 rana je prekid kože ili sluznice s gubitkom tkiva ili bez njega i prekidom krvnih i

limfnih žila izazvan traumom ili kirurškim nožem tijekom operacije

 može nastati djelovanjem raznih čimbenika: mehanički, termički, kemijski,
električni, biološki, kombinirani
 prema načinu nastanka: operacijske, ratne, slučajne, kombinirane, primarno
inficirane, termičke, kemijske i kronične rane
 operacijska rana: nastala pomoću vrlo oštrog sječiva od strane
visokoobrazovanog stručnjaka i prema unaprijed određenom planu u svrhu
liječenja, u aseptičnim uvjetima, glatki, vitalni i dobro vaskularizirani rubovi
 ratne rane: dijele se prema težini; lake, srednje teške, teške, smrtonosne
 slučajne rane: otvorene rane s prekidom kontinuiteta kože i zatvorene
ozljede, koža i sluznica intaktni
 otvorene rane: ubodna rana, rezna rana, razrezotina, ugrizna, eksplozivna
rana, gnječna i razderana rana, ogrebotina
 zatvorene rane: pad, tupi ili tvrdi predmet, na koži se ne vidi rana ili se uočava
manja ogrebotina ili nagnječenje, termičke, kemijske, kronične rane i
smrzotine
 primerna obrada rane: Friedrichova obrada rane, ekscizija rubova ozljeđene
kože i oštećenih dijelovima potkožnog tkiva, odstranjenje krvih ugrušaka i
stranih tijela, hemostaza, primarno i sterilno šivanje
 odgođeni primarni šav: odgoda zatvaranja rane šivanjem u situacijama kad
je prošlo više od 8 – 12 sati od traume te kada se sumnja na povećanu
kontaminaciju traumatiziranog tkiva, zatvaranje ili šivanje rane moglo bi
pogodovati razvoju infekcije rane, rana se prati 48 – 72 sata i ukoliko nema
znakova infekcije, rana se zatvara šivanjem po slojevima
 sekundarni šav: zatvaranje inficirane rane nakon što je izliječena lokalna
infekcija rane, sekrecija je sve manja, svježe granulacije, ekscidiraju se rubovi
rane, rana se zatvara pojedinačnim šavovima, stavljaju se između 1. i 2.
tjedna
 dehiscencija - razdvajanje rubova rane
 disrupcija - razdvajanje svih slojeva rane
 cijeljenje rane: normalan odgovor organizma na ozljedu, započinje
neposredno nakon prekida integriteta kože, proces koji nastaje nakon
oštećenja normalnog tkivnog integriteta bez obzira na to je li tkivo rastrgano ili
samo kemijski promijenjeno, ono slijedi nakon većih promjena u mikrookolici
tkiva pri čemu se oštećeno tkivo uklanja i zamjenjuje reparacijskim
mezenhimnim (vezivnim) tkivo
 4. faze cijeljenja rane: 1. hemostaza 2. upalna faza 3. proliferativna faza 4.
remodelacija
 način cijeljena: primarno i sekundarno
 primarno cijeljenje rane: stijenke rane su priljubljene, nema bolova, tjelesna
temperatura nije povišena, nema iscjetka, rana cijeli između 7. i 10. dana
stvaranjem epidermisa na mjestu spojenih rubova rane
 sekundarno cijrljenje rane: rane koje nisu primarno obrađene ili inficirane
kirurške rane, rubovi rane razmaknuti, gnojni iscjedak, bol, povišena tjelesna
temperatura, cijeli ožiljkom nakon dužeg vremena

 drenaža: postupak kojim se pomoću drena, sonde ili katetera omogućuje

odstranjivanje krvi, sekreta i raspadnih produkata iz kirurške rane i tjelesnih
šupljina, koji otežavaju cijeljenje operacijske rane, pridonosi sljepljivanju
rubova rane
 dren: gumene trake (lašvice), gumene ili plastične cijevi različite debljine s
jednim ili više otvora sa strane, gumene trake s uloženom sterilnom gazom
(tzv. Penroseov ili cigaretni dren)
 indikacije drenaže: apscesi, flegmone, inficirane rane, inficirane tjelesne
šupljine, primarno obrađene kirurške rane s većom količinom seruma
(mastektomije…), ozljede prsnog koša (pneumotoraks, hematotoraks,
pleuralni empijem, operacije srca…), drenaža trbušne šupljine
 otvorena drenaža: npr. Penrosa drenaža
 zatvorena drenaža: drenaža prsišta i abdominalne drenaže
 aktivna drenaža: usisna, može se postaviti svugdje, održava okolicu rane
suhom, manje infekcija, negativna strana – jak tlak može oštetiti tkivo, npr.
Redon dren, drenaža toraxa
 pasivna drenaža: bez potiska – pritiska tlaka, npr. nazogastrična sonda,
urinarni kateter, abdominalni dren, T-dren, Penrose dren
 penrose dren: npr. drenaža nakon abdominalnih operacija, kolecistektomija,
nema „medija” za prikupljanje sadržaja
 t - dren: strukture hepatobilijarnog trakta, odvođenje žuči, injiciranje
kontrasnog sredstva (kolangiografija), granulacijsko tkivo kao izolator, može
se odstraniti nakon 8-10 dana, povlačenje unutar 48 sati od postavljanja –
bilijarni peritonitis
 redon dren: plastična cijev s mnogo rupica na jednom kraju cijevi, drenaža
pomoću boce s niskim negativnim tlakom
 zatvorena protočna drenaža: kirurške infekcije, duboke rane, osteomijelitičke
šupljine, empijemi velikih zglobnih šupljina
 drenaža po bulauu: drenaža prsišta, zakon spojenih posuda, koliko tekućine
uđe u bocu, toliko zraka iz nje izađe, KLEMANJE
 štetnosti retencije drenažnog sadržaja: pritišće okolne organe i tkivo i priječi
cijeljenje, pogoduje razmnožavanju mikroorganizama i razvoju infekcije,
 uzrokuje podražaj tkiva ili tkivnu nekrozu, odiže kožni režanj – ugrožena
cirkulacija, nastaje nekroza
 zadaće sestre kod drenaže: pripremiti pribor za drenažu, staviti bolesnika u
odgovarajući položaj, kontrolirati drenažu (koljeno), promatrati, mjeriti i bilježiti
SVAKI SAT količinu i izgled drenažnog sadržaja, promatrati vanjski izgled,
promatrati, mjeriti i bilježiti vitalne znakove, kontrolirati zavoje, poticati
bolesnika na ustajanje, osigurati trapez, poštivati pravila asepse

