7.

Kontrola motorike- kičmena moždina, moždano stablo, mali mozak, bazalne ganglije

Organizacija kičmene moždine za motorne funkcije

Motoneuroni prednjih rogova: alfa motoneuroni, gama motoneuroni, interneuroni

Dvije vrste receptora za povratno senzorično obavještavanje KM o stanju dužine i napetosti u

mišićima:
- Mišićno vreteno
- Golgijev tetivni organ

Mišićno vreteno
Smješteno je u trbuhu mišića. Šalje informacije o dužini mišića i brzini kojom se one mijenjaju.

Građa i motorička inervacija mišića

- dugačko 3-10 mm
- građeno od: 3-12 inrafuzalnih vlakana. Ekstrafuzalna vlakna, intrafuzalno vlakno

Intrafuzalno vlakno- tanki skeletni mišić

U sredini nema aktinskih i miozinskih niti (ne kontrahira se). Krajevi vlakana se mogu kontrahovati
(gama motorna živčana vlakna) (gama eferentna živčana vlakna)

Senzorička inervacija mišićnog vretena

Receptorski dio- središnji dio
Podražaj- istezanje središnjeg dijela vretena

Podraživanje:
1. izduživanje cijelog mišića
2. Kontrakcija krajnjih dijelova intrafuzalnih vlakana

U središnjem/receptorskom području vretena imamo primarni i sekundarni završetak.

Primarni: nervno vlakno vrste Ia, promjer 17 mikroa, impulsi odlaze brzinom 70-120 m/s
Sekundarni: vlakna vrste II, promjer 8 mikrona.
STATIČKA REAKCIJA- reakcija primarnog i sekundarnog završetka na dužinu receptora.
DINAMIČKA REAKCIJA- reakcija primarnog (ali ne i sekundarnog) završetka na brzinu promjene
dužine receptora.

Gama motorički nervi kontrolišu jačinu statične i dinamične reakcije

Mogu se podijeliti u: gama d i gama s
Neprekidno odašljanje impulsa iz mišićnog vretena u normalnim uslovima: pozitivni i negativni
signali.

Uloge mišićnog vretena pri hotimičnoj motoričkoj aktivnosti

- 3% svih motoričnih nervnih vlakana za mišić čine tanka eferentna vlakna vrste Agama, a ne Aalfa
- Singnali iz motorne kore koji se šalju alfa motoneuronima, istovremeno se aktiviraju i gama
motoneuroni
Koaktivacija alfa i gama motoričkih neurona - istovremena kontakcija ekstrafuzalnih i intrafuzalnih
skeletnih mišićnih vlakana.
Istovremena kontrakcija ima dvojak učinak:
1. Ne dopušta promjene dužine receptorskog dijela mišićnog vretena
2. Održava odgovarajuću prigušivačku funkciju mišićnog vretena bez obzira na promjene dužine
mišića.

Područja u mozgu koja nadziru gama motorički sistem

Gama eferentni sistem posebno podražuju signali iz bulboretikularnog facilitacijskog područja
moždanog debla i sekundarno impulsi koji u bulboretikulatno područje dolaze iz: malog mozga,
bazalnih ganglija, moždane kore.

Bulb.f. područje važno je za antigravitacijske kontakcije.

Važnost gama eferentnog mehanizma u progušivanju pokreta tokom hodanja i trčanja
 Re eksi na istezanje u kliničkoj praksi
- Patelarni re eksi i dugi mišićni re eksi
To je dinamički re eks na istezanje. Kada se iz gornjih područja odašilji veći broj facilitacijskih
impulsa u KM re eks je pojačan. Opsežna oštećenja u moždanoj kori-> pojačan re eks na
suprotnoj strani
Klonus- kolebanje mišićnih trzaja
Pojava klonusa znači da je stepen facilitacije visok.

Golgijev tetivni organ

- Pomaže u nadzoru mišićne napetosti,
- Pokazuje dinamičku i statičku reakciju,
- Signali iz tetivnog organa prenose se putem lb, promjera 16 mikrona u lokalna područja KM
- Signali se prekopčavaju u Km i odlaze u mali mozak i moždanu koru,
- Lokalni signal u KM pobuđuje samo jedan inhibicijski interneuron, koji inhibira motoneuron
prednjih rogova

Recipočna inhibicija i recipročna inervacija

Re eks na istezanje podraži mišić, istovremeno inhibira antagonističke mišiće.

