mlade živote motivirana? Ako je pozadina napada
se vozilom kretali u istom smjeru. U nedužne djece. Zanimljivo je da o ovom nacionalistička mržnja, kao što su
fizičkom napadu obijesnih mladića na događaju nema ni retka zabilježenog u napadnuta djeca posvjedočila, onda je
8 bespomoćnu djecu najdeblji kraj je dnevnim biltenima MUP-a Zeničko- policija posljednja koja bi napadačima
izvukla 12-godišnja A.J. iz Međugorja, dobojskog kantona koji se svakodnevno trebala praviti štit.
koja je provodila ljetni raspust kod objavljuju na internentskim Skrivanje ovakvog događaja od očiju
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

bake i djeda u Kraljevoj Sutjesci. Od
udarca i pada na asfalt zadobila je
teške ozljede glave, pa su se za njen
život nekoliko dana borili liječnici
Kanotalne bolnice u Zenici.
Nakon nekoliko tjedana boravka u
bolnici, djevojčica je ipak puštena na
kućnu njegu uz nadu da preživljeni
napad ipak neće na nju ostaviti trajnije
tjelesne i duševne posljedice. Napadači
koji su pobjegli s mjesta zločina iste su
večeri, zahvaljujući brzoj intervenciji
policije, identificirani i privedeni, no
otada im se gubi svaki trag. Motiv za
njihov drski napad, prema onome
što su tijekom napada rekli šokiranoj
stranicama www.mupzdk.gov.ba. Za
katonalne mupovce, koji iz dana u
dan policijski revnosno bilježe kad tko
kome opali čvoku od Tešnja do Olova,
ovaj se događaj dakle službeno nije ni
zbio. Iako policija za njega zna, nije
smatrala da o njemu treba obavjestiti
javnost. Neslužbeno doznajemo kako
je policija ipak obavila svoj dio posla te
da slijedi tužba protih počinitelja ovog
djela.
Želi li kantonalna policija u potpunosti
imati povjerenje Hrvata u općini
Kakanj, mora odgovoriti zašto ovaj
zločin nije zabilježen niti objavljen
u dnevnim biltenima MUP-a koji se
javnosti usluga je samo nacionalistički
ostrašćenim huliganima koji i ubuduće
mogu računati da će njihov zločin biti
brižljivo sklonjen od javnosti, a policija
im, svojom šutnjom o njihovu nedjelu,
poručuje da mogu i dalje nastaviti
diktirati kako se tko treba odijevati u
javnosti ili kakve se oznake ili zastave
smiju nositi ulicom.
Policija bi morala shvatiti kakvu
medvjeđu uslugu čini javnom redu
i sigurnosti te međunacionalnim
odnosima u općini Kakanj. Građani
svih nacija ove zemlje sigurno je ne
plaćaju da bi ovako radila svoj posao.
 Deponija ugljena u Čatićima: Prašina do grla

Birač strankama:
UKLONITE OVO BRDO UGLJA
I GLASUJEM ZA VAS!
Već godinama mještanima Čatića glavobolju zadaje deponija ugljena
smještena usred sela. Uoči izbora redovito stranke obećavaju
Napisao Dražen Filipović biračima no nekada i birači mogu obećati strankama

Deponija uglja u Čatićima

N
a ekološkom planu Kakanj je
i dalje najzagađenija regija u
BiH. Za tu konstataciju nisu
potrebne opservacije i detaljna mjerenja
zagađenosti: dovoljno je prošetati gradom
i okolinom te se uvjeriti kako je zrak u
Kaknju i Čatićima prezasićem ugljenom
brda neki je ex-yu činovnik smjestio
deponiju s preko 10.000 tona uglja jer je
to smatrao ekonomičnim, a u stvari nije ga
bila briga jer on tu i ne živi. I kako to već
ide, zemlja se kupila odnosno budi-pošto
uzela od okolnih mještana i izgradila se
betonska utvrda otvorenog tipa da primi
vam je draže, pod golim je nebom na vrhu
brda kao primjer opstanka jedne sulude
ali nažalost istinite ideje o nedodirljivosti
velikih elektro-ekonomskih giganata naše
države. 9
I uz sve najbolje namjere i najveće

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

prašinom i raznim plinovima koji nas
svakodnevnice truju.
Reklo bi se to je cijena industrijalizacije,
cijena napretka kojeg gotovo i nema.
Koliko je zaista učinjeno i koliko
se radi na zaštiti okoline, na zaštiti
čovjeka, njegovog prava na čist zrak koji
neprekidno udiše? Odgovor: malo ili
gotovo nimalo.
Moj primjer je moja rak-rana, moja briga
koja me godinama proganja i muči, a
rješenja joj nema – zato i jest rak-rana.
Deponija u narodu zvanog mrkog uglja u
Čatićima – a kažu da je na Hrasnu – što
po meni niti je važno niti mijenja sliku
stanja – pravi je antiekološki potencijal,
rezervoar zagađenja za mjesto i okolicu.
Bez ikakvih ekoloških standarda na vrh
sav ugalj za lokalnu elektranu.
I tako, od propale jugoslavenske ideje i
ideala socijalizma, koji se uzdizao do
nebesa u zaštiti i jednakosti svih ljudi,
došla nam je i demokracija koja je mnogo
obećavala, a gotovo ništa promijenila.
Sada umjesto ex-yu činovnika u bosanskoj
elektroprivredi sjede demokratski
predstavnici, svjesni svoje moći i značaja
za ekonomiju ove države – ali sve je po
starom.
Kad narodu dođe voda do grla, ili bolje
rečeno prašina u grlo, i pođe panično
tražiti malo čistog zraka pred birokratskim
vratima ovozemnih moćnika, obećavaju
se brojne promjene… No, u stvarnosti
ostalo je isto punih 20 godina: deponija
mrkog uglja u Čatićima ili na Hrasnu, kako
napore građana i pojedinaca da se poradi
na ovom brdu uglja, ostala su obećanja,
tapšanja po ramenu i pokoja iskrena riječ:
ne možete vi tu ništa – tako vam je to u
Bosni, raja pati ovdje od pamtivijeka.
Na kraju, pitajući se što bi tu sliku moglo
promijeniti, sjetih se: bliže se lokalne
izbori i obećanja. Odlučih i ja jedno dati
svim političkim strankama i kandidatima
koje se budu zalagali za rješenje ovog
brda uglja: imate moj glas, (a vjerujem
i glasove mještana Čatića i okolice),
naravno onih kojima je prašina došla do
grla. A lokalnoj i državnoj elektroprivredi
predlažem: selite nas odavde ili nam
skratite muke! Uradite ono što ste već
davno trebali!
 Večer izvorne pjesme
ljeve Sutjeske
atarina iz Kra
aljica K
Zbor Kr

I
ove godine u znaku susreta dijaspore i rodnoga kraja, održana je
prvih dana kolovoza u našem stolnom mjestu već tradicionalna
manifestacija – Sutješko ljeto.
Na prvoj večeri – Večeri tradicije, najprije je na Pijesku nastupio
Pjevački zbor kraljice Katarine iz Kraljeve Sutjeske, koji je
pjesmom dobrodošlice svečano označio početak ovogodišnjeg
Susreta. Uz njih je potom nastupila i Hrvatska folklorna skupina
Bobovac iz Čatića izvodeći tradicionalne napjeve i igre sutješkoga
kraja. Tristotinjak okupljenih na jedinom sutješkom trgu zatim
je imalo priliku pogledati i odličan dokumentarni film autora
Stjepana Stjepića Bocanje križeva, koji govori o Kraljevoj Sutjesci
i njenom kraju, životu nekada i sada te o tetoviranju križeva na
rukama, koje je nekada bilo uobičajeno i specifično upravo za
ovaj kraj. Završni dio večeri obilježilo je igranje kola i pjevanje
izvornih pjesama praćeno šargijom i violinom. Bila je to uistinu
prava sutješka večer.
Narodno kolo u Sutjesci na Pijesku
10
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

Uživali su
i najmlađ Čatića
i S Bobovac iz
Nastup HF
 vcu
ela na Bobo
ospe od Anđ
gdana G
va bla
Prosla
Drugi dan Sutješkog ljeta – Susreta dijaspore i rodnog kraja
započeo je na Bobovcu. Na starom gradu se kao i svake godine
2. kolovoza slavila sv. misa u povodu blagdana Porcijunkule,
kada su hodočasnici, koji ih je na Bobovcu bilo dvjestotinjak, uz
redovite uvjete (ispovijed, pričest, molitva na nakanu sv. Oca)
mogli primiti potpuni oprost. Misu je slavio fra Zoran Tadić,
župni vikar u župi sv. Ilije u Zenici, uz koncelebraciju sutješkog
gvardijana fra Ilije Božića i vikara fra Zorana Jakovića te još
dvojice svećenika. Fra Zoran je vjernicima govorio o značaju
Porcijunkule i daru potpunoga oprosta, koji Crkva na ovaj način
vjernicima posreduje.
Zbog velike vrućine toga dana, hodočasnici su nakon mise hlad
potražili u obližnjoj Luci, gdje je gvardijan za prisutne pripremio
nešto hrane i hladnih napitaka. Bilo je dovoljno mjesta za sve.
Nakon okrepe za sve, druženje se nastavilo uz pjesmu do kasno
poslijepodne.
aljinićima
etni tu rnir na H
M alonogom
Piknik u Luci kraj Bobovca
Prvih dana kolovoza, u sklopu Sutješkog ljeta
2008. održavao se i malonogometni turnir u
Haljinićima. Sudjelovale su ekipe iz Kraljeve
Sutjeske, Haljinića, Pavlovića, Pezera, Čatića i
Vukanovića. Treće mjesto u polufinalu osvojila
je ekipa Mladeži HDZBiH, dok je ekipa
Haljinića u finalu pobjedu odnijela nad ekipom
iz Čatića, i to izvođenjem penala.
Nakon zanimljivih i napetih utakmica,
popraćenim glasnim navijanjem publike,
organizatori su uručili prikladne nagrade trima
najboljim ekipama te pojedincima koji su
se svojom igrom posebno istakli. Zaslužena
zabava u haljinićkom Domu potrajala je do
kasno u noć.
Organizatori i ovom prigodom zahvaljuju
svima koji su na bilo koji način doprinijeli da
se projekt Sutješkog ljeta i ove godine uspješno
ostvari te ujedno pozivaju sve koji mogu da se
idejama i prijedlozima uključe u organizaciju 11
narednoga Sutješkog ljeta, koje će se održati
krajem srpnja ili početkom kolovoza 2009.
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
Uručenje nagrade
pobjednicima
 BRICO
Napisao F. B.
D
a me ubiješ, ne bih znao objasniti
zašto sam sve do nedavno mislio
da je brico (čuj, brico!), kojem
redovito odlazim na šišanje, podrijetlom
Kurd. Nikako mi nije izgledao kao Turčin
iako, da me još jednom ubiješ, ne bih
znao objasniti razliku između Turaka
i Kurda, barem kad je u pitanju njihov
fizički izgled. Nekako mi je od prvog
dana izgledao previše uslužan, pomalo i
preplašen, a kad sam primijetio kako mu
ona ruka u kojoj drži škare nekontrolirano
podrhtava, povjerovao sam sto posto da
12 mu je turska demokracija ušla u kosti.
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
– Vi ste Grk? – pita me figaro nedavno,
nakon što sam sjeo na stolicu.
E, sad ga…je li!, mislim u sebi. Smokve
i rakiju zajedno rijetko konzumiram,
buzuki ne sviram, a za sirtaki sam tabula
rasa jer imam dvije lijeve noge. A to mi
se – interesantno! – već drugi put događa
u zadnjih nekoliko godina. Prvi put sam
se nad svojim fizičkim izgledom ozbiljno
zamislio krajem prošlog stoljeća na jednoj
autobusnoj stanici u bavarskoj metropoli.
Obraća mi se stariji čovjek – vidim, Turčin
sa dna kace! – na meni nerazumljivom
jeziku. Kažem mu po nemecki: “No
capito”, a on će ti iznenađen:
– Pa, zar Vi niste Turčin?
– Ne. A zašto bih trebao biti?
– Pa… tako… mislim… – i pokazuje
rukom na brkove.
Ovaj put me je drhtavi ubojica moje ruse
kose pomaknuo malo više prema Europi
iako se, barem koliko je meni poznato,
u zadnje vrijeme nisam ništa posebno
trudio oko svog outfita.
– Ne, ja sam iz Bosne – odgovaram. –
Hrvat iz Bosne!
Ovo Hrvat iz Bosne obavezno dodajem
prilikom svakog predstavljanja. Nekako
se ugodnije osjećam, kao da sam u službi
njezina kraljevskog veličanstva (My
Name is Bond. James Bond!).
– Znate – nastavljam dalje – mi smo Vam
najkatoličkiji i najstariji narod u Europi.
Živimo dolje od stoljeća sedmog, a inače
predstavljamo predziđe kršćanstva.
Antemurale Christianitatis!
– Molim? – kaže brico i gleda me nekako
zbunjeno.
– Antemurale Christianitatis! Čuvali smo
granicu na Savi! A odakle ste Vi?
– Ja sam iz Irana.
Paf!!! Ovo mi stvarno nije trebalo. Koji
me je vrag tjerao da spominjem i Hrvate,
i stoljeće sedmo, i… Nek mi sad čovo
odčepi pričati o Kandaharu, i o tome
kako je tamo kod njih, na nekoj stjenčugi,
uklesano ono glasovito HOROUVATI,
i kako smo mi došli otuda, gore preko
Azovskog mora, i kako su nas prokleti
Huni iscipelarili pa smo se nakon toga,
brže, jače i snažnije gibali prema EU. Još
će ispasti da smo on i ja amidžići. Nek me
uz to, nedajbože, i za prezime upita, spasa
mi biti neće.
Srećom, il’ nesrećom, poče tip pričati – o
propasti SFRJ!
Pa ti sad budi pametan!
K’o kad kugu zamijeniš kolerom!
– Sve su Vam to zapadnjačke mućke –
razmišlja moj berberin naglas, ne znajući
da me nepotrebno tješi na svom ispucalom
njemačkom jeziku. – Oni to tako hoće, da
zemlju podjele. Tako svugdje pokušavaju.
Da bi mogli ostvariti svoje interese.
Jedino kod nas nisu uspjeli, mi se nismo
dali ni Americi ni Europi.
E, moj Rafsandžani, mislim u sebi, svaka
vama čast, ostanite i dalje postojani kano
klisurine – a u glavi mi bubnja onaj
članak u SV-u od prije gotovo tri godine:
“Oni su ovdje rođeni, ovdje odrasli, ovdje
školovani, posjeduju naše putovnice, ali
mrze Europu i Ameriku”, kaže Chimelli.
A zapravo je brico jako ljubazan tip. Ne samo zbog
bakšiša koji mu, kao lijepo odgojen čovjek, uvijek
ostavim, nego i zato što je tek nedavno otvorio radnju i
što se ne raskida od posla jer… da je baš neka navala –
nije. I da me neki šejtan nije natjerao da kažem nekoliko
riječi više od onog svog škrtog dobar dan i doviđenja
(s bricama se već dugo ne upuštam u razgovore jer je
jedan, kod kojeg sam se ranije šišao, znao ispaliti čitav
marketinško-sociološko-psihološki traktat o ponašanju
prema strankama, o tome kako se pravi frizer mora
staviti u situaciju čovjeka koji svoju glavu stavlja u tuđe Djelokrug poslova:
ruke, kako se frizer mora uživjeti u ulogu mušterije koji
dozvoljava da ga skratiš za kosu, kako je frizura i odraz
- akustična i suha gradnja
čovjekova nutarnjeg stanja i kako… – na što sam mu ja
onda na hrvatskom rekao šišaj i ne seri, a kad me je on - keramičarski radovi
upitao što to velim, ja sam mu to na njemački preveo - molerski radovi
kao vani kiša kiški i pokazao glavom prema ulaznim - zidarski radovi
vratima kroz koja se vidjelo da je vani zaista kiša počela - podne podloge
rominjati) – nikad ne bih saznao da se ispod onog
- nadgledanje radova
crnomanjastog, perzijskog, osmijehom premazanog
lica, skriva jedan pravi zoon politikon.
PREDRAG MARČIĆ
Granitzstr. 47 13189 Berlin
Baš kad sam zinuo da ga upitam a gdje je krivica
domaće proizvodnje i vlastita odgovornost, dokle ćemo Tel: 0049 (0)30 470 34 285
se mi (čuj, mi!) uvijek vaditi na druge i sebe opravdavati Fax: 0049 (0)30 922 50 126
njihovom zloćom; baš kad sam se htio vinuti unatrag Mob. 0049 (0)179 321 99 33
i skočiti makar do Gazimestana i onijeh dana i barem E-mail: bp.marcic@arcor.de
pokušati mu kronološki prikazati i objasniti neka
događanja na brdovitom Balkanu, u brijačnicu je ušao
postariji gospodin koji je, tako sam ja shvatio, sa svojom
kosom imao iste planove kao i ja sa svojom. Sjeo je na OPRAVKA SITNE POLJOPRIVREDNE
rezervnu stolicu i uzeo novine – ali, nikako da počne MEHANIZACIJE, MOTORNIH PILA,
čitati! Zagledao se čiča – vidim to vrlo dobro u ogledalu TRAKTORA
– u onu drhtavu ruku sto nožice drži (po naški rečeno!) i
ne skida pogleda. Samo ponekad, nabrzinu, svrne očima
lijevo i desno, pa onda prema podu i plafonu, da bi se
potom opet vratio ruci onoj frizerskoj.
Kao da mu je sad žao što se, prije polaska ovamo, nije 13
izljubio s najmilijima.

