625022.27PravniVjesnik75-pages-2-45

Ante Novokmet: Austrijski zakon o kaznenom postupku iz 1853.
godine s osvrtom na njegovu ulogu upovijesti hrvatskog kaznenog procesnog prava
75
Ante Novokmet, mag. iur. Pregledniznanstveni rad

Asistent Pravnogfakulteta u Osijeku UDK 343.1(436:497.5)(091)
AUSTRIJSKI ZAKON 0 KAZNENOM POSTUPKU IZ

1853. GODINE S OSVRTOM NA NJEGOVU ULOGU
U POVIJESTI HRVATSKOG KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA
Safetak: Dana 30. listopada 1854. u Hrvatskoj i Slavoniji stupio je na snagu Kazneni po-
stupnik za Austrijsku Carevinu od 29. srpnja 1853. (u daljnjem tekstu: ZKP iz
1853.). Premda je to bio izrazito reakcionaran postupnik, nastao u doba tzv.
Bachovog apsolutizma i gugenja poleta liberalistiakih shvadanja, on ima zaseb-
nu ulogu u povijesti razvoja hrvatskoga kaznenog procesnog prava. Ta se poseb-
nost sastoji, prije svega, u tome gto je to bio prvi zakonik u kontinentalnoj Hr-
vatskoj koji sustavno ureduje kazneni postupak, a zatim u 6injenici da je za hr-
vatske prilike onoga vremena predstavljao nedvojben napredak u odnosu na do-
tadagnji jog reakcionarniji i konzervativniji hrvatski inkvizitorni kazneni postu-
pak ureden preteino obi~ajnim pravom.
Autor u radu najprije izlake o kaznenom postupku u Hrvatskoj i Slavoniji do

1853. godine, a potom poblife razmatra ZKP iz 1853., njegove institucije i tijek
postupka. Na kraju, iznosi zakljuake o zna~enju i ulozi ZKP iz 1853. u povijesti
razvoja hrvatskoga kaznenog procesnog prava.
Kljuene rijeE: Kazneni postupnik za Austrijsku Carevinu iz 1853., inkvizitorni kazneni postu-
pak, prethodni kazneni postupak, zakonska ocjena dokaza, utjecaj na razvoj hr-
vatskoga kaznenog procesnog prava
1. UVOD
Sve do stupanja na snagu ZKP iz 1853. Hrvatska i Slavonija nisu imale sustavno uredenog
zakona o kaznenom postupku te je kazneni postupak preteinim dijelom u kontinentalnoj Hrvat-
skoj bio ureden obi~ajnim pravom, a djelomiano odredbama ustavnim putem donesenih zakona.
Premda se radilo o zakonu koji je bagtinio svoje uredenje po uzoru na inkvizitorni kazneni postu-
pak i kao takav bio korak unazad u odnosu na Kazneno procesualni red od 1850., koji je bio
prolet modernim akuzatornim zna~ajkama, ipakje za hrvatske prilike tog vremena predstavljao
izuzetan napredak u usporedbi s dotadagnjim obi~ajnim pravom.
Prvo dio rada odnosi se na povijesni pregled razvitka kaznenog postupka u Hrvatskoj i Sla-
voniji do 1850. godine, pri 6emu posebnu pozornost posvefuje iznimno zna~ajnom djelu Ivana
Ante Novokmet: Austrijski zakon o kaznenom postupku iz 1853. godine s osvrtom na njegovu ulogu u povijesti hrvatskog kaznenog procesnog prava
76
Kitonita; Metoditna uputa a sudbeni postupak po obitajnom pravu slavnog Ugarskog kraljevstva.
Potom se doti~e pitanja pojedinih zakona koji su vrijedili na podruju Austro-Ugarske monar-
hije te kona~no dolazi do sredignjeg pitanja tj. Kaznenog postupnika za carevinu austriansku od
29.srpnja 1853. godine.
U drugom dijelu rada propituje se zna~enje i u~inak temeljnihna~e1a ZKP iz 1853., s posebnim
naglaskom na na~elo oficijelnosti, inkvizitorno na~elo i na~elo vezane (legalne) ocjene dokaza.
Tredi dio rada iznosi opiiran prikaz tijeka kaznenog postupka prema odredbama ZKP iz 1853.,
s razmatranjem svih kjuanih instituta, a poseban naglasak je stavljen na prethodni postupak,
postupak optulivanja, te usmenu kona~nu raspravu s donogenjem i objavljivanjem presude.
U 6etvrtom dijelu pokugava se pronadi odgovor na pitanje koju je ulogu odigrao ZKP iz 1853. i
kakvo je njegovo zna~enje u povijesti razvitka hrvatskog kaznenog procesnog prava. Za razu-
mijevanje njegovog znacenja i uloge nuinim se pokazala potreba pov1a~enja osnovnih pove-
znica izmedu Zakona o kaznenom postupku iz 1875. s kjuanim institutima Zakona o kaznenom
postupku iz 1997. i Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine.
2. RAZVITAK KAZNENOG POSTUPKA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI
2.1. Kazneni postupak u Hrvatskoj i Slavoniji do 1853. godine
U najstarije doba, u vremenu od IX. do XII. stoljeda nositelj sudbene vlasti u Hrvatskoj bio
je kralj. Kralj je sudbenu vlast u kaznenim predmetima obnagao sam ili putem svojih posla-
nika', poznatijih kao dvorski upani, medu kojima treba spomenuti upana Palatina (jupanus
palatinus).2 Ina~e, upan Palatin bio je dvorski upan kojemu je kralj povjerio upravu i sudenje
na vladarevom dvoru. No, bitno je istaknuti da je kralj ipak sebi pridriao rje~avanje tefih i val-
nijih sudskih predmeta. S obzirom na to da vladar nije mogao sam vriiti vlast na cjelokupnom
teritoriju, bilo je potrebno da netko u ime kralja vrai odredene funkcije vlasti radi odrianja pray-
nog poretka i opdenito pravne sigurnosti. Stoga je od najranijeg vremena vladar koristio svoju
teritorijalnu organizaciju vlasti u upanijama. No, pored upanija postojale su i banovine na
6elu kojih se nalazio ban.4 2 upani i banovi ujedno su na svojem podruju bili suci. S obzirom na
ainjenicu da u to doba ,,pravih zakona" nije bilo sudilo se po obi~ajima, a funkciju sudenja upani
i banovi vraili su na taj nain da bi, na dan sudenja, pozvali narod pred crkvu gdje su onda u nji-
hovoj prisutnosti krojili pravdu.5 Do XIII. stoljeda najvedi broj zloina predstavljao je samo spor
izmedu oftedenika i po~initelja. Da bi poinitelj izbjegao osudu pladao je otkupninu oftedeniku
1 Vige o kraljevom aparatu vidi u: Beuc, Ivan, Povijest institucija driavne viasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb,
1985., str 45.
2 Kasnije dobio naziv tepcija. Bitno je napomenuti da tepdija nije imao punu adjudikativnu ulogu buduti da su se presude koje je
donosio tepcija podnosile vladaru radi dobivanja suglasnosti.
3 Naziv su dobile po osobi koja je stajala na celu takve jedinice, tj. 2upanu. Oblikovanjem driave, utvrde koje su pripadale vladaru
postale su sredigta u kojima je vladar vrdio svoju viast ili bi ju povjerio svojem namjesniku, tj. 2upanu. Na naseljenim podrugjima
viadar je organizirao nekoliko takvih sredidta pa su podrugje i putanstvo u takvom jednom sredigtu dinili jednu teritorijalnu upravno-
sudsku jedinicu. Detaljnije o tome v. Beuc I., op. cit. (bilj. 1.), str 51-55.
4 U X. stoljetu to su bile banovine Lika, Krbava i Gacka, a u XI. stoljetu Krajina ili Dalmatinska marka na Kvarneru na celu s
knezom, Slavonska banovina ili dukat na celu s banom ili hercegom i Primorska krajina izmedu Cetine i Neretve na celu s hercegom.
Detaljnije o tome v. Beuc I., op. cit. (bilj. 1.), str-. 51.
5 Ogorelica, Nikola, Kazneno procesualno pravo, Zagreb, 1899., str. 83.

Ante Novokmet: Austrijski zakon o kaznenom postupku iz 1853. godine s osvrtom na njegovu ulogu upovijesti hrvatskog kaznenog procesnog prava
77
ili njegovim rodacima.6 Postupak je bio usmen i javan, temeljio se na optuinom na~elu pri 6emu
su se odluke donosile na temelju su~eve subjektivne interpretacije okolnosti slu~aja, a ne na raci-
onalnom i argumentiranom zakljuaku da odredeno ponaganje zaista predstavlja kazneno djelo.7
U XIII. stoljetu nastaje svojevrsni partikularizam u driavnom uredenju i pravu. Na podru6-
jima gdje su se razvila vlastelinstva feudalno je pravo potiskivalo plemensko. Vlastelinstva, koja
su se po~ela razvijati vet u IX. stoljetu toliko su ojaeala da su se po~ela smatrati samostalnim
nosiocima driavne vlasti. U razdoblju od XII. stoljeta pa sve do XVI. stoljeta i dolaska Habsbur-
govaca na vlast, ban se smatra vrhovnim sucem za cijelu Hrvatsku (iudex ordinarius).9 Kazneni
postupak i dalje zadriava svoje osnovne zna~ajke: usmenost, javnost, privatna inicijativa za
pokretanje postupka te se i dalje sudi po obiajima. U tom razdoblju pojavljuju se prvi pisani pro-
pisi u obliku zakona i statuta. Svakako je vrijedno istaknuti statut zagrebakog Gradeca 1242-,"
Vinodolski zakon od 1288.," statut senjski 1388., statut otoka Krka 1388., te Ilo&ki statut od 1525.
godine." Istarski i dalmatinski gradovi svojim statutima prihvatili su postavke Crkve po kojima
je sud mogao zapo~eti kazneni postupak na inicijativu bilo koje osobe ili samog suca." Inicijativa
se mogla zasnivati vec na samoj sumnji da je netko po~inio kazneno djelo. Okrivljeniku se nisu
prioptavala imena prijavitelja i svjedoka tako da mu je pravo na obranu bilo ograniaeno. Osim
toga, ustalilo se i dugotrajno utamnienje okrivljenika i primjena torture samo da bi se prisililo
okrivljenika da prizna poeinjenje djela.M U Hrvatskoj i Slavoniji u XIII. stoljetu naglasak je na
akuzatornom postupku, fto je vidljivo iz pojedinih statuta (statut zagreba~kog Gradeca), ali ni
ti postupci nisu bez karakteristika inkvizitornog postupka. Takav zakljueak za postupak zagre-
ba~kog Gradeca moie se izvuti iz 6injenice da se kao dokazno sredstvo spominje zakletva, ali i
mogutnost donogenja kontumacijske presude za slu~aj trostrukog neodazivanja okrivljenika na
poziv suda. I1oaki statut razlikuje dvije vrste kaznenog postupka i to: stranadki, po uzoru na
parniani i 6isti inkvizitorni u kojem sudac i gradani priseinici postupak provode po slufbenoj
duinosti 6im saznaju za po~injenje kaznenog djela. Moida i najsigurniji na~in za razlikovanje
ova dva tipa postupka u I1oakom statutu je mogutnost primjene torture kao dokaznog sredstva,
a na sudenju sud aktivno sudjeluje u utvrdivanju Einjeni~nog stanja fto je karakteristika inkvizi-
tornog tipa postupka, dok u akuzatornom postupku sud aktivno sudjeluje jedino pri osiguranju
nazo~nosti okrivljenika u postupku, o~evidu te provodenju pretrage dok na sudenju zauzima
neutralnu poziciju.' 6 Sto se tie kaznenog postupka u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Slavoniji
Bayer isti~e da je on bio ureden uglavnom obi~ajnim pravom, a po svom obliku bio je akuzator-
6 Usp. Beuc, Ivan., Povijest driava i prava na podrugju SFRJ, Zagreb, 1989., str. 337-338.
7 Vige o optuinom (akuzatornom) kaznenom postupku vidi u: Krapac, Davor, Kazneno procesno pravo, Institucije, knjiga prva,
Zagreb, 2007., str. 15-16.
8 Pored kralja nositelj viasti postaju i viastelini.
9 Ogorelica, N., loc. cit. Giilj. 5.), str. 83.
10 Vige o tome vidi u: Apostolova Margavelski, Magdalena, Kazneno i procesno pravo Zlatne bule u: ,,Zagrebacki Gradec 1242-1850",
Zagreb, 1994.
11 Vige o tome vidi u: Margetie, Lujo, Vinodoiski zakon, Zagreb, 2008.
12 Vige o tome vidi u: Tomitie, Zvonimir, Ilocki statut i njegova kaznenopravna regulacija, Zagreb, 2006.
13 Video srednjovjekovnom kaznenom postupku kanonskog prava vidi u: Bayer, Vladimir, Kazneno procesno pravo-odabrana
poglavlja, Povijesni razvoj kaznenog procesnog prava, Zagreb, 1995., str. 22-26.
14 Beuc, I., op. cit. Giilj. 6.), str 337.

15 Usp. Vuletie, Igor, Kazneni postupak zagrebakog Gradeca kao primjer akuzatornog kaznenog postupka srednjovjekovne Hrvat-
ske, u: Pravni vjesnik, Pravni fakultet u Osijeku, 2009., str. 92.
16 Detaljnije o tome vidi u: Tomitie, Z., op.cit. (lilj. 12.), str. 116.-117.
78
ni.' No, Bayer upozorava da je pogregno misliti kako je obikajno kazneno procesno pravo koje je
valilo u kontinentalnoj Hrvatskoj, bilo skup pravnih normi neodredenog karaktera. Napominje
da je ono ipak bilo jednoliano ureden pravni sustav, jednak u 6itavoj kontinentalnoj Hrvatskoj
premda vrlo konzervativan kao i dotadagnje materijalno kazneno pravo. 8
U prou~avanju kaznenog postupka tijekom XVI. i XVII. stoljeta neizmjerno je vaino djelo
Ivana Kitonita; Metoditna uputa a sudbeni postupak po obitajnom pravu slavnog Ugarskog kraljev-
stva. U uvodu metodianoj uputi koji je priredio profesor Mirjan Damaika navodi se da je knjiga
nastala kao rezultat popisivanja sudskih obi~aja pred Kraljevskim sudbenim stolom. Tom kolegi-
jalnom sudu predsjedavao je osobni kraljev zamjenik. Sud je imao prvostupanjsku i falbenu sud-
benost. Kraljevski sudbeni stol odlu~ivao je o falbama na odluke upanijskih sudova i hrvatskog
Banskog sudbenog stola.'9
Za 1akie razumijevanje zna~enja Metoditne upute za ugarski i hrvatski pravni sustav tog vre-
mena potrebno je uputiti na njihove osnovne karakteristike. Staro madarsko pravo predstavljalo
je sloieni skup kraljevskih dekreta, plemitkih poviastica, gradskih statuta te sudskih obi~aja i
nije olako prihvatalo romanizacju nacionalnog prava.2 o Dakle, moie se zakljuaiti da su u to vri-
jeme prevladavali obi~aji, a ukupnost svih tih obi~aja mogli bismo nazvati obikajnim pravom.2
'
U dijelu kontinentalne Hrvatske koji nije pao pod Turke izvori prava nisu se bitno razlikovali od
ugarskih22 pa moiemo zak1juaiti da su se ti izvori prava mutatis mutandis primjenjivali na jednak
na~in i u Hrvatskoj.23 U to doba zna~ajna je ekspanzija rimsko-kanonsko kaznenog procesnog
prava u Europi, medutim, ugarsko pravo mu se nije tako lako prepugtalo. Damaika to objag-
njava na vise nacina:,,S jedne strane, uputuje na snagu plemstva koje se odupiralo reformatorski
nastrojenim vladarima, a s druge strane isti~e vainost vladavine Aniuvinaca. Kad su poetkom
14. stoljeta postali ugarski kraljevi, Aniuvinci su zabranili neke zastarjele oblike ranog srednjo-
vjekovnog postupka i prilagodili ga potrebama visokog srednjeg vijeka. Tom adaptacijom nastala
je osebujna vrsta postupka u vrijeme dok rimsko-kanonski postupak jog nije zapo~eo pobjedo-
nosni pohod u praksu sudova kontinentalne Europe."24 To je jedan od razloga zagto je u Ugarskoj
postojala manja potreba za bezrezervnim prihvatom rimsko-kanonskog postupka.
Zna~ajke onodobnog prava, promatrajuti iz perspektive danagnjeg suvremenog prava nije
lako klasificirati. Razlog tomu je 6injenica da javno i privatno pravo nisu bili strogo odvojeni pa je
postojala situacija da javnopravni elementi karakteriziraju privatno pravo i obrnuto. Iz toga pro-
izlazi da u starom ugarskom pravu ne mozemo jasno razgranikiti gradanski i kazneni postupak.
Kazneni postupak imao je obiljeija akuzatornog postupka. Dakle, svaki sudski postupak pred-
stavljao je spor stranaka pred sudom. Vet tu se vidi prva razlika u odnosu na rimsko-kanonski
17 Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str 152.

18 Bayer, Vladimir, Stogodignjica donogenja hrvatskog Zakonika o krivicnom postupku iz 1875. godine, Zbornik Pravnoga fakulteta
u Zagrebu, 26 (1976), br. 1, str. 7.
19 Damagka, Mirjan, Ivan Kitonit i njegova Directio methodica u: Directio methodica processus iudiciarii iuris consuetudinarii,
inclyti regni Hungariae (Metodina uputa u sudbeni postupak po obitajnom pravu slavnog Ugarskog Kraljevstva), drugo izdanje iz
1634., preveo N. Jovanovit, glavni urednik D. Krapac, Pravni fakultet Sveuiligta u Zagrebu, Zagreb, 2004., str. 3.
20 Damagka, M., op. cit. (bilj. 19.), str 5.
21 0 tome je li bag takav naziv prildadan vidi u: Bayer, Vladimir, op.cit. (bilj. 18.), str. 7.
22 Madarsko plemstvo vrilo je otpor romanizaciji, a usporedbe radi moke se uputiti na Constitutio criminalis carolina kao izraziti
primjerak recepcije rimsko-kanonskog kaznenog procesnog prava. Vige o tome vidi u: Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str. 62-72.
23 Kitonit se posvetio samo izlaganju njemu poznate prakse Kraljevskog sudskog stola. Postupak pred 2upanijskim, crkvenim te
vlastelinskim ipoljslim sudovimabio muje tek od marginalnoginteresa.
24 Damagka, M., op. cit. (bilj. 19.), str. 6.

79
postupak per inqusitionem, 5 jer se postupak nije mogao pokrenuti ex officio nego iskljuaivo na
osnovi tufbe oviagtenog tulitelja. U pogledu oviagtenika na podnogenje privatne tufbe bilo je
potrebno razlikovati javna i privatna kaznena djela. Javni delikti bili su oni kojima se ugrolava
driava, a privatni delikti sva ostala djela bez obzira na njihovu tefinu.2 6 Za privatna kaznena
djela tufbu su podnosile privatne osobe dok su za javne delikte tufbu podnosili razni driavni
slufbenici nazvani figkali. Damaika isti~e i jedan zna~ajni inkvizitorni element. Naime, odredeni
gradski ili upanijski slufbenici mogli su na vlastitu inicijativu povremeno istraiivati jesu li na
njihovu podruju po~injeni zloini pa bi u tu svrhu poduzimali svojevrsnu istragu, a o njezinu
rezultatu podnosili su izvjeg(e sudu. Koliki je legitimitet uiivalo to izvjeg(e svjedo~i 6injenica da
su mu sudovi pridavali tako veliku dokaznu snagu da se uopde nisu upugtali u ocjenu vjerodostoj-
nosti rezultata takve istrage. Okrivljenikje mogao izbjedi osudu samo polaganjem prisege ocikse-
nja uz odredeni broj priseinih pomodnika.7 Isto tako, ugarsko je pravo dopugtalo potencijalnom
tulitelju da prije podnogenja tufbe prikupi podatke potrebne za uspjegno vodenje parnice. To
3
prikupijanje provodilo se putem kolateralnog ispitivanja.
Sto se tire utvrdivanja 6injenica u postupku i postupka dokazivanja Kitonik nas upoznaje
s nekim specifianostima ugarskog prava koje proizlaze iz 6injenice da su propisi o dokazivanju
bili zajedniaki za sve vrste postupka fto upravo potvrduje ranije utvrdenje da su javni i privatni
elementi bili ispremijegani te da nije postojala 6vrsta razlika izmedu kaznenog i gradanskog
postupka. Po starom ugarskom pravu dokazi su se izvodili tijekom tzv.,,zajedniake istrage", na jed-
nom mjestu i u isto vrijeme za obje stranke.29 No, kako su stranke svojim procesnim ponasanjem
u dokaznom postupku nastojale spor dodatno zakomplicirati iznoseei pred sud veliku kolikinu
proturjeanih dokaza rezultat te,,zajedniake istrage" bilo je jog zamrgenije 6injeniano stanje. Kako
bi sud na temelju takvog ,,zamrgenog" 6injeni~nog stanja uspio u kona~nici donijeti ispravnu
odluku uveden je institut dopune dokaza koji se sastojao u polaganju prisege. Naj~eee je prim-
jenjivan u predmetima gdje je postojala moguinost izricanja blake kazne, a sud je mogao traliti
da se prisega poloEi i uz odredeni broj priseinih pomodnika.o S druge strane, u predmetima u
kojima su se mogle izricati tele kazne postojala je moguinost da se okrivljenikpodvrgne torturi.
Sam Kitonik priklanja se torturi kao opravdanoj metodi dopune dokaza. ' U pogledu kaznenih
djela zaprijeaenih smrtnom kaznom ugarsko je pravo, po uzoru na rimski-kanonski postupak
propisivalo da sudac bez obzira na uvjerenje u okrivljenikovu krivnju nije ga mogao osuditi bez
njegova priznanja ili suglasnog iskaza dvaju besprijekornih svjedoka o~evidaca kaznenog djela.32
No, i kada bi sudac ustanovio postojanje takvih dokaza, ali osobno nije bio uvjeren u okrivl-
jenikovu krivnju, Kitonik u tom slu~aju isti~e da sudac, ako tuienika smatra neduinim, mora
uloiti,,sve dopugtene napore" da nevina, iako pravno osudena osoba, bude oslobodena, a ako
u tome ne uspije, sudac mora odustati od sluibe." Nesumnjivo je da takvo rezoniranje u doba
25 0 postupku per inquisitionem vidi u: Bayer, V, op.cit. Giilj. 13.), str. 22-29.
26 Usp. Damaika, M., op. cit. (bilj. 19.), str. 21.
27 Ibid., str. 21.
28 Vige o kolateralnom ispitivanju vidi u: Damaika, M., op. cit. Giilj. 19.), str. 14.
29 Usp. Damaika, M., op. cit. (bilj. 19.), str. 16.
30 Vidi detaljnije o tome u: Damaika, M., op. cit. (bilj. 19.), str. 27.
31 U prilog tome najbolje govori Kitoniteva tvrdnja: ,,...da bi bilo daleko bolje podvrgnuti razliditim ispitivanjima i torturama ne
samo tijelo jedne ili druge osobe vet gotovo bezbroj ijudi nego da dode do gubitka ma i jedne duge, a kamoli pedeset, ili katkada i
vige." Damaika, M., op. cit. Giilj. 19.), str. 19.
32 Jednako rjegenje predvideno je i u Constitutio Criminalis Carolina. 0 tome vidi vige u: Bayer, V, op.cit. Giilj. 13.), str. 67-68.
33 Damaika, M., op. cit. (bilj. 19.), str. 20.
80
kada je inkvizitorni postupak i sustav zakonske ili vezane ocjene dokaza uzeo zamah u Europi
6ini Kitonita, za razliku od njegovih poznatijih suvremenika, jednim od pionira na~ela slobodne
ocjene dokaza34 koja 6e tek s Francuskom revolucijom poprimiti svoja obiljeija u pravom smislu
rije~i. U prilog ranijoj tvrdnji ide i 6injenica da Kitonik isti~e da sudac odluku u postupku donosi
nepristrano, na temelju obostranog sasluganja stranaka i procesnog materijala kojeg su stranke
iznijele na osnovi kontradiktornog raspravljanja. Svakako je vrijedno napomenuti da je okrivlje-
nik imao pravo na branitelja, a 6akje i postojao obi~aj da mu ga postavlja sud ako ga ne uzme sam.
Branitelj okrivljenika mogao je utjecati i na kljuano pitanje odredivanja torture, osporavajuti
sudsku naredbu o ispitivanju okrivljenika na mukama.
Kao fto je naprijed reeno, u Hrvatskoj i Slavoniji nije postojao zakon koji bi kao sustavno
djelo uredivao kazneni postupak nego se sudilo po obi~ajnom hrvatsko-ugarskom odnosno sta-
tutarnom pravu. Za vrijeme Ferdinanda III. donesen je 1656. godine Kazneni sudski red poznat
pod imenom ,,Ferdinandea".15 Bio je specifian po tome fto je istovremeno sadriavao odredbe
materijalnog i procesnog prava. Premda spomenuti izvor nije nikada proglagen kao zakon, 6 ipak
je sluio kao priru~nik za sudenje i postupak u kaznenim stvarima pa se u kona~nici po njemu
postupalo.17 Za bolje razumijevanje Zakonika iz 1656. godine potrebno je navesti neke njegove
bitne osobine. Postupak je bio pisani i tajan, zapoinjao je ex officio i to povodom: tufbe, denun-
cijacije, sumnje, te ukoliko je po~initelj zateaen in flagranti u po~injenju kaznenog djela. 8 Istraga
se dijeli na optu i posebnu istragu, po uzoru na inkvizitorni kazneni postupak u doba Carpzo-
va.3 9 Sto se tie dokaznih sredstava Ferdinandea spominje priznanje okrivljenika i svjedoke.40 Vet
samo postojanje indicija da je odredena osoba poainila kazneno djelo bilo je dovoljno za provode-
nje posebne istrage i primjenu torture. Sud je donosio osudujutu ili oslobadajutu presudu. Pro-
tiv presude nije se mogao podnijeti pravni lijek, nego eventualno pritufba Vladi kao neka vrsta
pravnog sredstva.4' Nakon Zakonika o sudskom kaznenom postupku uslijedio je Opti kazneni
sudski red carice Marije Terezije (Constitutio criminalis Theresiana) od 1768. godine.42 Taj zakon
vazio je samo na podruju Vojne krajine, a u Hrvatskoj i Slavoniji vaiio je i dalje Zakonik o sud-
skom kaznenom postupku iz 1656. godine. Njegovo zna~ajno obiljeije je napugtanje akuzator-
nog kaznenog postupka pri cemu je ucinjen zaokret prema inkvizitornom postupku. Inkvizit, u
pravilu, nema pravo na branitelja, a samo u iznimnim slu~ajevima, nakon zavrene istrage, sud
moie okrivljeniku do-pustiti obranu uz pomo6 branitelja.43 1788. godine stupio je na snagu Opti
34 O na~elu slobodne ocjene dokaza, njegovu nastanku, razvitku i postupovnim implikacijama u suvremenom kaznenom postupku
vidi vige u: Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 94-100.
35 Taj zakon ugao je i u zbirku hrvatsko-ugarskog prava pod skratenim nazivom Praxis criminalis.
36 Ogorelica, N., op cit. (bilj. 5.), str. 8o.
37 U Hrvatskoj i Ugarskoj nikada nije bio potpuno prihvaten jerje sadriavao ustanove koje suse kosile zakonima i slobodama
kraljevina Hrvatske i Ugarske. No, njegovi su propisi kao supsidijarno obicajno pravo vakili u Hrvatskoj. Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj.
13.), str 78.
38 Vidi vige o tome u: Ogorelica, N., op. cit. (bilj. 5.), str. 53.
39 Opta istraga odnosi se na injenice koje sudac mora saznati da bi mogao zapoteti istragu protiv odredene osobe i zbog odre-
denog djela te stupnja uvjerenosti u postojanje injenica koje mu daju osnovu za pokretanje istrage. S druge strane, da bi mogao
zapoteti specijalnuistragu sudac najprije mora, u optoj istrazi, saznati tkoje sumnjivdaje poinio odredeno kazneno djelo patek
onda se fokusirati na konkretnog pocinitelja. Vige o tijeku inkvizitornog kaznenog postupka u doba Carpzova vidi u: Bayer, V, op.cit.
(bilj. 13.), str. 100-112.
40 Potpundokaz daje poinjeno kazneno djelo mogu dati samo dvapunoljetnai prikladnasvjedoka.
41 Vidi vige o tome u: Ogorelica, N., op. cit. (bilj. 5.), str. 54.
42 Ibid., str 55
.
43 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str- 79.

