LISTOPAD - STUDENI, 2008. BROJ 28 - GODINA V.

ISSN: 1840 - 0736

Sutješki
CIJENA 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

vjesnikKraljeva Sutjeska online

Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

 AN DER INDUSTRIEBAHN 12-16 13088 BERLIN
TELEFON 1: +49 30 3673 9676 / TELEFON 2: +49 30 3673 4454
MOBIL: 0179 1277 795/ FAX: +49 30 3673 7691 Čestit Božić
E-mail: info@mws-gmbh-berlin.com i sretna Nova 2009.
www.mws-gmbh-berlin.com
...varenje, obrada, najam radnika...

ČITAJTE NAS!
SURFAJTE NAS!
SLUŠAJTE NAS!
2
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

ONLINE RADIO SUTJEŠKI VJESNIK

SVAKI DAN OD 17-23 h
NA ADRESI
www.sutjeski.listen2myradio.com
ILI PREKO PORTALA
www.kraljeva-sutjeska.com
 v

4
str.

aktualnosti
Izbori...

8str.

RAZGOVOR S FRANJOM RAVLIJOM

Svatko od nas razmišlja
o trajnom povratku...

18 Čestit Božić
str.
i sretnu Novu 2009.
FOTO-REPORTAŽA želi Vam uredništvo
IX. Smotra folklora Sutješkog vjesnika
u Kraljevoj Sutjesci
Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika:
Impresum

Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić,

16
Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić, 3
Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje

Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; urednistvo@kraljeva-sutjeska.com;
Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani,
str. Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH
Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac
BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:
POKLON ČITATELJIMA
Kalendar za 2009. BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM:
3385902202104156 s naznakom za Pretplatu
ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430
WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturv-
erein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CH
UPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA :

25
Uplata za: Unicredit Bank d.d. Kardinala Stepinca bb 88 000 Mostar
Bosna i Hercegovina SWIFT CODE UNCRBA22
Beneficiary: Fondacija „Naše stolno mjesto-Curia bani“ Kakanj
Personal account no: 25011770101
str. Personal IBAN: BA 393385904800072810
(Na uplatnici je potrebno naznačiti: pretplata za Sutješki vjesnik)

nezaboravni svećenici našeg kraja Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine
časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog
Fra Krešo Aždajić ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod
kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.
 BOBOVAC
Održana misa za Domovinu
P
KAKANJ
od vodstvom Ureda katoličkog Misnom slavlju za Domovinu predsjedao
Vijećnici OV Kaknja dušobrižništva Ministarstva je pomoćni biskup vrhbosanski mons.
obrane BiH, katolici koji rade u Pero Sudar, a koncelebrirali su ravnatelj
primili uvjerenja Ministarstvu obrane BiH, pripadnici Ureda katoličkog dušobrižništva MO BiH
o dodjeli mandata Oružanih snaga BiH, policajci na svim
razinama Federacije BiH, djelatnici
vlč. Tomo Knežević, svi vojni kapelani
OS BiH i drugi svećenici koji su toga
Granične policije (GP), Državne agencije dana došli na Bobovac. Ovogodišnjem

U Kaknju je u ponedjeljak 17.

studenog u dvorani Općine
Kakanj održana svečanost na kojoj su
novoizabranim vijećnicima uručena
uvjerenja o dodjeli vijećničkih
mandata: 30 novoizabranih vijećnika
primili su uvjerenja o dodjeli mandata.
Prisutnima na svečanosti obratili
su se Hamdo Mimić, član Općinske
izborne komisije, općinski načelnik
Mensur Jašarspahić, predsjednik
Općinskog odbora SDP BiH Hasan
Čaušević, predsjednik Općinskog
odbora SDA BiH Nermin Mandra,
predsjednik Općinskog savjeta SBiH
Fahrudin Omerhodžić, Kemal Šišić
u ime Nezavisne liste za Kakanj –
K1, Memnun Goga, predsjednik
Općinskog odbora BPS-Sefer
Halilović te Fahrudin Goralija, tajnik
Općinskog vijeća Kakanj.
SV online
za istrage i zaštitu (SIPA) i Obavještajno-
sigurnosne agencije (OSA) u subotu 25.
listopada 2008. po peti puta molitveno su
molitvenom pohodu Bobovcu nazočio
je izaslanik Vojnog ordinarija RH mons.
Jurja Jezerinca generalni vikar Joško
pohodili Bobovac zajedno s vjernicima Šantić. Puhački orkestar Oružanih snaga
Vrhbosanske nadbiskupije i sudjelovali BiH ispunio je vrijeme prije i nakon
na misnom slavlju za domovinu Bosnu i misnog slavlja, a liturgijsko pjevanje
Hercegovinu. Godišnji molitveni pohod povjereno je zboru župe Kakanj. I
Bobovcu dio je godišnjeg Plana aktivnosti ovogodišnjem molitvenom pohodu
Ureda katoličkog dušobrižništva Bobovcu nazočila je zamjenica ministra
Ministarstva obrane BiH, a poziv na obrane BiH gđa Marina Pendeš, a došli su
sudjelovanje uputio je i vrhbosanski i brojni dužnosnici županijskih, federalnih
nadbiskup Vinko kard. Puljić. i državnih ustanova BiH.
SV online
Šarenilo vojnih i policijskih odora
ispunilo je i ove godine put od Kraljeve
Sutjeske do Bobovca. Cijeli put od Kaknja
preko Kraljeve Sutjeske pa do Bobovca
osiguravali su civilni i policajci OS snaga
BiH. S krunicom u rukama okupili su
se vojnici i policajci zajedno s drugim
vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije
u 9,30 sati kod rijeke Bukovice podno
Bobovca. Molili su za svoju Domovinu,
za svoje postrojbe i svoje obitelji. I ove
godine, svi koji su toga dana došli na
Bobovac i pridružili se vojsci i policiji
osjetili su prelijep vjernički ugođaj.

4 KREŠEVO

Sveta Kata – snijeg za vrata

28. www.kraljeva-sutjeska.com

U Kreševu je 25. studeni bio u znaku

svete Katarine Aleksandrijske,
djevice i mučenice, zaštitnice
franjevačkog samostana i crkve u ovom
srednjobosanskom gradiću. Snijeg koji
je padao nad Kreševom ovaj je put
potvrdio istinost stare narodne mudrosti
Sutješki vjesnik, broj 21.
drugih okolnih župnika i svećenika. U
propovijedi kardinal je istaknuo mudrost
ove mlade djevojke koja se sastojala u
njenoj hrabrosti da odabere one vrijednosti
kojima je ostala vjerna Kristu. Slobodu
da se izabere ljubav i time posvjedoči
pripadnost Isusu Kristu, kardinal je

o povezanosti ovoga dana i početka prave preporučio svim nazočnima zazvavši

zime Sveta Kata - snijeg za vrata.
Slavlje svete Mise tim povodom a
u nazočnosti više stotina vjernika,
predvodio je kardinal Vinko Puljić uz
asistenciju franjevačkog provincijala
fra Mije Džolana i gvardijana iz
srednjobosanskih samostana te brojnih
na sve zagovor ove svetice te Božji
blagoslov. Misnom slavlju te domjenku
nazočili su brojni istaknuti predstavnici
društvenog i gospodarskog života općine
Kreševa i Kiseljaka, Srednjobosanske
županije kao i Federacije i države BiH.
 Poslije općinskih izbora 2008. u Kaknju
SDA i Suri
još četiri godine na vlasti
Najviše mandata u Općinskom
vijeću pripalo je SDA, dok je za
načelnika ponovno izabran SDP-
ovac Mensur Jašarspahić Suri. U
Vijeće ulaze i četiri Hrvata: dva
iz HDZ-a, dva iz SDP-a. Odziv
dijaspore za glasovanje bio je
poražavajući: pristiglo je svega
60-tak glasova!
P
rođoše još jedni izbori. Ovoga puta
lokalni na kojima su kakanjski
birači birali načelnika općine i
novi saziv Općinskog vijeća. Konačni
rezultati lokalnih izbora bili su prema
očekivanjima i nisu polučili nikakva
iznenađenja. Naime, Općinu Kakanj će i
u naredne četiri godine voditi novi, stari
načelnik – Mensur Jašarspahić.
Novi saziv Općinskog vijeća sačinjavat će
11 vijećnika SDA, osam vijećnika SDP-a,
četiri vijećnika SbiH, dok će tri vijećnika
predstavljati Neovisnu stranku za Kakanj
(K1). HDZ BiH i ovog puta će imati
samo dva vijećnika iako je uoči izbora
iz tabora starijeg HDZ-a najavljivano –
duplo. Jedina je razlika kod ove stranke
Kovač Nusret
Mandra Muamer
Gačić Dževad
Imamović Sead Čaušević Hasan
Lopo Muhamed Mešić Irfan
Šahman Hatiđa Balorda Senka
Kukić Elmedin Aždajić Mijo
Bliznović Asif Mijoč Eldin Dželo Rahman
Kovač Mirsad Đondraš Tomislav Merdić Rešad
Ismić Mejrema Imamović Nusret Merdić Rifet
Veispahić Haris Spahić Ejub Delić Adem
to što će uz Ivicu Petrovića u Vijeću
biti Slaven Katičić umjesto dosadašnjeg
Stjepana Tomića. Po jednog vijećnika će
imati stranka BPS i nacionalne manjine.
Jašarspahić iz SDP je u trci za načelnika
trijumfirao osvojivši 7.791 glas ili
45,33%. Postizborne brojke pokazuju
da mu je Ševal Bašić iz SDA bio jedini
ozbiljni protukandidat. Pobjednik ovih
lokalnih izbora u Kaknju je SDA, koja
je osvojila najviše mandata – 11, ali
analizirajući detaljnije njihovu listu može
se zaključiti da kandidati te stranke nisu
djelovali homogeno, premda su se pojavili
s potpuno novom postavom. Čudno je da
nositelj liste te stranke Imamović nije
osvojio najviše glasova svoje stranke,
mada je na unutarstranačkim izborima,
koji su prethodili lokalnima, bio jedan od
kandidata za načelnika općine.
Članovi Silajdžićeve SBiH i ovaj puta
su osvojili četiri vijećnička mandata,
odnosno 2.025 glasova. Kao suparnici
Stranci demokratske akcije birali su u
novi saziv Općinskog vijeća kompletno
društvo iz Brnjica po onoj narodnoj:
Glasaj razumno – biraj lokalno!
Haračić Rizah
Šišić Kemal Petrović Ivica
Neimarlija Mahir Katičić Slaven
Kako su prošli Hrvati?
Hrvati su glasovali racionalno ponovivši
uspjeh, ako se tako može reći, iz 2004,
kada su također osvojili četiri 4 vijećnička
mandata – dva iz HDZ BiH i dva iz
SDP BiH, za koje je prema procjenama
glasovalo više od 1.600 Hrvata. No, i
pored toga Hrvati mogu biti nezadovoljni
jer su i ovoga puta zaboravljeni od tzv.
dijaspore, od koje se s razlogom očekivalo
da daruje prije svega HDZ-u barem još
jedan vijećnički mandat. Neshvatljivo je
da je iz dijaspore pristiglo samo 60-tak
glasova Hrvatima Kaknja.
Bilo kako bilo, valja se nadati da će
ovaj saziv Općinskog vijeća raditi u
interesu svih građana Kaknja, djelovati
brzo i energično da bi običnom čovjeku
bilo bolje. Već je sada vidljivo da svi
novoizabrani narodni predstavnici i
zaštitnici neće izdržati četverogodišnji
maraton. No, trka je krenula, pa tko
izdrži.
Tomislav Đondraš
5
Sutješki vjesnik, broj 20.
28. www.kraljeva-sutjeska.com
Piljug Mirzet Ahmetović Đevad
Nacionalne
manjine
 Kraljeva Sutjeska

Internetska Smotra folklora i hodočašće

radio postaja
u čast kraljici Katarini
Sutješki vjesnik
U nedjelju 26. listopada u Kraljevoj
Sutjesci je, u povodu obljetnice
smrti kraljice Katarine, održana 9. Smotra
kraljica Katarina duhovni uzor. Njoj u čast
oni već više godina na ovaj dan hodočaste
u naše stolno mjesto.
folklora te hodočašće članova Franjevačkog
svjetovnog reda iz BiH.