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

Ali, ne odlazi, ne bježi iz radnje. Stari je, vidim, odlučio
riskirati – pa što bude! Il’ možda dobro ne vidi, mislim
u sebi, to se zna dogoditi kod starijih osoba: vidiš da
gleda, a ne vidiš da ne vidi.
I šuti! Cijelo vrijeme samo šuti! Ni sad nisam siguran je
li i dobar dan rekao. Ne znaš ni tko je, ni što je. A meni Radionica
su moji, kad sam bio mali, uvijek govorili: Dijete, pazi Visoko - Muhašinovići
šta radiš i šta govoriš! Ima ljudi i drugačijih od tebe, Tel: 032 740 201
nemoj da koga uvrijediš!

Pa sam odustao od objašnjavanja. Em što brico,

vjerojatno, ne bi shvatio, em što nisam bio siguran bi li
ja to njemu mogao objasnit, em što ne znam kako diše
pridošlica.
A možda je tako i najbolje. SERVIS
Kome ćeš danas šta objasnit?
Brici ? Ah... !
 Sela našega kraja: Trnovci
Trnovci strpljivo čekaju na svoje
prognanike
T
ko god baci pogled „odozdo iz
Polja“ prema sjeveroistoku,
neće mu promaći ljubopitljivi
brežuljci trnovačke panorame,
omeđeni dubokim urezima potoka
Jazjenca sa sjeverozapadne i Vrutka s
istočne strane.
Tamo negdje gdje kakanjska općina pri
samom svom vrhu graniči s visočkom, na
riječnim terasama, u podnožju brda Križa,
ispod šume Jelice sa sjeverne i šume
Margete s istočne strane, još od davnina
blistaju se Trnovci. Tko god baci pogled
„odozdo iz Polja“ prema sjeveroistoku,
neće mu promaći ljubopitljivi brežuljci
trnovačke panorame, omeđeni
dubokim urezima potoka Jazjenca sa
sjeverozapadne i Vrutka s istočne strane.
Trnovci, međutim u današnjem mjestu
postoje tek od 17. stoljeća. Prije je njihov
položaj bio dosta niže u dolini potoka
Vrutka na Grabu, prema Bulčićima. U to
vrijeme je harala smrtonosna kuge, koja
nije zaobišla ni ovo selo. Razlozi seljenja
kompletnog sela nisu danas dobro
poznati, ali se vjeruje da je u pitanju bila
neka vrsta praznovjerja ili možda bijega
14 pred opakom bolešću.
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
Napisao Klaus Markić
Samo selo je vremenom dobilo naziv
Veliki – jer ga čini više manjih naselja:
Brdo, Duvnjaci, Mušije, Jasike, Počivala,
Dužice i Karuša. U njihov sastav se ubraja
i podružnica Pavlovići, s druge strane
potoka Jazjenca. Da je ovo područje bilo
interesantno ljudima još od starijih doba,
svjedoče i mnogi ostaci prošlosti. Tako
na ulazu u selo nailazimo na „Kosijerov
kamen“ – visoki stećak na maloj
humci s lijeve strane puta. Na Križu je
srednjovjekovno groblje s desetak dobro
očuvanih stećaka, a na njivama Strane pod
vodom Papricom još nekoliko u lošijem
stanju. U Počivalima, točnije na Podgaju,
naporima vašeg reportera svjetlo dana je
ugledalo još nekoliko zanimljivih stećaka
s dobro očuvanim gornjim dijelom i
zanimljivim postoljem. Ispod vode
Paprice na južnim obroncima sela i danas
su vidljivi zemljani vodovodni čunci
koji su, najvjerojatnije, odvodili vodu sa
spomenutog izvorišta u nekadašnje selo
na Grabu. U Pavlovićima su isto tako
jasno vidljivi drevni stećci – svjedoci
srednjovjekovne kulture.
Trnovčani moja braćo mila,
s vama je se milicija bila
Trnovci svoj procvat doživljavaju u
sedamdesetim i osamdesetim godinama
prošlog stoljeća, a svoj egzodus
već desetak godina kasnije. Još od
početka 19. st. Trnovci su imali svoju
četverogodišnju školu. Sedamdesetih je
godina samodoprinosima i samostalnim
radnim akcijama zajedno s drugim
mjesnim zajednicama, s Poljica – ravnog
platoa iznad Vareša dovedena voda
Ključ. Elektrifikacija sela je provedena
koju godina ranije, a asfaltna cesta
stigla je sredinom osamdesetih. Ovo
selo je godinama uživalo dobar ugled
na kakanjskoj općini, dijelom zbog
svog intenzivnog razvoja koji se lako
mogao primijetiti i iz daljine, jer je selo
stalno raslo, a dijelom zbog radišnog i
veselog stanovništva zvanog Rastovljani.
Svoju čvrstinu i odlučnost Trnovčani su
najviše pokazali 1982, kada su se oduprli
kakanjskoj općinskoj upravi i tadašnjoj
policijskoj postaji koja je silom pokušala
pripojiti dovedenu vodu Ključ onima koji
nisu sudjelovali u izgradnji vodovoda. U
to vrijeme spjevana je pjesma poznata
njenim žiteljima: Trnovčani moja braćo
mila, / s vama je se milicija bila!

Sklad višenacionalnog sela djelovao je sve
do famozne 1993, kada u ratnom vihoru
dolazi do masovnog progona katoličkog
stanovništva i razaranja njegove imovine.
Sve ljepota i suživot dvaju naroda ruši se
u jednom danu kao kula od karata. Ostala
su samo zgarišta, paljevina, opljačkane
kuće...
Tužna današnja slika
nekadašnjeg sjaja i gordosti
Danas je od ponosnih Trnovca ostala samo
tužna slika nekadašnjeg sjaja i gordosti.
Porušene, prazne i opljačkane kuće jezivo
zjape i prepuštaju se zubu vremena, koji
ih neumoljivo sve više rastače i sravnjuje
sa zemljom. Rijetki su povratnici na stara
ognjišta, čak ni jedan postotak prijeratnog
stanovništva nije se vratio. Nažalost, selo
Trnovci nakon rata znatno se unazadilo.
Jedini pomak svih tih godina predstavlja
novoizgrađena zgrada četverogodišnje
škole, koja je zamijenila staru ćerpičaru. A
ni Trnovčani koji su ostali kod kuće, nisu
više što su nekad bili: uglavnom se jadaju
jedni na druge, međusobno se optužuju i
u svakoj drugoj rečenici im je zamjetno
žaljenje zbog odlaska starih susjeda.
Postoje i oni koji cijelom tom ratnom
besmislu pokušavaju dati neki smisao, ali
oni ionako nisu vrijedni spomena.
Kako će dalje ići s Trnovcima i
Trnovčanima, to samo nebo zna. No,
jedno je sigurno: Trnovci će i dalje
stajati gdje stoje stoljećima i strpljivo
čekati na svoje prognanike. A oni sami
moraju odlučiti hoće li se vratiti na
djedovska ognjišta ili će puniti brojno
stanje kojekakvih Bobanovih i Šuškovih
sela, koja nose imena narodnih heroja
koji su najvećim dijelom i zaslužni što
Trnovčani, Sutješčani, Kakanjci i ostali
bosanski Hrvati ne žive gdje su rođeni.
IZGRADNJA
Asfaltna cesta
stiže do
Ratnja i Klanca
A sfaltna cesta uskoro bi prvi put
u povijesti trebala proći ispod
Ratnja i stići sve do pred Klanac
– na raskrižje putova za Kopijare,
Bobovac, Dragoviće, Mijakoviće,
Borovicu i Vareš odnosno Nažbilj,
Lipnicu, Slagoščiće i Vukanoviće.
Tijekom ljetnih mjeseci naime, na
dionici ceste Kraljeva Sutjeska –
Nažbilj koja prolazi ispod Ratnja,
obavljani su pripremni radovi pa se
uskoro može očekivati i asfaltiranje.
Radove financira nadležno kantonalno
ministarstvo, ali kako se izvođač nije
obvezao radove dovršiti do određenog
roka, dovršetak ove dionice ipak se
donekle i razvukao.
15
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
S dovršetkom ove cestovne dionice
Ratanj će se znatno približiti svijetu,
a skratit će se i put prema ostalim
brdskim selima iznad njega. Nova
cesta tako će olakšati i prometnu
povezanost ovih vršnih sela s
Kraljevom Sutjeskom i ostatkom
općine. Za očekivati je također da
će se sada pojačati zanimanje za
povratakom i obnovom u Ratnju te u
Kopijarima i Klancu.
SV online
 USPJEŠNA HUMANITARNA AKCIJA

Danijela Ljoljić:
Jedva čekam da se
pogledam u ogledalo
S I prof. dr. Ninković
udbina djevojke Danijele Ljoljić kontaktu s našom Kraljevom Sutjeskom i
iz Bobanova kod Čapljine, koja je cijelom domovinom – poruka je koju su u
u kratko vrijeme ostala bez svoga ime OO za pomoć Danijeli odaslali Anto spreman pomoći
ranijeg lica, ganula je ljude diljem svijeta. Jurić i Franjo Stijepić. Među dobrim
Nakon objavljene priče u Večernjaku, ljudima je i Zdenka Matić iz Pertha. Za Danijelin slučaj zainteresirali su se
koju je je odmah preuzeo i Sutješki i neki poznati svjetski liječnici koji su
vjesnik, odmah su nam se počeli javljati spremni dati svoj udio u pokušaju da se
naši iseljenici. vrati djevojačka ljepota. Među njima je i
poznati plastični kirurg prof. dr. Radoslav
Ninković iz Beča, koji je prošle godine bio
Koža iz Češke spreman operirati i stradale vatrogasce s
Kornata u Hrvatskoj. To su nam potvrdili
Svi su ostali zapanjeni fotografijama te i neki iseljeni Hrvati iz Kraljeve Sutjeske
djevojke koja je, u nakani da prehrani sebe koji sada žive u Beču.
i svoju prognaničku obitelj, radila teške
poslove u plastenicima i staklenicima.
Od raznih opasnih kemikalija i zračenja Uređuju se obrazi,
posve joj je se izobličilo lice. Nada se brada i čelo
pojavila kada su joj liječnici kazali da se
može spasiti presađivanjem kože, koja se Na odjelu plastične kirurgije bolnice
opet mora uvoziti iz Češke. Za potpuno Danijeli su dosad uređivani obrazi, a
vraćanje ranijeg izgleda treba prikupiti slijede oprativni zahvati na čelu i bradi.
oko 35.000 KM. Udruga Hrvata Kraljeve U obraze će joj se, uz ostalo, ugrađivati
16 Sutjeske Sydney – Wollongong, koja Hvala svima i tzv. ekspanzeri, koji će se dopremati iz
okuplja naše iseljenike u Australiji, u Češke.
sydneyskom je hrvatskom klubu Bosna Danijela je od ožujka do danas već imala – Sve je to teško podnositi, ali mi je prof.
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

organizirala Ivanjsku večer na kojoj je za četiri operacije lica, i to u bolnici Dubrava
Danijelino liječenje prikupljeno više od u Zagrebu. Cio tim liječnika i stručnjaka
8.000 australskih dolara. predvodi prof. dr. Vedran Uglješić.
– Do kraja godine planirali su mi još tri-
– Danijelina nesreća sve nas je jako četiri operacije i jedva čekam da se nakon
pogodila, i hvala vam što ste nam barem toga pogledam u zrcalo. Hvala svima –
i na ovaj način omogućili da ostanemo u kaže Danijela.
dr. Vedran Uglješić rekao da to mora biti
tako i da dolaze bolji dani. Želja mi je
do Božića vratiti stari izgled lica – ističe
Danijela.
SV online

Dobri ljudi i dalje pomažu Danijelu

Molitvena zajednica iz Hrvatske katoličke misije u
Sindelfingenu (Njemačka) uputila je novčani dar Danijeli
Ljoljić u svrhu njenog daljnjeg liječenja
Časna sestra Bernardeta Janja Tomić, koja je u službi u
njemačkom gradu Sindelfingenu, uputila je 300 eura
prikupljenih od članova molitvene zajednice HKM-a
Sindelfingen. Danijeli Ljoljić neophodna je pomoć kako
bi nastavila liječenjem od posljedica rada u staklenicima,
gdje joj je lice skoro uništeno od raznih kemikalija koje
se koriste u proizvodnji cvijeća.
Danijela zahvaljuje darovateljima iz Sindelfingena te
svima koji misle na nju.
Pismo župnika s
prostora općine Kakanj
raseljenim vjernicima
Dragi vjernici!
U
Bosni i Hercegovini 5. listopada, ove godine, održat će
se lokalni izbori na kojima će se birati Općinski načelnik
i predstavnici za općinsko vijeće, općine Kakanj.
Mi župnici, duboko svjesni značaja svakih izbora, posebno
lokalnih izbora, koji za lokalnu sredinu život znače, ovim
putem obraćamo se svim vjernicima naših župa, s pozivom na
sudjelovanje na izborima.
Svjesni smo svega onoga kroz što smo svi zajedno prošli,
bilo ono dobro ili loše, od onog što je pozitivnog učinjeno na
povratku, poboljšanju uvjeta življenja u mnogim našim selima
koja su bila potpuno prazna i opustošena, a u kojima se danas
ponovno rađa život, ali i onoga što nije učinjeno a što se može
učiniti.
Znamo, da ima, još puno toga, što je potrebito učiniti u narednom
razdoblju, za dobrobit svih nas, na poboljšanju uvjeta življenja,
oživljavanju opustošenih sela, izgradnji lokalne infrastrukture,
i svega ostalog, ali isto tako znamo da se to osigurava kroz
sudjelovanje u vlastima.
Naša je nakana, poduprijeti svaki kvalitetan pomak, na dobrobit
naših župljana, kako onih koji žive na prostoru općine Kakanj,
ali i svih onih naših župljana koji nisu ovdje a koji pohode svoja
rodni kraj bilo u vrijeme odmora, svetkovina ili nekih drugih
potreba.
Posebno želimo naglasiti da smo svjesni malobrojnosti
hrvatskog i katoličkog puka koji živi na prostoru naše općine,
ali i brojnosti naših župljana koji žive izvan svojih domova,
kao i trajne i neraskidive veze i ljubavi prema svom bližnjem i
rodnom kraju, bez obzira gdje se tko od nas nalazio.
Mi kao pripadnici jednog naroda, kao građani, ali i vjerski
službenici, u svakodnevnom životu, osjetimo, dali ima i koliko
ima, naših predstavnika u legalno izabranim vlastima, kako na
razini općine, pa sve do državne razine. U tom smislu, naša
savjest nam nalaže, da potaknemo, sve vas, koji živite izvan
Bosne i Hercegovine, da se registrirate i sudjelujete na lokalnim
izborima, te na taj način pomognete da Hrvati općine Kaknja
budu značajnije zastupljeni u izabranim vlastima.
Želimo vas podsjetiti, da mi župnici, također redovito
sudjelujemo na izborima i dajemo svoj glas za naše kandidate
na listama. Vama svjesno ne želimo sugerirati koju stranku ili
kojeg će te kandidata zaokružiti, ali vas pozivamo da izađite na
izbore, jer je to vaše pravo, ali i dužnost.
Vaš ne izlazak na izbore, znači izravno podupiranje onih snaga
koje, nažalost, žele dodatno oslabiti našu suverenost, politički
subjektivitet i hrvatski identitet i tako onemogućiti hrvatski narod
da bude ravnopravan s drugim narodima na svojim vjekovnim
ognjištima. Vaš izlazak na izbore, znači pomoć, vašem kraju,
prijatelju, rođaku, susjedu, ali u narednom razdoblju i samom
sebi. Znamo da ste uvijek pomagali jedni drugima i činite to i
sada i u buduće, bez obzira na izbor mjesta življenja i okolnosti
u kojima se nalazite.
Suvremena tehnika vam je dostupna i za to ne treba niti puno
vremena, a niti puno financijskih sredstava, osim malo dobre
volje. Mnogi to možete obaviti iz vašeg doma, ureda ili prostora
gdje se okupljate, ne čekajući u redovima ispred biračkih
mjesta.
Podsjećamo da je krajnji rok za prijavu za glasovanje za birače
koji su izvan Bosne i Hercegovine 22.srpnja 2008. godine. On je
veoma blizu, ali isto tako imate i dovoljno vremena da popunite 17
prijavne obrasce i priložite potrebne dokumente. Sve potrebite
informacije možete dobiti na internet stranici Središnjeg
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine www.izbori.ba.
Zato vas sve pozivamo, iskoristite svoje pravo i savjesno ispunite
svoju dužnost, izađite na izbore i dajte svoj glas hrvatskim
strankama i hrvatskim kandidatima.
S poštovanjem vas pozdravljamo
zazivajući Božji mir na sve vas!
ŽUPA KRALJEVA SUTJESKA
FRA.ILIJA BOŽIĆ
ŽUPA HALJINIĆI
VLČ. MLADEN KALFIĆ
ŽUPA KAKANJ
PREČ. MARIJAN MARJANOVIĆ
ŽUPA VUKANOVIĆI
PREČ. VIKTOR ŠOŠIĆ
 Na prošlim lokalnim izborima g.
Ivica Petrović je kao kandidat HDZ
BIH izabran za vijećnika, a potom i
za predsjedavajućeg OV Kakanj. Na
sponzorirano

početku njegova mandata objavili

smo u našim novinama razgovor s
njim i obećali da ćemo isto učiniti
po okončanju mandata. Za protekle
četiri godine u Kaknju se događalo
mnogo toga na političkom, socijalnom,
gospodarskom, sigurnosnom i svakom
drugom planu. Neki su od tih događaja
pozitivno a neki negativno utjecali na
cjelokupni ambijent našega životnog
prostora. Na početku je predsjedavajući
kazao: Nešto se radi, ali mislim da ipak
može bolje! Što o svemu tome misli g.
predsjedavajući OV Kakanj sada kada
odlazi, pročitajte u ovom razgovoru.

