MOJA ISKUSTVA S LR KOŠNICOM

Pčelarima 30 godina, u poslednje vrijeme sa približno 20 AŽ košnica, a 15 godina sa upravo još toliko LR
košnica. Pčelarima u Notranjskom, na nadmorskoj visini od oko 750 m. Cijelo vrijeme pčelarenja najtvrđi
mi je orah bio, a i sad je — rojenje. Isprobao sam sve moguće metode: nastavljanje, prevješavanje,
dodavanje satnih osnova, izrezivanje gradevnjaka itd. Ipak je uprkos svemu uspjeh u najviše puta bio
jednak nuli. Kad sam već godine 1961. sudjelovao na tečajima ondašnjeg »Zavoda za čebelarstvo«, a
kasnije pohađao i »Agromelove« seminare i predavanja, kojima je predmet bio isključivo LR košnica,
odlučio sam da je sam isprobam. To isprobavanje traje, dakle, već 14 godina, a iskustva bi bila slijedeća:
U usporedbi sa AŽ košnicama, svi su radovi LR košnicom vrlo pojednostavljeni. Košnicu možemo po volji
povećati ili smanjiti i možemo je doista prilagoditi snazi pčelinje zajednice; matici normalno stoji na
raspolaganju za nesenje svih 20 okvira u dva nastavka. Površina okvira samo je za malenkost manja od
okvira A2 košnice. Za vrijeme najjačeg razvoja maj—jun nađem i po 16 do 18 zaleženih okvira, ako je
matica iole dobra. Zbog tog se ne mogu složiti sa stručnjacima koji tvrde da plodište AŽ košnice
zadovoljava potrebe najplodnije matice! Razumljivo je, da se baš zbog većeg prostora u LR košnicama
pčele mnogo manje roje, premda rojenje ni u tim košnicama nije isključeno, osobito ako u pravi čas ne
izmijenimo nastavke. Kako sam već spomenuo, svi su radovi u LR košnici vrlo pojednostavljeni. Osobito
spajanje bezmatka i slabića, pa i umjetno izrojavanje prava je igrarija. A budući da obično imamo u LR
košnici, zbog već izloženog, jače zajednice, to se onda odražava i u boljem prinosu. Opće poznato pravilo
za uspješno uzimljenje glasi: jaka zajednica i dovoljno meda ili u pravo vrijeme dodana šećerna
otopina. Ne slažem se sa pčelarima koji preporučuju pretjerane zimske zalihe. Po mom mišljenju za
prezimljenje u jednom nastavku dovoljno je 15—18 kg, a za zimovanje u dva nastavka koji kilogram više.
Normalno uzimljujem u jednom nastavku, a zimu 1973/74. sve su zajednice uspješno preživjele u dva
nastavka. Koliko mi je poznato, većina pčelara ne utopljava nastavljače, a sam to radim gotovo redovno,
ne toliko radi pčela koliko radi košnica. Došao sam do uvjerenja da se košnice najviše oštećuju upravo
preko zime. Istini za volju pak moram priznati da mi se na temperaturi od — 30 °C, ili i više, pčele sažale.
Zato košnice prije utopljavanja stisnem u skupine od 5 ili 6, pokrijem ih limom, ljepenkom (kartonom) ili
čim sličnim, a razmake između košnica ispunim steljom i tako bez brige čekam prve proljetne dane. Kad
u proljeće već toliko otopli da materijal za utopljavanje mogu ukloniti, latim se prvih proljetnih radova.
Kao prvo, spomenut ću izmjenu podnica koje zamijenim očišćenima. Tako uklonim mrvice i preostale
mrtve pčele. Ako se pčelari spremaju na rane proljetne paše, počet će već podražno prihranjivati.