Pred više tisuća posjetitelja na pozornici

U vođenje širokopojasnog interneta
u Čatiće omogućilo je još
jednu novinu u medijskoj ponudi
Sutješkog vjesnika. Naime, tiskanom i
elektronskom izdanju novina pridružio
se u studenom i Sutješki radio. Na
internetskim stranicama Sutješkog
vjesnika www.kraljeva-sutjeska.
com odnedavno je pokrenut program
internetskog radija koji se uživo iz našeg
kraja emitira svakim danom od 17 do 23
sata. Program je zasnovan na kratkim
vijestima iz našeg kraja, servisnim
informacija i kontaktima sa slušateljima
te na domaćoj i izvornoj glazbi. Program
je već prvih dana svog emitiranja pobudio
velik interes slušatelja, posebno među
našim iseljenicima koji su godinama
priželjkivali pokretanje ovakvog medija
koji će ih značajno približiti zavičaju.
SV online
u samostanskom dvorištu svoje igre i
pjesme predstavilo je petnaest folklornih
skupina iz raznih krajeva BiH i Hrvatske.
Osim domaćina iz Čatića, Hrvatske
folklorne skupine Bobovac, koji su
Smotru organizirali, nastupile su folklorne
skupine i kulturno-umjetnička društva iz
Kaknja, Zenice, Maglaja, Jajca, Prenja,
Tuzle, Mostara, Stoca, Gabele i Doboja
te Slavonskog Broda i Dugog Sela.
Publici su se s područja naše općine
dojmljivim nastupima predstavili i Zbor Organizatori se trude na Smotru foklora
Kraljice Katarine iz Kraljeve Sutjeske te svake godine dovesti različite folklorne
Tamburaški orkestar. skupine kako bi osvježili ovaj događaj i
publici priredili zanimljiv program, što
Ovoj manifestaciji prethodila je zajednička im po reakciji i broju gledatelja zasada
misa koju je uz koncelebraciju dvadesetak uspjeva. I ovaj put Kraljeva Sutjeska,
svećenika predvodio pomoćni biskup čuvarica spomena na lik kraljice Katarine,
vrhbosanski Pero Sudar, a nazočili su pokazala se kao mjesto idealno za
članovi Franjevačkog svjetovnog reda njegovanje folklorne tradicije i običaja.
(FSR) iz petnaestak župa BiH kojima je SV online

Kraljeva Sutjeska Mjesto ubojstva sestre Danke

6
Obnovljen krov
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

doma kulture
u Kraljevoj Sutjesci
U okviru projekta razvoja turizma pod nazivom Tragovima
bosanskog nasljeđa, u Kraljevoj Sutjesci je u listopadu
započela obnova lokalnog Doma kulture. Obnovu financiraju
Europska Komisija i općina Kakanj, a provode je Fondacija
Mozaik iz Sarajeva i sutješka Fondacija Curia bani. Vrijednost
ovog dijela projekta iznosi oko 23.000 KM, a radove je izvela
kakanjska tvrtka GMK.
Lokalni dom kulture već duže vrijeme je prokišnjavao zbog
dotrajalosti crijepa i dijela krovne građe, a u njemu su smješteni
Turistički info-ured i redakcija Sutješkog vjesnika. Unutar ovog
projekta planira se i edukacija lokalnih turističkih vodiča te
djelatnika turističkog info-ureda. SV online
 KAKANJ
Obilježen 25. studenog – Dan državnosti BiH
K akanj je i ove godine dostojanstveno
obilježio 25. studenog – Dan
državnosti BiH. U ponedjeljak, 24.
studenog 2008. najprije je u dvorištu
Srednje tehničke škole Kemal Kapetanović
otvoren Park dobitnika najviših ratnih
priznanja zlatni ljiljan i zlatna policijska
značka. Malo kasnije položeno je cvijeće
na spomen-obilježje palim borcima iz NOR
1941-45. te na spomen-obilježje poginulim
borcima iz rata 1992-1995. Cvijeće je
potom položeno i na Partizanskom groblju
u Kraljevoj Sutjesci. Istoga dana popodne
Udruga Duga otvorila je u Domu kulture
prigodnu izložbu slika.
Svečana akademija u povodu Dana
P
ripreme za novu zimsku sezonu
na Ponijerima odvijaju se
intenzivno: nasuto je parkiralište,
a izgrađen je i montažni objekat koji
će služiti kao restoran brze prehrane u
kojem će se posluživati i osvježavajući
napici. Javno poduzeće Kakanj-sport
želi sličan objekt postaviti i na vrhu
staze, na okretnoj stanici, s koje se pruža
lijep panoramski pogled.
KAKANJ
223.000 KM za zimsko održavanje cesta
K akanjski općinski načelnik Mensur
Jašarspahić i direktor kakanjskog
poduzeća Trgošped Iso Zaimović
potpisali su u petak 14. studenog 2008.
Ugovor o zimskom održavanju lokalnih
i nekategoriziranih putova na području
općine Kakanj za period 15. studenog ove
do 15. ožujka iduće godine. Ugovorne
strane su se sporazumjele da će izvođač
radova održavati 70 km cesta na području
općine Kakanj, nabaviti, transportirati i
isporučiti šljaku na odredišta do 15 km te
angažirati mehanizaciju u slučaju dodatnih
potreba zimskog održavanja na sporednim
cestama.
državnosti BiH održana je također u
ponedjeljak u kino-dvorani Doma kulture.
Na akademiji su nastupili KUD Fadil
Dogdibegović-Dikan, Muzički centar
Kakanj, Hrvatska folklorna skupina
Bobovac, Dramski studio Kakanj i
Ritmička sekcija OŠ Mula-Mustafa
Bašeskija. Navečer uoči praznika,
predavanje u Gradskoj biblioteci na temu
Bosna i Hercegovina sutra održao je prof.
dr. Nerzuk Ćurak s Fakulteta političkih
znanosti u Sarajevu. U petak 28. studenog
u kino-dvorani je kakanjski Dramski
studio premijerno izveo dječju predstavu
Šarena lopta.
Domaća zadaća
Svi na Ponijere!
Ovo je prava prilika da pozovemo sve
ljubitelje prirode da i oveJanja
godine posjete
Šimić
Ponijere. Izlet na Ponijere mnogima
će pomoći da zaborave probleme, a
nedvojbeno je dokazano da se boravkom
u prirodi popravlja i krvna slika. Ovdje
se ljudi zbližavaju i druže ljudi, rađaju
se nove ljubavi. Ponijeri su osim za
skijanje idealno mjesto za šetnju, lov
i ribolov. Stoga, zimska zadaća za sve:
doći na Ponijere i osjetiti dah prirode.
– Ugovor potpisujemo blagovremeno
kako bismo tijekom zime bili sigurniji,
kako bi radnici i učenici mogli sigurno
putovati autobusima i drugim prevoznim
sredstvima, te kako bi pješacima bilo
omogućeno nesmetano kretanje, izjavio
je u toj prigodi načelnik Jašarspahić, dok
direktor Zaimović garantira da je Trgošped
opremljen za ovu vrstu poslova te da će
sve obveze izvršiti na vrijeme.
Za zimsko održavanje 70 km cesta na
svome području općina Kakanj će izdvojiti
218.857,50 KM, a za nabavku, transport i
isporuku šljake dodatnih 4.020 KM.
MZ Doboj
Daljinsko grijanje
za 600 tisuća maraka
U kakanjskoj mjesnoj zajednici
Doboj-4 u srijedu 19. studenog
2008. svečano je u rad pušten
novoizgrađeni sustav daljinskog
grijanja. Vrpcu su presjekli općinski
načelnik Mensur Jašarspahić, direktor
Projekta upravne odgovornosti (GAP)
Dana Frey i direktor JP Grijanje Kakanj
Kasim Alajbegović. Izgradnjom ovog
sustava i proširenjem mreže toplovoda
ugašeno je oko 10 kotlovnica i 70
individualnih ložišta.
– U ime GAP-a i donatora koji pomažu
ostvarenje projekata želim iskazati
zadovoljstvo što je GAP mogao
pomoći. Ovo je izvrstan primjer
kako se kroz pažljivo planiranje i uz 7
ustrajnost može doći do izvanrednih
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
rezultata, kazao je Dana Frey, direktor
GAP-a. Vrijednost investicije je je
veća od 600.000 KM, a novac su
osigurali Općina Kakanj, Ministarstvo
za prostorno uređenje, promet i
komunikacije i zaštitu okoline ZDK,
GAP i JP Grijanje Kakanj te građani
koji su uložili svoja sredstva. Radove
su izvela kakanjska poduzeća Grijanje,
Rudstroj, Termorad, Vodokom i
GMK.
– Općina Kakanj je u ovom projektu
sudjelovala s više do 240.000 KM i
sa zadovoljstvom ističem da se ovim
poboljšava ekološka slika Doboja,
kazao je načelnik Jašarspahić.
 Svatko od nas ozbiljno razmišlja
o trajnijem povratku
makar i pod starije dane
Franjo Ravlija,
predsjednik
Općinskog suda
u Širokom Brijegu

Razgovarao Fra Vjeko Tomić

P
rvog ožujka ove godine predsjednik
Općinskog suda u Širokom
Brijegu postao je Franjo Ravlija,
40-godišnji diplomirani pravnik rodom
s našega Papratna, sin pokojnog Mije i
Kaje Ravlije. Naš kraj, koji je oduvijek
bio neiscrpno vrelo pametnih, školovanih
i poštenih stručnjaka svih vrsta, s Franjom
Ravlijom na čelu širokobrijeških sudaca
dobio i svoga prvog predsjednika jednog
općinskog suda. Time je ovaj naš sudac biti smijenjen ukoliko se teže ogriješi o
s Papratna postao jedan od trenutno sudačku funkciju ili naruši ugled suda a
najistaknutijih Sutješčana, makar bio i
Nema suđenja napamet posebice ako počini kazneno djelo.
u svojevrsnoj dijaspori. Premda živi u
SV: Kako je došlo do toga da si postao
Hercegovini, uvijek posvuda s ponosom SV: Koliko ćeš ti biti na mjestu
Predsjednik Općinskog suda u Širokom
naglašava svoje zavičajno porijeklo te je predsjednika suda?
Brijegu?
jedan od onih naših iseljenika koji, unatoč To ovisi od niza faktora, u prvom redu od
Kao sudac sam aplicirao na mjesto
tome što ga je život odveo na druge stane, mene samoga, a važno je napomenuti da
predsjednika suda u Širokom Brijegu
redovito navraća u stari kraj, i to ne samo je mandat predsjednika suda ograničen na
te je potom sa mnom, kao i sa drugim
za blagdane i državne praznike. četiri godine i može biti ponovno biran,
aplikantima, povjerenstvo pri Visokom
8 što znači da je funkcija reizborna. Vrlo je
sudbenom i tužiteljskom vijeću BiH
Dokaz njegove privrženosti zavičaju je važno za suce da odluku nikada ne smiju
obavilo intervju, nakon čega sam, po
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

i nova kuća koju je zajedno sa svojom donijeti bez prethodne provjere propisa.
ocjeni povjerenstva, imao najbolje
braćom ljetos podigao na Papratnu. Npr., iako znam da je kazneno djelo teška
reference za to radno mjesto, što osim
Oženjen je Zdenkom Grmača iz Bjelavića tjelesna povreda regulirano člankom 172
stručne spreme i radnog iskustva uključuje
i ima dvoje djece, Mihaelu (10) i Marka KZ FBIH, nikada ne upišem tu odredbu
poznavanje pravnih propisa i sposobnost
(7). Diplomirao je 1991. na Pravnom dok prethodno ne provjerim u Zakonu,
rukovođenja.
fakultetu u Sarajevu, a prvo je bio što znači da nema suđenja napamet.
zaposlen kao tajnik jedne trgovačke tvrtke
SV: Koje još uvjete treba ispunjavati
u Kaknju, zatim kao referent službe za Funkcija koja traži stalno
onaj koji želi postati sudac?
radne odnose u Općini Kakanj. Zavičaj je
napustio 1993. s valom izbjeglica, a kraj
Da bi bio sudac, kandidat mora imati odgovorno ponašanje
završen Pravni fakultet, potrebno radno
rata je dočekao kao pripadnik HVO-a u
iskustvo, položen pravosudni ispit, a SV: Kako je biti predsjednik suda?
Kiseljaku. Karijeru u pravosuđu započeo
osim tih temeljnih uvjeta mora još imati Funkcija predsjednika suda je ugledna,
je na Općinskom sudu za prekršaje
ljudske i moralne reference. ali istodobno i odgovorna funkcija koja
u Čapljini, nastavio u Općinskom
SV: Koliko traje mandat suca? traži stalno odgovorno ponašanje kako u
pravobraniteljstvu u Ljubuškom, a na
Funkcija suca je doživotna odnosno do sudu tako i izvan suda. To znači da si i
Općinskom sudu u Širokom Brijegu je od
navršenih godina za mirovinu. Kao i u privatno sudac i da se moraš ponašati u
2004.
svim drugim poslovima, i sudac može skladu sa sudačkim kodeksom.
SV: Malo imamo sudaca s našeg kraja,
a predsjednika nismo nikada imali, zar
ne?
Da, točno, s prostora Kraljeve Sutjeske
nismo nikada imali predsjednika suda.
Osim mene, koliko znam, još je jedan
sudac s naših prostora, i to Slavko Marić,
sudac Županijskog suda u Travniku, ali
još se nismo međusobno upoznali.
SV: Idemo napraviti jednu možda
zanimljivu usporedbu: kako to da je
naš kraj od 10 ili 15 tisuća ljudi dao
samo dva suca, a, recimo, 10 ili 20
svećenika?
Koliko je meni poznato, prije rata je
bilo kod nas 7-8 diplomiranih pravnika
i oni su se, imam dojam, zadovoljavali
prvim pozicijama koje su imali, tako da
nitko od njih nije ni polagao pravosudni
ispit, što je obvezni preduvjet da bi netko
uopće mogao biti sudac ili odvjetnik
ili raditi na odgovornijim mjestima u
pravosuđu. Zapravo, na pitanje zbog
čega se mali broj ljudi odlučivao za studij
prava, ne bih ni mogao odgovoriti, a
jedan od razloga je svakako nedostatak
ambicioznosti. Zadnjih godina se stav o
tom pozivu znatno promijenio. U sredini
gdje obitavam, mlađi ljudi s velikim
optimizmom i zalaganjem studiraju pravo,
jer obzirom taj fakultet omogućava posao
u svim društvenim oblastima.
SV: Jesi li kao sudac u tom smislu
neovisan o politici i koliko možeš biti
nepristran u presudama?
Sudska funkcija je u cijelosti neovisna
o bilo kojem drugom obliku vlasti,
zakonodavnoj i izvršnoj, tako da sam i ja
kao sudac potpuno neovisan i za svoj rad
ne odgovaram ni izvršnoj ni zakonodavnoj
vlasti, nego samo Visokom sudbenom
i tužiteljskom vijeću, koje imenuje i
razrješava suca, u slučaju da se ogriješi
o zakon, s tim da kao predsjednik suda,
na kraju kalendarske godine – i u tome se
ogleda sva ovisnost o politici – dostavljam
zakonodavnoj vlasti izvješće o radu. To
znači da sudac nije dužan postupati pod
bilo kakvim utjecajima sa strane, on je
neovisan u donošenju odluka, a donosi ih
isključivo na temelju činjenica i dokaza.
Kršenje zakona
nikome se ne isplati
SV: Kakav si ti onda sudac? Možeš li
sebe ocijeniti?
Nezahvalno je govoriti o sebi, ali
smatram da kao sudac radim u potpunosti
nepristrano, što se ogleda i kroz činjenicu
da, iako zadnjih pet godina radim na
kaznenom referatu, nikada nisam imao
nikakvu neugodnost vezanu za posljedice
donošenja svojih odluka. Bez obzira što je
dosta ljudi otišlo i u zatvor, nikada nisam
naišao na značajnije negodovanje. Nisam
nikada osjetio pritisak ili nelagodu zato
što sam nekoga poslao na izdržavanje
zatvorske kazne, jer to je posljedica
ponašanja dotičnog pojedinca, a društvo
mora primijeniti zakonom propisanu
sankciju u slučaju ponašanja protivnog
pravnim normama. Svako je nedopušteno
ponašanje kažnjivo.
SV: Kakav je doživljaj spremiti nekoga
u zatvor? Što razmišljaš kada izričeš
takvu presudu?
Ukoliko dokazi potvrđuje nečiju krivnju,
tada je i moja savjest u cijelosti čista, a
posebice imajući u vidu da tu odluku –
naime, da netko mora poći na izdržavanje
zatvorske kazne – mora potvrditi viša
sudska instanca. U biti, nakon što odluka
postane pravomoćna, ne razmišljam
o tome, jer to je svakodnevna pojava,
nažalost. Kad bih emotivno prilazio
svim presudama, ne bih mogao raditi
ovaj posao. Emocije ne smiju dolaziti do
izražaja.
SV: Je li dovoljno duga ruka pravde?
U većini slučajeva jest, a u tom pravcu ide
zakonodavstvo kroz donošenje propisa
kojima se produžuju rokovi zastare
kaznenog gonjenja. U pravilu je pravda
dostižna, a samo u iznimnim slučajevima
čovjek izbjegne njezinoj ruci. Kršenje
zakona se, u pravilu, nikome ne isplati.
Isto bih sudio
i da nisam vjernik
SV: Stječe se dojam da samo mali ljudi
dolazi pod udar zakona, a da se velike
ribe redovito izvlače?
Nažalost, događale su se takve situacije,
ali u posljednje vrijeme praksa se u
znatnoj mjeri mijenja, pa u cijelosti dolazi
do izražaja načelo jednakosti stranki
pred zakonom, kako u pogledu prava
tako i dužnosti. U novije vrijeme može
se vidjeti da i velik broj ljudi, ukoliko
su se ogriješili o zakon, završavaju u
zatvoru iako imaju znatniju imovinu. To
je svakodnevna pojava.
SV: Svi znamo da si i praktičan vjernik.
Kako ti i koliko vjera pomaže u poslu?
Dosta teško pitanje, moram priznati. Kao
vjerniku na poslu suca, vjera mi pomaže
u smislu nastojanja da svaka odluka bude
pravedna i na zakonu utemeljena, ali ne
znam u kolikoj bi mjeri bila razlika u
pristupu sudačkom poslu između suca
vjernika i suca nevjernika. Isto bih sudio i
da nisam vjernik.
O Hercegovini sve najbolje,
ali: Rodni kraju, tebi žudim!
SV: Ti si u Hercegovinu dospio spletom
životnih okolnosti, ali si zapravo cijelo
vrijeme ostao povezan sa zavičajem.
9
Nisam nikada mogao vjerovati da ću dolje
završiti, a ni sada nisam posve siguran
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
da ću dolje trajno ostati. Svaki slobodan
trenutak nastojim iskoristiti za posjet
materi i rodnom kraju, tako da sam tu u
biti svakih 15-20 dana. A da je to tako,
potvrđuje i činjenica što smo moja braća
i ja svojim sredstvima napravili novu
zajedničku obiteljsku kuću na Papratnu,
kako bismo i na taj način, ne samo mi
nego i naša djeca, produljili trajniju svezu
s rodnim domom, iako sva moja braća
i ja imamo svoje kuće izvan Kraljeve
Sutjeske.
Koliko god me raduje to što smo napravili,
još me više boli činjenica da mnogi drugi
ljudi ne pokazuju spremnost da makar
obnove porušene kuće, ako se već ne
mogu trajno vratiti. Moramo pokazati da
 SV: Rekao si što je tebe i tvoju braću ponukalo.
Zašto naši ljudi zaboravljaju svoj kraj?
Vjerojatno zato jer se većina ljudi materijalno

