EVROPSKI UNIVERZITET "KALLOS" TUZLA

GRAĐEVINSKI FAKULET

SEDIMENTACIONA STRUKTURA TLA

PREDMET: MEHANIKA TLA

Profesor: Student:

Prof.dr.Almir Šabović Amina Šahbazović

Tuzla, maj 2024.godine

SADRŽAJ

1.UVOD............................................................................................................................................3

2.SEDIMENTACIONA STRUKTURA TLA..................................................................................4

2.1.Tekstura tla.............................................................................................................................5

2.2.Metoda taloženja (sedimentacije) čestica............................................................................7

2.2.1.Pjeskovita tla...................................................................................................................8

2.2.2.Ilovasta tla.......................................................................................................................8

2.2.3.Glinasta tla.......................................................................................................................9

3.PROCES SEDIMENTACIJE TLA.............................................................................................10

3.1.Mehanika tla i sedimenata....................................................................................................10

3.2.Tlo kao resurs koji je potrebno zaštititi................................................................................12

3.2.1.Transformacije prostora.................................................................................................12

3.2.2.Uzroci propadanja tla....................................................................................................13

3.ZAKLJUČAK..............................................................................................................................14

LITERATURA...............................................................................................................................15

2
1.UVOD

Sedimentacija bi do sredine stoljeća mogla smanjiti skladišne kapacitete gotovo 50 tisuća velikih
hidroelektrana diljem svijeta za četvrtinu i ugroziti opskrbu vodom i energijom, pokazalo je
istraživanje Ujedinjenih naroda. Stručnjaci UN-a prikupili su podatke o više od 47 tisuća
hidroelektrana u 150 zemalja. Utvrdili su da su njihovi kapaciteti već 16 posto manji nego što su
bili u početnoj fazi rada. Do 2050. smanjit će se za 22,4 posto, na 4655 milijardi kubika vode.
Najveći gubitak kapaciteta prijeti SAD-u, gotovo 34 posto. Slijede Indija s 26 posto, Brazil s 23
posto te Kina, s procijenjenim gubitkom od 20 posto. Pregrađivanje prirodnog toka rijeke izaziva
taloženje mulja u akumulacijama, što može oštetiti turbine i prekinuti proizvodnju struje,
objašnjavaju UN-ovi stručnja i. Istodobno, prepreke slobodnom kretanju sedimenta mogu
povećati rizik od poplava u uzvodnom dijelu riječnog toka i nanijeti štetu nizvodnim staništima.
Poslovni

3
2.SEDIMENTACIONA STRUKTURA TLA

Tlo je nastalo kao rezultat triju procesa. Ti su procesi redom: rastrošba stijena, transport sitnijih
fragmenata i taloženje transportiranih fragmenata i čestica.

Rastrošba započinje tektonskim silama koje deformiraju stjensku masu i na kraju izazivaju
pucanje stijenske mase zbog ne mogućnosti ostvarivanja veće plastične deformacije. Stvaranje
prvih pukotina najčešće se odvija duž rasjeda. Stijena se i dalje lomi i sadržava sve više pukotina
i prslina (mikropukotina) u koje tada ulazi voda. Voda je moćni razarač materijala i vrlo važan
faktor rastrošbe stjenske mase. Voda mijenja svoj volumen do 11% pri promjeni agregatnog
stanja iz tekućeg u kruto i tada kao led otvara i proširuje zatvorene pukotine. Vegetacija pronalazi
primarne pukotine u stijenskoj masi i omogućuje daljnju rastrošbu snagom svog korijenja.

Dalje se abrazijom usitnjavaju fragmenti osnovne stijene. Gravitacijom se transportiraju

fragmenti stijene svih veličina. Gravitacija omogućuje otkidanje velikih blokova koji mogu
izazvati pokretanje velikih masa niz padinu i tako stvoriti klizišta velikih razmjera. Voda i u
transportu postaje najvažniji faktor. Voda omogućuje transportiranje fragmenata svih veličina
(vodotoci, bujice i sl.). zbog stalnog kruženja vode (v. hidrološki ciklus) postoji i stalno kruženje
materije. Zanimljivo je da bujice mogu transportirati blokove veličine i po nekoliko kubnih
metara. Led kod transporta je imao značaj u geološkoj prošlosti zemlje kada su se ledenjaci s više
nadmorske visine premještali na nižu nadmorsku visinu i tako omogućili transport stijenskim
masama. U krajevima bez vegetacije vjetar ima važnu ulogu transporta. vjetar ima snažno
abrazivno djelovanje, a kad djeluje duže vrijeme u istom smjeru tada omogućuje transport, ali
samo sitnijih čestica.1

