VODOSNABDIJEVANJE I ODVOĐENJE OTPADNIH VODA

ISPITNA PITANJA 2022

I predavanja

1. Koji parametri se mijenjaju u vodovodnom sistemu (od izvorišta do korisnika)?

Ukratko pojasnite zašto i kako se mijenjaju.
- Lokacija/mjesto M – od izvora do korisnika
- Kvantitet Q– mijenjaju se zbog neminovnih gubitaka vode u svim dijelovima
vodosnabdjevnog sistema i trošenja (uzimanje vode iz sistema). Prije ulaska u
kanalizacioni sistem, dotekla voda se smanjuje za odreĎeni dio.
- Kvalitet K- mijenja se na ureĎaju za obradu vode, transportom usljed procesa u
vodosnabdijevanju i usljed intervencija koje regulišu kvalitet vode. Razlika pitka –
otpadna.
- Pritisak P– mijenja, tj. nestaje se zbog hidrauličkih gubitaka tečenja uzrokovanih
tečenjem, zbog korištenja odreĎenih graĎevina (rezervoari i pumpne stanice).
Voda iz domaćinstva otiče sa slobodnim vodnim licem.
2. a) Navesti i ukratko opisati osnovne komponente vodovodnog sistema.

Osnovne komponente vodovodnog sistema:

 Zahvatni objekti Z – svrha mu je zahvatanje prirodne vode radi njene obrade i

raspodjele korisnicima vodoovdnog sistema. Mora imati dovoljan i trajan kapacitet.
 Dovodni cjevovodi D – svrha im je transport vode. Prenose „sirovu“ vodu do obrade
prije raspodjele korisnicima. Mora imati kapacitet veći od dnevne maksimalne
potrošnje, tj. potreba stanovništva za vodom.
 Postrojenje za pripremu vode za piće PK – značajan sa zdravstvenog aspekta. Koristi
se za obradu vode i poboljšanje njene kvalitete kako bi se mogla dalje pustiti na
korištenje.
 Pumpne stanice PS
 Rezervoari R – treba osigurati nesmetano snabdijevanje korisnika vodom, neovisno o
reţimu doticanja. U njega se pohranjuju svi viškovi koji kasnije nadoknaĎuju
eventualne manjkove vode u dnevnoj potrošnji. TakoĎer, on sluţi i za čuvanje rezervi
za potrebe protupoţarne zaštite i sve incidentne situacije, kao i odrţavanje potrebnog
pritiska u vodosnabdjevinskoj mreţi.
  Distribuciona mreţa M – namjenjeno za transport vode do potrošača i osiguravanje
vode potrebne za gašenje eventualnih poţara unutar naselja.
 Kućne instalacije
b) Skicirati jednu dispoziciju vodovodnog sistema (osnovu i presjek) iz koje se
vidi uloga pojedinih komponenti.

3. a) Navesti moguće klasifikacije vodovodnih sistema (prema kojim faktorima se

klasifikuju i navesti ih (vodovode)).

Vodovodne sisteme je moguće klasificirati:

- Prema vrsti potrošača koji se snabdjevaju (gradski, seoski, industrijski, vojni,

gradilišni),
- Prema načinu transporta (gravitacioni, pumpni sistemi, kombinacija),
- Zavisno od područja potrošnje i rasporeda u prostoru (za snabdjevanje jednog
koncentričnog potrošača, grupni vodovodi, regionalni),
- Prema stepenu korištenja vode (sa direktnim i sa povratnim korištenjem).
- Zavisno o kvaliteta vode, vodovodi koji zahtijevaju vodu (kvaliteta vode za piće,
sa ograničenim zahtjevima u pogledu kvaliteta, bez posebnih zahtjeva u pogledu
kvaliteta (gašenje poţara, pranje ulica).
- Prema načinu snabdijevanja vodom (npr.industrije) vodovodi mogu biti: iz
gradskog sistema, putem samostalnih (industrijskih) vodovoda, kombinacija: iz
gradskog sistema (voda za piće i sanitarne potrebe) i iz vlastitog vodovoda (za
tehnološke potrebe ili za gašenje poţara).
 b)Skicirati industrijski vodovod sa jednostrukim i povratnim korištenjem vode.

4. Obrazloženje specifične potrošnje vode naselja (qsp) u vodovodnim sistemima

(formula Jovanovića) - šta je, mjerne jedinice, od čega zavisi, šta uključuje, red
veličine?

Sprecifična potrošnja vode qsp [l/st,dan] naselja uključuje sve vidove potrošnje vode u
naseljima: u domaćinstvima, javne i komunalne potrebe, utrošenu vodu od strane
komercijalnih i manjih indrustrijskih potrošača, gubitke vode u sistemu. U specifičmnu
potrošnju vode potrebno je obuhvatiti sve moguće vidove potrošnje i potrebno ih je posebno
istaknuti u proračunu.
 5. a) Varijacija potrošnje vode u toku godine, po danima i u toku dana, po satima?

Neravnomjernost potrošnje predstavlja odstupanje od srednje vrijednosti. Omjer najveće

(najmanje) i srednje vrijednosti predstavlja koeficijent neravnomjernosti.

U potrošnji vode javljaju se godišnje, mjesečne i dnevne oscilacije. Potrošnja vode obično je
veća u ljetnim mjesecima (Qdn,max i u jutarnjim satima Qh,max).

Varijacije potrošnje vode naselja u toku godine i utoku dana

Gubici vode smanjuju ekstremne vrijednosti potrošnje. Industrije koje se snabdijevaju preko
gradskog sistema mogu uticati na povećanje ali i smanjenje neravnomjernosti potrošnje.
b) Definisati šta su kh i kd, kako se odreĎuju, od čega zavise, te navesti njihov red
veličine.

Kh – koeficijent neravnomijernosti satne potrošnje predstavlja odnos maksimalne satne

potrošnje i srednje satne potrošnje vode u danu maksimalne dnevne potoršnje:

⁄ (1,5≤ kh ≤ 2,4)

Kd – koeficijent neravnomijernost dnevne potrošnje predstavlja odnos maksimalne dnevne

potrošnje i srednje dnevne potrošnje

⁄ (1,1 ≤ kd ≤ 2,0)
 6. a) Prikazati odgovarajuće formule za odreĎivanje karakterističnih količina vode,
potrebnih za proračun vodovodnih sistema, uz navoĎenje odgovarajućih mjernih
jedinica (Qdn, maks; Qh, maks).