Re eksi za stav tijela i hod

Pozitivna reakcija podupiranja- pritisak na jastučić šape decerebrirane životinje izaziva ekstenziju
te noge.
Magnetna reakcija- mjesto pritiska na jastučić šape određuje smjer ekstenzije uda.
- Spinalni re eksi uspravljanja
- Pokreti koračanja i hodanja
- Recipročno koračanje suprotnih nogu
- Re eks galopiranja
- Re eks grebanja

Spinalni re eksi koji izazivaju mišićni spazam

- Mišićni spazam zbog loma kosti,
- Spazam trbušnih mišića zbog peritonitisa,
- Bolni grč mišića

Autonomni re eksi u KM
- Promjena vaskularnog tonusa
- Znojenje
- Intestino intestinalni re eksi
- Peritoneo intestinalni re eksi
- Evakuacijski re eksi za pražnjenje punog mjehura i debelog crijeva
- Masovni re eksi

Presijecanje KM i spinalni šok

Odmah zastaju sve funkcije zbog prekida komunikacije spinalnih neurona sa retikulospinalnim,
vestibulospinalnim i kortikospinalnim putem od kojih zavisi aktivnost spinalnih neurona.
Nekoliko sedmica poslije spinalni neuroni dobijaju svoju podražljivost.
Povećava se vlastiti prirodni stepen podražljivosti.
Za vrijeme i nakon spinalnog šoka pogođene su funkcije:
1. Arterijski pritisak
2. Re eksi skeletnih mišića
3. Sakralni re eksi kontrole mokraćnog mjehura i debelog crijeva

Odlazni putevi iz motorne kore

- Aksoni betzovih stanica šalju kolaterale u samu kosru
- Vlakna u kaudatni jezgra i putamen
- N. Ruber
- Retikularna tvar i vestibularne jezgre
- Jezgra ponsa
- Donja olivarna jedra
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
fl
Ulazni putevi u motornu koru
- Supkortikalna vlakna iz frontalne, vidne i slušne kore
- Suprotne hemisfere
- Somatosenzorna vlakna iz talamusa
- Traktovi iz ventrolateralnih i ventroanteriornih jedara talamusa
- Iz talamičnih jedara

Uloga moždanog debla u nadzoru nad motornom funkcijom

- Nadzor nad disanjem
- Nadzor nad KVS
- Nadzor nad funkcijama probavnog trakta
- Nadzor na +d stereotipnim pokretima tijela
- Nadzor nad ravnotežom
- Nadzor nad pokretima očiju

Mali mozak
U osnovi mali mozak ima glavnu funkciju:
a. U određivanju vremenskog slijeda motoričkih aktivnosti
b. Brzom i glatkom nadovezivanju pokreta jednog za drugim
Također, funkcija u kontroli jakosti mišićne kontrakcije kada se mijenja opterećenje mišića, te
nadziru usklađivanje agonističkih i antagonističkih mišića.

Topografska zastupljenost tijela u mermisu i intermedijarnim zonama

- Aksijalni dijelovi zastupljeni u vermisu
- Udovi i područja lica u intermedijarnim zonama
- Lateralni dijelovi nemaju topografsku zastupljenost
Mali mozak ispravlja motoričke aktivnosti tijela dok se obavljaju, da bi bile u skladu sa signalima
kojima upravlja motorna kora i drugi dijelovi mozga.
Dobiva signale iz kontrolnih motoričkih područja o željenom slijedu mišićnih kontrakcija.
Dobiva signale iz osjetnih perifernih područja.
Uspoređuje stvarne pokrete sa pokretima koje namjerava izvesti motorički sistem.
Pomaže moždanoj kori u pčaniranju idućeg uzastopnog pokreta.
Vermis- nadzire aksijalne pokrete tijela, te pokrete vrata, ramena i bokova.
Intermedijarna zona- nadzor nad mišićnmom kontrakcijom distalnih dijelova gornjih i donjih
udova
Lateralna zona- zajedno s motornom korom sudjeluje u sveukupnom planiranju uzastopnih
pokreta.

