Matematika 4 - dio2 - Za tehničke škole

Branimir Dakić
Neven Elezović
MATEMATIKA 4
K
udžbenik i zbirka zadataka
za 4. razred tehničkih škola
2. dio
RA
JE
RIM
IP
DN
LE
OG

K
RA
JE
RIM
IP
-
Intelektualno je vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotudivo, zakonom
DN
zaštićeno i mora se poštivati. Nijedan dio ove knjige ne smije se preslikavati niti
umnažati na bilo koji način, bez pismenog dopuštenja nakladnika.
LE
OG
ISBN 978-953-197-854-5 (cjelina)

ISBN 978-953-197-856-9 (Dio 2)
Branimir Dakić
Neven Elezović
K
RA
MATEMATIKA 4
JE
RIM
udžbenik i zbirka zadataka
za 4. razred tehničkih škola
IP
2. dio
DN
1. izdanje
LE
OG
Zagreb, 2013.

c Branimir Dakić, prof.
prof. dr. sc. Neven Elezović, 2013.
K
Urednik
RA
Sandra Gračan, dipl. ing.
Recenzenti
Željka Frković, prof.
prof. dr. sc. Ljubo Marangunić
JE
Lektorica
Dunja Apostolovski, prof.
RIM
Crteži, slog i prijelom
Element d.o.o., Zagreb
Dizajn
Edo Kadić
IP
DN
Nakladnik
Element d.o.o., Zagreb, Menčetićeva 2
tel. 01/ 6008-700, 01/ 6008-701
faks 01/ 6008-799
www.element.hr
LE
element@element.hr
OG
Tisak
Element d.o.o., Zagreb, Menčetićeva 2
Sadržaj
K
RA
4. Derivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
4.1. Problem tangente i brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
4.2. Derivacija funkcije. Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
JE
4.3. Derivacija složene funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
4.4. Derivacija inverzne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
4.5. Tangenta i normala na graf funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
4.6. Pad i rast funkcije. Ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
RIM
4.7. Tijek funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
4.8. Primjene diferencijalnog računa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
5. Integral i primitivna funkcija . . . -. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

5.1. Problem površine. Odredeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
5.2. Primitivna funkcija. Newton-Leibnizova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
5.3. - integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Neodredeni 97
IP
5.4. Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
5.5. Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
5.6. Primjena integrala u računanju površina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
5.7. Primjena integrala u računanju obujma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
DN
6. Kombinatorika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
6.1. Princip uzastopnog prebrojavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
6.2. Permutacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
6.3. Kombinacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
7. Vjerojatnost . -. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
LE
157
7.1. Dogadaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
7.2. Vjerojatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
7.3. Geometrijska vjerojatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
7.4. Uvjetna vjerojatnost. Nezavisnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
OG
7.5. Formula potpune vjerojatnosti. Bayesova formula . . . . . . . . . . . . . . . . 199

Rješenja i upute . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
4. Derivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208
5. Integral i primitivna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220
6. Kombinatorika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
7. Vjerojatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
Kazalo pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
OG
LE
DN
IP
RIM
JE
RA
K
OG
LE
DN
IP
RIM
JE
RA
K
4 DERIVACIJA
U ovom ćemo poglavlju naučiti osnove diferencijalnog računa, najjačeg ‘oružja’

kojim su matematičari obogatili čovječanstvo. Riječ je o području matematike u
kojem se na djelotvoran način iskorištava ideja o beskonačno malim veličinama,
koja je dvije tisuće godina zaokupljala velikane ljudske misli. Ogromna je važnost
diferencijalnog računa u tome što s pomoću njega opisujemo fizikalne zakone na
kojima se temelji naš svijet.
K
4.1. Problem tangente i brzine
RA
Prirast varijable i prirast funkcije
JE
Ponovimo najvažnije o prirastu funkcije.
RIM
Primjer 1. Neka je f (x) = x2 + 2x . Koliki je prirast funkcije u točki x0 = 1 ako je
prirast argumenta x = 1 ?
Prirast funkcije definira se kao promjena

vrijednosti funkcije:
IP
y = f (x0 + x) − f (x0 ) (1)
U ovom primjeru je
y = f (2) − f (1) = 8 − 3 = 5.
DN
Prirast funkcije ovisi o prirastu argumenta i o točki u kojoj se taj prirast promatra.
LE
Primjer 2. Neka je f (x) = x2 + 2 . Odredimo prirast y funkcije
1) u točki x0 = 1 , 2) u točki x0 = 3 ,
OG
y
3) u po volji odabranoj točki x0 ∈ R .
1) Računamo po (1): Dy
y = f (1 + x) − f (1)
= (1 + x)2 + 2 − (1 + 2) Dx
2
= x + 2x.
1 1+Dx x
2
PROBLEM TANGENTE I BRZINE 4.1
2) Sada je:
y = f (3 + x) − f (3)
= (3 + x)2 + 2 − (32 + 2) = x2 + 6x.
3) Općenito je:
K
y = f (x0 + x) − f (x0 ) = (x0 + x)2 + 2 − (x20 + 2)
= x2 + 2x0 x.
RA
Vidimo da ovaj prirast ovisi i o točki x0 i o iznosu prirasta x .
Afina funkcija, čiji je graf pravac, ima jednak prirast u svakoj točki. Ta funkcija
JE
svuda raste (ili pada) jednako brzo.
Primjer 3. Nagib pravca. Odredimo prirast afine funkcije f (x) = kx + l u istim

točkama kao u prethodnom primjeru.
RIM y
Dx
y=kx+l
Dy
IP
Dy
Dx
1 1+Dx 3 3+Dx x
Nagib pravca jednak je koeficijentu smjera pravca i dobiva se

DN
kao omjer y/x . On je stalan u svakoj točki x0 .
1) U točki x0 = 1 je:
y = f (1 + x) − f (1) = k(1 + x) + l − (k · 1 + l) = kx.
2) U točki x0 = 3 je:
LE
y = f (3 + x) − f (3) = k(3 + x) + l − (k · 3 + l) = kx.

3) Općenito je:
y y = f (x0 + x) − f (x0 ) = k(x0 + x) + l − (kx0 + l) = kx.
OG
k>0
k =0
U svakoj točki x0 je za isti x jednak prirast funkcije. Zato je omjer prirasta
x
stalan i jednak koeficijentu smjera k pravca:
k<0 y
= k.
x
koeficijent smjera i nagib - nagib pravca. Dakle, graf afine funkcije ima u svakoj
Koeficijent smjera odreduje
pravca točki jednak nagib.
3
4 DERIVACIJA
Nagib govori o brzini rasta funkcije. Kod pravca nam je poznata

ovisnost rasta (pada) o predznaku koeficijenta k :
za k < 0 funkcija pada,
za k = 0 funkcija je konstanta,
K
za k > 0 funkcija raste.
Pad i rast su to brži što je veća apsolutna vrijednost koeficijenta k .
RA
Nagib se može definirati i općenitije, za po volji odabranu funkciju
f .
-
iz pariškog predgrada
JE
Nagib funkcije. Tangenta na graf funkcije
Nagib grafa funkcije
RIM
Neka se na graf funkcije f može povući tangenta u točki (x0 , y0 ) .
Nagib grafa funkcije f u točki (x0 , y0 ) definiramo kao nagib tangente
položene na graf u toj točki.
On je jednak koeficijentu smjera k tangente, a može se izraziti kao

k = tg  ,
IP
pri čemu je  kut što ga pravac zatvara s pozitivnim dijelom x -osi.
Funkcije različite od linearne nemaju jednak nagib u svakoj točki. To znači da

DN
njihov rast (pad) nije u svakoj točki jednak. Ilustrirajmo to sljedećom slikom.
y k =0
k<0
k<0
LE
k>0
k>0
k =0
x
OG
Rast i pad funkcije možemo ilustrirati nagibom pravaca koji diraju graf funkcije.
Primjećujemo da funkcija pada tamo gdje je nagib pravca negativan, a raste tamo gdje je
on pozitivan. Na prijelazu izmedu- rasta i pada nagib tangente jednak je nuli.
Da bismo odredili koliki je točno nagib grafa funkcije u nekoj točki, moramo
odrediti koeficijent smjera tangente položene na graf u toj točki. To nije jednos-
tavan posao. Čak niti za tako jednostavne funkcije poput polinoma ne znamo
jednostavno odrediti tangentu u po volji uzetoj točki na grafu.
4
Pokušajmo doći do tangente na sljedeći način: tangentu ćemo zamijeniti sekan-
tom, pravcem koji siječe graf funkcije u (barem) dvjema točkama.
Sekanta je pravac koji prolazi točkama (x, y)

i (x + x, y + y) na grafu funkcije. Što y
je vrijednost prirasta x manja, to će se- S
kanta biti bolja aproksimacija za tangentu
u točki (x, y) . Puštajući da x teži nuli,
K
iz jednadžbe sekante dobivamo jednadžbu
Dy
tangente. S
RA
Dy
Neka je T(x0 , y0 ) točka na grafu u kojoj že- y T
limo izračunati nagib, a S(x0 + x, y0 + y) Dx Dx
točka na grafu kroz koju vučemo sekantu
y x x
TS . Nagib sekante je . Kada se S pri-
x
JE
bližava točki T po grafu funkcije f , onda
sekanta prelazi u tangentu u točki T .
-
Odaberimo neku funkciju i pokažimo kako odredujemo nagib tangente u nekoj
RIM
točki grafa te funkcije.
Primjer 4. -
Neka je y = f (x) = x2 . Nadimo nagib tangente na graf te funkcije u točki
(1, 1) .
IP
Postavit ćemo sekantu kroz točku s koordinatama (1, 1) , i kroz njoj “sus-
jednu” točku (1 + x, f (1 + x)) . Vrijedi
f (1 + x) = (1 + x)2 = 1 + 2x + (x)2 .
Zato je prirast funkcije u točki x0 = 1 jednak
DN
y = f (1 + x) − f (1) = [1 + 2x + (x)2 ] − 1 = 2x + (x)2 .

Zanima nas koeficijent smjera sekante. On iznosi
y 2x + (x)2
k= = = 2 + x.
LE
x x
Vidimo da njegova vrijednost teži k 2 kad x teži k nuli. Zato je nagib
tangente u točki (1, 1) jednak 2.
OG
Izračunajmo nagib tangente u po volji uzetoj točki (x0 , y0 ) na grafu funkci-

y
je f (x) = x2 . Koeficijent smjera sekante dobivamo računajući kvocijent
x
prirasta funkcije i prirasta argumenta:
f (x0 + x) = (x0 + x)2 = x20 + 2x0 x + (x)2 ,
y = f (x0 + x) − f (x0 ) = 2x0 x + (x)2 ,
y
= 2x0 + x.
x
5
4 DERIVACIJA
Pustivši da x teži nuli dobivamo nagib 2x0 .
Tako, primjerice, nagib u točki grafa s apscisom −1 iznosi −2 , nagib u točki

grafa s apscisom 3 je 6 itd. Izračunavši nagib možemo napisati jednadžbu tan-
gente koristeći formulu za jednadžbu pravca koji prolazi zadanom točkom i ima
poznati koeficijent smjera
y − y0 = k(x − x0 ) = 2x0 (x − x0 ).
K
Tako imamo, primjerice:
apscisa ordinata nagib tangenta
RA
x = −1 y=1 k = −2 y − 1 = −2(x + 1)
x=1 y=1 k=2 y − 1 = 2(x − 1)
x=3 y=9 k=6 y − 9 = 6(x − 3)
JE
Zadatak 1. Zadana je funkcija f (x) = 12 x2 − x + 3 . Odredi nagib tangente
1) u točki (2, 3) , 2) u bilo kojoj točki (x0 , y0 ) na grafu te funkcije.
RIM
Zadatak 2. U kojoj točki na grafu funkcije f (x) = −x2 + x nagib iznosi 3 ?
Problem brzine
IP
Odgovor na pitanje što je brzina nije jednostavan. O tome izvrsno govori prepirka
izmedu- policajca i vozačice koja se može pročitati u znamenitim The Feynman
Lectures in Physics američkog nobelovca R. P. Feynmana:
– Gospodo, - vi ste prekršili pravila vožnje kroz grad. Vozili ste brzinom od 90
km/h.
DN
– Oprostite, to nije moguće. Kako sam mogla voziti 90 kilometara na sat, kad
vozim tek sedam minuta?
– Radi se o tome, gospodo,- da biste za jedan sat prešli 90 km kad biste nastavili
voziti na isti način.
– Kad bih ja nastavila voziti kako sam vozila još cijeli sat, naletjela bih na zid na
LE
kraju ulice!
– Vaš je brzinomjer pokazivao 90 km/h!
– Moj je brzinomjer pokvaren i odavno ne radi.
OG
Ako automobil prijede - put od 120 km za 2 sata, njegova je prosječna brzina

60 km/h. To dakako ne znači da je ta brzina bila konstantna duž cijelog puta.
Ona se tijekom putovanja mijenjala (brzina je funkcija vremena!), a prosječnu
-
vrijednost dobili smo dijeljenjem prijedenog puta vremenom provedenim na putu.
Na sličan način možemo dobiti i prosječnu brzinu na nekom manjem dijelu puta.
Smanjujemo li dio puta, odnosno promatrajući sve kraće vremenske intervale,
očekujemo da će prosječna brzina biti sve bliža trenutačnoj brzini.
6
-
Nacrtajmo s - t dijagram prijedenog -
puta koji opisuje ovisnost prijedenog puta s
o vremenu t . Graf funkcije t → s(t) nalik je na ovakav:
K
s+ s -
Na slici je graf prijedenog puta
s u ovisnosti o vremenu. Što je na-
RA
gib krivulje veći, to je automobil
u jednakim vremenskim intervali-
ma prevaljivao veći dio puta. Tu
je i njegova brzina bila veća. Dak-
0 t t+ t le, iznos brzine ovisan je o nagibu
grafa ove funkcije.
JE
U vremenskom intervalu [t0 , t0 + t] automobil je prevalio put od s0 = s(t0 ) do
s0 + s = s(t0 + t) . Prosječna brzina u tom vremenskom intervalu je
s s(t + t) − s(t0 )
v̄ = = 0 .
t t
RIM
Smanjivanjem duljine t vremenskog intervala, ova prosječna brzina postaje sve
bliža trenutačnoj brzini u trenutku t0 .
Ilustrirajmo taj prijelaz na poznatim formulama koje opisuju slobodni pad tijela.
-
Ovisnost prijedenog puta o vremenu lako je mjeriti: dovoljno je tijelo puštati
da pada s različitih visina i mjeriti ukupno vrijeme pada. Teže je odgovoriti na
pitanje: kolika je brzina tijela pri padu?
IP
Primjer 5. -
Mjerenjem je utvrdeno da je prevaljeni put tijela koje slobodno pada u
vakuumu dan formulom
DN
1
s = gt2
2
gdje je t vrijeme slobodnog pada. Kolika je brzina tijela u tom trenutku?
Računajmo prosječnu brzinu u vremenskom intervalu od t do t + t :
LE
1
s g(t + t)2 − 12 gt2 1
v̄ = = 2 = gt + g · t.
t t 2
Promatramo li sve kraće vremenske intervale, tada je t → 0 i prosječna
brzina postaje trenutačna brzina u trenutku t :
OG
v(t) = gt.
Primjeri s tangentom i brzinom vode nas do istih izraza, promatranja limesa

y
kvocijenta kad x teži nuli.
x
7
4 DERIVACIJA
Derivacija funkcije
Derivacija funkcije f u točki x0 je broj:

y f (x0 + x) − f (x0 )
f (x0 ) = lim = lim ,
x→0 x x→0 x
ukoliko ovaj limes postoji. Taj je broj jednak nagibu k tangente na graf
y = f (x) u točki (x0 , y0 ) :
K
f (x0 ) = k = tg  ,
 je kut što ga tangenta zatvara s pozitivnim dijelom x -osi.
RA
Za funkciju f kažemo da je derivabilna u točki x0 , ako postoji f (x0 ) .
Funkcija je derivabilna (diferencijabilna) na intervalu a, b ako u
svakoj točki tog intervala postoji derivacija f (x0 ) . Tada je na intervalu
a, b definirana funkcija f koju nazivamo derivacija funkcije f .
JE
Derivaciju još označavamo simbolima
df (x) dy
f (x) = = .
dx dx
RIM
Postoji li derivacija po volji odabrane funkcije u bilo kojoj njezinoj točki? Odgo-
IP
vor na ovo pitanje je: ne! Da bi funkcija imala derivaciju, ona mora zadovoljavati
neke uvjete. Ne ulazeći u detalje, istaknimo jedan nužan uvjet.
Nužan uvjet za postojanje derivacije

DN
Da bi funkcija imala derivaciju u nekoj točki, ona mora u toj točki biti
neprekinuta.
Dokaz. Ako funkcija ima derivaciju u točki x , onda postoji limes:

LE
f (x + x) − f (x)
lim .
x→0 x
Nazivnik ovog izraza teži nuli. Da bi limes postojao, i brojnik mora težiti nuli.
Zato je
OG
lim f (x + x) = f (x),

x→0
što znači da je f neprekinuta u točki x .
Ovaj je uvjet nužan, ali ne i dovoljan. To znači da obratna tvrdnja nije istinita;
funkcija koja je neprekinuta ne mora imati derivaciju u toj točki.
Pokazat ćemo u nastavku da su sve elementarne funkcije (poput polinoma, eks-

ponencijalne i logaritamske funkcije, trigonometrijskih funkcija i sl.) derivabilne
u svim točkama u kojima su definirane.
8
Primjer 6. Navedimo primjer funkcije koja je neprekinuta, a nema derivaciju u ne-
koj točki. 1 Neka je f (x) = |x − 2| . Ona je neprekinuta u svakoj točki.
Tvrdimo da nema derivaciju u točki x0 = 2 . Računamo:
y f (2 + x) − f (2) |2 + x − 2| − 0 |x|
= = = .
x x x x
Zato je
K
y −x y x
lim = lim = −1, lim = lim =1
x→0 x
− − x x→0 x
+ x→0 x
+
RA
x→0
y
i ne postoji lim , tj. funkcija nema derivaciju u točki 2 .
x→0 x
U ovoj točki ne postoji Sa slike grafa ove funkcije vidi se zbog čega derivacija u toj točki ne
postoji.
JE
derivacija.
Izdvojimo sljedeće tri situacije u kojima funkcija nema derivaciju u točki x0 :

1) Funkcija je prekinuta u x0 .
RIM
2) Funkcija ima šiljak u x0 .
3) Funkcija ima vertikalnu tangentu u točki x0 .
Sljedeća slika ilustrira te situacije:

y y y
IP
x
0 x0 x 0 x0 x 0 x0
DN
Funkcija nema derivaciju u točki x0 .
Ponašanje funkcije u točki u kojoj ona ima derivaciju i u šiljku bitno se razlikuje.
Ako je funkcija diferencijabilna, onda se zornijim promatranje njezinog grafa u
LE
okolini te točke uočava da graf funkcije sve više nalikuje na pravac (tangentu u
toj točki). Ako je šiljak u pitanju, on će se jasno vidjeti pri svakom povećanju.
OG
Prikazane su uvećane slike funkcije diferencijabilne u točki x0 i one koja u toj točki ima
šiljak.
1
U visokoškolskoj matematici daju se primjeri funkcija koje su neprekinute, a nemaju derivaciju
niti u jednoj točki! Konstrukcija takvih funkcija je složena.
9
4 DERIVACIJA
Povijesni kutak
Dio matematike koji se temelji na pojmu derivacije naziva se diferencijalni račun. Osnivačima diferencijalnog računa
drže se veliki matematičari I. Newton i G. W. Leibniz. Newton je do pojma derivacije došao preko fizikalnog modela
brzine. On je rabio oznaku ṡ koja se i danas koristi za označavanje derivacija po varijabli koja predstavlja vrijeme.
K
Leibniz je do pojma derivacija došao preko problema tangente.
SIR ISAAC NEWTON
RA
Sir Isaac Newton, (Woolsthorpe, 25. prosinca 1642. – Kensington, 20. ožujka 1727.)
engleski je fizičar, matematičar i astronom. Po završetku studija u razdoblju od tri go-
dine (1665. – 1667.) napravio je nekoliko otkrića fundamentalne važnosti iz različitih
područja znanosti. U matematici je postavio osnove diferencijalnog i integralnog računa.
Newton je nazivao derivaciju fluksacijom, od latinskog fluere – teći. Osnivač je suvreme-
ne mehanike (Newtonovi zakoni), otkriva principe gravitacijske sile, kao i neke temeljne
JE
zakone optike. 1668. izradio je prvi teleskop na principu refleksije. 1672. objavljuje
djelo New Theory about Light and Colour. Medutim, - temeljne radove iz matematike
i astronomije — model gibanja nebeskih tijela — objavio je tek na nagovor prijatelja
punih dvadeset godina nakon njihova nastanka u djelu Philosophiae Naturalis Principia
Mathematica, za koje se drži da je najveći pojedinačni doprinos znanosti.
RIM
GOTTFRIED WILHELM VON LEIBNIZ
Gottfried Wilhelm von Leibniz (Leipzig 1. srpnja 1646. – Hanover 14. studenoga 1716.)
njemački filozof i matematičar, osnivač Berlinske akademije znanosti. 1661. upisao je
pravni fakultet, a uz pravo studirao je filozofiju i matematiku. Doktorirao je 1666., a
nakon toga radio u diplomatskoj službi. Na brojnim putovanjima upoznao se s mnogim
matematičarima svoga doba i njihovim radovima. U isto vrijeme kad i Newton utvrdio
IP
je osnove diferencijalnog i integralnog računa. Autor je većine matematičkih simbola
i oznaka diferencijalnog i integralnog računa kakve danas koristimo. Za derivaciju
je rabio oznaku dy . Uveo je pojam diferencijala po kojem se i čitav račun naziva
diferencijalni račun. On ga je tretirao kao ‘beskonačno mali prirast’. U njegovim se
radovima po prvi put pojavljuje i teorija algoritama. Otkrio je pojam binarnog sustava
i izumio stroj za računanje složeniji od Pascalovog.
DN
LE
OG
10
Zadatci 4.1.
1. Neka je f (x) = ln x . 1
3) f (x) = , x0 = 1 , x0 = 2 , u bilo kojoj
1) Nacrtaj precizno graf te funkcije i njezinu tan- x
gentu u točki A(2, ln 2) . točki x0 ∈ Df ;
√
4) f (x) = x , x0 = 1 , x0 = 2 , u bilo kojoj
K
2) Procijeni sa slike nagib te tangente.
3) Pomoću kalkulatora odredi nagib sekante AB , točki x0 ∈ Df ;
ako je B točka na grafu te funkcije s apscisom x−1
RA
5) f (x) = , x = 1 , x0 = 2 , u bilo kojoj
1.5; 1.9; 1.99; 1.999 a zatim 2.5; 2.1; 2.01; x+1 0
2.001; točki x0 ∈ Df .
4) Na temelju tih rezultata procijeni nagib tan-
gente u točki A . y
5. Izračunaj lim za funkciju f u zadanoj točki
x→0 x
2. Derivacija funkcije u nekoj točki jednaka je na- x0 .
JE
gibu tangente na graf funkcije u toj točki. Sa 1
grafa funkcije f na slici očitaj približne vrijed- 1) f (x) = , x0 = 1 , x0 = 2 , u bilo kojoj
x
nosti derivacije: f (−2) , f (−1) , f (0) , f (1) , točki x0 ∈ Df ;
f (2) . √
2) f (x) = x , x0 = 1 , x0 = 2 , u bilo kojoj
RIM
točki x0 ∈ Df ;
3) f (x) = x3 , x0 = 1 , x0 = 2 , u bilo kojoj
točki x0 ∈ Df .
6. Pokaži da je nagib tangente u točki (x0 , y0 ) na

grafu funkcije f (x) = ax2 + bx + c jednak
IP
2ax0 + b .
-2 -1 0 1 2
3. Sa grafa funkcije f na slici očitaj približne vrijed-

DN
nosti derivacije: f (−2) , f (−1) , f (0) , f (1) , 7. Na slici je nacrtan graf funkcije f :
f (2) .
y
3
f (x)
2
LE
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x
-1
-2 -1 0 1 2
-2
OG
Na kojoj je od sljedećih slika nacrtan graf njezine

derivacije f (x) ?
y
4. Izračunaj kvocijent za funkciju f u zadanoj A. B.
x y y
točki x0 : 3 3
f (x)
1) f (x) = x2 − 3x + 1 , x0 = 1 , x0 = 2 ,
2 2
f (x)
1 1
u bilo kojoj točki x0 ∈ Df ;
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x
2) f (x) = ax2 + bx + c , x0 = 1 , x0 = 2 , -1 -1
u bilo kojoj točki x0 ∈ Df ; -2 -2
11
4 DERIVACIJA
C. D.
y y 9. Precrtaj grafove ovih funkcija i skiciraj grafove
3 3 njihovih derivacija.
f (x) 2 2 y y
1 1
1 2 3 4
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x -4 -3 -2 -1 0 x
-1 -1 f (x)
-2 -2
K
x x
8. Na slici su nacrtane derivacije nekih funkcija:
A. B.
RA
y y
4 4
3 3
2 2 10. Neko se tijelo giba po zakonu s(t) = 4t−t2 . Ko-
1 1 - u vremenu od t = 1 s
liki put ovo tijelo prijede
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x do t = 1.5 s? Odredi srednju brzinu gibanja u
JE
-1 -1 tom intervalu.
-2 -2
-3 -3 11. Tijelo se giba jednoliko po pravcu prema zakonu

C.
-4
D.
-4 a) s = 20 + 3t ; b) s = 10 + 2t + 0.2t2 ,
y y
gdje je t vrijeme izraženo u sekundama, a s put
RIM
4 4
u metrima. Kolika je:
3 3
2 2 1) srednja brzina u vremenskom intervalu [2,5];