[ ⁄ ]

⁄ [ ]

b) Od čega zavisi potrebna količina vode za gašenje požara u naseljima. Navesti

red veličine količine vode za gašenje požara po jednom požaru i predviĎeno
minimalno trajanje požara u naseljima.

Voda koju je potrebno obezbijediti za gašenje poţara količinski je značajna kod malih naselja
i industrijskih vodovoda. Kod većih naselja, udio te količine u ukupnoj potrošnji je neznatan
(1-2% od dnevne potrošnje). Zaštita od poţara regulirana je zakonom i Pravilnikom o
tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara. Propisani su zahtjevi na
izvore vode, kapacitet, protok i tlak vode u hidrantskoj mreţi. Količina vode za gašenje
požara odreĎuje se prema broju stanovnika i broju vjerojatnih istovremenih poţara, a iznosi
od qpoţ = 10 do 90 l/s (Tab.3)

Pod proračunatim brojem

istovremenih poţara podrazumijeva
se broj poţara koji mogu nastati u
naseljenom mjestu u tri uzastopna
sata. PredviĎa se trajanje poţara
najmanje dva sata.
 7. a) Osnovno o vanjskoj hidrantskoj mreži (šta je, tipovi, minimalni promjer
hidranta, udaljenost, ograničenja pritisaka – min, max).

Vanjska hidrantska mreţa sastavni je dio komunalne mreţe i projektuje se u skolupu

komunalnog ureĎenja zone. Ona ima vanjske hidrante na koje se nadovezuje cijev s
mlaznicom. Mogu biti nadzemni ili podzemni. Hidranti su najmanjeg promjera 80 (100) mm,
ugraĎuju se na udaljenosti 80-150 m, a dinamički pritisak na hidrantu mora biti najmanje 2,5
bara.

b) Navesti potrebne ulazne parametre za planiranje i dimenzioniranje sistema

vodosnabdijevanja.

Sistem vodosnabdijevanja se dimenzionira na osnovu potreba naselja za vodom, s tim da u

proračun ulaze i gubitci, vode indusrije i potrebna voda za gašenje poţara. U proračun se ulazi
sa ukupnim brojem potrošača ili „planiranim“ brojem potrošača na kraj projektnog perioda,
specifičnom potrošnjom, Q industrije i poţara, koeficijentima neravnomijernosti.
II predavanja

8. Koje prirodne i druge osobine/karakteristike treba istražiti (za izvorišna i njima

pripadajuća slivna područja), u cilju pravilnog izbora izvora vodosnabdijevanja?
Ukratko navesti šta se utvrĎuje svakim od navedenih istraživanja.

U cilju pravilnog izbora izvora vodosnabdijevanja potrebno je proučiti sve prirodne i druge
karakteristike, navedene u nastavku:

(A) Topografske, klimatske i druge specifičnosti izvorišnog prostora - MeĎu klimatskim

karakteristikama posebno su interesantne padavine. Veličina i oblik slivnog područja,
veličina i vrsta biljnog pokrivača, naseljenost itd, jesu specifične karakteristike koje mogu
utjecati na količine i kvalitet vode izvorišta.

(B) Geološke, hidrogeološke i hidrološke karakteristike - posebno su vaţna kod zahvata

podzemnih i izvorskih voda. Ovim istraţivanjima utvrĎuju se:

- Transportne i akumulacione karakteristike tla,

- Odnos vodonosnih i vodonepropusnih slojeva,
- Pojave rasjeda,
- Načini i pojave kretanja podzemnih voda,
- Stepen i način karstifikacije stijena,
- Putevi kretanja podzemnih voda.

Hidrološkim istraţivanjima utvrĎuju se:

- raspoloţive količine vode (izdašnost vrela, proticaji u vodotocima),

- njihove promjene (kolebanja) u vremenu,
- nivoi vode (prelivni nivoi na vrelima, nivoi podzemnih voda, vodotoka)

Mjerenjem izdašnosti vrela i proticaja u vodotocima utvrĎuju se minimalne

vrijednosti, koje su mjerodavne za ocjenu mogućnosti pokrivanja potreba.

(C) Kvalitet vode i uslove zaštite izvorišta - UtvrĎivanje kvaliteta vode obuhvata mjerenje
fizičkih, hemijskih, bakterioloških i radioaktivnih karakteristika vode.

(D) Tehničke mogućnosti i načine zahvata.

 9. a) Navedite uporedbu kvalitativnih karakteristika površinskih i podzemnih voda
(tabelarni pregled).

b) Zaštita vodozahvata (vodozahvatnih graĎevina)?

Svi zahvati vode se moraju zaštititi. Kod površinskih voda teţe je zaštititi jer je uticajnoj
područje veliko. Kod zahvata podzemnih voda formiraju se zone sanitarne zaštite prema
sanitarnim odredbama.

10. Skicirajte kopani (spušteni) bunar i pojasnite način njegovog izvoĎenja.

Kopani bunari se izvode graĎenjem u prethodno izvedenom iskopu ili graĎenjem s

prstenovima koji se spuštaju paralelno s napretkom iskopa. Način izvođenja: kod iskopa
materijala bunarska obloga postepeno se spušta. Obloga se izvodi u prstenovima visine od 2
do 6 m. Radi lakšeg spuštanja prstenovi se opterećuju. Prvi prsten se izvodi sa noţem od
čeličnog lima.

11. Pojasnite i skicirajte faze izvoĎenja cijevnog bušenog bunara (sa filterskom
ispunom).

Sluţe za zahvat većih količina vode i sa većih dubina (i preko 100 m). Zavisno od količine
vode koja se zahvata i dubine bunara izvode se od fi 200 do 1200 mm. Nedostatak im je što se
u njih moţe postaviti samo jedna pumpa. Način izvođenja: udarnom metodom sa
izbacivanjem materijala hvatačem (”grajferom”); pomoću air-lifta ( u čvrstim stijenama),
reversnom metodom ( u nevezanom i poluvezanom tlu) gdje se bušenje vrši udarnim ili
rotacionim načinom i izbacivanjem izbušenog materijala preko pribora za bušenje.