81
kazneni sudski red cara Josipa II. (Josephina). Premda je Josip II. pokugao protegnuti valjanost
Josephine i na ugarske zemlje, to mu nije uspjelo te se i nadalje sve do 185 o-ih postupalo po
Ferdinandei i obi~ajnom pravu. Dakle, po pisanom inkvizitornom postupku uz optuinu formu.
2.2. Reforme u Austriji i Kazneno-procesualni red od 29. srpnja 1853.
Nakon Constitutio Criminalis Josephina u Austriji je donesen Kazneni zakonik iz 1803.

godine. To je bio posljednji izdanak austrijskog zakonodavstva koji je propisivao dosljedno
provodenje inkvizitornog kaznenog postupka.44 Za taj zakon moiemo redi da je bio svojevrsna
nadogradnja ranijih Constitutio Criminalis Theresiana i Constitutio Criminalis Josephina s obzi-
rom na to da su se odredbe tih zakona u velikoj mjeri podudarale. Njegove osnovne karakteristike
bile su: zapoinjanje postupka po slufbenoj duinosti, inkvirent je mogao biti samo 9kolovani
pravnik kao i predsjedatelj vijeda koje je donosilo odluku u postupku. Dokazna sredstva prema
tom zakonu bila su: priznanje okrivljenika, iskaz vjeftaka, iskaz suokrivljenika pod odredenim
uvjetima, javne isprave te indiciji.45 U pogledu ocjene tako prikupljenih dokaza vaino je istaknuti
da je bila prihvadena negativna dokazna teorija.46 Taj zakon ostao je na snazi sve do sredine 19.
stoljeda kada je doglo do velikih druftvenih promjena, prije svega u industrijski najrazvijeni-
jim dijelovima Europe i kona~ne pobjede gradanskog liberalizma. Nesumnjiv utjecaj na okol-
nosti tog doba imala je Francuska revolucija 1789. godine, a napose Zakon o kaznenoj istrazi4 7
od 18o8. godine kao prvi kazneni postupak mjegovitog tipa48 koji je udario temelje razvitku
kaznenog postupka u zemljama kontinentalne Europe. Tim zakonom prihvadeni su najvainiji
konstruktivni elementi tadagnjeg engleskog kaznenog postupka: na~elo javnosti, neposredno-
sti, usmenosti, slobodne ocjene dokaza te sudjelovanja gradana (laika) u kaznenom sudovan-
ju. 4 9 Recepciji Zakona o kaznenoj istrazi prethodila su dogadanja 1848. godine u kojoj je izvren
snaian zaokret u smjeru liberalizacije pravnog poretka, medu kojima treba istaknuti: rugenje
apsolutizma i samovoljnog inkvizitornog postupka, ukidanje kazne neposluha i neravnoprav-
nog poloiaja okrivljenika te ukidanje patrimonijalne sudbenosti.o Carskim manifestom od 4.
olujka 1849., poznatijem kao ,,Oiujski ustav" proglageno je podriavljenje sudstva, na~elo diobe
sudstva i uprave, kao i na~elo javnosti i usmenosti sudskog postupka, a predvideno je osnivanje
Carevinskog suda s nadleinoi(u koja je obuhvadala i zaftitu politidkih prava gradana.s' Kako bi se
proklamirana na~ela u praksi zaista ostvarila, donesen je 1849. godine Zakon o uredenju sudova
i osnova novog kaznenog postupka fto je u kona~nici dovelo do nastanka provizornog kazneno-
procesualnog reda od 17. sijeanja 1849., 0 6ijim 6e zna~ajkama biti rijeei u nastavku.
44 Ibid., str. 81.
45 Ogorelica, N., op. cit. (bilj. 5.), str. 65.

46 Unatoc tome 9to su bili prikupljeni dokazi odredene vrste i kakvote, sudac nije bio duian osuditi okrivljenika ako je smatrao da
na temelju takvih dokaza njegova krivnja nije dokazana.
47 Profesor Bayer kritizira naziv zakona jer svojim nazivom citatelja navodi na zakljucak da ureduje samo istragu dok naprotiv
zakon ureduje ne samo istragu nego itav tijekkaznenogpostupka. Shodno tome profesor smatra daje umjesnije zakon nazvati
Zakonik o kaznenom postupku. Vige o tome vidi u: Bayer, V., op.cit. (bilj. 13.), str. 145.
48 Taj zakon izvrio je sintezu elemenata akuzatornog i inkvizitornog tipa postupka. Detaljnije o tome vidi u: Krapac, D., op.cit.
(bilj. 7.), str. 18.
49 Detaljnije o Engleskom kaznenom postupku vidi vige u: Krapac, Davor, Engleski kazneni postupak, Pravni fakultet Sveuiligta u
Zagrebu, Zagreb, 1995.
5o Ogorelica, N, op. cit. (bilj. 5.), str. 67.
51 Usp. Cepulo, Dalibor, Prava gradana i moderne institucije, Pravni fakultet Sveu~ilifta u Zagrebu, Zagreb, 2003., str 51.
82
2.2.1. Kazneno-procesualni red od 17. sijeanja 1850.
Vafan korak u recepciji osnovnih na~ela francuskog ZKP-a iz 18o8. god., u~injen je dono-
genjem Kazneno-procesualnog reda od 1850. Stupio je na snagu 1. srpnja 1850. u svim austrij-
skim zemljama u kojima je bio na snazi kazneni zakonik od 1803. godine. Taj zakon prihvatio
je sve vrline francuskog ZKP-a iz 18o8: optuino na~elo, na~ela usmenosti, javnosti, slobodne
ocjene dokaza, materijalne istine, odvajanje uloge suca i uloge tulitelja, sudjelovanje gradana
(nepravnika) u kaznenom sudovanju u obliku irija, 2 poloiaj okrivljenika kao stranke te pravo
na branitelja, ali tek po zavrienoj istrazi.3 Medutim, uz vrline prihvatio je i neke nedostatke
francuskog ZKP-a. To se prije svega odnosi na okolnost da okrivljenik nije imao pravo na brani-
telja u istrazi, prevelik djelokrug porote za sva tefa kaznena djela te tiskovne prijestupe, optuinu
komoru koja stvara zakljueak na otvorenju rasprave koji vele driavnog odvjetnika, neograni-
6en oglugni postupak te pregirok djelokrug driavnog odvjetnigtva.54 Kazneno-procesualni red iz
1850. poznaje samo osudujudu i oslobadajudu presudu. Jz toga valja zakljuaiti da je uainjen sna-
an odmak od inkvizitornog kaznenog postupka jer su napugtene absolutio ab instantia i poena
extraordinaria. Sustav pravnih lijekova ureden je po uzoru na francuski ZKP iz 18o8., pa tako
postoje: niftavna falba na kasacijski sud protiv presuda porotnog suda i zemaljskog kao priziv-
nog suda, priziv protiv odluke o krivnji i kazni na zemaljski sud protivpresuda kotarskih zbornih
i inokosnih sudova, a kao izvanredni pravni lijek postoji molba za obnovu kaznenog postupka.5
2.2.2. Kazneno-procesualni red od 29. srpnja 1853.
Nakon bure politikih dogadaja 1848. godine, koji su izvraili snaian utjecaj na recepcije
temeljnih postavki francuskog Zakonika o kaznenoj istrazi, Austrija je dobila moderan kazneni
postupak. Nedugo zatim pojavile su se snaine reakcionarne teinje za ukidanjem tog kaznenog
postupka zbog toboinje nezrelosti naroda.56 Silvestarskim patentom5 ' ukinut je Oiujski ustav, a
Opda na~ela za organike uredbe najavila su novo ustrojstvo uprave i pravosuda na osnovi stroge
centralizacije.5 Na taj nacin ucinjen je snaian zaokret prema centraliziranoj i apsolutistiakoj
driavi kojom je trebao vladati apsolutistiaki monarh. Nanovo je uredeno pravosude i uprava na
osnovi stroge centralizacije. Suci su izgubili jamstva neovisnosti jer su izjedna~eni s cinovnicima
te nisu uiivali posebnu zaftitu poloiaja.59 Na podruju kaznenog postupka dolazi do zna~ajnih
52 Zanimljivo je primijetiti da Bayer odbija gradane povremene suce zvati porotom nego ih uporno naziva 2iri. Bayer smatra da
je naziv porota i porotnici pogregan. Naime, naziv porota i porotnici ugli su u uporabu kad se u nas postavio zahtjev za demokrati-
ziranjem pravosuda uvodenjem sudaca gradana u kazneni postupak. Tada se, po Bayeru, pogregno smatralo da su porotnici koji se
pojavljuju u nagem srednjovjekovnom pravosudu od XIII. stoljeta bili povremeni suci gradani bag kao i oni koje se htjelo uvesti u
XIX. stoljetu. Medutim, Bayer naglagava da porotnici nageg srednjeg vijeka nisu uopte bili suci nego su bili sredstvo dokazivanja, pa
upravo stoga inzistira na pojmu 2iri i smatra ga jedinim ispravnim nacnom oznacavanja povremenih sudaca gradana. Usp. Bayer, V,
op.cit. (bilj. 13.), str 143.
53 Inae, taj nedostatak francuskog ZKP-a iz i808. ispravljen je 1897. godine kada je donesen Zakon o kaznenom postupku nazvan
prema njegovu predlagatu,,la loi Constans" koji je u istragu uveo sve bitne elemente kontradiktornosti, a okrivljeniku dao iroko
pravo na branitelja u istrazi. Detaljnije o tome vidi u: Bayer, V., op.cit. (bilj. 13.), str. 148.

55 Ibid., str. 69.
56 Ibid., str. 70-71.

57 Izdao ga je car 31. prosinca 1851.
58 Detaljnije o tome vidi u: Cepulo, D., loc. cit. (bilj. 52.), str 51.
59 Ibid., str. 51.

83
promjena. Vet 1851. god. uinjena je svojevrsna revizija kaznenog postupka da se stvori osnova
kaznenog postupka za zemlje krune Ugarske. Silvestarskim patentom najavljuju se bitne pro-
mjene kaznenog postupka koje idu za ukidanjem porote,6 o ukidanjem javnosti sudskih rasprava,
uspostavom ograniaenog inkvizitorskog postupka, uvodenjem absolutio ab instantia te pisme-
nog postupka u stadiju pravnih lijekova. Na osnovi tih na~ela, stupio je na snagu Kazneno-pro-
cesualni red od 29. srpnja 1853. god. Austrija je dobila izrazito reakcionaran zakon koji je u~i-
nio korak unazad u usporedbi sa ZKP-om iz 1850. god. ZKP iz 1853. usvaja inkvizitorni kazneni
postupak s optuinom formom. Uloga driavnog odvjetnika je 6isto formalne naravi s obzirom
na to da driavni odvjetnik obavjeftava sud o kaznenom djelu, a daljnji je progon u rukama suda.
Ukinuta je porota, a na njeno mjesto postavljeni su zemaljski i okruini sudovi sa zborom od
predsjedatelja i 6etvorice odnosno dvojice sudaca u slu~aju lakiih kaznenih djela.6 ' Zakon stavlja
naglasak na istragu koju provodi sud, a svrha joj je ustanoviti 6injenice i prikupiti dokaze vaine
za utvrdenje krivnje i izricanje kazne te naknadu ftete ofteteniku. Nakon zavrene istrage sud,
ovisno o njezinu rezultatu, donosi optuini zakljueak ili zakljueak o obustavi istrage ako tijekom
istrage zakljuai da nema dovoljno dokaza za osudu. Okrivljenik stjeae pravo na branitelja tek
kada mu je priopten optuini zakljueak po zavrienoj istrazi. Rasprava je doduge javna i usmena,
ali svodi se samo na ponavljanje rezultata prethodne tajne istrage. Za ocjenu dokaza usvojena je
negativna dokazna teorija. Po zavrenoj raspravi sud donosi presudu koja moie biti osudujuea,
oslobadajuta ili absolutio ab instantia koju sud donosi kada nije potpuno uvjeren u krivnju, ali ni
u nevinost okrivljenika. Protiv prvostupanjskih presuda dopugten je priziv na Viii zemaljski sud,
a protiv presuda potonjeg dozvoljen je priziv na Vrhovni sud pod uvjetom da je Viii zemaljski sud
potvrdio prvostupanjsku presudu.62 Zakon je ostao na snazi sve do 1873. god. uz nekoliko vainih
izmjena. Najprije je carskom naredbom od 3. svibnja 1858. god., uveden sumarni postupak za slu-
6aj da okrivljenik prizna poinjenje kaznenog djela. U takvom slu~aju odmah se donosi optuini
zakljueak i odreduje kona~na rasprava. Osim toga, uveden je i tzv. odustajni zakljueak zbog
nedostatka dokaza kad ne postoji mogutnost donogenja ni osudujute ni oslobadajute presude.
Medutim, okrivljenik u tom slu~aju ima pravo, ako je uvjeren u svoju nevinost, zahtijevati da se
odredi i provede rasprava kako bi uspio izvojevati oslobadajueu presudu i na taj na~in postupak
pravomotno okon~ati u svoju korist.
2.3. Okivotvorenje austrijskog kaznenog postupka u Hrvatskoj i Slavoniji
Naredbom ministra pravosuda stupio je na snagu 30. listopada 1854. u Hrvatskoj Kazneni
postupak za Austrijsku Carevinu od 29. srpnja 1853. Njegovo zna~enje lei u 6injenici da je to prvi
sustavno uredeni kazneni postupak fto ga je kontinentalna Hrvatska ikada imala. Sve do tada u
Hrvatskoj uopte nije bilo sustavnog i jedinstvenog kaznenog procesnog prava nego je kazneni
postupak bio uglavnom ureden obi~ajnim pravom.64 Premda je to bio konzervativan i izrazito
apsolutistiaki ureden zakon koji je u~inio svojevrsni korak unazad u odnosu na ZKP iz 1850.
god., uvodenje tog zakona u Hrvatskoj je zna~ilo nedvojben napredak u usporedbi s dotadagnjim
obi~ajnim procesnim pravom i upravo iz tog razloga zasluluje osobitu painju. Jako je iz pojedi-
6o Porotu nadomjegta sudski zbor od gest sudaca.

62 Ibid., str. 72.
63 Ibid.
64 V supra, str. 3-5.
Ante Novokmet: Austrijski zakon o kaznenom postupku iz 1853. godine s osvrtom na njegovu ulogu u povijesti hrvaskog kaznenog procesnog prava
84
nih odredbi vidljiv utjecaj francuskog ZKP-a iz 18o8. god., npr. u postupku optulivanja, jer je i u
francuskom ZKP-u za kaznena djela za koja je predstojalo formalno optulivanje odlu~ivao sud, a
ne javni tulitelj, ipak je ZKP iz 1853. bio u odnosu na francuski ZKP iz 18o8. izrazito inkvizitorno
ustrojen zakon. Bayer isti~e kako je ZKP iz 1853. bio pedantno i precizno izraden zakon koji je u
osnovi zna~io izvjestan kompromis izmedu inkvizitornog i akuzatornog kaznenog postupka. No,
prije nego uplovimo u more odredaba ZKP-a iz 1853., potrebno je uvodno prikazati kljuane tre-
nutke koji su prethodili donogenju tog, usudujem se redi nazadnog, ali za Hrvatsku tog vremena
modernog zakona o kaznenom postupku. Naime, od pedesetih godina 19. st. po~elo je ukidanje
patrimonijalnih i upanijskih sudova iz feudalnog razdoblja. Kao fto je ranije reeno, Oktroirani
ustav iz 1849. god. proglasio je podriavljenje pravosuda, diobu sudstva i uprave te predvidio uvo-
denje porote i driavnog odvjetniftva. Tada su u Hrvatskoj i Slavoniji osnovani kotarski sudovi s
nadleinoi(u za podruje kotara, zemaljski, odnosno Eupanijski sudovi s nadleinoi(u za podruje
upanije i Banski stol kao vii zemaljski sud, tj. sud prizivne nadleinosti za odluke nifih sudova
kao i sud prvostupanjske nadleinosti za najtele delikte.65 Driavno odvjetniftvo uvedeno je kao
dio pravosudnog sustava, ali kao samostalna i od suda odvojena institucija.66 Upravna i sudska
organizacija iz Oiujskog ustava nije dugo potrajala jer je 1852. godine uveden otvoreni apsoluti-
zam te postavljen novi ustrojbeni okvir vlasti.6 7 U skladu s tim izvrena je reorganizacija sudske
nadleinosti. Formirani su tzv. mjegoviti kotarski uredi, koji su imali i upravnu i sudsku funkciju.
Ta sjedinjenost sudstva i uprave bila je organizacijska (jer je jedan te isti organ obavljao i sudske i
upravne poslove), personalna (jer je isto osoblje izvravalo sudsku i upravnu nadleinost) i funk-
cionalna (jer su u istom postupku rjegavane upravne i sudbene stvari koje su se razdvajale u dru-
gostupanjskom postupku).68 Nova sudska organizacija bila je uredena na sljededi na~in: Banski
stol za podruje Hrvatske i Slavonije kao vigi zemaljski sud, Zemaljski sud u Zagrebu, 2upanijski
sud u Varaidinu, 2upanijski sud u Rijeci i 2upanijski sud u Osijeku kao prvostupanjski sudovi.
U Zagrebu, Osijeku, Varaidinu i Rijeci izvriavali su sudbenost u gradu i okolnom istoimenom
kotaru sudigta prve molbe i gradskodelegirani kotarski sudovi na osnovi podjele poslova, a u
ostalim gradovima i kotarima kotarski uredi.6 9
3. OSNOVNA NACELA ZAKONA 0 KAZNENOM POSTUPKU IZ 1853-
ZKP je nastao kao odraz svoga vremena i rezultat je cjelokupnih druftvenih ali i politiakih
dogadanja u Europi i Habsburgkoj Monarhiji. Sukladno takvom stanju onda su i temeljna na~ela
tog zakona u prvom redu odraz interesa apsolutistiaki uredene driave koja svoje mjesto prona-
laze u na~elu oficijelnosti, inkvizitornom na~elu, a pokugaj driave da ostvari zaftitu okrivljenika
u kaznenom postupku moiemo pronadi u priliano ogranienom na~elu javnosti i na~elu vezane
ocjene dokaze kroz tzv. negativnu dokaznu teoriju.
65 Cepulo, D., op. cit. (bilj. 52.), str 55-56.