1 1
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 2) srednja brzina u vremenskom intervalu [2,3];
x x
-1 -1
3) trenutna brzina u trenutku t = 2 ?
-2 -2
12. Tijelo bačeno uvis brzinom v0 = 5 m/s kreće se
-3 -3
1
IP
-4 -4 po zakonu s(t) = v0 t − gt2 . U kojem je tre-
2
a na slici dolje su grafovi odgovarajućih funkci- nutku njegova brzina jednaka 2 m/s? U kojem je
ja, u nekom drugom poretku. Poveži funkcije i trenutku ona jednaka nuli? Kolikom će brzinom
njihove derivacije! tijelo pasti na tlo?
DN
1. y 2. y
4 4 13. Dizalo se nakon pokretanja giba po zakonu
3 3
- trenutačnu brzi-
s(t) = 1.5t2 + 2t + 12 . Nadi
2 2 nu dizala.
1 1
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x
LE
-1 -1
-2 -2
-3 -3
-4 -4
3. y 4. y
OG
4 4
3 3
2 2
1 1
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x
-1 -1
-2 -2
-3 -3
-4 -4
12
DERIVACIJA FUNKCIJE. PRAVILA DERIVIRANJA 4.2
4.2. Derivacija funkcije. Pravila deriviranja
-
Postupak odredivanja derivacije neke funkcije nazivamo deriviranjem. Izračunat
ćemo derivacije elementarnih funkcija i naučiti neka osnovna pravila deriviranja.
K
Postupak računanja derivacije
RA
Računanje derivacije funkcije odvija se u trima bitnim koracima.
Računanje derivacije
JE
1. Izračuna se vrijednost f (x + x) .
y f (x + x) − f (x)
2. Izračuna se kvocijent = .
RIM
x x
y
3. Izračuna se limes f (x) = lim .
x→0 x
Odredimo derivacije nekih funkcija. Za početak izvedimo dva jednostavna pravila

IP
za deriviranje konstante i deriviranje umnoška konstante i funkcije.
Derivacija konstante
DN
Ako je c konstanta, a f derivabilna funkcija, onda vrijedi

(c) = 0,
(cf ) = c · f .
LE
y
Dokaz. Izračunajmo limese kvocijenta .
x
OG
Za konstantnu funkciju f (x) = c vrijedi f (x + x) = c , te je

f (x + x) − f (x) c−c
y = = =0
x x
i zato je f (x) = 0 u svakoj točki x .
Za funkciju x → cf (x) imamo

y cf (x + x) − cf (x) f (x + x) − f (x)
lim = lim = c lim = c · f (x).
x→0 x x→0 x x→0 x
13
4 DERIVACIJA
Primjer 1. Derivacija funkcije f (x) = kx + l . Imamo

y f (x + x) − f (x) k(x + x) + l − kx − l
= = = k,
x x x
te je
K
y
f (x) = lim =k
x→0 x
RA
u svakoj točki x .
Derivacija afine funkcije je konstanta i jednaka koeficijentu smjera pri-

padnog pravca. Posebice, derivacija identiteta f (x) = x je x = 1 .
JE
Primjer 2. Derivacija funkcije f (x) = x2 . Računajmo u trima koracima:
RIM
1) f (x + x) = (x + x)2 = x2 + 2xx + (x)2 .
y f (x + x) − f (x) x2 + 2xx + (x)2 − x2

2) = = = 2x + x.
x x x
y
3) f (x) = lim = lim (2x + x) = 2x.
x x→0
IP
x→0
Dakle, (x2 ) = 2x .
DN
Zadatak 1. Odredi derivaciju funkcije f (x) = 2x2 − 3x + 1 .
Primjer 3. Derivacija funkcije f (x) = x3 . Računajući na isti način imamo:

LE
1) f (x + x) = (x + x)3 = x3 + 3x2 x + 3x(x)2 + (x)3 ,
2) y f (x + x) − f (x)
=
x x
OG
x3 + 3x2 x + 3x(x)2 + (x)3 − x3

=
x
= 3x2 + 3xx + (x)2 ,
y
3) f (x) = lim = lim 3x2 + 3xx + (x)2 = 3x2 .
x→0 x x→0
Dakle, (x3 ) = 3x2 .
14
Pokazat ćemo kasnije da za svaki realni broj n vrijedi:
Derivacija potencije
Funkcija f (x) = xn , n ∈ R , n = 0 ima derivaciju

(xn ) = nxn−1 . (1)
K
Derivacija funkcije f (x) = 1/x

RA
1 1
= − 2. (2)
x x
Primjenjujući formulu (1) za derivaciju potencije računali bismo ovako:
JE
1 1
= x−1 = (−1)x−1−1 = −x−2 = − 2 .
x x
Uvjerimo se u to računajući derivaciju ove funkcije po definiciji. Za x = 0
vrijedi:
RIM
1 1
y −
= x + x x = x − (x + x) = −1
→− 2
1
x x (x + x) · x · x (x + x)x x
kad x → 0 .
√
Derivacija funkcije f (x) = x
IP
√ 1
x = √ . (3)
2 x
DN
Primjenjujući formulu (1) za derivaciju potencije računali bismo ovako:

√ 1 1 1 −1 1 − 1 1
x = x 2 = x 2 = x 2 = √ , x > 0.
2 2 2 x
Opravdajmo tu formulu računavši po definiciji. Vrijedi
LE
√ √ √ √ √ √
y x + x − x x + x − x x + x + x
= = ·√ √
x x x x + x + x
(x + x) − x 1 1
= √ √ =√ √ → √
OG
x( x + x + x) x + x + x 2 x
kada x → 0 . Derivacija f definirana je na intervalu
√ 0, ∞ , a funkcija f
na intervalu [0, ∞ . Nacrtajte sliku funkcije f (x) = x i uočite zbog čega ne
postoji derivacija u nuli.
1 √
Izraze za derivacije funkcija x → i x → x treba zapamtiti zbog njihovih
x
-
važnosti bez izvodenja iz općenite formule (1).
15
4 DERIVACIJA
Pravila deriviranja
Da bismo pojednostavnili računanje derivacija, služit ćemo se sljedećim poučci-

ma, koje popularno nazivamo ‘pravila deriviranja’.
Pravila deriviranja
K
Neka su f i g derivabilne funkcije na istom intervalu I . Tada vrijede
sljedeća pravila.
RA
1. Derivacija zbroja. Funkcija f + g je derivabilna i vrijedi
(f + g) = f + g . (4)
2. Derivacija umnoška. Funkcija f g je derivabilna i vrijedi
JE
(f g) = f g + f g . (5)
3. Derivacija kvocijenta. Funkcija 1/g je derivabilna u svakoj točki

u kojoj je definirana i vrijedi
RIM

1 g
= − 2, (6)
g g
Za kvocijent dviju funkcije vrijedi:

f f g − f g
= . (7)
IP
g g2
DN
Dokaz. 1. Označimo zbroj funkcija s h(x) = f (x) + g(x) .

h(x + x) − h(x)
h (x) = lim
x→0 x
[f (x + x) + g(x + x)] − [f (x) + g(x)]
= lim
x
LE
x→0
f (x + x) − f (x) g(x + x) − g(x)
= lim + lim = f (x) + g (x).
x→0 x x→0 x
2. Dokažimo (5). Stavimo y = h(x) = f (x)g(x) . Vrijedi

OG
y h(x + x) − h(x) f (x + x)g(x + x) − f (x)g(x)

= =
x x x
f (x + x)g(x + x) − f (x)g(x + x) + f (x)g(x + x) − f (x)g(x)
=
x
f (x + x) − f (x) g(x + x) − g(x)
= g(x + x) + f (x)
x x
→ f (x)g(x) + f (x)g (x)
kada x → 0 .
16
3. Pokažimo sad (6). (Ova je formula posebni slučaj (7), ali ju je zbog njezine
važnosti korisno upamtiti.)
1 1
−
y g(x + x) g(x) g(x) − g(x + x)
= =
x x xg(x)g(x + x)
g(x + x) − g(x) 1 g (x)
K
=− · →− .
x g(x)g(x + x) g(x)2
RA
Koristeći ovu formulu i formulu za derivaciju produkta, derivaciju kvocijenta
računamo ovako:
f (x)
1 1 1
= f (x) · = f (x) · + f (x) ·
g(x) g(x) g(x) g(x)
1 −g (x) f (x)g(x) − f (x)g (x)
JE
= f (x) · + f (x) · = .
g(x) g(x)2 g(x)2
Primjer 4. Izračunajmo derivaciju polinoma P(x) = 12 x3 + 34 x2 − 2x − 5 .
RIM P (x) =
=
2
1 3
x3 + x2 − 2x − 5
4
1 3
2
x3
+
4

x2 + (−2x) + (−5)
IP
1 3
= · 3x2 + · 2x − 2 − 0
2 4
3 2 3
= x + x−2
2 2
DN
Derivaciju polinoma treba dobro izvježbati. U praktičnom računu pišu se samo

sljedeći koraci:

LE
2 2
x5 − x3 + 2x2 − 3 = 5x4 − · 3x2 + 2 · 2x,
3 3
a s malo vježbe moguće je i koeficijente pomnožiti prije ispisivanja.
OG
Primjer 5. Izračunajmo derivacije nekih funkcija.

√ √ √ √ 1 3√
1) (x x) = x · x + x · ( x) = x + x · √ = x
2 x 2
2) [x2 (x3 + x + 1)] = (x2 ) (x3 + x + 1) + x2 · (x3 + x + 1)

= 2x(x3 + x + 1) + x2 (3x2 + 1)
= 5x4 + 3x2 + 2x
17
4 DERIVACIJA

3) 1 [(x + 1)x3 ]
=−
(x + 1)x3 (x + 1)2 (x3 )2
x3 + (x + 1) · 3x2 4x + 3
=− 2 6
=−
(x + 1) x (x + 1)2 x4

2x + 1 (2x + 1) · (x − 3) − (2x + 1) · (x − 3)
K
4)
=
x−3 (x − 3)2
2(x − 3) − (2x + 1) 7
RA
= =−
(x − 3)2 (x − 3)2
Ove formule treba naučiti koristiti tako da se pojedini dijelovi odmah deriviraju:
JE
Primjer 6. Izračunajmo derivacije nekih funkcija.
1) [(x3 − x)(x2 + 1)] = (3x2 − 1)(x2 + 1) + (x3 − x)(2x)
RIM
√ √
2) [ x(x2 + 1)] = 2√ 1
x
(x2 + 1) + x · (2x)
1 √ √ 1
√ √ ( x + 1) − ( x − 1) √
x−1 2 x 2 x 1
3) √ = √ 2
=√ √
x+1 ( x + 1) x( x + 1)2
IP
x2 − 1 √ √
Zadatak 2. Izračunaj derivaciju funkcije f (x) = + x( x + 1).
x2 + 1
DN
1
Derivaciju funkcije f (x) = 3 možemo dobiti iz pravila za derivaciju kvocijenta:
x

1 (1) · x3 − 1 · (x3 ) 3x2 3
= = − =− 4
x3 (x3 )2 x6 x
LE
ali se to tako ne radi! Ovu funkciju deriviramo s pomoću pravila za derivaciju

potencije
(xn ) = nxn−1 .
OG
Dakle
1 3
= (x−3 ) = (−3)x−4 = − .
x3 x4
Tako, primjerice, računamo:
(x−4 ) = −4 · x−4−1 = −4x−5 .
Isto tako vrijedi:

1 5
= (x−5 ) = −5 · x−5−1 = −5x−6 = − .
x5 x6
18
S obzirom na učestalost ovih derivacija, bolje je zapamtiti sljedeću formulu:
Derivacija potencije s negativnim eksponentom
Ako je n prirodan broj, onda vrijedi

1 n
= − n+1 . (8)
xn x
K
RA
x2 + x − 1
Primjer 7. Ako izraz oblika deriviramo poput kvocijenta, dobit ćemo
4
točan rezultat:
JE
2
x +x−1 (x2 + x − 1) · 4 − (x2 + x − 1) · 4
=
4 42
4(2x + 1) − (x2 + x − 1) · 0 2x + 1
= = ,
RIM
16 4
ali se to tako ne radi. Riječ je o umnošku konstante i funkcije:
2
x +x−1 1 2 1
= (x + x − 1) = (2x + 1).
4 4 4
Dakle, pri deriviranju ovakvog razlomka deriviramo brojnik, a nazivnik
prepisujemo.
IP
Primjer 8. Poljoprivredno dobro prodaje lubenice po cijeni od t kuna po kilogramu.
DN
Prodaja lubenica ovisi o cijeni i opisana je funkcijom q = f (t) . Ukupna

zarada je onda z = t · f (t) .
1) Koje je značenje podatka f (4) = 700 ?
2) Koje je značenje podatka f (4) = −200 ?

LE
3) Koliko iznosi z (4) i koje je značenje tog podatka?
1) Po cijeni od 4 kn po kilogramu, može se postići prodaja od 700 kg.

OG
2) Porastom cijene količina će se smanjiti, jer je derivacija negativna. To

će smanjenje biti približno 2 kg za svaku lipu povećanja cijene.
3) Vrijedi, prema pravilu za derivaciju umnoška:

z (4) = f (t) + tf (t) = 700 + 4 · (−200) = −100.
Ovaj podatak govori da će povećanje cijene smanjiti ukupnu zaradu,
ali isto tako da će smanjenje cijene povećati tu zaradu, jer funkcija
ukupne zarade ima negativni nagib u točki 4.
19
4 DERIVACIJA
Derivacije trigonometrijskih funkcija
Odredimo derivacije trigonometrijskih funkcija.
K
Derivacija funkcije sinus. Neka je y = sin x . Izraz y transformiramo koristeći
sin  − sin  = trigonometrijski identitet razlike sinusa:
 +  −
x + x + x x + x − x
RA
2 cos sin
2 2 y = sin(x + x) − sin x = 2 cos sin
2 2
x x
sin u
lim =1 = 2 cos x + sin .
u→0 u 2 2
Sad imamo
JE
x x x
y 2 cos x + sin x sin 2
= 2 2 = cos x + → cos x · 1 = cos x,
x x 2 x
2
RIM
kada x → 0 .
Derivacija funkcije kosinus. Izvest ćemo izraz za ovu derivaciju na sličan način:
x x
y = cos(x + x) − cos x = −2 sin x + sin .
2 2
IP
Sad imamo:
x x x
y 2 sin x + sin x sin 2
=− 2 2 = − sin x + → − sin x,
DN
x x 2 x
2
kada x → 0 .
LE
Derivacija funkcije tangens i kotangens. Funkciju tangens deriviramo kao

kvocijent funkcija:

sin x (sin x) cos x − sin x(cos x)
(tg x) = =
cos x cos2 x
OG
cos x cos x − sin x(− sin x) cos2 x + sin2 x 1

= 2
= = .
cos x cos2 x cos2 x
Slično dobivamo derivaciju kotangensa:

cos x (cos x) sin x − cos x(sin x)
(ctg x) = =
sin x sin2 x
− sin x sin x − cos x cos x − sin2 x − cos2 x 1
= = =− 2 .
sin2 x sin2 x sin x
20
Derivacije trigonometrijskih funkcija
(sin x) = cos x, (cos x) = − sin x,

1 1
(tg x) = , (ctg x) = − 2 .
cos2 x sin x
K
RA
Derivacije višeg reda
Ako funkcija f ima derivaciju u svakoj točki intervala a, b , onda je i f funk-

cija definirana na tom intervalu. Njezinu derivaciju označavamo s f i nazivamo
je drugom derivacijom funkcije f .
JE
Analogno se definiraju derivacije višeg reda.
Derivacije višeg reda
RIM
Druga derivacija funkcije f derivacija je prve derivacije f . Ozna-
čavamo je s f . Derivaciju trećeg reda označavamo s f . Za veće
brojeve n derivaciju n -tog reda označavamo s f (n) .

f (n) (x) = f (n−1) (x)
IP
1 1 2
Primjerice, ako je f (x) = + x2 , onda je f (x) = − 2 + 2x , f (x) = 3 + 2
x x x
za x = 0 . Za f (x) = sin x vrijedi f (x) = cos x , f (x) = − sin x , za svaki
DN
x ∈ R.
Primjer 9. Za f (x) = x4 + 2x3 − x + 1 vrijedi:

f (x) = 4x3 + 6x2 − 1,
LE
f (x) = 12x2 + 12x,

f (x) = 24x + 12,
f (4)(x) = 24,
OG
f (5) (x) = 0.
Zadatak 3. Izračunaj vrijednost prvih triju derivacija funkcije f (x) = (x + 1) sin x u točki
x = 0.
Zadatak 4. Izračunaj nekoliko prvih derivacija i na temelju toga odredi sin(n) (x) i cos(n) (x) .
21
4 DERIVACIJA
1
Primjer 10. Za funkciju f (x) = vrijedi
x
1
f (x) = − ,
x2
2
f (x) = ,
x3
K
6
f (x) = − 4 .
x
RA
Pokažimo da je za tu funkciju:
n!
f (n) (x) = (−1)n n+1 .
x
Dokazujemo indukcijom. Za n = 1 tvrdnja vrijedi. Pretpostavimo da
JE
je tvrdnja istinita za derivaciju n -tog reda. Onda za sljedeću derivaciju
vrijedi

(n+1) df (n) (x) d n n! n d 1
f (x) = = (−1) · n+1 = (−1) n!
dx dx x dx xn+1
RIM
n+1 (n + 1)!
= (−1)n n! · (−1) n+2 = (−1)n+1 n+2 .
x x
Zadatak 5. Derivacija funkcije ex je (ex ) = ex . Odredite derivaciju n -tog reda funkcije

IP
f (x) = xex .
Uputa. Izračunajte nekoliko prvih derivacija i indukcijom provjerite da vrijedi

f (n) (x) = (x + n)ex .
DN
Primjer 11. Jednoliko i jednoliko ubrzano gibanje. Derivacija brzine naziva se ak-
celeracija. To je, dakle, druga derivacija puta po vremenu.
LE
Pri jednolikom gibanju prevaljeni je put linearna funkcija vremena:

s(t) = b1 t + b0 .
Njegova je derivacija v(t) = s (t) = b1 konstanta (odatle i ime gibanju).
Akceleracija ovoga gibanja je nula: a(t) = b1 = 0 .
OG
Pri jednoliko ubrzanom gibanju put je kvadratna funkcija vremena:

s(t) = b2 t2 + b1 t + b0 .
Deriviravši ovu funkciju imamo:
v(t) = s (t) = 2b2 t + b1 ,
a(t) = v (t) = 2b2 .
Dakle, akceleracija je konstantna, odakle i ime gibanju.
22
Zadatci 4.2.
1. -
Na slici je nacrtan graf funkcije f . Ne odredujući 6. Odredi derivacije sljedećih funkcija:
njezinu formulu, nacrtaj graf funkcije f . 1
y 1) f (x) = 3x3 ; 2) f (x) = 4 ;
3 x
K
2 1
3) f (x) = −2x−2 ; 4) f (x) = √ ;
f (x) 1 x
1 √ 1
RA
3
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 x 5) f (x) = · x2 ; 6) f (x) = √4 3
.
2 x
-1
x √
-2 7. 1) f (x) = √ ; 2) f (x) = − x x ;
x
√
√ √
JE
2. Nacrtaj graf funkcije f za koju je x
3) f (x) = √
3x
; 4) f (x) = x · 3 x;
1) f (0) = 1 , f (0) = 2 , f (1) = 1 , f (2) = −1 ; √
5) f (x) = 3 x · x .
2) f (0) = 0 , f (0) = 0 , f (1) = 1 , f (1) = −1 .
8. Deriviraj sljedeće funkcije:
RIM
3. Na slici je nacrtan graf funkcije f . Poznato je
da vrijedi f (0) = 1 i da je f neprekinuta. 1) f (x) = 3x + 2 ;
1) Nacrtaj njezin graf. 2) f (x) = 2x2 + 3x − 4 ;
2) Koliko je f (3) ? 3) f (x) = 3x3 − 2x2 + 3x − 1 ;
y
4) f (x) = x4 − 2x2 + 3x − 1 ;
2 1 1 2
IP
5) f (x) = x4 − x3 + x − 1 ;
3 2 5
1
1
6) f (x) = x3 − x2 + x .
-1 0 1 2 3 4 x 3
DN
1 1+x
-1 9. 1) f (x) = ; 2) f (x) = ;
x x
-2 1 1 1
3) f (x) = + 2 + 3 ;
x x x
4. U tablici su unesene dnevne temperature T = 1 + x + x2 + x3
LE
f (t) mjerene za ljetnog dana u Splitu: 4) f (x) = ;

x
t 6 8 10 12 14 16 18 20 1 + x + x2 + x3
5) f (x) = .
T 20 21 24 28 30 30 29 27 x3
Koje je značenje podatka f (12) ? Odredi pribli- 10. Deriviraj sljedeće funkcije:
OG
žnu vrijednost te derivacije. 2 3

1) f (x) = + ;
5. Svaki od sljedećih limesa predstavlja derivaciju x x2
neke funkcije f u nekoj točki x0 . Odredi f i 2 5
2) f (x) = 3x 3 − 4x 2 + x−2 ;
x0 .
√ a b
(1+x)2 −1 4+h2 −2 3) f (x) = √ + √ ;
1) lim x ; 2) lim h ; x x x
x→0 h→0 
3 4) f (x) = + e3 ;
3) lim x −x−6 ; 4) lim cos x . x
x→2 x−2 x→ /2 x− /2 √
5) f (x) = 4x4 − 2 x ;
23
4 DERIVACIJA
√ √ √
6) f (x) = x + 3 x + 4 x. 8x3 − 10x2 + 15x − 27
√ √ 11) f (x) = ;
7) f (x) = 2x + 2 3 x ; 16x4 − x2 − 18x − 81
3 √ x7 − 1
8) f (x) = √ + 3 x . 12) f (x) = 7 .
x x +1
11. Izračunaj derivacije sljedećih funkcija u točki 14. Deriviraj sljedeće funkcije:
x0 :
K
x−1 x+1
1) f (x) = √ ; 2) f (x) = √ 3x+1
;
1) f (x) = 1 − x2 , x0 = 1 ; 1+ x
√ √
1− 3x x3 − 1
RA
2) f (x) = x3
− x + 101 , x0 = 2 ; 3) f (x) = ; 4) f (x) = √ ;
√
3x
√ 1 x−1
3) f (x) = x + √ , x0 = 4 ; √ √
x ( x + 1)(x2 − x)
1 n+1 1 5) f (x) = √ √ ;
4) f (x) = x − , x0 = −1 ; x x+x+ x
n+1 n √
JE
x x−x
1 3 1 2 6) f (x) = √ ;
5) f (x) = − x − x + x , x0 = −2 . x− x
2 4 √
(1 + x)3
12. Izračunaj derivacije funkcija: 7) f (x) = √ √ ;
x x + 2x + x
√ √ √
RIM
1) f (x) = (3 − 4x)(x2 − 3x + 1) ; ( x − x)(x x + x + x)
8) f (x) = √ .
2) f (x) = (x2 − 1)(3x + 4) ; x x−1
3) f (x) = 2x(3x + 1)(5 − 2x) ;
1 1 1
4) f (x) = x(x − 1)(x + 1) . 15. 1) f (x) = ; 2) f (x) = + ;
sin x sin x cos x
5) f (x) = (x−1)(x+1)(x2 +1) ; 1 tg x
3) f (x) = ; 4) f (x) = ;
IP
6) f (x) = (x2 − x + 1)(x2 + x − 1) ; tg x ctg x
7) f (x) = (x2 − 1)(x2 − x + 1) + (x3 − 1)(x + 1) ; 5) f (x) = tg x · ctg x ;
√ √
8) f (x) = (1 − x + x)(1 − x − x) ; 6) f (x) = tg x + ctg x .
√ 3 √
DN
9) f (x) = (x x − 1)(x + x x + 1) ; 16. Deriviraj sljedeće funkcije:

√ √
10) f (x) = (x2 − x a + a)(x + a) .
1) f (x) = x sin x ;
13. Deriviraj sljedeće funkcije: 2) f (x) = x − sin x cos x ;
5 2x 3) f (x) = x sin x cos x;
1) f (x) = ; 2) f (x) = ;
LE
x−2 3−x 4) f (x) = tg x − ctg x ;

x+2 3x + 4 1 − tg x
3) f (x) = ; 4) f (x) = ; 5) f (x) = ;
x−2 2x − 1 1 + tg x
2
5x − 1 3x − 1
5) f (x) = ; 6) f (x) = 2 ; 1
x+2 x −3 6) f (x) = tg x + ;
OG
cos x
2
x − 6x + 5 x + sin x
7) f (x) = ; 7) f (x) = ;
x−3 x − sin x
x2 − 6x + 8 x + tg x
8) f (x) = 2 ; 8) f (x) = ;
x − tg x
x − 6x + 9
sin x − cos x
2x2 + 3x + 1 9) f (x) = ;
9) f (x) = ; sin x + cos x
x+1 tg x − ctg x
x6 + 8 10) f (x) = .
10) f (x) = 4 ; tg x + ctg x
x − 2x2 + 4
24
17. Grafovi funkcija f i g nacrtani su na slici. Ne- 23. Nacrtaj graf funkcije koja zadovoljava uvjete
f (x) 1) f (x) > 0 za x < 1 ; f (1) = 0 ; f (x) > 0
ka je p(x) = f (x)g(x) , q(x) = . Odredi
g(x) za x > 1 ;
-
p (0) , p (2) , q (0) , q (2) , ne odredujući jed- 2) f (x) > 0 i f (x) > 0 za x < 2 ; f (x) < 0
nadžbe funkcija. i f (x) > 0 za x > 2 ; f (2) ne postoji.
y
3 24. Na slici su nacrtani grafovi funkcija f , f i f .
K
f (x) Odredi koji graf pripada kojoj funkciji i objasni
2 svoj izbor.
RA
1 2
g(x) (a)
1
-1 0 1 2 3 4 x
-1 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4
JE
-1 (c)
18. Riješi jednadžbu f (x) = 0 , ako je: (b)
1) f (x) = x3 − 6x2 + 12x − 1 ;
√ ds
2) f (x) = 2x3 − 3x2 − 12x + 5 ; 25. Na slici su nacrtane pozicija s , brzina i ak-
RIM
dt
3) f (x) = x4 − 4x3 − 8x2 + 11 ; d2 s
celeracija gibanja tijela po koordinatnom
4) f (x) = x5 − x3 − 2x + 25 . dt2
pravcu, kao funkcija vremena. Odredi koji graf
19. Riješi jednadžbu f (x) = 0 , ako je: odgovara kojoj veličini.
y y
x
1) f (x)=2 cos x+x ; 2) f (x) = sin x +
; (1) (1)
IP
2
3) f (x)= sin x+ cos x ; 4) f (x) = tg x + ctg x .
0 x
(2)
20. Riješi u skupu realnih brojeva jednadžbu (2)
f (x) = g (x) ako je:
DN
0 x
1 1 (3)
1) f (x) = − x4 + 2x , g(x) = x3 ;
4 3
1 4 1 2 (3)
2) f (x) = x , g(x) = − x + 3 ;
2 2
1 4 1 3 1 26. Odredi sve derivacije funkcija:
3) f (x) = x + x , g(x) = x2 + 10x . x6
LE
4 3 2 1) f (x) = 2x5 − 3x ; 2) f (x) =