IVICA PETROVIĆ,
PREDSJEDAVAJUĆI OPĆINSKOG VIJEĆA KAKANJ

Imat ćemo barem duplo

više vijećnika nego ranije
Zadovoljan sam svojim učinkom
u Vijeću kao i učinkom stranke
kojoj pripadam
javnih poduzeća Vodovod i Komunalno
I. P.: Zadovoljstvo temeljim na svemu u jedno poduzeće te vraćanje Ekogradnje
onome što smo kroz OV konkretno uradili u sustav općine. Bili smo zagovornici te
u protekle četiri godine. U prvom redu ideje, što su prepoznali i ostali politički

S
18 želim istaknuti dugogodišnju agoniju subjekti, pa je tu postignut značajan
V: Gosp. Petroviću, vaš mandat
vezano za Gvardijanovu luku i sve ono što napredak. Također smo bili zagovornici
istječe ovih dana. Jeste li zadovoljni
se događalo u proteklom razdoblju – od ideje o informatičkoj uvezanosti matičnih
radom OV Kakanj u protekle četiri
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

pokušaja privatizacije, pokušaja nasilnog ureda u jednu bazu, što je također velik
godine?
ulaska u posjed itd. Sa zadovoljstvom napredak u odnosu na ranije razdoblje. Sve
mogu kazati da smo tu napravili velik su to razlozi za umjereno zadovoljstvo,
I. P.: U te četiri godine održano je 46
posao. Luka je vraćena vlasnicima na mada bih i osobno volio da se uradilo više,
sjednica i razmatrano preko 500 točaka
korištenje. jer uvijek se može više i bolje. Evo, samo
dnevnog reda. Pojedine sjednice trajale
Također želim podsjetiti na neke od jedan primjer: kada sam ja preuzimao
su po nekoliko dana u nastavcima, s
projekata koji su provedeni kroz OV, ali dužnost, cjelokupni godišnji transfer
burnim raspravama, prekidima i brojnim
i projekte koji su realizirani sredstvima s za povratak bio je 5. 000 KM, da bi u
konzultacijama. Mogu kazati da je rad u
viših razina, a čiji je implementator bila vrijeme mog predsjedanja svake godine
OV-a u protekle četiri godine bio otežan
općina Kakanj. Podsjetite se koliko je od bio povećavan i došao do iznosa od oko
brojnim problemima. Osobno sam
Sutjeske, Haljinića, Čatića, Bjelavića, 100.000 KM. Uostalom i moja stranka
zadovoljan svojim učinkom u vijeću, kao
urađeno ulične rasvjete, zatim asfaltirano je to zadovoljstvo pokazala ukazavši mi
i učinkom stranke kojoj pripadam, unatoč
cesta, realiziranih projekata obnove i povjerenje da ponovno budem na listi
brojnim problemima koji su bili izraženi
pomoći u povratku, potpore župskim HDZ BiH, odnosno da budem nositelj
tijekom mandata.
zajednicama, pojedincima, udrugama, liste za OV Kakanj. Naravno, volio bi da
kulturnim manifestacijama i slično. U je urađeno i više, ali radeći u složenim
SV: Na čemu konkretno temeljite svoje
našem političkom programu iz 2004. okolnostima ipak se izvukao maksimum.
zadovoljstvo?
godine spomenuto je objedinjavanje
 Peticije zbog naziva ulica,
divljanja nogometnih navijača,
napadi na djecu zbog nošenja
hrvatskih oznaka
SV: U protekom periodu bilo je više
kritika upućenih na Vašu i adresu Vaše
stranke, pri čemu Vas se optuživalo za
nerad u Vijeću, nepoštivanje volje naroda
iskazivane kroz peticije za promjene
imena naziva ulica, kako to niste htjeli
uvrstiti u Dnevni red sjednice. Kako to
komentirate?
I. P.: Kritika je uvijek bilo i bit će ih, ali
nameće pitanje se koliko su opravdane,
odnosno radi li se o svjesnom kritizerstvu
s određenim političkim ciljem. Kada je u
pitanju Peticija za promjenu naziva ulica,
siguran sam da ju je potpisao najveći dio
naših članova i simpatizera, u odnosu
na sve ostale. Uvažavajući potpisnike
peticije, njihove motive, koji su apsolutno
bili opravdani, način na koji je ona dalje
prezentirana i korištena, ali i neke druge
peticije, da ih sad ovdje ne spominjem,
prerasle su u domenu politikantstva.
Kao što i u pitanju, to što kažete da nisam
htio, najbolji je primjer toga. Ponovit
ću, glede izmjene naziva ulica vođeni
su brojni razgovori s drugim političkim
subjektima. Ta je točka stavljena na
dnevni red tek kad je osigurana većina
za njezinu prolaznost. Da je stavljena na
dnevni red ranije, ona zasigurno ne bi
prošla, njezin naziv bio bi i ostao kakav
je bio. Općinsko vijeće je uradilo svoj dio
posla i ovih dana očekujemo da lokalna
poduzeća okončaju proces izmjene
podataka u svojim bazama te da računi
počnu dolaziti s nazivom Ulica fra Bone
Benića, a ne kako se ranije zvala. Na
vama je da procijenite jesam li ispravno
postupio.
SV: Svjedoci smo incidentnih događanja
u kojima su žrtve uglavnom bili Hrvati.
Tu prije svega mislimo na napad na
povratnika u Bištranima, divljanje turskih
navijača od Čatića do Sutjeske, napada
na policajca na dužnosti te nalijetanje
automobilom na maloljetnu djevojčicu
u vrijeme Sutješkog ljeta. Jeste li na te
incidente adekvatno reagirali?
Petrović: Na sve događaje koji utječu na Izbor kvalitetnih vijećnika jedna
sigurnost naših građana Općinsko vijeće je od najvažnijih pretpostavki za
reagira i raspravlja o sigurnosnom stanju
na prostoru općine. Nakon razbojstva
učinkovit rad vijeća
nad g. Ljoljićem na Bištranima i njegova
I. P.: Prije svega, vrlo je teško raditi u
izlaska iz bolnice sudjelovao sam u
uvjetima gdje nema stalne ni stabilne
izaslanstvu OO HDZ BiH koje mu je
vladajuće većine. Često se, uvjetno
uručilo financijsku i ponudilo svaku
kazano, nije znalo tko je vlast, tko
drugu pomoć. Isto se postupilo i u slučaju
oporba. Mislim da je upravo zbog takvog
povrede policajca Vanje Nikolića.
odnosa snaga ostala nerealizirana ideja
o gradnji Gospodarske zone, čime je
Kada je u pitanju, kako kažete, divljanje
izostao jači zamah razvoju poduzetništva
«turskih navijača», te večeri sam više
i zapošljavanja, ali i druge ideje oko
puta telefonski razgovorao s g. Esnafom
gradnje infrastrukturnih objekata. U
Buzom, zapovjednikom PS Kakanj te
okolnostima kada nije jasno definirana
zatražio intervenciju dodatnih policijskih
većina u Vijeću, kada se od točke do
snaga koje su reagirale i spriječile da
točke dnevnog reda ona mijenja, teško je
ne dođe do sukoba i težih posljedica.
sastaviti kvalitetan dnevni red, a posebno
Također, na sjednici OV Kakanj na moju
je teško dovesti sjednice do kraja i
inicijativu je usvojen Zaključak kojim je
donositi velike i važne odluke.
od PS Kakanj i nadležnog Tužiteljstva
zatraženo javno očitovanje o poduzetim
Znate i sami da je u tim okolnostima
mjerama i radnjama na identificiranju
neophodno naći konsenzus koji će barem
izgrednika i poduzimanju odgovarajućih
zadovoljiti minimum očekivanja svih ili
mjera.
barem većine stranaka zastupljenih u
tako stvorenoj većini. Postići da u toj
Kada je u pitanju incident oko nalijetanja
većini bude zastupljen i interes birača,
automobilom na djevojčicu i navodnim
pojedinog dijela općine, pa i stranke koju
neposrednim ranijim događanjima
predstavljam, nije uvijek jednostavno,
vezano za izgrednike, OV će postupiti kao
i to je već samo po sebi problem.
i svim drugim slučajevima nasilja. Ovdje
Ističem da je upravo zbog blokade u
sam dužan istaknuti: policijske snage
radu Vijeća je ostao neutrošen značajan
su otkrile sve aktere ovih događanja, a
dio sredstava namijenjenih, između
slučaj Ljoljić okončan pravosnažnom
ostalog, i za financiranje ceste u Ratnju
kaznom zatvora za napadače.
i Počivalima, rasvjete u Popima te za još
neke pojedinačne transfere.
19
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
SV: Rekoste da ste u radu imali problema
i poteškoća. Sto od toga možete posebno
istaknuti?
 Rješenjem tog problema kroz očitovanje
jasne većine rad OV bi se olakšao, bio bi
uspješniji i efikasniji i sjednice ne bi bile
maratonske i u nastavcima. Mislim da je
to, uz kvalitetu izabranih vijećnika, jedna
sponzorirano
SV: Ako ste poželjan politički partner,
kažite nam da li je bilo ponuda za
stranačka koaliranja za izbore? Mislim
da to ipak trebate objasniti našim
čitateljima, jer većinu njih zanima npr.
prostora općine Kakanj, tako da nema
općinskog područja koje nije zastupljeno.
Ponudili smo kombiniranu listu novih,
mlađih, starijih i iskusnijih kandidata.
Također, na listi imamo nove članove,

od najvažnijih pretpostavki za učinkovit
rad vijeća.
SV: Kako onda unaprijediti rad OV-a?
I. P.: Mislim da je to vrlo važno pitanje.
Ako se o tom pitanju politički subjekti u
budućem Općinskom vijeću kvalitetno
dogovore i osiguraju prolaz projekata,
lokalna vlast će sigurno biti funkcionalnija
i učinkovitija, a samim tim i građani
zadovoljniji. Uvjeren sam da je većini
ozbiljnih stranaka do toga stalo i da će se
na tom planu postići značajan napredak.
O koaliciji s HDZ 1990
– poslije izbora
SV: Gdje vi u svemu tome vidite HDZ
BIH, odnosno vidite li se kao dio većine
ili kao oporbu, jer ipak ste u ovom sazivu
imali samo dva vijećnika Hrvata, isto
koliko i SDP?
I. P.: Točno je da imamo samo dva
vijećnika, kao i SDP. Međutim,
zahvaljujući našem prepoznatljivom
političkom djelovanju i uvažavanju od
strane drugih političkih subjekata tadašnja
većina se ipak odlučila za podršku
20
kandidatu HDZ BIH za predsjedavajućeg
Vijeća, uz puno uvažavanje mojih kolega
zastupnika. U sadašnjim okolnostima, a
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
moguća koalicija ili partnerski odnos
s HDZ-om 1990. Je li sada posrijedi
rasipanje glasova?
I. P.: Predsjedništvo HDZ BIH donijelo
je odluku da sve općinske organizacije
mogu samostalno ulaziti u predizbornu
koaliciju s drugim strankama, posebice s
onima s hrvatskim predznakom. Koliko
znam, HDZ BIH nije imao službenih
ponuda za predizborno koaliranje i, kao
što znate, mi na izbore izlazimo sami, ali
pojačani kandidatima koji su ranije bili
u drugim političkim strankama (NHI-u
i SDP-u). Da je bilo poziva za razgovor
o koaliranju, OO HDZ BIH ne bi ih
ignorirao: odredili bismo pregovarače
s jasnim smjernicama koji bi sjeli i
razgovarali, a bi li se dogovorili ili ne,
stvar je nagađanja. Kad je u pitanju
rasipanje glasova, osobno mislim da se tu
neće ništa značajno promijeniti u odnosu
na prošle izbore. Međutim, pošto HDZ
1990 nema svoga kandidata za načelnika,
očekujemo da neće napraviti pogrešku
kao NHI i vidjet ćemo hoće li i u kojoj
mjeri podržati našeg kandidata g. Zorana
Jozinovića. A kada su u pitanju partnerski
odnosi, o njima će nakon objave rezultata
raspravljati i dogovarati relevantni
pregovarači.
koji su nekada ranije bili članovi NHI-a
i SDP-a. Ukratko, osluškivali smo što
je potrebno unaprijediti u radu stranke i
pokazali smo otvorenost svim ljudima i
simpatizerima koji su prepoznali ono što
smo dosad radili, da budu s nama i da
zajedno radimo.
Trudimo se uraditi više nego
što obećamo, a sve što obećamo
privesti kraju
SV: Na što je usmjerena vaša predizborna
kampanja: što obećavate, odnosno što će
Vam biti prioritet nakon izbora?
I. P.: Naše usmjerenje i dalje ostaju čovjek
i sredina u kojoj živimo. Ni za ove izbore,
kao ni za prošle, nećemo trošiti novce
na skupove: sva raspoloživa financijska
sredstva usmjerit ćemo u korisne svrhe,
poput rasvjete i drugih sličnih projekata.
Cilj nam je učiniti da svaki i najudaljeniji
dio općine bude živ sa svim pripadajućim
elementima neophodnima za život.
Sukladno tome, nastavit ćemo s
projektima izgradnje infrastrukture,
povratka i obnova, kulture, sporta, razvoja
lokalne zajednice i svega ostalog što je u
domenu lokalne politike.
Kada su u pitanju obećanja, mi nismo ni
na prošlim izborima previše obećavali:
više smo radili nego obećavali, ali smo