Neuronski sklopovi malog mozga

Ulazni putevi u mali mozak-
• Kortikopontocerebralni put
Izvire u motoričkoj i premotoričkoj kori, prolazi kroz jezgre ponsa pontocerebelarnim putem dolazi
većinom u lateralne hemisfere MM.
•Olivocerebelarni put
Polazi iz donjih oliva, odlazi u sve dijelovre MM. Pobuđuju ga vlakna iz motorne kore i bazalnih
ganglija, iz velikih područja retikularne formacije i iz KM.
•Aferetni putevi iz periferije
Dorzalni spinocerebellarni put i ventralni spinocerebelarni put
Druge inhibicijske stanice u MM:
a. Kosaraste
b. Zvjezdolike

Obrazac ukopčavanja/iskopčavanja
a. Mahovinasta vlakna- ekscitacija duboke jezgre
b. Mahovinasta vlakna- preko zrnastih stanica do kore malog mozga, te potom u purkinjeove
stanice
Cerebralni sklop može uzrokovati brzo ukopčavanja kontrakcije agonista na početku kontrakcije,
te odrediti tačno vrijeme i iskopčavanje istih.
Funkcija MM u sveukupnog nadzoru motorike
- Vestibulocerebellum
- Spinocerebellum
- Cerebrocerebellum

Centralni nadzor nad balističkim pokretima

- Brzi pokreti (npr pisanje); unaprijed planirani- balistički pokreti
- Pokreti kojima oči skaču s jednog mjesta na drugo
Odstranjenjem MM dolazi do sljedećih promjena u balističkim pokretima:
a. Sporo počinju i nedostaje im početni poticaj
b. Snaga pokreta je slaba
c. Sporo završavaju, prebacivanje cilja

Bazalne ganglije uključuju:

- N. Caudatus
- Putamen
- Globus pallidus
- Substantia nigra
- N. Subthalamicus
Sva motorna vlakna koja povezuju motornu koru sa KM prolaze područjem smještenim između
dvije tvorbe BG- n.caudatus i putamen.

Dva su važna svojstva mozga u nadzoru pokreta:

a. Određivanje brzine kojom se mora izvesti pokret
b. Nadzor nad veličinom pokreta

Funkcije neurotransmitera u sistemu BG

- Dopaminski put
- Put GABA
- Acetilholinski put
- Brojni opšti putevi koji polaze iz moždanog debla te u BG i drugim dijelovima mozga izlučuju
noradrenalnin, serotonin, encefalin.
- Mnogi glutaminski putevi

8.NEUROFIZIOLOGIJA VIDA.

GRAĐA OKA
Vanjska ovojnica (sklera - rožnjača)
• Središnja ovojnica (sudovnjača)
• Unutrašnja ovojnica (retina)

Vanjska ovojnica (sklera na prednjem polu prelazi u prozirni dio / rožnjaču- korneu).
Daje čvrstinu i štiti očnu jabučicu, a kroz korneu u oko ulazi svjetlost.

Slojevi retine
1. pigmentni sloj,
2. sloj štapića i čunjića koji se protežu u pigment,
3. Vanjski sloj jezgara (tijela štapića i čunjića),
4. vanjski mrežasti sloj,
5. unutarnji sloj jezgara,
6. unutarnji mrežasti sloj,
7. sloj ganglijskih stanica,
8. sloj vlakana vidnoga živca i
9. unutarnja granična membrana.

Vidni dio retine, pars optica retinae, je odvojen sa nazubljenom linijom, orom serratom od slijepog
dijela retine.Čini ga 9 slojeva koji se idući izvana prema unutra nižu slijedećim redom:
 Sočivo (lens) se nalazi iza irisa.
Sočivo je povezano sa cilijarnim mišićem koji kontrakcijom reguliše
zakrivljenost sočiva (njegovu prelomnu moć) i tako učestvuje u akomodaciji oka.
Ostatak očne jabučice ispunjava prozirna, poluželatinozna masa
staklastog tijela (corpus vitreum).

Srednja ovojnica (sudovnjača/horioidea) sadrži krvne sudove i služi za ishranu oka

Unutrašnja ovojnica (retina/mrežnica) Obzirom na građu, dijeli se na vidni, cilijarni i šarenični
dio. Cilijarni i šarenični dio nisu osjetljivi na svjetlost, te zajedno čine pars coeca retinae.

Iza rožnjače nalazi se prednja očna komora koja je ispunjena tečnošću, kao i stražnja očna komora
koja se nalazi iza šarenice (irisa)
U šarenici se nalaze dva mišića - m. s nkter i m. dilatator pupile/zjenice.
Kontrakcijom ova dva mišića reguliše se količina svjetlosti koja ulazi u oko

DIOPTRIČKI APARAT OKA

•rožnjača
•očna vodica u prednjoj i stražnjoj očnoj komori
• sočivo (statičku i dinamičku prelomnu moć)
• staklasto tijelo