Na kraju procesa transporta dolazi do sedimentacije pa se kao konačni proizvod pojavljuje tlo.
Taloženje ili sedimentacija je posljednja karika u nastanku tla. Taloženje počinje čim sile
transporta oslabe. Smanjenjem brzine kretanja transportnog sredstva npr. vode smanjuje se vučna
sila. Tako se najprije talože krupnije čestice, a na kraju u mirnoj vodi suspendirane čestice. Ako
brzina vode na jednom profilu vodotoka varira, tada na istom profilu imamo čestice različite
1
Vukadinović, V., Tekstura tla i kako ju približno odrediti, www.tlo-i-biljka.eu/Tekstovi/Tekstura_tla.pdf
(02.05.2024.)

4
krupnoće. Na kraju taloženja se kao konačni proizvod pojavljuje tlo različitog granulometrijskog
sastava.

Ciklus stijene - kruženje stijenske mase i proces nastanka tla

2.1.Tekstura tla

Krutu fazu tla čine međusobno povezane čestice primarnih i sekundarnih minerala različite
veličine, pri čemu su pore i kapilare ispunjene vodom i zrakom. Pod teksturom se podrazumijeva
udjel pojedinih čestica u građi krute faze tla (glina, prah, pijesak, šljunak i skelet), ovisno o
njihovoj veličini, odnosno promjeru. Struktura tla označava međusobni prostorni raspored krutih
čestica. Ta dva svojstva tla su međusobno čvrsto povezana i predstavljaju vrlo značajan
pokazatelj plodnosti tla, odnosno povoljna struktura i tekstura tla znače dobre uvjete za rast
korijena, dobru poroznost, odnosno dobru vododrživost i prozračnost tla. Veličina čestica tla
određuje se kvantitativno laboratorijski tzv. teksturnom ili mehaničkom analizom na
temelju koje se čestice tla svrstavaju u tri klase:

1. pijesak (0,02 ‐ 2,00 mm),

2. prah (0,002 ‐ 0,02 mm) i

5
 3. glina (0,25 mm) i tako tvore strukturu tla. 2

Kad je agregacija mehaničkih elemenata slabo izražena posljedica su nestrukturna ili slabo
strukturna tla, a u tu grupu ulazi većina pjeskovitih, kao i neka teška glinovita tla. Strukturna tla
imaju zrnaste (što je danas vrlo rijetko), mrvičaste ili sitnogrudaste strukturne agregate.
Stabilnost agregata veoma je važno svojstvo tla, a određena je količinom i kvalitetom organske
tvari koja povezuje mehaničke čestice tla. Kod nestrukturnih tala koja su podložna zbijanju,
stvaranju pokorice i slaboj infiltraciji (posljedica je površinsko zadržavanje vode), ili tala
zasićenih vodom, osim što se teško obrađuju, nedostaje kisik potreban za disanje korijena (tzv.
anoksija) i razlaganje organske tvari tla, odnosno mikrobiološku aktivnost. Anoksija se događa
kada je zraka manje od 10 % zapremine tla, a usvajanje vode i hraniva korijenom te rast biljaka
prestaje kada je u tlu manje od 4 % zraka (anaerobioza).

Poroznost tla, koju zajednički određuju tekstura i struktura, neobično je važna za biljke, a
čine ju pore i međuprostori (tzv. intersticij) u kojima se zadržava zrak i voda s otopljenim
hranjivim tvarima. Sadržaj vode i zraka u tlu obrnuto je proporcionalan, odnosno kod
suviška vode premalo je zraka potrebnog za disanje korijenja i obrnuto, te je fizička priroda
tla jednako važna za rast i razvoj bilja kao i njegova kemijska priroda koja obuhvaća količinu i
oblik hranjivih tvari (tzv. raspoloživost hraniva), pH tla, puferni i adsorpcijski kapacitet za
različite ione, hranjive ili pak toksične i dr. Neke vodno‐zračne konstante tla ovisne o teksturi i
strukturi tla prikazane su na slikama koje slijede.3