 dekubitus “ograničeno oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva nastalo uslijed

dugotrajnog pritiska”, incidencija: 2,7%-29%=hospitalizirani bolesnici, 33%-JIL,
60%- stariji s prijelomom u području kuka ili zdjelice
 2/3 u bolesnika starijih od 70 godina, 1/3 bolesnici s neurološkim bolestima,
traumatizirani bolesnici, 46% sacrum, 26% glutealna i ishijalna regija, 15%
donji ekstremiteti, 15% ostale regije, “Dekubitus je promjena na koži
bolesnika”-NE!!
 Pritisak - lokalna ishemija tkiva
 3 vrste sila: pritisak, trenje i smicanje
 Pritisak = direktan statički pritisak na tkivo
 Trenje = sila koja nastaje između kože i podloge (npr. plahte)
 Smicanje = sile koje nastaju između različitih slojeva tkiva (potkožno tkivo-
mišić-kost)
 Sve 3 sile djeluju u isto vrijeme
 Lokalna ishemija - ireverzibilna oštećenja tkiva, nastanak kroničnih promjena
koje se protežu u različite dubine ovisno o dužini trajanja pritiska.
 Pritisak na meka tkiva - lokalna hipoksija tkiva (kompresija kapilara i
smanjivanje lokalnog protoka krvi)
 Normalan kapilarni pritisak 12-32mmHg
 Svaki pritisak veći od 32mmHg dovodi do ishemije.
 Smanjenje protoka krvi - smanjen dovod kisika - redukcija ili blokiranje
nutritivne snabdjevenosti tkiva.
 Nakupljanje otpadnih produkata metabolizma u stanicama - lokalna promjena
pH - vazodilatacija i nakupljanje medijatora upale.
 Vazodilatacija i pojačana eksudacija stanica i plazme u međustanični prostor -
edem - pritisak na krvne žile - odumiranje tkiva, nekroza, dekubitalni ulkus.
 Promjene kože i dubljih struktura nastaju već nakon 2h neprekidnog pritiska.
 Što je pritisak veći potrebno je manje vremena za razvoj dekubitusa
 Pritisak od 500mmHg dovodi do dekubitusa za 2h, a od 100mmHg za 10h
 Klasifikacije dekubitusa : I stupanj, II stupanj, III stupanj, IV stupanj,
neklasificirani stupanj i suspektna lezija dubokih tkiva
 I stupanj: Koža je intaktna, nastaje unutar 24h nakon oslobađanja pritiska,
područje može biti bolno, tvrdo, meko, lokalno povišene temperature ili niže
temperature od okolne kože (usporediti sa suprotnom stranom), crvenilo kože
 na pritisak blijedi, nakon nekoliko sekundi bljedilo nestaje. (Ako ne
nestaje???), indikacija-rizični bolesnik-prevencija!
 II stupanj: Djelomičan gubitak kože, zahvaćeni epidermis i dermis, na koži
vidljivi mjehurići ispunjeni seroznim ili serozno-sukrvavim tekućim sadržajem,
otvoreni plitki ulkusi-bezbolni (ako je bol prisutna-dublje ištećenje tkiva)
 III stupanj: Kompletan gubitak kože, širenje defekta u potkožno tkivo, lezija
može ići do mišićne mase, ulkus s vidljivim potkožnim tkivom (tunel), nekroza
subkutnog tkiva, infekcija-česta pojava, brz napredak
 IV stupanj: Gubitak kože i potkožnog tkiva, zahvaćeni su i mišići, tetive,
zglobovi i kosti, destrukcija kostiju, osteitis, dno ulkusa: mišići i kosti, nekroze i
fibrinske naslage, često se na koži vidi kao manji defekt kože ispod kojeg se
nalazi veliko područje destruiranog tkiva
 Neklasificirani stupanj: Dno ispunjeno nekrozom i fibrinskim naslagama koje
mogu prikriti dubinu ulkusa te tako onemogučiti klasifikaciju (radi li se o III. ili
IV. stupnju), klasifikacija je moguća kada se otklone sve nekroze i fibrinske
naslage
 Suspektna lezija dubokih struktura: Ako na koži postoji ljubičasta ili smeđe
lokalizirana regija intaktne kože, ili mjehur ispunjen krvavim sadržajem-dublja
oštećenja tkiva, područje je bolno, osjetljivo, toplije ili hladnije od okoline