Nasmiješi se onomu
osigurala u inozemstvu ili u Hrvatskoj: ondje imaju
stalne poslove, uspostavili su nove veze i pustili
korijenje, a pomisao na povratak stvara bojazan od
nekog ponovnog početka. Ljudi kažu: „Sad sam se
ovdje situirao. Kud ću se sada vraćati tamo gdje
mi je perspektiva nikakva!“ Nije da ljudi ne vole
svoj kraj, nego tu ljubav pokazuje manje nego što
bi se očekivalo. Mislim da većina ljudi svoj kraj
doživljava kao nešto nezaboravno, ali stjecajem
objektivnih okolnosti ne pomišljaju na povratak.

SV: Može li primjer tvoj i tvoje braće biti model

i za druge?
Za veliku većinu mislim da bi to mogao biti model
u određenoj mjeri: važno je u zavičaju imati jedan
vlastiti kutak, koji bi ljude privlačio da češće dolaze
na svoje. Međutim, mnogi naši ljudi imaju ovdje
žive roditelje, pa zato svaka 3-4 mjeseca dolaze iz
Švicarske, Austrije, Slovenije ili već gdje žive.

Vjerujemo
u opstanak Papratna
SV: Idemo malo i o Papratnu? Vi ste Ravlije svi
međusobno obiteljski povezani, složni?
Još uvijek postoji ta neraskidiva sveza među nama,
što potvrđuje i već dvije godine organizirano druženje
Ravlijana, koje bude na Paratnu zadnje subote u
srpnju. Prošle godine bilo nas je osamdesetak, ove
godine oko 50. Ima nas preko stotinu diljem svijeta i
želimo jedanput godišnje svi doći na Papratno.

SV: U čemu je tajna vezanosti Ravlija za

Papratno i vaše međusobne vezanosti, o kojoj se
10 na daleko čuje kao iznimnom primjeru zdravih
odnosa unutar familije?
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

Svi smo istog prezimena, što upućuje da potječemo

od zajedničkog pretka, a drugi razlog je što neki ljudi
nikada nisu napuštali selo ni je bilo razaranja sela. S
druge strane, sa susjedima smo imali tradicionalno
dobre odnose. Nadalje, nismo nikada prekidali svoje
dolaske, a nitko od nas nije ozbiljnije stradao da bi
sada osjećao odbojnost prema rodnom selu.

SV: Što očekuješ da će biti s našim krajem, a što

s Papratnom u bliže vrijeme?
Nadam se da Kraljeva Sutjeska u skorijoj budućnosti
neće biti zaboravljena od svojih župljana, a za
Papratno sam siguran da će opstati u narednih 30
godina, što može potvrditi i činjenica da svatko
od nas ozbiljno razmišlja o trajnijem povratku
makar i pod starije dane. Mi vjerujemo u opstanak
Papratna.
 Došašće i Božić u njihovom pravom značenju
koji je tužan i svijet će biti bolji i ljepši
Napast kojoj smo svi podložni sastoji
se u tome da zaboravimo bdjeti i čekati
onoga koji ima doći. Advent je, prema
tome, vrijeme bdjenja, nade i radosnog
iščekivanja. Sv. Pavao nas opominje
riječima: «Pazite da vam srca ne otvrdnu
u neumjerenosti i tjeskobnim brigama,
da vas ne iznenadi dan Kristova
dolaska». Čini se da je bolje reći: treba
se promijeniti da bismo prepoznati Isusa
koji je već došao
Bog je kraj nas u svakoj
situaciji našeg života
D
ošašće podsjeća sve vjernike da
se ne smijemo nikada osjetiti
samima jer Bog je kraj nas u
svakoj situaciji našega života. Vrijeme
došašća i Božića sve vjernike podsjeća
da je Bog dao poticaj i pošao ususret
čovjeku. Na žalost, vremena za molitvu, za
opažanje potreba bližnjih, za razmatranje
Svetog pisma kao sastavnog dijela tog
vremena, mnogi gotovo da i nemaju. A
kako onda vidjeti ljude kojima Gospodin
želi prići upravo preko nas samih. To su
one osobe koje Isus Krist susreće šećući
ulicama svijeta. Za te susrete smo mu
često potrebni upravo mi.
Jeftina rasprodaja božićne
radosti u trgovinama
No, u danima došašća potrebno je
zatvoriti uši i oči pred naletom potrošačke
groznice koja u drugi, treći ili deseti plan
stavlja istinsko značenje i poruku ovog
vremena. Čovjek se lako zaplete i izgubi
u svim formalnostima oko izvanjskog
pripravljanja i proslavljanja Božića.
U zapadnim zemljama, ali i kod nas
u posljednjih desetak godina, blagdan
se Božića sveo umnogome na puku
kupovinu, potrošnju i dane zabave. U
brojnim velikim i malim trgovinama
koje rade sedam dana tjedno, od jutra do
kasno u noć po dvije smjene, svega ima,
samo nema Božića. Grozničavo kupujući
ponuđeu robu kao da im je poklonjena,
kupci olako plaćaju kao da su novce na
lutriji dobili. Tek neke ponude malih
trgovaca spominju ime Isusovo i Božić.
Može nam biti žao vjernika kojima trgovci
uspiju prodati vrlo jeftino božićnu radost.
Ipak, kao vjernici nešto moramo priznati:
trgovci su prilično maštoviti te ponekad
idu korak ispred nas. Znaju zarobiti
ljude, svijest, savjest, maštu. Mediji sa
svoje strane premalo prate i naglašavaju
duhovne sadržaje Božića, premalo daju
prostora ljudima koji su intenzivno
duhovno proživjeli Božić, dok s drugu
stranu prenaglašavaju izvanjskost u koju
se svakako ubraja kupovina, blagovanje
jela i koješta drugo. Tako se u javnosti
prikazuje slika koja nije potpuno realna
te se na temelju toga stječe kriv dojam da
za Božić vjernici vode brigu isključivo
o kupovini, jelu i piću. Ne smijemo
dopustiti da putem skupih i blještavih
reklama presele radost i slavlje Božić iz
naših crkava i obitelji u skupe trgovine
različitih veličina kojima je jedini cilj
prodati što više.
U Isusu svaki čovjek otkriva
da ga Bog ljubi bez naknade
Božić se ipak događa i na jednoj drugoj,
vrlo religioznoj razini u dušama onih
koji kroz došašće ne će propustiti stvarna
djela ljubavi i milosrđa prema bližnjima,
koji će pohađati zornice, obavezno se
ispovjediti, čekajući ponekad i desetke
minuta da dođu na red. Valja primjetiti
da su za Božić naše crkve ipak pune,
što govori o ljudskoj želji za susretom s
utjelovljenim Bogom.
Papa Benedikta XVI. kaže: «U
betlehemskom Djetešcu svaki čovjek
otkriva da ga Bog ljubi bez naknade».
O Božiću odjekuje u cijelom svijetu
jednostavan i dojmljiv navještaj: «Bog
nas ljubi». Radost Božića i Božje ljubavi
jedino je moguće osjetiti u susretanju
i međuljudskom odnosu, u darivanju
onoga što jesmo. Bogu nije važno što
imaš i u kakvom ćeš se materijalnom
izdanju pokazati pred drugima. On te voli
i prihvaća takvog kakav jesi, zove te i
želi okupiti tvoje najmilije u zajedništvu
euharistijskog slavlja i za obiteljskim
stolom, kako bi ti mogao iskazati svoju
blizinu i milost. Budimo stoga zahvalni
Bogu za dar života, za naše bližnje, za
zdravlje, za posao, pustimo ga k sebi,
neka nas vodi, neka nam podari božićni
blagoslov i mir.
Imaj srca - usudi se
biti dobar
Božić je radosna vijest jer Isus donosi
radost spasenja svim ljudima. I mi
izađimo iz sebe, iz svoje skrovitosti i
objavimo se drugima u radosti i ljubavi,
nasmijanih lica. Svi smo pozvani postati
evanđeoska utjeha jedni drugima, kao
znak u svijetu, kao sakrament božićne
prisutnosti u svijetu. Svi imamo prigodu
činiti dobro. Svi smo mi dovoljno dobri
da udijelimo koju kap dobrote onima
kojima treba mnogo ljubavi i brige. Učini
samo jedno malo dobro djelo, nasmiješi
se onomu koji je tužan i svijet će već 11
biti bolji i ljepši. Treba samo imati srca.
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
Božić nas upravo na to poziva. Usudi se
biti dobar, učini dobro djelo i svijet će biti
ljepši.
Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu,
rođen je od Marije Djevice i ponovno se
rađa danas u Crkvi. On je taj koji svima
donosi ljubav nebeskoga Oca. On je
Spasitelj svijeta! Ne bojte se, otvorite
mu srce, prihvatite ga, kako bi njegovo
kraljevstvo ljubavi i mira postalo
zajednička baština svih. Sretan Božić!
Napisao Fra Bono Tomić
 Njemačka baci kroz prozor
50 milijardi
eura godišnje!
Među proturječnosti zapadnih društava,
čiju učinkovitost i organiziranost
nastojimo oponašati u procesima
približavanja naše zemlje Europskoj
Uniji, može se ubrojiti i nepotrebno
bacanje novca kroz prozor koje se
događa zbog traljavosti istih tih društava
koja su nama uzori. U Njemačkoj se
primjerice svake godine kroz razne
takve otvorene prozore u prazno baci
nevjerojatnih 35-50 milijardi eura
prikupljenih od poreznih obveznika. Zar
je to moguće?! Pa, jest.
Napisao F. B.
plaćaju porez. Novac se troši uludo, udaljenosti. Odmah nakon odluke za
umjesto da se iskoristi za smislene stvari. novu lokaciju, startni troškovi su porasli
Kako to izgleda, pokazuje Crna knjiga iz za novih 105.000 eura.
koje sam odabrao nekoliko primjera.
300 metara dalje bit će
više djece u vrtiću,
ali i 500.000 eura manje
Primjer 1. Mjesto Lebach. Prije samo tri
godine platili su 100.000 eura za uređenje
prostora za odlaganje smeća svake
vrste. Nakon toga odlučili su u blizini