CIJEVNI BUŠENI bunari (opis skice) : Voda ulazi u bunar kroz otvore na filterskoj cijevi
koja predstavlja dio bunarske cijevi, postavljene na visini vodopropusnog sloja. Da bi se
spriječilo kretanje i unošenje u bunar okolnog materijala i postigle odgovarajuće visine
utjecanja vode, oko bunara se postavlja filterska ispuna od posebno granuliranog pijeska i
šljunka. Efekat i trajanje bunara zavisi od vrste i načina izvedbe filterske ispune (pojava
začepljenja/kolmiranja bunara, odnosno ispune). Veličina otvora filterske cijevi ne smije biti
manja od površine pora filterske ispune. Kada se ugradi ispuna, obloţna cijev se vadi iz
bušotine (faza c)

Skica: Faze izvođenja cijevnog bunara sa cijevnom ispunom

Umjesto filterske ispune moţe se ugraditi i posebna vrsta filtera koja se
sastoji od metalnih mreža (saća) postavljenih oko filterske cijevi (Slika). Materijal filterske
cijevi: bakar, mesing, lijevano ţeljezo, čelik, plastične... Danas se proizvode i ugraĎuju
kompaktne cjeline filterske cijevi sa šljunčanim filterom. Nad cijevnim bunarom izvodi se
bunarsko okno ili manji nadzemni objekat. Oko bunarske cijevi pri površini terena izvodi se
tampon od gline, a radi boljeg odvoĎenja oborinske vode neposredna okolina bunara se
nasipa.

12. a) Osnovno o drenažama-drenovima (skica presjeka) i galerijama za zahvatanje

podzemnih voda.

Obično se polaţu na nepropusni sloj... Materijal i

profil drenažne cijevi: keramičke, plastične,
betonske; fi 10 do 50 cm i veće ... Poslije iskopa
rova i polaganja, cijevi se zatrpavaju filterskom
ispunom, na koju se kao zaštita postavlja sloj
gline. Na svakih 50 do 60 m duţine drena
postavljaju se revizioni šahtovi.

Galerija je horizontalna drenaţna graĎevina većeg prečnika, ponekad prohodna,

pravougaonog, zasvoĎenog ili jajolikog oblika. Voda u nju ulazi kroz niz otvora u stijenama
galerije. To su horizontalni bunari koji se grade kroz čitavu duţinu vodonosnika, a dno im je
oblikovano u provodnik vode prema sabirnoj graĎevini.

b) Pojasnite horizontalni Renny bunar i način njegovog izvoĎenja.

To je u osnovi kombinacija kopanog i bušenog bunara. Grade se u pjeskovitim propusnim

materijalima, a sastoje se od AB sabirnika na koji su zrakasto priključene zahvatne
perforirane cijevi – drenovi. Promjer sabirnog bunara je od 1 – 6 m, a dubina 8 – 50m, a
promjer horizontalnih zahvatnih cijevi 150 – 300m. Cijevi se hidrauličkim potiskom utiskuju
u pjeskovito tlo. U cijevi se nalazi unutrašnja cijev prečnika 50mm, kroz koju se propušta
mlaz vode pod visokim tlakom koji ispire pijesak u smijeru napredovanja cijevi tako da ista
lakše napreduje.
 13. Vještačko obogaćivanje podzemnih voda (pojašnjenje i skica).

Za vještačko obogaćivanje podzemne vode primjenjuju se rješenja sa infiltracijom preko

posebnih bazena ili preko upojnih (infiltracionih) bunara:

- Voda se gravitacijom ili pumpanjem uvodi u bazene (infiltracione bunare)

iskopane u vodopropusnom tlu.
- Bazen, njegovo dno i strane, se povremeno čiste skidanjem nataloţenog sloja
taloga sa biomasom. Infiltracioni bunari nemaju biomasu – manja im je kolmacija.
- Kolmacija ovih objekata smanjuje odreĎenim stepenom kondicioniranja vode
kojom se vrši obogaćivanje
- Zahvatni objekti uz te bazene postavljaju se na isti način kao u slučaju zahvata
infiltrirane vode iz vodotoka.

14. Kaptaža/zahvat vrela – pojasniti i skicirati osnovu i presjek zahvatne graĎevine.

Zbog kolebanja izdašnosti, zahvat i dovodni cjevovod, mogu zahvatati dio ili cjelokupnu
količinu vode (povremeno prelivanje ili povremena neiskorištenost). Radove na
kaptiranju/zahvatanju vrela treba izvoditi tako da se tom prilikom ne poremete prirodni
hidrogeološki odnosi. Tako se kaptaţne graĎevine svojim oblikom prilagoĎavaju načinu
pojave i mehanizmu rada vrela. Na različit način se zahvataju silazna, uzlazna vrela.
Kaptiranje vrela u kršu obično zahtijeva sloţenije predradnje, da bi se utvrdio najbolji način
zahvata. Kaptaţa vrela se sastoji od:

- zahvatnog dijela i
- komore sa taloţnicom i zatvaračnicom. (zahvatni dio moţe biti odvojen od
komore).
- Kaptaţni objekat se izvodi od AB. Obično se oblaţe glinom , a potom zatrpava
zemljom. Ulaz u objekat moţe biti odozgo ili sa strane.
- U zatvaračnici su smještene cijevne instalacije: odvod, ispust, preliv. Odvod i
preliv su snabdijeveni zatvaračima. Na odvodu (eventualno i na prelivu) se
ugraĎuje mjerač protoka. Na ispustnoj cijevi se postavlja ţablji poklopac.

15. a) Pojasniti zahvat sa pregradom na vodotoku (tirolski prag).