 Braden skala: Procjenjuje stanje šest čimbenika rizika: osjetna percepcija -

kompletno ograničenje, značajno ograničenje, laki stupanj ograničenja, bez
oštećenja, vlažnost - koža stalno vlažna, koža često vlažna, koža povremeno
vlažna, koža rijetko vlažna, stupanj fizičke aktivnosti - u postelji, u stolici,
povremeno hoda, često hoda, mobilnost - potpuno nepokretan, značajno
ograničenje, laki stupanj ograničenja, nema ograničenja, prehrana - značajno
slaba, značajni stupanj neadekvatnosti, adekvatna, odlična, trenje i sile vlaka -
prisutni problemi, potencijalni problemi, nema problema - RASPON BODOVA
kreće se od 6 do 23. , manji broj bodova predstavlja veći stupanj rizika za
nastanak dekubitusa,19-23 nema rizika, 15-18 prisutan rizik, 13-14 umjeren
rizik, 10-12 visoki rizik, 9 i manje vrlo visoki rizik
 knoll skala: Činitelji - opće stanje, mentalno stanje, aktivnost, pokretljivost,
inkontinencija, peroralna prehrana, peroralna tekućina, predisponirajuće
bolesti, 4 stupnja (0-3), 0-33, veći broj bodova = veći rizik
 norton skala: ČINITELJI: tjelesno stanje, mentalno stanje, kretanje/aktivnost,
pokretljivost, inkontinencija, 1-4 bodovi, Manji broj bodova=veći rizik nastanka
dekubitusa, 18-20 bodova: minimalan rizik, 15-17 bodova: osrednji rizik, 4-14
bodova: veliki rizik
 prevencija tlačnog vrijeda: Najvažnija u borbi protiv dekubitusa, bitno utječe
na broj bolesnika s dekubitusom, prvi korak-identifikacija bolesnika s
visokim rizikom za nastanak dekubitusa, preventivne mjere: aktivni
postupci s bolesnikom, lokalni postupci, primjena određenih pomagala.
 Identifikacija bolesnika s visokim rizikom za nastanak dekubitusa: unutar
24h od prijema u bolnicu, promatranje kože na predilekcijskim mjestima, skale
za procjenu rizika za dekubitus, procjena kapilarnog punjenja: pritisnuti na
mjestu očekivanog mjesta dekubitusa i pratiti promjenu boje kože na početnu,
procijeniti vlažnost i temperaturu kože, uočiti eventualna oštećenja, palpacija
perifernih pulzacija  cirkulacija
 Ako je rezultat procjene VISOK RIZIK ZA NASTANAK DEKUBITUSA
primjenjujemo PREVENTIVNE MJERE za svakog bolesnika individualno!
 Adekvatna pomagala: Antidekubitalni kreveti, antidekubitalni madraci,
antidekubitalni jastuci, Funkcija: rasporediti težinu tijela na veću površinu i
omogućiti slobodan protok zraka između tijela i podloge (madraca)
 Promjena položaja: Cilj-smanjenje trajanja pritiska, učestalost: individualna
(tolerancija tkiva, stanje svijesti, stupanj pokretljivosti, opće stanje, stanje kože
na predilekcionim mjestima), teži i nepokretni bolesnici: promjena položaja/2h
cca 30°
 Urin i fekalna inkontinencija: Adekvatna evakuacija urina i stolice,
sprečavanje vlaženja kože sekretima i bakterijama, kateteri, pelene, stome,
kateterizacija mokraćnog mjehura nije UVIJEK mjera prevencije dekubitusa
kod urinarne inkontinencije
 Nutricija i hidracija: Adekvatna nutricija i hidratacija, kalorije (kalorijska
vrijednost hrane 1800 kcal/dan), proteini (visokoproteinska prehrana), nutritivni
suplementi, vitamini i minerali (A, E, C, cink i selen), tekućina (najmanje 1,5
l/dan)
 Njega kože: redovita (kod inkontinentnih bolesnika najmanje 2x dnevno, te
njega genitalnog područja po potrebi više puta tijekom dana), planska
(osigurati dovoljno vremena i osoblja ovisno o stanju bolesnika), individualna
(prilagoditi navikama bolesnika, prema procjeni stanja kože)
 Pranje blagim sredstvima, pH neutralni sapun, mlaka voda, kožu posušiti
tapkanjem mekim ručnikom, izbjegavati masaže alkoholnim preparatima,
blaga masaža hidratantnom kremom ili losionom bez ulja.
 Njega ležećih bolesnika: Smanjenje pritiska!, ležanje na boku - jastuk
između koljena, ležanje na leđima - jastuk ispod peta i laktova, ležanje na
leđima: ne stavljati jastuk ispod koljena-opterećenje peta!, ne povlačiti
bolesnika po krevetu, promjena položaja svakih 1-2h/individualno, krevet bez
stranih predmeta, ne podizati uzglavlje zaviše od 30°-pritisak na donji dio tijela!,
provjera stanja kože-predilekcijska mjesta/svaki dan, održavati kožu suhom,
redovita promjena posteljine i donjeg rublja, posteljno i osobno rublje bez
nabora, svakodnevna fizikalna terapija
 Edukacija: edukacija bolesnika, obitelji ili skrbnika o načinima prevencije
dekubitusa, poticati na postavljanje pitanja i odgovarati na ista
 Liječenje dekubitusa: konzervativno, kirurško, multidisciplinarno
 Konzervativno: Sprečavanje nastanka  prvi oblik liječenja, ako postoji 
smanjivanje ili potpuno odstranjenje uzroka  preraspodjela opterećenja,
visoke higijenske mjere, bris rane, mikrobiološka analiza, redovita i pravilna
prehrana, dovoljna količina bjelančevina, vitamina (vit A i C), elemenata koji
 sudjeluju u transportu kisika (cink, željezo, bakar), stalna kontrola infekcije,
redovita dezinfekcija okoline rane antiseptikom, opće mjere, primjena različitih
obloga i lokalnih lijekova, UZV terapija, Vac terapija
 Liječenje I. stupnja: mjere rasterećenja i povećani unos vitamina C, tekućina i
proteina
 Liječenje II. stupnja: hidrokoloidne obloge, pjene, silikonske obloge, mjere
rasterećenja, njega okolne kože
 Liječenja III. i IV. stupnja: kirurška nekrektomija,liječenje antibioticima, intenzivnija
skrb, njega okolne kože
 Potporne obloge: HIDROKOLOIDI – obloge koje zadržavaju sekret i apsorbiraju,
HIDROGELOVI – obloge koje stvaraju dodatnu vlagu, ALGINATI I HIDROFIBER,
PJENE – apsorbiraju višak vlage s rane
 Opća pravila u primjeni obloga: Samoljepljive obloge- veće od rane 2-3cm,
obloge koje nisu samoljepljive- apliciranje u veličini rane, kaviteti-ispunjeni
hidrokoloidnim puderom, pastom, hidrogelom, alginatom ili mekani hidropolimer.
 Obloge po strukturi: hidrogelovi, gaze impregnirane hidrogelom, sredstva za
mjerenje, transparentni filmovi, alginati, kolageni, kompresivni oblozi, enzimatski
preparati za čišćenje, poliuretanske pjene, faktori rasta, hidrokoloidi
 Hidrokoloidi: samoljepljivi oblozi, prekriveni poliuretanskim filmom, sadrže želatinu i
pectin, za rane sa slabom i srednjom sekrecijom, NE za inficirane rane, kontakt s
ranom-gel žuto-smećkaste boje-optimalni uvjeti za cijeljenje, neishranjena okolina
defekta-povećanje ulkusa, procjena vremena za promjenu obloge
 Postupak s hidrokoloidima: oprati ranu sterilnom fiziološkom otopinom, posušiti,
mjenjanje-kada gel procuri s rubova, 2-3x tjedno/7 dana
 Prednosti hidrokoloida: ugodan, smanjuje bolnost, bezbolna previjanja, različiti
oblici i debljine, vodootporan
 Nedostatci hidrokoloida: miris, sekrecija – maceracija
 hidrogel: Netopivi polimer koji je hidrofilan i ima sposobnost apsorpcije tekućine.,
razlikuju se po strukturi, osiguravaju apsorpciju i debridman nekrotičnog ili fibrinskog
tkiva ispod obloga, INDIKACIJA: rane s minimalnom sekrecijom ili rane bez
eksudata, nekrotično tkivo
 postupak s hidrogelom: Način primjene: direktno u ranu, pokrivanje oblogom,
ispiranje rane fiziološkom otopinom, PRIMARNI OBLOG
 prednosti hidrogela: efikasan u debridmanu rane, smanjuje stvaranje fibrinskih
naslaga
 nedostatci hidrogela: zahtjeva sekundarni oblog, nisu previše apsorptivni,
mogućnost maceracije okolne kože
 alginati, hidrofiber: prirodna, primarna, mekana pokrivala za rane, visok kapacitet
upijanja, napravljeni na bazi morskih algi, Indikacije: rane sa umjerenim i jakim
eksudatom, inficirane rane, Kontraindikacija: suhe rane (primjena na suhe rane-
nakapati na oblogu par kapi sterilne fiziološke otopine), različite veličine i oblici
(pločice, trake)
 prednosti alginata: KONTROLA SEKRECIJE, MANJI BROJ PREVIJANJA, NE
LIJEPI SE ZA RANU, UBRZAVA CJELJENJE, ATRAUMATSKO PREVIJANJE,
VISOKA SPOSOBNOST APSORPCIJE, HEMOSTATSKI UČINAK
 nedostatci alginata: zahtjeva sekundarni oblog
 srebro: Vrlo učinkovita antimikrobna supstancija, uništava viruse, gljivice i bakterije
rezistentne na antibiotike (MRSA), srebro se nakon aplikacije počinje otpuštati u ranu
 za 30 min te ga ima dovoljno za 7 dana, ioni srebra vežu se za membarnu
mikroorganizma te dovode do pucanja membrane, ulaskom u mikroorganizam vežu
se na proteine i uništavaju ih.
 Med: za liječenje inficiranih rana
 Pjene: Primarne ili sekundarne obloge napravljene od poliuteranske pjene koje su
karakterizirane visokim kapacitetima upijanja, mogu biti jednoslojne ili višeslojne s
ljepljivim rubovima ili bez njih, upijeni sadržaj iz rane ne može se istisnuti iz pjene.
 Prednosti obloga: Bolji učinak na patofiziološke procese cjeljenja od klasičnih
prijevoja, osiguravaju optimalnu vlažnu i toplu sredinu u rani, štite ranu od vanskih
utjecaja, sprečavaju širenje sekreta iz rane, skraćuju vrijeme cjeljenja, manje
previjanja, bolja kvaliteta života bolesnika, smanjeni ukupni troškovi liječenja rana