Statička prelomna moć

• ukupna prelomna moć dioptričkog aparata oka iznosi 59 D
• 2/3 jakosti oka doprinosi rožnica - 39 D
(indeks loma rožnice jako je različit od indeksa loma zraka)
•sočivo (lens crystallina) posjeduje statičku - 20 D
(indeks loma sočiva ne razlikuje se mnogo od indeksa loma očne
vodice i staklastog tijela)

AKOMODACIJA OKA
•ako se zraci sijeku ispred retine oko je miopno
• ako se sijeku iza retine oko je hipermetropno
•ukoliko se zraci sijeku ispred ili iza retine na retinu pada nejasna slika
• re eksom akomodacije oko izoštrava sliku bliskih predmeta

Ako se neki predmet nalazi u beskonačnosti, pa sve do 6 m ispred oka, zraci koji idu od njega
prema oku su paralelni sa optičkom osovinom oka i nakon prelamanja kroz dioptrički aparat oka
fokusiraju se na retini.Tako nastaje jasan lik predmeta u predjelu žute mrlje (macula lutea), što
omogućava da se jasno vide daleki predmeti bez akomodacije.Ukupna statička prijelomna moć
dioptričkog aparata u ovom slučaju iznosi oko +59 D. Leća je pri tom opuštena

U re eksu akomodacije učestvuju:

1. fotoreceptori,
2. n. opticus,
3. nervni centri u mezencefalonu,
4. eferentna parasimpatička vlakna
5. m. ciliaris

Zraci koji dolaze u oko sa bliskih predmeta (udaljenost manja od 6m) padaju u oko
divergentno.Nakon prelamanja duže konvergiraju i sijeku se iza retine na retinu pada nejasna slika
Nejasna slika posmatranog predmeta na retini pokreće re eks akomodacije.To dovodi do
povećane prelomne moći sočiva, što pomjera sjecište zraka tačno na retinu

Fovealno područje retine

Fovea- područje u središtu mrežnice površine malo veće od 1 mm²
• fovea centralis, promjer 0,3 mm
Sastoji se isključivo od čunjića, posebne građe (duga vitka tijela)
slojevi retine razmaknuti, svjetlost neometano stiže do čunjića
fl
fl
fi
fl
Glavni dijelovi fotoreceptora
U vanjskim odsječcima štapića i čunjića postoji velik broj pločica (diskova)
•svaka je pločica uvrnuta polica stanične membrane
• u svakom štapiću i čunjiću ima čak 1.000 pločica
•i rodopsin i pigmenti za boje su bjelančevine, koje su ugrađene u membrane pločica u obliku
transmembranskih bjelančevina
• koncentracija tih fotosenzitivnih pigmenata u pločicama toliko je velika da oni čine približno 40%
ukupne mase vanjskog odsječka

Glavni dijelovi fotoreceptora

1. vanjski odsječak
2. unutarnji odsječak
3. jezgra
4. sinaptičko tjelešce
• u vanjskom odsječku nalazi se fotokemijska svjetlost tvar osjetljiva na
pigmentom za boje
• u štapićima je to rodopsin
u čunjićima je jedna od tri fotokemijske >>tvari za boje«, koje se nazivaju pigmenti za boje koji
djeluju gotovo jednako kao i rodopsin, osim što im je osjetljivost na pojedine dijelove spektra
različita

Unutarnji odsječak štapića i čunjića sadrži citoplazmu s organelama

naročito su važni mitohondriji koji imaju ulogu da priskrbljuju energiju potrebnu za funkciju
fotoreceptora
• sinaptičko tjelešce je dio štapića ili čunjića koji se povezuje sa sljedećim živčanim
horizontalnim stanicama, tj. S bipolarnim stanicama, koje su sljedeća karika vidnog lanca

Akomodacija oka
uslov da oko može jasno vidjeti neki predmet je da se lik toga predmeta nakon prelamanja
svjetlosnih zraka kroz dioptrički aparat oka projicira upravo na retini
• paralelni zraci koji u oko dolaze iz beskonačnosti (više od 6 m) se nakon prelamanja sijeku tačno
na retini
•oko kod kojeg se paralelni zraci sijeku na retini označava se kao emetropno

FUNKCIJE RETINE
• Retina je dio oka osjetljiv na svjetlost
1. Uočavanje pomjeranja objekta u vidnom polju
2. Uočavanje detalja
3. Uočavanje boja

• sadrži fotoreceptore:
1. čunjiće (zapažaju boje)
2. štapiće (važni za crno-bijelo gledanje i gledanje u mraku