;
90
21. Riješi nejednadžbu f (x) > g (x) ako je: 3) f (x) = ax4 + bx3 + cx2 + dx + e .
√
1) f (x) = 2x3 − x2 + 3 ,
1 √ 27. Odredi prve dvije derivacije funkcija:
OG
g(x) = x3 − x2 − 3 ; 1) f (x)= tg x+ ctg x ; 2) f (x) = sin x − tg x ;

2
2 3) f (x) = tg x · ctg x .
2) f (x) = , g(x) = x − x3 .
x
28. Odredi prve četiri derivacije funkcija:
x−1 1
1) f (x) = ; 2) f (x) = ;
x+1 1+x
22. Nacrtaj graf funkcije definirane na [0, ∞ kojoj 3) f (x) = x sin x .
su prva i druga derivacija negativne na čitavom 29. Odredi polinom trećeg stupnja oblika
području definicije.
f (x) = ax3 + bx za koji je f (1) = 1 , f (1)=4 .
25
4 DERIVACIJA
4.3. Derivacija složene funkcije

√
Pokazali smo kako se računaju derivacija funkcija poput f (x) = x i g(x) =
x2 + x − 2 . Možemo li s pomoću njih odrediti derivaciju složene funkcije
K
h(x) = f (g(x)) = x2 + x − 2 ?
Pokazat ćemo kako se derivira kompozicija ako znamo derivacije pojedinačnih
RA
funkcija. Račun se osniva na ideji da se uvede zamjena u = g(x) . Onda je
u = g(x + x) − g(x)
i zbog neprekinutosti od g vrijedi u → 0 kad x → 0 . Složenu funkciju
y = h(x) = f (g(x)) možemo napisati ovako:
JE
y = f (u), u = g(x)
pa vrijedi
y f (u + u) − f (u)
h (x) = lim = lim
x→0 x x→0 x
RIM
f (u + u) − f (u) u
= lim ·
x→0 u x
f (u + u) − f (u) g(x + x) − g(x)
= lim · lim
u→0 u x→0 x

= f (u) · g (x).
IP
Time smo dobili formulu za računanje derivacije složene funkcije.
Derivacija složene funkcije

DN
Derivaciju složene funkcije računamo formulom

f (g(x)) = f (g(x)) · g (x), (1)
što zapisujemo još i na ovaj način:
f (g(x)) = f (u) · u (x), u = g(x). (2)
LE
Ova se formula naziva i pravilo o ulančanom deriviranju.
Pravilo možemo iskazati riječima: složena se funkcija derivira tako da se deriva-

cija ‘vanjske’ funkcije pomnoži s derivacijom ‘unutarnje’. Pritom se mora paziti
OG
na argument vanjske funkcije.
√
Primjer 1. Odredimo derivaciju funkcije x2 + x − 2 .
√
Ovdje je y = f (x) = x , u = g(x) = x2 + x − 2 . Po formuli (2) imamo
1 2x + 1
x2 + x − 2 = f (u) · u (x) = √ · (2x + 1) = √ .
2 u 2 x2 + x − 2
26
DERIVACIJA SLOŽENE FUNKCIJE 4.3
Pravilo deriviranja složene funkcije treba temeljito izvježbati. Pritom valja izbje-
gavati pisanje zamjenske varijable u , kao u prethodnom primjeru. Umjesto toga
treba u argument derivirane funkcije f uvrstiti cjelokupnu vrijednost g(x) i za-
tim nastaviti derivirati funkciju g . To je tim važnije jer se na isti način deriviraju
i kompozicije sastavljene od triju i više funkcija:
f (g(h(x))) = f (g(h(x))) · g (h(x)) · h (x).
K
Izračunajmo derivacije sljedećih kompozicija. U zapamćenu derivaciju vanjske
funkcije uvrstimo njezin argument.
RA
Primjer 2. d
(sin(x2 )) = (derivacija funkcije sinus)
dx
= cos(x2 ) · (x2 ) = cos(x2 ) · 2x.
JE
Primjer 3. d √
( x + 1)3 = (derivacija potencije u3 )
RIM
dx
√ √
= 3( x + 1)2 · ( x + 1)
√ 1
= 3( x + 1)2 · √
2 x
IP
Nakon vježbe naučit ćemo ulančano derivirati ne ispisujući funkcije koje treba
derivirati:
DN
Primjer 4. d √
2x + x = (deriviramo korijen i množimo
dx
s derivacijom argumenta)
1 1
= √ · 2+ √ .
LE
2 2x + x 2 x

d √
x+ x2 + x
dx
OG
1 1 1
= √ · 1+ 2 √ · 2x + √ .
2
x + x 2 x
2 x+ x2 + x
√ √
Zadatak 1. Izračunaj prve dvije derivacije funkcije f (x) = x · sin( x + 1) + ( x + 1)2 .
Korisno je tablicu deriviranja elementarnih funkcija pamtiti i u obliku koji je

- derivaciji složene funkcije. Zapamtite sljedeću tablicu derivacija.
prilagoden
27
4 DERIVACIJA
Tablica deriviranja složenih funkcija
Za derivacije složenih funkcija vrijedi:

f n = nf n−1 · f , (sin f ) = cos f · f ,
1
f = √ · f , (cos f ) = − sin f · f ,
K
2 f

1 1 1
= − 2 · f , (tg f ) = ·f
RA
f f cos2 f

1 n 1
n
= − n+1 · f , (ctg f ) = − · f .
f f sin2 f
JE
Primjena ulančanog deriviranja
RIM
Primjer 5. Cisterna oblika lijevka (obrnutog stošca) visoka je 3 m, a polumjer njezi-
ne baze iznosi 2 m. U nju se ulijeva tekućina brzinom od 15 l u sekundi.
Kojom se brzinom podiže razina tekućine u trenutku kad je ona dosegla
1 m?
Neka je h razina tekućine 2
u trenutku t nakon početka
IP
punjenja cisterne, a r od-
govarajući polumjer (slika). r
3
Tada je
h
DN
r 2 2
= =⇒ r = h .
h 3 3
Veličina koju tražimo je de-
dh
rivacija , izračunana u
dt
LE
točki za koju je h = 1 m.
Zato ćemo obujam tekućine izraziti kao funkciju varijable h :

1 4 3
V(h) =  r2 h = h .
OG
3 27
dV dV dh 4 2 dh dV
Sada je = · = h · . Izraz je brzina kojom se
dt dh dt 9 dt dt
dV
cisterna puni: = 15 l/s = 0.015 m3 /s. Zato u trenutku kad je razina
dt
4 2 2 dh
tekućine h = 1 m, vrijedi: 0.015 m3 /s = · 1 m · , odakle je
9 dt
dh 9 · 0.015
= m/s = 1.07 cm/s.
dt 4
28
Primjer 6. Balon se napuhava brzinom od 1 l/s. Kojom se brzinom povećava njegov
polumjer u trenutku kad iznosi 30 cm ?
Primjer je sličan prethodnom. Obujam balona u ovisnosti o polumjeru dan
4
je formulom V = r3  . Veličine V i r funkcije su vremena t . Vrijedi
3
dV dV dr
K
= · ,
dt dr dt
te je
RA
dV dr
= 4r2  · .
dt dt
dV
U ovoj je jednakosti zadano = 1 dm3 / s , r = 30 cm = 3 dm , te je:
dt
JE
dm3 dr
1 = 4 · 32 dm2 ·  · ,
s dt
odakle je:
dr 1 dm mm
= · = 0.88 .
RIM
dt 36 s s
Zadatak 2. Balon se napuhava tako da mu se polumjer povećava brzinom od 5 cm/s. Kojom

brzinom se mijenja njegov obujam, u trenutku kad je promjer balona 4 m?
IP
Primjer 7. Osoba visoka 180 cm udaljava se brzinom od 1 m/s od svjetiljke koja se
nalazi na stupu visokom 4 m. Kojom se brzinom povećava njezina sjena
kada je ona 10 m udaljena od svjetiljke?
DN
LE
4m
1.8 m
OG
x y
Večernja šetnja idealno je vrijeme za razmišljanje o složenoj funkciji
i ulančanom deriviranju.
29
4 DERIVACIJA
Označimo s x udaljenost osobe od svjetiljke, a s y duljinu sjene. Tada je

x+y y
= ,
4 1.8
9 dx m
odakle slijedi y = x . Brzina kojom osoba hoda je =1 .
11 dt s
K
dy
Brzina kojom se mijenja sjena iznosi :
dt
dy 9 dx 9 m
RA
= · = .
dt 11 dt 11 s
Vidimo da je ova brzina u svakom trenutku jednaka, ne ovisi o trenutačnom
položaju osobe.
JE
Primjer 8. Pijesak curi na hrpu oblika stošca u količini 1 dm3 / min . Ako je pritom
visina hrpe uvijek jednaka njezinom polumjeru, kojom se brzinom ona
RIM
povećava nakon 60 minuta?
Nakon 60 minuta u hrpi će biti 60 dm3 pijeska.

1 1
V = r2  h = h3  .
3 3
U tom je trenutku visina hrpe
IP
1
60 dm3 = h3  =⇒ h = 3.855 dm.
3 r =h
Brzina njezine promjene dobiva se iz h
DN
dV dV dh dh
= · = h2  · , r
dt dh dt dt
gdje trebamo uvrstiti izračunanu vrijednost za h kao i brzinu promjene
dV
obujma = 1 dm3 / min . Zato je:
dt
LE
dh 1 dV 1 dm3 mm
= 2 · = · 1 = 2.14 .
dt h  dt 3.8552  dm2 min min
OG
Zadatak 3. Ovisnost gravitacijske sile F kojom Zemlja djeluje na satelit s obzirom na uda-
k
ljenost satelita od središta Zemlje dana je s F(r) = 2 . Ako je promjena sile u
r
odnosu na promjenu udaljenosti jednaka −1 N/km kad je r = 7000 km, koliko
se brzo sila mijenja u odnosu na promjenu udaljenosti, kad je r = 8000 km?
30
Primjer 9. Svjetionik je udaljen od ravnog dijela obale 1 km. Njegova se zraka okreće
triput u minuti. Kojom se brzinom po obali pomiče zraka njegovog svjetla
u mjestu T koje je 2 km udaljeno od točke A , najbliže svjetioniku?
K
a
RA
1 km
x
A 2 km T
JE
Brzina pomicanja zrake svjetla mijenja se položajem točke T .
U vrlo dalekoj točki, kada je kut  blizak 90◦ , ta će brzina biti
skoro beskonačno velika! (Ali se svjetlo praktički neće vidjeti.)
Neka je x udaljenost osvijetljene točke na obali od točke A . Tada je
RIM
x = tg  km. Brzina okretanja zrake opisuje se promjenom kuta  . Ona
je konstantna:
d okr. rad
=3 = 6 .
dt min min
Jedinice mjere korisno je pisati tijekom računa 2 :
dx km d rad
IP
dx km 1 km
= · = · 6
dt min d rad dt min cos2  min
km km
= 6 (1 + tg2  ) = 6 (1 + x2 )
min min
DN
Tražimo ovu brzinu u trenutku kada je x = 2 km:

dx km km km
= 6 (1 + 22 ) = 30 = 5655 km/h.
dt min min min
LE
Zadatak 4. Naftna mrlja kružnog oblika širi se morskom površinom tako da se njezina ukup-
na površina povećava svaki sat za 0.1 km2 . Kolika je brzina širenja polumjera
mrlje u trenutku kada on iznosi 500 m?
OG
2
To se pisanje može izostaviti ako su prije početka računa sve jedinice pretvorene u MKS sustav.
31
4 DERIVACIJA
Zadatci 4.3.
6. Deriviraj funkcije:
1. U sljedećim primjerima funkciju y = f (x) napiši √
u obliku y = f (u) , u = g(x) . Izračunaj nakon x−2 x+1
1) f (x) = ; 2) f (x) = √ ;
toga derivaciju dy/dx . x2 − 1 x−1
K

1) y = (x − 1)2 ; 2) y = (x + 1)3 ; x2 − 1 3
√ √ 3) f (x) = ; 4) f (x) = ;
3) y = 1 + 2x ; 4) y = x2 + 1 ; 2
x +1 2
2x − 1
RA
5) y = cos 3x ; 6) y = sin(x2 ) ; √
5) f (x) = (x − 1) x2 + 1 ;
7) y = (1 + 2x)4 ; 8) y = (1 + x + x2 )2 . √
6) f (x) = (x + 1)2 x − 1 .
2. Ako je f (x) = g(x)2 , f (1) = 8 i g (1) = 2 , 7. Deriviraj funkcije:
JE
koliko iznosi f (1) ?
1) f (x) = sin 2x ; 2) f (x) = cos(2x + 3) ;
√
3. Izračunaj derivacije sljedećih funkcija: 3) f (x) = sin x ; 4) f (x) = cos x2 ;
1) f (x) = (x2 + 1)2 ; 2) f (x) = (2x − 1)3 ; 1 √
RIM
5) f (x) = cos ; 6) f (x) = tg( x) ;
3) f (x) = (1 − x2 )3 ; 4) f (x) = (1 − x)3 ; x
7) f (x) = ctg(x2 ) ; 8) f (x) = sin(cos x) .
5) f (x) = (1 − 2x2 )2 ;
6) f (x) = (5x2 − 3x + 1)2 ; 8. Deriviraj funkcije:
7) f (x) = (x3 − 4x)3 ; 1) f (x) = cos3 x ; 2) f (x) = 2 ctg x ;
3
8) f (x) = (4x + 1)3 − (x2 − 1)2 . 4) f (x) = 3 sin2 x ;
IP
3) f (x) = 12 tg2 x ;
2

4. Izračunaj derivacije sljedećih funkcija: 5) f (x) = − cos2 2 x
−2 ;
√ ;
1) f (x) = (x + x)2 ; 6) f (x) = 2 ctg x − 2
DN
√
2) f (x) = (x x − 1)3 ; 7) f (x) = cos2 x − sin2 x ;
√
3) f (x) = (1 + x + x)2 ; 8) f (x) = (sin x + cos x)2 .
4) f (x) = (2x + 3)2 (3 − 2x)3 ; 9. Deriviraj funkcije:
5) f (x) = (x − 1)2 (x + 1)2 ;
LE
1) f (x) = sin3 2x · cos2 3x ;

6) f (x) = (1 + 2x)(x − 3)2 (2 − 5x)3 ;
2) f (x) = 4 sin2 x − 8 sin x + 3 ;
7) f (x) = (x − 1)2 (x + 1) − (x + 1)2 (x − 1) ;
8) f (x) = (x2 − 1)(x4 + x2 + 1) + (1 − x2 )3 . 3) f (x) = sin(x2 + 1) ;
OG
4) f (x) = 2 sin x + 3 sin3 x ;

5) f (x) = sin2 (x3 ) ;
√ √
1) f (x) = x2 + 1 ; 2) f (x) = 1 − 2x ; 6) f (x) = 2x tg 2x ;
√ √
3) f (x) = 1 + 3x2 ; 4) f (x) = 4 − 3x2 ; 7) f (x) = sin 1 + x2 ;
√ √
5) f (x) = x + x ; 6) f (x) = 1 − x; 8) f (x) = tg x2 · ctg x2 .
√
7) f (x) = 3 1 − 2x ; 8) f (x) = 4 (x2 + 1)3 . 10. Deriviraj funkcije:
1) f (x) = 1 − 2 sin(2x −  ) ;
32
2) f (x) = cos2 (4x −  ) − 2 ;
3) f (x) = 1 + 12 tg2 2x ; 14. Polumjer kruga povećava se brzinom 2 cm/s. Ko-
likom se brzinom povećava njegova površina u
4) f (x) = cos2 (x2 −  ) − cos2 4 ; trenutku kad je polumjer jednak 12 cm?
√
5) f (x) = sin2 ( x) + sin2 .
15. Mrav se brzinom v0 približava podnožju tornja
11. Deriviraj funkcije: visine h . Kolika je brzina njegovog približavanja
K
vrhu tornja u trenutku kada se nalazi na udalje-
sin4 x − cos4 x nosti d od podnožja?
1) f (x) = ;
sin2 x
RA
x x 16. Ljestve duljine 5 m postavljene na glatku podlo-
ctg − tg gu prislonjene su uza zid tako da im je kraj na
2) f (x) = 2 2 ; visini 4 m iznad tla. U nekom trenutku ljestve
x x 2 počnu padati te se njihov gornji kraj približava
ctg − tg +4
2 2 tlu ubrzanjem 2 m/s 2 . Kojom brzinom se od zi-
4 cos x da udaljava donji kraj ljestvi kada je gornji kraj
JE
3) f (x) = ctg x − ;
3 3 sin3 x na visini 2 m?
1 − sin x
4) f (x) = ; 17. Kolut polumjera R = 10 cm kotrlja se po prav-
cos 2x cu. U vremenu t kut rotacije odreden- je zakonom
sin 2x t 2
5) f (x) = ;
RIM
1 + cos x  (t) = t + . Kolika je brzina i koliko je ubr-
2
6) f (x) = 3 cos(x2 −  ) . zanje gibanja središta koluta 10 s nakon početka
gibanja?
12. Grafovi funkcija f i g nacrtani su na slici. Defi-
nirajmo kompozicije h1 (x) = f (f (x)) , h2 (x) = 18. Kamenčić bačen u mirnu vodu jezera pokrene
f (g(x)) , h3 (x) = g(f (x)) , h4 (x) = g(g(x)) . kružni val. Kada je duljina polumjera tog vala
-
Ne odredujući jednadžbe funkcija f i g izraču- jednaka 1.5 m, brzina povećanja polumjera izno-
IP
naj h1 (2) , h2 (1) , h3 (0) , h4 (2) .
si 30 cm/s. Kojom se brzinom u tom trenutku
-
povećava površina omedena granicom vala?
y
3
19. Rezervoar za vodu oblika polukugle prazni se br-
2
f (x) zinom 4 m3 /min . Polumjer kugle je R = 12 m .
DN
(Na slici je nacrtan presjek rezervoara.)

1 R
g(x) r
-1 0 1 2 3 4 x v
LE
-1
13. Graf funkcije f nacrtan je na slici. Neka je Ako je v visina tekućine u rezervoaru, mjerena
od njegova dna, onda je volumen tekućine jednak
h(x) = f (2x) , g(x) = f (x2 ) . Izračunaj h (1) i

g (1) . V = · v2 (3R − v),
OG
3
(volumen kugline kapice). Odredi
1) Kolika je brzina promjene razine v tekućine,
u trenutku kad je voda duboka 6 m.
2) Kolika je brzina promjene polumjera r , u is-
tom trenutku.
33
4 DERIVACIJA
4.4. Derivacija inverzne funkcije
Derivacija funkcije f i derivacija njoj inverzne funkcije vezani su jednostavnim

pravilom. Veza funkcije f i njoj inverzne g dana je s
K
y = f (x) ⇐⇒ x = g(y)
Za svaki x ∈ Df vrijedi
RA
g(f (x)) = x.
Derivacija složene funkcije daje
1
g (f (x)) · f (x) = 1 =⇒ f (x) = ,
g (f (x))
JE
ili, stavljajući y = f (x) :
1 1
f (x) = , g (y) = .
g (y) f (x)
RIM
Pravilo za deriviranje inverzne funkcije
-
Ako su y = f (x) i x = g(y) medusobno inverzne funkcije, onda
vrijedi:
1
f (x) = , y = f (x). (1)
g (y)
IP
DN
√ √
Primjer 1. Iz y = x slijedi x = y2 . Zato je funkcija f (x) = x inverzna funkciji
g(y) = y2 . Po formuli (1) računamo:
√ 1 1 1
( x) = f (x) = = = √ .
g (y) 2y 2 x
LE
√
OG
Primjer 2. Inverzna funkcija n -tog korijena f (x) = n x je potencija x = g(y) = yn .

√ 1 1 1
( n x) = n = n−1 = √ n n−1 .
(y ) ny n x
Ova je formula u skladu s općom formulom za derivaciju potencije:

√ 1 1 1 1 n−1 1
( n x) = x n = x n −1 = x− n = √ n .
n n n xn−1
34
DERIVACIJA INVERZNE FUNKCIJE 4.4
Derivacija logaritamskih funkcija
Sve logaritamske funkcije mogu se prikazati s pomoću logaritamske funkcije jed-

ne baze. Zato za temeljnu logaritamsku funkciju biramo funkciju f (x) = ln x ,
čija je baza broj e . Broj e definiran je kao limes niza:

1 n
K
e = lim 1 + .
n→∞ n
RA
1
Stavljajući un = n vidimo da un teži nuli kad n teži u beskonačnost. Znamo da
općenito vrijedi:
1
e = lim 1 + u) u .
u→0
JE
Neka je y = f (x) = ln x . Računamo kvocijent diferencija

y ln(x + x) − ln x 1 x x + x
= = · · ln
x x x x x
RIM
x
1 1
1 x x
= ln 1 + = ln 1 + u u .
x x x
Kad x teži nuli, onda u teži nuli, pa odavde slijedi:
y 1 1
(ln x) = lim = · ln e = .
IP
x→0 x x x
DN
Derivaciju logaritma po bilo kojoj drugoj bazi računamo iz veze logaritamskih

funkcija:
1
loga x = · ln x.
ln a
LE
Zato je:
1 1 1
(loga x) = . = .
ln a x x ln a
OG
Zadatak 1. Izračunaj derivaciju funkcija
1
1) f (x) = ln(x2 + 1) ; 2) f (x) = log(x + ) ;
2
1
3) f (x) = log2 (x + log3 2) ; 4) f (x) = ln 3 ;
x +1
1 + x2 √
5) f (x) = ln ; 6) f (x) = ln ln x .
1 − x2
35
4 DERIVACIJA
Derivacija eksponencijalnih funkcija
Eksponencijalna funkcija inverzna je logaritamskoj:

y = ex ⇐⇒ x = ln y.
Po pravilu za derivaciju inverzne funkcije imamo:
1 1
K
(ex ) = = = y = ex .
(ln y) 1
y
RA
Derivacija eksponencijalne funkcije ax računa se iz poznate veze:
ax = ex ln a =⇒ (ax ) = ex ln a · (x ln a) = ax · ln a.
JE
Time smo dokazali sljedeću tablicu derivacija.
Derivacija eksponencijalnih i logaritamskih funkcija
x
RIM
1
(loga x) = , a = ax · ln a,
x ln a
1 x
(ln x) = , e = ex ,
x
1 f
(ln f ) = · f , e = ef · f .
f
IP
Derivacija opće potencije
DN
Sad možemo provjeriti da formula

r
x = rxr−1
vrijedi za svaki realni r različit od nule. Iz jednakosti
LE
xr = er ln x
po pravilu za derivaciju eksponencijalne funkcije i složene funkcije imamo
r 1
x = er ln x · (r ln x) = xr · r · = rxr−1 .
OG
Zadatak 2. Izračunaj derivaciju funkcije
1) f (x) = x · e2x+1 ; 2) f (x) = log x · 10x ;

2 +1 √ √
3) f (x) = ln(ex ); 4) f (x) = 3 x +2 3.
36
DERIVACIJA INVERZNE FUNKCIJE 4.4
Zadatci 4.4.
1. Ako je g(x) = f −1 (x) , g(1) = 3 i f (3) = 2 , 7. Odredi prve dvije derivacije funkcija:
koliko iznosi g (1) ?
ex ex − 1
1) f (x) = ; 2) f (x) = ;
K
√ x x
2. Zadana je funkcija f (x) = x + 3 − 2. x2
1) Ne računajući f −1 (x) ,
odredi f −1 (−1) . 3) f (x) = x ; 4) f (x) = (x + 1)ex ;
e
RA