Veoma je važno poznavati fizikalna i kemijska ograničenja tla za biljnu proizvodnju koja
se najsigurnije determiniraju laboratorijskim fizikalnim i kemijskim analizama kako bi se što
pouzdanije utvrdila potreba za gnojidbom, popravkama tla (kalcizacija, humizacija, fosfatizacija
i dr.) i potrebom navodnjavanja. Međutim, mnogi poljoprivredni proizvođači, često pogrešno,
smatraju kako je fizikalna svojstva tla moguće pouzdano procijeniti temeljem iskustva u obradi,
ukorjenjivanju bilja, brzini sušenja tla ili sposobnosti da zadržavaju vlagu i dr. Takve

2
Kavur, B., Vrkljan, I., Kovačević Zelić, B. (2010.): Procjena hidrauličkih značajki nezasićenog ekspanzivnog tla.
Znanstveni rad. Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilište u Zagrebu, UDK 624.131.54:522.5. Zagreb.str.44
3
Ibidem, str.45

6
„odokativna procjene“ uglavnom rezultiraju grubom i često pogrešnom klasifikacijom u
nekoliko grupa, npr.:

- Laka pjeskovita i svjetla isprana tla,

- Srednje teška,
- Teška glinasta tla,
- Vapnenasta i
- Organska i tresetna tla.

Izrazi laka, srednje teška i teška tla odnosi se samo na njihov mehanički otpor prema obradi, jer
npr., laka pjeskovita tla čine pretežito krupne čestice pijeska koje su puno krupnije i teže od
veoma sitnih, koloidnih čestica gline koje prevladavaju u teškim tlima.

2.2.Metoda taloženja (sedimentacije) čestica

Međutim, tekstura tla se ipak može mnogo pouzdanije procijeniti jednostavnim testovima od koji
navodima taloženje čestica tla i field test. Metoda taloženja (sedimentacije) čestica temelji se
na Stokes‐ovom zakonu, jednako kao i veći broj kvantitativnih laboratorijskih metoda, ali
bez dezagregacije krutih čestica tla. Dakle, stavi se ~20 g tla u teglu u ~2 dcl čiste vode, dobro
protrese (razgradnja strukture tla) i ostavi stajati. Nakon nekoliko minuta pijesak i velike čestice
tla padaju na dno (označi se visinu sloja, najbolje flomasterom). Nakon nekoliko sati stajanja
istaložit će se frakcija praha (označiti sloj), a nakon 24 sata istaložit će se i čestice gline te na
površini ostane bistra voda.4

4
Burland, J. B. (1987). Nash lecture: The teaching of soil mechanics - A personal view. IX European Conference on
Soil Mechanics and Foundation Engineering, ed.: Hanrahan, Orr, Widdis, Dublin. Burland, J. B. (1987). Nash
lecture: The teaching of soil mechanics - A personal view. IX European Conference on Soil Mechanics and
Foundation Engineering, ed.: Hanrahan, Orr, Widdis, Dublin.str.88

7
2.2.1.Pjeskovita tla

Pjeskovita tla obično su smještena uz vodotokove. Najčešće sadrže malo humusa i zbog toga
su svijetle boje. Mehanički sastav im je 80 ‐ 100% pijeska, 0 ‐ 10% praha i 0 ‐ 10% gline
(volumno). Vrlo su propusna te zadržavaju malo vode nakon kiše ili navodnjavanja.
Pjeskovita tla su vrlo porozna i upijaju (infiltracija) više od 50 mm vode po satu, a nakon
upijanja brzo se suše i zadržavaju kratko vrijeme veoma malo vode za potrebe biljaka.