 Kirurški postupci u rješavanju dekubitusa: Direktno zatvaranje, Slobodni kožni

transplantati: tanke debljine kože (Thiersch), pune debljine kože (Krause-Wolfe),
Režnjevi: kožni, fasciokutani, miokutani, mišićni, Nekrektomija
 Direktno zatvaranje: najjednostavniji kirurški postupak, Indikacije: svi manji
dekubitusi čiji se rubovi, nakon što se koža podminira, mogu približiti i primarno
zatvoriti bez napetosti
 Thierschov kožni transplantat: debljine oko 0,3-0,4 mm, sastoji se od epidermisa i
gornjeg dijela dermisa, uzima se s donorne regije bolesnika (najčešće natkoljenice),
te se nakon u obliku mrežice postavlja na dekubitus
 Potrebni uvjeti za thierschov transplantat: uredne/čiste granulacije u području
dekubitusa, ne smije postojati infekcija, mora postojati dobra vaskularizacija, indiciran
je samo kod plitkih dekubitusa, rana zacijeli u razdoblju od 10-tak dana, ali se
opterećenje presatka mora izbjegavati daljnjih mjesec dana
 Kraus – wolf transplantat: Slobodni kožni transplantat pune debljine kože, sastoji
se od svih slojeva kože, Mjesta uzimanja: prepone, donji dio trbuha, manje osjetljiv
na kasnija opterećenja, bolji je krajnji estetski rezultat, ali češće dolazi do propadanja
transplantata, Indikacija: manji, površni dekubitusi
 Kožni režnjevi: koža i potkožno tkivo, imaju svoju vlastitu krvnu opskrbu, tri tipa
kožnih režnjeva (klizni, rotacijski i transpozicijski), Indikacija: veća masa mekog
tkiva za zatvaranje dekubitusa
 Postoperacijska skrb: Izbjegavati bilo kakvo oštećenje cirkulacije na mjestu
rekonstruktivnog zahvata, kao i direktan pritisak na tu regiju, opdgovarajući položaj
bolesnika ili adekvatni antidekubitalni krevet, izbjegavanje lokalnog pritiska 2-3
tjedna, povećan unos proteina i kalorija, lokalni tretman – kao svaka kirurška
neinficirana rana.