Hiperpolarizacijski receptorski potencijal u štapićima

Kad se štapići izlože svjetlu, nastaje receptorski potencijal koji je različit od receptorskih
potencijala u gotovo svim drugim osjetnim receptorima
• kad se pobude štapići, poveća se negativnost membranskog potencijala, što je stanje
hiperpolarizacije, što znači da je negativnost unutar membrane štapića veća nego normalno
• Kako aktivacija rodopsina uzrokuje hiperpolarizaciju?
to nastaje zato što se tokom razgradnje rodopsina smanjuje vodljivost membrane vanjskog
odsječka štapića za Na ione

•unutrašnji odsječak trajno izbacuje jone Nat iz unutrašnjosti štapića prema van, a K+ se ubacuje
u stanicu
•K+ ioni izlaze iz stanice kroz propusne K kanale koji se nalaze samo na unutarnjem odsječku
štapića
•natrijsko-kalijska crpka stvara negativni potencijal unutar cijele
stanice
U tami je membrana vanjskog odsječka štapića propusna za jone Na+ koji ulaze kroz Na kanale
regulirane cGMP, tada je razina cGMP visoka, što omogućuje da se pozitivno nabijeni joni Nat
stalno vraćaju u štapić i tako neutraliziraju velik dio elektronegativnosti u unutrašnjosti cijele
stanice, u normalnim okolnostima u tami, kad štapić nije elektronegativnost podražen, unutar
membrane štapića je smanjena i iznosi oko i-40mV

Automatska regulacija osjetljivosti mrežnice (adaptacija na svjetlost i na mrak)

Adaptacija na svjetlost
Dugotrajna izloženost jakoj svjetlosti satima:
1. veliki dio fotohemijske tvari razgradi se u retinal i opsine
2. veći dio retinala pretvara se u vitamin A
•zbog ova dva učinaka, koncentracije fotosenzitivnih tvari preostalih u štapićima i čunjićima su
znatno smanjene, a razmjerno je smanjena i osjetljivost oka na svjetlost-to se zove adaptacija
(prilagodba) na svjetlost

GLEDANJE BOJA
PIGMENTI OSJETLJIVI NA BOJE U ČUNJIĆIMA SU SPOJEVI RETINALAI FOTOPSINA
U svakom čunjiću postoji samo jedna od triju različitih vrsta fotohemijskih tvari:
• Pigment osjetljiv na plavo (max. apsorpcije na 445 nm) →
•Pigment osjetljiv na zeleno (max. apsorpcije na 535 nm)
•Pigment osjetljiv na crveno (max. apsorpcije na 570 nm)

Interpretacija boja u živčanom sistemu

kad se približno jednako podraže crveni, zeleni i plavi čunjići - nastaje osjet bijeloga
bijelo kombinacija svih valnih duljina spektra

Sljepoća za boje
Ako u oku nedostaje jedna skupina čunjića ne mogu se razlikovati neke boje
• Protanop-osoba bez crvenih čunjića
• Deuteranop-osoba bez zelenih čunjića
•sljepoća za crvenu i zelenu boju je genetska bolest koja se očituje gotovo isključivo u muškaraca;
prenosi se preko X hromozoma
•sljepoća za boje se gotovo nikad ne pojavljuje u žena, jer barem jedan od njihova dva
kromosoma X gotovo uvijek ima normalni gen za svaku vrstu čunjića
•sljepoća za boje se prenosi s majke na sina, a za majku se kaže da je nositeljica sljepoće za boje
• rijetko nedostaju plavi čunjići - slabost za plavo

ŽIVČANI SKLOPOVI RETINE

1.fotoreceptori - štapići i ćunjići - povezuju S bipolarnim i horizontalnim stanicama;
2. horizontalne stanice - prenose signale od štapića i čunjića do bipolarnih stanica;
3. bipolarne stanice prenose signale okomito od fotoreceptora i horizontalnih stanica do
ganglijskih i amakrinih stanica
4.amakrine stanice prenose signale od bipolarnih do ganglijskih stanica,
5. ganglijske stanice prenose izlazne signale iz retine kroz vidni živac u mozak
• interpleksiformne stanice prenose signale u obrnutom smjeru
•to su inhibicijski signali koji nadziru lateralno širenje vidnih signala

Novi, brzi sistem za gledanje čunjićima (iz fovealnog dijela mrežnice)