2) Izračunaj f (−2) . 5) f (x) = xn e−x , n > 1 .
3) Izračunaj (f −1 ) (−1) . 6) f (x) = x2n e−2x , n > 1 .
4) Odredi f −1 (x) , (f −1 ) (x) i provjeri prethod-
ne rezultate. 8. Izračunaj vrijednost prve derivacije funkcije f u
JE
točki x0 , ako je:
3. Odredi derivaciju inverzne funkcije f −1 (x) ako x
je: 1) f (x) = x , x0 = −2 ;
e
1 3x
1) f (x) = x − 3; 2) f (x) = −2x + 5 ; 2) f (x) = 2 , x0 = −1 ;
RIM
2 x
1 1 ln(1 − x)
3) f (x) = ; 4) f (x) = x . 3) f (x) = , x0 = 0 ;
1−x e 1−x
4) f (x) = log2 (3 − 2x) , x0 = 1 .
4. Odredi derivaciju inverzne funkcije f −1 (x) ako
je: 9. Odredi prve četiri derivacije funkcija:
IP
x+1 1
1) f (x) = ; 2) f (x) = log2 (x − 1) ; 1) f (x) = ; 2) f (x) = ln x ;
2x − 3 x
1 − ex x−1 1
3) f (x) = ; 4) f (x) = 1 − ln . 3) f (x) = ln(x + 1) ; 4) f (x) = ln ;
ex 2 x
DN
5) f (x) = x ln x ; 6) f (x) = x2 ln x .
1) f (x) = x3 ln x ; 2) f (x) = ex + ln x ; 2
ln x 1) f (x) = e2x+3 ; 2) f (x) = e−x +2 ;
3) f (x) = ex ln x ; 4) f (x) = ;
4) f (x) = ln 1 ;
2
x 3) f (x) = xex ;
LE
√ x
√
5) f (x) = (x2 − 2x + 2)ex ; 5) f (x) = ln(x x) ; 6) f (x) = ln n x ;
√ √
x3 7) f (x) = ln ex ; 8) f (x) = ln x ;
6) f (x) = x3 ln x − .
3 1
9) f (x) = ln2 x ; 10) f (x) = ;
OG
ln x
6. Odredi derivacije sljedećih funkcija: 11) f (x) = ln(sin x) ; 12) f (x) = ln(cos x) ;
1 1−x
ln2 x 13) f (x) = ln ;
1) f (x) = x2 · ln2 x ; 2) f (x) = 2 ; 2 1+x
√ x
1− x 1 14) f (x) = ln(x + x2 − 1) .
3) f (x) = ln √ ; 4) f (x) = ln 1+ ;
1+ x x
1 1+x .
5) f (x) = ln(1+ ln x) ; 6) f (x) = ln 1−x 1 1 + x2
2 1) f (x) = ; 2) f (x) = ln ;
ln2 x 1 − x2
37
4 DERIVACIJA

1 1+x Ovdje je g(t) postotak ljudi koji će čuti glasinu
3) f (x) = ln ; do trenutka t , vrijeme t mjeri se u satima. Neka
2 1−x
√ 1
x + x2 + 1 je a = 5 i k = .
4) f (x) = ln √ ; 3
x2 + 1 − x 1) Odredi lim g(t) . Što nam govori taj poda-
t→∞
5) f (x) = ln(ln x) ; tak?
6) f (x) = ln ln(x4 + x) ; 2) Odredi brzinu promjene kojom se širi glasi-
K
√ √
7) f (x) = ln( 1 + x2 − x) + ln( 1 + x2 + x) . na. Izračunaj g (2) . Koje je značenje tog
podatka.
RA
12. Izračunaj derivacije funkcija u zadanoj točki: 3) Izračunaj nekoliko vrijednosti i nacrtaj pomo-
ću njih grafove funkcija g(t) i g (t) .
1) f (x) = ex−2 , x0 = 1 ;
4) Za koliko vremena će 80% ljudi čuti tu glasi-
2) f (x) = (x + 1)e−x , x0 = 0 ; nu? Izračunaj taj podatak i provjeri na grafu
3) f (x) = x2 ln x , x0 = 1 ; funkcije.
JE
4) f (x) = ln(x2 + 1) , x0 = 0 . 17. Riješi jednadžbu f (x) = 0 , ako je:
13. Deriviraj funkcije: 1) f (x) = ln2 x − ln x − 1 ;
2) f (x) = ln(x2 + x + 1) ;
1) f (x) = eln sin 5x ;
4) f (x) = x2 · ln x ;
RIM
− log9 (x−1) 3) f (x) = x · ln x ;
2) f (x) = 1 ;
3 5) f (x) = ln sin x ; 6) f (x) = ln(tg x + ctg x) .
√
2
3) f (x) = 4− log2 1−x ; x−1
− ln(x2 +x) 18. Ako je f (x + 1) = , odredi (f −1 ) (x) .
x
4) f (x) = √1 .
e 19. Ako je f (2x) = e−x , odredi (f −1 ) (x) .
IP
14. Deriviraj funkcije: 20. Riješi jednadžbu f (x) = g (x) ako je
1
1 f (x) = ln(1 − x) , g(x) = .
1) f (x)= log(x+1) ; 2) f (x)= log 1 ; 1−x
2 x
3) f (x)=x log x ; 4) f (x)= log2 (1+ log3 x) ;
DN

5) f (x)= log2 log3 x ; 6) f (x)= log 1+ 1 .
x Točno-netočno pitalice
15. Deriviraj funkcije: Koje su od sljedećih tvrdnji točne, a koje netočne?
1 2 Odgovori, a odgovor obrazloži.
1) f (x) = 2e−3x ; 2) f (x) = e2−x ;
LE
2
e2x −e−2x
1. Ako je funkcija neprekinuta u x0 , onda
3) f (x) = ex +e−x ; 4) f (x) = x −x ; ona u toj točki ima derivaciju.
e +e
1 2. Ako je funkcija u točki x0 ima derivaciju,
5) f (x) = ln ; onda je ona neprekinuta u toj točki.
OG
1−e2x
√ 3. Ako je f (1) = 1 , za funkciju f vrijedi
6) f (x) = ln(ex + 1+e2x ) ;
2
f (1) > 0 .
7) f (x) = sin ex −x ;
4. Ako je f (a) < f (b) , onda je f pozitivna
8) f (x) = ex sin x+e−x cos x . na intervalu [a, b] .
16. Brzina širenja glasina može se dobro opisati 5. Ako je f pozitivna na intervalu [a, b] ,
funkcijom onda je f (a) < f (b) .
1
g(t) = . 6. Ako je f (x) > g (x) , za svaki x ∈ [a, b] ,
1 + ae−kt onda je f (b) > g(b) .
38
TANGENTA I NORMALA NA GRAF FUNKCIJE 4.5
4.5. Tangenta i normala na graf funkcije

y
Jednadžba pravca koji prolazi toč-
kom (x0 , y0 ) jest: f (x) t
K
y − y0 = k(x − x0 ).
Ovdje je k koeficijent smjera prav-
RA
y0 (x0,y0)
ca. Ako je pravac tangenta na graf
funkcije f , onda je njegov koefici- n
jent smjera jednak derivaciji funkcije
u točki x0 :
k = tg  = f (x0 ). 0 x0 x
JE
Normala na graf funkcije u točki (x0 , y0 ) jest pravac okomit na tangentu. Iz ve-
ze za koeficijente smjera okomitih pravaca znamo da koeficijent smjera normale
1
glasi − uz uvjet da je f (x0 ) = 0 .
RIM
f (x0 )
Jednadžbe tangente i normale
Tangenta na graf funkcije f u točki (x0 , y0 ) ima jednadžbu:

t ... y − y0 = f (x0 )(x − x0 ).
IP
Normala na graf funkcije u istoj točki (x0 , y0 ) ima jednadžbu:
1
n . . . y − y0 = − (x − x0 ).
f (x0 )
DN
Ako je f (x0 ) = 0 , onda je jednadžba tangente y − y0 = 0 , a normale

x − x0 = 0 .
LE
Primjer 1. Odredimo jednadžbe tangente i normale na graf funkcije f (x) = x3 −x+2

u točki s apscisom 1 .
OG
Vrijedi f (1) = 1 − 1 + 2 = 2 , pa su koordinate točke na grafu funkcije

(1, 2) . Derivacija je f (x) = 3x2 −1 , zato f (1) = 2 . Jednadžba tangente
je:
t . . . y − 2 = 2(x − 1) =⇒ y = 2x,
a jednadžba normale:
1 1 5
n ... y − 2 = − (x − 1) =⇒ y = − x + .
2 2 2
39
4 DERIVACIJA
Primjer 2. Za funkciju f (x) = sin x je f (x) = cos x . Za x0 = 0 derivacija iznosi

f (0) = 1 . Zato jednadžba tangente u točki (0, 0) na grafu funkcije glasi:
y − 0 = f (0)(x − 0) =⇒ y = x.
To znači da graf funkcije sinus ulazi u ishodište duž ovog pravca, dakle,
pod kutom od 45◦ .
K
RA
1
Primjer 3. Pokažimo da sve tangente na graf funkcije f (x) = u bilo kojoj točki u
x
prvom kvadrantu zatvaraju s koordinatnim osima trokut jednake površine.
JE
Neka je x0 apscisa po volji odabrane y
točke, a y0 njezina ordinata. Onda je
1
y0 = , odnosno x0 y0 = 1 . Deriva-
x0 t
RIM
1 (0,n)
cija funkcije iznosi f (x) = − 2 , pa je
x (x0,y0)
jednadžba tangente: n
1 P
t . . . y − y0 = − 2 (x − x0 ),
x0 0 (m,0)
x
m
-
što nakon sredivanja daje:
IP
1 1
y=− 2
x+ + y0 .
x0 x0
Neka je (m, 0) točka u kojoj tangenta
DN
siječe x -os:
1 1
0 = − 2m + + y0 =⇒
x0 x0
1
+ y0
LE
x
m= 0 = x0 (1 + x0 y0 ) = 2x0 .
1
x20
OG
Neka je (0, n) točka u kojoj tangenta siječe y -os:

1 1 + x0 y0 2
n= + y0 = = .
x0 x0 x0
Površina trokuta iznosi:
2
2x0 ·
mn x0
P= = = 2.
2 2
40
Kut izmed̄u krivulja
- njihovih tange-
Kut pod kojim se sijeku dvije krivulje definira se kao kut izmedu
nata u sjecištu.
y
K
f1(x)
j
RA
a1
a2
f2(x)
JE
kut pod kojim se sijeku 0 x
dvije krivulje
Neka je 1 kut koji prva tangenta zatvara s pozitivnim dijelom x -osi, k1 njezin
RIM
koeficijent smjera, a 2 i k2 kut koji zatvara druga tangenta i njezin koeficijent
smjera. Kut pod kojim se sijeku krivulje je  = 2 − 1 . Koristimo formulu za
kut izmedu- dvaju pravaca:
tg 2 − tg 1 k − k1
tg  = tg(2 − 1 ) = = 2 . (1)
1 + tg 1 tg 2 1 + k1 k2
Koeficijente smjera računamo s pomoću derivacija:
IP
k1 = f 1 (x0 ), k2 = f 2 (x0 ).
√
Primjer 4. Izračunajmo kut pod kojim se sijeku krivulje y = x i y = x2 u točki
DN
(1, 1) .
Nagib tangente u nekoj točki krivulje z = y y =x 2

√ 1
x jednak je k1 = √ . Nagib tangente
2 x j
LE
na drugu krivulju je k2 = 2x . Za toč-

1 y= x
ku T(1, 1) ti su nagibi jednaki k1 = ,
2
k2 = 2 pa možemo računati:
0
OG
x
1
k2 − k1 2 −
tg  = = 2 = 3.
1 + k1 k2 1 4
1+2·
2
3
Kut iznosi  = arc tg = 36◦ 52 .
4
41
4 DERIVACIJA
Zadatci 4.5.
1. Kako glasi jednadžba tangente položene na graf 9. Pod kojim kutom krivulja y = ex siječe os ordi-
funkcije f u točki s apscisom x0 : nate?
1) f (x) = x2 − 2x − 3 , x0 = −1 ; 10. Pod kojim kutom sinusoida siječe os x ?
K
1
2) f (x) = −3x2 − x + 5 , x0 = − ; 11. Pod kojim kutom krivulja y = log 1 x siječe ap-
2 2
3) f (x) = x3 − x + 11 , x0 = 1 ; scisnu os?
RA
4) f (x) = −x3 + 2x2 − x + 1 , x0 = 2 ; 12. Koliki kut s osi apscisa zatvara tangenta na graf
funkcije f (x) = ex · ln(x + 1) u točki s apscisom
5) f (x) = x4 − 3x2 + 1 , x0 = −2 . x = 0?
2. Odredi jednadžbu tangente parabole y=x2 −x+3
koja je paralelna pravcu y = 2x − 1 . Koje su ko-
JE
ordinate dirališta?
13. Tangenta položena u bilo kojoj točki krivulje
3. Na graf funkcije f položena je tangenta s nagi- y = x3 + x − 2 ima pozitivan nagib. Obrazloži!
bom k . Odredi njezinu jednadžbu i koordinate
dirališta, ako je: 14. Tangenta položena u bilo kojoj točki krivulje
RIM
1) f (x) = x2 + 4x + 3 , k = −2 ; y = −x3 − 2x + 3 ima negativan nagib. Ob-
razloži!
1
2) f (x) = 2x2 − x + 1 , k = − ; 15. Tangenta ni u kojoj točki krivulje y = −x3 +
2
3) f (x) = x3 − 1 , k = −3 ; 3x2 − 3x + 3 nema pozitvan nagib. Obrazlo-
ži! Postoji li na krivulji točka u kojoj tangenta
4) f (x) = x4 − 2x3 + x2 − 4 , k = 0 ; položena na krivulju ima nagib k = 0?
IP
1
5) f (x) = −x4 + 1 , k = . 16. Odredi realni broj a tako da graf funkcije f (x) =
2 1 3
x − 4x + a dira os apscisa.
4. Kako glasi jednadžba tangente na graf funkcije 3
1
DN
f (x) = što je položena u točki s apscisom 17. Odredi realni broj a tako da√pravac y = x + a
1 x bude tangenta krivulje y = 2 x .
x=− ?
2 18. Tangenate položenih na grafove funkcija f (x) =
5. Napiši jednadžbu
tangente na krivulju x4 − x3 − x i g(x) = 3x − x3 u dvjema točkama s
  istom apscisom paralelne su. Odredi koordinate
y = cos 2x− +2 u točki s apscisom x0 = .
LE
3 2 dvaju tih dirališta.

1 19. U točkama s apscisama x1 = 1 i x2 = 3 povu-
6. Napiši jednadžbu tangente na krivulju y = √
 sin x čena je sekanta na graf funkcije f (x) = x2 . U
u njezinoj točki s apscisom x0 = . kojoj je točki tangenta na graf funkcije paralelna
2
OG
7. Odredi jednadžbe tangenata na graf funkcije u toj sekanti?

točki s zadanom apscisom:
20. Napiši jednadžbu tangente na parabolu y = x2
1) y = x3 , x1 = −2 ; ako tangenta prolazi točkom T(2, 3) .
2) y = ln x u nul-točki funkcije;
21. Nadi- točku krivulje y = x3 − 3x + 2 u kojoj je
3) y = ex u presjecištu s osi ordinata. tangenta paralelna s pravcem y = 3x .
3x2 +1 1 3
8. Dokaži da se tangente krivulje y = po- 22. Nadi- jednadžbe tangenata krivulje y= x3 − x2 +x
x2 + 3 3 2
vučene u točkama s ordinatom 1 sijeku u ishodištu koje su paralelne pravcu y = −x . Kolika je uda-
koordinatnog sustava. - tim tangentama?
ljenost medu
42
√
23. U kojoj točki krivulje y = x3 + 2x − 1 treba 37. U sjecištu krivulje y = 2 − x s osi ordinata
položiti tangentu tako da bude okomita na pravac položena je tangenta na krivulju. Kolika je uda-
x + y = 0? ljenost te tangente od ishodišta?
x+1 x+1
24. Odredi točku krivulje y = koja je diralište 38. Na krivulju y = u njezinoj točki s aps-
x+2 x−1
tangente paralelne pravcu x − y + 5 = 0 . cisom x = 2 položena je tangenta. Kolika je
površina trokuta što ga ta tangenta zatvara s ko-
K
25. Ishodištem koordinatnog
√ sustava prolazi tangen- ordinatnim osima?
ta krivulje y = x − 1 . Koliki kut ta tangenta
-
39. Izračunaj površinu trokuta odredenog koordinat-
zatvara s osi apscisa?
RA
x
√ nim osima i tangentom na krivulju y =
26. U kojoj točki krivulje y = x − 4 treba položiti 2x − 1
tangentu kako bi bila paralelna pravcu u točki s apscisom x = 1 .
x − 2y + 2 = 0 ? √
40. U točki T(5, 1) krivulje y = x − 4 položena je
27. Napiši jednadžbu horizontalne tangente položene tangenta na krivulju i ona s koordinatnim osima
JE
na graf funkcije f (x) = x − ln x . zatvara trokut. Odredi površinu tog trokuta.
28. Napiši jednadžbu zajedničke tangente krivulja 41. Kolika je površina trokuta što ga s koordinatnim
1 osima zatvara tangenta na krivulju y = ln x u
y = sin x i y = x + x3 . njezinoj nul-točki?
3
RIM
29. Odredi jednadžbu normale na krivulju y=x · ln x
što je paralelna s pravcem 2x − 2y + 3 = 0 .
30. Kako glasi jednadžba horizontalne tangente po- 42. Pod kojim se kutom sijeku grafovi funkcija
ložene na krivulju y = ex + e−x ? f (x) = x2 i g(x) = −x2 + 2 ?
31. U kojoj točki parabole y = x2 − 2x + 5 tre- 43. Koliki kut zatvaraju tangente položene na para-
IP
ba postaviti tangentu koja je okomita na pravac bolu y = 3 + 2x − x2 u njezinim nul-točkama?
x − y = 0?
44. Koliki kut zatvaraju tangente na krivulju
y = x3 − x položene u njezinim točkama s aps-
cisama −1 i 0 ?
DN
32. U kojoj točki parabole y = x2 treba položiti tan- 45. Koliki kut zatvaraju tangente na krivulju
- te tangente
gentu na parabolu tako da kut izmedu y = x3 − x u njezinim točkama s apscisama
i pravca 3x − y + 1 = 0 bude jednak 45◦ ? x = −1 i x = 1 ?
- onu točku na krivulji y = x3 − x2 u kojoj 46. Koliki kut zatvaraju tangente položene na krivulju
LE
33. Nadi
položena tangenta s osi x zatvara kut od 45◦ x−4
y= u njezinim sjecištima s koordinatnim
x−2
osima?
√
47. Nadi- kut pod kojim se sijeku krivulje y = 2x i
OG
1
34. Za koje p i q pravac y = 3x − 2 dira parabolu y = x2 .
2
y = x2 + px + q u točki s apscisom x = 0 ?
48. Pod kojim se kutom sijeku parabole y = (x − 2)2
35. Kolika je površina trokuta što ga tvore pravac
y = 2 − x , os apscisa i tangenta na krivulju i y = −x2 + 6x − 4 ?
y = 1 + 2x − x2 u točki njezinog presjeka s
ordinatnom osi?
36. Kolika je udaljenost
√ ishodišta od tangente na kri-
vulju y = x u njezinoj točki s apscisom 1?
43
4 DERIVACIJA
4.6. Pad i rast funkcije. Ekstremi

Interval a, b na kojem je funkcija bilo rastuća bilo padajuća nazivamo inter-
val monotonosti funkcije f . Intervale rasta i pada možemo ispitivati s pomoću
derivacije funkcije.
K
Rast i pad funkcije
RA
Ako za svaki x iz intervala a, b vrijedi f (x) > 0 , onda funkcija f
raste na intervalu a, b .
Ako za svaki x iz intervala a, b vrijedi f (x) < 0 , onda funkcija f

pada na intervalu a, b .
JE
-
Prema tome, intervale pada i rasta funkcije odredivat ćemo s pomoću prve deri-
vacije te funkcije.
RIM
Nalaženje stacionarnih točaka i intervala monotonosti
Stacionarne točke i intervale monotonosti funkcije f nalazimo ovim

postupkom:
1. Izračunamo derivaciju f .
IP
2. Riješimo jednadžbu f (x) = 0 . Njezina su rješenja stacionarne
točke
3. Stacionarnim točkama područje definicije podijeljeno je na interva-

le monotonosti. Provjerom predznaka derivacije odredujemo- jesu
DN
li oni intervali rasta ili intervali pada funkcije.
Primjer 1. Odredimo intervale monotonosti za funkciju

LE
f (x) = x3 − 12x + 1.
y
Derivacija funkcije je f (x) = 3x2 −
17
12 . Funkcija raste na onim inter-
OG
valima a, b na kojima je f (x)

0:
3x2 − 12 0 2
⇐⇒ 3(x + 2)(x − 2) 0. -2 0 x
Ova je nejednakost ispunjena za

x ∈ −∞, −2] ili x ∈ [2, ∞ .
-15
Po definiciji rasta i pada funkcije vidimo da ona raste na intervalima
−∞, −2 , 2, ∞ .
44
PAD I RAST FUNKCIJE. EKSTREMI 4.6
Za x ∈ −2, 2 vrijedi f (x) < 0 i na tom intervalu funkcija pada.
Ponašanje funkcije opisujemo tablicom. Znak stavljamo na intervalu

rasta, a znak na intervalu pada.
−∞ −2 2 +∞
predznak f + − +
K
funkcija f
RA
Primjer 2. Odredimo stacionarne točke i intervale monotonosti za funkciju
f (x) = x4 − x3 .
JE
1) Derivacija funkcije je f (x) = 4x3 − 3x2 = x2 (4x − 3) .
RIM
2) Stacionarne točke tražimo iz jednadžbe
f (x) = x2 (4x − 3) = 0
3
čija su rješenja x1 = 0 i x2 = .
4
3 3
IP
3) Intervali monotonosti su −∞, 0 , 0, , , ∞ . Izaberimo po
4 4
jednu točku iz svakog intervala i odredimo predznak derivacije:
x = −1, f (−1) < 0 =⇒ −∞, 0 je interval pada,
1 1 3
DN
x= , f <0 =⇒ 0, je interval pada,

2 2 4
3
x = 1, f (1) > 0 =⇒ ,∞ je interval rasta.
4
3
Vidimo da funkcija pada i na intervalu −∞, 0 i na intervalu 0, .
LE
4
3 -
Zato se može kazati da je −∞, interval pada. Medutim, zbog
4
važnosti stacionarne točke mi ćemo taj interval ipak rastaviti na dva
dijela stacionarnom točkom.
OG
4) Rezultate možemo zapisati u obliku tablice koja opisuje tijek funkcije:

3
−∞ 0 4 +∞
predznak f − − +
funkcija f
45
4 DERIVACIJA
Skicirajmo graf ove funkcije. U tu svrhu pomoći će nam podatak da su njezine
nul-točke x = 0 (trostruka!) i x = 1 , kao i vrijednost u nekoliko karakterističnih
točaka:
x −1 −0.5 0 0.75 1 1.5 2
f (x) 2 0.19 0 −0.11 0 1.69 8
K
y
f (x)= x 4- x 3
RA
2
JE
3
4 x
-1 0 1 2 graf funkcije
f (x) = x4 − x3
RIM
Što se dogada - u točki x2 = 3 ? Lijevo od te točke funkcija pada, desno od te
4
točke ona raste. U intervalu oko točke x2 najmanju vrijednost funkcija poprima
baš u točki x2 . Kažemo da je to točka lokalnog minimuma.
IP
Definirajmo ovaj pojam za po volji odabranu funkciju f .
Ekstremi funkcije
DN
Minimum i maksimum funkcije
Funkcija f ima u x0 lokalni minimum, ako postoji interval a, b

LE
koji sadrži x0 tako da vrijedi

f (x0 ) f (x), za svaki x ∈ a, b .
Funkcija f ima u x0 lokalni maksimum, ako postoji interval a, b

OG
koji sadrži x0 tako da vrijedi

f (x0 ) f (x), za svaki x ∈ a, b .
Minimum i maksimum jednom rječju zovemo ekstremima funkcije f .
46
y
lokalni
maksimum
M
f (x0)
f (x)
lokalni
minimum
K
m
0 x0 x
RA
okolina točke x
Prikazani su ekstremi funkcije. Riječ lokalni označava da je vrijednost funkcije u toj točki
veća (ili manja) od vrijednosti u svim susjednim točkama, ali to ne mora biti najveća
(najmanja) vrijednost funkcije na čitavom području definicije.
JE
Nužan uvjet za lokalni ekstrem
Teorem 1. (Fermatov teorem) Ako funkcija f poprima u x0 lokalni ekstrem i ako f ima
RIM
derivaciju u toj točki, tada vrijedi f (x0 ) = 0 .
Dokaz. Prema pretpostavci, funkcija f ima derivaciju u točki x0 , pa postoji

f (x0 + x) − f (x0 )
IP
lim .
x→0 x
Za x = x0 , označimo x = x − x0 .
DN
Pretpostavimo da funkcija ima maksimum u x0 . Onda lijevo od točke x0 vrijedi

f (x) < f (x0 ) , x < x0 .
f (x0 + x) − f (x0 ) f (x) − f (x0 )
= > 0.
x x − x0
Kad x → x0 slijeva, ovaj kvocijent teži ka derivaciji u točki x0 pa je f (x0 ) 0 .
LE
Desno od točke x0 vrijedi f (x) < f (x0 ) , x > x0 pa je

f (x0 + x) − f (x0 ) f (x) − f (x0 )
= < 0.
x x − x0
OG
Kad x → x0 zdesna, dobivamo f (x0 ) 0 . Zato mora biti f (x0 ) = 0 .
Nalaženje ekstrema važan je zadatak diferencijalnog računa. Napravimo nekoliko

primjera.
47
4 DERIVACIJA
Primjer 3. Odredimo ekstrem funkcije f (x) = −x2 + 4x + 2 .

y
Izračunajmo derivaciju:
f (x) = −2x + 4.
K
Ona je jednaka nuli za x0 = 2 .
U intervalu −∞, 2 derivacija je f'>0 f'<0
pozitivna, dakle, to je interval ra-
RA
sta. U intervalu (2, ∞) derivacija
je negativna, dakle, to je interval
pada. Stoga funkcija raste lijevo 0 1 x
od točke x0 , a pada desno od nje,
pa je x0 maksimum funkcije.
JE
RIM
Primjer 4. Odredimo ekstrem funkcije f (x) = x3 − 3x2 + 3x .
y
Izračunajmo derivaciju:
f (x)=3x2 −6x+3=3(x−1)2 .
f'>0
IP
Ona je jednaka nuli za
x0 = 1 . U intervalu −∞, 1 de-
rivacija je pozitivna, znači da je to
interval rasta. U intervalu 1, ∞
0 x0 x
derivacija je ponovno pozitivna, te
DN
je i to interval rasta. Funkcija raste

lijevo i desno od točke x0 pa x0 f'>0
nije ekstrem funkcije.
LE
Primjer 5. Bernoullijeva nejednakost. Dokažimo da za svaki r > 1 i h > 0 vrijedi

(1 + h)r > 1 + rh.
OG
Stavimo
f (h) = (1 + h)r − 1 − rh.
Moramo pokazati da za h > 0 vrijedi f (h) > 0 :
f (0) = 1r − 1 = 0,
f (h) = r(1 + h)r−1 − r = r[(1 + h)r−1 − 1] > 0.
Zato je funkcija f rastuća. Posebice za h > 0 vrijedi f (h) > f (0) = 0 .
48
Nalaženje lokalnih ekstrema
Pretpostavimo da funkcija f ima derivaciju u svakoj točki područja

definicije. Lokalne ekstreme funkcije f nalazimo ovim postupkom:
1) odredimo stacionarne točke funkcije f ,
2) odredimo intervale monotonosti,
K
3) ako je x0 stacionarna točka, tada se njezin karakter utvrduje- na te-
RA
melju rasta ili pada funkcije lijevo i desno od te točke, a oni su dani
predznacima derivacije.
lijevo od x0 desno od x0 karakter točke
JE
derivacija f (x) >0 f (x) <0 maksimum
derivacija f (x) < 0 f (x) > 0 minimum
derivacija f (x) >0 f (x) >0 nije ekstrem
RIM
derivacija f (x) < 0 f (x) < 0 nije ekstrem
Sljedeća slika opisuje ove četiri situacije.