T
željezničkog kolodvora urediti javni
eško ćete u Njemačkoj naći bilo WC. Troškovi – 300.000 eura! Komisija
koji segment kulturnog, političkog, koja je nakon toga ispitivala financijsko
ekonomskog, znanstvenog, poslovanje općine ustanovila je da je za
športskog i svakog drugog života a da uređenje već spomenutog Weselog Centra
iz njega već nije iznikla neka interesna nepotrebno plaćeno 100.000 eura više.
zajednica, neki Bund, Verband ili Verein. Osim toga, njemačkim željeznicama je u
Vladine i nevladine organizacije, počev svim tim poslovima potpuno nepotrebno
od Društva za proučavanje kemijskih plaćeno dodatnih 150.000 eura. A pitanje
svojstava kiselog kupusa pa do Saveza zbog čega je bilo potrebno na novu 1,4 milijuna eura dvojici
uzgajivača trkaćih puževa – sve se one, lokaciju izmještati nedavno uređeni medvjeda za zavičaj
navodno, na poseban način bore za i štite prostor za odlaganje smeća (i to je koštalo
12 interese određenih grupacija. lijepih para!), do danas nema odgovora. Primjer 3. Mjesto Bad Rippoldsau-
Schapbach. U sjevernom dijelu planine
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

Među takvima je i Udruga poreznih Schwarzwald nema medvjeda koji bi

platiša, koja se, eto, bori za interese onih
koji plaćaju porez. Koliko borba ove
udruge može donijeti koristi, i nije mi
baš nešto posebno jasno jer – kao amater
– razmišljam: nemaš se tu šta posebno
boriti. Vlada odluči koliki je porez na ovo
ili ono, a tvoje je da taj porez ili platiš,
ili ga utajiš. Ali, ima jedna dobra stvar
koju ova udruga čini: pri kraju svake
godine objavi tzv. Crnu knjigu u kojoj
su navedeni primjeri bacanja novca kroz
prozor, tj. potpuno nepotrebni troškovi
učinjeni u svih šesnaest njemačkih
saveznih pokrajina u protekloj godini.
Suma bačenog novca svake se godine
kreće između 30 i 50 milijardi eura – a
sav taj novac su, zapravo, dali oni koji
Primjer 2. Mjesto Ratingen. Općina je
odlučila gotovo u centru grada napraviti
dječji vrtić. Svi građevinski planovi
i sve moguće dozvole su dobivene,
čak je i pokrajina (NRW) obećala
pripomoći iz svojih fondova. Planirani
početni troškovi: 500.000 eura. A onda
se umiješala politika – i odlučila da se
novi dječji vrtić gradi na novoj lokaciji
koja je od prvotne udaljena 300 metara
zračne linije. Udruga poreznih platiša
upozoravala je da će nepotrebno propasti
500.000 eura koje su date za zemljište,
planove i dozvole, a političari saslušali…
i ostali pri svojoj novoj odluci jer, kažu,
na novoj lokaciji ima više djece za dječji
vrtić. Podsjećam: radi se o 300 metara
se u divljini slobodno kretali. To tako
više ne ide, rekli neki, i odlučili da se
od državnih para, dakle od poreznih
obveznika, napravi park za medvjede. Na
zemljištu od nekih 7 hektara ogradit će se
desetak dunuma i u tom prostoru zatvoriti
dva medvjeda. Da bi se sve to napravilo
kako treba, potrebno je 1,4 milijuna
eura. Da veselje bude veće, spomenuta
općina je zadužena ne do grla nego preko
glave. Osnovat će se i poduzeće (imat će,
naravno, nekoliko namještenika) koje će
se zvati Zaklada za medvjede.
Porezni obveznici se pitaju: je li naša
zadaća svojim novcem osiguravati
medvjedima zavičaj?
 Nova bolnica vrijedna 3,5
milijuna eura prodaje se na
dražbi za 226 tisuća eura
Primjer 4. Mjesto Bad Schussenried. Već
je dvanaest godina kako je napravljena
nova klinika za reumatske bolesti. Tadašnji
troškovi iznosili su 3,36 milijuna eura;
sve plaćeno novcem poreznih obveznika.
Klinika, na žalost, nikad nije otvorena jer
je – kao klinika za rehabilitaciju – ukinuta.
Kao institucija, kao pravna osoba ona,
dakle, više ne postoji pa stoga i ne može
koristiti postojeću zgradu.
Grad se već godinama bori da nekomu
iznajmi ili proda objekt koji ulazi u kritične
pubertetske godine (kad roditelji postaju
nepodnošljivi). Kako su sva dosadašnja
nastojanja bila uzaludna, odlučeno je
objekt staviti na javnu licitaciju. Zadnja
ponuda je glasila: 226.000 eura.
Primjer 5. Mjesto Lübeck. Uredili gradski
oci pješačku zonu za svoje građane, most
za pješake napravili… sve skupa koštalo
5,4 milijuna eura. A onda se ljudi počeli
žaliti – na klupe za sjedenje! Kad se na
njima sjedi, doduše, puca prekrasan
pogled na stari dio grada ali su, brate,
neudobne! Nisu za sjedenje, pa gotovo!
Loši im naslonjači, konkretnije rečeno.
Gradski čelnici, ažurni kakve ih je već
Bog dao, odmah su se ponovno angažirali
za dobrobit svojih sugrađana i odlučili, za
početak, popraviti četiri klupe. Onako, za
probu!
Kako se međutim, ne radi o serijskim
proizvodima nego je sve moralo biti ručni
rad (a uz to je trebalo malo proširiti i
površinu za sjedenje), popravak četiriju
klupa s kojih, doduše, puca prekrasan
pogled na stari dio grada, koštala je grad
Lübeck – brojkom i slovom – 11.600
eura!!!
Za savršeno veselje potrebno je znati
i ovo: gradske i prigradske ulice su u
tako lošem stanju da je nedavno jednom
vozaču, na temelju sudske presude, grad
morao platiti 1.245 eura za felge i gume,
jer je šoferčina uletio u neoznačenu rupu
na cesti.
Povjerenik za medvjede
Primjer 6. Mjesto München. Prošle godine
je veliko uzbuđenje u Bavarskoj izazvala
divlja životinja koja je u službenim
dokumentima vođena pod šifrom JJ1,
u narodu jednostavno nazvana medvjed
Bruno. Iz Austrije je prešao u Njemačku,
a kad je stočarima počeo praviti probleme
i ovce im ubijati, odlučeno je da se iz
Finske pozove ekipa specijalizirana za
medvjede. Finci su došli i izvjesno vrijeme
skakali po Alpama i bavarskim šumama
tražeći Brunu, pokušavajući ga ubiti ili
makar uspavati opojnim sredstvima.
Nisu uspjeli ni jedno ni drugo (pametan
neki medvjed!) pa su se kući vratili
neobavljena posla – ali je njihov dolazak i
trud Bavarsku koštao 32.500 eura.
Na kraju su medvjeda Brunu ubili sami
Bavarci ali, kako bi se pokazalo da smo
civilizirani ljudi koji ne žele izazivati
bijes Društva za zaštitu životinja, odmah
je, nakon ovog svirepog ubojstva,
odlučeno da se otvore dva nova radna
mjesta: jedno u Berchtesgadenu, a
jedno pri bavarskoj vladi u Münchenu.
“Povjerenik za medvjede” službeni je
naziv novooformljenih radnih mjesta.
Zadaća im je:
- intenzivno pratiti medvjeda-pridošlicu
- informirati i savjetovati pučanstvo na
licu mjesta
- procjenjivati štetu nastalu medvjeđim
ponašanjem
- integrirati se u austrijske jedinice za
napad na medvjede.
Ama, da je ostalo samo na medvjedima!
Kako su, nakon pada “željezne zavjese“,
uklonjene mreže duž granice s istočnim
blokom, u Bavarskoj su se ponovno
pojavili vukovi. Nakon gotovo sto
godina!
Uprava za divlje životinje reagirala je hitro
i odmah tiskala informativne materijale
u kojima je precizno navedeno kako se
čovjek treba ponašati u susretu s vukom:
- pokažite respekt prema životinji;
- nemojte odmah bježati. Ako želite
povećati udaljenost između sebe i vuka,
povlačite se polako
- ako se vuk iznenada pojavi u vašoj
neposrednoj blizini, dajte mu do znanja
da ste tu: derite se, vičite, mlatarajte
rukama… i vuk će se udaljiti;
- nemojte ići iza vuka i slijediti ga –
vukovi nisu nikakve plišane životinje s
kojima se treba igrati.
Primjer 7. Ja!
Da sebe ne zaboravim, iako nisam
medvjed. Nedavno mi je moj poslodavac
poslao obavijest da mi je u proteklih deset
mjeseci plaća povećana za 2,79 eura
(slovima: dva cijela sedamdesetdevet
eura). Obavijest je uredno napisana na 7 13
stranica, uredno spakirana u tri koverte
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
(1x3 lista, 2x2 lista ) i poslana na moju
adresu.
Nije šala, moj dragane, kad ti Švabo stvari
organizira!
 SRETAN NAM
DAN DRŽAVNOSTI!
(makar države i ne bilo…)
P
rošao je još jedan Dan državnosti.
Prvi put je bio neradni u cijeloj
Federaciji BiH, a u Republici
Srpskoj toga je dana održana sjednica
Parlamenta, koju su bojkotirali bošnjački
zastupnici; oni su održavanje sjednice
baš toga dana ocijenili „još jednim
negiranjem Bosne i Hercegovine“.
Uvečer je na državnoj televiziji prikazana
Bitka na Neretvi: tko je želio, mogao je
uživati u kadrovima u kojima naši, tj.
partizani praše sve redom: ustaše, četnike,
Nijemce i svakoga tko im se našao na
putu. Oni kojima nije bilo do takvog
uživanja, u filmu su ipak mogli naći nešto
za sebe, pa su neki uživali u Evo zore,
evo dana…, a drugi, opet, u Sprem’te se,
sprem’te četnici…
Da netko ne bi ni samo pomislio da je
i u filmu jedan narod ostao bez svoje
uloge, odmah ćemo reći: nije! Bošnjaci
14 su, dakako, zna se, svi odreda bili u
partizanima, tako da su oni kroz cijelo
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
mjesta, kao i desetine ustaša-civila, valjda
bi trebalo osnažiti spomenuti kontinuitet:
ustaše su pohvatani i uništeni! Jest da se
baš i nije previše marilo za partizanske
stečevine, pa su ustaše te 1993. godine
izgladnjivane, mučene, silom im je
uzimana krv, a neki su svoje ustaštvo,
makar bili i civili od 80 godina, i glavom
platili.
Druga scena desila se preko puta muzeja,
blizu mosta: na jednodnevnu ekskurziju
stigli su učenici bošnjačke osnovne škole
iz Viteza. Mladi učitelj okupio ih je oko
sebe kao ovčice i pričao:
„S ove strane su udarali ustaše, a odozgo
su tukli četnici“, pričao je učitelj djeci,
usput pokazujući rukama, i to tako
uvjerljivo kao da je te četrdeset i neke
i sam bio tu negdje. „Švabe su cijelo
vrijeme tukli avionima i topovima, ali su
NAŠI izveli manevar s mostom i uspjeli
spasiti ranjenike. Usput su pomlatili i
četnike i ustaše, a jedna NAŠA jedinica
posljednjih petnaestak godina neradni
dana, pa možda nemam pravi pogled na
stvar. Ove godine se nije radilo nigdje,
bošnjačkim medijima bilo je potaman
što su i Hrvati napokon pristali s njima, a
krivo zbog Srba koji se za taj njihov/naš
Dan državnosti nisu ni iza uha počešali.
Vratimo se malo na početak teksta i priču
o „još jednom negiranju BiH“: ne znam
što tko misli, no meni se neodoljivo
nameće pomisao da jedan narod, onaj
čiji su predstavnici to izrekli, smatra da
je BiH samo i jedino onakva kakvom je
oni zamišljaju. Ako nije tako, onda je to
odmah - negiranje BiH!
Milorad Dodik, ma što o njemu mislili,
uporno govori da je Republika Srpska dio
BiH onoliko koliko u Sarajevu priznaju –
isto to! No, u Sarajevu bi uporno: da BiH,
ali ne Srpska, da BiH, ali onakva kakvom
je oni zamišljaju!
Hrvat sam, ali sam se, evo, uhvatio za
Dodika. Ne što ga nešto posebno volim,

trajanje filma, a posebno na kraju, bili – zašla je Švabama s leđa, pa su i oni nego zato što se za nešto hrvatsko, u temi
na svome! Njihovi su pobijedili! odbijeni. Imali su NAŠI tu i puno mrtvih o kojoj je riječ, ne mogu ni uhvatiti, jer
Bio sam prije nekoliko godina u Jablanici i ranjenih, ali, drugačije nije moglo. A oni toga nečeg, odlično znamo, uopće nema!
i tom prigodom zabilježio dvije dobre su svi, i četnici, i ustaše i Švabe, imali na Entiteta nema, pa ni Parlamenta, ničeg…
scene. Jedna se nalazi u nekadašnjem stotine mrtvih i ranjenih, totalno smo ih Valjda zato što smo MI u Bitci na Neretvi
Muzeju „Bitke na Neretvi“: iznad razbili!“, završio je učitelj. bili na krivoj strani, šta li?! Pa mi, nakon
fotografija partizana i štočega drugog NAŠI??? Smiješno mi je zvučalo sve to, Dana državnosti, ostane gorak okus i
vezano za tu poznatu bitku, novi no, djeca su se nakon učiteljeve priče mnogo pitanja na koja odgovora nema:
partizani, čelnici Armije BiH, poredali su bez sumnje osjećala puna sebe: Eto, što li mi to slavimo, što je to naša država,
fotografije i druge stvari vezane za ratni svijete, vidiš li – jedino smo MI bili na imamo li je…? Ili ćemo je imati samo i
put tamošnjeg korpusa Armije BiH. Tako pravoj strani! A oni, ustaše i četnici (tj. jedino onakvu kakvu je drugi zamišljaju?
je između partizana i muslimanske vojske Srbi i Hrvati), oni su bili neprijatelji i A što će nam onda i takva država?! I tako
stavljen znak jednakosti, doduše toliko okupatori! bi se moglo do unedogled, ali…
čvrst koliko je i onaj srušeni most što i Šta je nama Dan državnosti??? Živim Sretan Vam Dan državnosti!
dandanas leži u Neretvi. To što su tijekom u Kreševu, gdje se 25. studenog uvijek,
rata upravo u tom muzeju bili zbrinuti stotinama godina unatrag, obilježavao Komentirao: Milo Jukić
pripadnici HVO-a iz Jablanice i okolnih Blagdan svete Katarine. Kod nas je to
 Istinito svjedočanstvo žene iz našeg kraja
koja se godinama borila s rakom i pobijedila ga