poslije samo podsjećali na urađeno. Iako

to se pokazalo i u ranijem razdoblju, HDZ smo svjesni da birači vole čuti obećanja,
BIH je poželjan politički partner svim vodimo računa da obećano bude
strankama koje sudjeluju u vijeću, bez realno provedivo, jer naša se kampanja
izuzetaka. Iako nemamo brojnost, mislim nikada nije bazirala na bombastičnim
da izborom kvalitetnih vijećnika možemo obećanjima. Nastojimo kod svojih birača
dodatno učvrstiti političku poziciju u stvarati i dograđivati odnos povjerenja
Kaknju. Sukladno našim očekivanjima i uzajamnog razumijevanja. U svakom
i trenutačnim političkim okolnostima, slučaju, trudimo se uraditi više nego što
nakon izbora očekujemo da ćemo imati obećamo, a sve što obećamo privesti
duplo više vijećnika i realne izglede kraju. Naša politička vodilja nisu
da imamo i načelnika iz naše stranke. SV: Kada je u pitanju Vaš politički
angažman i rad HDZ BIH u Kaknju, što nerealna i bombastična obećanja, ali u
Opredijelili smo se za konstruktivnu ovom trenutku siguran sam da ćemo do
političku suradnju s drugim strankama na ćete ponuditi biračima?
kraja godine okončati neke započete
dobrobit svih građana. Ne sumnjam da projekte koje naravno nismo obećavali u
ona neće uroditi plodom jer je kao takva I.P.: Trenutno obnašam dužnost
dopredsjednika OO HDZ BiH Kakanj i predizbornoj kampanji.
i prepoznata.
nositelj sam liste za OV Kakanj. Osim
mene, na listi su još 23 osobe s cijelog
Iako ovlasti Vijeća i općine nije
zapošljavanje, nakon objave rezultata
izbora, izabrani kandidati HDZ BIH
inicirat će rasprave o tom pitanju i
učiniti sve da budu aktivni zagovornici i
sudionici u projektu gradnje Gospodarske
zone. Time će se stvoriti pretpostavke za
jači zamah zapošljavanja i proizvodnja.
Svjesni smo da to ne možemo uraditi
sami, ali siguran sam da ćemo iskoristiti
sve političke mogućnosti za stvaranje
pretpostavki da OV Kakanj i općina
omoguće stvaranje ambijenta za ulaganje
u obrt i poduzetništvo. Posebno ćemo se
posvetiti ekološkom stanju u Kaknju. Tu
prvenstveno mislim na saniranje stanja
na deponiji uglja i separaciji u Čatićima
te problemu spaljivanja otpadnih guma u
cementari.
SV: Možete li nam malo više reći o Vašim
projektima, što ste uradili, i na kojima
projektima sada radite?
I.P.: Ove godine okončan je četverogodišnji
projekt asfaltiranja ceste Ivnica –
Vukanovići, Podbjelavići – Bjelavići,
dio puta Haljinići – Seoce, više putnih
pravaca i lokalnih pristupnih cesta u
Čatićima i Bjelavićima. HDZ BIH je kroz
svoje članove i dužnosnike sudjelovao
u svim bitnim manifestacijama. Njih
je pratio financijski i organizacijski,
od manifestacija «Spasimo Bobovac»,
«Dana kraljice Katarine», «Sutješkog
ljeta», «Likovnih kolonija» obljetnica
stradavanja Hrvata, te drugih događanja.
Također smo napravili četiri spomen-
obilježja za stradale Hrvate, napravili
sportski poligon u Haljinićima i osvijetlili
ga za noćne turnire te dodatno osvijetlili
poligon u Čatićima. Trenutno je u tijeku
projekt vrijedan 250.000 KM, za izgradnju
kuća za povratnike Hrvate i to po principu
ključ u ruke, dok smo za sve donacije iz
Hrvatske osigurali sredstva za potporu iz
općinskog proračuna. U potpunosti smo
obnovili rasvjetu u Čatićima, izgradili
novu u Bjelavićima, uz glavnu cestu
kroz Haljiniće do Crkvenjaka, a do
konca godine planiramo je dovršiti do
Bjelavića.
Ovaj projekt realiziramo na obostrano
zadovoljstvo s tvrtkom Vinet iz Visokog,
tako da će stanovnicama od Kr. Sutjeske
do Čatića biti omogućen priključak na
kablovsku televiziju i internet. Osim toga,
do kraja godine ili početkom naredne
godine planiramo dovršiti cestu u Ratnju,
zatim cestu Tršće – Brkići te nastaviti s
aktivnostima na cesti od Haljinića prema
Seocu, odnosno Trnovcima.
Poziv biračima: izađite na izbore i
Za većinu ovih projekata implementator
dajte svoj glas za HDZ BiH je bila općina i tom smislu sam ja kao
SV: Gdje je u svemu tome briga središnjice
HDZ BIH za ove prostore?
I. P.: Mi smo svojim glasovima na prošlim
Općim izborima 2006. u Kaknju dali
značajnu podršku kandidatima HDZ BIH
i to je vrh naše stranke znao prepoznati.
Zahvaljujući politici HDZ BiH, odnosno
dopredsjedniku HDZ BIH g. Niki
Lozančiću i predsjedatelju Zastupničkog
doma PS BiH u Kakanj je u protekle
četiri godine transferirano više milijuna
maraka. Značajna financijska sredstava
donirana su i župama Kr. Sutjeska,
Kakanj i Vukanovići. Spomenut ću samo
cestu Sutjeska – Čatići, Vukanovići –
Ivnica, Podbjelavići – Bjelavići, Haljinići
– Seoce, sredstava za rekonstrukciju
toplovoda u Čatićima, zatim sredstva
obnovu gradske osnovne škole i Sportske
dvorane u Kaknju, te projekte dodjele
plastenika i motokultivatora, kao i
pojedinačne pomoći stipendije i sl.
Od tih sredstava i projekata, naravno,
korist imaju svi građani naše općine,
bez obzira na političko opredjeljenje.
Naravno, nije izostala ni pomoć sportskim
klubovima i razvoju sporta te otvaranju
glazbene škole u Kaknju.
predsjedavajući OV vodio ili koordinirao
te aktivnosti.
21
SV: Na kraju vaša očekivanja i završna
poruka biračima?
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
Petrović: Ponudili smo kvalitetne
kandidate za vijeće i najkvalitetnijeg
kandidata za načelnika općine. Naš
kandidat g. Zoran Jozinović – Zoka, dipl
inž. šumarstva s dugogodišnjim radim
iskustvom, zaposlen je u poduzeću
Ribnica Kakanj, a njegovim izborom za
načelnika općine mnoge stvari će se u
ovom gradu brže i bolje rješavati. Osobno
očekujem da će HDZ BIH na ovim
izborima postići mnogo bolje rezultate
nego na lokalnim izborima 2004: imat
će barem duplo više vijećnika te svoga
načelnika.
sponzorirano
Na početku ovog obraćanja,
poštovane Hrvatice i Hrvati, dužan sam
objasniti zašto HDZ 1990 u Kaknju.
Statistika kaže da je HDZ BiH na prošlim
lokalnim izborima dobio tek 572 glasa
potpore birača (računajući i dijasporu),
a poznato je da Hrvata na općini Kakanj
danas ima oko 3.000, a s pravom glasa
sigurno 2.500 što govori da je velika
apstinencija biračkog tijela i da HDZ BiH
nema potporu većine Hrvata. To je za nas
bio signal da u Kaknju ima prostora za još
jednu stranku s hrvatskim predznakom.
Dakle, svojom pojavom ćemo pokušati
privoliti te birače (koji nisu izlazili na izbore
iz razloga poznatog samo njima) da možda
daju nama glas i na taj način budemo jači
u OV Kakanj.
Našom pojavom ne želimo nikakvo novo
raslojavanje Hrvata, već naprotiv, težimo
biti alternativa hrvatskim biračima kako bi
zaustavili daljnje osipanje biračkog tijela u
22 neke druge nehrvatske stranke.
To je razloga osnivanja HDZ 1990, naravno
dijelom i zbog našeg nezadovoljstva (ne)
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
radom i neučinkovitošću onih koji su
predstavljali nas Hrvate u OV Kakanj svih
ovih godina.
Toliko o razlozima zašto HDZ 1990.
Radna mjesta su jedino
jamstvo našeg opstanka,
sve ostalo je iluzija
H
rvatice i Hrvati, općine Kakanj,
čast mi je da Vam se u svoje i u
ime svih ostalih s liste HDZ 1990
za OV Kakanj na ovaj način
mogu predstaviti.
Vama
Pred nama su Općinski izbori, a oni su
za nas Hrvate općine Kakanj uvijek, a
pogotovo sada od presudnog značenja – za
našu sadašnjost, za našu budućnost.
Svjedoci ste, a činjenice govore, da sadašnji
položaj Hrvata nije zadovoljavajući i da
smo gurnuti na margine svih zbivanja,
krivnjom prije svega svih onih koji su
nositelji politike vladajućih struktura i
bahatosti političara iz reda hrvatskog
naroda, koji su ostali nijemi na takav odnos
spram nas Hrvata.
U proteklih 14 godina, Hrvati Općine
Kakanj ne samo da su izgubili svaki značaj,
veliki broj nas se razišao diljem svijeta,
tako da nas danas ima mnogo više u svijetu
nego na području općine Kakanj, gdje smo
stoljećima živjeli.
Izgubljene su čitave generacije mladih,
onih koji su bili garant života i opstanka
hrvatskog naroda na prostoru općine
Kakanj, ovako gledano dugoročno,
opstanak je upitan.
Ono malo mladih što stasa za posao, u
nemogućnosti zaposlenja, primorani su
napustiti rodni kraj i otići trbuhom za
kruhom, tako da naša mjesta življenja
iz godine u godine sve sve više sliče na
staračke domove.
Sve je manje rađanja djece, dječjeg plača, a
sve više umiranja.
Mnoga ognjišta su se ugasila, na žalost kako
stvari stoje za sva vremena, od mnogih
naših sela ostale su samo ruševine.
Izgubili smo svoje domove, imanja, radna
mjesta.
Povratka, onog pravog održivog zapravo
nije ni bilo, tako da se stekao dojam da se
Hrvati ne žele vraćati, što nije točno.
I mi hoćemo raditi, kako bi mogli živjeti
život dostojan čovjeku, ženiti se, podizati
svoje obitelji.
Naše velike firme: TE Kakanj, RMU, TC
Kakanj su zatvorene za povratnike, na
prste jedne ruke mogu se izbrojati oni koji
su se zaposlili kao povratnici.
Nazivi škola i ulica su priča za sebe.
Bude li se sa takvom politikom nastavilo,
Hrvata u kakanjskoj općine će ubrzo
nestati, Kakanj će biti etnički čista općina.
Jednostavno rečeno, sve te probleme ćemo
nazvati pravim imenom i ukoliko dobijemo
Vaše povjerenje kroz Općinsko vijeće
pokušati iste riješiti na zadovoljstvo našega
naroda i svih drugih.
Mi Vam nećemo obećavati kule i gradove,
ali budite uvjereni da ćemo se boriti za
vaša prava, za bolje sutra Hrvata i svih
drugih naroda, za vladavinu reda i zakona,
za otvaranje novih radnih mjesta, stvaranje
bolje perspektive za mlade, održiv povratak
raseljenih i ugodniji život umirovljenika.
Zalagat ćemo se, za manje diskriminacije
prilikom zapošljavanja, svojom aktivnom
politikom primorati ovdašnje firme da uz
kvalifikacijsku spremu uzimaju u obzir i
nacionalnu zastupljenost.
Borit ćemo se da se stvore što bolje
pretpostavke da Kraljeva Sutjeska i Bobovac
postanu prave turističke destinacije općine
Kakanj.
Pokušati iznaći mogućnosti da i Čatići
dobiju društvene prostorije (dom kulture),
jer je bitno za ostanak mladih i za normalan
život, bilo kulturni, bilo politički.
Zalagati se za više sredstava iz proračuna
za Sutješki Vjesnik kao jedino glasilo na
hrvatskom jeziku na općini Kakanj.
Zalagati se da se dokinuta policijska
stanica u Kraljevoj Sutjesci vrati u punom
kapacitetu (bitno za sigurnost ljudi i
imovine na ovom području i direktno utječe
na povratak prognanih).
Više sredstava za HFS Bobovac, skupina
koja njeguje pjesmu i običaje hrvatskoga
naroda općine Kakanj – općenito više
sredstava za kulturu.
Zalagat ćemo se da jedna od škola na općini
Kaknju ponese ime posljednje bosanske
kraljice Katarine i niz infrastrukturalnih
problema, kao što su asfalt i rasvjeta u
svako selo, smanjiti razliku između sela i
grada, smanjiti maćehinski odnos naspram
sela, više pozornosti posvetiti ekologiji,
zalagati se da grad Kakanj dobije izgled
osmišljenije urbane sredine.
Borit ćemo se za svoja prava, ali nikako na
štetu drugih, dakle tražit ćemo i zalagati
se za punu ravnopravnost na lokalnoj – tj.
općinskoj razini.
Naša politika je suživot i ravnopravnost
svih naroda koji žive na području općine
Kakanj.
Upravo zbog toga, dragi Hrvati – i ostali
građani općine Kakanj, izađite na izbore i
glasujte, ne dozvolite da drugi odlučuju u
Vaše ime.
Dajte svoj glas kandidatima HDZ 1990,
redni broj 11. na glasačkom listiću,
jer oni vas nikada neće lagati, varati, a
pogotovo iznevjeriti.
Mi smo tu zbog Vas, a ne VI zbog nas!
HDZ 1990 – za narod svoj!
VJERA – ZNANJE - DOSTOJANSTVO
Hvala lijepa!
 kafi“. Uz direktan kontakt s građanima saznali smo
mnogo stvari za koje se treba zalagati cijela općina
i koje svakako treba u narednom periodu i riješiti. A
pored toga građani su imali priliku da direktno pitaju
i najodgovornije u našoj općini kako vijećnike tako i
načelnika općine druga Mensura Jašarspahića – Surija
zašto se nešto nije uradilo ili kada će se uraditi.

Politička kampanja, predizborne laži i angažman Moramo priznati da smo zadovoljni sa suradnjom
političara jedan mjesec pred izbore svake četvrte ili građana i kroz redovan rad kancelarije SDP – a gdje
svake druge godine, sve je to naša svakodnevnica i građani raznih političkih opredeljenja dolaze tražiti
realnost koja nas evo, prati i ovaj mjesec. Teško je informacije ili pomoć. Sve to upućuje da je SDP
običnim građanima biti pametan pa znati za koga partija koja je svakodnevno prisutna i u kojoj je ključ
glasati jer svi u taj mjesec sve obećavaju do te mjere budućnosti i uspjeha općine Kakanj.
da nam se čini da su čak i svemogući. Ali opet kad
malo čovjek razmisli vidi se da ima razlike i među Sve nam to govori da je SDP politička opcija koja nas
političarima i političkim partijama. Teško je biti slijep neće iznevjeriti i kojoj vrijedi dati svoje povjerenje
i ne priznati da se u posljednje četiri godine otkako je na izborima 05. oktobra 2008. godine. Na listi za
Socijaldemokratska partija na vlasti u Kaknju mnogo općinsko vijeće Kakanj SDP je delegirao 33 provjerena
toga promijenilo i da je Kakanj postao prepoznatljiv i kvalitetna kandidata, a pored toga SDP je kandidovao
čak i na međunarodnom nivou. Teško je biti slijep i ne i provjerenog načelnika općine Kakanj druga Mensura
priznati sebi koja je to politička partija najčešće bila Jašarspahića – Surija.
prisutna ne samo u medijima nego i među građanima,
na raznim skupovima i političkim dogovorima. U bolju budućnost nas mogu voditi samo pametni,
sposobni, stručni i vrijedni Kakanjci, a upravo takvi i
Mora se priznati da SDP ne radi kampanju samo u uz sve provjereni i dokazani SDP – ovi kandidati.
posljednjih mjesec dana nego aktivnosti SDP –a traju GLASAJTE ZA SEBE I ZA SVOJU BUDUĆNOST!
tokom cijelog mandata. A od mjeseca aprila 2008. GLASAJTE ZA SDP!
godine obavili smo razgovore sa građanima cijele
općine u našoj poznatoj aktivnosti „Sa građanima na OO SDP BiH KAKANJ

KAKO GLASOVATI?
Na Lokalnim izborima 2008. godine, koji će biti održani 5. listopada, glasovat ćete za:

NAČELNIKA U OPĆINAMA U BOSNI I HERCEGOVINI I GRADONAČELNIKA BANJE LUKE.