Test sedimentacije za pjeskovita tla

2.2.2.Ilovasta tla

Ilovasta tla su česta, osobito u dolinama i ravničarskim dijelovima. Sadrže 25 ‐ 50% pijeska, 30 ‐
50% praha i 10 ‐ 30% gline (volumno). Ilovasta tla su, u odnosu na pjeskovita, znatno težeg
mehaničkog sastava, ali ipak dovoljno propusna za vodu. Najčešće sadrže malo organske tvari i
kod visokog udjela praha podložna su zbijanju. Ilovasta tla su rahla i dovoljno porozna,
prilično dobro zadržavaju vodu nakon kiše ili navodnjavanja, a upijaju od 5 do 20 mm vode po
satu.5

5
Nonveiller E. 1979. Mehanika tla i temeljenje građevina. Zagreb: Školska knjiga.str.86

8
 Test sedimentacije za ilovasta tla

2.2.3.Glinasta tla

Glinasta tla sadrže 0 ‐ 45% pijeska, 0 ‐ 45% praha i 50 ‐ 100% gline (volumno). To su veoma
slabo propusna tla na kojima dugo leži voda nakon obilne kiše ili navodnjavanja. Teško se
obrađuju u vlažnom kao i u suhom stanju, a upijaju manje od 5 mm vode po satu. Takva tla su
kompaktna s malim porama između čestica, čvrsto vežu vodu te sadrže malo vode dostupne za
biljke.

Test sedimentacije za glinasta tla

9
3.PROCES SEDIMENTACIJE TLA
3.1.Mehanika tla i sedimenata

Taloženjem nastaju naslage tla koje se nazivaju sedimentima. Promjenom uvjeta taloženja nastaju
slojevi tla, međusobno različitih karakteristika, koji su ponekad tako tanki da ih se jedva otkrije
(proslojci tla). Taloženjem iz tekuće vode nastaju aluvijalni (prah i pijesak) i fluvijalni sedimenti
(pijesak i šljunak). Kada voda dođe do jezera, nastaju jezerski sedimenti koji se obično sastoje od
mekanih sitnozrnatih tala. Na uvjete taloženja imala je ulogu i promjena visine mora, koja nastaje
od otapanja leda nakon završetka ledenog doba. Sedimenti nastali u moru nazivaju se
marinskima, a obuhvaćaju obalne pijeske i šljunke nastale djelovanjem valova te marinske
sitnozrnate sedimente nastale taloženjem, koji su često vrlo mekani. Ako su se, zbog rasterećenja
nakon otapanja ledenjaka u interglacijalno doba, sitnozrnati marinski sedimenti izdigli iznad
površine mora i s vremenom je došlo do zamjene slane vode slatkom u tlu, nastaje tlo vrlo
nestabilne strukture. To su poznate skandinavske „brze“ gline. Promjena kemijskog sastava vode
pretvara inače stabilnu strukturu čestica takvog tla u nestabilnu, čija je karakteristika veliki
gubitak čvrstoće i pri malim poremećajima, tako da se relativno kruto tlo pretvara u viskoznu
tekućinu. Dok površinski vodotoci, morske struje i valovi razvrstavaju zrna i čestice tla po
veličini, ledenjak pri svom gibanju odlaže komade vrlo različitih dimenzija, od sitne prašine do
velikih gromada. Sedimenti nastali djelovanjem ledenjaka nazivaju se glacijalnim. Tipični
glacijalni sediment je morena. Sedimenti nastali djelovanjem vjetra nazivaju se eolskim. Tipični
takav sediment je les i najrašireniji je pojedinačni sediment kvartara. Čine ga pretežno prašine s
malo glinenih čestica i zrna pijeska. Među eolske sedimente spadaju i pješčane dine koje se
sastoje iz zrna pijeska sličnih dimenzija. Gravitacijski ili koluvijalni sedimenti nastaju
djelovanjem gravitacije (klizanje kosina, odroni i slično), a uključuju talus, koji se sastoji od
nerazvrstanih nakupina komadića stijena u podnožju kamenih litica, te proizvode ispiranja s
planina, koji se obično sastoje od pjeskovitih glina i uglavnom su nestabilni. Posebni vrstu čine
organska tla. Ova tla sadrže veliku količinu raspadnutih biljnih i životinjskih ostataka. Obično su
nastala kao riječni ili jezerski sedimenti, tamne su boje i neugodna mirisa. Treseti su tamno smeđi

10
spužvasti materijali nastali raspadom vegetacijskog pokrivača, koji najčešće imaju vlaknastu ili
bezličnu strukturu, ovisno o stupnju raspadanja biljaka. U slučaju velikog stupnja raspadanja,
treset prelazi u organsku glinu.6