1. ČUNJIĆI
2. BIPOLARNE STANICE
3. GANGLIJSKE STANICE
HORIZONTALNE I AMAKRINE
STANICE omogućavaju lateralnu povezanost
stara vrsta vida štapićima (iz perifernog dijela mrežnice)
1. ŠTAPIĆI
2. BIPOLARNE STANICE
3. AMAKRINE STANICE
4. GANGLIJSKE STANICE
HORIZONTALNE I AMAKRINE STANICE omogućavaju lateralnu povezanost

Neurotransmiteri
ŠTAPIĆI I ČUNJIĆI izlučuju glutamat u sinapsama s bipolarnim stanicama
AMAKRINE STANICE - GABA, glicin, dopamin, acetilholin, indolamin (inhibicijski prijenosnici)
NEKE HORIZONTALNE STANICE OSLOBAĐAJU INHIBICIJSKE TRANSMITERE

FUNKCIJA HORIZONTALNIH STANICA

povezuju se lateralno sa sinaptičkim tjelašcima štapića i čunjića, te S bipolarnih stanica izlazni
signali iz horizontalnih dendritima
stanica uvijek su inhibicijski
•pomažu da se vidni obrasci prenose u CNS s primjerenim nivoom vidnog kontrasta

NAČELO LATERALNE INHIBICIJE

• prijenos kroz horizontalne stanice mehanizmom lateralne inhibicije prekida širenje ekscitacijskog
signala u okolno područje
•lateralna inhibicija pojačava vidni kontrast

DEPOLARIZACIJSKE I HIPERPOLARIZACIJSKE BIPOLARNE STANICE

• Dvije vrste bipolarnih stanica daju suprotne ekscitacijske i inhibicijske signale u vidnom putu
1) depolarizacijske
2) hiperpolarizacijske
•to znači da se neke bipolarne stanice depolariziraju a druge hiperpolariziraju
• polovica bipolarnih stanica prenosi pozitivne signale, a druga polovica prenosi negativne signale
•još jedan mehanizam za lateralnu inhibiciju
• omogućava razlikovanje granica kontrasta u vidnom prizoru

GANGLIJSKE STANICE
kako se približavamo fovei, sve manje štapića i čunjića konvergira na svako vlakno vidnog živca
• štapići i čunjići postaju tanji
•povećava se oštrina vida prema središtu mrežnice
• broj vlakana vidnoga živca koja odlaze iz fovealnog dijela mrežnice je gotovo jednak broju
čunjića
•to objašnjava veliku oštrinu vida u središnjem dijelu mrežnice, u odnosu na mnogo manju oštrinu
vida u perifernom dijelu mrežnice

TRI VRSTE GANGLIJSKIH STANICA

•Stanice W - 40%, mala brzina prenosa signala (8 m/s), primaju signale iz prostranih područja,
pobuđuju ih uglavnom štapići, za grubi vid i pri gledanju u tami
• Stanice X - 55%, prenos signala brže (14 m/s), primaju signale iz malih područja, od barem
jednog čunjića, vjerovatno odgovorne za gledanje boja
• Stanice Y - 5%, najveće, velika brzina prenosa signala (50 m/s), u njih stižu signali iz širih
područja, trenutačno obavještavaju CNS o pojavi novog događaja u vidnom polju, ali bez velike
preciznosti

CENTRALNA NEUROFIZIOLOGIJA VIDA -VIDNI PUTEVI -

1. Novi vidni put - za direktni prenos vidnih signala primarnu vidnu koru
2. Stari vidni put - vidna vlakna završavaju u starijir područjima mozga

VIDNA KORA (primarna i sekundarna)

• PRIMARNA VIDNA KORA
(smještena dijelovima medijalnim okcipitalnih režnjeva; vidno područje I, strijatni korteks)
• SEKUNDARNA VIDNA PODRUČJA KORE (vidna asocijacijska područja)
PRIMARNA VIDNA KORA
•smjštena u području sure kalkarine, proteže se od okcipitalnog pola na medijalnoj strani obaju
okcipitalnih kora prema naprijed
signali iz makularnog područja završavaju blizu okcipitalnog pola
• signali iz perifernih dijelova završavaju u koncentričnim polukrugovima ispred pola i uzduž sure
kalkarine
•gornji dio retine zastupljen je u gornjim područjima vidne kore, a donji dio retine zastupljen je u
donjim područjima vidne kore

SEKUNDARNA VIDNA PODRUČJA KORE (vidna asocijacijska područja)

•smještena su lateralno, ispred, iznad i ispod primarne vidne kore
•većina se proteže prema van, preko lateralnih površina okcipitalne i parijetalne kore
• različiti aspekti vidne slike se sve više raščlanjuju i analiziraju
fi
fi