ZAHVAT SA PREGRADOM NA VODOTOKU (TIROLSKI PRAG) - Primjenjuje se kod

planinskih i manjih rijeka, gdje nema dovoljno dubine da se postavi uobičajena graĎevina za
zahvat vode; U koritu se izvodi poprečna graĎevina sa zahvatnim kanalom. Kanal je pokriven
rešetkom koja zadrţava krupniji nanos. Iz kanala voda se odvodi bočno do prihvatnog okna iz
kojeg vodi odvodna cijev do ureĎaja za kondicioniranje. Radi odstranjenja pijeska, a posebno
ako je vodu potrebno pumpati, uz sami zahvat postavlja se pjeskolov sa automatskim
ispiranjem.

b) Prilikom lociranja zahvata vode iz jezera i mora o čemu treba voditi računa?

- Lociranje zahvata vode iz jezera: dalje od mjesta ispusta otpadnih voda i ušća potoka,
obratiti paţnju na strujanje vode, pojavu valova, postojanje lišća, algi i planktona u vodi... kod
dubljih jezera voditi računa o stratifikaciji vode - vodu zahvatati sa dubine gdje je temperatura
konstantna, pri tome kontrolisati sadrţaj kiseonika, koji moţe biti smanjen; Kod plitkih jezera
zahvat postavljati tako da se pumpanjem vode ne povuće jezerski talog i proizvodi raspadanja.
- Lociranje zahvata vode iz mora: Uzeti u obzir i specifične pojave: kolebanja nivoa vode,
strujanja, valove, nanos na dnu, biljni i akvatični ţivot, korozivnos morske vode. Najbolje
zahvat postaviti u luci ili prirodnom zalivu.
III predavanja

16. a) Na putu vode od izvora do potrošača, gdje se može ukazati potreba za

podizanjem vode?

Na putu vode od izvora do potrošača moţe se ukazati potreba za podizanjem vode:

- U zahvatnim objektima – podizanje na površinu ili do kote rezervoara

- U sabirnim bazenima (bunarima) u kojima se voda prikuplja iz više zahvatnih
objekata, da bi se transportovala do rezervoara;
- Na dovodnim cjevovodima ili u mreţi radi povećanja pritiska ili prebacivanja u
rezervoar više zone;
- U postrojenjima za kondicioniranje radi prebacivanja sa niţe na višu kotu;
- U kućnim instalacijama radi povećanja pritiska, kao i na drugim mjestima.
b) Skicirajte proračunsku šemu pumpanja vode (označiti gubitke i visine bitne za
proračun).

17. a) Navedite osnovne karakteristike centrifugalnih pumpi.

Sastoje se od kućišta (statora) i radnog kola (rotora) koje se okreće preko osovine. Na radnom
kolu nalaze se lopatice koje pokreću vodu. Kinetička energija dobivena okretanjem rotora
pretvara se u energiju pritiska. Na kućištu se nalaze otvori: - usisni ((2) za ulaz) i potisni
((5)za izlaz) vode.

b) Navedite i ukratko pojasnite različite tipove centrifugalnih pumpi (ovisno o

visini podizanja vode).

U zavisnosti od dubine vode koja se crpi imamo primjenu različitih tipova centrifugalnih
pumpi:
 - Horizontalno postavljene pumpe – usisna visina iznosi najviše 5 do 6 m,
- Pumpe sa vertikalnom osovinom – ako je vodu potrebno povući sa veće dubine.
Pumpa se nalazi pod vodom, a sa pogonskim motorom je povezana dugačkom
osovinom, koja se nalazi u potisnoj cijevi . Duţina pogonske osovine ograničava
dubinu ranjanja pumpe na 20-ak metara.
- Uronjene pumpe – dozvoljavaju veću dubinu, odnosno usisnu visinu, čak i preko
100 m. Kod ovih pumpi pumpa i motor se nalaze pod vodom, obješeni o usisnu
cijev.
18. Sve o pumpnim stanicama u sklopu sistema vodosnabdijevanja?

PUMPNE STANICE / POSTROJENJA su posebni objekti/graĎevine u kojima su smješteni

pumpni agregati, koji se sastoje od pumpi i pogonskih ureĎaja, kao i pripadajuća
elektrooprema, komandni i mjerni ureĎaji;

PUMPNI AGREGATI se dimenzionišu tako da zadovolje potrebe u odreĎenom vremenskom

periodu planiranja. U početnom periodu, kada su potrebe manje, pumpe rade manji broj sati.
Povećanje kapaciteta pumpne stanice se obezbjeĎuje povećanjem broja pumpi u
istovremenom radu. U svim slučajevima, obavezno je potrebno obezbjediti REZERVNE
pumpne agregate, pored onih koji se nalaze u redovnom pogonu. Kod bunarskih zahvatnih
objekata, PUMPNE STANICE mogu da se izvode u cjelini sa tim objektima u obliku okna, ili
kao izdvojene graĎevine. Za pumpanje većih količina vode (npr. u postrojenjima za
kondicioniranje vode ili za pumpanje vode iz rezervoara niţe visinske zone u rezervoar više
zone) PUMPNE STANICE su obavezno veće izdvojene graĎevine – izgraĎuju se kao
samostalni objekti. Takve pumpne stanice mogu imati površinu od 500 i više m2. U njima se
obično postavljaju horizontalne centrifugalne pumpe. PUMPNE STANICE su graĎevine u
kojima su smješteni pumpni agregati, električni i mjerni ureĎaji i druga oprema;

U ZGRADI PUMPNE STANICE nalaze se sljedeće prostorije:

- osnovna prostorija za smještaj pumpnih agregata (mašinska hala),

- komandni prostor,
- prostor za boravak osoblja, i sanitarni čvor,
- skladište za sitnije rezervne dijelove sa radionicom,
- prostorija za transformatore i uklopne ureĎaje.
 - Cijevi, zatvarači, vodomjeri i druge armature kod manjih pumpnih stanica
postavljaju se u kanale mašinske hale. Kod većih pumpnih stanica za smještaj svih
instalacija ispod hale se predviĎa posebna etaţa gdje je smještena cjevna galerija.
19. a) Navesti namjene rezervoara u sistemu vodosnabdijevanja.