Vaš glasački listić bit će važeći ako: Vaš glasački listić bit će nevažeći ako:
- označite - označite
kvadratić kvadratić ispred 23
KANDIDAT KANDIDAT
ispred imena imena dvaju ili
samo jednog KANDIDAT više kandidata KANDIDAT
kandidata na glasačkom

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

KANDIDAT KANDIDAT
EĆ I listiću
E ĆI
AŽ
VAŽ KANDIDAT
NEV
KANDIDAT

OPĆINSKA VIJEĆA ODNOSNO SKUPŠTINE OPĆINA, GRADSKO VIJEĆE GRADA MOSTARA, Vaš glasački listić
SKUPŠTINU GRADA BANJE LUKE, SKUPŠTINU BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE. AŽ EĆI bit će nevažeći:
BIRAČ IMA SAMO JEDAN GLAS I MOŽE GLASOVATI SAMO ZA JEDNU POLITIČKU STRANKU ILI JEDNU KOALICIJU ILI JEDNU LISTU NEOVISNIH KANDIDATA ILI JEDNOG NEV
NEOVISNOG KANDIDATA ILI ZA JEDNOG KANDIDATA NA POSEBNOJ LISTI KANDIDATA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA (UKOLIKO NA GLASAČKOM LISTIĆU
POSTOJI POSEBNA LISTA KANDIDATA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA). - ako nije ispunjen ili je ispunjen tako da
nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojoj
BIRAČ GLASA NA NAČIN DA je političkoj stranci, koaliciji, neovisnom
BIRAČ IMA MOGUĆNOST DA U
OZNAČI KVADRATIĆ ISPRED kandidatu, listi neovisnih kandidata ili
OKVIRU KANDIDATSKE LISTE
NAZIVA POLITIČKE STRANKE
ILI KOALICIJE ILI LISTE
JEDNE POLITIČKE STRANKE ILI kandidatu pripadniku nacionalnih man-
KOALICIJE ILI LISTE NEOVISNIH jina birač dao svoj glas;
NEOVISNIH KANDIDATA ILI
KANDIDATA, OZNAČI JEDNOG - ako su dopisana imena kandidata;
IMENA NEOVISNOG KANDI-
ILI VIŠE KANDIDATA,
DATA ILI IMENA KANDIDATA
OZNAČAVAJUĆI KVADRATIĆ
VAŽEĆI - ako je označeno više od jedne političke
NA POSEBNOJ LISTI KANDI- stranke, koalicije, neovisnog kandidata,
ISPRED IMENA KANDIDATA.
DATA PRIPADNIKA NACIONAL- KANDIDAT liste neovisnih kandidata;
NIH MANJINA.
ILI ILI KANDIDAT
- ako je označeno ime kandidata na
VAŽEĆI VAŽEĆI posebnoj listi kandidata pripadnika
KANDIDAT nacionalnih manjina i lista političke
KANDIDAT KANDIDAT stranke ili koalicije ili neovisni kandidat ili
KANDIDAT lista neovisnih kandidata;
KANDIDAT KANDIDAT - ako se na temelju oznaka koje je birač
dopisao na glasački listić, kao što je
KANDIDAT KANDIDAT
potpis, može utvrditi njegov identitet;
- ako je ispisano ime, naziv, izjava ili
KANDIDAT KANDIDAT
neki drugi tekst, ilustracija ili simbol;
- ako su označena dva ili više imena
kandidata na posebnoj kandidatskoj listi
pripadnika nacionalnih manjina.
 Zemlja Napisao Klaus Markić

N
jezino nebo je gizdalo zviježđe
Oriona, milijuni plavkastih
dalekih zvjezdica krasili su
njezin modroplavi svod. Pitome planine
bujne životom kitile su njena njedra i
stremile visinama. Čiste netaknute rijeke
su poput ljudskog krvotoka donosile
hranu i u najudaljenije kutke, zalijevale
njezine krajolike i zelenile njenu
veličanstvenu bujnu vegetaciju. Sunce
je kupalo i umivalo svojom plodnom
ručicom i darivalo pod sobom njena
polja snagom svoje topline. Milenijima
je odisala puninom života, skladom
vlastite nadogradnje i samostvorenom
ravnotežom.
Ta zemlja nije bila samo lijepa, bila je ona
i prohladna, i oštra, i žilava, ponekad čak
24 i surova. Njenim brdima su odzvanjali
24 grandiozni gromoglasni gromovi, sjekle
su je snažne munje, zalijevale je jake i
21. www.kraljeva-sutjeska.com
poslije svakog požara izazvanog ljutnjom
moćnog Peruna, u kojemu bi nerijetko
izgorjele i čitave strane veličanstvenih
brda, pojavljivali bi se iz pepela vlastite
paljevine novi, mladi, nježni pupoljci
hrleći k nebu poput ludog Ikara, očarani
sunčevim blještavilom. Vremenom bi
mnoštvo tih nejakih pupoljaka preraslo
u pomalo kaotičnu nakupinu neurednog
grmlja bez posebnog reda i sklada.
Ali, kako to obično prirodna selekcija
zahtijeva, snažniji grmovi jačeg roda i s
plodnijim položajem sve su više snažili
i jačali, a slabiji su padali u njihovu
sjenu, zaostajali u razvoju osiromašeni
životnovažnom sunčevom svjetlošću
i kišnim kapima. Njihova priča i
važnost njihovog postojanja, međutim,
nije tu prestajala: iz njihovih mrtvih
tijela stvarala se vremenom hranljiva
masa i poput mlijeka dojenčetu davala
neophodnu snagu već odrasloj braći. A
oni su blistali, gordili se u svojoj ljepoti,
Vremenom su došli ljudi. Sa sobom su
donijeli i svoje ljudske navike i svoje
potrebe, naivnosti i mudrosti, ali i
sve ljudske osobine koje su se slično
tajanstvenom ying-yangu pretakale iz
jedne u drugu, kombinirale, množile,
jačale i propadale. Tvorile su različite
nijanse osobina, stvarale svaku moguću
varijaciju postojećih svojstava.
U početku im nije bilo važno da sva
ta neukrotiva ljepota zemlje koju su
našli dobije i nosi njihov znak. Bilo im
je važno da u nekoj zavjetrini pitome
šume gori vatrica njihovog ognjišta, da u
neposrednoj blizini nalaze jestive šumske
plodove, ljekovite trave i mesnate gljive.
Bilo im je važno da lovište ne bude i suviše
daleko, da izvorska voda bude nadohvat
ruke, da vidokrug budi stvaraoce u njima
i da im ista ta zemlja daje mlijeko kojim
će zadojiti svoju dojenčad. Ono je ujedno
bilo i garant njihove postojanosti, i jamac

bučne kise. Vijali je duboki snjegovi u lelujali se pred dirigentom vjetrom i da će nadolazeće generacije stasati pod
briljantnom ozračju, brisali je brzi ostri poput savršeno uvježbanog kora pjevali njihovim znakom.
vjetrovi, oblikovali joj ljepotu tijela. svoje ode zajedno sa njim.
Šume su joj se održavale same od sebe,
Sutješki
Sutješki vjesnik,
vjesnik, 26/27.
broj
broj
Njihova sreća i sklad, međutim, ne
potrajaše predugo. I druge, manje
prijateljske i razumne skupine načuše
glasine o gorskoj ljepotici i poželješe je
imati. Poželješe živjeti u njoj, zvati je
svojom i imati je samo za sebe. Ni tuđa
krv im nije bila sveta, nije im značila
prepreku na putu k cilju. Sve što su
voljeli kod sebe, mrzili su kod drugog,
sve u što su se zaklinjali i držali ga kao
svoju najveću svetost, gazili su nogama
kod drugog, zatirali mu trag, brisali s lica
zemlje. Jedino za što su imali oko i sluh
bilo je to da se njihovi barjaci viju po
vrhovima čarobne ljepotice. Na svojim
ubitačnim pohodima zaboravljali su svu
krv koju su lili, sva u jarak odbačena i
mačem probodena tijela svojih protivnika.
Zaboravljali su živote koje su gasili,
njihovo nepostojanje je značilo sreća
pobjede i još jednu potvrdu ispravnosti
njihovog nastupa. Izgubili su iz vida sve
prolivene suze, sav dječji plač mališana
ostalih bez roditelja i ostavljenih u dubini
šume na milost i nemilost gladnim
vucima. Bili su sigurni da svojoj djeci
čine dobro djelo ubijajući tuđu.
Onda bi se širili osvojenim krajevima,
počeli ih polako mijenjati ne poštujući
i ne poznajući previše zakone prirode
zemlje koju su pokorili. Vremenom bi
plaćali žrtvu za svoje neznanje i svoju
bahatost, plaćali su je svojom krvlju.
Boreći se protiv svih poteškoća kojima
je izložena ljudska rasa, stapali su se
zajedno sa osvojenom zemljom. Vladali
su se onako kako im je nalagao njihov
ljudski instinkt, slijedeći djelom prohtjeve
i robujući vlastitim nagonima.
No, ni njihova sreća ne potraja vječno:
neko drugo pleme sa sjevera, još
ratobornije, pohara njihovu domovinu, i
ponovo to novo pleme zatr njihov rod i
krvlju uguši njegovo postojanje. Ponovno
kotač vremena uze svoga maha i ponovno
ljudska sudbina podiže na oružje. Potraja
to stotinama godina, rijetko kad zaobiđe
bar jednu generaciju. Smjena rodova,
plemena i naroda. Svi su sa sobom
donosili svoje znakovlje i rušili tuđe,
svi su ga isticali po vrhovima gorske
ljepotice i obilježavali je kao svoju. Svi
su sa sobom donosili svoja božanstva i
isticali ih više od tuđih, klanjajući im se i
moleći, tražeći od njih blagoslov za svoja
djela. Često se dešavalo da su nadolazeće
civilizacije preuzimale već postojeće
građevine svojih prethodnika i na njima
gradili svoje. Nerijetko su i kasnije
kulture bile zbunjene ovakvim poretkom
stvari i teško su si objašnjavale sve korake
prošlosti zasute pepelom vremena.
A Zemlja? Ona je sav taj metež mirno
podnosila, ponekad bi si sama zacjeljivala
nanesene rane te se poput sretnih
gmizavaca uvijek nanovo regenerirala.
Vrijeme je i dalje vrtjelo svoj nezaustavljivi
žrvanj, a gore po vrhovima srditi Perun i
dalje je praznio svoje naručje, nerijetko
paleći čitave šume i strane veličanstvenih
brda, u čijem podnožju su iz pepela
vlastite paljevine izbijali novi, mladi i
nježni pupoljci, hrleći k nebu poput ludog
Ikara, očarani sunčevim bljestavilom.
25
25
Sutješki
Sutješki vjesnik,
vjesnik, broj
broj 26/27.
21. www.kraljeva-sutjeska.com
www.kraljeva-sutjeska.com

I
zmeđu dva sportska događaja koji
su ljetos privukli najviše pažnje –
nogometnog Eura u Švicarskoj i
Austriji te Olimpijskih igara u Kini,
smjestila su se dva vrlo interesantna
vjernička okupljanja katoličke mladeži.
Prvo je bilo u srpnju u Australiji –
Svjetski susret mladih, a drugo početkom
kolovoza u našem Međugorju – Festival
mladih katolika. Oba su pokazala mlado
lice Crkve. Na Mladifestu u Međugorju
bila je i suradnica Sutješkog vjesnika.
Geslo ovogodišnjeg međunarodnog
susreta mladih u Međugorju bilo je
„Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će
sići na vas i bit ćete mi svjedoci“. Ovaj
golubić na križu krova vanjskog oltara u
26
Međugorju je zaista znak da je Duh Sveti
prisutan u svakom trenutku. Jörg Müller,
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
Susreti mladih katolika ovog ljeta:
Napisala Marija Đondraš
Poziv narodima
k vjeri i nadi
njemački svećenik i terapeut objasnio je
kako svaki čovjek ima darove. Darovi se
mogu izgubiti ali čovjek također može s
vremenom primiti nove darove. Važno
je zazvati Duha Svetoga da nam podari
potrebne darove za svaki dan. Ako smo
nestrpljivi - da nam dadne strpljivosti i
tako dalje.
Mnogi referenti za rad s mladima,
svećenici i aktivni kršćani uputili su
ohrabrujuće riječi tisućama mladih. U
Svetom pismu 365 puta piše nam „Ne
boj se“. Zanimljiva brojka. Kao da
nam Bog svaki dan govori: „Mladiću,
djevojko, neboj se, ja sam s tobom.“
Vjera i povjerenje u uskrslog Krista dat
će nam snage oduprijeti se vjetrovima iz
suprotnog smjera. Svakidašnja molitva,
redovna ispovijed i sveta Misa daju nam
priliku živjeti izvorno kršćanstvo i stjecati
Međugorje i Sydney
snage za svakodnevne poslove, a i veće i
teže odluke.
S lakoćom stečene stvari u tom nas
trenutku obraduju. Bez napora smo nešto
dobili, vidjeli, čuli. No one su kratkog
vijeka – brzo nastanu razočarenja, patnje,
tjeskobe. Bez žrtve se ne može steći ništa
veliko. Svaki naš križ Bogu je poznat.
On zna naše slabosti i vrline. Nikad nam
ne bi dopustio nešto što mi ne možemo
podnijeti, riješiti i učiniti. On je sam nosio
svoj križ s puno pouzdanja u nebeskog
Oca.
Tako i svaki vlastiti križ sjedinjen s
njegovim križem olakša nam nositi to
breme. Nakon kiše uvijek zasja sunce.
Isus je uskrsnuo i nama omogućio život
u punini - život vječni. Bez Kristova
uskrsnuća naš život ne bi imao smisla.
„Ljubav je strpljenje pomnoženo s
vremenom“, reče jedna žena na festivalu.
„Čovjek i žena u braku su dvije osobe
koje čine jedno“, dalje je govorila.
„Današnjim brakovima NIJE dovoljna
psiho-fizička razina života. Potrebne su
duhovne vrijednosti, koje su trajne. » Što
ćemo ostaviti našem naraštaju poslije
nas? Gradove i zidine, ili nešto dužeg
vijeka ?
Živjeti nemoralnim životom prije braka
je smrtni grijeh. Temeljita ispovijed i
iskreno kajanje omogućuju novi početak
- život u čistoći. Bivši ovisnici droge i
drugih lažnih nada koje svijet nudi iz
zajednice Cenacolo iskusili su tu Božju
ljubav u Međugorju te osjetili iskreni,
majčinski zagrljaj naše nebeske Majke,
Kraljice Mira.
Oni javno i otvorena srca svjedoče o
tmurnoj prošlosti i svjedoče iskustvo
s Bogom, koji ih je izbavio iz ruku zla.
Molitvom i radom uče se novom životu i
iskazuju razigrani pjesmom hvalu Gospi.
27
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
 L
ijepo je čuti kad se bilo gdje u
svijetu među uspješnima nađe
netko i iz našega kraja. Osobito
u svijetu poduzetništva i gospodarstva.
Uspjeh je tim vrijedni kad ga je
ostvarila mlada obitelj, koja je na svome
početku jela gorki izbjeglički kruh. Ali,
kako se kaže, uz Božju pomoć, veliku
upornost, racionalno razmišljanje i
malo domišljatosti, Jeronim i Nevenka
Babić iz sela Babića, danas su vlasnici
uspješnog poduzeća „Babić d.o.o.“ u
Cestici, na samoj granici Hrvatske i
Slovenije
Počeci bavljenja poduzetništvom još su
iz vremena dok sam živo u Babićima.
Do odlaska iz Bosne imao sam privatno
poduzeće sa 2 bagera i bušaćom
garnitutom. Sva je ta oprema ostala u
Bosni, a ja sam osjećajući što se sprema
otišao u Švicarsku. Tamo sam radio
različite poslove i uštedio nešto novca.
Nakon 8 i pol godina vratio sam se u
Hrvatsku.
Zašto je izbor pao baš na Cesticu?
- Sasvim slučajno. Tu je otprije živjela
Janjka, sestra od supruge. Došli smo u
posjet, kupili neki plac i eto tako tu smo
već 10 godina.
Ideju o pokretanju posla donijeli smo sa
sobom iz Švicarske. Zadnjih pola godine
prije odlaska u Hrvatsku radio sam u
pekari i tako stekao iskustvo u toj struci
iako prije ni ja ni itko od mojih nije se
bavio pekarstvom. Uz opremu za pekaru
sa sobom smo dovezli kamion za odvoz
28 smeća i još neku građevinsku meha
nizaciju.
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
Kakvi su bili poslovni počeci?
- Svaki početak je težak jer smo do
izgradnje obiteljske kuće, mi i troje naše
djece to ljeto proveli u autoprikolici,
praktički na ledini. Kad smo uredili
prostor, 1998. smo otvorili pekaru.
Nakon šest mjeseci počeli smo s odvozom
komunalnog otpada, prvo u općini
Cestica, pa smo se kasnije prošilirili i na
susjedne općine.
Nedugo zatim pekara je zatvorena, ali
smo u međuvremenu počeli s programom
ugostiteljstva. Prije nepnih godinu dana
napokon je završen veliki poslovni prostor
u Brezju u kojem smo otvorili suvremeni
fitnes i welness centar s apartmanima.
NAŠI LJUDI TREBAJU
POKRENUTI POSLOVE I
U tim spomenutim djelatnostima
BITI
poduzeće SVATKO
zapošljava dvadeset radnika. SVOJ GAZDA
Razgovarao Stjepan Stjepić
Predstavi nam ukratko članove svoje
obitelji.
- Supruga Nevenka je iz Poljana, rođena
Ćorić. Nedugo nakon što smo se vjenčali
otišli smo u Švicarsku. Imamo troje
djece. Najstariji Ivan ide u 3. razred
srednje škole, smjer nutricionist. Anto je
sad prvi razred ekonomske škole i igra za
kadete NK Varteks. Najmlađa Ana Marija
je 5. razred osnove škole. I ona je sportski
nadarena, voli rukomet i nastupa u nižim
uzrastima varaždinske Koke.
Kad Babići idu u rodni kraj?
- Kad god se ima vremena. Puno je stvari
koje nas dolje vuku. Dolje imam majku
i brata. Sad znamo doći 5-6 puta na
godinu. Znamo dok su oni još živi, češće
će se ići.
Kako ti kao poduzetnik gledaš na naš
kraj? Je li tebi nekad palo na pamet nešto
pokrenuti?
- Prije svega svoje ne trebamo zaboraviti.
I naš kraj ima dosta potencijala, treba
ih prepoznati i onda bi ljudi trebali
vraćati se. Razmišljalo se o ulaganju u
neke turističke sadržje. Ali kad god se
razmišlja o poslu, čovjek mora biti sto
posto u tome. U mom slučaju tek dok mi
djeca budu u stanju preuzeti dio poslova
ovdje u Hrvatskoj, onda bih se ja mogao
posvetiti nekom poslu i u našem kraju.
Naši ljudi su otišli vani, mnogima su se
vidici proširili, kako bi naš narod kazao,
oči su se otvorile. Vidim puno prijatelja
danas po cijeloj Hrvatskoj i vani pokreću
poslove.
Kako nema puno perspektive u tim
državnim velikim firmama u Kaknju,
naši ljudi trebaju pokrenuti poslove i biti
svatko svoj gazda. Tko je sposoban neka
stvara. Može se raditi u poljoprivredi,
stočarstvu, voćarstvu. Seoski turizam je
velika šansa. Samo treba raditi. Eto kad
ljudi dolaze svojima, nema se čestito
dolje gdje sjesti i potrošit novac, nego se
mora ići u Kiseljak, Vitez, Busovaču.
Hoće li za desetak godina biti Hrvata u
sutješkom kraju?
- Pa ako se nastave ovakvi trendovi
većina će starijih pomrijeti. Mladih
nema i perspektiva za naš opstanak nije
baš sjajna. Opet mi koji smo vani, malo
se družimo, većina djece neće možda ni
znati od kud su im roditelji. Problem je
u neorganiziranosti. Mi više ne možemo
ni od koga očekivati da ljude organizira,
moramo sami. Eto i ovdje su sada u
tijeku aktivnosti da stvorimo interesnu
udrugu koja će okupiti što više ljudi iz
tih naših krajeva. Ići ćemo i korak dalje,
pa organizirati i poduzetnike i vidjeti,
možemo li šta napraviti. Jedino tako
možemo naći učinkovit način i zaštititi
našu imovinu koja sada propada. A tu je
veliki kapital uložen.
Kako se osjećaš kad dođeš u Sutjesku?
- Super, kad dođem kod Zlata u kafanu, i
kad vidim staro drušvto mislim da sam 20
godina mlađi, sve dok mi ne dođu djeca.
 Kopijari