 Sestrinska skrb bolesnika s dijabetičkim stopalom: higijena stopala, terapija,

način života, prehrana
 Pregled stopala: Pregledati stopala između prstiju i od prstiju prema peti, pregledati
na koži prisustvo povreda, kalusa, žuljeva, ulceracija kao i drugih neuobičajenih
pojava, tražiti tanku, nježnu, sjajnu i bez dlaka kožu - znaci smanjene vaskularne
opskrbe, opipati temperaturu stopala (pretjerano topla i suha stopala), pregled
zadebljanja na noktima, uraslih noktiju, dužine noktiju i prisustva gljivičnih infekcija,
OBAVEZNO: pregledati taban  pomoću ogledala.
 Savjeti za njegu stopala: Svakodnevno pranje tekućim sapunom u mlakoj vodi
(temperatura vode ne niža od 37°C), brisati mekim ručnikom, bez trljanja, posebno
područje između prstiju, nokte rezati ravno, ne prekratko, ne udubljivati rubove niti
zaobljavati, ne koristiti kemijska sredstva za ukljanjanje laka sa noktiju, tvrdu kožu,
 kurje oči i urasle nokte treba obrađivati stručna osoba (liječnik, pediker), nanositi
hidratantne kreme na kožu, ali ne između prstiju (gljivice), raditi lagane vježbe stopala
(za cirkulaciju) – pomicati prste naprijed – natrag, kružni pokreti u skočnom zglobu)
 Prehrana: Educirati o važnosti pravilne prehrane, educirati o pripremi i sastavu
dijabetičke prehrane, osobe koje imaju razvijene loše prehrambene navike – poseban
oprez! naglašavati važnost pridržavanja dijabetičke prehrane, često ponavljati i dati
jasne pisane upute!
 Način života: Redovito provoditi: kontrolu glukoze u krvi, ketona u urinu, kontrole
dijabetologa, primjenu terapije, dnevnik samokontrole, regulirati tjelesnu težinu,
provoditi tjelovježbu (prilagođenu mogućnostima bolesnika), biti tjelesno aktivan

 Dijabetičko stopalo: Stopalo bolesnika koji boluje od dijabetesa s potencijalnim

rizikom niza patoloških posljedica, uključujući infekciju, ulceraciju povezanu s
neurološkim poremećajima, različitim stupnjem periferne vaskularne bolesti i/ili
metaboličkim komplikacijama dijabetesa na donjem ekstremitetu
 Sindrom dijabetičkog stopala: Sve patološke promjene na stopalu nastale kao
rezultat dijabetesa ili njegovih komplikacija
 Najčešći uzrok dijabetičkog stopala: promjena na velikim i malim krvnim žilama,
smanjena mogućnost prehrane tkiva, smanjena mogućnost obnavljanja oštećenja
stopala
 Kronično povišena razina glukoze u krvi uzrokuje oštećenje na krvnim žilama,
oštećene krvne žile uzrokuju oštećenje tkiva u stopalu zbog sporije cirkulacije.
 Čimbenici rizika: diabetes mellitus više od 10 godina, muški spol, pušenje, loša
edukacija za njegu stopala, neadekvatna obuća, loša regulacija glukoze,
kardiovaskularne, očne i bubrežne komplikacije, loša prehrana, ishemija, periferna
neuropatija
 Primarna prevencija dijabetičkog stopala: Ispituje pretpostavke, uvjete i uzroke
smanjenja obrambenih i reparatornih mehanizama stopala za opasnost nastanka
dijabetičkog stopala, utvrđuje načine kako ih izbjeći, uz identifikaciju osoba sa
šećernom bolesti koje imaju povećan rizik za nastanak dijabetičkog stopala,
pojačavanje prehrane, obrane i reparatornih procesa u stopalu, tjelesna aktivnost –
širenje krvnih žila, bolje korištenje kisika u mišićima, pretilost- opterećenje pojedinih
dijelova stopala, promjene u strukturi krvnih žila, pušenje – promjene na krvnim
žilama (suženje), kronične bolesti (hipertenzija, povećane masnoće u krvi…,
ateroskleroza krvnih žila), deformiteti stopala – slabija obrana stopala
 Sekundarna prevencija dijabetičkog stopala: ispituje vanjske uzroke koji bi mogli
ugroziti stopalo i nastoji spriječiti nastajanje lokalizirane ozljede ili infekcije,
Smanjivanje vanjskih povoda za oštećenje kože i razvoj ulkusa: grijanja ili hlađenja
stopala, ispravno rješavanje problema natisaka i skraćivanja noktiju, održavanje
higijene i pregled stopala, utvrđivanje najmanjih oštećenja kože stopala ili tragova
infekcije
 Tercijarna prevencija dijabetičkog stopala: Optimalnim liječenjem zaustaviti i
lokalizirati ozljedu i proces, zaustaviti razvoj daljnjih komplikacija već postojećeg
ulkusa, posebno sprečavanje ili umanjenje moguće amputacije stopala ili donjih
udova
 Neuropatija: Kronična hiperglikemija - gubitak funkcije živaca, 1.Motorna
neuropatija: deformitet stopala, povišen luk i kandžasti prsti (povećanje plantarnog
pritiska, kalus), 2.Autonomna neuropatija: gubitak funkcije znojnih i lojnih žlijezda
 (suha i ispucala koža), 2.Senzorna neuropatija: gubitak neurološke funkcije,
nedostatak boli, lažan osjećaj sigurnosti