Rezervoari u vodovodnom sistemu imaju višestruku namjenu:

- Izjednačavanje varijacija dotoka i potrošnje u toku dana;

- Odrţavanje pritiska u mreţi,
- ObezbjeĎenje rezerve vode potrebne za gašenje poţara,
- ObezbjeĎenje rezerve vode u slučaju kvara na pumpama, dovodu, nestanka struje...
b) Skicirati i ukratko pojasniti raspored volumena/zapremina i hijerariju
trošenja vode u rezervoaru.
Raspored volumena i hijerarhija je
kako slijedi:

- V1 se mijenja i troši iz sata u

sat
- V2 se mijenja i troši od
poţara do poţara
- V3 se troši samo kada se jave
incidentne situacije koje
ugroţavaju normalnu
opskrbu naselja
- V4 ili Vtlaka troši se kada je
potrošena rezervna količina
vode V3
Volumen za odrţanje tlaka je minimalna dozvoljena razina vode nuţna za osiguranje
pogonskog tlaka u vodosnabdjevinskom sistemu. To je volumen potreban iz pogonskih
razloga; minimalna količina vode u rezervoaru mora biti oko 0,5m iznad tjemena odvodne
cijevi. On se smije trošiti samo u incidentnim situacijama.
 20. a) Šta sve uključuje analiza raspoloživih lokacija za izbor smještaja/lociranja
rezervoara?

b) Detaljnije pojasniti zatvaračku i vodne komore u sklopu rezervoara.

U zatvaračkoj komori postavljaju se cijevne intalacije za dovod, odvod,

preljevanje i ispust vode. Ove cijevi su snabdijevene zatvaračima. Zatvaračka komora
konstruktivno moţe biti vezana za komore za vodu ili nezavisna. Kod velikih rezervoara ima
dvije etaţe: gornju ulaznu i donju sa cijevnim instalacijama. To je suha komora oslonjena na
sve vodne komore da bi se one povezale sa dovodnim i odvodnim cjevovodima, ali i muljnim
ispustom i preljevom. Unutar komore grade se nosači cjevovoda i opreme, platforme, ograde i
koridori za kretanje radnika. Treba imati rasvjetu, ventilaciju i dr. opremu.

21. Skicirajte šemu osnove i presjeka rezervoara sa označenim instalacijama (cijevi,

zatvarači, pravac tečenja).
 22. a) Opremanje/instrumenti, nadzor i kontrola rezervoara?

b) Osnovno o dubini vode u rezervoaru, dnu i porovnoj ploči (vodne komore)

rezervoara?

23. Koje vrste zaštite treba uspostaviti na rezervoaru. Ukratko pojasnite svaku od
navedenih zaštita.

U rezervoarima se uspostavlja nekoliko vrsta zaštite:

- Fizička zaštita – Vodospremnici su najranjivije graĎevine. Za razliku od ostalih

dijelova koji su pod odreĎenim pritiskom, oni imaju slobodno vodno lice, otvoreno
za moguća onečišćenja i zagaĎenja. Zbog toga se oni strogo nadziru
 odgovarajućom opremom, stalnom straţarskom sluţbom, zaključavaju se i
ograĎuju zaštitnom ogradom.
- Sanitarna zaštita – zdravlje rezervoara se redovno kontroliše, redovno čiste i
dezinfikuju.
- Tehnološka zaštita ili zaštita kakvoće vode – rezervoar se projektuje na način da se
osigura od hemijskih, fizičkih i bioloških agenasa koji mogu promijeniti kvalitet
vode. Paţljivo se bira materijal, sprječava se prodiranje svjetlosti u rezervoar,
odrţava se stalna temperatura vode, treba se često prozračavati, ventilisati i ne
treba pustiti vodu da „staji“, tj. voda mora da se kreće od ulaza prema izlazu.
- Zaštita konstrukcije
IV predavanja

24. a) Ako su pritisci u cjevovodima veći od dozvoljenih, kako se mogu manjiti u

dovodnim cjevodima, a kako u mreži?

Pritisci u cjevovodima, koji su iznad dopuštenih, umanjuju se tj. rasporeĎuju uvoĎenjem

rasteretnih komora koje se izvode u obliku protočnih rezervoara male zapremine. Ako bi
pritisci bili previsoki u slučaju snabdijevanja iz jednog rezervoara - distribuciona mreţa se
dijeli u visinske zone, kod kojih svaka zona ima svoj rezervoar, a za mreţu se pritisci
umanjuju ispusnim, regulacionim ventilima.

b) Koji je ekonomski najpovoljniji prečnik pumpnog dovodnog cjevovoda?

Ekonomski najpovoljniji je prečnik pumpnog dovodnog cjevovoda, gdje su

ukupni troškovi (troškovi pumpanja + investicioni troškovi) najmanji.

25. Radi regulisanja režima tečenja i održavanja dovodnog cjevovoda, koja oprema
se treba ugraditi/postaviti na tom cjevovodu? Ukratko pojasniti ulogu te opreme.
Prikazati na skici.

Radi regulisanja reţima tečenja, kao i radi odrţavanja cjevovoda, na dovodnom

cjevovodu se na karakterističnim mjestima postavljaju:

 Sekcioni zatvarači: omogućavaju izdvajanje dijelova dovoda, bez remećenja ostale

dionice. Postavljaju se na razmaku 1-2km, ovisno o vrsti cjevovoda, namjeni i
sigurnosti.
 Zračni ventili: Postavljaju se na vertikalnim lomovima cjevovoda. Omogućavaju
automatsko ispuštanje (eventualno upuštanje) zraka iz cjevovoda. Zrak ometa pravilno
tečenje, npr. stvaranje potpritiska ali utiče i na kvalitet vode.
 Ispusti: se postavljaju na najniţim tačkama cjevovoda i omogućavaju ispiranje
cjevovoda od eventualnih nečistoća i praţnjenje u slučaju kvara.
 Kontrolna okna: postavljaju se kod vodova većih prečnika – omogućavaju reviziju i
eventualni popravak.
 26. a) Koji oblici distribucione mreže su mogući i ukratko pojasnite njihove osnovne
prednosti i nedstatke.