Prvo slavlje poslije petnaest godina

Okupljeni su se veselili uz kolo,

Misa u Kopjarima Ekipa iz Kopjara pjesmu i druženje

K
ao što je bilo i najavljivano, u
nedjelju 27. srpnja u Kopjarima je
održan veliki susret Kopijarčana
i drugih mnogobrojnih posjetitelja koji su
pristigli iz raznih krajeva, kako dijaspore
tako i iz okolnih mjesta sutješke župe.
U groblju se za Misu, na iznenađenje
mnogih okupilo oko tristo osoba.
Blagoslov groblja i vjernika te svetu
misu za sve tu pokopane, uz gvardijana
fra Iliju Božića, predvodio je fra Marijan
Petričević Brada, nekadašnji vikar
u samostanu, danas voditelj HKM u
Giessenu, u Njemačkoj. U propovijedi
je fra Marijan između ostaloga istakao
važnost ovakvog prvog poslijeratnog
okupljanja u Kopijarima i pozvao prije
svega Kopijarčane ali i druge da nikada
ne zaborave svoje korijene, ma gdje god
se nalazili te da će njihova srca jedino biti
zadovoljna onda kada su na svojoj rodnoj
grudi.
Fratri su na kraju zahvalili svima koji
su došli te pozvali sve koji mogu da
pomognu obnovu grobljanske kapele,
koja je danas u dosta lošem stanju.
Prisutnima se na koncu obratio i jedan od
organizatora ovog susreta Igor Subašić.
Vidno oduševljen brojem pristiglih,
zahvalio je svima njima i onima koji
su dosad pomogli uređenje groblja u
Kopijarima. Također, rečeno je da će se
ovakav susret prirediti i iduće godine,
uz nadu da će prijeći u tradiciju. Nakon
mise uslijedio je malonogometni turnir,
druženje i pjesma do kasno poslijepodne.
SV online

Teševo

Sveta Ana 2008.

U subotu 26. srpnja na Teševu je proslavljen blagdan sv. Ane
i Joakima. Uz prisustvo tek stotinjak okupljenih vjernika,
sv. Misu je predvodio sutješki vikar fra Zoran Jaković uz
suslavlje fra Danimira Pezera i propovjednika fra Marijana
Petričevića Brade.
hodočasnika, ipak proteklo vrlo lijepo i ugodno – kao što to
uvijek i bude na Teševu.
Nakon sv. Mise i blagoslova teševskog groblja i vjernika 29
uslijedio je, po običaju, ručak na livadi, kao na nekom
pikniku. Svjež, čist i oštar zrak pročistio je i grla pa se čulo

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

Iako se gotovo tijekom cijele mise očekivala kiša koju i dobre pjesme, tako da se stvorio neobično lijep ugođaj.
su najavljivali gusti oblaci iznad Teševa, pala je nasreću Zaista, vrijedilo je toga dana doći na Teševo. Ako niste bili,
tek pokoja kap, tako da je slavlje, unatoč malom broju dođite dogodine. SV online

Misno slavlje na sv. Anu Teševo

 Napisao Milo Jukić

Ni po babu, ni po stričevima, nego

po kvaliteti programa i projekata
Vlada Republike Hrvatske i ove godine je podržala čitav
niz kvalitetnih programa i projekata Hrvata u Bosni i
Hercegovini, izdvojivši za njih 28.500.000 kuna potpore.
Dakako, ne treba sumnjati da su potporu dobili najbolji
od predloženih programa, mada, kao i svake godine, ima
onih koji smatraju da je lobiranje za određene projekte
puno važnije i značajnije od kvalitete samog programa ili
projekta.
Također neće baš svakome biti jasno zašto su neke općine
dobile deseterostruko više od drugih i zašto je to tako iz
godine u godinu, pa čak i u situacijama kad općine koje
mnogo dobivaju gospodarski stoje mnogo bolje od onih
kojima ostaju mrvice, a to su uglavnom one u kojima su
Hrvati u ratu doživjeli protjerivanje s vlastitih ognjišta.
No, da ne bismo otišli predaleko u zaključivanju, donijet
ćemo brojčane podatke koji će najbolje odgovoriti na sva
prethodna i brojna druga pitanja.

Mostaru najviše, za petnaestak i Visoko (po 180.000), Kreševo (170.000) Po gornjem bi se dalo zaključiti da
općina samo mrvice i Fojnica (150.000). Tomislavgrad ima toliko pametnih ljudi
Manji iznosi dodijeljeni su općinama koji znaju napraviti dobre projekte da za
Kad su, dakle, u pitanju gradovi, uvjerljivo Domaljevac i Maglaj (po 140.000), taj grad i njegove stanovnike nema brige,
najviše novca otići će u Mostar, gdje je, Zavidovići su dobili 130.000, Vukosavlje no, stanje je suprotno: u Tomislavgradu
osim lokalnih, nalazi i sjedište desetina i Brčko po 125.000, Lukavac, Glamoč i se ne otvaraju nikakva radna mjesta,
organizacija s hrvatskim predznakom Bihać po 115.000, a Sanski Most 95.000 grad je (bio sam više puta tijekom ove
koje pretendiraju da svojim djelovanjem kuna. „Mrvice“ sa stola velikih dobit će godine!) prilično prljav, neuređen, pun
obuhvate sve Hrvate u BiH, mada – mora Hrvati u općinama Ravno, Srebrenik, smeća, mrtav… Ne znam kako ne sretoh
se priznati – i nije tako baš u svakom Ilijaš, Olovo, Bosanski Brod i Bosanska nikoga od tih stručnjaka za projekte.
slučaju. Mostar je dobio 3.630.000 kuna, Gradiška (po 80.000), Gradačac i Ili: je li Široki Brijeg toliko siromašna i
a slijedi glavni grad BiH, Sarajevo, sa Bosansko Grahovo dobit će po 75.000, nekulturna općina da mu treba dati više
poprilično manjim iznosom - 1.600.000 Kotor Varoš 70.000, Jablanica 55.000, nego spomenutim „bogatim“ i kulturnim
kuna. Iznenađujuće visoko, treće Gračanica, Pelagićevo, Nevesinje i općinama, od Usore do Konjica???
mjesto, zauzima općina Tomislavgrad sa Laktaši po 50.000, Srebrenica 40.000, a
30 1.575.000, slijedi Čapljina sa 1.300.000, najmanje Hrvati u Drvaru, 30.000 kuna. Najviše povjerenja crkvenim
Livno sa 1.280.000, te posljednji s institucijama
milijunskim iznosom, Široki Brijeg sa E, sad, treba li jedan Tomislavgrad dobiti
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