IP
y y
M
f'<0 f'>0
f'>0 f'<0 m
DN
0 x0 x 0 x0 x
y f'>0 y f'<0
LE
p p
0 x x 0 x x
OG
f'>0 f'<0
Prikazano je ponašanje funkcije u okolini stacionarne točke. Ekstrem se javlja samo onda
ako derivacija funkcije lijevo i desno od stacionarne točke ima različite predznake.
x2 + 3
Zadatak 1. Odredi ekstreme funkcije f (x) = .
x−1
49
4 DERIVACIJA
Primjer 6. Funkcija f definirana je i neprekinuta na intervalu [0, 7] . Graf njezine

derivacije izgleda ovako:
K
RA
Opišimo ponašanje funkcije f . Na kojim je intervalima ona rastuća? U
kojim točkama ona poprima lokalni ekstrem i kakva je vrsta tih ekstrema?
JE
Gdje su globalni ekstremi te funkcije? Nacrtajmo njezin graf.
Derivacija f pozitivna je na intervalima [0, 3] i [5, 7] i to su intervali rasta

za funkciju f . To znači da je točka x = 3 lokalni maksimum funkcije
RIM
f , jer lijevo od te točke funkcija raste, a desno ona pada. Onda je x = 5
lokalni minimum od f .
Oblik funkcije iščitavamo iz izgleda grafa njezine derivacije. Budući da je

na [0, 2] i [6, 7] derivacija konstantna, graf funkcije je na tim intervalima
dio pravca. Na intervalima [2, 4] i [4, 6] derivacija je afina funkcija. Zato
će na tim intervalima graf funkcije f biti dio parabole.
IP
Graf funkcije f izgleda ovako:
y
3
DN
c)
va
2 ra
(p
c)
m
va
(parabola)
ra
1
(p
0 1 2 3 4 5 6 7 x
LE
-1
Globalni ekstremi su u točkama (0, 0) (minimum) i (7, 3) (maksimum).

OG
50
Primjer 7. Od kartona kvadratnog oblika sa stranicom duljine a treba načiniti otvo-
renu kutiju što je moguće većeg obujma. Koliki je taj obujam?
a-x
2
2a 3
27
K
V(x)
RA
x
0 2a a x
3
JE
Slika lijevo prikazuje oplošje kutije a slika desno graf funkcije V
u ovisnosti o veličini x .
Kutiju ćemo napraviti tako da ćemo od kvadrata odrezati četiri kvadratična

dijela. Obujam kutije jest:
RIM
a−x 1 1
V(x) = x2 · = x2 a − x3 ,
2 2 2
1
jer je (a − x) njezina visina, a x brid osnovke. Moramo naći maksimum
2
ove funkcije. Njezina je derivacija:
3 3 2
IP
V (x) = xa − x2 = x a − x .
2 2 3
2a
Stacionarne točke su x1 = 0 i x2 = . Za x1 = 0 je
3
V(x1 ) = V(0) = 0 i to svakako nije traženi maksimum. Primijetimo da
DN
isto tako vrijedi V(a) = 0 . Jasno je da se maksimum mora postići u nekoj

- 0 i a . To će biti druga stacionarna točka:
točki izmedu
2a 2a3
V(x2 ) = V = .
3 27
LE
U to se možemo uvjeriti na sljedeći način:

2a
za x < je V (x) > 0,
3
2a
za x > je V (x) < 0,
OG
3
2a 2a3
zato je x2 = točka maksimuma. Maksimalni obujam je .
3 27
Zadatak 2. Zbroj duljina kateta pravokutnog trokuta iznosi 10 cm. Koji od svih takvih trokuta
ima najkraću hipotenuzu?
51
4 DERIVACIJA
Globalni ekstrem. Ekstrem funkcije na zatvorenom intervalu
Ako tražimo maksimum ili minimum funkcije na čitavom području definicije,

onda govorimo o globalnim ekstremima. Takav se ekstrem ne mora postizati u
stacionarnoj točki unutar područja već možda i na njegovom rubu, ili u točki u
kojoj derivacija ne postoji.
K
Odredimo najveću i najmanju vrijednost funkcije f (x) = x2 − x + 1 na
RA
Primjer 8.
intervalu [0, 2] .
Derivacija ove funkcije iznosi f (x) = 2x − 1 i poništava se u točki

1
x0 = . Lijevo od nje derivacija je negativna, a desno od nje pozitivna.
JE
2
1
Zato je x0 = lokalni minimum funkcije. Nacrtajmo graf i skicirajmo
2
tijek funkcije:
1
0 2
RIM
2
predznak f − +
3
funkcija f 1 4 5
y
IP
globalni
5 maksimum
4
3
2
DN
0 1 2 x Globalni ekstrem može se

poprimiti i na rubu
područja definicije. U toj
lokalni i globalni točki derivacija ne mora
minimum biti jednaka nuli.
LE
Vrijednosti funkcije na krajevima intervala su f (0) = 1 i f (2) = 5 .

Samo u ovim točkama i u stacionarnoj točki funkcija može poprimiti svoj
globalni minimum i maksimum. Vidimo da je lokalni minimum ujedno i
OG
3
globalni, jer je najmanja vrijednost funkcije na cijelom intervalu. Glo-
4
balni maksimum je 5 i on se postiže u rubnoj točki 2 , koja nije stacionarna
točka.
Zadatak 3. Odredi najmanju i najveću vrijednost funkcije f (x) = 3x −x3 na intervalu [0, 3] .
52
Nužan uvjet za globalni ekstrem
Na intervalu [a, b] funkcija može poprimiti ekstrem samo u točkama u

kojima je:
• derivacija jednaka nuli, ili
• derivacija ne postoji (točke prekida i loma), ili
K
• u krajevima intervala.
RA
Sljedeća slika opisuje ove situacije:
y
točka prekida
JE
M f ' ne postoji - točka loma
rubna
točka
Ekstrem funkcije po-
RIM
prima se ili u sta-
cionarnim točkama
ili u točkama pre- 0 a b x
kida, točkama loma m
ili u rubnim točka-
ma intervala. stacionarne točke
Spomenimo još sljedeći važni stavak o postojanju ekstrema neprekinute funkcije.

IP
Iako je tvrdnja naoko očita, strogi se dokaz radi tek na studiju matematike:
Ako je f neprekinuta funkcija definirana na intervalu [a, b] , tada postoje točke

xm , xM ∈ [a, b] takve da je m = f (xm ) minimum i M = f (xM ) maksimum
funkcije na tom intervalu.
DN
Zadatak 4. Odredi minimum i maksimum funkcije na intervalu [0, 6] :

−x2 + 2x + 1, 0 x 3,
f (x) =
LE
−x + 3, 3 < x 6.
Druga derivacija i ekstremi

OG
Predznak prve derivacije u okolini stacionarne točke nije uvijek jednostavno

-
odrediti. Stoga je korisno utvrditi još jedan kriterij za odredivanje karaktera
stacionarne točke, s pomoću druge derivacije.
Promotrimo situaciju kad f ima maksimum u točki x0 . Lijevo od x0 vrijed-

nost derivacije je pozitivna, desno od x0 negativna. Pogledom na sliku vidimo
da nagib tangente opada od pozitivnih vrijednosti prema negativnima. Zato je
vrijednost druge derivacije u okolini točke x0 negativna.
53
4 DERIVACIJA
f (x) k = 0 f (x)
k=1 k = -1 k = -2 k=2
k=2 k = -2 k=1
k = -1
k=0
0 x0 x x0 x
K
f ' (x) f ' (x)
RA
2 2
1 1
0 x0 x 0 x0 x
-1 -1
JE
-2 -2
Karakter ekstrema funkcije može se utvrditi s pomoću predznaka druge derivacije. Riječ je
o tome da pri prijelazu kroz točku maksimuma prva derivacija opada, pa je druga
derivacija tu negativna. Obratno vrijedi za točku minimuma.
RIM
Ako f ima minimum u točki x0 , onda se nagibi tangenti pri prolazu kroz toč-
ku x0 povećavaju. Dakle, prva derivacija u okolini točke x0 raste, pa je druga
derivacija pozitivna.
IP
Tako dobivamo sljedeći kriterij:
Ispitivanje karaktera ekstrema s pomoću druge derivacije
1. Izračunamo derivacije f i f
DN
2. riješimo jednadžbu f (x) = 0 . Njezina su rješenja stacionarne

točke,
3a. ako je f (x0 ) > 0 , onda je x0 minimum;

LE
3b. ako je f (x0 ) < 0 , onda je x0 maksimum;
3c. ako je f (x0 ) = 0 , onda karakter točke x0 istražujemo s pomoću

predznaka prve derivacije.
OG
54
Primjer 9. Odredimo ekstrem funkcije f (x) = x4 − 2x2 .
1) Prva i druga derivacija ove funkcije su:

f (x) = 4x3 − 4x = 4x(x2 − 1) = 4x(x − 1)(x + 1),
f (x) = 12x2 − 4 = 4(3x2 − 1).
K
y
RA
2) Tri su stacionarne točke: x1 = −1 , x2 = 0 i x3 = 1 .
- vrstu eks-
3) Predznaci druge derivacije u stacionarnim točkama odreduju
-1 0 1 trema:
x
-1 f (x1 ) = f (−1) = 8 > 0, x1 je lokalni minimum,
JE
f (x2 ) = f (0) = −4 < 0, x2 je lokalni maksimum,

f (x3 ) = f (1) = 8 > 0, x3 je lokalni minimum.
Vrijednosti funkcije u ovim točkama su y1 = f (x1 ) = f (−1) = −1 ,
RIM
y2 = f (x2 ) = f (0) = 0 , y3 = f (x3 ) = f (1) = −1 . Graf funkcije
skiciran je na slici lijevo.
IP
Primjer 10. Odredimo ekstreme funkcije f (x) = x4 − 4x3 .
1) Prva i druga derivacija funkcije su:

DN
f (x) = 4x3 − 12x2 = 4x2 (x − 3),

f (x) = 12x2 − 24x = 12x(x − 2).
y
2) Dvije su stacionarne točke: x1 = 0 i x2 = 3 .
LE
30
20
3) Vrijedi f (x2 ) = f (3) = 36 > 0 . Zato je u x2 minimum funkcije
10
f . Vrijednost funkcije u toj točki je ymin = f (3) = −27 .
0P 3 4 x
-10 U točki x1 je f (x1 ) = f (0) = 0 i moramo ispitati predznak prve
OG
-20 derivacije. Ona je negativna i lijevo i desno od točke x1 jer je član x2

-30 m uvijek pozitivan, a x − 3 negativan. Zato x1 = 0 nije ekstrem. Graf
funkcije skiciran je na slici lijevo.
55
4 DERIVACIJA
Konveksnost i konkavnost funkcije
- pad, odnosno rast funkcije. Kakvu nam infor-

Predznak prve derivacije odreduje
maciju o funkciji daje predznak druge derivacije?
Neka na nekom intervalu a, b vrijedi f (x) > 0 . To znači da na tom inter-
K
valu prva derivacija raste, tj. raste nagib tangente, odnosno raste kut što ga ona
zatvara s pozitivnim dijelom x -osi.
RA
y f '' > 0 y
f '' > 0
Na slici lijevo i na
nagib slici desno raste na-
raste gib tangente. Na
tim je intervalima
JE
nagib
raste druga derivacija po-
zitivna. Primijeti-
0 x 0 x mo da se graf funk-
cije nalazi iznad tan-
genti.
konveksna funkcija
RIM Za funkciju f kažemo da je konveksna na intervalu a, b .
Konveksnost funkcije može se opisati jednostavnim geometrijskim svojstvom: f

je konveksna na intervalu a, b ako se njezin graf nalazi iznad tangente u po
volji odabranoj točki tog intervala.
IP
Ako je f (x) < 0 , tad prva derivacija opada. Dakle, opada nagib tangente i kut
što ga ona zatvara s pozitivnim dijelom x -osi.
y y
DN
f '' < 0 f '' < 0 Na slici lijevo i na

slici desno opada
nagib nagib nagib tangente. Na
konkavna funkcija pada pada tim je intervalima
druga derivacija ne-
gativna. Graf funk-
LE
0 x 0 x
cije leži ispod tan-
genti.
Za ovakvu funkciju kažemo da je konkavna na intervalu a, b .

OG
Graf konkavne funkcije leži ispod tangente povučene u po volji

odabranoj točki intervala.
Vezu konveksnosti i konkavnosti s predznakom druge derivacije

možemo lako zapamtiti po primjeru funkcije f (x) = x2 . Njezina
je druga derivacija f (x) = 2 pozitivna svuda, a ona je konveksna
na R .
igra konveksnosti i konkavnosti
Funkcija f (x) = −x2 ima drugu derivaciju f (x) = −2 koja je
na stanici podzemne u Pragu
negativna svuda. Ona je konkavna na R .
56
Točka pregiba
Ako je na intervalima (a, b) , (b, c) druga derivacija različitih predznaka, on-

da u točki b ona prelazi iz konveksne u konkavnu granu ili obratno. Točku b
nazivamo točkom pregiba (infleksije) funkcije f .
K
y pregib y pregib
f '' < 0 f '' (b) = 0 f '' (b) = 0
f '' < 0
konveksni f '' > 0
RA
dio konkavni
konkavni dio
dio f '' > 0 konveksni
dio
0 a b cx 0 a b c x
JE
točke pregiba
Konveksnost, konkavnost i točke pregiba
RIM
Intervale konveksnosti, konkavnosti i točke pregiba nalazimo na slje-
deći način:
1. izračunamo f ,
2. riješimo jednadžbu f (x) = 0 . Njezina su rješenja moguće pregib-

ne točke,
IP
3. na onim intervalima na kojima je f (x) > 0 funkcija je konveksna,
a na ostalima je konkavna. Na granici izmedu- intervala konveksnosti
i konkavnosti nalazi se pregibna točka.
DN
Primjer 11. Funkcija f (x) = x2 − 3x + 2 konveksna je na cijelom R jer je f (x) =

2 > 0 za svaki x .
LE
Funkcija f (x) = ex konveksna je na cijelom R jer je f (x) = ex > 0 za

svaki x .
1
Funkcija f (x) = ln x konkavna je na 0, ∞ jer je f (x) =
OG
,
1 x

f (x) = − 2 < 0 za svaki x .
x
S jedne strane točke pregiba graf funkcije leži ispod tangente, a s druge strane
iznad nje, jer se mijenja svojstvo konkavnosti u konveksnost. Ipak, za takvu
tangentu ne smijemo reći da siječe graf funkcije.
57
4 DERIVACIJA
Primjer 12. Odredimo intervale konveksnosti i konkavnosti za funkciju

f (x) = x3 − x .
Derivacije funkcije su: f (x) = 3x2 − 1 , f (x) = 6x . Zato je

f (x) > 0 za x > 0, na 0, ∞ f je konveksna,

K
f (x) < 0 za x < 0, na −∞, 0 f je konkavna.
RA
y = -x
interval f (x) = x 3 - x
konveksnosti
f '' > 0
-1
JE
1 x
f '' < 0 interval
konkavnosti točka tangenta u
pregiba
točki pregiba
RIM Funkcija f (x) = x3 − x konkavna je na intervalu −∞, 0 ,

konveksna na intervalu 0, ∞ . Točka 0 je točka pregiba.
Promotrite položaj grafa prema tangenti
y = −x povučenoj u točki (0, 0) .
IP
U točki x0 = 0 vrijedi f (x0 ) = 0 . To je točka pregiba, jer graf prelazi
iz konkavne u konveksnu granu.
DN
LE
OG
58
Zadatci 4.6.
1. Odredi intervale rasta i intervale pada za funkcije 7. Odredi intervale monotonosti funkcija:
sa sljedeće slike 1) f (x) = sin4 x + cos4 x ;
y y
2 (1,2)
2 2) f (x) = sin(cos x) ;
K
1 1 (1,1)
x2
(2,1)
3) f (x) = cos x + ;
-2 -1 0 1 2 3 2
RA
x -2 -1 0 1 2 3
x x2
x
-1
(-1,-1)
-1
4) f (x) = 2 sin2 + .
-2 -2
2 2
8. Ispitaj monotonost funkcija:
y y x3 − 2x2 ln2 x + 2 ln x
JE
2 2 1) f (x) = ; 2) f (x) = ;
ex x
x3 − x2 2 ln2 x + 3 ln x
1 1
x x 3) f (x) = −x ; 4) f (x) = .
-2 -1 0 1 2 3 -2 -1 0 1 2 3
e x
RIM
-1 -1
9. Odredi intervale monotonosti funkcija:
-2 -2
ln x − x
1) f (x) = ;
x
2. Odredi je li u točkama s apscisama x = 0 , ±1 , 2) f (x) = x · e−2x ;
±2 funkcija 3
3) f (x) = log2 x + log3 x ;
1) f (x) = 3x3 − 2x + 1 ; 2
IP
4) f (x) = ln4 x − 2 ln2 x .
2) f (x) = x4 − 3x2 + x ;
rastuća ili padajuća. 10. Za koje a ∈ R funkcija f (x) = x3 − ax2 + x + 1
monotono raste na cijelom području definicije?
3. Da li funkcija f (x) = sin x · sin  − x u x = 
DN
3 2 11. Za koje a ∈ R funkcija f (x)=2x5 +5ax4 +10x3

raste ili pada? monotono raste na cijelom području definicije?

4. Da li funkcija f (x) = tg x · tg  − x u x =
4 6
raste ili pada?
LE
12. Funkcija f definirana je na intervalu [0, 4] i za

5. Odredi intervale monotonosti za funkcije: nju vrijedi f (1) = −2 . Graf njezine derivacije
x f nacrtan je na slici. Opiši ponašanje funkci-
1) f (x) = x3 + 4x ; 2) f (x) = ; je f . U kojim točkama ona poprima ekstrem?
1 + x2
Nacrtaj njezin graf.
OG
3) f (x) = x ln x ; 4) f (x) = 3x + 3 − 5 . y
x
3
6. Odredi intervale monotonosti funkcije f ako je 2
1) f (x) = 23 x3 − 2x + 1 ; 1
x
2) f (x) = 4 + 6x − 9x2 − 20x3 ; 0 1 2 3 4
3) f (x) = x3 − x2 + x ; -1
4) f (x) = x5 − 5x4 + 4. -2
59
4 DERIVACIJA
13. Na slikama je nacrtan graf funkcije f , definirane 18. Odredi ekstreme sljedećih funkcija:
na intervalu [0, 3] .
2x x2 − 2x + 2
1) Kakvo je ponašanje funkcije f u točkama 1) f (x) = 2 ; 2) f (x) = ;
x1 = 1 i x2 = 2 ? x +9 x−1
2) Na kojim je intervalima funkcija f rastuća? (x − 2)2 (x + 4)
3) f (x) = ;
3) U kojim točkama funkcija f ima ekstreme i 4
koja je vrsta tih ekstrema? x−4
4) f (x) = 2 ;
K
4) Gdje se nalaze globalni ekstremi funkcije f , x − 3x − 3
ako je ona neprekinuta na [0, 3] ? x−1 x2 − x + 1
5) f (x) = ; 6) f (x) = 2 .
RA
a) b) x2 x +x+1
y y
1
19. Odredi ekstreme sljedećih funkcija:
1
x 1) f (x) = x + cos x + sin x ;
0 1 2 3 x 0 1 2 3
1
JE
2) f (x) = sin 2x + cos x ;
-1 -1 2
1 − cos x
3) f (x) = ;
sin x + cos x
14. Na slikama je nacrtan graf funkcije f . sin x + cos x
RIM
1) Na kojim je intervalima funkcija f rastuća? 4) f (x) = .
cos 2x
2) U kojim točkama funkcija f ima ekstreme i
koja je vrsta tih ekstrema? 20. Odredi ekstreme funkcija:
a) b) 2
y
y 1) f (x) = x2 e−x ; 2) f (x) = x · ex−x ;
2
2 x
1 3) f (x) = ; 4) f (x) = x2 ln x ;
ln x
IP
x 1
-1 0 1 2 3
-1 0 1 2 3 4 5 x
5) f (x) = x − 2 ln x .
-1
-2
-1
21. Nadi- najmanju i najveću vrijednost funkcije f na
danom intervalu:

1+x
DN
15. Odredi ekstreme sljedećih funkcija: 1) f (x) = , x ∈ [−2, 0] ;

1−x
√
1) f (x) = 12x − (3x − 1)2 ; 2) f (x) = 1 − 2x + x2 + 1 + 2x + x2 ,
2) f (x) = −x2 + 2x + 3 ; x ∈ [0, 2] ;
3) f (x) = 4x3 − x|x − 2| , x ∈ [0, 3] ;
3) f (x) = x3 − 3x . 5 1
LE
4) f (x) = |x2 + x|+ |x2 + 5x+ 6| , x ∈ − , .

4) f (x) = 2x3 − 6x2 − 18x + 7 ; 2 2
5) f (x) = 2x3 + 3x2 − 12x + 5 ;
22. Nadi- najmanju i najveću vrijednost funkcije f na
6) f (x) = x4 − 2x2 ; danom intervalu:

OG
7) f (x) = x4 − 8x2 − 9; 1) f (x) = sin 2x − x , x ∈ −  ,  ;

2 2
8) f (x) = (x + 2)(x + 1)3 ;
2) f (x) = sin x · cos2 x , x ∈ [0,  ] ;
2
16. Odredi ekstreme funkcije f (x) = 2x2 − x + 2 .
3) f (x) = tg x + ctg x , x ∈  ,  ;
6 3
17. Odredi intervale monotonosti i ekstremne vrijed- sin 2x
nosti funkcija: 4) f (x) = , x ∈  , 3 ;
sin  + x 2
x2 − 4x + 4 x2 + 3x + 12 4
1) f (x)= ; 2) f (x)= .
x+1 x−1 5) f (x) = 1 cos 2x + sin x , x ∈ 0,  ;
2 2
60

6) f (x) = 2 sin 2x + cos 4x , x ∈ 0,  . 4) Kojeg je znaka f (4) (0) ?
3 y
1 2
23. Odredi b i c tako da funkcija f (x) =
x2 + bx + c 1
ima maksimalnu vrijednost −4 za x = 32 .
-3 -2 -1 0 1 2 3 x
24. Za koje vrijednosti parametra k funkcija -1
K
f (x) = x3 − 6x2 + kx + 1 ima maksimum ili -2
minimum?
RA
25. Za koje vrijednosti parametra m funkcija 34. Na slici je nacrtan graf funkcije f .
f (x) = x3 − mx2 + 3x + 4 nema ekstrema? 1) Na kojim je intervalima funkcija f rastuća?
26. Odredi realne brojeve a i b tako da funkcija 2) Ako točka (1, 2) leži na grafu funkcije f ,
sin2 x kako glasi jednadžba tangente u toj točki?
f (x) = ima ekstremnu vrijednost 1 3) U kojim točkama funkcija f ima ekstreme i
4
JE
a − b cos x
za x =  .
koja je vrsta tih ekstrema?
3 4) Na kojim je intervalima funkcija f konveks-
na, a na kojima konkavna?
27. Dokaži da je za x ∈ 0,  ispunjena nejedna- 5) Na kojim je intervalima funkcija f pozitiv-
2
RIM
kost: na?
y
1) cos x > 1 − 12 x2 ; 2) sin x > x − 16 x3 . 2
28. Dokaži da nejednadžba

3x − tg x > 1.75 nema 1
rješenja na intervalu 0,  .
2 -1 0 1 2 3 4 5 6 x
IP
29. Dokaži da je za x > 0 -1
1) ex > 1 + x; 2) ln(1 + x) < x .

35. Na slici su nacrtane tri funkcije. Jedna predstav-
30. Za koje x ∈ R funkcija lja poziciju automobila, druga njegovu brzinu a
2 2 2 treća akceleraciju. Odredi te funkcije i objasni
DN
f (x) = (x − 1) + (x − 2) + . . . + (x − n) svoj izbor.

prima najmanju vrijednost?
1 x 1 (a)
31. Dokaži da je za sve x ∈ R − .
2 x2 +1 2
(b)
LE
32. Dokaži da je najmanja vrijednost funkcije

f (x) = cos x · sin 2x na intervalu − ,  veća
7 x
od − .
9 (c)
OG
36. Uz koji će uvjet na koeficijente polinoma

33. Na slici je nacrtan graf funkcije f , definirane P(x) = ax4 + bx3 + cx2 + dx + e on imati dvije
na intervalu [0, 3] . točke pregiba?
1) Opiši gdje je funkcija f konkavna, a gdje 37. Odredi područje konveksnosti i konkavnosti za
konveksna?
x2 − 1
2) U kojim točkama derivacija f poprima mak- funkciju f (x) = 2 .
simum, a u kojim točkama minimum? x +1
3) Na kojim je intervalima f pozitivna, a gdje 38. Odredi područje konveksnosti
√ i konkavnosti za
je negativna? funkciju f (x) = x − 3 x − 1.
61
4 DERIVACIJA
4.7. Tijek funkcije
U ovoj ćemo točki primijeniti poznavanje prve i druge derivacije u problemu cr-
tanja grafa funkcije. Ponovimo na jednom mjestu na što treba obratiti pozornost
K
pri crtanju grafa.
RA
Postupak crtanja grafa funkcije
1. Istraživanje funkcije f :
– odredi se područje definicije;
JE
– odredi se limes funkcije u rubnim točkama područja definicije;
– ispitaju se svojstva parnosti, neparnosti, periodičnosti;
– odrede se nul-točke;
RIM
– po potrebi se izračuna vrijednost funkcije u nekoliko po volji odab-
ranih točaka.
– izračuna se f ;
IP
– riješi se jednadžba f (x) = 0 i odrede stacionarne točke;
– odrede se intervali pada, odnosno rasta na kojima je f istog znaka;

DN
– odredi se karakter ekstrema i vrijednost funkcije u tim točkama.
– izračuna se f i riješi jednadžba f (x) = 0 ;

LE
– odrede se intervali konveksnosti i konkavnosti na kojima je f istog

znaka;
– odrede se točke pregiba i vrijednost funkcije u tim točkama.