Prema obliku, distribuciona mreţa moţe biti:

- Granata - zahtijeva niţe investicione troškove, ali je manje sigurna u pogonu –

voda se dovodi samo s jedne strane;
- Prstenasta (zatvorena) - garantuje snabdijevanje i u slučaju kvara na nekom od
vodova i fleksibilna je u smislu izmjene tečenja vode
- Kombinacija granate i prstenaste -
b) Koje dvije vrste pritisaka treba da budu obezbjeĎene na mjestu priključka na
distribucionu mrežu?

U mreţi treba da budu obezbjeĎeni odreĎeni pritisci:

- radni (Hr) (slobodni, zahtijevani pogonski) pritisak potreban za normalno

snabdijevanje vodom objekata, i
- pritisak potreban za gašenje požara. (Hp)

Hr – radni pritisak u uličnom vodu na mjestu priključka objekta – kućne vodovodne mreţe:
Hr =  Hi.

Hp – potrebni pritisak u uličnom vodu za gašenje poţara – zavisi od načina uzimanja vode iz
mreţe za tu svrhu:

- za uzimanje vode direkno iz uličnog poţ.hidranta: Hp = Hz +2 (3) bara, i

- za uzimanje vode preko vatrogasnih pumpi ili preko vatrogasne cisterne: Hp=Hz +
1 (1.5) bara. (Hz – pritisak koji odgovara visini zgrade)
 c) Navesti red veličine potrebnih pritisaka na dovodnom cjevovodu, u
distribucionoj mreži (optimalni i minimalni) i na kritičnom istočištu u objektu
(minimalni).

Hmax – maksimalni pritisci trebaju da budu ispod odreĎenih vrijednosti koje su uslovljene
kvalitetom cijevi spojeva i posebno armatura u kućnim instalacijam.

DOVODNI CJEVOVOD: 6 – 40 bara, optimum 10 – 12 bara. Najveći pritisci se javljaju kod

hidrostatskog pritska – kod vrlo male potrošnje u mreţi i to kod punog rezervoara. (Poželjno:
Hmax = 5 do 6 bara, na strmim terenim i do 8 bara)

MREŢA: 3 - 7 bara; PRIKLJUČAK javne (vanjske) na kućnu instalac:2,5 bara (Hr)

Na KRITIČNOM ISTOČIŠTU (slavini) objekta: 0,5 – 1.0 bara

Pritisci u cjevovodnoj mreţi

Da bi se mogla osigurati dovoljna količina vode svim kućanstvima, potrebno je osigurati

minimalne pritiske u cijevnoj mreţi. Općenito JKP je duţno osigurati minimalni pritisat od
2.5 bara (25mVS) na priključku za svaku kuću. Minimalni radni pritisak je 5 bara, a
maximalni koji se dopušta je 6bara.

27. Skicirajte i označite način odreĎivanja zahtjevanih radnih i požarnih pritisaka u

distribucionoj mreži (skica objekta sa priključkom na vodovodnu distribucionu
mrežu).
 28. a) Koje dvije vrste gubitaka razlikujemo pri hidrauličkom proračunu tečenja u
cjevovodima i navesti koji sve parametri utiču na njhovu vrijednost/veličinu
(odvojeno za jedan i drugi gubitak).

∆H = hlin + hlok = linijski (gubici trenja) + lokalni gubici energije (pritiska).

Prema Darcy Weisbachovoj formuli linijski gubitak pritiska usljed trenja u cijevnom vodu
pod pritiskom izračunava se kao:
∆Htr = hlin =   L/d  v2/ 2g v =4 Q / d2 
Lokalni gubici se računaju samo za pojedine dijelove
vod.sistema: usisni vodovi kod pumpi, vodovi unutar
postrojenja za kondicioniranje i slično.
Izraz za proračun lokalnih gubitaka: hlok = vi2/ 2g
gdje je:

h – gubitak pritiska (m)

L – duţina voda (m)

 (hi)– koeficijent trenja cijevi

q – proticaj (m3/s)

v – brzina tečenja (m/s)

d – prečnik cijevi (m)

 (ksi)– koef. lok.gubitaka

b) Navesti od čega zavisi koeficijent trenja (χ); koeficient apsolutne hrapavosti

cijevi (k); minimalna brzina tečenja u cijevi (vmin) i maksimalna brzina tečenja
u cijevi (vmax).

Koeficijent trenja  zavisi od načina tečenja. Način tečenja definiše se putem Rejnoldsovog
broja

- U oblasti laminarnog tečenja :  = 64 / Re

- U oblasti turbulentnog tečenja izdvajaju se tri oblasi:
- Područje hidraulički glatkih cijevi:  = f (Re)
- Prelazno područje:  = f (Re, k/d)
 - Područje hidraulički hrapavih cijevi:  = f ( k/d)

Vrijednost koeficijenta apsolutne hrapavosti – k (mm) zavisi od kvaliteta transportovane

vode, kvaliteta cijevi i spojeva, kvaliteta ugradnje cijevi. Minimalna brzina tečenja zavisi od
kvaliteta vode, dok maksimalna zavisi od materijala dovodnih cijevi.

29. Koju ulogu imaju fazonski (oblikovni) elementi u vodovodnoj mreži?

Fazonski elementi sluţe za usmjeravanje vodnog toka, promjenu proticajnih površina i

izvedbu različitih vrsta spojeva.

b) Navesti podjelu i vrste vodovodnih armatura u sklopu te podjele.

Generalno postoje tri vrste armatura:

(1) armature za zatvaranje i regulaciju (zasuni/zatvarači – pločastih,

prstenastih (EV) i leptirastih zasuna.)
(2) armature za uzimanje i ispuštanje vode (hidranti (nadzemni i podzemni) i
javni bunari, slavine, povratni poklopci).
(3) mjerne i zaštitne armature (razne vrste vodomjera, mjerači protoci, zračni
ventil, povratni ventil, ţablji poklopci, muljni ispusti).
30. Navesti negativne karakteristike lijevano-željeznih; čeličnih; armirano-
betonskih; azbest-cementnih i plastičnih (PVC) cijevi.

Ljevano-željezne cijevi - Osjetljive su na udar, savijanje i tačkasto opterećenje. Teške su za

transport i rukovanje,

Čelične – osjetljive na koroziju, skupe, potrebna zaštita od električne struje.