Znam da su mi Gospodin i sv.
Josip pomogli u tome i nikada im
neću prestati zahvaljivati
Zahvaljujući
vjeri i molitvi,
ponovno sam zdrava
i uživam u životu
da moj post i molitva nisu potpuni Vi ste zdrava žena.“ Plakala sam od
bez svete ispovijedi. Svećenik kojem sreće. Pogledala sam muža, a kod njega
sam se obratila savjetovao mi je da se su oči igrale u suzama. Svima sam javila
zavjetujem sv. Josipu. Dao mi je i knjigu radosnu vijest, i svećeniku, da su se moje

D
svjedočanstava koja ukazuju na pomoć i njegove molitve uslišane. Znam da su
ošla su neka loša vremena. Puno
sv. Josipa. Od toga dana nekako se sve mi Gospodin i sv. Josip pomogli u tome i
je siromaštva, bolesti i žalosti.
promijenilo. To je živa istina: dobila sam nikada im neću prestati zahvaljivati.
Ljudi se često okreću jedni od
neko samopouzdanje i snagu koju sam
drugih: od silnog bogatstva i glupog
bila izgubila misleći da je sve izgubljeno. Godinu dana nakon toga doznala sam
ponosa ne vide što se oko njih događa, ne
Muž je dobio posao, djeca su zadovoljna, da imam velik miom na maternici,
vide da je sve više bolesnih i nemoćnih
prestale su svađe i vika po kući. zbog kojeg sam imala dosta problema.
koji nisu u stanju liječiti se kada ih
Uslijedila je još jedna operacija, no sada
nađe zlo, jer nemaju dovoljno novaca.
No, jednoga dana ponovni šok. Razboljela se nisam plašila: bila sam sigurna da
Vjernika je sve manje jer sve više ljudi
sam se, a dijagnoza je bila rak dojke. će sve biti u redu. I bilo je. Svi bolovi i
misli da su im, ako imaju novaca, Bog
Teško sam podnijela tu vijest, ali nisam loši nalazi sada su iza mene. Uz redovne
i vjera nepotrebni. A istina je drugačija:
se predavala. I dalje sam svaki dan čitala kontrole i posjete liječniku sve je u redu.
najbogatiji je onaj koji iskreno vjeruje i
knjigu koju mi je dao moj svećenik. Ja sam ponovno zdrava i uživam u životu
Boga nosi u duši. Znam to iz iskustva.
Nastavila sam se moliti sv. Josipa za sa svojim mužem i djecom. Uz rodbinu,
Osjetila sam na svojoj koži kako je kada
pomoć. U bolnici mi je urađena operacija drage prijatelje i svećenike oni su mi bili
te ljudi izbjegavaju i odbacuju samo zato
na lijevoj dojci, a nakon dvadeset dana i na velika podrška i veliki razlog zbog kojeg
što skromno živiš ili si druge vjere. Patila
desnoj. Doktor mi je rekao da se karcinom sam se odlučila boriti. Sada znam i to
sam zbog toga, pitala se zašto, ali nisam
počeo širiti i da su mi morali otkloniti veći želim reći svima: u molitvi i čvrstoj vjeri 15
dobila odgovor. Ustrajala sam u molitvi i
dio dojke te da ću najvjerojatnije morati je spas, ne u novcu i bogatstvu.
doživjela preokret u svome životu.

Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

ići na nekoliko zračenja i kemoterapija, Volite se, ljudi! Vjerujte u Boga i jedni u
no prije toga savjetovali su mi da odem druge. Pružajte jedni drugima riječ utjehe
Rat je učinio svoje. Bili smo u
u Sarajevo na pregled kod još jednog u vjeri: ona je vrjednija nego novac.
izbjeglištvu. Vratili smo se u svoju kuću,
doktora. Na taj pregled otišla sam s Prihvatila sam tu istinu i evo me: nakon
ali bez posla i bez igdje ičega. Uistinu
mužem. Doktor me pregledao, pročitao dvije godine bolovanja, zdrava i vesela
je bilo teško. Nervoza. Depresija. Suze
moje nalaze i rekao mi: „Gospođo, moje vratila sam se životu i obitelji.
su bile moja svakodnevnica. No, i dalje
kolege u kantonalnoj bolnici u Zenici su
sam molila. I moje molitve su uslišane. Napisala Veseljka Stijepić
uradili tako dobro svoj posao da nema
Iako sam redovno išla u crkvu, nisam
potrebe za zračenjem i kemoterapijom.
se ispovijedala dok nisam shvatila
 16
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
KALENDAR ZA 2009. GODINU

naše ljude
slavnih

sjetno motr
spomen davn
Stara kulo na Z

za slobodom
 www.kraljeva-sutjeska.com
Zidini, jedina od
dvorova
ni moći slavne,
riš odozgora
kad putuju,
m kad tuguju.

17

Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

 18
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
 Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
19
Kalvarija, Crkva Isusova groba
 Naš bivši gvardijan fra Vjeko Tomić hodočasnički je u listopadu sa skupinom Hrvata iz Australije
obišao brojna sveta mjesta iz biblijske povijesti. U gotovo tri tjedna, s našim iseljenicima na
petom kontinentu, posjetio je države Jordan i Izrael, zatim gradove Carigrad, Smirnu (Izmir),
Efez u Turskoj te na koncu grčki otok Patmos, na kojem je sv. Ivan imao viđenja i napisao
Otkrivenje, posljednju knjigu u Bibliji. Budući da smo reportaže o Svetoj zemlji objavljivali cijele
prethodne godine, u ovom i sljedećem broju donosimo vam neke od zanimljivosti s fra Vjekinog
hodočašća po dalekom a većini nas nepoznatom Jordanu, pustinjskoj zemlji za koju se vezuju
brojni događaji iz Biblije, a u koju hodočasnici po Svetoj zemlji rijeđe odlaze

Svakom je hodočasniku jedna od najvažnijih fotografija za uspomenu iz Svete zemlje ova s Hotelski taksi, a kad njega nema, može i autobus
Maslinske gore, koja nudi nezaboravni pogled na Jeruzalem

Pustinja pred vratima

Napisao Fra Vjeko Tomić
Obećane zemlje
moje ime. Uljudno mi je s osmijehom Šarm istoka
pružio ruku i ne gubeći ni časa s mojom
Deset dinara putovnicom, koju sam mu pružio da U putničkom čeku koji sam od
za ulazak u Jordan potvrdim da sam ja taj kojega on čeka, marljivih australskih organizatora dobio

H
odočašće je započelo u Jordanu,
20 u kojem ćemo razgledati drevni
trgovački grad Petru, proći kroz
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
otišao do najbliže recepcije, za kojom elektronskom poštom nekoliko dana
se nekolicina službenika već uspješno prije puta, zaista je stajalo da vozač
nosila s putnicima koji su nahrupili iz taksija govori samo lokalni jezik pa
mog aviona. Odmah sam primijetio da sam brzo shvatio da je svaki pokušaj

pustinju Moab te se popeti na brdo Nebo,
gdje je Mojsije umro nakon što je tek
vidio Obećanu zemlju.
Prvo iznenađenje u 2 ujutro, kada sam sletio
na tlo Hašemitske Kraljevine – uglavnom
smo je poznavali po simpatičnom kralju
Huseinu, i njegovoj 4. po redu ženi,
lijepoj kraljici Noor, ianče Amerikanki
rođenoj 1951. kao Lisa Najeeb Halaby
- bio mi je aerodrom u glavnom gradu
Ammanu, koji je iznenađujuće malen u
usporedbi s impozantnim carigradskim, s
kojega sam poletio. Agencija je put dobro
planirala pa me je već prije kontrole
putovnica dočekao turistički službenik
koji je na listu papira imao napisano
moj najnoviji prijatelj, tako me je sam
nazvao, nije stao ni u kakav red niti mi je
rekao da ja to učinim, nego je pokušavao
nešto isposlovati preko reda za mene,
iako su se kakvi-takvi redovi putnika pred
policijskim šalterima već stali oblikovati.
Budući da je on bio razapet na više strana
u isto vrijeme, očito dočekujući različite
skupine putnika, uskoro je brigu za mene
prepustio okretnom brkici od kojih svojih
55 godinica, koji je izgledao kao tipični
vozač hotelskog ili aerodromskog taksija,
koji želi čim jednostavnije i što prije
obaviti posao zbog kojega je tu u sitne
sate, umjesto da drijema u nekoj hotelskoj
kancelariji.
sporazumijevanja s njim na engleskome
trud uzalud. Nisam imao dojam da mi nešto
previše pomaže jer sam poslije dobrih
pola sata u šalterskoj dvorani s vizama u
rukama i ruksakom punim misnih knjiga
i pribora, bio jedan od posljednjih koji
još nije isposlovao dozvolu za ulazak u
Jordan. Uskoro je i to bilo gotovo. Brkica
mi je pokazao glavom prema mjenjačnici
u kojoj trebam razmijeniti novac da bih
platio vizu. Točno kako sam našao na
internetu raspitujući se o režimu ulaska
u Jordan, viza za hrvatske putovnice, a
čini se i za sve ostale, dobije se na ulazu
u zemlju i košta deset jordanskih dinara,
a to dođe ravno deset eura.
U Jordan me brkica, bez ikakve
potrebe, uveo kroz ulaz za važne osobe
i diplomate(tzv. vip-ulaz). Policajac je u
našem prolazu prema stepenicama koje će
nas odvesti prema taksiju još samo uspio
otvoriti moju putovnicu da bi potražio
mjesto gdje je maloprije njegov kolega
graničar zalijepio vizu od 10 dinara, koja
mi dopustila jednomjesečno vršljanje
Hašemitskom Kraljevinom.
Mene i još troje putnika, brkica je poslije
pet minuta vožnje ostavio pred hotelom
koji se, kao i aerodrom, zove Queen
Alia. Iz američkih filmova sam znao
da sad ja njemu moram dati napojnicu
za uglavnom suvišno nosanje moje
putovnice po hodniku šaltera s vizama
kao i za samovoljno vučenje moje 22
kg teške torbe čitavih 25 metara od
aerodromske zgrade do taksija. Već kod
njegovog lobiranja za mene pred strašnim
vizama uočio sam besmislenost takve
nepotrebne igre, barem s moga gledišta,
jer sve sam to isto mogao, i još brže, i
sam napraviti. Što će mi veza za nešto
što se obavlja automatski, samo po sebi
i – treba li nadodati? – sasvim zakonito?
No, u pitanju nekakav šarm Istoka, ona
neka trgovačko-fakinska karakteristika
istočnjaka o kojoj svi zapadnjaci pričaju
kad se vrate kući.
Jordanska uslužnost podsjetila me i na
naše istočnjačke manire. Umjesto da
bude svima sve po zakonu i protokolu,
što kome pripada, i kod nas se sve tako
pokušava preko veze uštimati kao da
ti po zakonima i pravilima ništa i ne
pripada. Želiš li npr. da ti općinski ured
izda građevinsku dozvolu ili kakvu drugu
milost koja je u pravnim državama sama
po sebi razumljiva, da ti elektrodistribucija
prikopča struju, da ti se dijete upiše na
fakultet – počni odmah zvati svećenike,
doktore, načelnike općina, inženjere
u rudniku, termoelektrani, cementari,
ministarstva i ministre, predsjednike,
bivše i sadašnje, svi dobro dođu. Veza će
negdje upaliti pa će napokon onaj dolje,
koji te bespotrebno zavlači, napokon
besplatno ili platno uraditi što je ionako
trebao.
Njegovo visočanstvo –
napojnica
Lekcija iz istočnjačkog poimanja
uslužnosti ovdje ne završava. Taksist
kojemu sam ostavio svojih prvih pet eura,
pred hotelom napušta i mene i bračni
par iz Europe, koji je također preuzeo
na aerodromu, ne gura više ničije torbe,
ali nas zato u hodniku hotela u koji
ulazimo uz rendgensku kontrolu prtljage,
preuzima nosač koji uzima odmah torbe
i obećava ih odnijeti u sobe. Dok na
recepciji sređujem formalnosti oko sobe,
brkica je već sjeo u dnu hodnika preko
puta recepcija čekajući novi posao. Na
recepciji usput dobivam formular u koji
treba upisati sve podatke iz putovnice:
Hotel u Ammanu za prvi dodir s Jordanom
nacionalnost, adresu... pa čak i zanimanje.
U tu rubriku ponosno upisujem Catholic
priest (katolički svećenik), znajući da je
Jordan, iako islamska zemlja, na ljestvici
vjerskih sloboda daleko ispred ostalih
arapskih susjeda.
No, nije kraj ugodnim iznenađenjima.
U sobu će me sada otpratiti još jedan
službenik, a nosač će stvari donijeti za
nama. Moj šutljivi pratitelj otključava mi
sobu, pali svijetla i TV, uključuje klima-
uređaj, otvara vrata priručnog hladnjaka,
želi laku noć – i odnosi mojih pet eura.
Tek što je on otišao, na vrata kucka
nosač kufera i dolazi po svoju napojnicu,
ostavljajući dojam čovjeka koji je na
Susret sa skupinom ovih mladih Indijaca, koji su
četvrti kat iznio klavir, a ne torbu od se ispred hotela u Ammanu poželjeli slikati sa
dvadesetak kilograma, koja je uz to na mnom, predstavljao je i svojevrstan kulturni šok
kotačiće, a tu je uostalom i lift. Dajem koji me dobro nasmijao. Dok sam se spremao
pitati ih da ih uslikam, jer mi se skupina ovakvih
mu tri dinara preostala ostala od vize,
ljudi zbog njihove boje kože činila zanimljivom, i
uzalud pokušavajući pročitati mu s lica je oni su isto poželjeli zbog boje moje kože – uslikati
li zadovoljan iznosom. se sa bijelcem
21
Bilo kako bilo, obećavam sebi da ću
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
ujutro požuriti na recepciju da me barem
ova dvojica sutra u odlasku ne oglobe
za novih desetak eura. I nisu! Ali je zato
odlazak do aerodroma ipak bio u filmskom
stilu: taksi-autobusom od 50 mjesta, u
kojem sam bio jedini putnik. Kako oni
uobičajeni taksiji nikako nisu stizali,
unatoč obećanjima domaćina da će biti za
koju minutu pred hotelom, nije preostalo
nego da me na susret s australskim
hodočasnicima na aerodromu u glavnom
jordanskom gradu prebaci – autobus.
Vozač me na oskudnom engleskome
informira da je u Jordanu život sada lošiji
nego prije, a sve to zbog rata u Iraku. Odijevanje na aerodromu u glavom gradu
Završavamo kratku priču napojnicom od Jordana pokazuje kombinaciju zapadnog i
tradicionalnog načina odjevanja
pet eura koju on šutke sprema u svoj džep
dok me iskrcava na odredištu.
 Sjećanja na Kraljevu Sutjesku
Napisao Mijo Šain i njezine vrijedne ljude 20. stoljeća:
U mesarskoj obitelji sutjeških Trgovčevića u tri naraštaja u 20. st. se nasljeđivalo isto ime
Pero, kojemu se pridavalo tri različita nadimka: Perunica, Peran i Perica. Osim marljivosti
i čestitosti u mesarskom ili poljodjelskom poslu svu trojicu je povezivala i do smrti držala
ljubav prema obitelji te prema naslijeđenoj očevini, posebice prema njivi Ježevici. U burnim
događajima kroz koje je ova obitelj u tri naraštaja prolazila, ogleda se i sva prošlost ovog
kraja i njegovih ljudi, satkana od mukotrpna rada, imanja, neimaštine, nepravde, ratova i
stradanja ali i vjere, ljubavi i nadanja.