OG
Pri crtanju grafa pojedinih funkcija neće uvijek biti potrebno načiniti sve opisane
korake, pogotovo one koji se tiču ispitivanja druge derivacije.
62
TIJEK FUNKCIJE 4.7
Primjer 1. Nacrtajmo graf funkcije f (x) = x4 − 2x3 + 1 .
1) Funkcija je definirana na čitavom R . Kad x teži u +∞ , funkcija

- teži u +∞ jer je vodeći koeficijent polinoma pozitivan. Isto
takoder
vrijedi i za x → −∞ . Funkcija nije niti parna niti neparna. Nul-točke
ne možemo jednostavno odrediti, iako se jedna od njih može pogodi-
K
ti: f (1) = 14 − 2 · 13 + 1 = 0 . Korisno je odrediti još vrijednosti
u nekoliko susjednih točaka: f (−1) = 4 , f (0) = 1 , f (2) = 1 ,
RA
f (3) = 28 .
2) Prva derivacija iznosi

f (x) = 4x3 − 6x2 = 2x2 (2x − 3).
3
Rješenja jednadžbe f (x) = 0 su stacionarne točke x1 = 0 i x2 = .
JE
- 2
Po predznacima prve derivacije odredujemo intervale monotonosti
funkcije f :
3
0 2
RIM
f − − +
f m= − 11
16
3 3
Dakle, f pada na intervalu −∞, , a raste na , +∞ . Točka
2 2
x1 nije ekstrem, a x2 je minimum. Iznos funkcije u točki minimuma
IP
3 11
je m = f ( ) = − .
2 16
3) Druga derivacija iznosi
f (x) = 12x2 − 12x = 12x(x − 1)
DN
i jednaka je nuli u točkama x1 = 0 i x3 = 1 . Po predznaku druge

-
derivacije odredujemo intervale konveksnosti, odnosno konkavnosti:
0 1
f + − +
LE
f p p
Na intervalima −∞, 0 i 1, +∞ funkcija je konveksna, a na
intervalu 0, 1 konkavna. U točkama 0 i 1 ima pregib.
OG
63
4 DERIVACIJA
Na osnovi svih ovih podataka možemo precizno nacrtati graf funkcije.

y
stacionarna točka -
konveksni horizontalni pregib
dio
K
konkavni
1 dio
interval rasta
RA
pregib
0 1 3 x
2
interval pada
- 11 lokalni i
16 m globalni
JE
konveksni minimum
dio
graf funkcije f (x) = x4 − 2x3 + 1
Primijetimo da je točka x1 = 0 ujedno i stacionarna točka. Za nju kažemo
RIM
da je točka horizontalnog pregiba, jer je tangenta u toj točki paralelna s
x -osi.
2 /2
Primjer 2. Nacrtajmo graf funkcije f (x) = e−x .
IP
1) Funkcija je definirana na čitavom R . Parna je. Vrijedi f (x) → 0 kad
x → ∞ . Nema nul-točaka jer je svuda pozitivna.
DN
2
2) Prva derivacija iznosi f (x) = −xe−x /2 . Stacionarna točka je
x0 = 0 . Za x < 0 derivacija je pozitivna pa funkcija raste, a za
x > 0 ona je negativna pa funkcija pada. Zato je x0 maksimum,
M = f (0) = 1 .
LE
2
3) Druga derivacija je f (x) = (x2 − 1)e−x /2 . Jednaka je nuli u toč-
kama x1 = −1 i x2 = 1 . Funkcija je konveksna na −∞, −1 i
1, +∞ , a konkavna na −1, 1 .
OG
Na temelju ovih podataka možemo ispisati tijek funkcije i nacrtati njezin

graf. Ova se krivulja naziva Gaussova (zvonolika) krivulja.
−∞ 0 ∞
f − +
f M=1
64
TIJEK FUNKCIJE 4.7
−∞ −1 1 +∞
f + − +
f p p
K
maksimum
M
RA
1
pregib pregib
-1 0 1 x
JE
horizontalna
asimptota
Gaussova krivulja
RIM
Asimptote
Crtajući grafove elementarnih funkcija upoznali smo se s pojmom asimptote.

IP
Prisjetite se grafa eksponencijalne funkcije, logaritamske funkcije, tangensa, hi-
perbole i drugih.
Asimptote
DN
Asimptota funkcije f je pravac p koji ima svojstvo da udaljenost točke

T na grafu funkcije f od pravca p teži prema nuli kada barem jedna
od njezinih koordinata teži u +∞ ili −∞ .
LE
Dva su osnovna načina na koji se može ostvariti ovakva situacija:
(a) varijabla x teži prema konačnom broju c (s lijeve ili s desne strane), a
funkcijska vrijednost teži u +∞ ili −∞ ;
OG
(b) varijabla x teži u −∞ ili +∞ .
1. Vertikalne asimptote
Ako za funkciju f vrijedi

lim f (x) = ±∞,
x→c
onda je pravac x = c njezina vertikalna asimptota.
65
4 DERIVACIJA
udaljenosti
do
asimptote
Na slici su prikaza- c x
K
vertikalna vertikalna
ne vertikalne asimpto- asimptota asimptota
te. Udaljenost točaka s
grafa funkcije do verti-
kalne asimptote teži u
RA
nulu kad x → c .
2. Horizontalne asimptote
JE
Drugi tip asimptota javlja se pri proučavanju ponašanja funkcije f kad x → ±∞ .
Postoje sljedeće interesantne mogućnosti.
• Ako postoji
l = lim f (x),
RIM
x→∞
onda se pravac y = l naziva desna horizontalna asimptota funkcije f .
• Ako postoji
l = lim f (x),
x→−∞
IP
onda se pravac y = l naziva lijeva horizontalna asimptota funkcije f .
DN
Primjer 3. Prisjetimo se grafova sljedećih funkcija.


1) Funkcija f (x) = tg x ima vertikalnu asimptotu x = .
2
2) Eksponencijalna funkcija f (x) = 2x ima lijevu horizontalnu asimptotu
LE
y = 0 , dok desne nema.

y y =tgx
OG
1 f (x)=2x
0 p x
2
0 1 x
66
TIJEK FUNKCIJE 4.7
1
3) Funkcija f (x) = ima horizontalnu asimptotu (istovremeno lijevu i
x
desnu) y = 0 . Vertikalna asimptota je pravac x = 0 .
2x + 1
4) Funkcija f (x) = ima vertikalnu asimptotu x = 1 , a horizon-
x−1
talnu y = 2 .
K
y y
RA
f (x)= 1
x
f (x)= 2x-1
x+1
2
0 1 x
JE
0 1 x
RIM
3. Kose asimptote
Desna kosa asimptota je pravac y = kx + l za koji vrijedi

lim [f (x) − kx − l] = 0. (1)
IP
x→∞
Ako ovakav limes postoji kad x → −∞ , onda je pravac lijeva kosa asimptota.
Ako kosa asimptota postoji, kako se računaju njezini koeficijenti k i l ? Ukoliko
limes (1) postoji, onda mora biti pogotovo
DN
f (x) − kx − l f (x) l
lim = lim − k − lim = 0
x→∞ x x→∞ x x→∞ x
pa se dobiva izraz za koeficijent k :
f (x)
LE
k = lim .
x→∞ x
- koeficijent l računamo iz (1). Ponovimo:
Sad, kad je k odreden,
-
Odredivanje kosih asimptota
OG
-
Koeficijente pravca koji je kosa asimptota funkcije f odredujemo for-
mulama:
f (x)
k = lim , l = lim [f (x) − kx]. (2)
x→±∞ x x→±∞
Horizontalne su asimptote poseban slučaj kosih, s koeficijentom smjera k = 0 .

Zato, ukoliko nije odmah vidljivo ponašanje funkcije, pri traženju asimptota
najprije ispitujemo postoje li kose asimptote.
67
4 DERIVACIJA
x3
Primjer 4. Odredimo asimptote funkcije y = .
x2 + x + 1
Vertikalnih asimptota funkcija nema, jer je nazivnik razlomka uvijek pozi-

tivan. Odredimo kose asimptote.
K
Računamo koeficijent k . Ukoliko je moguće, nastojimo odrediti istov-
remeno koeficijente desnih i lijevih asimptota, jer će se one za mnoge
funkcije podudarati.
RA
y x3
k = lim = lim = 1.
x→±∞ x x→±∞ x(x2 + x + 1)
Sad tražimo koeficijent l :

x3
JE
l = lim (y − kx) = lim − x
x→±∞ x→±∞ x2 + x + 1
−x2 − x
= lim = −1.
x→±∞ x2 + x + 1
RIM
Pravac y = x − 1 je desna i lijeva asimptota ove funkcije.
Primjer 5. Odredimo asimptote funkcije y = e1/x − x .

IP
Točka x = 0 nije u području definicije. Zato najprije ispitujemo limese
slijeva i zdesna u toj točki:

lim e1/x − x = [e−∞ − 0] = 0,
x→0−
DN

lim e1/x − x = [e+∞ − 0] = +∞.
x→0+
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota ove funkcije (s desne strane).
Potražimo kose asimptote:

LE
y e1/x e0
k = lim = lim −1= − 1 = −1,
x→±∞ x x→±∞ x ±∞
l = lim (y − kx) = lim e1/x = 1
OG
x→±∞ x→±∞
Zato je pravac y = −x + 1 lijeva i desna kosa asimptota funkcije.
1
Derivacija funkcije glasi y = −e1/x · 2 − 1 i ona je uvijek negativna.
x
Zato je funkcija padajuća na svakom intervalu iz područja defincije.
68
TIJEK FUNKCIJE 4.7
y
y=e1/x-x
K
1
0 1 x
RA
y =-x+1
graf funkcije y = e1/x − x
JE
RIM
Asimptote ćemo koristiti pri crtanju grafova racionalnih funkcija.
Graf racionalnih funkcija

IP
Opišimo kako se crta graf racionalne funkcije
DN
Pn (x)
f (x) = .
Qm (x)
Ovdje su Pn polinom stupnja n i Qm polinom stupnja m . Pretpostavit ćemo da

je racionalna funkcija skraćena tako da Pn i Qm nemaju zajedničkih nul-točaka.
LE
Umjesto ispitivanja druge derivacije, koja je za racionalne funkcije često složenog

-
oblika, odredujemo asimptote racionalne funkcije. Zato je korisno znati sljedeće
o svojstvima asimptota racionalne funkcije.
OG
• Vertikalne asimptote. Racionalna funkcija ima vertikalne asimptote u nul-

točkama nazivnika (koje zbog naše pretpostavke nisu nul-točke brojnika). Krat-
nost nul-točke odreduje- ponašanje funkcije s obiju strana asimptote. Ako je
nul-točka neparne kratnosti, funkcija će biti različitih predznaka. Kažemo da
graf funkcije ‘dolazi s različitih strana asimptote’. Ako je nul-točka parne krat-
nosti, funkcija će biti istog predznaka i njezin graf ‘dolazi s iste strane asimptote’.
• Horizontalne asimptote. Racionalna funkcija ima horizontalnu asimptotu (is-

tovremeno i lijevu i desnu) onda i samo onda ako je stupanj brojnika manji ili
jednak stupnju nazivnika.
69
4 DERIVACIJA
Ako je stupanj brojnika manji od stupnja nazivnika, onda vrijedi lim f (x) = 0 .
x→±∞
Primjerice:
1 1
x2 + 1 + 3
lim 3 = lim x x = 0.
x→±∞ x + 2x − 1 x→±∞ 1 1
1+2 2 − 3
K
x x
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota.
RA
Ako je stupanj brojnika jednak stupnju nazivnika, racionalna funkcija imat će
an
horizontalnu asimptotu y = , gdje su an i bn vodeći koeficijenti polinoma u
bn
brojniku i nazivniku:
JE
x2 − 2x 1 2x3 − 1 2
lim 2
= , lim 3 2
=− .
x→±∞ 2x − 3 2 x→±∞ −3x + x + 2 3
RIM
horizontalna y y y = kx + l
asimptota
y=l
l
0 x 0 x
IP
kosa
DN
asimptota
horizontalna asimptota (lijevo), vertikalna i kosa asimptota racionalne funkcije (desno)
• Kose asimptote. Ako je stupanj brojnika za jedan veći od stupnja nazivnika,

LE
racionalna funkcija imat će kosu asimptotu (istovremeno lijevu i desnu).
• Ako je stupanj brojnika barem za dva veći od stupnja nazivnika, tada funkcija
nema horizontalnih i kosih asimptota.
OG
x
Primjer 6. Nacrtajmo graf funkcije f (x) = .
x2 − 1
Funkcija nije definirana u točkama x = ±1 . Pravci x = −1 , x = 1 njezi-

ne su vertikalne asimptote. Stupanj brojnika manji je od stupnja nazivnika.
Zato je pravac y = 0 horizontalna asimptota.
70
TIJEK FUNKCIJE 4.7
Derivacija funkcije je
x2 − 1 − x · 2x x2 + 1
f (x) = = −
(x2 − 1)2 (x2 − 1)2
i nigdje nije jednaka nuli. Dakle, funkcija nema ekstrema. Kako je de-
rivacija negativna, funkcija će padati na svakom od intervala na kojem je
definirana.
K
Primjećujemo još da je ona neparna i da ima nul-točku u x = 0 .
RA
Da bismo je mogli nacrtati, potrebna nam je barem po jedna vrijed-
2
nost na intervalima −∞, −1 i 1, +∞ . Računamo f (−2) = − ,
3
2
f (2) = .
3
JE
y
RIM -2 -1 0 1 2 x
IP
DN
3x − x2
Primjer 7. Nacrtajmo graf funkcije f (x) = .
x−4
Funkcija nije definirana u točki x = 4 pa je pravac x = 4 njezina verti-

kalna asimptota. Nul-točke su x1 = 0 i x2 = 3 .
LE
Stupanj brojnika za jedan je veći od stupnja nazivnika. Zato funkcija ima

kosu asimptotu. Odredimo je:
f (x) 3x − x2
k = lim = lim 2 = −1,
OG
x→±∞ x x→±∞ x − 4x

3x − x2 −x
l = lim [f (x)−kx]= lim +x = lim = − 1.
x→±∞ x→±∞ x−4 x→±∞ x − 4
Kosa asimptota je pravac y = −x − 1 .
Ekstreme dobivamo iz
(3 − 2x)(x − 4) − (3x − x2 ) (x − 2)(x − 6)
f (x) = =− .
(x − 4)2 (x − 4)2
71
4 DERIVACIJA
Stacionarne točke su x = 2 i x = 6 . Vrijednosti funkcije u tim točkama

su f (2) = −1 i f (6) = −9 .
Na osnovi ovih podataka možemo nacrtati graf. Osnovni je podatak nje-

zina kosa asimptota. Crtajući vidimo da je (2, −1) minimum, a (6, −9)
maksimum funkcije.
K
Pri crtanju trebamo imati na umu da će funkcija u okolini vertikalne asimp-
tote imati različite predznake, jer nazivnik x − 4 mijenja predznak lijevo
i desno od točke 4 . Zato graf funkcije dolazi s različitih strana vertikalne
RA
asimptote. (Za funkcije koje imaju dvostruku nul-točku u nazivniku to se
neće dogoditi.)
y
vertikalna
asimptota
JE
2 6
x
m
RIM
lokalni ekstremi
M
-9
kosa
asimptota
IP
DN
Kose asimptote racionalne funkcije možemo potražiti i na drugi način. Riječ je

o tome da se dijeljenjem brojnika nazivnikom racionalne funkcije za količnik
dobiva polinom prvog stupnja koji je upravo asimptota te funkcije. Pogledajmo
na primjeru prethodne, podijelimo brojnik −x2 + 3x s nazivnikom x − 4 :
LE
−x2 + 3x : x − 4 = −x − 1
−x2 + 4x
−x
−x +4
OG
−4
Rezultat dijeljenja možemo zapisati u obliku:
3x − x2 −4
= −x − 1 + .
x−4 x−4
Količnik −x − 1 predstavlja kosu asimptotu, jer je
3x − x2 −4
lim − (−x − 1) = lim = 0.
x→±∞ x − 4 x→±∞ x − 4
72
TIJEK FUNKCIJE 4.7
Zadatci 4.7.
1. Na slici je nacrtan graf derivacije f . 2) U kojim točkama f ima infleksiju. Obrazloži
odgovor.
1 1 5. Grafički prikaži sljedeće funkcije:
K
1 x2
-1 0 1 2 3 -1 0 1 2 3 1) f (x) = 2 ; 2) f (x) = ;
x −4 x2 − 4
RA
-1 -1
x x+1
3) f (x) = 2 ; 4) f (x) = ;
x −4 x3
1) Na kojim intervalima je f rastuća, a na kojim
padajuća? x−1 x2 − 2x + 1
5) f (x) = 2 ; 6) f (x) = ;
2) U kojim točkama f ima ekstreme? x (x − 2) x2 + 1
JE
3) Koja je vrsta tih ekstrema? x x2 − 2x
7) f (x) = 2 ; 8) f (x) = .
4) Na kojim intervalima je funkcija f konveks- x +1 x+1
na, a na kojim konkavna?
6. Grafički prikaži sljedeće funkcije:
2. Grafički prikaži sljedeće funkcije: x−2
RIM
1) f (x) = 5 ;
1) f (x) = x3 − 3x + 2 ; x2
2) f (x) = x3 − 4x2 − 3x + 12 ; x2 − 1
2) f (x) = ;
3) f (x) = x3 + 3x2 + 2x ; x2 + 1
x2 − 2x + 4
4) f (x) = (x2 + x)(x − 2) ; 3) f (x) = ;
x2 + x − 2
5) f (x) = x3 − 3x2 + 4 ;
IP
x2 − 4x + 3
6) f (x) = x3 − 32 x2 . 4) f (x) = ;
x2 − 2x
x2 − 1
3. Grafički prikaži sljedeće funkcije: 5) f (x) = ;
x4 + 1
DN
1) f (x) = (x − 1)2 (x + 2)2 ; 1 − 4x2

2) f (x) = (x − 1)2 (x + 1)2 ; 6) f (x) = ;
4x2 (1 + x2 )
3) f (x) = 3x4 + 1;− 4x3 1 1
7) f (x) = + ;
4) f (x) = x(x + 1)(x − 1)(x − 2) ; x+1 x−1
LE
5) f (x) = x4 + x ; 1−x
8) f (x) = .
x−2
6) f (x) = x4 − 4x2 .
7. Grafički prikaži sljedeće funkcije:
4. Na slici je nacrtan graf druge derivacije f . √
1) f (x) = x2 2 − x ; 2) f (x) = 3 (x − 1)2 ;
OG
3
1
2 3) f (x) = x + e−x ; 4) f (x) = e x .
1
x
-1 0 1 2 3 4 5 6 7 8
-1
-2
1) Na kojim intervalima je funkcija f konveks-

na, a na kojim konkavna?
73
4 DERIVACIJA
4.8. Primjene diferencijalnog računa

U posljednjoj točki primijenit ćemo diferencijalni račun u nekim problemima
geometrije i fizike.
K
Primjer 1. Tvornica konzervi želi proizvoditi konzerve valjkastog oblika sadržine 1
RA
litre, tako da upotrijebi najmanju moguću količinu lima. Koje dimenzije
će imati konzerva?
Neka je r polumjer, h visina konzerve a S r
njezino oplošje. Veza ovih veličina zadana je:
S = 2 rh + 2r2  .
JE
(1)
h
Moramo odrediti minimum ove funkcije, ako
je zadano V = r2 h . Odavde ćemo varijablu
h izraziti s pomoću r i uvrstiti u (1):
RIM
V 2V
S = 2 r · 2 + 2r2  = + 2r2  .
r  r
Sada je: S (r) = − 2V2 + 4r = 0 =⇒ r = 3 V

2 .
r
4V
Kako je S (r) = 3 + 4 > 0 , vrijedi S (r) > 0 i dobivena vrijednost
IP
r
zaista daje mimimum funkcije S . Za tu vrijednost r slijedi:
V Vr
h = 2 = 3 = 2r.
r  r 
DN
Sad možemo izračunati:

r2 h = V =⇒ r3 · 2 = 1000 cm3
pa optimalna konzerva ima promjer jednak visini i on iznosi 2r = 10.8 cm.
LE
Primjer 2. U zadanu kuglu polumjera R upišimo valjak najvećeg obujma.

OG
Označimo s R polumjer kugle, s r i h polumjer i visinu valjka. Tada je

h2
+ r2 = R2 . Obujam ćemo izraziti kao funkciju visine valjka:
4
h2  h3
V(h) =  r2 h =  R2 − h =  R2 h − .
4 4
74
PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA 4.8
h se mijenja u intervalu od 0 do 2R , pri čemu je na rubovima tog intervala
odgovarajući obujam jednak nuli. Odredimo stacionarne točke
3 h2 2R
V (h) =  R2 − = 0 =⇒ h = √ .
4 3
Za ovu vrijednost obujam će biti maksima-
K
lan:
2 2 4
Vmax =  R3 · · √ = √ R3 ,
3 3 3 3
RA
3 
jer je V (h) = − h < 0 .
2
Da smo kao varijablu izabrali r , a ne h ,
dobili bismo
JE
V(r) = 2 r2 R2 − r2 .
Nalaženje nul-točke derivacije ove funkcije
-
je složenije. Medutim, funkcije V i V 2 poprimaju maksimum u istoj
točki! Zato je moguće promatrati funkciju
RIM
f (r) = V 2 (r) = 4 2 r4 (R2 − r2 ),
te se lako može naći njezina stacionarna točka.
IP
Primjer 3. Od zadanog kruga polumjera R treba odrezati isječak i od njega napraviti
stožac maksimalnog obujma. Koliki će biti kut  tog isječka?
√
Luk l = R je opseg baze stošca, a njegova
je visina h = R2 − r2 .
R 2
DN
Kako je 2r = l = R , dobivamo h = R2 − , te je obujam:

2

1 2 1 R 2  2 R3 2
V = r h = ·R· 1− =  4 2 −  2 .
3 3 2 2 24 2
LE
R
OG
a
h
R
l
Od isječka kruga treba načiniti stožac maksimalnog obujma.
75
4 DERIVACIJA
√
Potrebno je naći maksimum funkcije  →  2 4 2 −  2 . Promotrimo
njezin kvadrat:
f ( ) = 4 2  4 −  6 .
Deriviravši dva puta dobivamo
f ( ) = 16 2  3 − 6 5 ,
K
f ( ) = 48 2  2 − 30 4 .
RA
Kut mora biti pozitivan. Jedina interesantna kritična točka je 1 =
2
2 . Druga derivacija u toj točki je negativna, pa je riječ o maksimu-
3
mu. Vrijednost kuta u stupnjevima je

2
JE
◦
180 · 2
3 ◦ 2
= = 360 · ≈ 294◦ .
 3
RIM
Zadatak 1. U polukuglu polumjera R = 3cm upisan je stožac tako da vrh stošca leži u sre-
dištu polukugle, a osnovka stošca paralelna je osnovci polukugle. Koji od takvih
stožaca ima maksimalni obujam?
IP
Primjer 4. Fermatov zadatak. Dužinu AC treba podijeliti točkom B na dva dijela
tako da pravokutnik sa stranicama AB i BC ima maksimalnu površinu.
DN
Označimo d = |AC| , x = |AB| . Stranice pravokutnika su x i d − x , pa

je njegova površina
P(x) = x(d − x) = dx − x2 .
d
Derivacija funkcije je P (x) = d − 2x i poništava se za x = . Druga de-
LE
2
rivacija iznosi P (x) = −2 , pa je riječ o maksimumu. Dakle, maksimum
se postiže kad B raspolavlja dužinu i kad je pravokutnik zapravo kvadrat.
OG
Zadatak 2. Zbroj dvaju brojeva je 36. Odredi te brojeve tako da zbroj njihovih kvadrata bude
što je moguće manji.
76
Primjer 5. Jačina svjetla. Jačina svjetla u nekoj točki obrnuto je proporcionalna
kvadratu udaljenosti od izvora, a proporcionalna sinusu kuta pod kojim
svjetlo pada na površinu. Ako se na visini h iznad središta okruglog stola
polumjera r nalazi izvor svjetlosti, onda je jačina svjetlosti na rubu tog
stola jednaka
sin 
I =k· 2 ,
r + h2
K
gdje je k konstanta koja ovisi o jakosti izvora. Kolika mora biti visina h
da bi rub stola bio najjače osvijetljen (a time bi i čitav stol bio najbolje
RA
osvijetljen)?
JE
h
RIM
a
IP
Vrijedi h = r tg  , te je
k sin  k
I( ) = = 2 sin  cos2  .
DN
+ r tg 
r2 2 2 r
Radi jednostavnijeg postupka stavimo
sin  = u .
k
I(u) = 2 u(1 − u2 ),
r
LE
pa vrijedi:
√
k 2 3
I (u) = 2 (1 − 3u ) = 0 =⇒ u = ± .
r 3
√
OG
3
U obzir dolazi samo u = = sin  . Sada je
3
√
sin  2
tg  = = ,
cos  2
√
2
te je h = r · .
2
77
4 DERIVACIJA
Primjer 6. Lom svjetlosti. Zakon refleksije svjetla tvrdi da se zraka koja pada na
ravno zrcalo reflektira tako da je upadni kut  jednak kutu refleksije  .
Fermatov princip pak govori da zraka bira onaj put izmedu- točaka A i B
koji će prevaliti u najkraćem vremenu.
-
Pokažimo da su ova dva principa uskladena.
K
A
RA
B
a
b
a b
A1 x C d-x B1
JE
d
Označimo s A1 , B1 ortogonalne projekcije točaka A i B . Neka je C

točka u kojoj zraka pada na zrcalo. Označimo udaljenosti s d = d(A1 , B1 )
RIM
i x = d(A1 , C) , a brzinu svjetlosti s c . Ukupan prevaljeni put je
|AC| √+ |CB| = ct . Zato vrijedi:
ct = a2 + x2 + b2 + (d − x)2 .
Ukupno vrijeme potrebno zraki da prijede - taj put je:
1 1
t(x) = a2 + x2 + b2 + (d − x)2 .
c c
IP
Potražimo minimum ove funkcije. Njezina je derivacija
x d−x
t (x) = √ − .
c a2 + x2 c b2 + (d − x)2
Ona je jednaka nuli ako je
DN
x d−x
√ = .
2
a +x 2 b + (d − x)2
2
Ovu je jednadžbu praktički nemoguće riješiti po nepoznanici x , jer vodi