Osim u slučaju treseta, tlo se sastoji od zrna i čestica, koje tvore povezanu, ali labavu strukturu, te
vode i plina, obično zraka, koji ispunjavaju šupljine ili pore među česticama (slika ispod). Labava
struktura zrna i čestica tla razlikuje tla od stijena. Naime, gruba podjela na tla i stijene može se
učiniti tako da među tla uključimo one materijale koji se mogu drobiti ručnim alatima, dok za
stijene to nije slučaj. Struktura tla sastavljena od zrna i čestica naziva se skeletom tla. Zrna i
čestice tla drže se zajedno zahvaljujući silama koje djeluju među njima, prvenstveno na mjestima
njihovih kontakata. Ove sile skeletu tla daju određenu krutost i čvrstoću, a mogu biti raznorodne,
od reaktivnih sila izazvanih težinom čestica u polju sile teže, preko kapilarnih sila od vode u
porama tla te električnih sila na rubovima čestica i u vodi.

Slika. Zrna tla i šupljine (pore) između njih

6
Mateković, V. (2018.): Modeliranje sezonske dinamike toka vode u nesaturiranoj zoni hidromorfnih tala.
Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakutet, Zagreb.str.12

11
3.2.Tlo kao resurs koji je potrebno zaštititi

Tlo, zbog raznovrsnosti sastava i klimatskih različitosti, omogućava brojnost i šarolikost

jedinstvenih staništa, nezamjenjivih i neponovljivih. Ono je opće dobro, ranjivo nasljeđe strateški
važno za sigurnost hrane koje pruža ključne usluge ekosustava. Često se tlo pogrešno smatra
obnovljivim resursom, ali s obzirom na vrlo dug period procesa formiranja i regeneracije tla, ono
je de facto neobnovljiv i ograničen resurs, te stoga mora biti zaštićeno. Loše upravljanje tlom i
gubitak njegove plodnosti znači ugrožavanje ne samo trenutnih proizvodnih kapaciteta nego i
onih budućih generacija, uzveši u obzir porast svjetske populacije koja će, prema procjenama
Ujedinjenih nacija, 2050. doseći više od 9,7 milijardi ljudi.7

Resurs tla je u velikoj opasnosti: prema procjenama FAO-a (Food and Agriculture Organization
of the United Nations), preko 33% svjetskog tla je umjereno ili ozbiljno degradirano, a u
industrijaliziranim državama površine namijenjene poljoprivredi su sve ograničenije. Globalno,
svake godine se izgubi 50.000 km2 tla - što odgovara površini države poput Kostarike. Na
europskoj razini urbana ekspanzija uzrokuje brtvljenje tla (prekrivanje površine tla asfaltom ili
betonom) brzinom od otprilike 11 hektara tla na sat, što odgovara površini 14 nogometnih
igrališta. (podaci iz 2015.)

Samo se u Italiji zbog izgradnje novih građevina gubi 100 četvornih metara plodnog svake
minute. (podaci iz 2019.)

3.2.1.Transformacije prostora

Tijekom stoljeća krajolici su se neprestano mijenjali pod utjecajem sila prirode i ljudskim
aktivnostima. U sporim prirodnim ciklusima planine se uzdižu i propadaju, stijene erodiraju,
rijeke presušuju ili mijenjaju svoj tok, stvaraju se i nestaju naplavne ravnice. Čovjek je velikom
brzinom sa zemljom sravnio brda, zatrpao obalu, osušio močvare, uklonio planinske vrhove kako
bi vadio minerale, stvarao umjetna jezera i brane, sjekao šume za stvaranje polja i pašnjaka i
kreirao nove krajolike. Krajolici se i dalje mijenjaju, u mnogim slučajevima nepovratno gubeći
svoj identitet.