Budući da ranih paša u mojoj okolini nema, vrlo rijetko podražno prihranjujem, a kad osjetim potrebu,
upotrijebim okvirne Doolittelove hranilice u koje priredim medeno-šećerno tijesto, a hranilice dodajem
za vrijeme prvog proljetnog pregleda. Nakon toga pregleda ostavim zajednice na miru sve dotle dok
plodišni nastavci nisu potpuno zauzeti. Kad to ustanovim, nastavim drugi nastavak, a ako su pčele
zimovale u dva nastavka, u tom slučaju izmijenim nastavke, jer se pčele u pravilu zadržavaju u gornjem
nastavku. Ako se u nekih izrazito jakih pčelinjih zajednica uprkos izmjeni ipak pojavi raspoloženje za
rojenjem, čini mi se da je najuspešnije umetanje nastavka (između donjeg i gornjeg). Time zajednicu
zapravo prerežemo i zaposlimo je u tolikoj mjeri da je uskoro sigurno prođe raspoloženje za rojenjem,
premda time ne tvrdim da u nastavljačarna nećemo imati rojeva. Kako pripremamo pčelinju zajednicu u
LR košnici za glavnu pašu. Budući da je naš kraj raznolik, ne možemo govoriti o jedinstvenim kriterijima
koji vrijede za sve krajeve Slovenije. Zato moraju pčelari u svakoj užoj okolici sami ustanoviti kad treba
početi pripremama pčelinjih zajednica za glavnu pašu i pri tome treba voditi računa o lokalnim
vremenskim i pašnim prilikama. Savjetujem oprez, prije svega radi preranog podražnog prihranjivanja jer
to čak rnože imati, zbog eventualnog kasnijeg zahlađenja, neugodne posljedice, prije svega propadanje
legla. Istom kad je vrijeme koliko toliko pouzdano da više neće biti gorih zahlađenja, moći ćemo početi
podražno prihranjivanje. A unaprijed se moramo uvjeriti ima li zajednica još dovoljno hrane, odnosno,
zimskih zaliha. Prema mojim iskustvima, svaka zajednica mora imati bar 8—10 kg hrane na početku
aprila, jer inače neoemo postići željenog uspjeha. Za podražno prihranjivanje upotrebljavam medeno-
šećerno tijesto, koje dajem u okvirnim (Dollittleovim) hranilicama, a njih dodajem prilikom prvog
proljetnog pregleda. Pored prihranjivanja, posebnu brigu pak zaslužuje i širenje prostora, odnosno,
izmjena nastavka. Navest ću samo one postupke koja sam sam upotrebljavao. Zajednicu uzimam obično
u jednom nastavku. Kad u proljeće pčele već košnicu gusto zauzimaju, nastavim drugi nastavak. A kad
matica prijeđe u njega i zaleže bar šest okvira, zamijenim nastavke. To ponavljam zatim svakih 8 do 14
dana, što prije svega zavisi od plodnosti matice i od snage pčelinje zajednice. Pri kasnijoj zamjeni
nastavka ustanovljujem takoder da li se javlja raspoloženje za rojenjem, koje se pokazuje izvlačenjem
matičnjaka na donjim rubovima okvira u gornjem nastavku. Rojenje sam najuspešnije sprečavao ako sam
na vrijeme dao nastavak u sredinu, između donjeg i gornjeg nastavka. Ako pčele još nisu imale zaželenih
matičnjaka, uvijek sam tim korakom uspio. Umetanjem trećeg nastavka, razdijelim zapravo zajednicu u
dva dijela, a maticu i sve mlade radilice zaposlim toliko da ih, pouzdano, mine raspoloženje za rojenjem.
Potrebno je pak spomenuti i to da donji nastavak, nakon umetanja trećeg nastavka (međunastavka),
ostane najčešće bez legla. Zbog toga ga poslije, kad iziđe leglo, uklonim s donjeg mjesta i upotrijebim kao
medišni nastavak. Na opisani način uspije mi da pčelinje zajednice u normalnim vremenskim prilikama
gusto zauzimaju tri nastavka do polovice maja ili do početka juna, kad kod nas počne glavna, livadna
paša. Na početku obilnije paše dodam treći, tj. medišni nastavak, samo ne smijemo dopustiti da ga pčele
pokriju do kraja, nego ga odmah, čim pčele počnu poklapati prve stanice, podignemo i na njegovo
mjesto stavimo prazan, a prijašnji postavimo navrh, da med u njemu još zori. Dodani treći prazan
nastavak stimulativno pak utječe na pčelinju zajednicu, pa time i na veći unos. I još jedna uporedba
između unosa meda u A2 i u LR košnici, u godini 197.1. Tada smo imali kod nas još donekle
zadovoljavajuću pašu na jeli. Na vagi sam imao prosječnu pčelinju zajednicu u AŽ košnici, a kako je kad
imaš 40 zajednica teško svaku posebno vagati, odlučio sam da ćemo vagati prinos od samo dviju
najboljih zajednica. Rezultat je bio slijedeći: Pčelinja zajednica u A2 košnici dala mi je od dva vrcanja
39,20 kg meda, a u isto vrijeme najbolja zajednica u LR košnici, isto tako od dva vrcanja, 72 kg, što je
gotovo za 100 % više. Napominjam da smo razliku utvrđivali komisijski, prije svega od strane zagovornika
AŽ košnice. Spomenut ću još godinu 1973, za pčelarstvo, bar u našem kraju, prilično nepovoljnu što se
tiče paše. Prinos je bio, uostalom, općenito uzevši, vrlo skroman, pa ipak mogu tvrditi da su i tada u moju
korist odigrale pozitivnu ulogu prije svega nastavljače. Kad bi me netko postavio pred odluku: košnica AZ
ili LR, u ovim prilikama odlučio bih se za posljednju, prije svega radi vremena koje mi uvijek nedostaje;
jer LR košnica, u usporedbi sa košnicom AŽ, zahtijeva njege znatno manje. Na koncu bih se još dotakao
članaka koje je »Slovenski čebelar« objavio proteklih godina. Imam dojam da neki, doduše rijetki,
osobito zagrijani zagovornici AŽ košnice nisu LR košnicu još ni vidjeli (osim na slici), ili su ih o njoj poučili
kakvi »promašeni« pčelari. 84 85 Nije mi namjera da umanjujem ugled našoj AZ košnici, ali ipak treba
osluhnuti pčelare kojih je u posljednje vrijeme sve više i koji nisu više zadovoljni AZ košnicom takvom
kakva je, prije svega zbog njezine ograničene zapremnine. I. Brglez1 8. NACIN PCELARENJA NA
PCELARSTVU MIROS