Armirano-betonske - manje kvalitetne za prijem visokih unutrašnjih pritisaka.

Azbest-cementne - Krte se i lako se lome, te zahtijevaju paţljivo rukovanje. Ovim cijevima

pripisuje se, zbog mogućeg odnošenja s vodom azbestnih vlakana, kancerogena opasnost.

PVC - opadanje čvrstoće kod visokih i niskih temperatura i sa starenjem cijevi, osjetljivost na
zasjekotine, visok koeficijent istezanja kod temperaturnih promjena, PE cijevi su i zapaljive.
V predavanja

31. a) Skicirajte i označite osnovne elemente kućnog vodovoda/instalacija.

b) Navedite na kojim mjestima se postavljaju zatvarači, a na kojim ispusne

slavine.

Zatvarači se postavljaju: ispred i iza vodomjera, pri dnu svake vertikale i na pojedinim
ograncima. Ispusne slavine se postavljaju na dnu vertikala i iza priključne cijevi.

32. a) Osnovno o priključnom cjevovodu i načinima priključenja objekta na javnu

vodovodnu mrežu?

Da bi se neka zgrada priključila na gradsku vodovodnu mreţu, izmeĎu uličnog voda i zgrade,
polaţe se priključni vod (kućni priključak). Na kraju priključnog voda, u zgradi ili ispred nje,
postavlja se vodomjerno okno. Odrţavanje vodomjera je u nadleţnosti gr.vodovodnog
preduzeća. Do okna priključni vod pripada gradskoj vodovodnoj mreţi.

b) Ko daje načelnu saglasnost za priključenje na javnu vodovodnu mrežu i koje

podatke pri tome daje.

Saglasnost za priključenje na javnu vodovodnu mreţu izdaje JKP. Na nacrtu se daju podaci:

- o poloţaju i udaljenosti ulične vodovodne i kanalizacijske cijevi, o promjeru i

materijalu ulične cijevi
- O njenoj dubini (nadmorska visina kode dna cijevi/kanala )
- O pritisku vode u vodovodnoj cijevi s kojom se moţe računati
 - O visini gubitaka na mjestu kanalskog priključka.
33. Sve o vodomjernom oknu i vodomjeru u sklopu kućnih instalacija (uloga, način -
lokacija postavljanja, opremanje...)?

Pravilo je da pristup vodovodnom mjerilu mora biti omogućen u bilo kojem trenutku. Stoga
se vodomijerna mjerila najčešće postavljaju u oknima u dvorištu pred zgradom. Vodomjerno
okno se moţe izraditi iz betona ili kupiti kao gotov proizvod (čelik, beton, PEHD).

34. a) Sve o hidroforu u sklopu kućnih instalacija;

U područjima gdje je problem pritisak, potrebno je ugraditi hidrofor „H“ za neprekidnu

opskrbu vodom. On se moţe koristiti zajedno sa rezervoarom. Za slučaj da se objekat
sabdijeva iz bunara ili iz gradske mreţe u kojoj je raspoloţiv pritisak manji od potrebnog za
rad svih točnih mjesta koriste se hidroforski ureĎaji kojima se pored dodatne energije
obezbjeĎuje i ravnomjerno sabdijevanje vodom svih potrošača u objektu.

Oni se po konstrukciji i sklopu dijele na:

- hidroforska postrojenja
- hidropresna - membranska postrojenja

U današnje vrijeme hidrofori su obično cjelovita postrojenja koji se kao takvi kupuju i
ugraĎuju u zgrade gdje je to potrebno.

Glavni dio hidrofora je kotao u kojem se, u donjem dijelu nalazi voda, a u gornjem zrak.
Pumpa puni kotao vodom i time pritičće zrak. Taj komprimirani zrak odrţava pritiska vode u
kotlu i u cijeloj mreţi i kada se prestane pumpati. Kada pritisak padne ispod minimuma
automatski se pokreće pumpa i ponovo puni kotao.

Kod visokih zgrada, kod kojih pritisak u uličnom vodu ne omogućava normalno sanbdijevanje
svih etaţa, koriste se posebni ureĎaji za povećanje pritiska - hidrofori, hydrocel ureĎaji i sl.
Preko ovih ureĎaja snabdijevaju se samo više etaţe zgrade. Postavljaju se u podrumske
prostorije ili u prizemlje zgrade. Kod stambenih naselje gdje se nalazi veliki broj visokih
zgrada moţe se:

- formirati i posebna visinska zona za snabdijevanje potrošača smještenih na višim

etaţama, kojima se voda obezbjeĎuje putem posebne centralne pumpne
(hidroforske) stanice, ili
- Kod pogodnih topografskih uslova preko posebnog rezervoara više zone. Tada se
izvodi dvostruka ulična mreţa, ali je pojednostavljen pogon, zbog eliminisanja
brojnih pojedinačnih ureĎaja za povećanje pritiska.
Zapremina hidroforskog kotla predstavlja zbir korisne zapremine vode u kotlu (Vk),
zapremine vazduha pri Pmax (Vv) i zapremine mrtvog prostora Vm

V= Vk + Vv + Vm

b) Skicirati i označiti dijelove hidroforskog postrojenja i zapremina u njegovom

bazenu (kazanu).

35. Sve o ureĎajima za gašenje požara u kućnim instalacijama (unutrašnja

hidrantska mreža)?

Unutrašnju hidrantsku mrežu čini razvodna mreţa u objektu, a izvodi se kao posebana ili
zajednička sa vodovodom mrežom objekta (kuće, zgrade...). Opremljena je ureĎajima za
gašenje poţara:

- PROTIVPOŢARNI HIDRANTI (kućni hidrantski vodovod),

- SPRINKLER UREĐAJI I
- VODENE ZAVJESE.