 Liječenje dijabetičkog stopala je konzervativno i kirurško

 Konzervativno liječenja: cilj liječenja je zatvoriti ranu stopala u što kraćem roku, a
smanjenjem ponovnog javljanja ulkusa produljiti životni vijek visoko rizičnog stopala i
poboljšati ukupnu kvalitetu života oboljelog od dijabetesa
 Njega stopala: adekvatna ortopedska obuća (ulošci), cipela: mekana koža, trake sa
„čičkom”, ako postoji rana: ortoza za rasterećenje, potpazušne štake
 Standardni oblici previjanja: neinficirane - toaleta rane sterilnom 0,9% NaCl, toaleta
okolne kože, stavljanje na ranu ordinirane terapije, inficirane - dezinfekcija rane 3%
H2O2, ispiranje 0,9%-tnim NaCL, toaleta okolne kože, stavljanje na ranu ordinirane
terapije
 Previjanje suvremenim oblogama: pjene, alginati sa ili bez Ag, hidrogelovi i
hidrokoloidi
 Terapija negativnim tlakom: 3. i 4. stadij dijabetičkog stopala bez ishemije,
Priprema ulkusa: nekrektomija i debridman, Cilj: čisto i zdravo dno rane, prekrivena
kost
 Prevencija i liječenje infekcije: 50% bolesnika s dijabetesom razvije inficiranu ranu,
uzrok: loša higijena, slaba regulacija dijabetesa, Staphyloccocus aereus  najčešći
uzročnik infekcije, Oblici ovise o zahvaćenom mjestu: površinski celulitis, duboka
infekcija kože i mekog tkiva, akutni i kronični osteomijelitis
 Korekcija glukoze u krvi: redovite kontrole glukoze u krvi, pravilna primjena
propisane terapije, pravilna prehrana, tjelesna aktivnost
 Kirurško liječenje: nekrektomija, direktno zatvaranje rane, slobodni kožni
transplantat, amputacija
 Nekrektomija: osnova kirurškog liječenja, smanjuje se (odstranjuje) količina
nekrotičnog tkiva, te se stvara preduvjet za stabilizaciju bolesnika – regulaciju
glukoze u krvi
 Amputacija: Indikacije: gangrenozne promjene, Male amputacije: do razine
skočnog zgloba, uključujući skočni zglob, Velike amputacije: u području potkoljenice,
koljena i natkoljenice, Razina amputacije ovisi o: proširenosti promjene, potencijalu
zarastanja ostalog dijela ekstremiteta, rehabilitacijskim mogućnostima bolesnika


 Potkoljenični vrijed: KRONIČNA VENSKA INSUFICIJENCIJA → patološke promjene u

venama i tkivu, posljedica kronična venska hipertenzija,
 Oštećenje zaliska • Povišene vrijednosti venskog tlaka → dilatacija → varikoziteti. • Povišen
tlak → edemi, povećana propusnost kapilara, izlazak eritrocita i plazme u međustanični
prostor. • Promjene boje kože, ljuskasta koža, uništavanje tkiva
 Objašnjenje: Urednom cirkulacijom krv dolazi u periferne dijelove tijela, te se vraća prema
srcu, neke osobe imaju genetsko oštećenje venskog zalistka, kod njih oštećeni zalistak
sprječava krv, koja se iz stopala vraća prema srcu, da se punom količinom vrati, količina krvi
ostaje u venama potkoljenica te uzrokuje njihovo proširenje (varikozitete) i vensku
hipertenziju (povećan tlak u venama), povišen tlak uzrokuje povećanu propusnost kapilara, te
izlazak eritrocita i plazme u međustanični prostor i nastanak edema (otečene potkoljenice),
proširene vene uzrokuju pritisak na okolno tkivo i kapilare, te time smanjuju količinu kisika i
hranjivih tvari u tkivima što dovodi do uništavanja tkiva
 Čimbenici rizika potkoljeničnog vrijeda: spol – žene, dob, hormonske promjene (pubertet,
trudnoća, menopauza, upotreba oralnih kontraceptiva…), prekomjerna tjelesna težina,
poremećaji statike stopala, nedovoljna fizička aktivnost, zanimanja koja zahtijevaju stajanje,
kirurški zahvati na donjim ekstremitetima
 Podjela venskih ulkusa: 1.tipične venske ulceracije, 2. posttrombotske ulceracije, 3.
mješovite ulceracije



 najčešći uzroci nastanka potkoljeničnog vrijeda: INFEKCIJA, HIPOKSIJA TKIVA, PONOVLJENE

TRAUME, UGRIZI I UBODI INSEKATA, GENETSKI POREMEĆAJI, TERAPIJSKI POSTUPCI,
NEOPLASTIČNE BOLESTI

 prevencija zdravog stanovništva: izbjegavati dugotrajno stajanje ili sjedenje u istom