1.125.000. koliko zajedno dobivaju Hrvati u Drvaru,

Srebrenici, Laktašima, Nevesinju, Najviše je, 15.400.000 kuna, izdvojeno za
Više od pola milijuna kuna dobili su Hrvati projekte i programe iz područja kulture.
u općinama Stolac (845.000), Odžak Pelagićevu, Gračanici, Jablanici, Kotor
Varoši, Gradačcu, Bosanskom Grahovu, Kao i drugdje, najviše novca dobila je
(840.000), Orašje (835.000), Derventa katolička crkva, odnosno različite njene
(830.000), Travnik (725.000), Kiseljak Bosanskoj Gradiški, Bosanskom
Brodu, Olovu, Ilijašu, Srebreniku, institucije i organizacije. Samo za obnovu,
(665.000), Banja Luka (645.000), Gornji izgradnju i uređenje crkava, kapela,
Vakuf-Uskoplje (635.000), Novi Travnik Ravnom, Sanskom Mostu, Lukavcu,
Glamoču, Bihaću i Brčkom, ostaje župnih kuća i pastoralnih centara, zaštitu
i Tuzla (po 600.000), Ljubuški (595.000), matica, izradu vitraja, uređenje muzeja i
Prozor-Rama (565.000), Čitluk (540.000) veliko pitanje na koje će odgovori biti
različiti, ovisno o tome odakle dolaze. galerija katolička crkva dobila je više od
i Vareš (525.000). trećine iznosa, odnosno 5.655.000 kuna.
Poprilično nezadovoljni mogu biti Hrvati Ili: treba li širokobriješkim Hrvatima
u općinama Kakanj (435.000), Bugojno doista dati koliko zajedno Hrvatima
Fojnice, Kreševa, Jajca, Usore, Viteza i Osim toga, franjevački samostani su, za
i Žepče (po 420.000), Bosanski Šamac uređenje muzeja, restauraciju eksponata i
(415.000), Konjic (400.000), Busovača Konjica???
sanaciju objekata, dobili još 2.300.000, a
(390.000), Modriča (380.000), Posušje ostali samostani su za uređenje i obnovu
(330.000), Grude (325.000), Vitez i zgrada, te za nabavu narodnih nošnji
Neum (po 305.000), Zenica (280.000), uprihodili 280.000 kuna.
Kupres (270.000), Usora (210.000), Jajce
Od ostalih crkvenih institucija Družba
kćeri Božje ljubavi iz samostana svetog
Josipa u Sarajevu, Svetište Majke Božje
u Olovu, Vrhbosanska nadbiskupija u
Sarajevu i Biskupski ordinarijat u Mostaru
dobili su po 80.000, Klanjateljice Krvi
Kristove u Banja Luci su za uređenje
dvorane dobile 50.000, a poduprti su
i projekti koje su dostavili Banjalučka
biskupija, Biskupijski duhovno-pastoralni
centar svetog Josipa u Lištanima kod
Livna, 4. Bratovština Sv. Nikole Tavelića
sa sjedištem na Buni kod Mostara, te
Crkva na kamenu, također sa sjedištem u
Mostaru.
Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“
je za nabavu opreme, knjiga, nošnji,
instrumenata i druge projekte, te
izgradnju i uređenje domova, dobilo
730.000, Matica hrvatska za izdavačku
djelatnost, nabavku knjiga i časopisa, te
za organizaciju različitih manifestacija
gotovo isto toliko, dok su ostala hrvatska
kulturno-umjetnička društva za slične
namjene dobila 1.270.000 kuna.
Radio i tv-postaje, među kojima i one u
privatnom vlasništvu, za nabavu opreme
i uređenje prostora dobile su 760.000,
udruge s hrvatskim predznakom i bez
njega su za uređenje prostora, nabavku
nošnji i instrumenata, izdavačku
djelatnost, organizaciju manifestacija,
očuvanje povijesne i kulturne baštine
bogatije za 545.000, kina i kazališta su za
nabavku opreme i organiziranje različitih
manifestacija dobila 492.000 kuna, a
mjesne zajednice, uglavnom za obnovu i
rekonstrukciju domova kulture, 430.000
kuna.
Narodne knjižnice su za nabavu knjiga
i izdavanje časopisa dobile 345.000, a
razne druge knjižnice 275.000 kuna.
Razne udruge žena su za nabavu narodnih
nošnji, obnovu zgrada i druge projekte
dobile 135.000 kuna, općine (Ljubuški za
uređenje Starog grada, Neum za glazbeni
festival “Etnofest Neum” i Usora za
nabavu narodnih nošnji) 80.000 kuna, a
raznim organizacijama je za izdavačku
djelatnost odobreno još 63.000 kuna.
Škole, dvorane, kulturne
manifestacije…
Među preostalima, koje je teško svrstati
u neke kategorije, najviše je, 100.000
kuna, dobila “Založba kralja Tomislava”
iz Čapljine za izgradnju objekta, dok
su za po 80.000 kuna bogatiji Centar
za kulturu Odžak, Društveno poduzeće
“Odmor, rekreacija, šport i kultura” iz
Novog Travnika, Hrvatska zajednica
Herceg Bosna sa sjedištem u Mostaru,
Informativni centar “Mir” Međugorje
i Narodno sveučilište iz Livna. 70.000
dobio je Centar za kulturu Orašje, 50.000
Ekološka udruga “Studena” iz Crvenica
u tomislavgradskoj općini, 40.000 Savez
slijepih Herceg Bosne, a 35.000 Muzej
Herceg Bosne u Mostaru za nabavu
opreme. Po 30.000 kuna dobili su
Hrvatska glazbena unija sa sjedištem na
Širokom Brijegu, Humanitarno-kulturna
udruga “Kraljica Katarina” iz Banja Luke,
Molitveno-kulturna zajednica “Sveta
Barbara-Rudnik” iz Mostara i Hrvatski
kulturni centar u Novoj Biloj, a po pet
tisuća manje Hajdučka družina Mijata
Tomića iz Tomislavgrada, Hrvatska
folklorna skupina “Bobovac” iz Čatića
kod Kaknja i Hrvatska glazba iz Mostara,
dok će 20.000 kuna „sjesti“ na račune
Hrvatske matice iseljenika u Federaciji
BiH sa sjedištem u Mostaru i Izvorne
folklorne grupe “Sloga” iz Guče Gore.
Za projekte i programe iz područja
obrazovanja i znanosti dodijeljeno je
11.200.000 kuna. Najviše su, 3.370.000
kuna, dobile osnovne škole, i to za
izgradnju i sanaciju školskih zgrada i
sportskih dvorana, uređenje kabineta,
razvođenje centralnog grijanja, nabavu
knjiga i brojne druge potrebe, dok su
srednje škole su za slične namjene dobile
2.120.000 kuna.
Franjevci su i ovdje dobro prošli:
za uređenje školskih i prostorija za
znanstveno-povijesno uređivački rad,
tiskanje knjiga, organiziranje znanstvenih
skupova i drugo, dobili su 590.000 kuna,
sportski klubovi i sportsko-rekreacijski
centri su za uređenje igrališta uprihodili
760.000 kuna, mjesne zajednice su,
uglavnom za radove na školskim
zgradama, bogatije za 435.000 kuna,
svega pet tisuća manje dobili su (zajedno)
katolički školski centri u Travniku, Zenici
i Sarajevu, dok su dječji vrtići i igraonice
za uređenje igrališta, nabavu literature
i opreme, građevinske radove i drugo
dobili 410.000 kuna.
Fakulteti Sveučilišta u Mostaru dobili su
280.000, a Glazbene škole na Širokom
Brijegu, Tomislavgradu i Mostaru
130.000 kuna. Ostatak su dobili Hrvatski
leksikografski institut Mostar i Majčino
selo, Međugorje (po 100.000), po deset
tisuća manje dobili su OP „Lipanjske
zore“ iz Višića, UPIT – Udruga za
promicanje informatičkih tehnologija
sa Širokog Brijega i Sustav katoličkih
“Škola za Europu“ iz Tuzle, po 80.000
dobili su Tehnološki park Mostar i.
Matica hrvatska - ogranak Grude,
Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo
- Ogranak Vareš dobilo je 50.000, Sestre
Klanjateljice Krvi Kristove iz Bihaća
45.000, po 30.000 Hrvatska akademska
zajednica BiH u Mostaru za izdavanje
znanstveno-stručnog časopisa i Kulturno- 31
športsko društvo „Ortiješ“ iz Mostara za
izgradnju igrališta, a 10.000 kuna Zavod
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
za školstvo sa sjedištem u Mostaru.
 Razne Udruge građana dobile su 570.000,
od čega uvjerljivo najviše, 500.000,
„Feniks“, Udruga Hrvata povratnika
u Bosansku Posavinu sa sjedištem u
Derventi, a Vrhbosanska katolička
teologija i Vrhbosansko bogoslovno
sjemenište 200.000 kuna. Katoličke župe
su za razne namjene uprihodile 360.000,
općine za kapitalne projekte 720.000
kuna.
Kad je u pitanju pomoć za programe i
projekte iz područja zdravstva, „prošlo“ je
29 projekata kojim je dodijeljeno ukupno
1.900.000 kuna, od čega su najviše,
585.000 kuna, dobile razne udruge
građana (invalida liječenih od PTSP-a,
gluhih i nagluhih osoba, dijabetičara,
roditelja djece s posebnim potrebama,
roditelja za borbu protiv ovisnosti, itd.),
domovi zdravlja su, za sanaciju objekata
i nabavu opreme, dobili 700.000 kuna,
Caritas je za razne projekte dobio 250.000
kuna, a ostatak je pripao organizacijama
koje se ne mogu svrstati u navedene tri
kategorije.
Bosanskohercegovački Hrvati bez imalo
sumnje trebaju biti zahvalni Hrvatskoj
na ovoj ogromnoj pomoći, no ovdje nije
nimalo lako ne spomenuti neke teško
objašnjive stvari koje se stalno lijepe
uz spomenutu pomoć. Ne jednom smo,
naime, gledajući HRT ili Novu TV, mogli
čuti izjave umirovljenika u Hrvatskoj koji
kažu kako bi njihove mirovine sigurno
bile mnogo veće „da se ne daje pomoć
Hrvatima u BiH“. Slično znaju mudro
poručiti i predstavnici sindikata, sportskih
32 udruga i raznih drugih organizacija.
Stječe se dojam da ti ljudi i organizacije
ne znaju da Hrvatska, na razne načine,
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
samo Košarkaškom klubu „Cibona“,
koji posljednjih godina baš i ne postiže
prevelike uspjehe, svake godine daje
milijune kuna, a slično je i s „Dinamom“
i brojnim drugim sličnim organizacijama,
klubovima, udrugama… Iznosi za neke od
njih i deseterostruko premašuju kompletan
spomenuti iznos koji Vlada Hrvatske daje
Hrvatima u BiH.
Stoga bi bilo krajnje vrijeme da se onima
koji gornje stvari ne znaju ili ne žele
znati jasno i glasno kaže kako stvari
stoje. Iako zahvalni Hrvatskoj, Hrvati u
BiH ne osjećaju se nimalo ugodno kad
čuju komentare po kojima ispada da bi
Hrvatska preko noći procvjetala samo kad
ne bi bilo tih prokletih – bh Hrvata!
HRVATSKI
MARTIROLOGIJ
XX. STOLJEĆA
DON ANTE BAKOVIĆA
Don Anto Baković, svećenik Vrhbosanske
nadbiskupije u mirovini, u javnosti je
najviše poznat po svojoj dugogodišnjoj
promidžbenoj akciji „Jedno dijete više“,
mada je u svom dugom vijeku (rođen
je 1931. godine) imao i mnogih drugih
pothvata, pa se, za demokratskih promjena
1990. godine, gotovo se može reći, počeo
baviti i politikom. Slagao se čovjek s njim
i njegovim stavovima ili imao sasvim
suprotno mišljenje, Baković bez sumnje
nikoga tko zna koliko energije ima ne
može ostaviti ravnodušnim.
Najnovije Bakovićevo djelo, knjiga
„Hrvatski martirologij XX. stoljeća“,
svakako zaslužuje čestitke, a mora se
kazati kako bi i oni – a takvih sigurno ima
– koji će na spomen don Ante Bakovića u
najmanju ruku odmahnuti rukom, trebali
priznati kako je riječ o kapitalnom djelu
koje će za mnoge naredne naraštaje
predstavljati neiscrpnu građu za povijesnu
analizu jugoslavenskog komunističkog
sustava, položaj Crkve u to doba, te
mnoge druge povijesne i teme iz srodnih
znanstvenih oblasti.
Baković je u opsežnoj knjizi (ima malo
više od tisuću stranica velikog formata!)
na jedno mjesto sakupio sve relevantne
podatke o svećenicima-mučenicima XX.
stoljeća. Netko će se zapitati zašto smo
gore spomenuli komunistički sustav, kad
je on trajao „samo“ pedesetak godina ili
XX. stoljeća? Odgovor se nameće sam: u
tom je razdoblju Katoličkoj crkvi i njenim
pastirima, ne samo svećenicima, nego i
biskupima, laicima, časnim sestrama…
naneseno toliko zla da je – kad čovjek ne
bi i bez toga znao štošta o tom razdoblju
– u to doista teško povjerovati. Dovoljan
je samo autorov zaključak, ne opisni,
Napisao Milo Jukić
nego egzaktan, izražen brojkama: Crkva
u Hrvata nastradala je, i apsolutno i
relativno, daleko više nego u ijednoj
bivšoj državi (Poljska, Češka, Slovačka,
Mađarska, Istočna Njemačka, Slovenija i
Albanija)!
Brojke, dakle, govore mnogo, a one kažu da
je, kad je Crkva u Hrvata u pitanju, smrtno
stradalih čak 633, što je teško usporedivo
i s progonima od strane rimskih careva,
a i onog u doba osmanlijske vladavine,
koji se također dešavao na velikom dijelu
prostora koji rad obuhvaća. Najgore je
prošla Zagrebačka nadbiskupija sa 78
stradalih, a odmah zatim slijede naši
prostori: Vrhbosanska nadbiskupija
imala je 39, Banjalučka biskupija 25,
a Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-
mrkanjska biskupija 20 mučenika. Ove
brojke govore samo o dijecezanskim
svećenicima, a još gore su prošli franjevci:
Hercegovačka franjevačka provincija
izgubila je 69, a Franjevačka provincija
Bosna Srebrena čak 73 člana.
Inače je Đakovačko-srijemska biskupija
imala 30, Splitsko-makarska nadbiskupija
27, Gospićko-senjska biskupija 18,
Dubrovačka i Subotička biskupija -
Bačka po 17, Zadarska nadbiskupija i
Porečko-pulska biskupija po 14, Riječka
nadbiskupija i Križevačka biskupija -
eparhija po 12, Banatska biskupija 11,
Šibenska biskupija 10, Hvarska biskupija
8, Barska i Krčka (nad)biskupija po 4, a
Kotorska biskupija 3 mučenika. U Janjevu
i Letnici na Kosovu stradalo je još sedam
svećenika i drugih, koliko i prognanih
slovenskih svećenika u Mariboru.
Kad su u pitanju redovnici, osim
spomenutih, naših, stradalo ih je još
45 u Franjevačkoj provinciji Presvetog
Otkupitelja (Split), Hrvatska franjevačka
provincija sv. Ćirila i Metoda (Zagreb)
imala je 17, Hrvatska dominikanska
provincija 12, Franjevačka provincija sv.
Jeronima u Zadru i Hrvatska provincija
Družbe Isusove po 9, Trapisti 8, Hrvatska
provincija franjevaca trećoredaca
5, Lazaristi 3, Hrvatska kapucinska
provincija i Hrvatska provincija franjevaca
konventualaca po 2, a benediktinci jednog
mučenika.
Nisu ubijani samo svećenici i redovnici,
nego i časne sestre, njih čak 31. Časne
braće (laika) stradalo je 17, sjemeništaraca
(gimnazijalaca) 38, bogoslova 50,
svećenika 506 (i još 17 umrlih od tifusa),
pa čak i četiri biskupa!
Najviše zla nanijeli su komunisti, i to
tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.
Do „Dana oslobođenja“, 9. svibnja 1945.
godine, oni su likvidirali 240 svećenika
i drugih, a OZNA, UDBA i slične
„organizacije za sigurnost naroda“ nakon
rata još 263. Za vrijeme služenja vojnog
roka likvidirano ih je još 12. Četnici su ubili
37, njemačke postrojbe 16, a talijanske
postrojbe dvoje. Za angloameričkog
bombardiranja stradalo ih je 32, vlasti
NDH dodali su brojci još 11, od Crvene
armije je stradalo četvero, a od vlasti
Kraljevine Jugoslavije i komunističkih
vlasti u Albaniji isto toliko. Vojska
Republike Srpske u posljednjem je ratu
ubila devetero, a muslimanske postrojbe
Armije BiH troje, od tifusa ih je, kako
je već spomenuto, stradalo 17, a sudbina
osam osoba nije poznata (nestali).
Kad danas neke stranke i pojedinci
veličaju režime koji su navedeni u
prethodnom pasusu, i pošten čovjek koji
u Boga ne vjeruje zaželjet će da Boga
ipak ima, toliko zla je urađeno! Posebno
se to odnosi na komunizam i Josipa Broza
Tita koji, kažu, „nije znao“, u što je teško
povjerovati. Neki tvrde da se stvari kao
što su Bleiburg i ubijanje svećenika nisu
ni desile, no, to već predstavlja morbidni
cinizam i sve (zlo i gore) što se može
podvesti pod tu sintagmu. O Bleiburgu je
pričano mnogo, no, o temi o kojoj knjiga
govori trebalo je zasukati rukave i raditi.
Don Anto Baković, i sam dugogodišnji
politički robijaš, iznio je na svjetlo dana
podatke koji zastrašuju, ali koji su izvan
svake sumnje, budući da su potkrijepljeni
dokumentima i iskazima živih svjedoka.
Stoga, ako je u nekim zemljama zabranjeno
i zakonski kažnjivo negirati holokaust,
ako se slično rješenje predlaže za genocid 33
u Srebrenici, ako je zabranjeno veličati
hitlerovski nacizam, smiješno je da neki
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
i danas veličaju i slave ljude i režime
koji su pokušali uništiti Katoličku crkvu
u BiH, a da za to nikad nije odgovarao
nijedan pojedinac, a kamoli organizacije
koje su iza svega stajale.
Iz Svetog pisma znamo da Crkvu „ni vrata
paklena neće nadvladati“, no, oni koji su
ubijali (i ne samo ubijali, nego najčešće i
zvjerski mučili) stotine svećenika, laika,
časnih sestara…, nisu to znali ili nisu
željeli znati. Crkva postoji, opstaje, ali
se žrtva njenih pastira nikada ne smije
zaboraviti.
 Sjećanja na Kraljevu Sutjesku
i njezine vrijedne ljude 20. stoljeća: Napisao Mijo Šain

Stjepan i Ivka Dodik doselili su sa četvero svoje
djece iz Vareša u Kraljevu Sutjesku tijekom Drugog
svjetskog rata. On se zaposlio u Rudniku kao stolar a
ona se brinula oko podizanja djece. U Sutjesci im se
rodilo još sedmero djece pa je Dodikov dječji doplatak
bio veći od njegove plaće. Šezdesetih godina u domu
u Sutjesci držali su neko vrijeme gostionicu. Stjepan
je umro 1966. a Ivka 1992. Djeca su im se davno
razišla po svijetu i danas u Kraljevoj Sutjesci ne živi
nijedno od njih. Obiteljska kuća Dodikovih još je na
svom mjestu ali odavno pusta, zarasta u travu.

DJEČJI DOPLATAK VEĆI

NEGO PLAĆA
Stjepan Dodik potječe iz višečlane obitelji u Kaknju i da bi mogao imati dobru plaću. Kako je u to doba Semizova Ponikva
Ilije Dodika i majke Anice Tomić, Čuvši za to, bračni par Jukić je odmah bila na pravcu kretanja raznih vojski,
rođene 1910. u selu Semizova Ponikva poručio Stjepanu, bratu i šuri, da dođe u jednome danu nekoliko puta je znalo
kod Vareša. U prošlosti ovo selo je bilo odmah u Sutjesku, te da pazari, odnosno promjeniti gospodare. Stjepan Dodik
imanje Hadži Semiz – age Sarajlije koji kupi kuću od braće Strujić. i njegova supruga Ivka zbog toga su se
je živio u 18 st. i bio u ono vrijeme bogat brzo odlučili za kupovinu obiteljske kuće
čovjek. Stjepanov otac Ilija se dva puta braće Strujić.
ženio. Iz prvoga braka imao je polubrata
Nikolu, te braću Luku, Jozu, Rafaela zv. U dogovoru sa svojom braćom, Stjepan
Rafo i Miju zv. Mijat te sestre Mariju, je svoj dio kuće, zemlje i šume, prodao
Ivanku i Janju. braći koja su mu pomogla oko kupovine
Osnovnu školu Stjepan je završio u kuće i zemljišta u Sutjesci, a kako se
Gornjem Varešu, a najvjerojatnije i tada vjerovalo, najviše mu je pomogla
tesarski zanat. Kao mladić zaposlio sestra Marija i zet Papurin koji nisu imali
se na jednoj od privatnih pilana u selu djece.
Pogar kod Vareša. Odatle je otišao na
na odsluženje vojnog roka u Kraljevini Marija je mnogo voljela svoga brata
Jugoslaviji. Po odsluženju vojnog roka Stjepana, kojeg je od milja zvala Stjepo.
34 ponovo se vratio na svoje radno mjesto. Stjepan se lijepo slagao sa svojim
zetom Papurinom te mu je pomogao
Na poslu je upoznao Ivku Djaković, oko majstorskih poslova i kod pečenja
Božo Dodik - Boško
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

svoju buduću suprugu, rodom iz Pogara. rakije.