-
na algebarsku jednadžbu četvrtog stupnja. Medutim, nju možemo napisati
LE
kao
cos  = cos  ,
gdje je  upadni kut, a  kut refleksije. Vidimo da mora biti  =  i ovo
rješenje iz fizikalnih razloga odgovara minimalnom ukupnom vremenu.
OG
78
Primjer 7. Lom svjetla u sredstvu. Zraka svjetlosti prolazi točkama A i B koje se
nalaze u različitim optičkim sredinama. Pri prijelazu iz jedne sredine u
drugu zraka se lomi tako da je ukupno vrijeme potrebno da ona prevali
put ACB minimalno. Neka su v1 i v2 brzine svjetlosti u ovim sredinama.
Pokažimo da iz toga slijedi Descartesov zakon loma svjetlosti:
sin 1 v1
= = n, (1)
K
sin 2 v2
gdje su 1 i 2 kutovi naznačeni na slici, a n indeks loma, konstanta za
dvije odabrane sredine.
RA
A
JE
a
d-x B1
A1 x C
b b
RIM
B
Označimo veličine na slici kao u prethodnom primjeru. Ukupno vrijeme

dano je s:
|AC| |CB|
IP
t(x) = +
v1 v2
1 1
= a2 + x2 + b2 + (d − x)2 .
v1 v2
DN
Sada je
x d−x
t (x) = √ − ,
2
v1 a + x 2 v2 b + (d − x)2
2
što je jednako nuli ako je:

LE
1 x 1 d−x
·√ = ,
v1 2
a +x 2 v2 b2 + (d − x)2
to jest:
sin 1 sin 2
OG
= ,
v1 v2
odakle slijedi (1).
79
4 DERIVACIJA
Kutak plus
DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE
Diferencijalni račun je iznimno jako sredstvo pri opisivanju različitih pojava u prirodnim, ekonomskim pa i društvenim
K
znanostima. Fizikalni ili ekonomski zakoni vrlo se često lagano izražavaju u jeziku koji koristi pojam diferencijala,
beskonačno malenih promjena varijabli koje opisuju zadani problem.
Radioaktivni raspad. Brzina radioaktivnog raspada proporcionalna je količini materijala koji se nije raspao. Koliko
RA
je vrijeme poluraspada? (Vrijeme potrebno da se početna količina materijala smanji na polovicu.)
Neka je x(t) količina materijala koji se nije raspao do trenutka t . Brzina raspada je promjena količine u jedi-
dx
nici vremena, pa se izražava derivacijom Prema uvjetu zadatka, možemo postaviti diferencijalnu jednadžbu:
dt
dx(t)
JE
= −k x(t) . Koeficijent k ovisi o vrsti radioaktivnog materijala i povezan je s vremenom poluraspada.
dt
Funkcija koja zadovoljava ovu jednadžbu ima oblik x = C e−kt , gdje je C zasad neodredena - konstanta. Ona se
- iz dodatnih informacija o početnom trenutku. Ako je količina materijala u trenutku t = t0 bila x0 , onda se
odreduje
dobiva C = x0 ekt0 pa je konačno rješenje dano u obliku: x(t) = x0 e−k(t−t0 ) . Vrijeme poluraspada  računamo iz
RIM
uvjeta x( + t0 ) = 12 x0 . Dobivamo 12 x0 = x0 e−k i odavde  = ln 2/k .
Vertikalni hitac. Tijelo mase m bačeno je uvis u trenutku t = 0 početnom brzinom v0 . Zanemarimo li otpor zraka,
odredimo položaj x(t) tijela u trenutku t , te najvišu visinu do koje će se ono popeti.
Jedina sila koja djeluje na tijelo za vrijeme leta je gravitacijska sila: F = −mg. Predznak − dolazi stoga što je smjer
2
sile orijentiran suprotno od porasta varijable x . II. Newtonov zakon daje nam jednadžbu m ddt2x = −mg. Rješenje ove
IP
jednadžbe dano je s x(t) = − 12 gt2 + v0 t + x0 , gdje je x0 položaj tjela u početnom trenutku t = 0 .
Najvišu visinu sad možemo odrediti prema uvjetu za ekstrem funkcije. Iz x (t) = 0 slijedi −gt + v0 = 0 pa je t = v0
g .
v20
Odatle slijedi xmax = x0 + 2g .
DN
Titranje opruge. Kuglica mase m učvršćena je na sistem horizontalnih opruga. Ona je pomaknuta iz ravnotežnog
položaja u točku s apscisom x0 i puštena. Kako će se dalje odvijati gibanje?
LE
OG
Gibanje opisuje II. Newtonov zakon. Sila koja djeluje na tijelo dolazi od stezanja (istezanja) opruga. Ona je proporci-
onalna otklonu opruga od ravnotežnog položaja. Označimo li taj otklon sa x(t) , onda je sila jednaka F(t) = −k · x(t) .
(Predznak − govori o tome da sila djeluje u suprotnom smjeru od otklona kuglice, jer želi tu kuglicu vratiti u ravnotežni
položaj.) Ova je sila, prema Newtonovom zakonu proporcionalna akceleraciji tijela. Tako dobivamo diferencijalnu
jednadžbu:
d2 x(t)
m = −k x(t), tj. x (t) +  2 x(t) = 0.
dx2
Tu smo označili  2 = k/m . Rješenje ove jednadžbe ima oblik x(t) = C1 sin  t + C2 cos  t , gdje su C1 i C2 zasad
- konstante. Njih dobivamo iz početnih uvjeta, x(0) = x0 (otklon u početnom trenutku) i x (0) = 0 (brzina
neodredene
u početnom trenutku). Odatle slijedi C2 = x0 , C1 = 0 , pa je titranje kuglice opisano funkcijom x(t) = x0 cos  t .
80
Zadatci 4.8.
1. Broj 36 prikaži u obliku umnoška dvaju pozitiv- 13. Odredi izvodnicu stošca najvećeg volumena ako
nih brojeva kojima je zbroj kvadrata minimalan. je zbroj duljina visine i polumjera osnovke 3 cm.
2. Prikaži broj 26 u obliku zbroja triju pozitivnih 14. Koji stožac s opsegom osnog presjeka 4 dm ima
brojeva kojima je zbroj kvadrata minimalan. Dru-
K
najveći volumen?
gi pribrojnik neka bude tri puta manji od prvog.
15. Sferi zadanog polumjera R upiši
RA
1) valjak maksimalnog volumena;
2) valjak s najvećom površinom plašta;
3. Zbroj duljina kateta pravokutnog trokuta iznosi 3) stožac maksimalnog volumena;
10 cm. Koji od svih takvih trokuta ima najveću 4) stožac najmanjeg volumena.
površinu?
16. Odredi omjer visine i polumjera osnovke usp-
JE
4. Zbroj duljina jedne katete i hipotenuze pravokut- ravnog stošca koji uz dani obujam ima najmanju
nog trokuta iznosi 21 cm. U skupu svih takvih površinu plašta.
trokuta odredi onaj koji ima maksimalnu površi-
nu. 17. U polukuglu polumjera 4cm upisan je valjak ko-
jemu je osnovka u ravnini osnovke polukugle.
RIM
5. U jednakokračan pravokutni trokut s katetom Koji od takvih valjaka ima najveći obujam?
a = 2 cm upiši pravokutnik najveće površine
ako je jedan vrh pravokutnika u vrhu pravog kuta
trokuta.
6. U jednakokračan pravokutni trokut upiši pravo-
kutnik maksimalne površine tako da su mu dva 18. Točkom M(x0 , y0 ) u prvom kvadrantu položi
vrha na hipotenuzi, a od ostalih dvaju po jedan pravac koji s pozitivnim poluosima tvori trokut
IP
na katetama. Nadi- duljine stranica takvog pravo- najmanje površine.
√
kutnika ako je kateta trokuta jednaka 2 2 . 19. Na osi x odredi točku T tako da zbroj udaljenosti
7. Od svih pravokutnika s dijagonalom 4 cm odredi |AT| + |BT| , A(0, 3) , B(4, 5) bude što manji.
onaj s najvećom površinom.
DN
20. U parabolu y = 4 − x2 upiši pravokutnik najveće

površine uz uvjet da je jedna stranica pravokutni-
ka na osi apscisa.
8. Zbroj duljina svih bridova pravilne šesterostrane 21. Odsječku parabole y2 = 2px , odsječenom prav-
prizme iznosi 36. Uz koju će duljinu osnovnog cem x = 2a upiši pravokutnik najveće površine.
LE
brida ova prizma imati najveći volumen?

22. Na elipsi 2x2 + y2 = 18 dane su točke A(1, 4) ,
9. Osnovka uspravne prizme je jednakokračan pra- B(3, 0) . Odredi točku C te elipse tako da trokut
vokutni trokut.
√ Dijagonala najveće pobočke du- ABC ima maksimalnu površinu.
gačka je 2 3 cm. U skupu ovakvih prizmi od-
OG
redi onu s najvećim volumenom. 23. Odredi onu točku na elipsi koja je od jednog kraja
male osi najviše udaljena. Kolika je ta udalje-
10. Odredi pravilnu trostranu prizmu najvećeg√volu- nost?
mena kojoj je dijagonala pobočke dugačka 3 cm.
24. Od svih trokuta što ih čine radijus-vektori elipse i
11. U skupu pravilnih trostranih piramida s bočnim dužina F1 F2 , odredi onaj s najvećom površinom.
bridom duljine 3 cm odredi onu s najvećim volu-
menom. 1
25. Na krivulji y = odredi točku u kojoj va-
12. U skupu pravilnih trostranih piramida kojima vi- x2 +1
√ lja položiti tangentu koja bi s osi apscisa tvorila
sina pobočke iznosi 4 3 cm odredi onu s najve- najveći kut.
ćim volumenom. Koliki je tada taj volumen?
81
4 DERIVACIJA
y
26. Kamen je bačen uvis brzinom 20 m/ s. Nje- 3
gov položaj u trenutku t opisan je funkcijom
s(t) = 20t − 4.8t2 . 2
1) Kolika je brzina kamena nakon dvije sekun- 1
de? 0 1 2 3 4 5 x
2) Do koje će se visine on popeti?
-1
3) Kolika je njegova brzina u trenutku kad je od
K
tla udaljen 10 m, na putu uvis i na povratku 1) U kojem trenutku čestica ima najveću brzinu?
na tlo?
2) Na kojim intervalima ona ima najveće ubrza-
RA
nje?
27. Na slici je nacrtan graf položaja dviju čestica koje
se gibaju po pravcu. 3) Da li se tijekom gibanja čestica giba jednoli-
kom brzinom?
4) U kojem trenutku je njezina udaljenost od is-
s(t) s(t) hodišta najveća?
JE
4 4 5) Na kojim se intervalima gibanje čestice uspo-
3 3 rava?
2 2
1 1
30. Na slici je nacrtan graf brzina dviju čestica koje
t se gibaju po pravcu.
RIM
0 1 2 3 4 5 6 7 0 1 2 3 4 5 6 7 t
-1 -1 v(t) v(t)
2 2
1) Iz koje točke čestica kreće u trenutku t = 0 ?
2) Da li se čestica tijekom gibanja vraća u isho- 1 1
dište?
3) U kojim trenutcima se ona udaljava od isho- 0 1 2 3 0 1 2 3 4
IP
t t
dišta?
4) U kojim trenutcima se gibanje čestice ubrza- -1 -1
va, a u kojim usporava?
1) U kojim se trenutcima gibanja čestica uda-
ljava od ishodišta, a u kojima se približava
28. Na slici je nacrtan graf brzine čestice koja se giba
DN
ishodištu?
po pravcu, a kreće iz ishodista.
2) U kojim trenutcima ona usporava a u kojima
ubrzava svoje gibanje?
y
31. Pozicija automobila nacrtana je na slici. Precr-
3
taj sliku i na njoj nacrtaj brzinu i akceleraciju.
LE
2 Kolika je akceleracija u intervalu [3, 5] ?

1
3
0 1 2 3 4 5 6 x
2
OG
-1
1
1) Na kojem se intervalu gibanje čestice ubrza- -1 0 1 2 3 4 5 x

va?
-1
2) Na kojem se intervalu ono usporava?
3) U kojem trenutku je udaljenost od ishodišta
najveća?
29. Na slici je nacrtan graf brzine čestice koja se giba

po pravcu, a kreće iz ishodišta.
82
OG
LE
DN
IP
RIM
JE
RA
K
5 INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA
5.1. Problem površine. Odred̄eni integral
K
Problem površine
RA
Jedan od osnovnih zadataka matematike u njezinim začetcima bio je problem
mjerenja dužina, površina i obujama. Znajući duljine dviju stranica a i b pra-
vokutnika znamo izmjeriti i njegovu površinu, jer je ona jednaka P = ab .
Transformacijom pravokutnika možemo mjeriti površinu paralelograma, trokuta,
pa onda i po volji odabranog mnogokuta jer se on može razbiti na trokute.
JE
RIM a
v
a
v
Površina paralelograma jednaka je a · v . Površina trokuta jednaka je polovici površine

paralelograma. Svaki se mnogokut dijagonalama iz jednog vrha (ili na druge načine)
može prikazati kao unija trokuta. Njegova je površina zbroj površina trokuta (desno).
IP
-
Medutim, na ovaj se način ne može mjeriti površina bilo kojeg lika kojemu je rub
opisan nekom krivuljom. Već pri izvodu formule za površinu kruga moramo se
DN
koristiti aproksimacijama. Na taj je način još Arhimed računao površinu kruga,

upisujući i opisujući mu pravilne mnogokute. Povećavajući broj njihovih strani-
ca možemo izračunati površinu kruga sa zadovoljavajućom točnošću. Na isti je
način Arhimed računao i površinu omedenu- dijelovima parabole.
LE
Kroz povijest su matematičari na različite načine računali površine raznih likova i

obujme mnogih tijela, primjenjujući metode koje su bile prilagodene - konkretnom
-
liku ili tijelu. Medutim, tek krajem 17. stoljeća problem računanja površine i
obujama riješen je analitičkim, a ne geometrijskim metodama, time što je uspos-
tavljena njegova veza s diferencijalnim računom.
OG
Na sličan način kao i površini kruga možemo prići problemu računanja površine
-
bilo kojeg lika omedenog zakrivljenom krivuljom 1 .
1 - dijelovima ‘glatkih’ krivulja koji će imati površinu.
Pri računanju površine uzimamo likove omedene
Nemaju svi likovi površinu. Problem računanja površine spada u područje matematike koje se naziva
teorija mjere i uči detaljno na studiju matematike.
84
PROBLEM POVRŠINE. ODRED̄ENI INTEGRAL 5.1
Povijesni kutak
ARHIMED
Arhimed (Sirakuza, oko 287. – 212. prije Krista) po mnogima najveći matematičar stare
Grčke. Roden- je i živio u Sirakuzi, grčkoj koloniji na Siciliji. Pretpostavlja se da je studi-
K
rao u Aleksandriji. Bio je (po današnjim kriterijima) matematičar, fizičar, ali i uspješan
izumitelj. Pripisuju mu se otkrića Arhimedovog vijka za navodnjavanje i koloturnika.
Poginuo je za vrijeme II. Punskog rata. Po predaji, ubio ga je po osvajanju Sirakuze
RA
rimski vojnik dok je crtao krugove u pijesku, iako je rimski vojskovoda - zapovijedio
-
da se poštede svi gradani. “Noli turbare circulos meos” bile su, isto tako po predaji,
njegove posljednje riječi. U to se može i posumnjati, jer je poznato da je Arhimed svojim
otkrićima bitno sudjelovao u obrani grada — pripisuju mu se otkriće katapulta i paljevine
brodova sustavom zrcala. Arhimed je na genijalan način računao površine likova i obuj-
me tijela, koristeći metodu ekshaustije i ravnoteže poluge. Izračunao je obujam kugle i
površinu sfere. Upisujući pravilni 96-terokut našao je aproksimaciju 3 17 <  < 3 10
JE
71 .
Smatra se duhovnim ocem infinitezimalnog računa. Znamenita su njegova otkrića u
hidrostatici (“Eureka!”) i u statici, gdje je postavio zakone poluge (“Dajte mi oslonac i
podići ću Zemlju!”).
RIM Horizontalnim i vertikalnim cijepanjem svaki lik možemo podijeliti na dijelo-

ve koje nazivamo krivocrtni trapezi, jer su tri njegove stranice poput stranica
trapeza, a četvrta stranica opisana je lukom krivulje.
IP
DN
Na taj način možemo problem računanja površine ravninskog lika dovesti u vezu
LE
s problemom računanja površine krivocrtnog trapeza ispod grafa neke funkcije.
Površina krivocrtnog trapeza

OG
Promotrimo sad po volji odabranu funkciju f , neprekinutu i pozitivnu na inter-

valu [a, b] . Interval [a, b] podijelit ćemo na n dijelova. Ti dijelovi ne moraju
biti istih duljina. Neka su djelišne točke:
a = x0 < x1 < x2 < . . . < xn = b.
Nad svakim dijelom [xi−1 , xi ] postavit ćemo dva pravokutnika, jedan koji leži
ispod grafa funkcije i drugi koji ga premašuje. Neka su njihove visine:
mi = minimum funkcije f na intervalu [xi−1 , xi ],
Mi = maksimum funkcije f na intervalu [xi−1 , xi ].
85
Duljinu intervala označimo s xi :
xi = xi − xi−1 .
f (x)
K
RA
JE
a x i-1 x i b x x i-1 xi
-
Površina krivocrtnog trapeza uklopljena je izmedu površine upisanih i površine opisanih
- tih dviju
pravokutnika. Dijeljenjem intervala na sve veći broj dijelova razlike izmedu
površina će se smanjivati.
RIM Zbrajanjem površina ovih pravokutnika dobit ćemo donju integralnu sumu sn
i gornju integralnu sumu Sn :
sn = m1 x1 + m2 x2 + . . . + mn xn =

n

mi xi ,
IP
i=1
n
Sn = M1 x1 + M2 x2 + . . . + Mn xn = Mi xi .
i=1
DN
- donje i gornje sume:

Površina krivocrtnog trapeza uklopljena je izmedu
LE
n
n

mi xi P Mi xi .
i=1 i=1
OG
Uzimanjem sve većeg broja djelišnih točaka donja se suma općenito povećava,
a gornja suma smanjuje. Možemo zamisliti da broj n teži u beskonačnost, tako
da duljine pojedinih intervala podjele teže nuli. U graničnom slučaju donja i
gornja suma imat će isti limes, koji ćemo označiti s I . Taj limes mora biti jednak
površini krivocrtnog trapeza.
- je samo funkcijom f i ne ovisi o načinu računanja donje i gornje

Broj I odreden
sume (o načinu na koji smo podijelili interval i time odredili brojeve mi , odnosno
Mi ). Nazivamo ga integralom funkcije f .
86
Integral pozitivne funkcije
Neka je f : [a, b] → R pozitivna neprekinuta funkcija. Zajednički

-
limes donje i gornje sume nazivamo odredenim integralom funkcije
f i označavamo s
b
I= f (x)dx.
a
K
On je jednak površini ispod grafa funkcije, nad intervalom [a, b] .

RA
Znak zovemo znakom integracije, broj a donjom granicom inte-
grala, broj b gornjom granicom integrala, a funkciju f podintegral-
nom funkcijom. dx se naziva diferencijal varijable x .
JE
Oznaka za integral dolazi iz načina na koji je on nastao. Integral je limes donje
i gornje sume. Znak za integral nastao je iz izduženog slova S koji je sinonim
za znak sumiranja nastao od grčkog istoimenog slova  . Diferencijal dx za-
mišljamo kao beskonačno mali prirast x , kad duljina intervala [xi−1 , xi ] teži
RIM
u nulu. Tada se vrijednosti mi i Mi približavaju funkcijskoj vrijednosti u točki
x ∈ [xi−1 , xi ] .
Izračunajmo na opisani način površinu ispod jedne relativno jednostavne krivulje.
Površina ispod luka parabole

IP
Promotrimo parabolu y = x2 . Odredit ćemo površinu ispod njezinog grafa, a
nad intervalom [0, a] .
DN
Podijelimo interval [0, a] na n jednakih dijelova. Duljina svakog dijela je a/n .

- funkcijskim
Upišimo ispod grafa parabole pravokutnike kojima je visina odredena
vrijednostima u točkama a/n . Tako dobivamo
djelišne točke a/n 2a/n ... ka/n ...
LE
visina pravokutnika (a/n)2 (2a/n)2 ... (ka/n)2 ...
y = x2 y = x2
OG
a ka a a ka a
n n n n
Na slici su pravokutnici upisani ispod grafa parabole (lijevo) i opisani iznad njegova
grafa (desno). Širina svakog jednaka je i iznosi a/n .
87
a - lik površine pn koji je sadržan u

Svi su pravokutnici iste širine, . Oni odreduju
n
krivocrtnom trapezu. Njegovu površinu nazivamo donjom sumom. Ona iznosi:
a a2 4a2 (n − 1)2 a2
pn = + + . . . +
n n2 n2 n2
a3 (n − 1)(2n − 1)
= 3 12 + 22 + . . . + (n − 1)2 = a3 .
K
n 6n2
Za računanje zbroja kvadrata prvih n prirodnih brojeva koristimo formulu
k(k + 1)(2k + 1)
RA
1 + 22 + 32 + . . . + k2 = .
6
Na sličan način dobivamo izraz za gornju sumu, površinu Pn lika koji odreduju-
pravokutnici opisani iznad grafa parabole. Taj lik u sebi sadrži krivocrtni trapez:
JE
a a2 4a2 n2 a2
Pn = + + . . . +
n n2 n2 n2
a3 (n + 1)(2n + 1)
= 3 12 + 22 + . . . + n2 = a3 .
n 6n2
RIM Površina P krivocrtnog trapeza uklopljena je izmedu
tj.
a3
1
(n − 1)(2n − 1)
6n2
1 1
< P < a3
1
- donje i gornje sume:
(n + 1)(2n + 1)
6n2
1
,
1
IP
a3 · 1− 2− < P < a3 1 + 2+ .
6 n n 6 n n
Povećanjem broja n očekujemo da će se granice približavati jedna drugoj. Uis-
tinu, i donja i gornja suma imaju isti limes kad n teži u beskonačnost, koji iznosi
a3 /3 . Dakle;
DN
a3
P= .
3
Time smo izračunali površinu ispod luka parabole, a iznad intervala [0, a] .
LE
Ovaj primjer pokazuje da je račun površina težak posao već za tako jednostavnu
OG
funkciju kao što je kvadratna funkcija. Na sreću, ovaj se problem može riješiti
korištenjem integralnog računa, dijela matematičke analize koji se bavi prouča-
vanjem svojstava integrala. Pojam integrala usko je povezan s pojmom derivacija.
Tako ćemo, znajući diferencijalni račun, moći rješavati i problem površina.
88
Zadatci 5.1.
1. Izračunaj donju i gornju sumu za integral funk- 10. Kolika √ -
je površina lika omedenog lukom parabo-
cije f (x) = x na intervalu [0, a] i pomoću njih le y = x + 1 , osi apscisa i pravcem x = 3 ?
odredi vrijednost tog integrala.
11. Površina ispod grafa funkcije f , a nad interva-
2. Površina lika ispod pravca y = x , a nad interva-
K
lom [a, b] može se približno računati pomoću
b2 − a2 trapezne formule:
lom [a, b] (0 < a < b) iznosi . Dokaži
2 b − a f (x0 ) f (xn )
RA
to! Izračunaj površinu ispod pravca y = kx + l P= +f (x1 )+. . .+f (xn−1 )+ ,
nad intervalom [a, b] (pretpostavi da pravac nad n 2 2
tim intervalom leži iznad x -osi). gdje je x0 = a , x1 = a + h , x2 = a + 2h ,. . . ,
- b−a
3. Površina lika omedenog lukom parabole y = x2 , xn = a + nh = b , h = , razdioba intervala
pravcima x = a i x = b (0 < a < b) , te s osi n
na n jednakih dijelova. Ovom formulom izra-
JE
b3 − a3 čunaj približnu vrijednost površine ispod funk-
apscisa jednaka je P = . Dokaži!
3 cije f (x) = x2 nad intervalom [0, 1] . Interval
4. -
Dokaži; ako je P površina lika omedenog lu- podijeli na 5, a zatim na 10 dijelova. Računaj
kom parabole y = x2 , pravcima x = a i x = b računalom.
RIM
(0 < a < b) , te s osi apscisa, onda je površina 12. Koristeći se računalom izračunaj površinu ispod
lika ispod parabole y = kx2 nad istim intervalom luka krivulje y = ex unutar granica 0 i 1 .
[a, b] jednaka k · P .
Poopći ovu tvrdnju. 13. Koristeći se računalom izračunaj površinu ispod
1
1 luka krivulje y = unutar granica 1 i e .
5. Izračunaj površinu što je s parabolom y = x2 x
4 -
14. Izračunaj površinu lika omedenog lukom krivulje
IP
- pravac y = 1 x + 2 .
omeduje 1
2 y= i pravcima x = 2 i x = 3 .
x−1
-
15. Kolika je površina lika omedenog lukom krivulje
6. Kolika je površina segmenta parabole y2 = x
odsječenog pravcem x = 4 ? x+2
y= i pravcima x = 2 i x = 3 ?
DN
- 1−x
7. Izračunaj površinu lika omedenog parabolom 16. Dokaži da je površina lika ispod luka krivulje
1 2 1 1
y = x + 1 i pravcem y = x + 3 . y = nad intervalom , 1 jednaka površi-
2 x 2
8. - -
Nadi površinu lika omedenog parabolom ni lika ispod iste krivulje nad intervalom [2, 4] .
1 1
LE
y = x2 − x i pravcem y = 3x . Dokaži istu tvrdnju za intervale , i [2, 3] .