66 Ibid.
67 Ibid.
68 Ibid., str. 57.
69 Beuc, I., op.cit. (bilj. 1.), str 305-306.
85
3.1. Na~elo oficijelnosti
ZKP iz 1853. temeljio se na na~elu oficijelnosti, tj. pokretanju i vodenju kaznenog postupka
isklju~ivo u driavnom interesu neovisno o privatnoj volji osobe oftetene kaznenim djelom.
Ovo na~elo bilo je karakteristika 6itavog kaznenog postupka jer se primjenjivalo u svim fazama
postupka, a njegovom primjenom apsolutistiaki uredena driava nastojala je u duhu inkvizitor-
nog kaznenog postupka osigurati sustavan progon svih po~initelja kaznenog djela. Premda je
nastalo u doba apsolutne monarhije kada se htjelo izbjeti sve negativne posljedice kaznenog
progona po privatnoj tufbi odnosno tufbi bilo kojeg gradanina (ex populo) ipak se u kona~nici
zadrialo kao trajna pozitivna tekovina u razvoju kaznenog procesnog prava jer je njegovim uvo-
denjem driava kona~no rijegila pitanje sustavnog progona po~initelja svih tefih kaznenih djela
kad god je bilo utvrdeno da je poainjeno.
3.2. Inkvizitorno na~elo
Drugo na~elo iz kojeg je vidljiv jasan utjecaj driave da se kazneni postupak uredi onako
kako to najbolje odgovara driavnim interesima je inkvizitorno na~elo. Naime, prema tom na~elu
driavna tijela su oviagtena po slufbenoj duinosti prikupljati dokaze i utvrdivati 6injenice u
kaznenom postupku nevezano za prijedloge stranaka o potrebi njihova prikupljanja i izvodenja.
Vet letimikan pogled na pojedine odredbe ZKP iz 1853. jasno daje do znanja da je ovaj zakon
funkciju kaznenog progona i vodenja postupka sjedinio u rukama jedne osobe, tj. istrainog suca
u istrazi, te vijeta prilikom donogenja optuine odluke odnosno vijeca na raspravi.
Istraini sudac je po slufbenoj duinosti zapoinjao i vodio kazneni postupak kad god je na
bilo koji na~in saznao da je poainjeno kazneno djelo za koje se progoni po slufbenoj duinosti ne
6ekajuti pritom prijedlog driavnog odvjetnika. Driavni odvjetnik je doduge obavjeftavao istral-
nog suca o ponjenom kaznenom djelu, ali je formalno odluku o zapoinjanju i vodenju kazne-
nog postupka donosio istraini sudac. Driavni odvjetnik je sudjelovao u istrainom postupku
podriavajuti interese kaznenog progona, a po zavrenom istrainom postupku predlagao je sudu
kakvu odluku da donese na temelju rezultat istrage, no taj prijedlog stvarno nije obvezivao sud,
pa 6ak niti onda kad bi driavni odvjetnik izjavio da odustaje od kaznenog progona, istraini sudac
ga nije bio duian obustaviti.
Istraini sudac provodio je istragu, ali nije sudjelovao u donogenju presude. Medutim, u ulozi
suca mijesa se uloga progonitelja i branitelja jer je istraini sudac s jedne strane pokretao i vodio
istragu, a s druge strane je isklju~ivo o njemu ovisio poloiaj i obrana okrivljenika u kaznenom
postupku. Istraini sudac je upoznavao okrivljenika s prikupljenim dokazima koji ga terete i to
isklju~ivo na na~in kako je njemu odgovaralo, pri 6emu okrivljenik nije imao pravo na branitelja.
Istraini sudac je ispitivao okrivljenika u prethodnom kaznenom postupku, prikupljao sve druge
dokaze vaine za odlu~ivanje o krivnji i kazni i po zavrsenoj istrazi dostavljao spis sudskom vijetu.
Dakle, ovdje se kao osnovno pojavijuje pitanje objektivnosti istrainog suca jer su u njegovoj
funkciji sjedinjene uloge progonitelja i branitelja okrivljenika. Sudsko vijete je sudilo i donosilo
presudu. Medutim, prije sudenja 6itav spis predmeta dostavljao se svojevrsnom optuinom vijetu
da sastavi optuinu odluku, tj. da na temelju spisa istrage postavi 6injenikno stanje i na temelju
njega izvede pravnu kvalifikaciju kaznenog djela pa je na taj na~in obavljalo funkciju kaznenog
progona. Sudsko vijete moralo je odvagnuti sve 6injenice u korist i na teret okrivljenika jer okriv-
ljenik nije imao pravo na branitelja, a dobivao je tu priliku tek po donogenju tufbovne odluke.
86
Dakle, moiemo zakljuaiti da se u funkciji optuinog vijeta kumuliraju sve tri funkcije: progon,
obrana i sudenje.
3.3. Na~elo javnosti
Na~elo javnosti je bilo izrijekom predvideno, ali iz teksta zakona proizlazi da su u svojstvu
javnosti na raspravi mogle prisustvovati samo odredene osobe. Osim osoba koje su morale biti
nazoane raspravi (suci, driavni odvjetnik, privatni tulitelj, okrivljenik i branitelj - kada ga je ex
lege morao imati, te zapisni~ar) kao publika iznimno su mogle biti nazoane osobe kojima je to
sudac dopustio. Taj krug osoba bio je priliano uzak pa su raspravi mogli uz dozvolu suca prisu-
stvovati pravosudni slufbenici, branitelji, vii upravni i policijski slufbenici, profesori pravnih
znanosti, te oftetenik i osobe kojima je na zamolbu oftetenika sudac dopustio nazo~nost na
raspravi.
Ostale su osobe mogle prisustvovati raspravi samo uz prethodnu dozvolu predsjednika suda,
a mogao ju je dati samo odraslim i pristalim osobama mugkog spola. Iz re~enog proizlazi da rasp-
rava nije bila otvorena za girok krug ijudi vet je taj broj bio ograniaen i uzak. Osim toga, zakon
je poznavao i tzv. tajnu sjednicu na kojoj javnost uopte nije mogla prisustvovati. Razlozi tajne
sjednice pritom su bili sliani suvremenim razlozima iskljueenja javnosti s rasprave. ZKP iz 1853.
je ograni~io pristup zainteresiranim osobama raspravi tako da na~elo javnosti u pravom smislu
rijei nije bilo dosljedno provedeno.
3.4. Na~elo vezane (zakonske) ocjene dokaza
Buduti da je 6itav postupak bio obiljefen inkvizitornim na~elom i postupanjem ex officio to

je bio jasan izraz teinje za saznanjem formalne istine u postupku. Zakonodavac je nastojao osi-
gurati objektivnost suca tijekom postupka unaprijed propisujuti dokaznu vrijednost pojedinih
dokaza i to na na~in da je suca vezao za unaprijed predvidena pravna pravila kojima se morao
rukovoditi prilikom traienja odgovora na pitanje je li neka 6injenica dokazana ili ne. Zakon je
izrijekom prihvatio tzv. negativnu dokaznu teoriju prema kojoj sudac nije bio duian optuienika
osuditi unato6 tome fto su postojali dokazi odredene vrste, broja i kakvote ako iz odredenih
razloga nije bio uvjeren u njegovu krivnju. Ona zapravo zna~i, prema Bayeru, djelomikno prodira-
nje ideje o slobodnoj ocjeni dokaza. Kada govorimo o ocjeni dokaza u ZKP iz 1853. onda moramo
razlikovati ocjenu dokaza kod donogenja presude od ocjene dokaza po pitanju postojanja pravnih
razloga sumnje dostatnih za odluku o tome hote li se provesti istraga protiv odredene osobe,
odnosno kakvi razlozi sumnje moraju postojati da bi se donijela optuina odluka protiv odredene
osobe.
87
4. KAZNENI POSTUPAK U HRVATSKOJ I SLAVONIJI PREMA

AUSTRIJSKOM ZKP-u IZ 1853. GODINE
4.1. Osnovni oblici postupka
U cilju boljeg razumijevanja i lakieg pradenja prikaza temeljnih ustanova austrijskog Kazne-
nog postupnika od 29. srpnja 1853., potrebno je najprije uputiti na osnovne oblike tog postupka.
Naime, nakon podrobnijeg prou~avanja zakona moie se zakljuaiti da je ZKP iz 1853. u osnovi
poznavao dva oblika postupka, koje 6emo radi jednostavnije sistematizacije ovog rada ozna~iti
kao: a) redoviti kazneni postupak i b) izvanredni kazneni postupak.
a) Redovitim kaznenim postupkom moiemo ozna~iti onaj postupak koji se vodio u slu~aju
po~injenog zloinstva ili prijestupa.o Premda je te~ite 6itavog postupka bilo u istrazi ipak se
postupak sastojao od dva stadija: istrage (predistraga i posebna istraga) i kona~ne usmene ra-
sprave. Jzmedu ta dva stadija smjestio se prijelazni stadij koji je obuhvaeao stavljanje okriv-
ljenika pod optufbu o kojemu je odlu~ivalo sudsko vijede, tzv. tufbovnom odlukom.7' Po izre-
6enoj presudi oviagtene osobe imale su pravo podnijeti priziv protivpresude o kojem je odlu-
6ivao vigi zemaljski sud. ZKP iz 1853. poznavao je i postupak u povodu po~injenih prekriaja.
Premda u tom postupku nije bilo istrage ni tufbovne odluke, u kojoj bi se postupalo poftuju-
6i sve formalnosti koje predvida zakon, nego je naglasak bio na brzini i efikasnosti postupa-
nja uz poduzimanje samo nuinih prethodnih radnji, ipak i kazneni postupak zbog prekriaja,
kao najlakgih kaznenih djela treba smatrati redovitim postupkom.
b) Izvanrednim kaznenim postupkom obuhvadena su ona kainjiva djela koja pretpostavlja-

ju poseban na~in poainjenja djela ili pak osobite okolnosti pod kojima je po~injeno kainjivo
djelo. U ovaj se postupak ubrajao: i. postupak protiv odsutnih i uskoka, 2. postupak pred pri-
jekim sudom, te 3. postupak u slu~aju kada na kona~noj raspravi bilo tko po~ini zloinstvo,
prijestup ili prekriaj za koji se moie provesti kazneni postupak, a po~initelj je zateaen u po-
6injenju djela (§. 247)72
4.2. Ustrojstvo, nadleinost i sastav sudova
Po ZKP iz 1853., a sukladno novom upravnom i pravosudnom preustroju vlasti koje je bilo
zasnovano na jedinstvenom modelu za cijelu Habsburiku Monarhiju, u kaznenim su stvarima
sudili: kotarski sudovi, Zemaljski sud u Zagrebu te upanijski sudovi u Osijeku Rijeci i Varal-
dinu kao sudigta s drugostupanjskom nadleinoi(u ili prvostupanjskom nadleinogeu na osnovi
podjele posla s gradskodelegiranim kotarskim sudovima u tim gradovima. Jznad njih nalazio se
Banski stol kao vigi zemaljski sud za podruje Hrvatske i Slavonije, a tredestupanjsku nadleinost
70 Po Kaznenom zakonu od 27. svibnja 1852., postojale su tri vrste kainjivih djela: zloinstva, prijestupi i prekriaji.
71 Interesantno je primijetiti da je okrivljenik protiv tuibovne odluke imao pravo priziva visem sudu i na taj nain imao mogutnost
do odluke vigeg suda odgoditi daljnje postupanje po,,tuibovnoj odluci." Vige o tome vidi u: ZKP iz 1853., 202-212. 5.
72 U tom slu~aju sud je mogao odmah izreti presudu, ii prekinuti postupak i donijeti odluku ili pak na kraju rasprave nakon gto su
okrivljenik i svjedoci ispitani izreti presudu i za to djelo.
88
imao je Vrhovni sud u Beau.7

Kotarski sudovi izvorno su postupali kao prvostupanjski sudovi za prekriaje poeinjene na
njihovom podruju. Prema izriitoj odredbi kaznenog zakona bilo je jasno odredeno koje su pre-
kriaje mogli rjegavati kotarski sudovi, a koje nadleftva javne sigurnosti. (§. 9., St. 2.). S obzirom
na to da su u gradovima osnovani tzv. gradskodelegirani kotarski sudovi koji su vraili isklju~ivo
sudbenu funkciju bili su oviagteni provoditi istraini postupak4 u pogledu poinjenih zlo~ina
i prijestupa, pri 6emu je sud prve molbe s njihova podruja bio oviagten davati im obvezatne
naputke za rad, pa 6ak i preuzeti provodenje vet zapo~etog istrainog postupka zbog tefine slu-
6aja ili drugih vainih razloga (§. 10, §. 14.). Svi kotarski sudovi bili su duini kao pomotni sudovi
postupati po nalogu zemaljskog odnosno Eupanijskog suda prilikom provodenja istrage za odre-
deni zlo~in ili prijestup. Takoder, bili su oviagteni poduzimati istraine radnje u povodu zloina
i prijestupa poinjenih na podruju kotarskog suda u slu~aju bojazni da istraini sud neee modi
pravodobno poduzeti istraine radnje te o poduzetim radnjama bez odgode izvijestiti istraini
sud. (§. 12., St. 2., §. 13., St. 2.).
Zemaljski sud u Zagrebu, te upanijski sudovi u Osijeku, Varaidinu i Rijeci kao sudigta prve
molbe provodili su istraini postupak i sudili u prvom stupnju u pogledu poinjenih zloinstva
i prijestupa. Istraini postupak o zloinstvima veleizdaje, uvrede velianstva i dlanova vlada-
reve kute, te smetanja javnog mira za 6itavo podruje Hrvatske i Slavonije vodio je iskljuaivo
Zemaljski sud u Zagrebu (§. io., §. 16.). Po provedenom istrainom postupku zbog zloinstva i
prijestupa samo su sudigta prve molbe bila oviagtena provesti raspravu i donijeti odluku. Osim
toga, ti sudovi su bili nadleini odlu~ivati o prijavama podnesenim zbog poinjenih zloinstva ili
prijestupa za koje je istraini sudac prethodno ustanovio da se na temelju njih ne moie provesti
kazneni postupak, zatim su odlu~ivali u slu~aju neslaganja izmedu istrainog suca i driavnog
odvjetnika do kojeg je doglo u tijeku istrainog postupka, o prigovorima protiv odluka istrainog
suca, te o daljnjem postupanju po zavrienom istrainom postupku (§. 15.).
Banski stol u Zagrebu postupao je kao drugostupanjski sud u pogledu priziva podnesenih
protiv odluka kotarskih sudova, zemaljskog odnosno Eupanijskih sudoval (§. 18.). Prema izri-
6itoj odredbi zakona, Banski je stol bio oviagten na izvanredno ublaiavanje izre~enih kazni, pa
je tako bio oviagten kaznu doivotnog zatvora ublaiti na pet godina zatvora, kaznu zatvora od
deset do dvanaest godina ublaiti na tri godine zatvora, a izre~enu kaznu zatvora od pet do deset
godina mogao je ublaiti na jednu godinu zatvora (0.305.).
U odredenim slu~ajevima bilo je dopugteno uloiti priziv protiv drugostupanjskih odluka
tretestupanjskom sudu. U tim slu~ajevima bio je tretestupanjski sud u razdoblju od 1850-1862.
god. Vrhovno sudifte u Beau, a od 1862.-1929., Stol sedmorice u Zagrebu.76
Kao fto je naprijed re~eno, istraini postupak provodio se pred zemaljskim odnosno Eupanij-
skim sudovima, po jednom ili vige istrainih sudaca koje je odredivao predsjednik suda izmedu
sudaca tog suda. S druge strane, kod kotarskih sudova istraini postupak bio je povjeren sucu
istralitelju koji je ujedno bio predstojnik sudbenog poslovanja kotarskog suda ili drugom za sud-
stvo nadleinom slufbeniku tog suda (§. 11.).7
73 Cepulo, D., op. cit. (bilj. 52.), str. 57.

74 Detaljan popis kotarslih sudova koji su prema posebnom zakonu bili ovlaiteni provoditi istraini postupak vidi u: Beuc, I., op.cit.
(bilj. 1.), str. 315.
75 Usp. Beuc, I., op.cit. (bilj. 1.), str 315-316.
76 Ibid., str. 316.
77 Ovdje je bitno napomenuti da je kotarski sud u yrijeme apsolutizma imao mjegovitu funkciju. Naime, predstavljao je specifidan
upravno-sudski organ pa je to razlog za pomalo nespretne nazive za obnagatelje razliditih funkcija unutar kotarskog suda. Vige o toj
89
Prema ZKP-u iz 1853. u kotarskim sudovima sudio je sudac pojedinac, a samo iznimno zakon
je propisivao moguinost sudenja u vijedu. Zemaljski sud u Zagrebu, odnosno Eupanijski sudovi,
kao sudovi prve molbe sudili su, u pravilu, u vijedima sastavljenim od predsjednika vijeda i dva
suca kad se radilo o takvom zloinstvu za koje je bila zaprijeaena kazna do pet godina tamnice, a
u vijedima od predsjednika vijeta i 6etvorice sudaca u slu~aju zloinstva za koja je bila zaprijeaena
smrtna kazna ili tamnica preko pet godina (§. 17.). U drugom stupnju, Banski stol odluke je dono-
sio, u pravilu, u vijetu od predsjednika vijeta i 6etvorice sudaca, ali u slu~aju kainjivog djela kojim
je po~injen zlo~in veleizdaje ili drugo kainjivo djelo za koje je u zakonu bila zaprijeaena smrtna
kazna vigi zemaljski sud odluke je donosio u vijetu od predsjednika vijeta i osmorice sudaca (§.
18.). U tretem stupnju odluke su se donosile u vijetu sastavljenom od predsjednika vijeta i gest
sudaca, a u slu~aju zloinstva zaprijeaenog smrtnom kaznom odluke su se donosile u vijeeu koje
su Einili predsjednik vijeta i deset sudaca.
Odluke svih sudova mogle su, nakon prethodnog vijetanja, biti donesene samo apsolutnom
vetinom glasova. Zanimljivo je primijetiti da su dlanovi vijeta glasovali prema zakonom utvrde-
nom redosljedu, s tim da je predsjednik vijeta uvijek glasovao posljednji.7 Ako su se glasovi podi-
jelili tako da je migljenje odredenih dlanova vijeta obuhvatalo polovicu ukupnih glasova mogao
mu se predsjednik vijeta prikloniti i na taj nain utjecati na to da se donese takva odluka (§. 21.).79
Medutim, ako bi predsjednik vijeta, u slu~aju kada su glasovi podijeljeni predloiio trete miglje-
nje, tako da niti jedno nema potrebnu apsolutnu vetinu, tada bi se glasovanje moralo ponoviti.
Ako se niti nakon ponovijenog glasovanja ne postigne potrebna apsolutna veeina tada se postu-
palo tako da su se glasovi koji su bili najnepovoljniji za okrivljenika pribrajali onima koji su za
njega bili povoljniji sve dok se na taj nain ne bi postigla apsolutna vetina glasova koja je omogu-
6avala donogenje odluke (§. 22.).
S obzirom na izneseno moie se zakljuaiti da je ZKP iz 1853. predvidao profesionalni sastav
sudova, te je u~inio zaokret u odnosu na ZKP iz 185o. koji je, doduge, za kratko vrijeme prihvatio
ustanovu porotnog suda, tj. irija. ZKP iz 1853. odstranio je porotu, a na njeno mjesto postavio
zemaljski odnosno Eupanijske sudove sa zborom od predsjedatelja i 6etvorice, odnosno dvojice
sudaca u slu~aju lakiih zloinstva.o Premda je glavna svrha zahtjeva za sudjelovanjem laika u
kaznenom sudenju bila da se tako ogranii apsolutna vlast vladara i suzbiju teake zioporabe sud-
bene vlasti8 ', takav sustav jednostavno nije mogao opstati u novom relimu apsolutistikog ure-
denja vlasti, pa se moie zakljuaiti da je profesionalizacija sudstva samo logi~an slijed politiakih
prilika tog vremena.
4.3. Tukitelj
Prije detaljnog prikaza poloiaja i funkcije tulitelja (driavnog odvjetnika i privatnog tui-
telja) prema odredbama ZKP iz 1853. potrebno je uputiti na neke kljuane pojmove koji simbo-
liziraju ne samo sam Zakon nego i poloiaj tulitelja, a napose driavnog odvjetnika i njegovu
specifinu ulogu u inkvizitornom kaznenom postupku kakav je ZKP iz 1853.
mjegovitoj funkciji vidi supra, str. 9.
78 Redosljed je bio odreden tako da su najprije glasovali oni lanovi vijeta koji su,,po sluibi stariji".
79 Jednako rjegenje je vrijedilo i u slu~aju da su se glasovi lanova vijea ,,polarizirali" tako da su u konainici ostala dva suprotstav-
ijena migljenja. U tom slu~aju mogao je predsjednik vijeta svojim glasom utjecati da se prihvati migljenje onih lanova vijea Uije je
migljenje on podupro.
8o Ogorelica, N., op. cit. (bilj. 5.), str. 71.
81 Usp. Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 114.
90
Naime, kako je vet ranije reeno," ZKP iz 1853. dosljedno je proveo inkvizitorno na~elo."
Drugim rijeima, istraini sudac tijekom istrage, odnosno sudsko vijete na raspravi bilo je glavni
jamac ostvarenja cilja kaznenog postupka, tj. utvrdenja krivnje ili neduinosti, te izricanja kazne
krivcu.84 Premda ZKP iz 1853. ne samo da spominje, nego, naprotiv, priliano detaljno normira
ustanovu driavnog odvjetniftva, pa na prvi mah 6itatelja navodi na zakljueak da je inicijativu za
pokretanje kaznenog postupka imao driavni odvjetnik jer je imao pravo i duinost da istrainog
suca obavijesti o svakom zloinstvu i prijestupu, pa i da zatrai od istrainog suca provodenje
istrage (6.30., t. a) ipak nakon detaljnijeg prou~avanja cjelokupne konstrukcije ZKP iz 1853., koje
nam daju do znanja da je istraini sudac bio duian provesti istraini postupak 6im je na bilo koji
nan saznao da je poinjeno zloinstvo ili prijestup ne 6ekajuti prijedlog driavnog odvjetnika (§.
61. St. i), dolazimo do zaklju~ka da se akuzatorno na~elo samo nazire u nekim njegovim odred-
bama iz 6ega proizlazi da je poloiaj driavnog odvjetnika kao tijela koje postupa u cilju zaftite
javnih probitaka i daje inicijativu za pokretanje kaznenog postupka stavljen u drugi plan, a s
njime i akuzatorno na~elo te je na taj na~in ostvaren primat inkvizitornog na~ela.5
Premda je zakon izriaito uredio poloiaj driavnog odvjetniftva, napose istaknuvai u poseb-
nom dlanku da je ono neovisno od sudbene vlasti, 6 ipak se namete zakljueak da nije imalo ni
pravne ni stvarne mogutnosti da svojom procesnom aktivnogeu utjeae na sud da donese odluku
u ovom ili onom smjeru. To se najbolje vidi iz 6injenice da je driavni odvjetnik doduge sudjelovao
u istrainom postupku, ali nije imao pravo da tijekom istrage odustane od daljnjeg progona s
tom posljedicom da se postupak morao obustaviti, niti je nakon zavriene istrage odluaivao hote
li okrivljenik biti optuien.8 ' Sve nas to navodi na zakljueak da akuzatorno na~elo u praksi nije
bilo dosljedno provedeno, barem ne u odnosu na driavnog odvjetnika. I profesor Bayer isti~e
da je ZKP iz 1853. zna~io izvjestan kompromis izmedu inkvizitornog i akuzatornog kaznenog
postupka," ali je sadriavao daleko vige inkvizitornih elemenata, a okolnost da je istraini sudac
samoinicijativno pokretao istragu samo je jedan od njih.
S druge strane, poloiaj privatnog tulitelja bio je daleko vige prolet akuzatornim na~elom jer
je sud bio duian obustaviti istragu (§. 189. St. i.) odnosno na raspravi donijeti odustajnu odluku
(§. 289. b.) ukoliko bi oviagtenik izjavio da odustaje od progona, odnosno ukoliko je sud postupao
mimo zahtjeva oviagtenog tulitelja, a utvrdi se da takav zahtjev uopte nije postojao. Premda
zakon izrijekom ne spominje supsidijarnog tulitelja nego naslovno ureduje institut privatnog
tulitelja stjeae se dojam da ZKP iz 1853. nije poznavao ustanovu supsidijarnog tulitelja. Medu-
tim, iz teksta zakona proizlazi da je privatni tulitelj mogao nastaviti, tj. preuzeti kazneni progon
kada bi driavni odvjetnik izjavio da odustaje od progona za kazneno djelo za koje se progoni po
8
slufbenoj duinosti (6.37. St. 2.), a upravo u tome se ogleda ustanova supsidijarnog tulitelja. 9
82 V supra, str. 10-11.

83 Oznadava pravo suda da po sluibenoj duinosti prikuplja i izvodi dokaze vaine za odluku o krivnji i kazni. Video inkvizitornom
na~elu vidi u: Bayer, Vladimir; Kazneno procesno pravo - odabrana poglavlja, Knjiga I, Uvod u teoriju kaznenog procesnog prava,
Zagreb, 1997., str. 125-140.
84 Usp. Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 4-7.