Budi Bog s tobom, Perane!

Gdje će se Gospa ukazati tebi,
Anica Trgovčević grešniku i pijancu!?
Ježić i Marijan Pavlović
s juga, prema kojima se s puta dolazilo
ugrađenim kamenim stepenicama.
Pero Trgovčević Perunica bio je priučeni
mesar, a bavio se pomalo zemljoradnjom
i stočarstvom. Oženio se Anom
Rođaković-Anđušić iz Poljana. U braku
su imali petero djece: Iliju, još jednog
Iliju, pa Peru zvanog Peran, Anu zvanu
Anica i Ivu zvanog Ivun. Prvo dvoje djece
po imenu Ilija umrlo je u prvim godinama
života. Djetinstvo su preživjeli Peran,
Anica i Ivun.
Peran u ruskom
22
Priučeni mesar Perunica zarobljeništvu u Sibiru
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
i Karpate. U jednom vojnom okršaju
Bosanske regimente i ruskog carskog
puka on je s još nekoliko vojnika pao u
rusko zarobljeništvo. Ruski vojnici su ih
s bojišnice odveli daleko u unutrašnjost
Rusije, prema Sibiru, pa se Peranu i
njegovim suborcima zagubio svaki trag.
Otac, majka, brat i sestra u Sutjesci,
mislili su da je poginuo i da se više nikada
neće vratiti kući.
Od završetka rata prošlo je četiri godine.
Sestra Anica se po završetku toga
rata, godine 1919, udala za Slovenca
Franca Blažuna, koji je radio u crkvenoj
električnoj centrali. Brat Ivun se oženio
mještankom Mandom Pavlić-Šain, kćeri
sutješkoga trgovca Ante zvanog Tunja

V
iše kuće Maline Strujić, na
putu za Klanac, s desne strane,
u podnožju parcele Ježevica,
nalazila se stara kuća polukatnica vlasnika
Pere Trgovčevića zvanog Perunica.
Prizemlje kuće, u kojem se nalazio
podrum, zvalo se magaza, a bilo je
izgrađeno od kamena, dok joj gornji dio
za stanovanje bio od šepera. Kuća je bila
pokrivena drvenim krovom šindrom, i to
na četiri vode. Unutra je bilo otvoreno
ognjište, a kasnije je na tom mjestu
sazidana peć. Kuća je imala jednu
prostoriju za spavanje s dva prozorčića,
okrenutu prema sutješkom kvartu Varoš.
U prizemlju kuće bila su dvoja ulazna
vrata: jedna sa sjeverne strane, druga
Pero Trgovčević Peran, kao najstarije
dijete u obitelji, rano je počeo pomagati
ocu čuvajući sitnu i krupnu stoku i
obrađujući zemlju. Četverorazrednu
pučku školu završio je u Sutjesci,
što je za ono vrijeme bila sasvim dovoljna
razina školovanja. Pomagao je ocu oko
klanja stoke i uz njega izučio mesarske
vještine.
Kada je već odrastao i stasao za ženidbu,
1914. izbio je Prvi svjetski rat pa je
Perana kao mnoge njegove vršnjake
Austro-Ugarska Monarhija mobilizirala
u svoju Bosansku regimentu.
Poslije kraće obuke otišao je na istočni Novac iz carske
front, prema Ruskoj carevini, na Galiciju Rusije koji je donio Peran
 Povratak iz ruskog
zarobljeništva četiri godine
nakon rata
Međutim, u jesen 1922. iznenada se, kao
nekim čudom, u obiteljskoj kući pojavio
nepoznati došljak, sav zarastao u bradu,
sa šubarom na glavi kakvu nose Rusi,
u vojničkom šinjelu i s naprtnjačom na
leđima.
Bio je to bivši vojnik Bosanske regimente –
Pero Trgovčević Peran. Otac, majkta brat
i sestra nisu ga odmah mogli prepoznati.
Pomalo je u hrvatski jezik unosio ruske
riječi. Ispričao im je da je bio u ruskom
zarobljeništvu više od osam godina te
da je tamo ponovo izbio građanski rat
između Lenjinovih boljševika i carske
vojske te da su boljševici pobjedili.
Tu pomutnju u Rusiji Peran je iskoristio
za povratak kući. Putovao je vlakom,
zaprežnim kolima i pješice. Sa sobom
je donio rubalja, ruskog novca što ga je
zaradio tijekom robije i kojim je plaćao
povrtak kući, ali koji je u novoosnovanoj
Kraljevini SHS bio bezvrijedan.
Muška narodna nošnja u Kr. Sutjesci
Perica Trgovčević i Pero Šarić
Kada se naš Peran pojavio u Kraljevoj
Sutjesci, bio je živa senzacija. Zbog
njegovog izgleda i govora u koji je miješao
ruski jezik odmah su ga prozvali Rusom.
Ratnim i zarobljeničkim traumama u
prvo vrijeme je davao oduška u kavani
kod Marijančića i Kaje Pavlović. Nekada
je s društvom u toj kavani znao i zoru
dočekati. No, isplatilo mu se. U kavani se
zagledao u Mandu, Marijančićevu lijepu
kćer.
Rus se ženi lijepom Mandom
i otvara mesnicu
I Manda se zagledala u nepoznatog
došljaka i gosta koji joj se isprva nije
svidio. No, poslije kraćeg upoznavanja,
krajem siječnja 1923. njih su se dvoje
vjenčali. Zbog Peranove ženidbe, u kući
Perunice Trgovčevića došlo do podjele. U
polovici kuće živjeli su Perunica i Ana te
Peran i Manda, dok je u drugoj polovici
živio Peruničin drugi sin Ivun sa svojom
obitelji.
Braća Perun i Ivun su kasnije dogovorili Obitelj Pere Trgovčevića Perana
oko podjele obiteljske imovine: Ivun je s S lijeva na desno: Lucija, Manda (majka),
obitelji odselio u sutješki kvart Sokak i Peran (otac), Ljuba s kćerkom Gordanom,
u prizemlju svoje kuće otvorio mesnicu. Lucija, Perica
Kuća i dan-danas ima taj stari izgled, a
mesnica je zatvorena još davne 1954,
kada je Ivun umro. Peranu je ostala stara Ježevica, Peranovo gumno,
kuća i veći dio parcele Ježevica, dok je
Ivunu pripala Gornja Ježevica.
makinja, Borak
Sesti Anici, koja je bila udata za Franca
Peranovo je vlasništvo bila parcela zvana
Blažuna, u podjeli imovine dodijeljena
Ježevica, koja je sa sjeverne strane puta
je jedna stara šindrom pokrivena kuća s
bila ograđena kamenim suhozidom u
desne strane puta za Klanac, kao i jedan
dužini od 100 metara. Na vrhu Ježevice,
dulum zemlje uz nju.
s istočne strane bio je izvor pitke vode
zvan Bara, koji nije presušivao ni za
Poslije kraćeg vremena Peran je našao
najvećih ljetnih suša. Vodu je primao od
posao u Rajlovcu kod nekog mesara po
tzv. Ivanova vrela, koje se nalazilo 20 23
imenu Rafailo: kod njega je radio nekoliko
metara više Bare.
godina, a 1930-ih u sutješkom Sokaku, u
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
Na ulazu u Ježevicu, s lijeve strane puta,
prizemlju kuće Mare Šarić Stričke, Peran
Peran je imao štalu čije je prizemlje bilo
je otvorio mesarsku radnju s ćepencima, u
ukopano u obalu i ozidano kamenom.
kojoj je uvijek bilo svježeg mesa: teletine,
Pojata je bila izgrađena od drvenih,
junetine, govedine, janjetine i jaretine.
tesanih greda, zvanih nalog. Bila je
Važio je za jednog od boljih mesara koji
pokrivena šindrom na dvije vode. Odmah
se dobro razumio u svoj zanat.
do štale se nastavljalo Peranovo guvno na
kojem se žito vrlo. Uza štalu, pod krovom
U to vrijeme stoku je isključivo klao u
je držao drvenu makinju za obradu žita.
kasapnici na desnoj strani Trstionice na
Njegova drugu zemljišna parcela zvana
ulazu u Sutjesku. Stoku i meso tada je
Borak nalazila se niže Sutjeske, na lijevoj
pregledavao općinski bilježnik i veterinar
obali Trstionice. Nju je Peran kupio prije
Mijo Rodić i na nju stavljao općinski
II. svjetskog rata od Marka Ekmekščića
pečat. Tek tako obilježeno meso moglo
– Markice. Na Borku je bila jedna
se javno prodavati. Peranova mesarska
manja, prizemna drvena štala, sagrađena
radnja radila je do 1945.
od tesanih greda i pokrivena drvenom
šindrom, na dvije vode.
 Kratke crtice iz prošlosti našeg kraja

Olovna vremena
Koncem 17. i početkom 18.
st. nastupila su za katolike
u BiH nepodnošljiva
vremena. Glad, kuga, bijeda,
siromaštvo te vjerski progoni
i zlostavljanja gotovo su
doveli do njihovog potpunog
nestanka
Napisao Fra Branko Obučić
Kako se ugasio
samostan u Olovu?
14. lipnja 1689. provincijal Bosne
Srebrene fra Ivan Radnić iz Olova piše
generalu Reda u Rim o strašnoj gladi:
“Kruh se od drvene kore peče, korijen i
trava se jedu, mnogi su od gladi i bolesti
pomrli, mnogi pobijeni ili su u apstu.
Konac je redodržave.”
10 siječnja 1691. bosanski gvardijani i
neki župnici pišu da su za četiri godine
izgubili crkve, samostane, ruho, vezove,
24 da su bili zarobljavani i ubijani. K tome je
harala kuga, od koje je umrlo 3000 duša.
28. www.kraljeva-sutjeska.com
Olovo i njegove župe. Već ranije,
zbog velike gladi, mnogi su stanovnici
odselili u carske zemlje, Slavoniju i Ilok.
Kako su turski progoni i globe postali
nepodnošljivi, fratri su 1687. odselili iz
Olova u Ilok, u svoju staru župu olovskog
samostana. Jedan dio župe Jelaške je
ostao, a drugi otišao u Tuzlu i Vareš.
Tako je napušten olovski samostan. Sve
vrijednosti založili su u Dubrovniku, ali
ih nikada nitko nije otkupio. Samostan je
konačno napušten 1700. naredbom uprave
provincije. Samostan i crkva u Olovu su
spaljeni 1703. Na starim temeljima crkva
je obnovljena tek 1936. Od 1973. u njoj
stalno boravi svećenik, čuvar crkve i
Gospinog svetišta.
Bečki ratovi donijeli su najveću etničku
promjenu u Bosni. nakon propasti bosanske
samostalnosti. Bosanski kroničari fra
Nikola Lašvanin i fra Ivan Margetić,
donose u svojim kronikama izvještaje o
trogodišnjoj gladi (1688-1691), o suši,
ratovima, hajducima, o padanju snijega i
mraza na žito u nevrijeme koje nitko nije
upamtio. Zatim navode da svagdje ima
mrtvaca koje nema tko pokopati, zatim
kako je sve što je bilo vrijedno prodavano
iz kuća. Bič Bosne bio je rat, glad, kuga.
Fra Bono Benić, kroničar samostana u
Kraljevoj Sutjesci, piše u svom Ljetopisu
da je taj samostan u Bečkom ratu zapao u
veliku bijedu i siromaštvo pa je je u zalog
predano čak i crkveno posuđe, pokućstvo,
sve što je vrijedno, pa čak i brave. Zbog
turskih pljački franjevci nisu mogli živjeti
u samostanu, a poseban su im teret bili
upadi drskih janjičara. Horde vojnika koji
su išli u rat, prolazili su kraj samostana,
jeli i spavali u gostinjcu te činili bezbrojna
zlodjela. Fratri su morali držati gostinjce
kraj samostana da bi tako sačuvali mir
kuće od tih nezvanih i neželjenih gostiju.
Proždrljivi aga
i njegovi konjanici

U Bosni je tada bilo 26 misnika, tri brata

Gostinjac pri samostanu nazivao se
laika i pet samostana. Dragocjeni podaci
musafirhanom. Često su u njemu nastajali
o ovim žalosnim događajima nalaze se u
golemi troškovi. U knjizi samostanskih
Maticama umrlih župe Vareš. Zabilježen
računa u Kraljevoj Sutjesci stoji zabilježen
je i ovaj događaj: Turci su 1687. na rijeci
slučaj iz 18. stoljeća kada je jednom
Spreči uhvatili i pogubili neke iz Oćevije
prilikom u samostansku musafirhanu s
i Vijake koji su nedopušteno kovali turski
15 konjanika banuo neki Husein-aga. Bez
novac, mangjure, te njime kupovali
razloga, osim da naprave štetu, zadržali su
Sutješki vjesnik, broj 21.