položaju, izbjegavati sjedenje s prekriženim nogama, izbjegavati nošenje visokih potpetica,
izbjegavati usku odjeću oko struka, prepona i gornjeg dijela natkoljenica, smanjiti
prekomjernu tjelesnu težinu, prestati pušiti, odmarati noge nekoliko puta dnevno (ležeći
položaj s podignutim nogama, 15min-1/2h)
 Prevencija bolesnika sa znakovima smetnje venske cirkulacije na donjim okrajinama:
skleroterapija, sistemska farmakoterapija, kompresijska terapija, kirurška terapija i fizikalna i
rehabilitacijska medicina
 Sistemska farmakoterapija: Farmakološkim putem smanjiti simptome i znakove koji se
razvijaju kao posljedica venske hipertenzije (venoaktivni lijekovi ), ajvažniji učinak
venoaktivnih lijekova je ciljano djelovanje na aktivaciju leukocita i njihovu interakciju sa
stanicama endotela do koje dolazi tijekom razvoja upalnih procesa u venama
 Skleroterapija: postupak kojim se namjerno oštećuje unutarnji sloj stijenke vene, primjena
sklerozantnog sredstva u proširene vene (samo u manje vene), uzrokuje upalu u stijenci vene,
upala uzrokuje fibrozu što venu zatvori i kroz nekoliko tjedana proširena vena nestane, nije
metoda kojom se liječi uzrok nastanka proširenih vena, njome ne možemo spriječiti nastanak
novih
 Kompresijska terapija: Izvodi se vanjski pritisak kompresivnim pomagalom na određeni dio
tijela s namjerom povećanja venskog ili limfnog protoka te smanjenja edema tkiva, ovisi o
pokretljivosti pacijenta, kod kompresivne terapije u ležećih bolesnika potrebno je primijeniti
niži tlak dok je kod uspravnog položaja i pokretnih bolesnika potreban veći vanjski tlak
 Kirurška terapija: operacija vena, flebektomija- tretman proširenih vena, primjena lokalne
anestezije u područje prosirene vene, pri čemu se prave mali rezovi (2 -3 mm) te se proširene
vene vade pomoću posebnih kukica
 Fizikalna i rehabilitacijska medicina: Cilj - postići što bolju pokretljivost gležnja i poboljšati
aktivnost mišićne crpke, te reducirati limfedem, medicinska gimnastika i samostalno
vježbanje kod kuće, sport i rekreacija, terapijski postupci
 Konzervativno liječenje potkoljeničnog ulkusa: kompresivna terapija, toaleta i čišćenje rane,
njega okolne kože, hiperbarična komora, terapija negativnim tlakom
 Kompresivna terapija: zlatni standard u liječenju potkoljeničnog ulkusa
 Toaleta i čišćenje rane: previjanje inficirane i neificirane rane
 Njega okolne kože: sprečavanje infekcije okolne kože, ublažavanje boli i svrbeža
 Hiperbarična komora: metoda liječenja spontanim i/ili asistiranim udisanjem 100%
medicinskog kisika na tlakovima većim od jednog bara, INDIKACIJE: ➢ korekcija hipoksije i
ishemije,smanjivanje edema već u ranijoj fazi, bez ulkusa; utjecaj na cijeljenje ulkusa.
smanjuje bol i edeme, poboljšava kvalitetu krvi, eliminira toksične metabolite ishemije i
hipoksije, poboljšava imunološki odgovor i učinkovitost antibiotika, smanjuje intenzitet
infekcija u rani, zaustavlja razvoj oštećenja tkiva, stvara optimalne uvjete za cijeljenje rana u
svim fazama, potiče rast tkiva, smanjuje formiranje ožiljaka
 Terapija negativnim tlakom: 100-125mmHg – odstranjenje sekreta iz rane, 40-80mmHg
kontrakcija rane, Spužva: jače stimulira stvaranje granulacija, izvrsno djeluje na kontrakciju
rane, ali se teže postavlja od gaze, Indikacija za primjenu spužve je akutna i kronična rana s
većim gubitkom tkiva, te postoperativne rane djelovanje - izolacija rane od okoline –
sprečavanje sekundarne infekcije, smanjuje potrebu za kirurškim intervencijama, kod
nepokretnih bolesnika bitno olakšana njega bolesnika, mehaničko smanjenje veličine rane,
kontrola upalnog procesa i infekcije, stvaranje idealnih uvjeta za cjeljenje rane, smanjeni
troškovi liječenja i skraćenje hospitalizacije, povećava lokalni protok krvi, smanjuje edem
rane i okolnog tkiva, odvodi višak sekreta iz rane – kontrola vlažnosti rane, stimulira stvaranje
granulacijskog tkiva, stimulira staničnuproliferaciju, odstranjuje devitalizirano tkivo iz rane,
neutralizira mirise iz rane, sprječava oštećivanje okolne kože
 Operativno liječenje: debridement i rekonstrukcijski postupci
 Debridement: postupak kojim se kronična rana “pretvara” u akutnu ranu; odstranjenjem
nekrotičnog tkiva smanjuje je infektivna doza bakterija, odstranjuje tkivo koje predstavlja
barijeru cijeljenju i pojavi granulacijskog tkiva, odstranjuje se mrtva koža, ponekad dio mišića
i kost
 Mehanički debridement: Previjanje suhom ili natopljenom gazom (kada se gaza koja je
postavljena na ranu osuši i prione na ranu, tijekom povlačenja gaze skida se tkivo koje je
prionilo za gazu), Napuštena metoda
 Kirurški debridement: brz zahvat, izvodi se skalpelom, nožem, škarama, kiretom (kohlea) i
dermatomom, nedostatak: otklanjanje zdravog tkiva, bol, širenje infekcije, indikacija:
devitalizirano i inficirano tkivo
 Autolitički debridement: Pomoću obloga za vlažno cijeljenje rane (hidrokoloidi, hidrogelovi),
održavanjem vlage u rani, organizam koristi vlastite procese u eliminaciji devitaliziranog tkiva,
koristi se samostalno ili u kombinaciji s kirurškim ili mehaničkim debridementom
 Kemijski debridement: Korištenje enzima kolagenaze, samostalno ili u kombinaciji s kirurški,
mehaničkim ili autolitičkim debridementom, preporuča se u liječenju kroničnih rana
 Biološki debridement: Debridement korištenjem larvi (ličinki) muha, crvima koji su uzgojeni u
aseptičnim uvjetima u laboratorijima, larve probavljaju nekrotično tkivo i patogene bakterije
(hrane se njima), u RH se takav oblik debridementa NE KORISTI! potreban poseban pristanak
potpisan od strane bolesnika i zakonska osnova za primjenu ove vrste debridementa
 Rekonstrukcijski postupci: kožni autotransplantati → slobodni kožni transplantat tipa
Thiersch, mišićno-kutani režnjevi