85 Usp. Ljubanovit, V, 120. obljetnica hrvatskog Zakona o kaznenom postupku od '7. svibnja1875., Hrvatski ljetopis za kazneno
pravo i praksu, Zagreb, 1994., god. 1., broj 1., str. 238-239.
86 ,Sudovi i deriavna odvietnitva neodvisna su medju sobom" (5 34.)-
87 O optukivanju je odludivalo sudskovijete, tzv. tuibovnom odlukom. Driavni odvjetnik je imao pravo predloiiti donogenje odre-
dene odluke, ali njegov prijedlog sud nije bio duian prihvatiti.
88 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 18.), str. 8.
89 Video institutu supsidijarnog tukitelja vidi u: Ljubanovit, Vladimir, Kazneno procesno pravo - odabrana poglavlja, Osijek, 2002.,
91
Pitanje koje se ovdje moie postaviti je sljedefe; S obzirom na to da sud nije bio duian obustaviti
postupak u slu~aju kad je driavni odvjetnik odustao od progona, je li ipak tako morao postupiti
kada bi privatni tulitelj, nakon fto je preuzeo progon izjavio da odustaje od progona? Na to
pitanje moramo potvrdno odgovoriti. Naime, prema izri~itoj odredbi zakona sud je morao obu-
staviti postupak u slu~aju da je privatni tulitelj odustao od progona, ali ne i kada bi tako postupio
driavni odvjetnik, iz cega se moze zakljuaiti da je zakon u~inio izvjestan kompromis izmedu aku-
zatornog i inkvizitornog na~ela, drugim rijeima, premda je inkvizitorno na~elo najvige dolazilo
do izrafaja ipak su postojale stanovite iznimke (§. 289. b. i d.).
4.3.1. Driavni odvjetnik
Premda je driavno odvjetniftvo prema tekstu zakona uiivalo samostalnost i neovisnost

ipak je glavnu inicijativu za kazneni progon, izuzev kainjivih djela za koja se progonilo po
privatnoj tufbi imao sud. Djelokrug driavnog odvjetniftva poklapao se s nadleinoi(u
sudova, odnosno zakonom je izrijekom bilo propisano da se kod svakog zemaljskog odnosno
upanijskog suda ima ustanoviti po jedan driavni odvjetnik, a kod vigeg zemaljskog sudao
driavni,,nadodvjetnik". U djelokrug driavnog odvjetniftva spadali su sljedeei poslovi:
a) obavijestiti istraini sud o svakom zloinu i prijestupu 6im za njih sazna, te se

brinuti da sud provede istraini postupak,
b) sudjelovati u istrainom postupku, a u slu~aju opasnosti od odgode poduzeti one
radnje koje ne trpe odgodu,
c) po zavrienom istrainom postupku podnositi prijedloge sudu da se okrivljenik
stavi pod optufbu ili da ga se oslobodi ili da se postupak obustavi,
d) ftititi javnu sigurnost i primjenu zakona pri glavnoj raspravi nastupajudi kao
javni tulitelj,
e) podnijeti priziv ili pritufbu vigem sudu protiv presuda za koje smatra da nisu
utemeljene na zakonu,
f) brinuti da se tijekom kaznenog postupka postupa po zakonu i da se postupak ne
odugov1a~i,
g) pregledavati istrage zbog prekriaja, koji su se vodili kod kotarskih sudova, a koji
su se nalazili napodruju sudigtaprve molbe odnosno sudbenog stola, sudjelovati
kod glavnih rasprava i uloiti priziv. (§. 30.).
Iz svega navedenog proizlazi da je driavni odvjetnik imao duinost obavijestiti sud o kainji-
vom djelu za koje se progonilo ex officio, sudjelovati u kaznenom postupku zastupajudi interese
optufbe, a po zavrienom istrainom postupku predlagao je sudu kakvu odluku treba donijeti na
temelju provedene istrage. 9' Ranije je re~eno kako driavni odvjetnik svojom procesnom neaktiv-
noidu tijekom istrage nije mogao utjecati na sud da obustavi postupak. Medutim, od tog pravila
postojao je bitan izuzetak. Naime, sudac istralitelj morao je obustaviti istragu ako je driavni
odvjetnik postavio zahtjev za obustavu istrage po naredenju ministra pravosuda, a ministar je
str. 65-70.
90 Tzv. Banski stol u Zagrebu.
91 Usp. Ljubanovit, V, op.cit. (bilj. 87.), str. 238.
92
za takvo naredenje morao imati dozvolu samog cara (§. 189. st. i.). Nadalje, o optulivanju okriv-
ljenika nakon istrage odluaivalo je sudsko vijede, a ne driavni odvjetnik. Driavni odvjetnik je
mogao samo predloiti da se donese ,,tufbovna odluka" , ali taj prijedlog nije obvezivao sud (§.
192.). Formalnu optuinicu podizao je driavni odvjetnik samo u slu~aju kainjivih djela za koja je
bila propisana smrtna kazna ili tamnica od pet godina, ali je i tada bio vezan ,,tufbovnom odlu-
kom" suda (§. 217.).92 No, iz navedenih odredaba vidimo da driavni odvjetnik nije samo davao
poticaj za pokretanje postupka nego je imao zadadu,,u obde za svega postupka kaznenoga sker-
biti, da se obderiavaju zakoni, i da se odvratja svako otezanje. " Drugim rije~ima, bio je 6uvar
zakona (Wachter des Gesetzes).93 Zakon je osobito predvidao duinost sudova, prije donogenja
odluke, da zatrake migljenje driavnog odvjetnika, te pravo driavnog odvjetnika da prisustvuje
vijedanju i glasovanju prvostupanjskog suda, ali ne i pri donogenju presude po zavrsenoj raspravi
(6.35., §. 256.).
Zanimljivo je promotriti hijerarhiju u ustrojstvu driavnog odvjetniftva. Naime, sasvim je
logikno da su nifa driavna odvjetniftva podredena vigem driavnom odvjetniftvu i da mu odgo-
varaju za svoj rad, medutim, prema izri~itoj odredbi zakona driavni nadodvjetnik, a onda i cje-
lokupan sustav driavnog odvjetniftva bio je podreden ministru pravosuda.94 Nadalje, zakon
izriaito propisuje samostalnost i neovisnost driavnog odvjetniftva u odnosu na sudbenu vlast
(6. 34.) fto je razumljivo, ali nigdje nema odredbe koja bi barem donekle ostvarila neovisnost
driavnog odvjetniftva u odnosu na politiaku izvrgnu vlast, nego naprotiv zakonom je izri~ito
propisana njegova odgovornost izvrgnoj vlasti.95 Tako uobliaeni odnos podredenosti driavnog
odvjetniftva izvrnoj vlasti i jog k tome tijela koje unato6 proklamiranim oviastima i duino-
stima faktiki ostaje pasivno u tijeku istrage jer ima pravo predlagati, ali ne i poduzimati radnje u
istrazi, 6ini ga, usudujem se redi, pokornom slugom u funkciji politiako izvrgne vlasti koji je tegko
mogao ostvariti zakonom propisanu samostalnost i neovisnost.
S druge strane, ZKP iz 1853. regulira i rad vigeg driavnog odvjetnika tzv. ,,deriavnog nadod-
vjetnika". Jzrijekom je propisano da driavni nadodvjetnik upravlja radom driavnog odvjetniftva
i nadzire rad podredenih driavnih odvjetnika. Uslijed toga, ima pravo preuzeti obavljanje svih
ili pojedinih poslova od nifeg driavnog odvjetnika,9 6 odnosno povjeriti postupanje u odrede-
nom predmetu drugom driavnom odvjetniku.97 Nadalje, zakon je predvidao oviagtenje driav-
nom nadodvjetniku prema kojem je imao pravo uvida u sve spise kaznenih predmeta upueenih
vigem zemaljskom sudu, te pravo prisustvovanja raspravama fto ih je odriavao vigi zemaljski
sud u povodu podnesenih falbi, ali bez prava sudjelovanja u donogenju odluke (§. 32. c.). Oso-
bitu painju zasluluje §. 308. ZKP iz 1853. prema kojoj je vii zemaljski sud nakon fto je izrekao
smrtnu kaznu ili potvrdio takvu presudu prvostupanjskog suda morao prije nego ju je objavio
dostaviti vigem sudu te driavnom nadodvjetniku koji se morao O&itovati postoji li moida ipak
moguinost da se optuienik u posljednji trenutak pomiluje. Isto tako, driavni nadodvjetnik pozi-
vao se na sjednicu vijeda suda koji je odluaivao o molbi za pomilovanje odnosno ublaiavanje
kazne (0. 330.).

94 ,,Deriavni odvietnici podredjeni su i odgovorni deriavnom nadodvietniku, ovaj pako ministru pravosudja."
95 Premda niti danas driavno odvjetnigtvo u Hrvatskoj nije u potpunosti neovisno od izvrine viasti jer Glavnog driavnog odvjet-
nika imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Viade, dok optinske i 2upanijske driavne odvjetnike imenuje Glavni driavni odvjetnik uz
prethodno migljenje ministra pravosuda. Usp. Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 170.
96 Tzv. pravo avokacije.
97 Tzv. pravo devolucije.

93
4.3.2. Privatni tukitelj
ZKP iz 1853. inicijativu za pokretanje kaznenog progona omogutio je i ofteteniku kao privat-
nom tulitelju.9 8 Interesantna je odredba zakona prema kojoj se u slu~aju prijestupa za koje se nije
progonilo po slufbenoj duinosti oviagtenik najprije morao obratiti driavnom odvjetniku koji je
po slobodnoj ocjeni odlu~ivao hote li u takvom slu~aju predloiti pokretanje i provodenje kazne-
nog postupka (.37.). Ukoliko bi driavni odvjetnik odluio dati inicijativu za pokretanje postupka
po prijedlogu privatnog tulitelja99 u tako pokrenutom postupku mogao je privatni tulitelj sudje-
lovati uz driavnog odvjetnika. No, zakon je u takvim situacijama dao moguenost privatnom tui-
telju da sam ili preko svog punomotnika zapoine kazneni progon ukoliko driavni odvjetnik nete
u konkretnom slu~aju postupati. Osobitu painju zasluluje pomalo nejasna odredba §. 37. St. 2.
koja kafe: ,,Ako deriavniodvietnik a tetaju postupka kaznenoga odustane od svoga sudjelovanja mole
ga privatnituitelj nastavitsam." Naime, nije jasno odredeno odnosi li se ova odredba na situaciju
kada je driavni odvjetnik odustao od kaznenog progona kojeg je zapo~eo na inicijativu privatnog
tulitelja ili se radi o slu~aju bilo kojeg kaznenog djela, pa i onog za koje se progonilo po slufbenoj
duinostioo? Ako se navedena odredba primijeni i na takve slu~ajeve onda definitivno moiemo
redi da je ZKP iz 1853. poznavao ustanovu supsidijarnog tulitelja premda ju nije detaljno normi-
rao. Zakon je dao privatnom tulitelju niz drugih prava, kao fto su: pravo privatnog tulitelja da
tijekom istrainog postupka stavlja sudu prijedloge da poduzme odredene radnje u prilog svojih
navoda, pravo uvida u istraini spis, a na raspravi je imao ista prava koja su pripadala driavnom
odvjetniku (.37. St. 3.).
4.4. Okrivljenik
Okrivljenik i njegov poloiaj prema ZKP iz 1853. uopte nisu bili regulirani posebnom glavom
zakona pa moiemo zakljuaiti kako se poloiaj okrivljenika moie razaznati tuma~enjem pojedinih
odredaba zakona gdje se okrivljenik izrijekom spominje pri poduzimanju stanovitih procesnih
radnji. Prema okrivljeniku se tijekom istrainog postupka postupala strogo. Vet prilikom prvog
ispitivanja sudac istralitelj morao je upozoriti okrivljenika da iskazuje izrazito, razgovijetno i
istinito (§.174.) jer se u duhu inkvizitornog kaznenog postupka od okrivljenika svakako nastojalo
dobiti priznanje s obzirom na to da je ipak okrivljeniku najbolje poznato sve o spornom dogadaju
o kojem iskazuje. Prije nego je bio ispitan sudac ga je morao upitati poznaje li razlog zafto je
zatvoren i zbog 6ega ga se ispituje (§.174.). Zakon je osobito predvidao poseban nain ispitivanja
okrivljenika kako bi sudac istralitelj ipak nadmudrio okrivljenika prilikom ispitivanja i na taj
na~in dobio njegov iskaz (.177.). Na glavnoj raspravi okrivljenikov poloiaj nije bio nigta bolji,
s obzirom na to da ga je sudac bio obvezan upozoriti da je duian iskazivati istinito (§.233.st.2.).
Istraini zatvor bio je obligatoran i uvijek se odredivao protiv okrivljenika kada god je nakon
sasluganja pred istrainim sucem ostala sumnja da je po~inio kazneno djelo odnosno prijestup za
98 Radilo se o odredenom, manjem broju prijestupa za koje je izrijekom bilo propisano da se za njih progoni po privatnoj tuibi.
99 Ovaj institut asocira na danainji kazneni progon na prijedlog, prema kojem driavni odvjetnik nakon gto je oftetenik podnio
prijedlog za progon dalje postupa po sluibenoj duinosti i na~elu legaliteta kaznenog progona. Video tome vidi u: Krapac, D., op.cit.
(bilj. 7.), str. 71-73.
oo Neovisno 9to se ovdje radi o inkvizitornom kaznenom postupku vidimo da je zakon, izmedu ostalog, dao oviast driavnom od-
vjetniku da ,brine da se postupak provodi po zakonu". Ovdje se definitivno postavlja pitanje kako te driavni odvjetnik brinutida se
postupa po zakonu" ako odustane od progona? Upravo zbog toga bila je potrebna ustanova oftetenika kao tukitelja koji te podriati
kazneni progon i kada driavni odvjetnik odustane od progona.
94
koji se okrivljuje (.156.). Log poloiaj okrivljenika oituje se u tome da u prethodnom postupku
uopce nije imao pravo na branitelja, pa je o interesima okrivljenikove obrane skrbio sam sudac
istralitelj. No, to je dovodilo do neieljenih posljedica jer je na taj na~in neminovno dolazilo do
stapanja razliaitih procesnih funkcija u rukama jedne osobe, tj. suca istralitelja. Sudac istralitelj
je taj koji odlu~uje hote li pokrenuti istragu protiv odredene osobe, a o njemu ujedno ovisi i polo-
aj okrivljenika i njegova obrana u postupku. Naime, sudac istralitelj je upoznavao okrivljenika
s dokazima koji ga terete te ga ispitivao, potom je sudac prikupljao sve druge dokaze. Dakle,
osnovni problem koji se pojavijuje jest pitanje suda~ke objektivnosti jer je u njegovoj linosti
sjedinjena uloga progonitelja i branitelja. Okrivljenikov poloiaj negto je povoljniji na raspravi s
obzirom na to da kona~no na raspravi dobiva pravo na branitelja, a 6ak ga je bio duian uzeti, tzv.
obvezna obrana u slu~aju kaznenih djela zaprijeaenih smrtnom kaznom ili kaznom zatvora od
najmanje pet godina (§213.,st.1.,st.2.).o' Optuienik koji se nalazio u istrainom zatvoru imao je
pravo nesmetano komunicirati sa svojim braniteljem, bez nadzora ikakve sudske osobe. S druge
strane branitelj i okrivljenik su imali pravo pregledavati spis predmeta, ali pod nadzorom. No,
sva ta prava okrivljenik je dobivao tek nakon fto mu je bila prioptena tufbovna odluka fto je vet
bilo u prilikno odmakloj fazi postupka kad je vet sve bilo manje-vige rijeseno pa je time okrivlje-
niku onemoguteno pravo na u~inkovitu obranu. U istrainom postupku, kada mu je branitelj naj-
vige trebao okrivljenik ga nije mogao imati fto je onemogutavalo bilo kakva stvarna, ali i pravna
jamstva njegove obrane.
4.5. Prethodni kazneni postupak prema ZKP iz 1853.
4.5.1. Uvodne napomene
ZKP iz 1853. u glavi sedmoj pod nazivom,,O postupku istrainom glede zlo~instva i prestupa-
kah" razlikuje predistragu (koju 6emo za potrebe ovoga rada nazvati,,optom" istragom) i,,istragu
proti stanovitoj osobi" (posebna istraga). Osnova za ovakvo razlikovanje lei u 6injenici da sudac
nije mogao zapo~eti posebnu istragu protiv odredene osobe prije nego je ustanovio da je doista
po~injeno kainjivo djelo i da protiv odredene osobe postoje stanoviti razlozi sumnje, tzv. indi-
cijio2 da gaje po~inila.o3 Bayer isti~e da je smisao odredivanja uvjetao 4 zapo~injanja inkvizitornog
kaznenog postupka bilo u tome da se sprijeei sud da samovoljno zapoine kazneni postupak.o5
Ina~e, svrha cjelokupnog istrainog postupka bila je izvidjeti poinjeno kazneno djelo, pronati
po~initelja, supo~initelje i sudionike u kaznenom djelu, te prikupiti sve 6injenice i dokaze kako
o krivnji tako i o neduinosti okrivljenika da se moie odluaiti hote li se okrivljenika optuliti ili
postupak obustaviti (§6o.). Istraini sudac bio je duian po slufbenoj duinosti provesti istraini
postupak 6im je na bilo koji na~in saznao da je po~injeno kakvo zlo~instvo ili prijestup neekajuti
6
u tom smislu prijedlog driavnog odvjetnika.-o
io Ako nije imao dovoljno financijskih sredstava imao je i pravo na branitelja siromasnog okrivljenika.
102 Zakon ih oznadava kao,,pravne razloge sumnje".
103 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str. lo., 105.
104 Ti uvjeti se nazivaju osnove inkvizicije (fundamenta inquisitionis).

1o5 Sadriaj tih uvjeta bio je u biti uvijek isti. Zapoinjanje kaznenog postupka bilo je dopufteno samo kad je postojala
temeljita sumnja da je odredena osoba poinila kazneno djelo. Usp. Bayer, V., Ibid. str. 105.
1o6 Postupakje mogao zapoteti na temeljujavnogprogovaranja, kaznene prijave ilivlastitogsaznanjasuca.
95
4.5.2. Predistraga (opa istraga)
Uvodno smo napomenuli kako istraini sudac nije mogao zapo~eti kazneni postupak protiv
stanovite osobe prije nego je ustanovio je li uopde kazneno djelo poainjeno i da protiv odredene
osobe postoje pravni razlozi sumnje da je to djelo poinila.o7 Svrha predistrage sastojala se u
tome da se ustanovi je li kainjivo djelo, za koje je sud saznao, doista poainjeno, pa ako se to
ustanovi, onda i utvrditi s obzirom na okolnosti sluaja o kakvom se kaznenom djelu radi. Oso-
bito je bilo potrebno utvrditi je li djelo po~injeno s namjerom ili iz nehajao", ustanoviti sve olak-
otne i otegotne okolnosti po~injenja kaznenog djela, prikupiti potrebne obavijesti od gradana te
kona~no, utvrditi ftetu priainjenu ponjenjem kaznenog djela (§.66.). U pogledu pitanja na koji
na~in je istraini sudac mogao dodi do saznanja da je po~injeno kazneno djelo, zakon implicite
navodi da je do saznanja mogao dodi na tri naina: na temelju javnog progovaranjao 9, kaznene
prijave ili vlastitog saznanja. Dovoljno je bilo da sudac na bilo koji vjerojatan nain sazna da
je po~injeno kainjivo djelo zbog kojeg je duian voditi istragu, tj. na temelju kaznene prijave
odnosno javnog progovaranja."o Osobitu painju potrebno je posvetiti kaznenoj prijavi. Naime,
zakon razlikuje s jedne strane tzv. slufbenu kaznenu prijavu koju je bilo duino podnijeti svako
tijelo javne vlasti kad bi na bilo koji na~in u obavljanju svoje slufbe saznalo da je poainjeno kaz-
neno djelo za koje se progonilo po slufbenoj duinosti (71.). S druge strane, zakon poznaje i
privatnu kaznenu prijavu, tj. takvu za koju je bio oviagten, dakle mogao je, ali nije bio duian
podnijeti bilo koji gradanin kada bi saznao da je poainjeno kazneno djelo, tj. zloinstvo ili pri-
jestup za koje se progonilo po slufbenoj duinosti (72.). Bio je jasno propisan sadriaj kaznene
prijave. Naime, prema izriitoj odredbi zakona prijava je morala sadriavati: ,Viest o dielu, a tako
i ire, stalig i boravifte prijavnika". No, i u slu~ajevima kada bi prijavitelj ostao nepoznat, tj. ano-
niman, a prijava je imala vjerodostojan sadriaj na taj na~in da se na temelju takve prijave moglo
lako ustanoviti poinjenje kaznenog djela, onda je sudac bio duian i po takvoj prijavi postupiti
i poduzeti potrebne izvide kaznenog djela. Izvide je provodio istraini sudac uz nazo~nost jed-
nog zaprisegnutog zapisnikara i dva sudbena svjedoka."' 0 tako poduzetim izvidima morao se
sastaviti opiiran zapisnik koji su oni morali potpisati. Nakon fto je na jedan od opisanih na~ina
saznao da je poinjeno kainjivo djelo sudac bi zapo~eo prikupljati potrebne obavijesti od osoba
za koje je smatrao da nefto znaju o okolnostima po~injenja djela ili o sudionicima u njegovu
poainjenju, a naroito bi ispitao osobu oftedenu kainjivim djelom.12 Dakle, da bi sudac uopde
ustanovio postoje li tzv. pravni razlozi sumnje" da je odredena osoba po~inila kainjivo djelo
107 Prema Bayeru, ova dva ustanov1jenja ne moraju se, a i ne mogu se prema naravi stvari osnivati na potpunoj izvjesnosti
nego je dovoljna stanovita vjerojatnost koja opravdava pokretanje postupka protiv odredene osobe. Ibid. str. 105.
io8 Zakon kaie: ,zlom nakanom ili iz nemarnosti."
109 Akobi natemeljujavnogprogovaranjado suda samo doproglas dajepodinjeno kazneno djelo istraini sudac je bio duiano
tome ispitati osobe od kojih je takav indicij potekao, kao i ispitati druge osobe za koje je smatrao da bi mogle neito znati o zlodn-
stvu ili prijestupu kako bi ustanovio je li zaista kainjivo djelo podinjeno.
0io To je tzv. Constatatio de corpore delicti, tj. ustanovjenje jesu li ostvareni svi bitni elementi nekog kaznenog djela. Ibid., str. io.
ill Za sudbenog svjedoka moglo se odrediti samo punoljetne neporo~ne osobe koje ni na koji nain nisu bile povezane s kaznenim
djelom za koje su se provodili izvidi. Prije stupanja na duinost morali su poloiiti prisegu da te paziti na sve gto se pred njima bude
obavljalo ili govorilo te da te brinuti da se zapisnik vjerno i detaljno sastavi, a da te sve do konaine rasprave u tajnosti driati sve gto
su tijekom izvida saznali. Duinost biti sudbenim svjedokom bila je obvezna za sve driavljane, a zakon je taksativno naveo odredene
kategorije osoba koje su bile ispritane od obavljanja duinosti sudbenih svjedoka kao gto su bili crkveni vjerodostojnici i drugih rizna-
tih vjera, vojne osobe u aktivnoj sluibi, uitelji u pu&im gkolama i dr. Vise o tome vidi u: 5.69. ZKP iz 1853.
112 Premda ih je vet ranije ispitao mogao je istraini sudac jog jedanput, kada bi mu se za to ukazala potreba, ispitati iste o osobe o
okolnostima poinjenja kainjivog djela u svrhu dopune ili razjagnjenja njihovog ranijeg iskaza.
113 To je bio stupanj izvjesnosti o postojanju vjerojatnosti da je odredena osoba poinila kainjivo djelo.
96
morao je najprije ustanoviti je li djelo uopte po~injeno. Njegov stupanj uvjerenosti u postojanje
kainjivog djela nije morao biti vjerojatan u smislu da je po~injeno kainjivo djelo nego je bilo
dostatno da samo raspolake s mogucnoscu da je po~injeno neko kainjivo djelo.114 Prema tome, da
bi sudac uopte mogao ustanoviti postojanje odredenog kainjivog djela imao je vec u najranijim
stadijima postupka mogutnost poduzimati odredene istraine radnje, koje su se poduzimale na
formalan na~in pa su samim time bile zakonite."5
Tako je, izmedu ostalog, u slu~aju da je na mjestu poainjenja kaznenog djela ostao kakav trag
za koji je postojala opasnost da se nete modi pribaviti u kasnijem tijeku postupka bilo mogute
poduzeti sudski o~evid" 6 kako bi se takvo cinjenno saznanje sa~uvalo za kasniji tijekpostupka.
Ako je za utvrdivanje odredene 6injenice u tijeku O&evida bilo potrebno posebno struino znanje
tada je sudac istralitelj mogao odrediti vjegta~enje."' U tijeku o~evida, vjeftaci su iznosili svoje
migljene pred prisutnim sudbenim osobama, pri 6emu su bili vodeni pitanjima koja im je postav-
ljao istraini sudac. Sve fto bi vjeftaci pri O&evidu iskazali zapisniar je unosio u zapisnik. Ukoliko
se vjeftaci ne bi slagali u svojim migljenjima sudac istralitelj mogao je odrediti novo vjegta~enje
s istim vjeftacima ili s drugim vjeftacima. Ako bi se ponovno raziali u migljenju mogao je sudac
odrediti treteg vjeftaka ili ponoviti vjegta~enje s drugim vjegtacima." Svi predmeti"9 koju se bili
pronadeni prilikom izvida kaznenog djela, a bili su od vainosti za daljnji postupak privremeno
su se oduzimali. Nadaije, uz o~evid i vjegta~enje istraini je sudac mogao odrediti pretragu doma
i osoba te zadriavanje i otvaranje poftanskih pogiljaka.
Prema ZKP iz 1853. pretraga doma, drugog prostora i osoba poduzimala se radi pronalakenja
po~initelja kaznenog djela ili predmeta vainih za provodenje istrage kad je postojala vjerojatnost
da se oni nalaze u odredenom prostoru ili kod odredene osobe (§. 104.). Painju zasluluje sti-
lizacija zakonskih odredaba o stupnju izvjesnosti postojanja 6injenica koje opravdavaju takvu
vjerojatnost za obavljanje pretrage, a to je bila,,temeljita sumnja" da se po~initelj kaznenog djela
ili predmeti vaini za provodenje istrage nalaze u odredenom prostoru ili kod odredene osobe. Iz
reenog proizlazi da je vet u to doba postojala svijest o nuinosti postojanja odredenog stupnja
sumnje da je odredena osoba poainila kazneno djelo jer se pretraga nije mogla poduzeti samo-
voljno nego su ipak trebale biti ispunjene odredene materijalnopravne pretpostavke2o za njezino
114 Medutim, niti jedan od ovih standarda nije omogucavao siguran zakljutak o postojanju kainjivog djela i podinitelja, ali je svaka-
ko uputivao suca da postoji visok stupanj vjerojatnosti da je odredena osoba podinila kainjivo djelo gto je bilo dostatno za postojanje
pravnih razloga sumnje i pokretanje istrage.
115 Zakonitostpoduzetih radnjibilaje mogueajer se pri poduzimanju takvih radnji morao sastaviti zapisnikpri ijem su sastavlja-
nju nuino sudjelovali zaprisegnuti zapisnitar i dva sudbena svjedoka.
116 Oevidu su obvezno prisustvovala dva sudbena svjedoka.
117 U pravilu se za vjegtatenje odmah odredivalo dvojicu vjegtaka, a iznimno jedan u slu~aju opasnosti od odgode.
118 Vjegtatenje je bilo propisano za razlidte situacije kao 9to su bile: utvrdivanje injenice smrti, trovanja, tjelesnih ozljeda, neubro-
jivosti okrivljenika, ali i u sumnji u istinitost privatnih isprava, javnih isprava, krivotvorenja novca, paljevina i sl. (5. 86-io.). Bitno
je napomenuti da je za svaku radnju zakon detaljno propisao na koji se nain ona treba poduzeti pa tak i koje injenice bi trebalo
utvrditi pri njezinom poduzimanju.
119 Tu se misli na orude odnosno predmete kojim je ili na kojem je kazneno djelo podinjeno odnosno koji su proizali iz ponjenog
kaznenog djela.
120 Tzv. ,temeljita sumnja". Cijeneei odredbu ZKP-a prema kojoj se za provodenje istrage protiv odredene osobe traii postojanje
,,pravnih razloga sumnje" moiemo zaldjudti kako je ZKP poznavao razliite standarde utvrdivanja izvjesnosti postojanja kaznenog
djela i poinitelja. Takvi standardi su nuzni jer se na taj nain jami gradanima da ee ocjena kojom se dolazi do te spoznaje biti
utemeljena na objektivnim kriterijima, a ne nekim dnevnopoliti&im potrebama. Oito je da takve standarde moiemo usporediti s
danas opteprihvatenim standardima osnova sumnje i osnovane sumnje. Izraz temeljita sumnja ipak sadrfi neito vise nego 9to je to
standard osnove sumnje, a to je da postoji odredena sumnja uzdignuta na rang vjerojatnosti da te se u odredenoj prostoriji, odnosno
domu pronati odredena osoba ili predmeti vaini za daljnji postupak.
97
poduzimanje, a kada tome pridodamo i potrebu izdavanja naloga za provodenje pretrage (zakon
kafe: zapoviedji razlozi providjenom) kojeg je izdavao sudac istralitelj jasno je da je zakon shvatao
vainost pravilnog uredenja ovih mjera kako bi se vet u tim najranijim stadijima postupka posti-
glo opravdanje njihove primjene. Vjerojatnost s kojom je sudac dolazio do opravdanja za poduzi-
manje pretrage ipak je bila nii standard nego fto su to pravni razlozi sumnje. To je i razumijivo s
obzirom na to da se ovdje radi o ranijem stadiju prethodnog kaznenog postupka gdje se sumnja
jog uvijek nije definitivno fokusirala na odredenu osobu, ali njezino poduzimanje opravdana je
mjera radi utvrdivanja konkretnog po~initelja 6ije se utvrdivanje mora dopustiti driavi nakon
fto je prethodno ustanovjeno da je poainjeno kazneno djelo.21' Reaeno je da je pretpostavka za
poduzimanje pretrage bio nalog suca istralitelja za poduzimanje pretrage.'22 Medutim, iznimno
se pretraga mogla poduzeti i bez naloga suca istralitelja ako je postojala opasnost od odgode,
a osobito ukoliko bi okrivljenik bio zateaen u po~injenju kaznenog djela, ili ako se na temelju
javnog progovaranja okrivljenik ozna~i kao sumnjiv, a osobito ako bude zateaen u posjedu pred-
meta povezanih s kaznenim djelom. U tim slu~ajevima mogle su redarstvene vlasti i bez naloga
pretraliti dom ili drugu prostoriju radi pronalakenja okrivljenika ili predmeta povezanih s kaz-
nenim djelom (§.io6.). Pri poduzimanju pretrage bila je potrebna prisutnost osobe aiji se dom
pretraiuje ili dlana obitelji ili pak susjeda,23 a po zavrenoj pretrazi sastavljao se zapisnik koji su
osobe koje su bile nazoane pretrazi potpisale. Jednako tako sudac istralitelj mogao je odrediti
zadriavanje i otvaranje poftanskih i drugih pogiljaka. I tu je bilo predvideno isklju~ivo formalno
poduzimanje radnje otvaranja poftanskih pogiljaka uz prisutnost zapisniara i dvojice sudbenih
svjedoka. Svatko je bio duian na zahtjev istrainog suca predati mu isprave i pisma'^ koji su bili
vaini za istragu, a bili su povezani s kaznenim djelom. Ukoliko to ne bi u~inio mogla se odrediti
pretraga osobe odnosno doma, pa ako ni to ne bi bilo dovoljno za pronalakenje takvih isprava i
pisama moglo se, osobu za koju se sumnjalo da ih ipak ima kod sebe odnosno da ih skriva, kazniti
novianom kaznom ili pak kaznom zatvora (§.108.,109.).
Uz o~evid, vjegta~enje, pretragu doma, drugih prostorija i osoba, te zadriavanje i otvaranje
isprava i poftanskih pogiljaka, vazan izvor saznanja o 6injenici da je po~injeno kazneno djelo koje
6e za posljedicu imati usredoto~enje sumnje na odredenu osobu da je poainila kazneno djelo bio
je i iskaz svjedoka. ZKP iz 1853. prilikno detaljno ureduje ispitivanje svjedoka. Vet u uvodnim
odredbamajasno stavija do znanja koje se osobe nikada nisu smjele ispitati u svojstvu svjedoka2s,
a ako bi i bile ispitane vrijedila je neoboriva presumpcija da se njihov iskaz nete modi upotrijebiti
kao dokaz u kaznenom postupku.2, 6 Osim njih zakon spominje i druge kategorije osoba koje
nisu bile duine svjedoiti, tj. mogle su u konkretnom slu~aju odbiti da svjedo~e. To su bili krvni
srodnici okrivljenika u ravnoj i poboanoj liniji27 te branitelj okrivljenika o onome fto mu je okriv-
121 Detaljnije o tome danas vidi u: Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 270.-271.
122 Nalogje trebalo uruiti osobi koju se pretraiuje ii dije se prostorije pretraiuju odmah, a najkasnije u roku dvadeset detiri sata.
123 Danas se pretraga iskljudvo provodi uz prisutnost stanara i obvezatno dva solenitetna svjedoka. Vige o tome vidi u: Ljubanovit,
V, op.cit. (bilj. 91.), str. 187.
124 Driavno odvjetnigtvo bilo je ovlateno narediti pogtanskim uredima da obustave daljnju isporuku pisama odredenoj osobi.
Poitanski ured je u tom slu~aju bio duian zastati s isporukama za najvide tri dana, au tom roku je istraini sudac trebao izdati nalog
za zadriavanje pogiljke.
125 To su bili duhovnici, tj. svetenici o onome 9to im je prilikom ispovijedi povjereno, driavni odvjetnici ako bi svojim
iskazom povrijedili duinost duvanja sluibene tajne sve dok ih nadleino tijelo ne oslobodi te duinosti, te osobe koje zbog
tjelesnih ili dugevnih nedostataka nisu bile u stanju iskazivati (5. 112.)
126 ,,Nesmiju se kao sviedoci izpitat nikada, buduti da te im izreka ligena bit svake pravne moc."
127 Detaljan popis vidi u: 5.113. ZKP iz 1853.