Hidrantski vodovod je najrasprostranjeniji ureĎaj za gašenje poţara u objektu (kući,

zgradi...) Mreţa je povezana na dvorišnu mreţu preko vodomjernog okna, što uslovljava da
u unutrašnjoj hidrantskoj mreţi bude minimalni pritisak 2.5 bara. Minimalni prečnik
unutrašnje hidrantske mreţe je 50 mm. Hidrantski ureĎaj se sastoji od poţarne vertikale PV na
koju se priključuju zidni hidranti H po etaţama. Unutrašnja hidrantska mreţa završava
ormarićem sa namotanim crijevom i mlaznicom. Crijevo je obično duţine 15 m, izraĎeno od
gumiranog platna i namotano na kolut.
Zidni hidranti se postavljaju na način da se s najmanjim brojem hidranata omogući gašenje
vatre koja se moţe pojaviti na bilo kojem mjestu u zgradi. Zidni hidrantski ormarići moraju
biti lahko dostupni i na vidljivom mjestu. Obično su označeni sa slovom H.

36. a) Projektna dokumentacija – sadržaj?

Projekat vodovodne i kanalizacione mreže mora biti usklaĎen, da bi se izbjegle kolizije

jedne mreţe sa drugom. U tu svrhu obično se instalacije vodovoda i kanalizacije razvode na
istim podlogama, s tim što se u cilju jasnijeg prikaza konačno vodovodna i kanalizacijska
mreţa odvojeno prikazuju. Sadrţaj:

- Projektni zadatak
- Saglasnost gradskog komunalnog preduzeća vodovoda i kanalizacije
- Tehnički opis
- Proračun Vodovoda i Kanalizacije
- Osnovne i posebne tehničke uvjete
- Predmjer i predračun

Nacrte projekta:

- Situacija Vodovoda i Kanalizacije

- Temeljni razvod ViK
- Relevantni tlocrt
- Razvodi u sanitarnim prostorijama
- Sheme ViK
- Ostali detalji
b) Navesti zadatke i podloge za projektovanje KI?
 37. Koje aktivnosti uključuje ispitivanje – provjera ispravnosti KI? Navesti i ukratko
pojasniti navedene aktivnosti.

U cilju provjere ispravnosti projektovanih i izvedenih mehaničkih, hidrauličkih i sanitarnih

uslova pri kojima će mreţa kućnih instalacija biti eksploatisana, treba provesti naredna
ispitivanja / radnje:

- Ispitivanje mreţe na probni pritisak (vodonepropusnost) - vrši se na način da se

prvo cjelokupna mreţa napuni vodom. U tu svrhu potrebno je priključiti vodnu
pumpu na zaporni ventil iza vodomjera. Da bi se istisnuo sav zrak iz mreţe,
potrebno je ostaviti otvorene slavine te ih zatvoriti tek kada voda počne u
jednolikom mlazu teći kroz njih. Tlak je potrebno podesiti na 1.5 puta veći od
maksimalnog radnog. Vrijeme ispitivanja treba biti najmanje 30 min. U tom
vremenu ne treba doći do opadanja prititska, ako pritisci krenu opadat prekida se
ispitivanje i potrebno je popraviti mreţu.
- Dezinfekcija mreţe – mreţa se izlaţe djelovanju hlornog rastvora 12 do 24h
poslije čega se vrši kontrola preostalog hlora u rastvoru zahvatanjem uzorka iz
mreţe sa neke od udaljenih slavina. Dezinfikovana mreţa je ona koja pri kontroli
uzorka pokazuje prisustvo hlora u rastvoru.,
- Ispiranje mreţe i provjera kvaliteta vode vrši se na odnovu pravilnika o kvalitetu
vode i za nju se koristi više uzoraka iz različitih točećih mjesta.,
- Pribavljanje upotrebne dozvole – Izvedena mreţa prije upotrebe mora da ima
pozitivne ateste u pogledu:
 Standarda ugraĎenih materijala
 Ispitivanja na probni prititsak
 Ispravne dezinfekcije
 Ispravne vode za piće.

Na osnovu atesta i uvida na objektu stručna Komisija za tehnički prijem izvedene mreţe daje
mišljenje nadleţnom općinskom organu koji izdaje upotrebnu dozvolu za objekat u sklopu
kojeg se nalazi i izvedena vodovodna mreţa.
VI predavanja

38. U cilju ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, na kojim mjestima u

sklopu sistema vodosnabdijevanja, se uzimaju uzorci vode? Šta sve propisuje
Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće?

Za ispitivanje zdravstvene ispravnosti, uzorci vode uzimaju se na:

- izvorištu,
- u toku i nakon postupka prerade, dezinfekcije,
- u rezervoaru,
- u razvodnom sistemu/distribucionoj mreţi u kritičnim mjestima istočišta

Pravilnik o higijenskoj/zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, koji propisuje: zdravstvenu

ispravnost vode za piće; granične vrijednosti pokazatelja zdrvastvene ispravnosti; vrste i obim
analiza uzoraka vode za piće, kao i analitičke metode analiza; učestalost uzimanja uzoraka, te
način uzorkovanja i količinu uzoraka za analizu kvaliteta vode.

39. Skicirati blok šemu konvencionalne pripreme vode za piće (označiti procese
prerade i korištenje različitih kemikalija). Navesti koje su osnovne, a koje
dopunske opracije prerade vode.
Osnovne operacije prerade vode: aeracija, koagulacija i folikulacija, mjerenje,
sedimentacija, filtriranje, dezinfekcija.

Dopunske operacije prerade vode: oksidacija, sorpcija, flotacija, odstranjivanje Fe i Mg,

odstranjivanje amonijaka, omekšavanje i stabilizacija vode.

40. a) Čestice prisutne u vodi s obzirom na veličinu se dijele u tri grupe. Navesti
grupe.

Zavisno o prisustvu razne primjese u vodi, vezano za njihovu veličinu, voda kao disperzni
sistem se javlja kao:

- PRAVI RASTVORI (MOLEKULARNO DISPERZNI SISTEM) veličina čestica

manja od 1 nm (nanometar = 10-9),
- KOLOIDI (KOLOIDNO-DISPERZNI SISTEM) veličina čestica od 1 do 100 nm,
- EMULZIJE (GRUBO DISPERZNI SISTEM) veličina čestica veća od 100 nm.
b) Navesti podjelu i pokazatelji kvaliteta vode u sklopu te podjele (dijagram).