Zavidnost

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na posljednjeg Allahovog

poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu
islama! Allah, dž.š., je u Kur’anu rekao:

         

          
  
Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj
se. Ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo
vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.(Ali Imran, 120)

Božiji poslanik, Muhammed, a.s., je rekao:

Nemojte mrziti jedni druge; nemojte zavidjeti jedni drugima; nemojte okretati leđa jedni
drugima, nego budite braća, o Allahovi robovi! Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori
sa svojim bratom više od tri dana.

Poštovani džema’ate!

Islam je vjera koja ima za cilj uspostaviti ispravan odnos čovjeka prema
Uzvišenom Bogu, ispravan odnos čovjeka prema drugom čovjeku i ispravan odnos
čovjeka prema samome sebi.
Ispravan odnos prema Uzvišenom Bogu obavezno podrazumijeva i uspostavljanje
zdravih međuljudskih odnosa. Nećemo imati puno koristi od svojih ibadeta ako svojim
postupcima narušavamo međuljudske odnose i, na taj način, nipodaštavamo drugog
čovjeka – to najsavršenije Božije stvorenje.
Međuljudski odnosi su danas opterećeni brojnim negativnostima –
nepovjerenjem, nepoštenjem, teškim riječima, međusobnom mržnjom…
Čini se, ipak, da je najdominantnija, i po svojim posljedicama, najgora – zavidnost.

Zavidnost je loša ljudska osobina koja se ispoljava negativnim osjećanjem ili

negativnim stavom prema drugoj osobi koja posjeduje imetak, fizičku ljepotu, položaj,
skladnu porodici ili bilo što drugo što zavidnik ne želi da ta osoba posjeduje, bez obzira
da li on sam to posjedovao ili ne.

Kako danas prepoznajemo zavidnost i ima li je među muslimanima?

Nažalost, zavidnost je pustila doboko korijenje u međusobnim odnosima
muslimana. Svugdje se ispoljava i lahko se prepoznaje. Zar nije zavidnost postavljati
hiljadu i jedno pitanje o porijeklu imovine komšija, koji normalno rade, ako naprave
kuću, kupe stan ili auto? Zar ne odaje zavidnost ako omalovažavamo ili ismijavamo ono
što je naš komšija, brat, poznanik, kupio ili ostvario? Koliko puta čujemo riječi – džaba je
dao pare, ili - trebao je mene pitati, ili - ništa ono ne vrijedi, preskupo je platio… Takve
riječi, uglavnom, imaju za cilj pokvariti užitak koji čovjek osjeti kada sebi nešto priušti.
Ako ne možemo izreći nešto pozitivno, onda nam je bolje da šutimo, makar bi mi sami
drugačije postupili.

1
 Mnogi slično postupaju i kada su u pitanju drugi tuđi uspjesi. Ako komšija na
vrijeme diplomira – neki će dovoditi u pitanje težinu fakluteta. Ako mu dijete diplomira
ili nađe posao – onda su mnogi spremni taj uspjeh povezati sa podmićivanjem. Ili, ako se
već ne dovodi u pitanje uspjeh – onda se šuti. Često ne želimo da se o tuđem uspjehu
naširoko priča i nadaleko čuje.
Međutim, ako se kod komšije, rođaka ili njihove djece desi nekakva sramota,
onda znamo glumiti zabrinutost, nastojimo tu informaciju podijeliti sa što više zluradnika
– kako bi smo, tobože, dogovorili pružanje kakve pomoći ili utjehe pogođenom. Oni koji
otvoreno mrze jedva čekaju da kažu – ma znao sam ja da je on problematičan, ili
oduvijek mi je bio mutan.

Zavidnost se naročito primjećuje kod napredovanja drugih u karijeri, na poslu.

Koliko samo bude ogovaranja, smicalica, isticanja grešaka onda kada neko drugi zauzme
poziciju koju smo mi planirali za sebe. Kao da smo mi jedini sposobni za nešto, a taj
neko, koji je stepenicu iznad nas, nije sposoban nizašto – osim da upropasti firmu,
projekat ili ideju.

Poštovani džema’ate!
Kao muslimani bismo trebali vjerovati da sve što nas i druge zadesi - nije nas
moglo zaobići, a što nas zaobiđe - da nam se nije moglo ni desiti. Ako zavidimo na
onome što Uzvišeni Bog daje drugima onda kao da se ljutimo na Božiju odredbu. A
imamo li pravo na to?
Zavidnost šteti uglavnom zavidniku – i to u dvjema stvarima. Prvo, zavist razdire
zavidnika, osjeća se loše i ne da mu mira. Drugo, što je još tragičnije, jeste da zavidnost
uništava dobra djela zavidnika. Muhammed, a.s., je rekao:

“Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drva”
(Ebu Davud).
Znači, svo dobro koje uradimo dovodimo u pitanje samo zbog toga što ne
možemo gledati tuđi uspjeh. Pa vrijedi li rizikovati svoja dobra djela, zbog tuđeg uspjeha,
koji je opet Allahova volja?!! Čak, ako neko uspjeh, koji se nas nikako ne dotiče,
postigne na sumnjiv način, Bog će mu presuditi i mi ne trebamo time glavu razbijati.

Osim što šteti zavidniku, zavidnost može prouzrokovati i veću štetu, jer otvoreno
pokazivanje ili slučajno odavanje zavidnosti nekim gestom ili izrazom lica biva razlogom
narušavanja međuljudskih odnosa između zavidnika i onoga kome se zavidi. U stvari,
kada bi smo analizirali razloge međuljudskih nesuglasnica, vidjeli bismo da je zavidnost
jedan od osnovnih.

Prestanimo tuđi uspjeh smatrati svojim neuspjehom i želimo svojoj braći samo ono što
želimo i sami sebi. Molim Boga da nam svima podari ono što je najbolje za nas. AMIN.

Maglaj, 19.3.'10., ''Vali Recep Yazicioglu'' džamija Hatib: Nevres ef. Hodžić