98
ljenik kao svom procesnom pomotniku povjerio. U pogledu naina ispitivanja svjedoka u tijeku
istrage zakon istie da je sudac istralitelj u nazo~nosti voditelja zapisnika ispitivao svjedoka s
tim da okrivljenik nije mogao biti nazo~an njegovu ispitivanju, kao niti neki drugi svjedok. Prije
davanja iskaza sudac ga je bio duian upozoriti da o svim okolnostima o kojima bude ispitivan
savjesno i istinito iskazuje pa ako bude potrebno da poloEi i prisegu (§.122.). Svjedok bi na pitanja
suca istralitelja iskazivao u obliku usmenog pripovijedanja s tim da mu je sudac istralitelj mogao
postaviti pitanja radi razjagnjenja odredenih nejasnota u njegovom iskazu. Oftetenika kaznenim
djelom sudac istralitelj morao je osobito ispitati kolika mu je fteta po~injena kaznenim djelom,
na koji na~in je nastupila fteta, fto je u~inio da otkloni ftetu te koliko iznosi njegov zahtjev za
naknadu 9tete.22 0 svakom ispitivanju svjedoka sastavljao se zapisnik koji bi se nakon zavrenog
ispitivanja profitao na glas svjedoku. Svjedok je potom imao priliku iznijeti svoje primjedbe na
tako sastavljeni zapisnik te nakon fto su one bile pisano navedene, zapisnik potpisao. Nakon 9to
je svjedok dao iskaz trebao je poloiti prisegu kojom bi potvrdio da je sve fto je rekao istina, da je
njegov iskaz o predmetu ispitivanja bio potpun te da je iskaz dao iskreno i bez straha i mrinje.2 9
4.5.3. Istraga protiv odredene osobe (posebna istraga)
Ranije smo rekli da je cilj predizvida bio da sudac, nakon fto je na bilo koji nain saznao da
postoji sumnja da je poainjeno kazneno djelo, ustanovi je li ta sumnja doista osnovana. Usli-
jed toga sudac istralitelj je zapo~eo predizvide te je pritom poduzimao potrebne radnjeso da se
ustanovi po~injenje kaznenog djela. Medutim, da bi sudac istralitelj na temelju saznanja da je
poainjeno kazneno djelo mogao zapo~eti istragu protiv odredene osobe bilo je potrebno ustano-
viti da postoje tzv. pravni razlozi sumnje da je odredena osoba po~inila kazneno djelo. Drugim
rijeima, da bi se na osnovi ustanovjenja da je po~injeno kazneno djelo moglo postupati protiv
odredene osobe, sudac istralitelj morao je ustanoviti postojanje okolnosti koje tu osobu s odnos-
nim kaznenim djelom dovode u takvu vezu da na osnovi nepristrane prosudbe proizlazi vjerojat-
nim da je ta osoba poinila odnosno kazneno djelo (-135).
Da bi se protiv odredene osobe mogla zapo~eti istraga, bilo je potrebno da sudac istralitelj
donese o tome pisanu i obrazloienu odluku u kojoj 6e ustanoviti da protiv odredene osobe stoje
pravni razlozi sumnje za odredeno kazneno djelo i da protiv nje treba provesti istragu (145.).
Dakle, ZKP iz 1853. navodi da se okrivljenikom za odredeno kainjivo djelo moie smatrati
samo osoba u odnosu na koju postoje pravi razlozi sumnje'' da je poainila zlo~instvo odnosno
prijestup (134.). Samo onda kad je sudac istralitelj ustanovio postojanje pravnih razloga sumnje
mogao je zapoeti i provesti istragu protiv stanovite osobe. Bayer istie da se ti indiciji nazivaju
pravnim razlozima sumnje jer ih pravo nastoji fto intenzivnije normirati.'3 2 Slijedom reenog,
ZKP iz 1853. poznaje cijeli niz propisa o pravnim razlozima sumnje. Naime, zakon sve pravne raz-
loge sumnje dijeli na poblife i udaljenije vet prema tome postoji li u konkretnom slu~aju veta ili
manja vjerojatnost postojanja veze izmedu poainjenog kaznenog djela i neke osobe.' Medutim,
128 Zanimljivoje daje oftetenikbio duian poloiiti prisegu za postavljeni zahtjev za naknadu tete.
129 Nakon toga bi poloiio prisegu rijeima: ,jako mi Bog pomogao."
130 Oevid, sasluganje svjedoka, oftetenika, itd.
131 Prema zakonu ti indiciji mogu proizlaziti kako iz poznatog kaznenog djela koje je bilo predmet predistrage, tako i iz
iskaza odredene osobe iz kojeg proizlazi da je ona poinila neko kainjivo djelo koje sucu istraiitelju nije bilo otprije
poznato (5.136.).
132 Bayer, V, op.cit. (bilj. 18.), str 13.
133 Ibid.
99
kako je nemogude unaprijed pravnim pravilima obuhvatiti sve moguee ivotne situacije, tako ni
zakon nije u stanju nabrojiti sve mogude blife i udaljenije pravne razloge sumnje. Fascinantno
je na koji na~in zakon pokugava taksativno navesti sve mogude situacije blifih ili udaljenijih raz-
loga sumnje, no koliko god pedantno zakonodavac to 6inio nije u kona~nici uspio obuhvatiti
sve moguce nacine po~injenja kaznenog djela koji bi nesumnjivo upueivali na 6injenicu da bag
konkretni indicij opravdava pravne razloge sumnje da je odredena osoba po~inila kainjivo djelo.
S obzirom na brojnost tih razloga, ne 6emo ih ovdje poblife analizirati nego eemo se osvrnuti
samo na osnovnu podjelu tih razloga i eventualno pokoji primjer za svaki od tih, a zainteresi-
ranog 6itatelja upudujemo na §.138.-§.142. koji podrobno reguliraju svaku od situacija. Dakle,
zakon u osnovi razlikuje blife i udaljenije razloge sumnje. Unutar blifih razloga sumnje, zakon
razlikuje opdenite razloge, a to su oni koji su zajedniki vedini kaznenih djela, odnosno koji mogu
postojati kod vedine kaznenih djela, a to su: cinjenica da je po~initelj u trenutku po~injenja djela
posjedovao kakvo orude ili oruije kao sredstvo za poainjenje kainjivog djela (138., st.i.), ili da
je prije po~injenja djela svoju namjeru da 6e po~initi kazneno djelo izrazio kao prijetnju pisanim
ili usmenim putem (§.138., st.4.) i sl. Potom zakon isti~e blife razloge koji su karakteristini za
pojedina kaznena djela, pa je tako kod kaznenog djela veleizdaje, osobito blii razlog 6injenica da
je neka osoba u vige navrata ilegalno nabavljala oruije (§138., A, St. 2.). No zakon poznaje i tzv.
nepotpune dokaze koji se uzimaju kao valjani razlozi sumnje, npr. suglasni iskaz dvojice svjedoka
koji nije zaprisegnut. Nadalje, kao poseban pravni razlog sumnje, zakon navodi kaznenu prijavu
pri 6emu razlikuje anonimnu prijavu i prijavu koju je podnio poznati podnositelj. Kaznena prijava
6iji je podnositelj poznat smatrala se blifim razlogom sumnje samo onda ako su u njoj navedene
takve okolnosti koje s vjerojatnog(u upuduju na odredenu osobu kao poinitelja kaznenog djela
i kada je prijavitelj nakon sasluganja navode u prijavi potvrdio prisegom. S druge strane, ako je
podnositelj kaznene prijave bio nepoznat, takva kaznena prijava nije mogla biti vjerodostojan
pravni razlog sumnje, nego tek ako se okolnosti navedene u prijavi potvrde tijekom istrage kao
pravni razlog sumnje. Medutim, vige udaljenih razloga kao fto su zao glas, zloglasno prijagnje
ivljenje, neprestano skitanje ili klatnja, itd., mogli su biti dostatni za provodenje istrage ako su
jedan iz drugog proizlazili, a nisu postojale okolnosti koje bi govorile protivno (142.).
4.5.3.1. Ispitivanje okrivljenika
S obzirom na to da smo prilikom izlaganja koje se tire predistrage obuhvatili sve vainije
istraine radnje koje se poduzimaju radi postizanja svrha istrage, a to je da se prikupe svi dokazi
i podaci vaini da se odluai hote li se podii optuinica ili 6e se postupak obustaviti, onda se njima
ovdje ne 6emo baviti, ali 6emo kao fto sam naslov kafe posebnu painju posvetiti ispitivanju
okrivljenika i njegovom iskazu pred istrainim sucem.
Naime, 6im je inkvirent svoju sumnju fokusirao na odredenu osobu, drugim rijeima 6im je
ustanovio da postoje dovoljno jaki indiciji, tj. pravni razlozi sumnje da je odredena osoba poainila
kazneno djelo trebao je osigurati njezinu nazo~nost tijekom postupka.134
Da bi 6itav ovaj postupak bio zakonito proveden, zakon navodi da su ispitivanju okrivljenika
morali biti nazoani zapisnikar i dva sudbena svjedoka (§.172.).' s Prilikom sasluganja okrivljenika
134 Detaljnije o mjerama osiguranja nazoinosti okrivljenika bit ee govora u narednim izlaganjima.
135 Jednom zapoteto ispitivanje sudac je morao provesti bez vetih prekida, ali s druge strane ako je i doglo do prekida ispitivanja
zakon je omogueavao sucu da saslugavanje prekine i nastavi koliko god je to puta bilo potrebno.
100
sudac istralitelj je prema njemu morao postupati poftujudi njegovu osobnost i 6ast.' 6 U pogledu
ispitivanja okrivljenika zakon razlikuje opia i posebna pitanja. Jz teksta zakona proizlazi da su
opia pitanja bila ona koja su se kao generalna pitanja postavljala svakom okrivljeniku prilikom
poduzimanja radnje ispitivanja okrivljenika, dok su posebna pitanja bila ona koja su se postavl-
jala okrivljeniku s obzirom na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Prije prvog ispitivanja
sudac istralitelj morao je okrivljenika upozoriti, da na postavljena pitanja odgovori odredeno,
razgovijetno i istinito. Zanimljivo je da je duinost istinitog iskazivanja kao nuini element ink-
vizitornog kaznenog postupka postojala i u ZKP iz 1853. Naime, logiaki gledano okrivljenik je
duian pridonijeti utvrdivanju istine u kaznenom postupku iz 6ega proizlazi da je duian interese
svoje obrane podrediti interesima vodenja kaznenog postupka. Medutim, ovakvo shvadanje kon-
tradiktorno je pravu svakog 6ovjeka na samoodrianje koje postoji uvijek kada se 6ovjek nade u
stanju nuide, a svaki se okrivljenik suo~en s driavnim represivnim aparatom nalazi u takvom
stanju, pa je propisivanje duinosti okrivljenika da u kaznenom postupku govori istinu neodrfivo
jer je neprirodno, a samim time i neprovedivo.'1' Bayer napominje da okrivljenikova duinost
da iskazuje istinito nema pravni karakter'8 jer pripada podruju okrivljenikove svijesti na koju
pravni poredak, po prirodi stvari, nema utjecaja. 3 9 Zatim je sudac istralitelj trebao upitati okriv-
ljenika za njegove osobne podatke kako bi se uvjerio u njegovu istovjetnost, a osobito o tome je
li ranije protiv njega voden kazneni postupak, i kona~no, je li mu poznato zafto je zatvoren 40 i
radi 6ega ga se ispituje (§.174.).14'Ako okrivljenik odgovori da ne zna zafto se okrivljuje tada ga je
sudac istralitelj trebao pou~iti o zloinstvu ili prijestupu koje mu se stavlja na teret, a nakon toga
trebao je dati priliku okrivljeniku da se izjasni o 6injenicama i dokazima koji ga terete. Medutim,
zakon je sadriavao niz propisa o tome na koji na~in treba ispitati okrivljenika kako bi se izbjegla
nepotrebna odugovla~enja, a iz iskaza okrivljenika uklonile nejasnode i proturjeja, a opet da
sudac izbjegne svim lukavstvima okrivljenika prilikom davanja iskaza i da ga svojom vjeftinom i
umijedem navede na priznanje. Naime, sudac istralitelj trebao je okrivljeniku postavljati pitanja
tako da okrivljenik malo po malo saznade sve razloge sumnje iz 6ega proizlazi uputa sucu da ne
pokafe prerano sve svoje karte okrivljeniku.142 Pitanja su morala biti jasna i postavljena takvim
redom da svako sljedefe pitanje logiaki slijedi iz prethodnog kako bi ih okrivljenik mogao razum-
jeti i na njih odredeno odgovoriti (176., st.i.). Tako postavljena pitanja trebala su biti usmjerena
da iscrpno obuhvate sve pravnorelevantne 6injenice i indicije povezane s kaznenim djelom koje
se stavlja na teret okrivljeniku. Izriaito je bilo zabranjeno postavijati sugestivna pitanja.'43 Ako
bi okrivljenik tijekom ispitivanja otklanjao svoju kaznenu odgovornost, tada je prema izri~itoj
odredbi zakona sudac istralitelj mogao iznositi okrivljeniku pravne razloge sumnje da je po~inio
136 Zakona kake: pristojnogeu i krotkotom.

138 U nagem suvremenom kaznenom postupku okrivljenik nije duian iskazivati, niti odgovarati na postavjena pitanja, a ako se
i odlui iskazivati nije duian iskazivati istinito. Propisivanje duinosti okrivljenika da iskazuje kod krivog okrivljenika proturjei
njegovom nagonu za samoodrianjem, pa stoga pravni poredak danas zagtituje taj privilegij kao jedno od temeljnih prava obrane pri
emu okrivljeniku na volju ostavlja da izabere hote li iskazivati ili ne. Usp. Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 192-193.
139 Ibid.
140 Zakon to formulira rijeimaako je, tj. u uzi".
141 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 18.), str. o.
142 Za razliku od ranijih inkvizitornih kaznenih postupaka gdje je tortura bila zakoniti naina dobivanja okrivljenikova priznanja, u
ZKP iz 1853. takve moguenosti nije bilo pa je sudac viastitim pravnim znanjem i snalailjivogeu pri postavljanju pitanja trebao dodi do
okrivljenikova priznanja.
143 Pitanja u kojimaje vet sadriano kako na njih treba odgovoriti.

101
kazneno djelo i tako ga vezati na inkriminaciju koja mu se stavlja na teret, a sve u svrhu da
okrivljenik kona~no prizna po~injenje kaznenog djela.144 Prilikom ispitivanja okrivljenika bilo
je zabranjeno sucu istralitelju koristiti se lainim prikazom stanja stvari, prijetnjom, silom, a
napose odugov1a~enjem istrage da se dobije okrivljenikov iskaz (§.177.). Sudac istralitelj morao
je okrivljeniku dati odredeno vrijeme za davanje odgovora na postavljeno pitanje, pa ga slije-
dom izre~enog nije smio siliti na odgovor, a ukoliko okrivljenik nije razumio pitanje bio mu ga je
duian ponoviti na njemu razumljiv na~in. Osobito je interesantna odredba §.179. ZKP-a prema
kojoj je sudac kada je kona~no uspio slomiti psihologki otpor okrivljenika i u njemu pobuditi
strah ili griinju savjesti uslijed pravnim razlozima sumnje utvrdene odgovornosti za kazneno
djelo koju je i sam okrivljenik prihvatio ali je jog nije verbalno izjavio, imao ga je sudac ,,pri-
stojnom ozbiljnog(u" nagovarati da ka e istinu, kako bi mogao dodi do toliko feljenog priznanja
okrivljenika. U svrhu dobivanja okrivljenikova priznanja mogla su mu biti predo~ena odredena
sredstva kojim je poinjeno kazneno djelo, mogao je biti suo~en sa svjedokom kada bi se njegov
iskaz razlikovao od iskaza svjedoka. Nakon svega izreenog moiemo zakljuaiti kako je priznanje
okrivljenika zaista predstavljalo najvainiji dokaz u inkvizitornom kaznenom postupku, pa tako
i u ZKP iz 1853. i s pravom ga moiemo nazvati regina probationum.
4.5.4. Zavrgetak istrage i postupak za donogenje tuibovne odluke
Sudac istralitelj imao je zavriti istragu kad je stanje stvari bilo toliko razjagnjeno da se
moglo zakljuaiti kako uopde nije po~injeno kazneno djelo, ili kad nestanu pravni razlozi sumnje
protiv okrivljenika odnosno kad je vjerojatno da se daljnjim poduzimanjem istrage ne bi moglo
bolje utvrditi do tada utvrdeno stanje (§.i86.). Drugim rije~ima, sudac istralitelj je zavrgavao
istragu kad je stanje stvari bilo dovoljno razjagnjeno da se moie odluaiti hode li se istraga obu-
staviti ili okrivljenika optuliti. Ako je okrivljenik zateaen in flagranti u po~injenju zloinstva ili
prijestupa za koje se po zakonu mogla izredi kazna do pet godina zatvora ili je pred sucem istrai-
teljem potpuno i okolnosno priznao po~injenje kaznenog djela sudac je bio duian odmah zavrgiti
istragu i dostaviti spis predmeta sudskom vijedu (§.i88.). Medutim, istraga je mogla zavriti i na
zahtjev odredenih osoba. Tako je sudac istralitelj morao obustaviti istragu kada bi to od njega
zahtijevao driavni odvjetnik po nalogu ministra pravosuda, kao i kad bi ov1agtenik45 tijekom
istrage izjavio da odustaje od daljnjeg progona. Medutim, zakon je tu omogudio okrivljeniku da
u takvim situacijama ipak zahtijeva nastavljanje istrage radi prikupljanja odredenih dokaza koji
bi bili krucijalni za dokazivanje njegove neduinosti, pa da mu se, ukoliko bude dokazana njegova
neduinost, u tu svrhu izda slufbena potvrda.4 6 Nakon fto je sudac istralitelj odlu~io da je stanje
stvari dovoljno razjagnjeno zaklju~io bi istragu i spis predmeta proslijedio sudskom vijedu. No,
prije nego fto je to ucinio morao je okrivljenika pitati ima li jog ftogod iznijeti u prilog svoje
obrane, pa ako okrivljenik odgovori potvrdno mogao mu je sudac ostaviti jog tri dana za razmi-
gljanje i nakon toga provesti kona~no ispitivanje prije zakljueenja istrage (§.19o.).'47 Cim je sudac
istralitelj zaklju~io istragu proslijedio je istraini spis predmeta tzv. istrainom sudiftu.
144 ,,...imadu mu se dokazi, koji proti njemu govore, pred od stavit, zatim po imence navest sviedoci i proitat poglavitia miesta iz
izrekah njihovih."
145 Ovdje se misli na privatnog tukitelja.