 Opekline: ozljeda kože, potkožja, sluznice i dubokih struktura, nastala štetnim djelovanjem
patogenih količina topline, kemikalija, elektriciteta ili zračenja na površinu tijela
 Uzrok: kemikalije, plamen, vruća para, lužine, fosfor, elektricitet udara groma, zračenje uv ili
rendgenskim zrakama
 Toplinske opekline: uzrok: vrela tekućina, vreli predmeti, para i plin, starije osobe i mala
djeca, nespretno rukovanje, prometne nesreće, požari ili eksplozije
 Kemijske opekline: uzrok: kućne ili industrijske kemikalije u tekućem, čvrstom ili plinovitom
obliku (kiseline, lužine), posljedica štetnog djelovanja proizvoda za kosu, kožu ili nokte,
ozljede se pogoršavaju sve dok se kemikalija potpuno ne ukloni ili neutralizira
 Električne opekline: uzrok: izravan kontakt sa izvorom električne energije ili grmljavina, dvije
rane: ulazna i izlazna, tok struje – od ulazne (npr. glava kod udara groma) do izlazne rane
(npr. šaka) struja prolaskom kroz tijelo stvara svoj tok, te zbog topline „spali” sve što joj je na
putu (krvne žile, mišić…), zahvaćaju površinu i cijeli kanal protoka struje (najopasnije kada
prolazi u blizini srca), direktni kontakt: prolazak el. struje tkivom između ulaznog i izlaznog
mjesta na koži, vanjska koža spaljena, u unutrašnjosti tijela zbog visoke temperature struje
koja prolazi tijelom dolazi do oštećenja krvnih žila i koagulacijske nekroze mišića i tkiva koja
može uzrokovati trenutnu smrt osobe
 Radijacijske opekline: najčešće izloženost UV zrakama tijekom sunčanja, X zrake tijekom
dijagnostičkih snimanja ili radio terapije
 Promjene kod opeklina: opće i lokalne
 Lokalne promijene kod opeklina: Toplina koja djeluje na tijelo, naročito kod električnih
opeklina, može dovesti do koagulacije proteina, zgrušavanje krvi (zbog djelovanja topline) 
tromboza krvnih žila nekroza, Stupanj uništenja tkiva ovisi o: visini temperature i vremenu
izloženosti
 Opće promijene kod opeklina: Zbog djelovanja topline, dolazi do širenja malih krvnih žila i
kapilara, bjelančevine i tekućina prolaze u međustanični prostor, povećava se limfni protok u
tijelu i nastaju edemi, u prvih 24-36h plazma kroz opekline izlazi iz tijela, smanjuje se
cirkulirajući volumen krvi, ovo stanje kod većih opeklina može dovesti do hipovolemijskog
šoka i smrti, nakon tog vremena, zbog nastanka koaguluma, prestaje gubitak plazme
 Dijagnostički postupci kod opeklina: 1. izračun postotka zahvaćene površine tijela pomoću
„pravila devetke”, 2. klasifikacija opeklina prema dubini oštećenja tkiva, 3. laboratorijske
pretrage: hematološke (CKS), biokemijske (urea, kreatinin (pokazatelji rada bubrega),
proteini – albumin (zbog istjecanja plazme), kalcij, fosfati, urin, 4. EKG, 5. Rtg srca i pluća,
6. bris rane – kod sumnje na infekciju
 WALLACEOVO PRAVILO DEVETKE


 Opkline I. stupnja: vanjski sloj epidermis, oštećenja minimalna, karakteristike: crvenilo,

umjerena bol (peckanje) i otok, koža je topla, nema plikova, porast tjelesne temperature
(kada je zahvaćena veća površina tijela), prolaze spontano u roku 48-72h/5-7 dana, nema
tragova na koži
 Opekline II. stupnja: vruća voda i para, površinske i duboke
 II A stupanj: površinske, cijeli epidermis i gornja trećina dermisa, crvenilo, edem i mjehuri,
spontano cijele (osim u slučaju infekcije)
 II B stupanj: duboke, cijeli dermis, folikul dlake, žlijezde lojnice i znojnice. Lokalno-
crvenilo,edem, bol i mjehuri. Nakon 3-4 dana mjehuri se smanjuju, 10-12 dana iščezavaju bez
ili sa minimalnim ožiljkom. Ako dođe do infekcijeIII. stupanj
 Opekline III. stupnja: posljedica izravnog palmena ili kontakta s vrućim stvarima,
karakteristike: potpuno oštećenje epidermisa i dermisa, nema bolnog podražaja (oštećenje
živčanih završetaka), rane bjelkaste ili pougljene do crne, vidljive koagulirane krvne žile,
epitelizacija 3 tjedna, češće i duže, ožiljak
 Opekline IV. stupnja: potpuno pougljenje tkiva, izraženo oštećenje mišića, tetiva, krvnih žila,
živaca, kostiju i zglobova, brz razvoj sekundarnih promjena, hitan kirurški tretman
 Liječenje opeklina: opće i lokalno
 Opće liječenje opeklina: Specijalist kirurgije – kod većih ili dubljih opeklina, pacijenti najčešće
budu upućeni plastičnom kirurgu, kratka anamneza, procjena opekline, opće stanje pacijenta,
otvoriti venski put, krv za laboratorijske pretrage i krvnu grupu, ANA-TE, I.V. nadoknada
tekućine (smanjen volumen krvi), antibiotska terapija, intravenska primjena analgetika,
primarna obrada opekline, 0,5% asepsol, pjena povidon-jodida, 0,9% NaCl, uklanjanje
mjehura (osim na šakama), sterilna gaza, prvih 48h  važno!, I.V. nadoknada kod osoba s
više od 20% opečene površine, starije osobe i djeca