Svi zajedno su živjeli u zajednici u staroj
kući u selu Semizova Ponikva. Sestre su Ubrzo poslije kupovine obiteljske kuće
se udale pred Drugi svjetski rat. Marija braće Strujić, Stjepan i Ivka sa svoje
Dodik, jedna od njegovi sestara udala se četvero djece Anotnijom zv.Tona,
u Sutjesku za Jozu Jukića, zv. Papurin Alojzom, Anastazijom zv. Nasta i
U trenutku kada je Stjepanovi i Ivkin život Matildom, doseljavaju iz Semizove
počeo ići uzlaznom putanjom, počeo je i Ponikva u svoju novu kuću u Kraljevoj
Drugi svjetski rat i sve se promjenilo. Sutjesci. Najvjerojatnije početkom 1943.
Stjepan je započeo raditi u Rudniku
Papurin pomaže Dodiku Kakanj, na pogonu Ričica, a kasnije je
prešao na pogonu Haljinići gdje je radio
Na početku tog rata njegova sestra Marija kao tesarski radnik u stolariji.
i zet Papurin, saznali su da se u Sutjesci
prodaje stara obiteljska kuća braće Ive i
Ilije Strujića. Takodjer su saznali da se
Vera Blažun Francova i
Stjepan može odmah zaposliti u Rudniku
Antonija Tona Dodik
 Stolar i šnajderica
podižu 11 djece
U braku s Ivkom, u Sutjesci su izrodili
još sedmero djece: Jelicu, Bernardicu
zv. Bernarda, Jerka, Elizabetu zv. Elza,
Verginu zv. Gina, Miroslava i Božu zv.
Boško.
Na pogonu Haljinići Stjepan je bio poznat
među radnicima kao vrijedan radnik a
na djecu je primao toliki doplatak da je
bio veći nego njegova mjesečna plaća.
Na radnom mjestu je tuđom nepažnjom
doživio težu povredu kičme, te je 1961.
otišao u invalidsku mirovinu.
Da bi prehranio svoju mnogobrojnu
obitelj, u obiteljskoj kući je imao malu
radionicu za izradu stolarije. Većinom je
izrađivao stolarske predmete, kredence,
štokrle, klupice, drvene kace i dr.
Supruga Ivka bila je samouka šnajderica.
Imala je šivaću mašinu „singericu“ koja
joj je ostala od majke koja je umrla kada
je Ivka imala 13 godina.
Ivkin otac Franjo je ljubomorno sačuvao
ovu mašinu za svoju kćer. Ivka je na njoj
šivala svojoj djeci odjeću i ponekom iz
susjedstva po narudžbi te tako pridonosila
kućnom budžetu.
Jedno vrijeme Ivka je radila kao radnica
na održavanju čistoće u Stanici narodne
milicije u Kraljevoj Sutjesci, koja se
te 1959. nalazila u privatnoj kući Joze
Duspera da bi se tek kasnije preselila u
današnju zgradu.
Da bi djeci osigurali mlijeko za ishranu,
Dodici su uvijek držali jednu kravu i
jednu ovcu te se obrađivali vrto uz kuću
u kojem su sijali ovrće a imali su i manji
voćnjak zasađen šljivama i jabukama.
Jedno kratko vrijeme od 1963. do 1965.
Stjepan i Ivka su u društvenom domu
držali kavanu i ujedno se brinuli o objektu
kao kućepazitelji.
Ostalo je u pamćenju njihovih gostiju
da su bili vrlo gostoprimljivi ljudi, te su
za mnoge goste vrata njihove kuće bila
širom otvorena a mnogi su lijepo primali
i ugošćavali.
Kada su odrasla, djeca iz ove obitelji su
se razišla iz obiteljske kuće svatko svojim
životnim putom.
Antonija zv.Tona se udala za Alberta
Pavlića u selo Potoke kod Vareša
Alojz se oženio Brankom Divković iz sela
Javornik kod Vareša, Anastazija zv. Nasta
se udala za Matu Vujicu u Brestovsko kod
Kiseljaka, Jelica se udala za Jozu Budimira
na Lučiće Bernardica zv.Bernarda,
od rođenja gluhonijema,danas živi u
Zvorniku, Jerko se oženio Nevenkom
Vulić iz sela Doci kod Vitine, Elizabeta
zv. Elza se udala za Juru Puljića u
Kakanj, Vergina se udala se za Milojicu
Cmiljanića zv. Rus iz Pljevalja (Crna
Gora) koji je bio nastavnik ruskog jezika
u školi u Sutjesci, Božo zv. Boško oženio
se Suzanom Botthe iz Njemačke, Matilda
i Miroslav umrli su kao djeca.
Sutjeska danas bez ijednog
Dodika a kuća zarasta u
travu
Stjepan Dodik je umro u Kaljevoj Sutjesci
u svibnju 1966. u 56. godini života, a
njegova životna suputnica Ivka živjela
je poslije njegove smrti još 26 godina
i umrla je u Sutjesci 1992. u 78 godini
života. Oboje supružnika pokopani su na
groblju Trgovišće.
Od ove nekada mnogobrojne obitelji,
danas u našem stolnom mjestu ne živi
više niko. Ostala je samo njihova kuća.
Još uvijek postoji u izvornom obliku s
otvorenim prozorima na katu spavaće
sobe obasjana suncem pri zalasku kao da
čeka povratak svojih ukućana. Polako je
nagriza zub vremena, a nekada prilazni
put kući, sav je zarastao u travu da se
jedva nazire nekadašnja staza popločana
riječnim kamenom.
Nekadašnji preci Dodika ili Dodiga
vode porijeklo iz Dalmacije. Migracijom
za boljim uvjetima života, negdje
krajem 18. st. došli su na Pogar i u
Semizovu Ponikvu. Dodik ili Dodig,
znači doseljenik, onaj koji se dodigne sa
stokom i imovinom na novo stanište.
35
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
 Visoki krvni tlak – doživotno liječenje
Prvi korak u liječenju je promjena
životnih navika. Ove mjere mogu
sniziti krvni tlak i smanjiti potrebu za
uzimanjem lijekova. Najvažnija mjera
u prevenciji krvnožilnih bolesti je
prestanak pušenja, smanjenje tjelesne
težine, smanjenje unosa alkohola i
kuhinjske soli, povećanje tjelesne
aktivnosti (brzo hodanje ili plivanje 3-4
puta tjedno po 30-45 minuta), uzimanje
više voća i povrća, ribe i izbjegavanje
masnoća.
Napisao prim. dr. Željko Martinović
S
ve osobe s povišenim krvnim
tlakom možemo podijeliti u dvije
velike skupine: one kod kojih
je osnovni poremećaj u povećanju
perifernog otpora strujanju krvi (promjene
na krvnim žilama) i one s pretežitim
poremećajem u količini tekućine u
organizmu (izvanstanična tekućina).
Prije početka liječenja neophodno je imati
odgovor na tri temeljna pitanja:
1. boluje li osoba stvarno od povišenog
krvnog tlaka?
2. ako boluje, koja je težina bolesti?
3. je li bolest primarna (nepoznat uzrok)
ili sekundarna (poznat uzrok)?
36 4. postoje li čimbenici rizika i stanja koja
utječu na prognozu i liječenje?
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
Odgovor na prvo pitanje daje opetovano
mjerenje krvnog tlaka tijekom različitih
okolnosti živinim tlakomjerom koji je
redovito baždaren i na obje ruke. Krvni
tlak nema stalnu vrijednost, nego varira
ovisno o tjelesnoj aktivnosti, uzbuđenju,
dobi dana i emocijama. Zato je važno
mjeriti krvni tlak pravilno i u više navrata.
Pri tom ne treba zaboraviti da neke osobe
imaju trajno povišen krvni tlak samo u
liječničkim ordinacijama, dok im je tlak
izmjeren izvan zdravstvenih ustanova
normalan (tzv. hipertenzija bijelog
ogrtača).
Odgovore na drugo i treće pitanje daje
liječnički pregled cjelokupnog statusa
bolesnika, obvezne rutinske pretrage
MALI RIZIK SREDNJI RIZIK
(< 15%) (< 15-20%)
muškarci < 55 god. muškarci > 55 god.
žene < 65 god žene > 65 god.
blaga hipertenzija umjerena
bez faktora rizika s faktorom 1- 2
(krvna slika, pregled urina, serumske
koncentracije kreatinina, kalija, urične
kiseline, glukoze i ukupnog kolesterola,
pregled očne pozadine, EKG) i
ciljane pretrage (određivanje frakcija
kolesterola, triglicerida, hormona u
serumu i urina te ultrazvučni pregled
srca, krvnih žila i bubrega). Prvotni je cilj
liječenja bolesnika s povišenim krvnim
tlakom (arterijska hipertenzija) postići
maksimalno sniženje ukupnog rizika
obolijevanja od komplikacija i preranog
smrtnog ishoda. O čimbenicima rizika
govorili smo u ranijim člancima. Pomoću
tablice 1. možete procijeniti svoj rizik od
nastanka srčanožilnih komplikacija koje
se očekuju tijekom sljedećih 10 godina.
Najvažnije: suradnja u liječenju
i pridržavanje zdravih životnih
navika
Povišeni krvni tlak može se uspješno
liječiti. Nažalost, većina ljudi s povišenim
krvnim tlakom ne zna da boluje, a samo
se jedan od četiri bolesnika pravilno
liječi. Prvi korak u liječenju jest promjena
životnih navika. Ove mjere mogu sniziti
krvni tlak i smanjiti potrebu za uzimanjem
lijekova. Najvažnija mjera u prevenciji
krvnožilnih bolesti je prestanak pušenja,
smanjenje tjelesne težine, smanjenje unosa
alkohola, smanjenje unosa kuhinjske
soli, povećanje tjelesne aktivnosti (brzo
hodanje ili plivanje 3-4 puta tjedno po 30-
45 minuta), uzimanje više voća i povrća,
VISOKI RIZIK VRLO VISOKI RIZIK
(< 20-30%) (> 30%)
blaga i umjerena teška hipertenzija s
hipertenzija s 3 i jednim ili više faktora
više faktora rizika rizika
teška lpridružena
bez faktora rizika kliničćka stanja
ribe te izbjegavanje masnoća. Kod nekih
bolesnika s blagom hipertenzijom ove
mjere će biti dovoljne u kontroli bolesti,
dok će kod drugih, u jednom trenutku biti
neophodno i izimanje lijekova. Jednom
kad se lijekovi počnu uzimati, jako je
važno da se njihovo uzimanje ne prekida.
Liječenje hipertenzije je doživotno.
U liječenju se koriste različite skupine
lijekova koji su jednako učinkoviti u
snižavanju krvnog tlaka. Izbor lijekova
je u nadležnosti liječnika koji pri izboru
lijekova vodi računa o raspoloživosti
lijekova na tržištu, profilu čimbenika
rizika, postojanju oštećenja ciljnih
organa, koronarne, bubrežne i šećerne
bolesti, postojanju drugih bolesti koje
utječu na primjenu pojedinih lijekova,
interakciji s drugim lijekovima itd. Tako,
liječnik odabire najprikladniju terapiju
za svakog bolesnika ponaosob. Pri tome
dodatno treba voditi računa i o drugim
čimbenicima koji su uključeni u sklop
hipertenzije (poremećaji masnih tvari,
poremećaji zgrušavanja krvi, mokraćne
kiseline, elektrolita i dr.). Posebice
se izdvaja primjena aspirina i lijekova
za snižavanje povišenih vrijednosti
kolesterola kod hipertoničara visokog
rizika za razvoj koronarne bolesti te
redovito praćenje bolesnika po započetoj
terpiji povišenog krvnog tlaka.
Ne zaboravite: za uspjeh Vašeg liječenja
najvažnije je da potpuno surađujete u
liječenju i pridržavate se zdravih životnih
navika.
 Napisao Dražen Filipović
Još jedan ekumenski
kamp mladih kršćana Friedensgrund
U
prvoj polovici kolovoza u
Ukrajini je održan 19. po redu
Susret mladih kršćana kojemu
je prisustvovalo stotinjak mladih iz
Njemačke, Ukrajine, Litve, Poljske,
Rumunjske, Bjelorusije, Mađarske i BiH.
Okupljeni u gradu Pidkaminu, mladi
rimokatolici, grkokatolici i pravoslavci
zajedno su živjeli, radili i molili punih
dvanaest dana. Susret je organizirala
njemačka biskupija Hildesheim, a
održava se svake godine u drugoj državi
jugoistočne Europe.
- Ovo je jedno sasvim novo iskustvo
za mene: družimo se, radimo i molimo
zajedno. Toliko prijatelja smo stekli
ovdje u tako malo vremena, nadam se
da ćemo održati kontakte, rekla je Jelena
iz Lukavca, jedna od šestoro mladih iz
BiH.
Ovdje su živjeli mladi
punih 13 dana
Ukrajina
Mladi su sudjelovali i na liturgijskim
slavljima triju kršćanskih konfesija u
grkokatoličkom manastiru Univu te u
Lvivu, pravoslavnom svetištu Pochajiv
kao i u misnim slavljima u crkvenom
šatoru kampa.
- Ovo je za me bila posebna prilika da
upoznam druge kršćane, a osobito me
dojmila Ukrajinska grkokatolička crkva,
o kojoj dosad nisam mnogo znala, kazala
je Andrea iz Sarajeva.
- Zajedno smo radili da pomognemo
ljudima koji tu žive, osobito monasima
pred kojima je velik posao obnove
razrušenog manastira i crkve. Naš
doprinos je bio u tome počistimo
unutrašnjost crkve te prostora oko nje,
izjavio je Aleksandar iz Modriče.
Sveta misa u kampu
Friedensgrund je u mladima ostavio
duboki trag, što se moglo vidjeti pri
koncu susreta, kad je došao trenutak da
se oproste od glavnog voditelja kampa
o. Christiana Gobela, kojeg će poslije
čitavih dvanaest godina zamijeniti o.
Martin Marahrens.
- Radeći kao voditelj Friedensgrunda
dvanaest godina, mogu reći da je svaki
susret za mene bio poseban a osobito bih
izdvojio onaj u Gučoj Gori 2006. I sada
kada su u ovaj kamp zajedno došli mladi
pravoslavci i katolici iz BiH, vidim da
ovaj projekt daje svoje plodove a sigurno 37
jedan od njih je i Friedensgrund BiH koji
kako vidim živi punim plućima, izjavio je
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
za Sutješki vjesnik o. Christian.
Radna akcija rušenja
nekadašnje sovjetske garaže

KRALJEVA SUTJESKA
Mlada misa fra Velimira Bagavca
U P
nedjelju 20. srpnja u crkvi sv.
Ive u Kraljevoj Sutjesci svoju
mladu misu slavio je fra Velimir
Bagavac sa Seoca, član Hercegovačke
franjevačke provincije.
U svojoj rodnoj župi u Kraljevoj
Sutjesci, mladomisnik fra Velimir je,
obučen u svečanu misnicu samostanske
riznice iz 19. stoljeća, pred mnoštvom
vjernika proslavio svoju prvu svetu misu
i podijelio blagoslov svojim župljanima i
ostalim vjernicima koji su s raznih strana
došli zajedno s njim proslaviti ovaj, za
njega i za njih, veliki dan.
38
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com
Fra Velimir je predvodio misu uz
koncelebraciju provincijala fra Ivana
Sesara, sutješkog gvardijana fra Ilije
Božića, propovjednika fra Bone Tomića,
kolege mladomisnika fra Josipa Mioča
te još dvadesetak svećenika, a pjevao je
župni zbor iz Međugorja. U propovijedi je
fra Bono govorio o značaju svećeničkog
poziva i ljepoti svećenstva kao i o
iskušenjima koja s tim pozivom dolaze.
Mladomisnika je pozvao da mu glavni
oslonac uvijek budu Euharistija, sv.
Pismo i molitva. Na koncu propovijedi
zahvalio je prisutnima koji su iz raznih
krajeva došli uveličati ovu Mladu misu,
te istaknuo kako je bitno da se nikada
ne zaboravi svoj rodni kraj, ma gdje
god se nalazili, kao što to nije ni fra
Velimir koji je unatoč tome što odavno
već ne živi ovdje, za svoj najbitniji dan u
životu izabrao upravo svoju rodnu župu
Kraljevu Sutjesku.
Janja Šimić
Na kraju misnog slavlja provincijal
Hercegovačke franjevačke provincije
fra Ivan Sesar uputio je riječi zahvale
mladomisniku te provinciji Bosni
Srebrenoj kao i sutješkim fratrima
na lijepom gostoprimstvu. Nakon
mladomisničkog blagoslova uslijedilo
je čestitanje i zajedničko fotografiranje,
a potom onako kako i dolikuje ovom
radosnom događaju – veliko slavlje uz
pjesmu i kolo u samostanskom dvorištu.
Fra Velimiru još jednom čestitamo i
želimo mu mnogo sreće i blagoslova na
izabranom putu.
SV online
PLEHAN (DERVENTA)
Puštena u promet
nova cesta
očetkom kolovoza u župi
Plehan, u općini Derventa,
puštena je u promet nova cesta
Modran – Plehan – Bunar, dugačka
više od četiri kilometra, čiju je
temeljitu obnovu financirala Vlada
Republike Hrvatske uz sudjelovanje
Općine Derventa.
Prvi je vrpcu na novoj cesti presjekao
ministar regionalnog razvoja,
šumarstva i vodnoga gospodarstva
RH Petar Čobanković. Cesta bi
trebala dodatno potaknuti povratak
Hrvata u ovaj dio Bosanske Posavine,
u koji se dosad vratilo tek nekoliko
stotina izbjeglica. Otvaranju
obnovljene ceste prisustvovali su
predstavnici hrvatskog ministarstva,
općine Derventa kao i Franjevačkog
samostana na Plehanu.
Franjevci su se na temelje svog u ratu
porušenog samostana vratili još prije
deset godina. Prva nastamba bio je
kontejner, u kojem se smjestio tadašnji
gvardijan fra Ivan Ćurić. Sadašnji
samostan, čiju sliku gledate, služio
je do rata kao štala. Kako je to bila
jedina kako-tako sačuvana zgrada na
ruševinama, franjevci su je preuredili
za svoj samostan i danas ona izgleda
ovako. Zadnjih godina franjevci
su na mjestu porušene crkve sv.
Marka, koju je u ratu minirala srpska
vojska, podigli novu crkvu. Iako je
u srcu većine prognanih Plehančana
ostala stara crkva, franjevci su ipak
odlučili podignuti sasvim drugačije,
modernističko zdanje (na slici).
SV online
 OPTIKA BJELOPOLJAK, KAKANJ
Soliter III, ulica A. Izetbegovića b.b. Kakanj
tel: 061 717 811

NAJAVA PREGLEDA
ZENICA: 032 201 520 KAKANJ: 061 717 811

39

Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com

PROFIL aluplast NJEMAČKA - STAKLO TERMIČKO

IDEAL d.o.o
Zgošća b.b.
72 240 KAKANJ
www.idealpvc.ba
idealpvc@bih.net.ba
Tel/fax: 032 556 927

Čatići
Mob: 061 262 069 PVC STOLARIJA GARAŽNA VRATA
061 361 797 - OSTAKLJIVANJE BALKONA
- BALKONSKE OGRADE
- PROZORSKE KLUPICE
Samostalna Telefon:
trgovinska 032 775 301
MONTIRAMO PO CIJELOJ BiH, HRVATSKOJ,
radnja
SRBIJI I CRNOJ GORI
 40
Sutješki vjesnik, broj 26/27. www.kraljeva-sutjeska.com