146 Tzv. svjedo~anstvo uredovno.
147 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str. io8.
102
Nakon fto je istraini spis stigao k sudiftu, predsjednik suda odredio bi suca izvjestitelja da
priredi prikaz stanja stvari za vijete'48 koje treba odlu~ivati o donogenju tufbovne odluke. Ako je
vijete smatralo da nije potrebno dopuniti istragu trebalo je donijeti jednu od sljedetih odluka:
1. Odluku obustavnu - ovakvu odluku vijete je donosilo kad se vet u fazi predistrage pokazalo
da nije po~injeno zloinstvo ili prijestup za koji se ima provesti istraga, da postoje okolnosti
koje isklju~uju krivnju, da je postupak voden bez zahtjeva oviagtenog tulitelja, da se od dalj-
njeg postupka odustalo prema zahtjevu driavnog odvjetnika po nalogu ministra pravosuda,
odnosno da ne postoje pravni razlozi sumnje da je okrivljenik po~inio kazneno djelo odnosno
da sudac istralitelj nije mogao ustanoviti poinitelja kaznenog djela.
2. Odluku odustajnu - donosilo se kada god se utvrdi jedan od navedenih razloga za obustav-
nu odluku kao i kad nema dovoljno pravnih razloga sumnje da bi se neku osobu moglo sma-
trati pravno okrivljenom.
3. Tufbovna odluka - donosila se samo onda kada bi se na temelju istrage pokazali pravni ra-
zlozi sumnje da je odredena osoba po~inila kazneno djelo. Odluka tufbovna sadriavala je:
ime i prezime okrivljenika, Einjeniani opis djela te pravni naziv i pravnu kvalifikaciju djela, od-
luku o oduzimanju slobode ili puftanju na slobodu, pouku o pravu na podnogenje falbe protiv
tufbovne odluke, naznaku osoba49 koje se imaju pozvati na kona~nu usmenu raspravu, te na-
znaku pravnih razloga sumnje na kojima se temelji tufbovna odluka (§.200.).5o
Da bi se nakon provedene istrage mogla protiv okrivljenika donijela tufbovna odluka bilo je
potrebno da se okrivljenik i nakon provedene istrage smatrao pravno okrivljenim. Naime, zakon
nije za donogenje tufbovne odluke traiio ispunjenje nekih dodatnih zahtjeva nego fto su to bili
zahtjevi koji su se odnosili na provodenje istrage. To znai da su za donogenje tufbovne odluke
valjali isti oni razlozi koji su postojali i u pogledu odluke za provodenje istrage.' 5
'
4.6. Mjere osiguranja nazo~nosti okrivljenika
Cim je sudac istralitelj ustanovio da protiv odredene osobe postoje pravni razlozi sumnje
da je poinila kazneno djelo morao je osigurati njezinu nazonost tijekom postupka kako bi ju
vet tada po prvi put ispitao. Molemo redi da je ZKP iz 1853. poznavao vige mjera osiguranja
nazo~nosti okrivljenika u postupku iz 6ega se vidi da je vet tada pogtivano na~elo razmjerno-
sti. Iz dikcije zakonskog teksta proizlazi da je zakon poznavao sljedete mjere: poziv, dovodenje,
uhitenje, predbieini zatvor i istraini zatvor. Naime, prema ZKP iz 1853. bilo je propisano da 6e
sudac istralitelj osobi koja je pravno okrivljena za kakvo zloinstvo ili prijestup najprije uru~iti
poziv za ispitivanje. 52 Medutim, poziv je svakako sadriavao i pouku okrivljeniku da 6e u slu~aju
neodazivanja na poziv biti prisilno doveden. Uslijed okrivljenikova neodazivanja na poziv, a da
pritom nije imao valjanih razloga sudac istralitelj mogao je izdati pisani dovedbeni nalog kojeg
su izvravale redarstvene vlasti i prisilno dovodili okrivljenika sucu istralitelju (148., i5o.). No,
148 Sudac izvjestitelj slao je kratki prikaz stanja stvari driavnom odvjetniku koji je mogao predloiiti dopunu istrage.
149 Na usmenu kona~nu raspravu pozivali su se svjedoci i vjegtaci iji iskaz bi mogao biti od presudnog znatenja za donogenje odlu-
ke.
150 0 svakoj odluci imali su se obavijestiti driavni odvjetnik, privatni tukitelj, ali i okrivljenik. Ako se okrivljenik nalazio u,,uzi"
(pritvoru) odluke su mu se dostavljale po kojem od dlanova istrainog suda.
151 Pod pretpostavkom da su oni postojali nakon provedene istrage i ako nije postojao koji od razloga za obustavu postupka.
152 To je ujedno bila i najblaia mjera osiguranja nazoinosti okrivljenika u kaznenom postupku.
103
sudac istralitelj mogao je i bez prethodnog pozivanja okrivljenika izdati dovedbeni nalog protiv
okrivljenika i naloiti da ga se zatvori kod vlasti sigurnosne ako se skriva ili je u bijegu, kao i ako
je skitnica, na zlu glasu, in flagranti zateaen u po~injenju kaznenog djela, ako je zateaen s orui-
jem ili orudem koji proizlaze iz poainjenog kaznenog djela, kao i zbog moguenosti da unigti ili
krivotvori tragove po~injenog kaznenog djela (§.151.).
Predbieini zatvor se odredivao protiv okrivljenika u tijeku istrage, ali samo dok nije bio
ispitan. Nakon ispitivanja okrivljenika mogao se protiv njega odrediti jedino istraini zatvor.
Predbieini zatvor mogao se odrediti protiv odredene osobe ako se skriva ili je u bijegu ili se
priprema pobjedi, kao i ako je skitnica, na zlu glasu, in flagranti zateaen u poinjenju kaznenog
djela, ako javno progovaranje pobuduje sumnju u zloinstvo ili prijestup, ako je zateaen s orui-
jem ili orudem koji proizlaze iz poainjenog kaznenog djela, kao i zbog moguenosti da unigti ili
krivotvori tragove po~injenog kaznenog djela. Predbieini zatvor odredivao je u pravilu sudac
istralitelj (§.151.). Medutim, predbieini zatvor mogao je odrediti i sudac kotarskog suda kao i
vlasti sigurnosne ili na~elnici obdinah po oruinici u slu~aju da je okrivljenik in flagranti zateaen
upoainjenju kaznenog djela ili ako je zateaen neposredno po poinjenju kaznenog djela pod okol-
nostima na temelju kojih se moie zakljuaiti da je po~inio kazneno djelo, odnosno ako je zateaen
s oruijem ili orudem koje proizlazi iz po~injenog kaznenog djela (§.152.st.1.). Osim toga, sudac
kotarskog suda mogao je odluaiti da se osoba u predbieinom zatvoru, koja je i nakon ispitivanja
ostala sumnjiva zadri za najvige 48 sati i u tom roku dovesti ju sucu istralitelju (§.152.st.2.).
Sudac istralitelj imao je daljnji rok od 24 sata da ispita okrivljenika koji mu je doveden. Nakon
ispitivanja okrivljenika sudac je imao moguinost pustiti okrivljenika na slobodu ili ga zadriati u
predbieinom zatvoru ili protiv njega odrediti istraini zatvor (.153.).
Medutim, ukoliko je i nakon sasluganja pred sucem istraliteljem protiv okrivljenika ostala
i dalje sumnja da je po~inio kakvo zloinstvo ili prijestup, sudac istralitelj je morao odrediti
istraini zatvor. Razlozi za odredivanje istrainog zatvora bili su sljededi: a) ako se radi o kazne-
nom djelu za koje je zaprijeaena kazna zatvora u trajanju od 5 godina ili tefa kazna, b) ako postoji
bojazan da 6e okrivljenik unigtiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vaine za
kazneni postupak ili na drugi na~in utjecati na svjedoke i supo~initelje, c) ako se okrivljenik
skriva, ili je u bijegu, ili se priprema pobjedi, ako je skitnica, na zlu glasu, ili postoje druge okol-
nosti koje upuduju na opasnost od bijega, d) ako je djelo prouzrofilo javnu sablazan (§.156.). U
takvim slu~ajevima sudac je bio duian pisano obrazloiti svoju odluku u tzv. ,,zapoviedi od uhit-
jenju" (6.157.).
U pogledu trajanja istrainog zatvora zakon je previdao funkcionalnu granicu njegova tra-
janja prema kojoj je bilo odredeno da ako u tijeku istrainog postupka prestanu razlozi zbog kojih
je istraini zatvor bio odreden sudac istralitelj je morao odmah ukinuti istraini zatvor i okrivlje-
nika pustiti na slobodu (§.161.).
Ustanovujamstva ZKP iz 1853. nije poznavao, ali je poznavao jednu mjeru opreza prema kojoj
je sudac istralitelj od svakog tko je u tijeku istrage bio na slobodi mogao zahtijevati obeeanje da
se bez dozvole suca istralitelja nede udaljiti iz mjesta prebivaligta i da se ne 6e skrivati. Ukoliko bi
okrivljenik prekraio dano obetanje sudac istralitelj mogao je protiv njega odrediti istraini zatvor
(§.162.).
104
4.7. Glavna rasprava, ocjena dokaza i presuda
4.7.1. Glavna rasprava
Ranije je re~eno da je po zavrenoj istrazi sudac istralitelj 6itav spis predmeta dostavljao
sudu koji je trebao ocijeniti rezultate provedene istrage i donijeti zakljueak postoje li u konkret-
nom slu~aju i dalje pravni razlozi sumnje do kojih se doglo tijekom istrage s tim da su za dono-
genje optuine odluke mogli poslufiti i drugi po zakonu dovoljni razlozi sumnje razli~iti od onih
na temelju kojih je zapo~ela istraga protiv odredene osobe. No, da bi se protiv nekog okrivljenika
mogla donijeti optuina odluka bilo je potrebno da je on i nakon provedene istrage ostao pravno
okrivljen za odredeno kazneno djelo.'-
Rekli smo da je optuinu odluku54 kojom se odredena osoba optuiuje za odredeno kazneno
djelo donosilo vijede suda.'5 Nakon fto je optuina odluka postala pravomoena 6itav spis pred-
meta zajedno s istrainim spisom dostavljao se sudu koji je u konkretnom slu~aju trebao odluai-
vati. Medutim, driavni odvjetnik je ipak podizao optuinicu i to samo kada se radilo o kaznenim
djelima za koja je bila propisana kazna preko pet godina zatvora ili smrtna kazna, ali je svejedno
prilikom sastavljanja optuinice bio vezan na tufbovnu odluku.'s6 Driavni odvjetnikje bio duian
podnijeti optuinicu' 5 7 u pravilu u roku od osam dana ra~unajudi od pravomoenosti optuine
odluke, a samo kad se radilo o kompliciranijim predmetima mogao je podnijeti optuinicu u roku
od 6etrnaest dana (§.217.).'5' U slu~aju svih ostalih kaznenih djela postupalo se prema tufbovnoj
odluci, koju bi driavni odvjetnik, odnosno privatni tulitelj, na po~etku rasprave usmeno izloiio
(§.218.). Po primitku optuinice predsjednik suda odredivao je dan za kona~nu raspravu kao i
suca koji 6e u konkretnom slu~aju odlu~ivati. Okrivljenik se pozivao usmeno po sucu ako je bio
u istrainom zatvoru odnosno pisanim pozivom ako je bio na slobodi pri 6emu se moralo voditi
racuna o vremenu za pripremu obrane pa je tako u slu~aju kaznenih djela zaprijeaenih smrtnom
kaznom ili kaznom preko pet godina zatvora to vrijeme iznosilo najmanje osam dana, a u osta-
lim slu~ajevima najmanje tri dana (§.219.). Bitno je napomenuti da se okrivljenika imalo prije
odredivanja rasprave saslugati pred sucem kojem je bilo povjereno vodenje rasprave o moiebit-
noj dopuni njegova iskaza koji je dao ranije u istrazi. Tada ga je sudac bio duian upozoriti na
njegovo pravo na branitelja.59 Glavna rasprava se prema ZKP iz 1853. nazivala usmena kona~na
rasprava. U pogledu pitanja javnosti glavne rasprave potrebno je odmah redi da je ZKP ograniaio
pristup zainteresiranim osobama raspravi tako da na~elo javnosti u pravom smislu rije~i nije bilo
153 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 18.), str. o.
154 Optukivanje na temelju tuibovne odluke koju je poznavao ZKP iz 1853., svoje korijene vue iz francuskog ZKP-a iz i8o8.,koji je
propisivao formalno optukivanje samo u slu~aju najtefih kaznenih djela gdje je posebno vijete suda moralo nakon zavrgene istrage
donijeti posebno rjegenje o uputivanju na sudenje. Vige o tome: Ibid. str. 9.
155 Ispravan naziv bi onda bio optuino vijete, pa temo taj naziv koristiti za potrebe daljnjeg izlaganja
156 Cinjenica daje driavni odvjetnik sastavljao optuinicu za te akaznena djela nije imalo nekogformalnopravnogutjecajanadalj-
nji tijek postupka. Vjerojatno se na takav nain htjelo dati posebno znatenje kaznenom postupku kad se radilo o najtefim kaznenim
djelima, a driavni odvjetnik je tu bio idealna ,,marioneta" kao promicatelj javnog interesa da poinitelj kaznenog djela bude kainjen.
157 U optuinici je morao navesti kazneno djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku, detaljno obrazloienje razloga sumnje i dokaza
protiv okrivljenika, zahtjev da se odrfi rasprava i popis svjedoka koji se imaju pozvati na raspravu.
158 Optuinicuje morao utemeljiti iskljudivo na optuinoj odluci.
159 Osim toga okrivljenik i branitelj mogli su prije rasprave predloiiti da se izvide odredene okolnosti pa da se u tu svrhu pozovu i
ispitaju svjedoci i vjegtaci i ako bi novonastale okolnosti zahtijevale izmjenu optuine odluke onda bi sud morao donijeti novu optu2-
nu odluku (5.220).
105
dosljedno provedeno. Osim osoba koje su morale biti nazoane raspravi (suci, driavni odvjetnik,
privatni tulitelj, okrivljenik i branitelj - kada gaje ex lege morao imati, te zapisniar) (§.222.st.1.),
kao publika iznimno su mogle biti nazoane osobe kojima je to sudac dopustio. Taj krug osoba
bio je priliano uzak pa su raspravi mogli uz dozvolu suca prisustvovati pravosudni slufbenici,
branitelji, vigi upravni i policijski slufbenici, profesori pravnih znanosti, te oftedenik i osobe koje
na zamolbu oftedenika,,pripusti" sudac (§.223.st.1.). No kada bi se rasprave odriavale na tajnom
zasjedanju tada je taj broj osoba bio krajnje suien tako da su mogli biti prisutni jog samo oftede-
nik te pouzdanici optuienika i oftedenika (§.224-)-6'
Prema izri~itoj odredbi zakona glavna rasprava zapo~injala je oglaenjem stvari po voditelju
napisnika (§.228.). Prije nego je zapisni~ar na glas izloiio tufbovnu odluku sudac se morao uvjeriti
u okrivljenikovu istovjetnost.' 6 ' Po profitanoj tufbovnoj odluci, driavni odvjetnik odnosno pri-
vatni tulitelj stekli bi pravo da izloie svoju optufbu i prijedloge vezane za nju (§.231.st.1.). Na~elo
neposredne sudske ocjene dokaza bilo je dosljedno provedeno. To se vidi iz cijelog niza zakonskih
odredaba. Zanimljivo je da je zakon pazio na pogtivanje na~ela neposrednosti pa je bilo predvi-
deno, kad se o~ekivalo da 6e rasprava dulje trajati, da se odredi jedan ili dva dopunska suca koji
bi zamjenjivali jednog od sudaca ako tijekom rasprave bude sprijeaen sudjelovati (§.222.st.2.)' 6 2
Nadalje, na raspravi su se dokazi izvodili u izvornom obliku'6 , a samo iznimno su se mogli 6itati
zapisnici o izvodenju tih dokaza u ranijem stadiju postupka (§.236., §.241.). Rasprava se u pravilu
vodila kontinuirano s tim da ju je predsjednik vijeda mogao prekidati radi odmora, a iznimno se
mogla odgoditi ako okrivljenik zbog raspravne nesposobnosti nije mogao biti prisutan raspravi,
ako je bilo potrebno izvan rasprave pribaviti nove dokaze, te ako je zbog odredenih ,,vanjskih
prilika" bilo potrebno odgoditi raspravu (§.248.). Zanimljiva je odredba prema kojoj je predsjed-
nik vijeda ukoliko je smatrao da iz rezultata glavne rasprave proizlazi da bi trebalo izmijeniti
kvalifikaciju kaznenog djela trebao upozoriti driavnog odvjetnika i optuienika da o tome vode
racuna pri zavrnim govorima, a ako se ustanovi da je glede toga potrebno poduzeti nove izvide
kaznenog djela istraga se morala dopuniti i bez nove tufbovne odluke provesti novu raspravu
(§.250.,st.1.,st.2.). Kad je stvar bila u dovoljnoj mjeri raspravljena da se moie donijeti presuda
slijedili su zavrgni govori driavnog odvjetnika i okrivljenika.' 6 4 Nakon zavrenih govora stranaka
sud se povla~io na zasjedanje radi donogenja odluke o krivnji okrivljenika te bi donesenu odluku
potom objavio strankama, pa ako je optuienik bio proglagen krivim, ponovno bi driavni odvjet-
nik, privatni tulitelj, oftedenik i branitelj optuienika imali pravo na zavrgne govore, ali sada u
pogledu odluke o kazni te bi sud nakon fto ihje saslugao donosio odluku o kazni (§.255.st.1, st.2.).
4.7.2. Ocjena dokaza
Za inkvizitorni tip kaznenog postupka karakteristino obiljeije je bio sustav zakonske ili
vezane ocjene dokaza.' 65 Prema toj metodi odredene 6injenice mogle su se smatrati za dokazane
samo kada su se skupili dokazi odredene vrste, broja i kakvote,' 66 odnosno odredene 6injenice
16o 0 razlozima za iskljutenje javnosti i odriavanje tajne sjednice vidi vige u: 5.224., ZKP iz 1853.
161 Upitao bi ga za ime i prezime, zanimanje, prebivalite, te bi ga upozorio da pozorno sluga itanje optuibe.
162 Na taj nain je omoguteno da sud u svakom trenutku ostvaruje neposredni kontakt sa izvornim dokazom.
163 Svjedoci usmeno iskazuju, isprave se itaju.

164 Poslije driavnog odvjetnika pravo na zavrinu rije imali su privatni tukitelj i oftetenik, a naposljetku optuienik i branitelj.
165 Prema tom shvatanju zakonska dokazna teorija 9titi suca, koji se kod sudenja driao te teorije od prigovora samovoije, a zakono-
davcu daje jamstvo da te sudac suditi objektivno.
166 Pozitivna dokazna teorija.
106
se nisu mogle smatrati za dokazane bez obzira jesu li se skupili dokazi odredene vrste, broja
i kakvote ako sam sudac i bez tog propisanog broja ne bi mogao dodi do vlastitog uvjerenja' 6 7
da one postoje.'68 Naime, to stajaligte polazi od pretpostavke da prilikom ocjene dokaza sudac
ne moie biti slobodan u svojoj prosudbi o vrijednosti pojedinog dokaza za utvrdivanje odre-
dene 6injenice, drugim rije~ima, dokazna vrijednost pojedinog dokaza ne ovisi o subjektivnom
uvjerenju suca koji odlu~uje nego je ta vrijednost unaprijed propisana zakonskim pravilima koja
objektiviziraju moguinost dokazne vrijednosti odredenog dokaza. S obzirom na to da se u inkvi-
zitornom postupku mora saznati formalna istina, jer se on cijeli vodi u javnom probitku, onda je
zakonodavac morao unaprijed propisati koju vrijednost prema objektivnim zakonima ljudskog
migljenja imaju pojedine vrste dokaza pa je slijedom toga propisivao pravna pravila koja su bila
obvezatna za suca.' 6 9
Sustav zakonske ocjene dokaza bio je izrikito propisan zakonom: ,,U presudivanju moie se
kao istinito smatrati samo ono, fto je pravno dokazano (§.258.)." Sud je prilikom utvrdivanja
ainjenica jednako morao cijeniti ne samo dokaze koji su izneseni na raspravi nego i one koji su
bili pribavljeni prilikom istrage, a na raspravi nije bila osporena njihova vjerodostojnost (§.259.).
Da bi se 6injeniano stanje smatralo dokazanim, sud je morao 6injenice koje su bile predme-
tom dokazivanja utvrditi s unaprijed predvidenom kolikinom dokaza odredene kvalitete (§.260.
st.1). S obzirom na to da je ZKP iz 1853. nastao u posljednjoj fazi razvitka inkvizitornog kazne-
nog postupka bio je obuhvaden tzv. negativnom dokaznom teorijom, pa je i sam zakon propisi-
vao da sudac nije bio duian osuditi optuienika premda su postojali stanoviti dokazi predvideni
zakonom, ako iz odredenih razloga nije bio uvjeren u njegovu krivnju (§.260.st.2.). Razloge koji
su ga naveli da postupi na taj nain sud je morao detaljno navesti u obrazloienju presude. Sve
vrste pravnih dokaza koje je sud morao uzeti u obzir prilikom donogenja odluke zakon je taksa-
tivno nabrojio. To su bili: sudski o~evid, migljenje vjeftaka, iskaz okrivljenika, iskaz svjedoka - tu
se ubrajao iskaz oftedenika, ali i supo~initelja koji su priznali krivnju, isprave, pisma, te pravni
dokaz sastavljen od vige nepotpunih dokaza, ili od vige razloga sumnje (§.261.). Da bi priznanje
okrivljenika bio valjan dokaz moralo je biti dano izrijekom i odredeno i temeljiti se na vlastitom
pripovijedanju okrivljenika. Na temelju iskaza svjedoka neka 6injenica se smatrala utvrdenom
samo ako je u tu svrhu postojao suglasan iskaz dvojice besprijekornih svjedoka, a samo iznimno
je sud mogao utemeljiti odluku na iskazu jednog svjedoka (§.269.,§.270.). U pogledu tzv. sastav-
ljenih dokaza koji su se mogli sastojati bilo od vige nepotpunih dokaza, bilo od vige razloga sum-
nje zakonski tekst upuduje na detaljna nabrajanja razloga sumnje (indicija) odnosno nepotpunih
dokaza na temelju kojih se moglo dokazati postojanje odredene 6injenice. Stoga, da bi netko
mogao biti osuden na temelju razloga sumnje (indicija) bilo je, u pravilu, potrebno da protiv
njega postoje tri pravna razloga sumnje, a svaki pravni razlog sumnje morao je sadriavati tzv.
osobitu okolnost 6ina. Naime, osuda se mogla izredi samo na temelju tzv. blifih razloga sumnje
detaljno navedenih u §§.138-140. ili blifih razloga sumnje koji su ,,od jednake modi (§.279.,§.280.)."
Medutim, zakon je predvidio i odredene izuzetke od pravila da su za osudu potrebna tri blifa
razloga sumnje, pa su tako za utvrdivanje stanovitih 6injenica nekad bila dovoljna dva, a nekad
samo jedan od taksativno navedenih u §.138., i §.i39., blifih razloga sumnje. Jedan razlog sum-
nje bio je dovoljan za osudu u slu~aju da je bilo dokazano da je okrivljenikova obrana bila laina
(§.281.,st.1.) te u slu~aju da se ina~e od optuienika s obzirom na njegov raniji ivot ili glas koji ga
167 Negativna dokazna teorija.