7
Kvasnička P., Domitrović D., 2007. Mehanika tla. Zagreb: Rudarsko-geološkonaftni fakultet.str.113-115

12
3.2.2.Uzroci propadanja tla

Gradovi i njihova infrastruktura proširuju se na proizvodne i prirodne poljoprivredne površine,

dodatno fragmentirajući krajolik i utječući na divlje životinje i ekosustave. Osim fragmentacije
krajolika, tlo i teritorij izloženi su i raznim drugim prijetnjama:

- Zagađenje,
- smanjenje organske tvari u tlu,
- gubitak bioraznolikosti,
- zaslanjivanje tla,
- erozija,
- zbijanje tla,
- fragmentacija, brtvljenje tla i potrošnja tla i
- dezertifikacija i suša.8

8
Mitchell J.K., Soga K. 2005. Fundamentals od Soil Behavior. Treće izdanje. Kanada: John Wiley & Sons,
INC.str.88

13
3.ZAKLJUČAK

Tlo igra ključnu ulogu za ljudska bića jer, zahvaljujući svojim funkcijama, pruža usluge
ekosustava neophodne za život na zemlji. Tlo predstavlja potporu proizvodnji hrane i sirovina,
pruža nematerijalne koristi povezane s krajolikom i kulturnom baštinom, a prije svega osigurava
regulaciju glavnih ciklusa u prirodi: djeluje kao prirodni filter za zagađivala i kao regulator
dušika i fosfora, štiti podzemne vode od zagađivanja i doprinosi kontroli količine CO2 u
atmosferi; regulira protok površinskih voda s izravnim učincima na pojave poplava i klizišta; igra
ključnu ulogu u održavanju biološke raznolikosti; od zdravlja tla zavisi biljna biomasa koja ima
utjecaj na cijeli prehrambeni lanac.

Proizvodi trošenja stijene podložni su otkidanju od izvornih blokova (eroziji), prijenosu

(transportu) i taloženju (sedimentaciji). Tla koja su nastala i ostala na mjestu svog nastanka
nazivamo rezidualnim. Tako nastaju rezidualni pijesci, rezidualne gline i organska tla nastala
trošenjem ostataka biljaka (na primjer treset). Tla koja nastaju transportom i naknadnim
odlaganjem proizvoda trošenja stijena nazivaju se transportiranim tlima. Na prijenos proizvoda
trošenja stijena najviše utječu površinski vodotoci, zatim ledenjaci, vjetar i gravitacija. Prateći
neku rijeku, može se uočiti da ona u gornjem toku otpušta šljunak, u srednjem toku pijesak, a kad
poplavi u nizini, talože se najsitnije čestice, prašina i glina (zbog promjene brzine vodotoka).

Prema Loveland i Whalley (2001) postoji otprilike 400 metoda za određivanje GST. U osnovi
radi se o prosijavanju (suhom i mokrom), elutraciji (u struji tekuće vode) te o sedimentaciji.
Svaki od ovih postupaka ima prednosti ili nedostatke za određene teksturne klase, tako da se
najčešće primjenjuju metode koje kombiniraju postupke prosijavanja i sedimentacije.

Postupci sedimentacije mogu uključivati dekantaciju, areometriju (hidrometriju) te pipetiranje.

Najčešće se kao standardizirana metoda koristi kombinacija prosijavanja i pipetiranja.
Tehnološkim napretkom razvile su se i druge metode za određivanje GST u tlu, npr. laserska
difrakcijska metoda.

14
LITERATURA

1. Burland, J. B. (1987). Nash lecture: The teaching of soil mechanics - A personal view. IX
European Conference on Soil Mechanics and Foundation Engineering, ed.: Hanrahan,
Orr, Widdis, Dublin.
2. Kavur, B., Vrkljan, I., Kovačević Zelić, B. (2010.): Procjena hidrauličkih značajki
nezasićenog ekspanzivnog tla. Znanstveni rad. Rudarsko-geološko-naftni fakultet
Sveučilište u Zagrebu, UDK 624.131.54:522.5. Zagreb.
3. Kvasnička P., Domitrović D., 2007. Mehanika tla. Zagreb: Rudarsko-geološkonaftni
fakultet.
4. Mateković, V. (2018.): Modeliranje sezonske dinamike toka vode u nesaturiranoj zoni
hidromorfnih tala. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakutet, Zagreb.
5. Mitchell J.K., Soga K. 2005. Fundamentals od Soil Behavior. Treće izdanje. Kanada:
John Wiley & Sons, INC.
6. Nonveiller E. 1979. Mehanika tla i temeljenje građevina. Zagreb: Školska knjiga.
7. Vukadinović, V., Tekstura tla i kako ju približno odrediti,
www.tlo-i-biljka.eu/Tekstovi/Tekstura_tla.pdf (02.05.2024.)

15