hranu.
se šest dana gosteći se na fratarski račun.
Franjevci pišu u Rim papinom uredu za
Za to vrijeme bahati aga i njegova pratnja
proširenje vjere (Propaganda fide) da su
požderali su sljedeće:
bosanski katolici početkom 18. stoljeća
- 10 ovnova
izgledali “kao gradom satrvena polja i tu
- 15 kokoša
gdje rijetko je koja stabljika još se održala.
- 40 golubova
Sve ostale biljke ležale su satrvene, a sve
klice u zemlju utjerane. Istom kasnije niču
Bijeda i siromaštvo - 25 oka rakije
koncem 17. st. - i 100 oka ječma (konjima).
onde nove mladice”.
To burno doba raselilo je samostan
 Nezaboravni svećenici našeg kraja
Fra Krešo – svećenik koji je poznavao
svoj narod i borio se za njegovo dobro
U zajedničkom sjećanju
našeg svijeta malo koji
je pokojni svećenik tako
živo prisutan kao osebujni
lik fra Kreše Aždajića
(1929-1981), jednog od
rijetkih naših franjevca
20. st. koji je bio rodom
iz same Sutjeske. Njegova
strogoća i principijelnost te
dogodovštine s njegovih misa
i susreta s njim prepričavaju
se kao dragocjene uspomene
i dan-danas među onima koji
su ga poznavali
Napisao Fra Ivica Radić
Fra Krešo (krsno ime Franjo) je rođen
29. rujna 1929. u Kraljevoj Sutjesci od
oca Joze i majke Ane r. Rodić. Osnovnu
školu završio je u rodnom mjestu, a
gimnaziju u Visokom. Franjevački
habit je obukao 29. lipnja 1946. također
Sutjesci, a u našem samostanu proveo
je i godinu novicijata. Prve redovničke
zavjete položio je po isteku godine
kušnje, 30. lipnja 1947, a svečane 8.
prosinca 1951. u Sarajevu. Biskup
Marko Alaupović zaredio ga je za
đakona u Sarajevu 2. studenog 1952, a
za svećenika 9. studenog 1953. također
u Sarajevu. Službovao je kao kapelan
u Kreševu, Kraljevoj Sutjesci i Varešu,
zatim kao župnik u Varešu te kao vikar i
gvardijan u Kraljevoj Sutjesci. Umro je u
Zenici 22. listopada 1981.
„Fra Krešo je po prirodi djelovao kao
pošten, pravedan i odlučan“, riječi su
Ante Aždajića, kojeg sam zamolio da mi
kazuje o svome bratu. Priča mi dalje Anto
da mu je brat fra Krešo bio strog, kako
prema drugima tako i prema sebi. Znao je
nekad i pretjerati u strogoći, pa tako Anto
navodi primjer kako je od svoga brata
dobio šamar, jer nije pazio na pjevanje
dok je on dirigirao. Odmah potom Anto
navodi slučaj kada je fra Krešo odgodio
prvu pričest svome bratiću jer nije
položio vjeronauk. Ipak, svjedoči Anto,
to pretjerivanje u strogoći bilo je sasvim
dobronamjerno.
I zaista, to puno govori o fra Kreši i o
njegovoj principijelnosti i pravednosti.
Nije se ustručavao ostati takav i kada je to
bilo zaista teško, kada se možda i najbližoj
rodbini morao zamjeriti zbog toga. Narod
među kojim je fra Krešo živio i djelovao
znao je to prepoznati kao pozitivnu
osobinu. Zato će i dan-danas oni koji ga
se sjećaju rado naglasiti kako je bio strog
fratar, ali pozitivan. Ne priča se to samo o
njegovoj strogoći i pravednosti, nego i o
tome kako je bio čestit fratar i svećenik.
Volio je svoj narod i borio se za njegovo
dobro.
Abeceda za pokoru,
ali zato i cigareta
za uho na pučkoj misi
Posebno se zauzimao oko prosvjećivanja.
Nerijetko je znao za pokoru nepismenim
ljudima davati da nauče slova, a pismenima
da nekog nepismenog nauče par slova
ili cijelu abecedu. Volio je i liturgiju i
posebno je pazio na njezino dostojanstvo.
Često je, kada on nije predvodio misu,
prolazio kroz crkvu i opominjao one koji
se nisu prikladno ponašali za vrijeme
mise. Tako je jednom prilikom izašao fra
Krešo da smiri neke momke pred crkvom
koji su za vrijeme mise bučno raspravljali.
I dok je on njih smirivao, jedan mu od
tih momaka zadjene cigaru za uho, a da
fra Krešo to nije primijetio. I kada je te
momke smirio, uđe on u crkvu ne znajući
da mu je cigareta za uhom. Oni pokraj
kojih je prolazio kroz crkvu primijetili
su to, ali nitko mu nije smio reći niti se
smijati. Znajući da fra Krešo nikada ne bi
tako ušao u crkvu, sa cigaretom za uhom,
i da mu je to netko podvalio, njegov
brat usudio mu se prići i reći mu da ima
cigaretu za uhom, na što je fra Krešo
brzom reakcijom skinuo cigaretu i pojurio 25
vani. Momci koji su to uradili vjerojatno
Sutješki
Sutješki vjesnik,
su već bili pobjegli. Inače da nisu, teško bi
im bilo da je stigao...
vjesnik, broj
Fra Krešu nisam upoznao, umro je prije
nego sam se ja rodio, ali slušajući priče o
broj 21.
njemu od onih koji su ga znali žao mi je
28. www.kraljeva-sutjeska.com
što ga nisam upoznao. Mislim da bih puno
www.kraljeva-sutjeska.com
od njega mogao naučiti.
Nakon svega, pitam se kako bi jedan
ovakav fratar poput fra Kreše reagirao
danas na nedolično ponašanje i oblačenje,
žvakaće gume u ustima, mobitele koji
zvone za vrijeme mise itd.? Vi koji ga
se sjećate, dobro znate odgovor, a nama
mlađima ostaje da učimo na primjeru
života dobroga čovjeka i sutješkoga fratra
– fra Kreše.
 Zagreb: Sutješka večer u glavnom gradu Lijepe naše

Ujaci u pohodu
zagrebačkim Sutješčacima
U subotu 8. studenog, u nama dragih ljudi. izgubljene ovčice. Želimo da se družite
franjevačkoj crkvi u Dubravi, To je u svom pozdravnom obraćanju i vi koji živite blizu, a ne viđate se.
naglasio i fra Ilija Božić, sutješki Razgovarajte, pomozite jedni drugima,
svećenici iz Kraljeve Sutjeske gvardijan. Podsjetio je da se u samostanu budite bližnji. Želimo da ovo okupljanje
i Vareša slavili su Svetu misu i vodi evidencija gdje sve ima našega bude tradicija i da privuče što više
susreli se s iseljenicima iz našega naroda. Uz podatke koji se dobiju prijatelja iz cijele BiH. Kraljeva Sutjeska
kraja prilikom blagoslova kuća i ovaj je susret je bila središte katoličanstva i ovdje želim
Petnaest godina nakon egzodusa iz dobra prigoda da se taj posao što točnije sresti sve ljude dobre
Mjesto volje gdje
ubojstva suDanke
sestre fratri
rodnoga kraja napokon i u Zagrebu susret uradi. Razloga za to je puno, rekao je fra živjeli s narodom. Ako smo s padom
Sutješčana! To je najkraća misao s kojom Ilija Božić i naglasio: Bosne pod Turke preživjeli i opstali,
je stotinjak, ako je suditi po ugođaju, nema razloga da ne opstanemo i sada.
zadovoljnih, razigranih i raspjevanih „Prvi i osnovni je što, unatoč velikom Moramo imati volje da ono što je bilo
Hrvata iz sutješkoga kraja, u subotu 8. egzodusu, Kraljeva, Sutjeska, Borovica, naše i ostane naše bez obzira gdje živimo
studenog navečer otišlo svojim domovima Vareš, Vukanovići i druga mjesta iz kojih i što radimo. Naime, za Dane kraljice
iz dvorane samostana Hercegovačkih ste potekli još žive. Nemojte da u vašim Katarine pozvao sam da se zemlja, koja
26 srcima izostane govor i misao o rodnom se stoljećima kupovala i krvlju plaćala,
franjevaca u zagrebačkoj Dubravi.
A susret što ga je organizirao sutješki kraju, o Bosni u kojoj smo rođeni i ne prodaje, nego da se čuva, ostane u
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

samostan počeo je misnim slavljem u
crkvi Bezgrešnog začeća BDM, koja je
sa subraćom fra Velimirom Bagavcem,
fra Zoranom Jakovićem i fra Željkom
Brkićem predvodio fra Ilija Božić,
gvardijan franjevačkog samostana sv.
Ivana Krstitelja iz Kraljeve Sutjeske.
Poslije mise susret je nastavljen u
opuštenom ozračju, nakon što je gvardijan
kao dobar domaćin ponudio goste čašicom
domaće rakije. Iako su se na prvi pogled
u jednoj dvorani našli nepoznati ljudi,
trebalo je samo 15-ak minuta da jedni u
drugima počnu prepoznavati prijatelje,
susjede, kumove. Zato se s pravom može
žaliti što smo siromašniji za tih 15-ak
godina, kad u našim životima nije bilo
proživjeli sretno djetinjstvo. Sretan sam
što ste se snašli i sredili svoje živote, jer
normalno je da čovjek teži boljem životu.
Zato ste vi sada u mogućnosti učiniti nešto
za svoje koji su ostali u Bosni. Dobar su
primjer posljednji izbori. Za načelnika
općine u Varešu, da bi bio Hrvat trebalo je
još 200 glasova, u Kaknju više jer je broj
Hrvata puno manji. Treba se registrirati,
napraviti dokumente dolje, za vas to nije
puno, a dolje puno znači. Kad dođete
dolje, trebate biti sretni što još imate
kome doći, a najmanje što možete učiniti
je da se registrirate i da date svoj glas za
život Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Razlog našeg okupljanja je da i mi
pokažemo da mislimo na vas, da imamo
svijest o vama i da ne mislimo da ste
rukama onih koje je stoljećima hranila
i davala im život. To želim ponoviti i
vama ovdje: ne dajte svoju zemlju, rodnu
grudu ne prodajite! To vam je jedina veza
sa svime što ste vi, što vam je prezime,
obiteljska loza.“
Sutješki fratri izrazili su želju da ovo
okupljanje u Zagrebu prve nedjelje u
studenom postane tradicija. Hoće li to
doista tako i biti? Ako je suditi prema
ugođaju koji je stvorio fra Zoran Jaković
sa svojim šargijašima i uz malo bolju
pripremu i organizaciju, ovaj dolazak
naših ujaka u Zagreb doista bi mogao dati
obilne plodove.
Napisao Stjepan Stjepić
 Uspješni, a naši: Od prognAnstva do reprezentacije – od trnja do zvijezda
Baka Finka u Sutjesci ne propušta
nijedan TV prijenos Dinamovih utakmica
Već dobro poznati
nogometaši Hajduka Mladen
Bartulović, koji sada igra u
Ukrajini, i Dinama Dejan
Lovren rodom su iz Bradaša
odnosno Kraljeve Sutjeske.
Ovi ambasadori našega kraja
dokaz su da se i preko trnja
može do velikog uspjeha
Sportska sudbina često se poigra i s
najtalentiranijima. To pokazuje i primjer
Mladena Bartulovića i Dejana Lovrena,
čiji životni i sportski putevi zaista imaju
neobičan tijek.
Ratne 1993, zajedno s tisućama
prognanih Hrvata sutješkog kraja, sa
samo četiri, odnosno sedam godina,
napustili su rodni kraj i skrasili se u
Njemačkoj. Potpisivanjem Dejtonskog
sporazuma morali su natrag. Umjesto u
porušenu BiH, vratili su se u Hrvatsku
gdje su počeli svoju nogometnu karijeru
u Valu iz Kaštela,odnosno Karlovcu.
Mladen Bartulović brzo je “zapeo” za
oko stručnjacima splitskog Hajduka i
već u 18. godini zaigrao u prvom timu,
koji je tada vodio Blaž Slišković. Dejan
Lovren je prve nogometne korake naučio
u drugoligašu iz Karlovca. I njega su baš
kao i Bartulovića zapazili skauti i već
u 15. godini postao je član zagrebačkog
Dinama.
Dejan Lovren rođen je 1989. u Kraljevoj
Sutjesci, a Mladen Bartulović 1986. u
zaseoku Bradaši, prelijepom krajoliku
iznad Dujmovića i Lukovog brda. Za
njih tada u Sutješkoj župi, osim bližnje
rodbine, nitko nije znao. Danas su oni
slavni nogometaši, nade hrvatskog
nogometa, čiji su dres mlađih
reprezentativnih selekcija (U-19 i U-21)
već oblačili, a pitanje je samo dana kada
će zaigrati i za Bilićevu vrstu.
Mladen Bartulović je iz Hajduka prešao
u Dnjipro (Ukrajina), koji ga je poslao
na posudbu u Kryvbas, gdje je jedan
od najzapaženijih prvotimaca. Na meti
je jačih i poznatijih europskih klubova i
sigurno će uskoro potpisati još unosniji
ugovor.
Dejan Lovren je jedno vrijeme bio na
kaljenju u zaprešićkom Interu, filijali
zagrebačkog Dinama, a od ovog proljeća
je ponovo među modrima i jedna je
od njegovih uzdanica. Igra na mjestu
desnog, a Mladen Bartulović lijevog
bočnog. Premda veoma mladi, kao
rijetko koji nogometaši, brzo su zaigrali
u najpoznatijim hrvatskim klubovima
Dinamu i Hajduku. Nisu pozivani
27
u reprezentativne selekcije Bosne i
Hercegovine, ali ne bi se ni odazvali:
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
– Reprezentacija Bosne i Hercegovine
me ne zanima.Ja sam odabrao Hrvatsku
i moje srce kuca za lijepu našu – rekao
nam je u telefonskom razgovoru Mladen
Bartulović, koji se uskoro sprema posjetiti
familiju u Kaknju i obići rodne Bradaše,
kojih se gotovo i ne sjeća.
Slično razmišlja i devetnaestogodišnji
Dejan Lovren, koji prvu prvenstvenu
stanku želi iskoristiti za posjet Kraljevoj
Sutjesci i baki Finki, koja s ponosom priča
o svom nadarenom unuku i ne propušta ni
jedan TV prijenos utakmica Dinama, čiji
dres nosi njezin unuk.
Napisao Mato Komšo
 Zdravlje i čvarci, slanina, krvavice, kobasice, peke, plećke, šunke i pršuti