168 Usp. Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 95-96.
169 Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str. 95.
107
je pratio moglo O&ekivati po~injenje djela za koje je okrivljen (§.281.,st.2.).
4.7.3. Presuda
Ranije smo istaknuli vainost sustava zakonske ocjene dokaza prema kojem okrivljenik nije
mogao biti proglagen krivim ako njegova krivnja nije bila dokazana odredenim pravno propi-
sanim dokazima, tj. ako nije bila utvrdena to~no odredenim izravnim dokazima fto ih je zakon
smatrao pravnim dokazima, a iznimno je mogla biti dokazana s vige razloga sumnje, tzv. indicija.
Iz toga proizlazi da je optuienik mogao biti osuden samo na temelju izravnih dokaza ili na teme-
lju indicija. Medutim, u slu~aju osude na najtefu kaznu, tj. smrtnu kaznu, zakon je ograniio
dokazna sredstva koja su mogla biti primijenjena u konkretnom slu~aju. Naime, prema tekstu
zakona okrivljenik je mogao biti osuden na smrtnu kaznu samo na osnovi njegovog potpunog i
odredenog priznanja ili na osnovi iskaza dvojice svjedoka s tim da je poinjeno kazneno djelo tre-
balo biti pravno dokazano u pogledu svih ostalih vainih okolnosti (§.284.st.1.). Bayer u tuma~e-
nju pitanja dokazivanja kaznenog djela polazi od zakonskog pojma,,uain" pa isti~e da je dokazati
u~in zna~ilo dokazati da je kazneno djelo izvreno, bez obzira na to tko ga je izvrio."o Medutim,
ukoliko sud nije imao dovoljno dokaza"' da optuienika osudi na smrt morao ga je osuditi na
kaznu koja je mogla iznositi od deset do dvadeset godina teake tamnice, a mogao je izredi doi-
votnu teaku tamnicu (§.284.st2.).' To je bila tzv. izvanredna kazna koja se izricala u slu~aju
kada okrivljenikova krivnja nije bila potpuno dokazana, ali su protiv njega ostali jaki indiciji
da je po~inio kazneno djelo. Bayer postavlja zanimljivu teoriju pov1a~edi paralelu izmedu izvan-
redne kazne i u suvremenom pravu poznate mjere sigurnosti 4 istiaudi da je ona bila sankcija
driavne vlasti protiv okrivljenika kojega se nije moglo kazniti jer mu krivnja nije bila dovoljno
dokazana, ali su postojali dovoljni razlozi da ga se smatra opasnim po sigurnost pravnih dobara.
No, u suvremenom pravu glavni uvjet da bi se okrivljeniku izrekla mjera sigurnosti je da je okriv-
ljenik po~inio kazneno djelo, a kod onih mjera sigurnosti koje se primjenjuju uz kaznu, i da je
kriv. Stoga se moie zakljuaiti da je zajedniaki nazivnik za izvanrednu kaznu i mjere sigurnosti
opasnost. Izvanredna kazna je doista imala zna~enje kazne premda je predstavljala evidentno
krienje na~ela nulla poena sine culpa, s obzirom na to da je to~no bilo propisano s koliko i kakvih
dokaza se mogla dokazati odredena 6injenica. No, danas u suvremenom kaznenom postupku
okrivljenik moie biti osuden i na temelju jakih indicija, pa s te strane moiemo razumjeti zako-
nodavca koji je predvidao moguinost izricanja izvanredne kazne i kad okrivljenikova krivnja
nije bila apsolutno dokazana nego su ipak postojali odredeni, doduge jaki indiciji da je po~inio
kazneno djelo. Prema tome, prema ZKP iz 1853. okrivljeniku se nikada nije mogla izreei smrtna
kazna samo na temelju indicija ma koliko god oni bili jaki i koliko god su stvarali sliku da je okriv-
ljenik zaista po~inio kazneno djelo.
ZKP iz 1853. poznavao je tri vrste presuda: osudujudu, oslobadajudu i presudu kojom se optu-
enik,,odrjeguje od optufbe zbog nedostatnosti dokaza." Osudujudu presudu sud je mogao izredi
171 Izrikito priznanje okrivljenika ili suglasan iskaz dvojice svjedoka potvrdenih prisegom.
172 Zakonje osobitu obzirnost pokazao prema mladimpodiniteljimakaznenih djela, toinije mladim punoljetnicima. Ako uvrijeme
podinjenja kaznenog djela za koje je bila predvidena smrtna kazna ili dofivotna tamnica podinitelj nije navrio dvadeset godina onda
se u kaznenom postupku mogla takvom poinitelju izreti kazna od deset do dvadeset godina zatvora.
173 Poena extraordinaria.

174 Istie njezin preventivni karakter gto je priblifava mjerama sigurnosti jer je testo izvanredna kazna bio izgon kod kojeg je nagla-
sak na prevenciji. Vige o tome vidi u: Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str. 117.
108
ako je okrivljenikova krivnja bila to~no utvrdena^ odredenim potpunim pravnim dokazima ili
iznimno to~no propisanim stjecajem vige razloga sumnje, tzv. indicija. Oslobadajudu presudu
sud je mogao izredi samo u to~no odredenim slu~ajevima: ,,Ako li pak svikolici razlozi sumnje, §to
ih proti obtudeniku ima, budu sasvime oproverieni;- ili ako dielo, koje se obtudeniku a grieh upisuje,
nebude ono zlotinstvo ili onaj prestupak, radi kojega je stavljen bio pod obtuibu; - ili ako obtudenik
bude takov, da mu se utinjeno dielo ubrojit ne mole: ima tad osuda glasit ovako: ,,da se od kainjiva
diela, kojim je bio okrivljen, oprata i da je obnadjen za nekriva (neduna) (§.288.)." Medutim, ako
optuienikova krivnja nije bila pravno dokazana, ali ni svi razlozi sumnje koji su postojali pro-
tiv optuienika nisu bili opovrgnuti, sud je morao izredi presudu kojom se optuienik,,odrjeguje
radi nedostatnosti dokaza" (§.287.). To je bila tzv. absolutio ab instantia koja se donosila uslijed
pomanjkanja pravno propisanih dokaza.76 Ona se donosila u onim slu~ajevima kada okrivljeni-
kova krivnja nije bila pravno dokazana, ali je ipak protiv okrivljenika ostalo toliko sumnje koliko
bi dostajalo da se protiv nekog zapoine kazneni postupak.'77 U kakvoj se situaciji nalazila osoba
protiv koje je bila izre~ena absolutio ab instanita najbolje svjedo~e odredbe samog ZKP iz 1853.
Naime, sud je morao o takvoj presudi, obavijestiti redarstvene vlasti u mjestu njegova prebiva-
ligta, a u slu~aju da mu je bilo nepoznato prebivaligte onda redarstvenoj vlasti u sjediftu suda
koji je izrekao presudu, a ako se radilo o kaznenom djelu koje je predstavljalo osobitu opasnost
za javnu sigurnost o tome se obavjeftavao i zemaljski poglavar, koji su mogli poduzeti stanovite
mjere protiv sumnjivca (§.317.st.1,st.2.)"' No, najvedi nedostatak ovakve presude bila je pravna
nesigurnost. Naime, protiv nekog tko je bio otpuften ispod sudenja postupak se mogao bez
daljnjeg nastaviti ako su se pronagli novi dokazi za njegovu krivnju pri 6emu se okrivljenik nije
mogao braniti prigovorom pravomodno presudene stvari kao u slu~aju prave oslobadajuee pre-
sude. Stoga moiemo zakljuaiti da, iako je otpuftanje ispod sudenja logiki ispravno jer jog uvijek
postoje stanoviti dokazi koji terete okrivljenika ali su nedovoljni pa se ni cjelokupna stvar ne
moie smatrati dovrenom, ipak moramo biti protiv ustanove absoloutio ab instantia iz razloga
humanosti prema okrivljeniku kao 6ovjeku.79 Naime, iza svake takve presude slijedilo je nuino
umanjenje druftvenog ugleda koje je vezano uz oslobodenje uslijed pomanjkanja dokaza. Slije-
dom toga, ivotna zajednica u koju se vrada otpufteni ispod sudenja koja je u pravilu nesklona
kritiakom rasudivanju bit 6e sklona etiketirati takvog 6ovjeka kao krivca iz 6ega 6e nuino slijediti
mnoge druftvene posljedice za njega. Danas izricanje otpuftanja ispod sudenja brani pretpo-
stavka okrivljenikove neduinosti pa sud ne samo da mora donijeti oslobadajudu presudu kada
je potpuno uvjeren u okrivljenikovu neduinost nego je duian donijeti takvu odluku i kada nije
potpuno uvjeren ni u krivnju niti u neduinost okrivljenika.So
ZKP iz 1853. je poznavao jog jednu vrstu odluke, tzv. odustajnu odluku (§.289.).'"' Premda
takva odluka nije imala status presudesadriajno je moiemo usporediti s danas opieprihva-
175 Zakon kaie ,,pravno dokazana."

176 Krapac napominje da je ona predstavljala samo privremenu obustavu kaznenog postupka bez uinka pravomotnosti. Usp. Kra-
pac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 17-18.

178 Premdaje bio otputen ispod sudenja i stavljen pod policijski nadzor okrivljenik nije morao snositi troikove kaznenogpostupka
nego su oni po izriitoj odredbi padali na teret driave (5342.st.1).
179 Ibid.
18o 0 pretpostavci okrivljenikove neduinosti vidi vige u: Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 348-355.
181 Takvu odluku sud je donosio ako se tijekom postupka pokazalo da je u pogledu djela koje se stavlja na teret okrivljeniku nastu-
pila zastara, ako je postupak voden bez zahtjeva ov1aitenog tukitelja, ako driavni odvjetnik u tijeku rasprave po nalogu ministra
pravosuda odustane od daljnjeg progona, te ako tijekom postupka privatni tukitelj odustane od progona.
109
6enom presudom kojom se optufba odbija koja se ina~e donosi kad god postoji neka pravna
zapreka da se sud upusti u raspravljanje o meritumu.3 2 U slu~ajevima u kojima se po suvreme-
nom pravu izrice presuda kojom se optufba odbija, sud uopde nije izricao presudu nego je dono-
sio odustajnu odluku kojom se postupak obustavlja, fto moiemo usporediti s rjegenjem kojim se
postupak obustavlja koje sud u suvremenom pravu donosi izvan rasprave. Medutim, u svim tim
slu~ajevima imao je okrivljenik po izriaitoj odredbi zakona pravo iznijeti sudu dokaze o svojoj
neduinosti i traliti od suda da ustanovi da on nije kriv pa da mu taj isti sud, ako se pokafe nje-
gova neduinost, izda tzv. ,,uredovnu svjedodibu."
4.8. Pravni lijekovi
4.8.1. Priziv protiv presude
ZKP iz 1853. je poznavao samo jednu vrstu redovnog pravnog lijeka, a to je bio priziv protiv
sudske presude. Priziv se mogao izjaviti protiv svake presude prvostupanjskog suda, ali iznimno
i protiv presude drugostupanjskog suda (§.295.). Priziv je bio devolutivan i suspenzivan pravni
lijek. No, postojala su dva specifina slu~aja u kojima je prvostupanjski sud morao po slufbenoj
duinosti poslati presudu vigem sudu na odlu~ivanje bez obzira je li u tom smislu bio izjavljen
priziv. Prvi slu~aj odnosio se na situaciju kad je prvostupanjski sud izrekao smrtnu kaznu okriv-
ljeniku. Tada je morao presudu zajedno sa svojim migljenjem o moiebitnom pomilovanju okriv-
ljenika po slufbenoj duinosti poslati vigem sudu (§.293.). Drugi slu~aj odnosio se na situaciju
kada je prvostupanjski sud osudio okrivljenika, ali je smatrao da mu treba ublaiti zakonom
propisanu i slijedom toga izreenu kaznu, ali je takvo ublaiavanje kazne prelazilo oviasti suda
u konkretnom slu~aju (§.294.). Zanimljivo je da je i drugostupanjski sud svoju odluku kojom je
izrekao smrtnu kaznu ili potvrdio takvu presudu nifeg suda morao dostaviti Vrhovnom sudu na
potvrdu (§.308.). Isto je vrijedilo i u situaciji kod ublaiavanja kazne. Naime, ako je drugostupanj-
ski sud ustanovio da bi ublaiavanje kazne okrivljeniku prelazilo granicu na koju je bio oviagten
kaznu ublaiti opet je morao dostaviti odluku na razmatranje vigem sudu (§.306).
U pogledu pitanja tko je oviagten podnijeti priziv protiv presude zakon je propisao da su to
mogli u~initi: driavni odvjetnik, privatni tulitelj, optuienik, krvni srodnici okrivljenika u ravnoj
i poboanoj liniji te oftedenik i njegovi nasljednici, ali samo u pogledu privatnopravnih zahtjeva
(.300.).
Priziv se mogao podnijeti u roku od dvadeset i 6etiri sata ra~unajudi od dana dostave presude
ovlagteniku. U daljnjem roku od osam dana oviagtenik koji je podnio priziv mogao je podnijeti
obrazloienje priziva. Dakle, podnogenje obrazloienja bilo je pravo, ali ne i duinost oviagtenika na
priziv, pa nepodnogenje priziva nije utjecalo na moguinost ostvarenja prava koja mu po zakonu
pripadaju po podnesenom prizivu. Ako obrazloienje priziva nije bilo podneseno prvostupanjski
sud je svejedno morao po isteku roka za podnogenje proziva 6itav predmet proslijediti drugostu-
panjskom sudu na rjegavanje (302., §.204.).
Sve razloge za podnogenje priziva zakon je sve na dvije osnove, a to su bili: mane u formi
i sadriaj sudbene izreke (§.297.). S jedne strane, uzimalo se da postoje mane u formi ako su se
tijekom postupka dogodile takve povrede postupka, tj. procesnih propisa, koje su mogle utjecati
na stvaranje presude ili ako su u samoj presudi povrijedene bitne formalnosti (§.298.). Nigdje
182 Npr. nepostojanje zahtjeva ov1aftenog tukitelja, postojanje okolnosti koje iskljuduju kazneni progon i sl.
110
nisu bile posebno istaknute povrede postupka koje bismo smatrali manje ili vige bitnim po uzoru
na apsolutno i relativno bitne povrede postupka. S druge strane, sadriaj sudske izreke mogao
se pobijati prizivnom iz razloga koje zakon detaljno navodi u §.299. i iz 6ijeg sadriaja proizlazi
da ih moiemo poistovjetiti s danagnjim povredama kaznenog zakona, pogregno ili nepotpuno
utvrdenog 6injeniknog stanja i pogregnog odmjeravanja kazne.
Prilikom odlu~ivanja o prizivu ZKP iz 1853. nigdje ne navodi je li vigi sud kada odlu~uje o
prizivu vezan na razloge priziva fto ih je naveo prizivatelj ili moie po slufbenoj duinosti ispitati
sve mogute pogreike u presudi ili u postupku koji joj je prethodio, a koje falitelj nije istaknuo u
prizivu? Odgovor na ovo pitanje ne moiemo pronati u nekoj izriaitoj odredbi zakona, ali do njega
moiemo dodi razmatrajuti odredbu zakona prema kojoj podnositelj priziva a priroi nije bio duian
podnijeti obrazloienje zahtjeva, pa ako ga nije podnio logiano je onda da sud nije imao neki okvir
unutar kojega bi odlu~ivao pa vaija zakljuaiti da je vii sud mogao po slufbenoj duinosti ispitati
presudu prvostupanjskog sudu iz svih razloga zbog kojih se mogao izjaviti priziv."
Ovdje nam se postavlja jog jedno vaino pitanje, a to je je li ZKP iz 1853. poznavao institute
zabrane reformacije in pejus?18 4 Na to pitanje moramo dati potvrdan odgovor. Naime, §.209.st.1.
izriaito propisuje da ,,ako priziv bijage podnelen samo po okrivljeniku, viiji zemaljski sud presude ne
mole preinaitna §tetu okrivljenikovu." Naravno, u slu~aju da je priziv podnio driavni odvjetnik
odnosno privatni tulitelj tada je vigi sud mogao preina~iti presudu na ftetu okrivljenika.
Vigi sud je po podnesenom pravnom lijeku mogao donijeti sljedeee odluke: ako je ustanovio
da je poinjena takva povreda procesnog prava koja je mogla utjecati na donogenje presude, uki-
dao je presudu i predmet vratao na ponovno sudenje prvostupanjskom sudu (§.303.), a ukoliko
je smatrao da sadriaj izreke presude nije u skladu sa zakonom preinaeavao je presudu nifeg suda
(304.).
4.8.2. Obnova kaznenog postupka
Institut obnove kaznenog postupka poznavao je i ZKP iz 1853. Zakon je poznavao obnovu
kaznenog postupka, vet prema tome dolazi li u konkretnom slu~aju kod obnove kaznenog
postupka do nastavljanja kaznenog postupka pravomotno zavrenog odlukom o obustavi kazne-
nog postupka'5 ili do ponovnog vodenja kaznenog postupka zavrsenog pravomocnom presu-
dom kojom je optuienik osuden ili potpuno osloboden ili osloboden zbog nedostatka dokaza.
Osnovna 6injenica koja se uo~ava 6itanjem zakonskog teksta je ta da u ZKP iz 1853. do obnove
kaznenog postupka dolazi isklju~ivo po slufbenoj duinosti, a ne na inicijativu stranaka kako je
to uredeno danas. Slijedom toga, Bayer postavlja pitanje moie li se takvo obnavljanje postupka
poduzeto na inicijativu suda smatrati uopte izvanrednim pravnim lijekom kao fto je to obnova
kaznenog postupka prema suvremenom pozitivnom zakonodavstvu?" 6 Isti autor na ovo pitanje
daje odgovor istikuti da je institut obnove postojao za to da,,1ijeei" pogregne pravomotne odluke
pa je u tom smislu i obnova kaznenog postupka u ZKP iz 1853. izvanredni pravni lijek.'8 7 Opte-
nito, svrha obnavljanja kaznenog postupka jest da se postigne ispravak pogrjegaka do kojih je
183 Bez obzira kakve je razloge naveo prizivatelj i je li ih uopce naveo.

184 Zabrana da pravni lijek za okrivljenika uzrokuje nepovoljniju sudsku odluku od pobijane ako je samo okrivljenik podnio taj
pravni lijek.
185 Tzv. obustavnom ili odustajnom odlukom.

186 Naime, prema propisima ZKP/o8, iskljudivo stranke i branitelj mogu podnijeti zahtjev za obnovu kaznenog postupka.
187 Bayer, Vladimir, op.cit. (bilj. 18.), str. 16.

111
doglo na osnovi pravomodnih odluka suda o obustavi postupka ili pravomodnih sudskih presuda.
No, kao fto ZKP iz 1853. propisuje do obnove postupka moglo je dodi iskljuaivo na inicijativu
suda, dakle po slufbenoj duinosti. Ako se vratimo na po~etna izlaganja ZKP iz 1853. ne moiemo
negirati 6injenicu da se radi o inkvizitornom kaznenom postupku koji nije jasno razloiio proce-
sne funkcije na razlikite procesne subjekte pa u tom smislu onda ne moiemo govoriti da u tom
postupku postoje stranke. Samim time, onda se namede logi~an zakljueak da ako sud u inkvizi-
tornom kaznenom postupku samostalno utvrduje 6injenice i na tako utvrdene 6injenice primje-
njuje pravo pri 6emu nije vezan prijedlozima stranaka onda se moie razumjeti zagto je ZKP iz
1853. dao oviagtenje sudu da po vlastitoj inicijativi odlu~uje o pitanju obnavljanja postupka,,kad
na bilo koji na~in sazna"'" da su ispunjene pretpostavke za obnovu postupka. 8 9 Jznimno, zain-
teresirana osoba mogla je dati sud samo upozoriti na tu duinost kad je na bilo koji na~in saznala
da postoje razlozi za obnovu (372.). No, unato6 tim na~elnim razlikama izmedu obnove po ZKP
iz 1853. i prema nagem ZKP-u u sugtini je obnova ostala ista, odnosno njezina svrha i razlozi
obnove se nisu promijenili. I do obnove postupka po ZKP iz 1853. dolazi samo ako se pronadu
nove njenice i novi dokazi koji sami za sebe ili u vezi s ranije poznatim 6injenicama i dokazima
mogu uzrokovati bitno drukaiju kona~nu odluku (366.). Do obnove moie dodi samo po odluci
suda koji je odluivao u prvom stupnju. Pa tako, prvostupanjski rjegava o tome hote li dopustiti
obnovu na osnovi prijedloga istrainog suca, a istraini sudac taj prijedlog podnosi kad na bilo koji
na~in sazna da postoje zakonski razlozi za obnovu. Prije podnogenja zahtjeva za obnovu, istraini
sudac je morao poduzeti izvidaj svih okolnosti relevantnih za obnovu, odnosno da se sakupe
dokazi o postojanju zakonskih osnova za obnovu. Zakon je previdao i obnovu na ftetu okrivlje-
nika. No za takvu obnovu morale su biti ispunjene dvije pretpostavke, prva: da je okrivljenik iv,
i druga: da nije nastupila zastara kaznenog progona (365.,-§.368.). Obnova u korist okrivljenika
mogla se poduzeti kako onda kad je pravomo no osuden tako i onda kad je osloboden zbog nedo-
statka dokaza (369.).
5.0 ZNACENJU I ULOZI AUSTRIJSKOG ZKP-A IZ 1853. U POVIJESTI