Trihineloza
Približava se vrijeme svinjokolje, a s njim i povećana opasnost
od trihineloze. Premda ne postoji njezino izrazito sezonsko
kretanje, ova bolest se ipak češće javlja u jesen i zimu, u vrijeme
individualnog klanja domaćih svinja, koje često ne podliježe
veterinarskoj kontroli. Osim toga, tada je u prehrani povećana opasnost koja vreba
količina dimljenog mesa i suhomesnatih proizvoda. iz nepregledanoga
Napisao prim. dr. Željko Martinović svinjskog mesa
U zadnjih desetak godina ova bolest je spolno sazrijevaju, razmnožavaju se i Za potvrdu dijagnoze najčešće se
učestalija u odnosu na prije ratno vrijeme polažu nove larve, što traje prosječno koristi pozitivan nalaz trihineloskopije
i postaje sve važniji epidemiološki oko šest tjedana i odgovara crijevnoj fazi ostataka konzumiranog mesa i mesnih
problem. Nema pouzdanog lijeka za ovo bolesti. U ovom stadiju bolesti javljaju se prerađevina.
oboljenje, posebice u stadiju začahurenja mučnina, povraćanje, proljevi ili zatvori
i zakrečenja parazita. Stoga je smrtnost te bolovi u trbuhu praćeni znojenjem, a Bolest se može spriječiti
od ovog oboljenja vrlo promjenjiva i tegobe nastaju kao posljedica mehaničkog
kreće se u rasponu od 0 do 35% oboljelih. i toksičnog oštećenja sluznice crijeva. Najbolja mjera prevencije je veterinarsko-
Najbolja je mjera prevencije veterinarski Manji dio larvi biva odstranjen stolicom, sanitarni nadzor. Obzirom na činjenicu da
nadzor i pregled mesa trihineloskopijom a najveći dio putem limfe dospijeva u su pacovi najvažniji prenosioci trihinele
u klaonicama, odnosno kod individualnih krvotok, odakle prodiru u druga tkiva, na domaće životinje, neophodne su
proizvođača i, posebice, domaćinstava. posebice mišiće dobro opskrbljene krvnim stalne i sustavne mjere deratizacije
žilama (dijafragma, muskulatura rebara, objekata u kojima se gaje svinje. Svinje
jezika, očiju i dr.). Ovaj stadij bolesti se ne smiju hraniti nepregledanim
Uzročnik trihineloze praćen je povišenom temperaturom, ostatcima svinjskog mesa. Obavezna
otokom lica i očnih kapaka, bolovima u je trihineloskopija u klaonicama
Uzročnik ove bolesti je trihinela mišićima i povišenim brojem eozinofilnih i kod klanja svinja individualnih
(Trichinella spiralis), vrlo malen parazit leukocita. U masivnoj invaziji larvi domaćinstava, kao i kod odstrijeljenih
koji cio životni ciklus provede u jednom dolazi do promjenama na plućima, srcu divljih životinja koje se koriste u ljudskoj
domaćinu. Trihineloza je bolest životinja i živčanom sustavu, što može dovesti ishrani. Osim veterinarsko-sanitarnog
(zoonoza), koja ponekad prelazi na i do smrti zbog komplikacija kao što nadzora neophodno je i profilaktičko
čovjeka. Prirodni rezervoar ovog parazita su toksično oštećenje srčanog mišića i uništavanje larvi trihinele u mesu naglim
su životinje: domaće (pitoma svinja, pas, njegovo popuštanje, upala pluća, upala zamrzavanjem na temperaturi između
mačka) i divlje životinje (divlja svinja, moždane ovojnice i moždani udar. -40°C i -70°C. Pri termičkoj obradi hrane,
štakor, vuk, medvjed i druge), a glavni ravnomjerno dostignuta temperatura od
izvor zaraze za čovjeka je zaraženo meso Ako bolest ne završi smrtnim ishodom, 80°C uništava larve trihinele.
28 domaće svinje. Svinje se zaraze jedući nakon šest tjedana dolazi do umnožavanja
zaražene štakore, lisičje meso ili ostatke vezivnog tkiva, smirivanja upalnog
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

zaraženog svinjskog mesa u klaonicama. procesa i učahurenja potpuno razvijenih

Sporedni izvor zaraze može biti meso larvi. Oko njih se, nakon nekoliko mjeseci,
divlje svinje, medvjeda, lisice. Do zaraze stvaraju zakrečenja u kojima larve mogu
dolazi pri konzumiranju nedovoljno ostati žive i zarazne i nekoliko desetljeća.
kuhanog, slabo pečenog i soljenog Ovaj stadij bolesti označava se kao
svinjskog mesa, napose kobasica ili šunke. rekonvalescencija, a praćen je bolovima
u mišićima, smetnjama vida, srčanim
Poslije trihineloze ne stvara se prirodna
otpornost (imunitet), tako da je moguća tegobama i glavoboljama.
ponovna zaraza i nastanak oboljenja.
Dijagnoza trihineloze postavlja se
na temelju kliničke slike bolesti,
Razvoj oboljenja anamnestičkih i epidemioloških podataka
(više oboljelih sa sličnim tegobama).
Nakon konzumiranja zaraženog mesa, Važan znak bolesti je karakterističan
na njega djeluje želudačni sok, koji ga nalaz u krvnoj slici visoke eozinofilije.
razgrađuje i iz njega oslobađa larve Specifična dijagnostika temelji se
parazita koje se nastanjuju u tankom na dokazu parazita i imunološkog
crijevu domaćina. Nakon 3-4 dana ono odgovora različitim metodama.
Važne činjenice
o kojima trebate voditi
računa:
- Obvezno veterinarski pregledajte meso
- Obvezno izvršite deratizaciju
- Soljenje, dimljenje i sušenje mesa nisu
učinkoviti načini uništavanja
parazita u mesu
- U slučaju pojave simptoma od strane
probavnog trakta nakon konzumiranja
svinjskog mesa ili mesa divljači,
obvezan je liječnički pregled
- Nema pouzdanog lijeka za ovu bolest,
a najbolji lijek je prevencija.
 Jedan dan u Kraljevoj Sutjesci očima jedne strankinje:
Nevjerojatno i lijepo
Napisala: Ester Skotovič
Prošle je godine na Odsjeku
za kroatisitiku i slavistiku
Filozofskog fakulteta
Sveučilištu u Pečuhu s
temom Prošlost i sadašnjost
bosanskih franjevaca
diplomirala mlada Mađarica
Ester Skotovič. Građu za
diplomski rad skupljala je
prije nekoliko godina i u
Kraljevoj Sutjesci, a svoj
doživljaj našeg stolnog
mjesta opisala je u uvodu
u X. poglavlje „Sadašnjost
bosanskih franjevaca“, koje
ovdje donosimo.
Za vrijeme studija, dok sam slušala
predavanje o franjevcima, sve mi se to
činilo dalekim. Naravno, bila sam svjesna
da franjevci još uvijek djeluju, ali ipak...
Kada sam odlučila pisati o bosanskim
franjevcima, htjela sam se uvjeriti kako
oni žive danas u 21. stoljeću. U rujnu
i studenome 2005. otputovala sam u
Bosnu i Hercegovinu. Smatrala sam da
trebam neko vrijeme boraviti u Bosni, u
zemlji u kojoj djeluju bosanski franjevci.
Okolina se ne može odvojiti od njihove
povijesti. Htjela sam se bolje upoznati s
tim krajem da bih o njemu mogla napisati
što stvarniju sliku.
Mada mi nije bilo prvo putovanje u
Bosnu, stekla sam puno novih iskustava i
naučila mnogo toga što prije nisam znala.
Prošetala sam nekoliko puta i ulicama
Kraljeve Sutjeske. Porazgovarala sam
s mještanima, koji su bili vrlo otvoreni,
susretljivi i ljubazni. Primali su me u
goste, zvali na piće i kolače dok smo
vodili opuštene razgovore. Ni iz jedne
kuće nisam mogla otići a da me ne
počaste barem kavom. S nekima sam i
danas u kontaktu.
Neko vrijeme sam provela i u samostanu
u Kraljevoj Sutjesci. Istraživala sam i
skupljala podatke te se upoznavala sa
svakodnevicom tamošnjih franjevaca.
Na kraju ceste koja vodi preko gradića
na obali rječice Trstionice nalazi se
samostan okružen divljom prirodom.
Oko njega vlada mir i tišina. Sve je to
bilo nevjerojatno, kao neka fikcija, ali
istovremeno stvarno i zastrašujuće lijepo.
Takav okoliš može se naći samo u Bosni. I
sama zgrada je dostojanstvena. Upoznala
sam se sa nekima od fratara. Svi su mi
rado pomogli i stavili mi na raspolaganje
sve podatke. Više puta sam obišla muzej
i knjižnicu, čitala i proučavala knjige u
samostanskoj prostoriji gdje je bilo sve
tiho, samo se kroz otvoren prozor čulo
skakutanje vode s kamena na kamen u
riječnom koritu.
Gvardijan samostana fra Vjeko Tomić
omogućio mi je da pratim njegov rad
dok je na službi. U Sutjesci je bilo
prohladno zimsko vrijeme kada smo
krenuli na put. Nakon brojnih posjeta u
gradiću, otišli smo u župu Vareš da bismo
s tamošnjim fratrima krenuli dalje na
sprovod u mjesto Vijaka. U Varešu sam
upoznala fra Berislava Kalfića, koji mi je
na putu pričao o svojim uspomenama na
Bleiburgu, kamo je bio odveden kada je
imao 18 godina. Pošto smo išli sve više i
više u planine, u mjestu Vijaka već je bilo
snijega. Nakon male užine i pića krenuli
smo dalje na pokop u jedno malo mjesto
među vrhovima planine Zvijezde. Kako
smo se približavali, snijeg je bio sve
dublji. Sreća mi je bila što mi je fra Vjeko
preporučio da se toplo obučem i ponesem
prikladnu zimsku obuću. Kada smo izašli
iz vozila, već mi je bilo jasno zašto. Na
malim stazama jedva sam mogla hodati
od snijega, ali takve okolnosti mještanima
nisu izgledale nimalo neobično. Samo
pješice se moglo ići na groblje koje je
bilo na brdu pa sam stajala na strmini.
Nakon što su fratri završili obred, na putu
do auta potpuno sam se smrzla.
Povratak u Vareš zasnježenom planinskom
cestom po mraku, dok je na radiju svirala
opera, bilo je istodobno zastrašujuće i 29
predivno iskustvo. Sretna sam što sam
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com
imala priliku učestvovati u događajima
toga dana i što sam stekla lijepe uspomene
koje nikada neću zaboraviti.
 Poštovana urednice!
Hodočastila sam u Kraljevu Sutjesku u
organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda
župe Široki Brijeg, u prigodi obljetnice
smrti kraljice Katarine, u nedjelju 26.
listopada.
Toga dana snažno sam doživjela
franjevačku i kraljičinu Bosnu. Živo sam
osjećala stoljeća nemirnih vremena koja su
Bosnom prohujala. Pojava osobe fra Petra
Anđelovića, visoke i uspravne, u prepunoj
crkvi Ivana Krstitelja, u mojim je očima
predstavljala takvu Bosnu, iscrpljenu, ali
ponosnu i nesalomivu.
Mnogo je snažnih poruka toga dana
izrečeno o kraljici Katarini. U godini smo
kada se slavi 800. obljetnica uspostave
Franjevačkog reda. Završna proslava bit
će kod nas, na Čerigaju (Široki Brijeg), 7.
listopada 2009. Naše bratstvo FSR-a već
Sretne blagdane
je u pripremama da dočeka hodočasnike,
fra Petra Anđelovića i njegovu Bosnu. i uspješnu Novu 2009 .
Kao i toliko puta do sada, franjevačka
Bosna pohodit ću istu takvu franjevačku
Hercegovinu i preko Kedžare se spustiti na
Čerigaj – od oltara domovine u Kraljevoj
Sutjesci prema Čerigaju, kolijevci
hercegovačkih franjevaca, da slavimo naše
mečenike, svjedoke vjere. Dobrodošli!
Zdravka Soldo, Široki Brijeg

30
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

Čari globalnog zatopljenja

Ako je suditi po snijegu koji je u bijelo zamotao čitav naš kraj,
globalno zatopljenje će još malo pričekati.
20 do 30 centimetara novog snijega i nestanak električne energije
od Čatića do Kraljeve Sutjeske te otežano prometovanje cestama
u vršnim selima, prvi su rezultati zahlađenja vremena i snježnih
oborina koje su pogodile naš kraj u utorak navečer i noć s utorka na
srijedu. 26. studeni, 2008.
 OPRAVKA SITNE POLJOPRIVREDNE
MEHANIZACIJE, MOTORNIH PILA,
TRAKTORA
PREDRAG MARČIĆ
Granitzstr. 47 13189 Berlin

Tel: 0049 (0)30 470 34 285

Fax: 0049 (0)30 922 50 126
Mob. 0049 (0)179 321 99 33
E-mail: bp.marcic@arcor.de

Radionica
Visoko - Muhašinovići
Tel: 032 740 201

Djelokrug poslova:
- akustična i suha gradnja
- keramičarski radovi
- molerski radovi SERVIS
- zidarski radovi
- podne podloge
- nadgledanje radova

PROFIL aluplast NJEMAČKA - STAKLO TERMIČKO 31

Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com

PVC STOLARIJA GARAŽNA VRATA

OSTAKLJIVANJE BALKONA
BALKONSKE OGRADE

Čatići
PROZORSKE KLUPICE

IDEAL d.o.o
Zgošća b.b. 72 240 KAKANJ
www.idealpvc.ba e-mail:idealpvc@bih.net.ba
Samostalna Telefon: Tel/fax: 032 556 927 Mob: 061 262 069 ; 061 361 797
trgovinska 032 775 301
radnja MONTIRAMO PO CIJELOJ BiH,
HRVATSKOJ, SRBIJI I CRNOJ GORI
 32
Sutješki vjesnik, broj 28. www.kraljeva-sutjeska.com