HRVATSKOG KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
Premda je ZKP iz 1853. u danagnjim okvirima u mnogo~emu neprihvatljiv zakon, po~evgi

od akuzatornog na~ela kojem je svrha oftro razdvojiti procesne funkcije na neovisne procesne
subjekte i pri tome apsolutno vezati sud na postojanje i predmet zahtjeva oviagtenog tulitelja,
fto, vidjeli smo, ZKP iz 1853. nije dosljedno proveo nego je osnovne funkcije koje danas vre razli-
iti procesni subjekti sjedinio u rukama jedne osobe, tj. istrainog suca. Nakon zavrgene istrage,
kada bismo po logici stvari o~ekivali da 6e o optulivanju odlu~ivati tulitelj kao suprotna stranka
u sporu, to se ipak nije dogadalo nego je 6itav postupak optulivanja ponovno povjeren sudu, tj.
sudskom vijedu koje treba odluaiti o podizanju optuinice. Kona~no, sudenje konkretnoj osobi
za odredeno kazneno djelo povjereno je sudu, pri 6emu okrivljeniku nisu omogucena ni pravna
ni stvarna jamstva njegove obrane. Naime, okrivljenik u prethodnom kaznenom postupku nije
imao pravo na branitelja, 6ak nije imao pravo ni prisustvovati prikupljanju dokaza, npr. ispi-
188 Rijeikad na bilo koji nain sazna" neodoIjivo podsjetaju na duinost suca da po sluibenoj duinosti zapoine istragu za poinje-
no zloinstvo ili prijestup.
189 Duinost suda da obnovi kazneni postupakpostojalaje ondakadse ustanovilo postojanje vjerojatnosti da supravomotnom
odlukom povrijedeni neki opti interesi tako i onda kada postoji vjerojatnost da su njome povrijedeni interesi osobe na koju se odnosi
pravomotna odluka.
112
tivanju svjedoka, pri 6emu mu je onemoguteno pravo da djelatno obavlja funkciju obrane, tj.
da pod jednakim uvjetima ispituje i dade ispitati svjedoke optufbe, nego su osnovne funkcije
progona i obrane bile sjedinjene u rukama istrainog suca. Jako je po izriaitoj odredbi zakona
sudac s jednakom painjom utvrdivao kako one 6injenice koje terete okrivljenika tako i one koje
mu idu u korist, gdje se ogleda stay zakonodavca da ne treba zanemariti interese okrivljenikove
obrane, ipak su inkvirentu nedostajala stvarna jamstva njegove objektivnosti i nepristranosti u
postupku. Ako uzmemo u obzir 6injenicu da je okrivljenik pred sudom bio duian govoriti istinu
O&ito je da se o~ekivalo da okrivljenik svojim priznanjem treba pridonijeti saznanju istine u
kaznenom postupku. Medutim, pritom se o~igledno zanemarilo okrivljenikov nagon za samo-
odrianjem u trenutku kada se nalazi u stanju nuide, a u takvom poloiaju se definitivno nalazi
kada mu je na bilo koji na~in stavljeno do znanja da protiv njega postoji sumnja da je poinio
kazneno djelo. U takvoj situaciji iluzorno je o~ekivati okrivljenikovo priznanje jer se protivi logici
stvari da bi okrivljenik protiv sebe iskazivao svjestan kazne koja mu prijeti. Zato moramo zaklju-
6iti da je okrivljenikova duinost da pred sudom govori istinu neprirodna i neprovediva i upravo
zbog toga razloga ne moiemo prihvatiti na~elo da je okrivljenik duian govoriti istinu, ma koliko
god utvrdenje istine u kaznenom postupku bilo u javnom probitku. U postupku pred optuinim
vijetem koje je odlu~ivalo o donogenju tzv. tufbovne odluke sjedinila se funkcija progonitelja
s funkcijom suda pri 6emu je sudsko vijete samostalno sastavljalo tufbovnu odluku i faktiki
optuiilo okrivljenika, a driavnog odvjetnika u~inilo marionetom prethodnog postupka i 6itav
kazneni postupak obiljefilo kumulacijom procesnih funkcija u rukama jednog subjekta, tj. suda.
S danagnjeg aspekta uredenja kaznenog postupka, vet na prvi pogled dolazimo do zaklju~ka da
se radilo o jednom krutom i konzervativnom zakonu. No, ako promotrimo okolnosti vremena
u kojemu je nastao, tj. vremena otvorenog apsolutizma s izri~ito naglagenom tendencijom za
efikasnoitu kaznenog postupka koja se odrafava u felji da se bilo kojem poznatom po~inite-
lju kaznenog djela a priori onemoguti osujecivanje cilja kaznenog postupka fto je bezrezervno
zahtijevalo postupanje po na~elu oficijelnosti s izriaito izrakenom inkvizitornom maksimom,
onda moramo zakljuaiti da je ipak ZKP iz 1853. bio u duhu politikih prilika svoga vremena.
Naime, nage suvremeno kazneno procesno pravo ima za glavni cilj zaftititi pojedinca, ali i drug-
tvo u cjelini od napada drugih pojedinaca fto provodi driava kroz monopol javnog kainjavanja
postupajuti po na~elu oficijelnosti kao tekovini bez koje danagnje kazneno procesno pravo ne bi
moglo ostvariti svoj cilj i postiti druftvenu svrhu. ZKP iz 1853. imao je jednak cilj, ali s obzirom
na to da je nastao u vrijeme apsolutizma, interese driave je stavio daleko ispred interesa grada-
nina i okrivljenika u kaznenom postupku i pritom onemogutio dovodenje u kakav takav balans
poloiaj okrivljenika s driavnim represivnim aparatom fto je danas jedna od osnovnih tendencija
svakog modernog kaznenog postupka.
Kada govorimo o zna~enju i ulozi ZKP iz 1853. moiemo istaknuti nekoliko kljuanih mome-
nata. Posebno zna~enje ZKP iz 1853. za razvoj kaznenog procesnog prava u kontinentalnoj
Hrvatskoj jest u tome fto je to bio prvi zakon o kaznenom postupku u pravom smislu rijei
kojeg je kontinentalna Hrvatska ikada imala. Prije ZKP iz 1853. kazneni postupak je bio ureden
uglavnom obi~ajnim pravom, a djelomiano zakonima, te neustavnim putem donesenim pro-
pisima apsolutistikih vladara. ZKP iz 1853. je imao razvijene faze postupanja, jasno propisan
tijek rasprave, sustav redovnih i izvanrednih pravnih lijekova iz 6ega jasno proizlazi da je to bio
detaljno i precizno izraden zakon koji je na jednom mjestu uredivao kazneni postupak od nje-
gove poetne do zavrine to~ke. Premda je u sugtini to bio zakon sa snaino izrakenim inkvizitor-
nim obiljeijima vaino je napomenuti da je ipak poznavao neke akuzatorne elemente: propisivao
113
je na~elo neposredne ocjene dokaza na temelju kojeg je sudu omogutio da ostvari izravni kon-
takt s izvornim dokazima te je predvidao na~elo javnosti, iako u ograniaenom oblikul90. Zakon
je prihvatio za ocjenu dokaza tzv. negativnu dokaznu teoriju prema kojoj je jasno bilo propisano
bez koliko i kakvih dokaza sud ne smije osuditi okrivljenika, ali je ipak ostavljao sudu prostora
da premda su takvi dokazi postojali ipak ne osudi okrivljenika ako iz odredenih razloga nije bio
uvjeren u njegovu krivnju. To stajaligte jog uvijekje daleko od danagnje slobodne ocjene dokaza,
ali je ipak zna~ilo barem djelomi~nu slobodu suca u ocjeni dokaza.
Uz odredene izmjene, ZKP iz 1853. vaiio je do stupanja na snagu novog austrijskog Kazne-
nog postupnika od 23. svibnja 1873. koji je nastao po uzoru austrijskog Kaznenog postupnika od
185o. i francuskog Zakona o kaznenoj istrazi iz 18o8. godine. Austrijski ZKP iz 1873. 6iji je glavni
autor Julius Glaser odigrao je kljuani utjecaj na postanak hrvatskog ZKP iz 1875. godine. Ban
Ivan Maiurani samo godinu dana nakon donogenja austrijskog ZKP iz 1873. podnio je Saboru
"Osnovu zakona o preinaci nekih ustanovah kaznenog postupnika od 29. srpnja 1853. godine".
S obzirom na obim predloenih izmjena' 9' i 6injenici da se radilo o koncepcijski potpuno novom
zakonu odluaeno je da se pristupi izradi potpuno novog kaznenog postupnika. Hrvatska i Sla-
vonija su 1875. godine dobile novi i suvremeni kazneni postupak mjegovitog tipa. Tako je ZKP iz
1875. prihvatio optuino na~elo koje je dovelo do jasnog razdvajanja procesnih funkcija na razlikite
procesne subjekte, glavnu raspravu je uredio kao sredignji stadij postupka u kojem se ostvaruju
najvainija na~ela kaznenog postupka: na~elo kontradiktornosti, neposrednosti, javnosti, usme-
nosti i slobodne ocjene dokaza. Osobito je zna~ajno napugtanje absolutio ab instantia, pa je sud
u slu~ajevima u kojima nije mogao utvrditi krivnju, ali niti neduinost okrivljenika primjenom
pravila in dubio pro reo donosio oslobadajutu presudu. Kona~no, ako podemo od ainjenice da je
ZKP iz 1875. nastao pod utjecajem austrijskog ZKP iz 1873., a da je austrijskom kaznenom postu-
pniku bio uzor francuski Zakonik o kaznenoj istrazi iz 18o8. onda nam je jednostavno zak1juaiti
da je hrvatski ZKP iz 1875. nastao pod utjecajem spomenutog francuskog zakona.192 Vaino je
istaknuti da je ZKP iz 1875., koji je ina~e nosio epitet zakona koji "spada u najbolje europske
kaznene postupke", kasnije korigten kao predloak za izradu svih kasnijih jugoslavenskih zakona
o kaznenom postupku.'1 ZKP iz 1997. takoder je preuzeo zna~ajan broj odredaba i ranijeg jugo-
slavenskog Zakona o kriviknom postupku iz 1976. kojije u 6ak tri 6etvrtine odredaba'^ bio identi-
6an ili sli~an hrvatskom ZKP iz 1875. iz cega s pravom moiemo konstatirati da je ZKP iz 1875. vet
vige od jednog stoljeta osnova svih kasnije donesenih hrvatskih zakona o kaznenom postupku.
Donogenjem ZKP iz 2008. godine hrvatski se kazneni postupak ponegto udaljio od klasi~nog
modela mjegovitog kaznenog postupka, fto je osobito vidijivo u prethodnom postupku, a oso-
bito u istrazi u kojoj nema vige istrainog suca. Naime, ZKP iz 2008. uvodi tuliteljsku istragu
u kojoj isto tijelo, tj. driavni odvjetnik obavlja funkciju progona i funkciju istraiivanja 6inje-
nica. Na taj na~in u~injen je radikalni zaokret kojim je napugten koncept sudske istrage kakvu je
poznavao ZKP iz 1997. Funkcija istrainog suca sada je podijeljena izmedu driavnog odvjetnika,
koji obavija zadatu istraiivanja 6injenica i vodenja istrage i suca istrage kao neutralne i nuine
karike u lancu sloienih i medusobno uvjetovanih odnosa sudionika u postupku. Sudac istrage
dobiva posebnu ulogu kao jamac zagtite temeljnih prava i sloboda i time od po~etka pa sve do
190 V supra str. ii.
191 Izmjene su obuhvatale ukupno 11 paragrafa.
192 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str 153.

194 Ibidem.
114
kraja kaznenog postupka postaje sredifte odluivanja o pitanjima sloienih postupovnih odnosa
njegovih subjekata.
6. ZAKLJUCAK
Kazneni postupnik za Austrijsku Carevinu od 29. srpnja 1853. bio je prvi Zakon o kazne-
nom postupku kojeg je kontinentalna Hrvatska uopte imala. Cinjenica jest da taj zakon nije bio
moderan zakon, ponajvise ne u doba kada su se ideje Francuske revolucije vet priliano ragirile po
aitavoj Europi, medutim, slijedom politiakih prilika u kojima dolazi do otvorenog apsolutizma
u~injen je snaian korak unazad protiv liberalistiakih shvatanja koja su potekla iz ideja Francuske
revolucije. No, ne 6emo na ovom mjestu govoriti je Ii taj zakon s europskih motrigta bio dobar
ili nije, odnosno je Ii bio prilagoden zbivanjima u 19.st., nego nas ovdje osobito zanima cinjenica
da je to bio prvi hrvatski Zakon o kaznenom postupku koji je kona~no na jednom mjestu uredio
ranije vecinom obiaajnim pravom uredene postupovne odredbe. I upravo u tome je sva vrlina
toga zakona, koji iako je bio priliano krut i konzervativan za promigljanja tog doba, za Hrvat-
ske prilike to je bio zakon koji je definitivno raskinuo s obikajnim pravom i podario Hrvatskoj i
Slavoniji na jednom mjestu ureden kazneni postupak. Upravo je to njegovo zna~enje i zato ovaj
zakon zasluluje posebnu painju kao i razmatranje svih njegovih instituta. Ovaj zakon ne sma-
tramo najboljim zakonom, daleko od toga, ali ne moie se poredi injenica da je svojim postan-
kom kona~no unificirao i na jednom mjestu uredio odredbe kaznenog procesnog prava koje su do
tada bile uredene partikularnim pravom.
LITERATURA
1. Bayer, Vladimir, Kazneno procesno pravo - odabrana poglavlja, Zagreb, 1995.

2. Bayer, Vladimir, Knjiga II: Povijesni razvoj kaznenogprocesnogprava, priredio D. Krapac,
Zagreb 1995.
3. Bayer, Vladimir, Stogodignjica donogenja hrvatskog Zakonika o krivinom postupku iz
1875. godine., Zbornik PFZ 26 (1976), br. 1, str. 5-47.
4. Bayer, Vladimir, Ugovor s davlom, Zagreb, 1969.
5. Beuc, Ivan, Povijest institucija driavne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Zagreb, 1985.
6. Beuc, Ivan, Povijest driava i prava na podruju SFRJ Zagreb: Pravni fakultet, 1989.
7. Cepulo Dalibor, Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu. Zagreb, 2005.
8. Cepulo, Dalibor, Prava gradana i moderne institucije; europska i hrvatska pravna
tradicija. Zagreb, 2003.
9. Cepulo, Dalibor, Izgradnja modernog hrvatskog sudstva 1848-1918. Zbornik PFZ
56(2oo6), br. 2-3, str. 325-385.
10. Cepulo, Dalibor, Sloboda tiska i porotno sudenje u Banskoj Hrvatskoj 1848-1918.
HLJKPP 7(2002), br. 2, str. 923-957.
ii. Damaika, Mirjan, Ivan Kitonik i njegova Directio methodica u: Directio methodica
processus iudiciarii iuris consuetudinarii, inclyti regni Hungariae ( Metodiana uputa u
sudbeni postupak po obi~ajnom pravu slavnog Ugarskog Kraljevstva ), drugo izdanje
iz 1634., preveo N. Jovanovi6, glavni urednik D. Krapac, Pravni fakultet Sveu~iligta u
Zagrebu, Zagreb, 2004.,
115
12. Damaika, Mirjan, Lica pravosuda i driavna vlast, Zagreb, 2008.

13. Engelsfeld, Neda. Povijest hrvatske driave i prava. Zagreb, 2002.
14. Gross, Mirjana, Szabo, Agneza, Prema hrvatskom gradanskom druftvu, Zagreb, 1992.
15. Gross, Mirjana, Poeci moderne Hrvatske, Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i
Slavoniji 185o-i86o., Zagreb, 1985.
16. Horvat, Josip, Politikka povijest Hrvatske, knjiga I. Zagreb, 1989.
17. Krapac, Davor, prva knjiga, Institucije, Zagreb, 2007.
18. Krapac Davor, Zakon o kaznenom postupku, Narodne novine, Zagreb, 2006.
19. Kann, Robert, Geschichte des Habsburgerreiches 1526-1918, Wien-Koln-Graz, 1977.
20. Lohsing, Ernst. Osterreichisches Strafprozessrecht, vierte Auflage,. Wien 1952.
21. Ljubanovi, Vladimir, Kazneno procesno pravo, odabrana poglavlja, Osijek, 2002.
22. Ljubanovi6 Vladimir. 120. obijetnica donogenja i sankcioniranja hrvatskog Zakona o
kaznenom postupku od 17. V 1875. HLJKPP 1(1994), br. 1, str. 237-269.
23. Ogorelica, Nikola, Kazneno procesualno pravo, Zagreb, 1899.
24. Sigik, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda. Zagreb, 1962.
25. Taylor, A.JP, Habsburika Monarhija 1809-1918. Zagreb, 1990.
26. Tomi(i, Zvonimir, Iloaki statut i njegova kaznenopravna regulacija, Zagreb, 2006.
27. Vuleti6, Igor, Kazneni postupak zagrebakog Gradeca kao primjer akuzatornog kaznenog
postupka srednjovjekovne Hrvatske, Pravni vjesnik, Pravni fakultet u Osijeku, 2009.,
str. 79-97.
28. Kazneni postupnik za cesarevinu austriansku od 29. srpnja 1853.
29. Zakon od 17. svibnja 1875. ob uvedbi kaznenoga postupnika, zakona o porabi tiska i
sastavljanju porotniakih listinah i zakona o postupku u poslovih tiskovnih. Zagreb 1875.
i 1889., Tiskarski zavod ,,Narodnih Novina".
116
Ante Novokmet, LL.M., Assistant at the Faculty of Law in Osijek
THE AUSTRIAN LAW ON CRIMINAL PROCEDURE OF 1853 AND ITS

IMPACT ON THE DEVELOPMENT OF CROATIAN CRIMINAL PROCE-
DURE LAW
Summary
On 30 October 1854 the Criminal Procedure Act of 29 July 1853 (furtheron: the 1853 ZKP)
came into force in Croatia and Slavonia. Although this was a strikingly reactive law, having
emerged in the era of open absolutism i.e the Bach regime, the act played an important role
in the development of Croatian criminal procedure law. Until the time when the 1853 ZKP
entered into force Croatia had no systematically regulated criminal procedure act and criminal
procedure had been regulated by customary law. This fact speaks for the significance of this act.
Although it was an act in the form of inquisitory criminal procedure and as such considered
as a step backwards when compared to the Criminal Procedure Act of 1850, which was passed
on the pattern of the 18o8 French Law on criminal investigation it was at the same time quite
progressive when compared to the then customary law.
The author gives a short historical review of criminal procedure development in Croatia and
Slavonia until 185o, focusing on the important work by Ivan Kitoni6: Metoditna uputa a sudbeni
postupak po obitajnornpravu slavnog Ugarskogkraljevstva.The article deals with issues of particular
acts applicable in the Austro-Hungarian Monarchy and finally deals with the central issue i.e.
criminal procedure for the Austrian Empire of 29 July 1853.Furtheron, the author extensively
reviews on the course of criminal procedure laid by regulations of the 1853 ZKP reflecting on
all crucial institutes and emphasizing the prior procedure, adversarial procedure and oral final
discussion with delivering and awarding judgement.
Finally, the author considers the way the 1853 ZKP influenced development of Croatian
criminal procedure law by connecting herein the basic institutes of the 1853 ZKP with crucial
institutes of the 1997 Criminal Procedure Act and the 2008 Criminal Procedure Act.
Key words: the 1953 Austrian Empire Criminal Procedure, inquisitory criminal procedure,
prior procedure, legal assessment of evidence, impact on development of
Croatian criminal procedure law
117
Ante Novokmet, mag. iur., Assistent an der JuristischenFakultatder UniversitatJ J. Strossmayer in Osijek
OSTERREICHISCHE STRAFPROZESSORDNUNG AUS DEM JAHR 1853

UND DEREN EINFLUSS AUF DIE ENTWICKLUNG DES KROATISCHEN
STRAFPROZESSRECHTS
Zusammenfassung
Am 30. Oktober 1854 ist in Kroatien und Slawonien die neue Strafprozessordnung fur das
Osterreichische Kdnigreich vom 29. Juli 1853 in Kraft getreten (im weiteren Text: StPO aus
dem Jahr 1853). Obwohl dieses Gesetz, entstanden in der Ara des sog. Bachs Absolutismus,
besonders reaktionAr war, spielte es auf seine eigentumliche Weise eine wesentliche Rolle in
der Entwicklung des kroatischen Strafprozessrechts. Bis zum Inkrafttreten der StPO aus dem
Jahr 1853 hatte Kroatien nAmlich kein systematisch verfasstes Gesetz uber Srafverfahren, son-
dern wurden jene Fragen im Kontinentalkroatien vorwiegend durch Gewohnheitsrecht geregelt.
Gerade in dieser Tatsache spiegelt sich die Beduetung des betreffenden Gesetzes. Obwohl es
sich um das Gesetz handelte, das die Form eines inquisitorischen Gesetzes hatte und als solches
einen Schritt zuruck mit Rucksicht auf die StPO au dem Jahr 1850 bedeutete, die im Vorbild auf
das franzdsiche Gesetz uber strafrechtiches Untersuchungsverfahren aus dem Jahr 18o8 bes-
chlossen wurde, stellte dieses Gesetz fur kroatische UmstAnde einen erheblichen Fortschritt im
Vergleich mit bis dahin geltenden Gewohnheitsrecht dar.
Im Beitrag bietet der Autor zuerst einen kurzen Oberblick uber die historische
Entwicklung des Strafprozessverfahrens in Kroatien und Slawonien bis zum Jahr 1850, wobei
besondere Aufmerksamkeit dem Werk von Ivan Kitoni6 Methodische Anweisung zum Gericht-
sverfahren nach dem Gewohnheitsrecht des ruhmvollen ungarischen Kdnigreiches gewidmet
wird. Danach werden die Fragen der einzelen in der Osterreichisch-Ungarischen Monarchie gel-
tenden Gesetze angedeutet, um endlich zur mittleren Frage dieses Beitrags zu kommen, d.h. zur
Strafprozessordnung fur das Osterreichische Kdnigreich vom 29. Juli 1853.
In der Fortsetzung legt der Autor eine umfangreiche Darstellung des Verlaufs des
Strafverfahrens nach den Bestimmungen der StPO aus dem Jahr 1853 dar, wobei wesentliche
Institute erdrtert werden und ein besonderer Akzent auf das vorlAufige Verfahren, die Anklageer-
hebung und mundliche Hauptverhandlung bis zur Verkundung des Urteils gestellt wird.
Am Ende folgt eine Erdrterung daruber, auf welche Weise die StPO aus dem Jahr 1853
einen Einfluss auf die Entwicklung des kroatischen Strafprozessrechts genommen hat, wobei
auch die Verbindung der wesentlichen Rechtsinstitute der StPO aus dem Jahr 1853 mit den Insti-
tuten der StPO aus dem Jahr 2008 analysiert wird.
SchiTsselwdrter: Strafprozessordnung fur das Osterreichische Kdnigreich aus dem Jahr 1853,
inquisitorisches Strafverfahren, vorlAufiges Strafverfahren, gesetzliche Beur-
teilUng der Beweise, Einfluss auf die Entwicklung des kroatischen Strafpro-
zessrechts

625022.27PravniVjesnik75-pages-2-45

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

625022.27PravniVjesnik75-pages-2-45

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

625022.27PravniVjesnik75-pages-2-45

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ante Novokmet: Austrijski zakon o kaznenom postupku iz 1853.

godine s osvrtom na njegovu ulogu upovijesti hrvatskog kaznenog procesnog prava

Ante Novokmet, mag. iur. Pregledniznanstveni rad

AUSTRIJSKI ZAKON 0 KAZNENOM POSTUPKU IZ

Autor u radu najprije izlake o kaznenom postupku u Hrvatskoj i Slavoniji do

2. RAZVITAK KAZNENOG POSTUPKA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI

2.1. Kazneni postupak u Hrvatskoj i Slavoniji do 1853. godine

5 Ogorelica, Nikola, Kazneno procesualno pravo, Zagreb, 1899., str. 83.

14 Beuc, I., op. cit. Giilj. 6.), str 337.

17 Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str 152.

24 Damagka, M., op. cit. (bilj. 19.), str. 6.

27 Ibid., str. 21.

43 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str- 79.

2.2. Reforme u Austriji i Kazneno-procesualni red od 29. srpnja 1853.

Nakon Constitutio Criminalis Josephina u Austriji je donesen Kazneni zakonik iz 1803.

44 Ibid., str. 81.

45 Ogorelica, N., op. cit. (bilj. 5.), str. 65.

2.2.1. Kazneno-procesualni red od 17. sijeanja 1850.

2.2.2. Kazneno-procesualni red od 29. srpnja 1853.

54 Ogorelica, N., op. cit. (bilj. 5.), str. 69.

56 Ibid., str. 70-71.

59 Ibid., str. 51.

2.3. Okivotvorenje austrijskog kaznenog postupka u Hrvatskoj i Slavoniji

6o Porotu nadomjegta sudski zbor od gest sudaca.

3. OSNOVNA NACELA ZAKONA 0 KAZNENOM POSTUPKU IZ 1853-

65 Cepulo, D., op. cit. (bilj. 52.), str 55-56.

3.1. Na~elo oficijelnosti

3.2. Inkvizitorno na~elo

3.3. Na~elo javnosti

3.4. Na~elo vezane (zakonske) ocjene dokaza

Buduti da je 6itav postupak bio obiljefen inkvizitornim na~elom i postupanjem ex officio to

4. KAZNENI POSTUPAK U HRVATSKOJ I SLAVONIJI PREMA

4.1. Osnovni oblici postupka

b) Izvanrednim kaznenim postupkom obuhvadena su ona kainjiva djela koja pretpostavlja-

4.2. Ustrojstvo, nadleinost i sastav sudova

imao je Vrhovni sud u Beau.7

73 Cepulo, D., op. cit. (bilj. 52.), str. 57.

75 Usp. Beuc, I., op.cit. (bilj. 1.), str 315-316.

76 Ibid., str. 316.

mjegovitoj funkciji vidi supra, str. 9.

82 V supra, str. 10-11.

84 Usp. Krapac, D., op.cit. (bilj. 7.), str. 4-7.

4.3.1. Driavni odvjetnik

Premda je driavno odvjetniftvo prema tekstu zakona uiivalo samostalnost i neovisnost

a) obavijestiti istraini sud o svakom zloinu i prijestupu 6im za njih sazna, te se

92 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 18.), str. 9.

93 Usp. Ljubanovit, V, op.cit. (bilj. 91.), str. 44.

97 Tzv. pravo devolucije.

4.3.2. Privatni tukitelj

4.5. Prethodni kazneni postupak prema ZKP iz 1853.

4.5.1. Uvodne napomene

102 Zakon ih oznadava kao,,pravne razloge sumnje".

103 Usp. Bayer, V, op.cit. (bilj. 13.), str. lo., 105.

104 Ti uvjeti se nazivaju osnove inkvizicije (fundamenta inquisitionis).

4.5.2. Predistraga (opa istraga)

127 Detaljan popis vidi u: 5.113. ZKP iz 1853.

4.5.3. Istraga protiv odredene osobe (posebna istraga)

4.5.3.1. Ispitivanje okrivljenika

136 Zakona kake: pristojnogeu i krotkotom.