- površinu lika omedenog
- 3 2
9. Nadi grafovima funkcija
|4 − x2 |
f (x) = i g(x) = 7 − |x| .
4
OG
89
5.2. Primitivna funkcija. Newton-Leibnizova formula
Integralna suma
K
U praktičnom računu pri izvodenju - -
formula s pomoću odredenog integrala ko-
RA
ristimo se pojmom integralnih suma u kojima se minimalna vrijednost mi i
maksimalna vrijednost Mi zamjenjuju vrijednostima funkcije f (i) u nekoj toč-
ki i intervala [xi−1 , xi ] . Dakle:
b n
f (x)dx = lim f (i)xi .
n→∞
JE
a i=1
Suma s desne strane naziva se integralna suma. Kako je uvijek mi f (i)
Mi , vidimo da je integralna suma zaista uklopljena izmedu - donje i gornje i nje-
zin limes jednak je integralu funkcije. Ovdje se limes uzima po svim mogućim
razdiobama intervala u kojima najveća duljina xi teži k nuli.
RIM mi
Mi
f (xi )
IP
x i-1 integralne sume
xi xi funkcije f
DN
Svojstva integrala
Napišimo nekoliko svojstava integrala koja slijede neposredno iz same definicije.

LE
1. Aditivnost integrala. Rastavimo li interval [a, b] na dva dijela, tada je očito

b c b
f (x)dx = f (x)dx + f (x)dx.
a a c
Ovo se svojstvo naziva aditivnost integrala.
OG
= +
aditivnost
a b a c c b integrala
90
PRIMITIVNA FUNKCIJA. NEWTON-LEIBNIZOVA FORMULA 5.2
2. Integral negativne funkcije. Integral smo definirali samo za pozitivne funk-
cije f . Uzmimo sada da je funkcija negativna na intervalu [a, b] . Tada je
−f pozitivna, a površina ispod grafa te funkcije jednaka je površini iznad grafa
funkcije f .
-f
K
P
RA
a b
P
Površina P krivocrtnog trapeza
-
odredenog funkcijom f jednaka je f
-
površini trapeza odredenog funkci-
jom −f .
JE
To možemo objasniti s pomoću integralnih suma ovako:
b n n b
(−f )(x)dx = lim −f (i)xi = − lim f (i)x = − f (x)dx.
a n→∞ n→∞ a
i=1 i=1
RIM f (x)
Integral negativne funkcije
Integral negativne funkcije f jednak je negativnoj vrijednosti površine

-
krivocrtnog trapeza odredenog grafom te funkcije.
IP
-
Trebamo li izračunati površinu lika koji omeduju graf funkcije i os ap-
+ +
scisa, na intervalu unutar kojeg ona mijenja predznak, moramo interval
a c d b podijeliti nul-točkama funkcije na dijelove u kojima je funkcija stalnog
predznaka i primijeniti aditivnost integrala. Tako se, primjerice, površina
DN
lika nacrtanog na slici računa ovako:

c d b
Na slici je prikazana površina
P= f (x)dx − f (x)dx + f (x)dx.
ispod grafa funkcije koja mije- a c d
nja znak na intervalu.
3. Linearnost integrala. Iz definicije integrala kao limesa integralnih suma
LE
slijede ova dva njegova svojstva, koja zajedno nazivamo linearnost integrala:
b b
c · f (x)dx = c f (x)dx, c ∈ R;
a a

OG
b b b
[f (x) + g(x)]dx = f (x)dx + g(x)dx.
a a a
Pokažimo drugo svojstvo. Prvo se dokazuje na analogan (još jednostavniji) način.
b n
[f (x) + g(x)]dx = lim [f (i) + g(i )]xi
a n→∞
i=1
n
n
b b
= lim f (i)xi + lim g(i)xi = f (x)dx + g(x)dx.
n→∞ n→∞ a a
i=1 i=1
91
Integral kao funkcija gornje granice
Promotrimo sada po volji odabranu neprekinutu funkciju f . Označimo s G(x)

- integral:
sljedeći odredeni
x
G(x) = f (t)dt.
K
a
Podintegralnu varijablu označili smo s t jer nam x označava varijablu u gornjoj
RA
granici integracije. Za pozitivne funkcije f , G(x) označava površinu ispod grafa
funkcije f , a nad intervalom [a, x] .
Kolika je derivacija ove funkcije?
JE
y = G(x+ x)-G(x) y
y = G(x)
RIM
f (x) f (x+ x)
-
Prikazana je funkcija definirana odredenim
integralom, kao funkcija gornje granice. Nje-
x zina je derivacija jednaka podintegralnoj funk-
a x x+ x x x+ x ciji.
IP
Prirast y = G(x + x) − G(x) jednak je površini krivocrtnog trapeza nad
intervalom [x, x + x] :
x+x
DN
y = f (t)dt.
x
Radi jednostavnosti pretpostavimo da je funkcija na tom malom intervalu rastu-

ća. (Slično bismo zaključivali da je ona padajuća.) Površina y uklopljena je
LE
izmedu- vrijednosti dvaju pravokutnika s visinama f (x) i f (x + x) :
f (x)x y f (x + x)x,
te je
OG
y
f (x) f (x + x).
x
Neka sada x teži nuli. Tada f (x + x) teži k f (x) zbog neprekinutosti od f .
Zato je
y
lim = f (x).
x→0 x
Time smo pokazali sljedeće.
92
-
Derivacija odredenog integrala
Vrijedi formula:
d x
f (t)dt = f (x).
dx a
-
Derivacija odredenog integrala kojemu je x gornja granica jednaka je
podintegralnoj funkciji.
K
RA
- diferencijalnog i integralnog
Ova će formula predstavljati temeljnu sponu izmedu
računa.
Primitivna funkcija
JE
Funkciju F nazivamo primitivnom funkcijom ili antiderivacijom funkcije f
ako vrijedi F (x) = f (x) .
Primjerice, F(x) = x3 je primitivna funkcija funkcije f (x) = 3x2 jer je
RIM
F (x) = (x3 ) = 3x2 = f (x).
-
Medutim, to nije jedina funkcija s tim svojstvom. Tako je i F(x) = x3 + 2
primitivna funkcija funkcije f , jer se deriviranjem gubi konstanta 2. Općenitije,
primitivna funkcija funkcije f bit će bilo koja funkcija oblika F(x) = x3 + C ,
gdje je C po volji uzeta konstanta.
IP
Vrijedi i obratna tvrdnja.
Primitivna funkcija
Primitivna funkcija funkcije f definirane na intervalu a, b je funk-

DN
cija F definirana na istom intervalu sa svojstvom

F (x) = f (x).
Ako su F i G primitivne funkcije iste funkcije f , onda se one razlikuju
za konstantu:
F(x) = G(x) + C.
LE
Dokaz. Neka su F i G primitivne za f . Onda vrijedi:

OG
F (x) = G (x) =⇒ F (x) − G (x) = 0.

-
Medutim, jedina funkcija definirana na intervalu čija je derivacija identički jed-
naka nuli jest konstanta. Zato je F(x) − G(x) = C .
Newton-Leibnizova formula
Sad izvedimo temeljnu formulu integralnog računa. Ona će povezivati pojam
-
odredenog integrala s primitivnom funkcijom. Na taj ćemo način dobiti moćno
-
sredstvo u računanju odredenih integrala.
93
Newton-Leibnizova formula
Ako je F po volji uzeta primitivna funkcija neprekinute funkcije f na

intervalu [a, b] , onda vrijedi:
b
f (x)dx = F(b) − F(a).
a
K
Riječima: integral funkcije jednak je razlici vrijednosti primitivne funk-
cije u gornjoj i donjoj granici integrala.
RA
Dokaz. Označimo s G funkciju:
x
G(x) = f (x)dx, a x b.
a
JE
Kako je G (x) = f (x) za a < x < b , ova je funkcija primitivna za funkciju f .
Neka je F po volji uzeta primitivna funkcija iste funkcije f . Onda se F i G
razlikuju za konstantu, pa za svaki x vrijedi
x
G(x) = f (x)dx = F(x) − C.
RIM
a
Uvrstimo sada dvije vrijednosti za gornju granicu. Za x = a integral je jednak
nuli jer je interval integracije samo jedna točka:
a
G(a) = f (t)dt = 0 = F(a) − C.
a
Odavde slijedi da je C = F(a) . Uvrstimo sad x = b :
IP
b
G(b) = f (t)dt = F(b) − F(a).
a
Time je Newton-Leibnizova formula dokazana.
DN
Kolika je snaga ove formule, najbolje ćemo se uvjeriti na primjerima.

LE
Primjer 1. Odredimo površinu ispod grafa kvadratne funkcije f (x) = x2 na intervalu

[0, a] .
OG
x3
Primitivna funkcija je F(x) = , jer je njezina derivacija jednaka
3
f (x) = x2 . Prema Newton-Leibnizovoj formuli je
a
a3
x2 dx = F(a) − F(0) = .
0 3
Zapanjujuća je jednostavnost ovog računa u usporedbi s Arhimedovom

metodom ekshaustije koju smo primijenili u prošloj točki.
94
2
Primjer 2. Izračunajmo integral xdx.
1
Postupak računanja uključuje dva koraka:

-
K
1) odredivanje primitivne funkcije F ,
2) računanje vrijednosti F(2) − F(1) .
RA
x2
U ovom je primjeru F(x) = . Zato je
2
2
22 12 3
xdx = F(2) − F(1) = − = .
2 2 2
JE
1
Isti račun možemo jednostavnije zapisivati na sljedeći način:

2
x2 2 22 12 3
xdx = = − = .
RIM
1 2 1 2 2 2
-
Zapisivanje odredenog integrala
-
Postupak računanja odredenog integrala zapisujemo na ovaj način:
b b

IP
f (x)dx = F(x) = F(b) − F(a).
a a
1
DN
Primjer 3. Odredimo površinu ispod grafa funkcije f (x) = u intervalu [1, e] .

x
1
Primitivna funkcija funkcije x → na intervalu x > 0 je F(x) = ln x .
x
Po Newton-Leibnizovoj formuli vrijedi
LE
e e
1
P= dx = ln x = ln e − ln 1 = 1.
1 x 1
OG
Primjer 4. Odredimo površinu ispod jednog luka sinusoide f (x) = sin x .


Tražimo integral sin xdx. Funkcija sinus pozitivna je na intervalu
0
0,  . Kako je (cos x) = − sin x , stoga je funkcija F(x) = − cos x
njezina primitivna funkcija. Zato je
 

P= sin xdx = − cos x = − cos  + cos 0 = 2.
0 0
95
Zadatci 5.2.

1. Provjeri da je funkcija F primitivna funkcija 1
funkcije f na danom intervalu: 3) (cos x − sin x)2 dx = x + cos 2x + C ;
2
√ 1
1) F(x) = 2x − 3, f (x) = √ , 1 2 sin 3x
2x − 3 4) e2 sin 3x · cos 3x dx = e +C.
K
3 6
x∈ , +∞ ;
2 √ 5. Pomoću tablice derivacija odredi primitivnu funk-
2) F(x) = (x − 1) 2 − x , ciju sljedećih funkcija:
RA
√ x−1
f (x) = 2 − x − √ , x ∈ −∞, 2 ; 1) f (x) = 2x − 1 ; 2) f (x) = 3x2 − 2x + 1 ;
√ 2 2−x 1
3) F(x) = x · sin x , 3) f (x) = x2 − x + 2 ; 4) f (x) = 2 − 2x ;
sin x √ x
f (x) = √ + x · cos x, x ∈ 0, +∞ ; √ 1
2 x 5) f (x) = 12 x − 1 ; 6) f (x) = √ ;
JE
√ 1 + 2 ln x 2−x
4) F(x) = x ln x ; f (x) = √ ,
2 ln x 7) f (x) = sin x − cos x ;
x ∈ 1, +∞ . 8) f (x) = 2 sin(3x + 1) ;
2. Provjeri da je F primitivna funkcija funkcije f : 1
RIM
9) f (x) = .
1) F(x) = xex + 1 , f (x) = ex (1 + x) ; x+1
2) F(x) = sin x cos x , f (x) = cos 2x ; 6. - primitivnu funkciju F
Za danu funkciju f nadi
ex − e−x uz dani uvjet:
3) F(x) = ln(ex + e−x ) , f (x) = x ;
e + e−x 1
1) f (x) = 1 − x , F(0) = −1 ;
4) F(x) = 1 − ln cos x , f (x) = tg x ; 2
IP
5) F(x) = x ln x − x , f (x) = ln x ; 2) f (x) = 2x − 3 , F(1) = −3 ;
1
6) F(x) = 2x − sin 2x , f (x) = 4 sin2 x . 3) f (x) = √ , F(2) = 2 ;
x−1
3. Provjeri sljedeće jednakosti:
4) f (x) = sin  x , F(1) =  ;
√
DN
(1 + x)2 2 √ 1
1) √ dx = (1 + x)3 + C ; 5) f (x) = , F(−2) = 0 ;
x 3 x+1

x−1 6) f (x) = x2 − x + 1 , F(1) = 0 .
2) dx = x − 2 ln |x + 1| + C ;
x+1 -
7. Izračunaj površinu lika koji odreduju parabola
x+1 1
LE
2
3) dx = ln(x2 + 2x + 2) + C ; y = 4 − x i x -os.
x2 + 2x + 2 2
2x 8. - graf funk-
Izračunaj površinu lika koji odreduje
e 1
4) dx = ln(e2x + 3) + C ; cije f (x) = (x − 1)(x2 − 4) s osi apscisa.
e2x + 3 2

dx C 9. Izračunaj površinu trapeza sa stranicama a i c i
OG
5) √ √ = ln √ ; visinom v koristeći integralni račun, računajući

x(1 − x) (1 − x)2
površinu ispod pravca koji prolazi točkama (0, a)
dx 1 x − 2 i (v, c) nad intervalom [0, v] .
6) = ln +C.
x2 − 4 4 x+2
10. Trokut ima vrhove u točkama (0, 0) , (a, 0) i
4. Provjeri sljedeće jednakosti: (c, v) (0 < c < a) . Pomoću integralnog računa
izračunaj njegovu površinu.
1 1 − cos 3x
1) dx = + C;
1 + cos 3x 3 sin 3x

1
2) cos4 x sin x dx = − cos5 x + C ;
5
96
NEODRED̄ENI INTEGRAL 5.3
5.3. Neodred̄eni integral
-
Veza primitivne funkcije s odredenim integralom kroz Newton-Leibnizovu for-
mulu toliko je jaka da se i sama primitivna funkcija zapisuje na sličan način,
K
koristeći znak integrala.
Svake se dvije primitivne funkcije razlikuju za konstantu. To znači da znaju-
RA
ći jednu primitivnu funkciju, recimo F , neku drugu možemo napisati u obliku
x → F(x) + C , gdje je C konstanta.
-
Neodredeni integral
JE
Neka je f po volji odabrana funkcija, a F neka njezina primitivna
funkcija. Skup svih primitivnih funkcija funkcije f nazivamo neodre-
-
denim integralom funkcije f i označavamo ovako:

f (x)dx = {F + C : C ∈ R}.
RIM
Po dogovoru koristimo jednostavniji zapis

f (x)dx = F(x) + C.
IP
Evo nekih primjera:

x2
xdx = + C,
2
DN

ex dx = ex + C,

1 2x
e2x dx = e + C,
2

LE
cos xdx = sin x + C,

x x
cos dx = 2 sin + C.
2 2
OG
Ove se formule provjeravaju direktnim deriviranjem: derivacija desne strane

mora biti jednaka podintegralnoj funkciji.
Račun primitivnih funkcija
-
Za računanje primitivne funkcije (neodredenog integrala) nemamo striktnih pra-
vila poput onih za računanje derivacija. Većina primitivnih funkcija koje pozna-
jemo izvedene su iz tablice derivacija, koju čitamo u suprotnom smjeru.
97
-
Tablica neodredenih integrala

f (x) f (x)dx f (x) f (x)dx
1 x+C ex ex + C
xn+1 ax
K
xn + C, n = −1 ax +C
n+1 ln a
RA
1
ln |x| + C sin x − cos x + C
x
1 1
− + C, n = 1 cos x sin x + C
xn (n − 1)xn−1
1 √ 1
JE
√ 2 x+C tg x + C
x cos2 x
1
− ctg x + C
sin2 x
RIM Sve se jednakosti mogu provjeriti direktnim deriviranjem funkcije na desnoj

strani. Provjerimo formulu

1
x
dx = ln |x| + C.
IP
Razlog za apsolutnu vrijednost je u tome što je podintegralna funkcija definirana
u svakom realnom broju x = 0 , a funkcija ln samo za pozitivne vrijednosti. Ako
je x > 0 , onda imamo:
1
(ln |x| + C) = (ln x + C) = ,
DN
x
a za x < 0 račun glasi:
1 1 1
(ln |x| + C) = (ln(−x) + C) = · (−x) = − · (−1) = .
−x x x
LE
-
Izračunajmo nekoliko neodredenih integrala:
OG
5 √
Primjer 1. 1) √ 3 x2 2x2 x
x x dx = x2 dx = 5
+C = +C
2
5

2) x4 x3 x2
(2x3 − 4x2 + 3x − 1)dx = 2 −4 +3 −x+C
4 3 2
1 4 4 3 3 2
= x − x + x −x+C
2 3 2
98
3)

(x2 + 1)2 x4 + 2x2 + 1 1 1
dx = dx = x + 2 + 3 dx
x3 x3 x x
x2 −1
= + 2 ln |x| + 2 + C
2 2x
K
1 1
= x2 + 2 ln |x| − 2 + C
2 2x
RA
4)

e3x − 2
dx = e2x − 2e−x dx
ex
e2x e−x 1
+ C = e2x + 2e−x + C
JE
= −2
2 −1 2
5)

cos 2x cos2 x − sin2 x
RIM
dx = dx
sin2 x cos2 x sin2 x cos2 x

1 1
= − dx
sin2 x cos2 x
= − ctg x − tg x + C
IP
-
Za račun neodredenih integrala ne postoje jasna pravila kao pri deriviranju funk-
DN
cija. Štoviše, neke vrlo jednostavne elementarne funkcije ne mogu se integrirati

— jer njihova primitivna funkcija nije elementarna, ne možemo je iskazati pre-
ko nama poznatih funkcija. Evo primjera nekih takvih funkcija. Nijedna od
sljedećih funkcija nema elementarnu primitivnu funkciju:
1 2
LE
, ex , e1/x , 1 + x3 ,
ln x
i mnoge njima slične. Ovi primjeri pokazuju da je računanje neodredenih - integ-
rala složeniji problem od deriviranja.
OG
U nastavku ćemo pokazati neke metode integriranja.
99
Zadatci 5.3.
1. Odredi:
2x2 +3x−1 (x − 3)2
2 9) dx ; 10) dx .
1) 8x3 dx ; 2) x 3 dx ; x x5
4. Odredi:
K
1 dx
3) 2x− 2 dx ; 4) 3/4
;
x 1) 3 sin 2x dx ; 2) (sin x + cos 2x)dx ;
RA
5)  2 dx ; 6) (−4x)dx ;
3) cos 5x cos 3x dx ; 4) 2 sin x cos 3x dx ;
√
7) (e − 3)dx ; 8) (2 − x)dx ;
√ 5) sin2 x dx ; 6) cos2 x dx ;
√
9) x 3dx ; 10) x xdx ; x
JE
7) (1−2 cos2 )dx ; 8) sin2 (2x −  )dx .
√ 3 √ 2
11) x 3 xdx ; 12) x x xdx ;
5. Odredi:
√ dx
13) x2 xdx ; 14) √ ; 1 1
RIM
4 3 1) dx ; 2) dx ;
x 2x 1−x

ln  2 x+2
15) − 2 dx . 3) dx ; 4) dx ;
x 3x − 2 x+1
3
2. Odredi: 3 − x2 x −x+2
5) dx ; 6) dx .
x x−1
1) (1 − 2x)dx ; 2) (x2 − 3)dx ;
IP
6. Odredi:

3) 3 dx ; 4) (x − 1)2 dx ; 1) e−x dx ; 2) e1+2x dx ;

1 √
5) dx ; 6) (1 − x) x dx ;
DN
√
3 2 3) (ex + 1)2 dx ; 4) (x2 + 2ex )dx ;
x
1 3 √ √
7) (x 2 −x 2 ) 4 xdx ; 8) (2 x − 1)2 dx ; 5) (ex + 1)3 dx ; 6) 22x+3 dx .

x−1 x+1
9) √ dx ; 10) √ dx ; 7. Nadi- primitivnu funkciju svake od sljedećih funk-
LE
x+1 3x+1
√ √ √ cija:
( x+ 3 x)2 x+ x x
11) √ dx ; 12) √
3x
dx . 1) f (x) = sin · cos x ;
x 3
x 3x
3. Odredi: 2) f (x) = cos · sin ;
OG
2 2
1) (2−3x+x2 )dx ; 2) x(3x − 2)2 dx ;
1
;
3) f (x) =
4 sin2 2x + 3
x −1 2  − x3
3) dx ; 4) dx ; 1
x2 x2 4) f (x) = ;
3 √ cos2  − 3x
x −1 ( x − 1)2 4
5) dx ; 6) dx ; 5) f (x) = sin 3x cos 3x ;
2x2 x3
3 √ √ 6) f (x) = 1 + sin(1 − x) ;
x − 3x 1− x
7)
x2
dx ; 8) √ dx ;
x x 7) f (x) = sin2 x − cos2 x ;
3 3
100
√
8) f (x) = 2 cos 2x +  ; 10. Izračunaj:
3 2  /8
9) f (x) = tg x · ctg x ; 1)
x
cos dx ; 2) (1 + cos 2x)dx ;
3 3
 6 0
sin 2x + 3 sin2 x  x 
10) f (x) = ;
sin x 3) sin − dx ;
x+1  /3 2 6
11) f (x) = 2 ;  /2
x x 2
K
x −x−2 4) sin + cos dx ;
x2 − x + 1 0 2 2
12) f (x) = ;  /2  /2
x−1 2 x
RA
5) cos dx ; 6) sin x · cos 3x dx ;
x3 − 1 0 2 0
13) f (x) = 2 ;  /18
x −x
1 + sin2 2x 7) (cos x cos 2x − sin x sin 2x)dx ;
14) f (x) = . 0
 /2
cos2 x 
JE
8) cos4 x − dx ;
 /3 12
 /4
8. Izračunaj: 9) (tg x + ctg x)−1 dx ;
1 2  /6
RIM
1) (3x2 −x+2)dx ; 2) (2 + x)2 dx ;  /4  /4
0 0
3 2 10) ctg2 2x dx ; 11) (sin4 x + cos4 x)dx .
 /8 0
3) (1 − x)2 dx ; 4) (3x2 − 12 x + 1)dx ;
2 −1
1 2 11. Izračunaj:
x 3 2 3 /2
5) 1+ dx ; 6) x(3x + 1) dx ; 2dx
2 x
−1 0 1)  x  ;
IP
2 1  sin2 − · cos2 −
1 − 8x3
7) dx ; 8) (3x − 12 )2 (x + 2)dx .  /2
3 6 3 6
1 2x − 1 0 3dx
2) ;
 /3   2
cos2 x − − sin2 x −
DN
3 3
9. Izračunaj:  /3
4 √ 9  
x x x−1 3) cos2 x + − sin2 x + dx ;
1) dx ; 2) √ dx ;  /6 3 3
√
4 3
1 x 0 x+1 3 /8  
−4 12 4) 12 sin − x cos − x dx ;
dx
LE
3) (4−3x)3 dx ;4) ;  /8 8 8
x  /24  
0 0
1+
4 5) cos2 2x − − sin2 2x − dx ;
13 2 3 2  /12 4 4
dx x +x +x+1 1− /4
5) 3
; 6)
x2 + 1
dx . x  x  2
OG
(1 + 2x)2
0 −2 6) sin + + cos + dx .
−1− /12 2 12 2 12
101
5.4. Metoda supstitucije

Iz tablice elementarnih integrala znamo da vrijedi

x2
x dx = + C.
K
2
Možemo li integral oblika
RA
(2x + 1)dx
izračunati na istovjetan način? Pokušajmo zamijeniti varijablu x novom varija-

blom u , tako da pojednostavnimo podintegralnu funkciju:
u = 2x + 1.
JE
Da bismo nastavili s integracijom, moramo i član dx zamijeniti odgovarajućom
veličinom po varijabli u .
Dosad smo taj član dx doživljavali poput ‘ukrasa’ pod znakom integrala, jer
-
RIM
on nije ni po čemu sudjelovao u procesu integracije. Medutim, njegova je važ-
nost golema, on je sastavni dio pojma integrala jer opisuje kako se brzo mijenja
varijabla integracije.
Izraz dx nazivamo diferencijalom od x . Ako su dvije veličine vezane funkcij-

skom vezom, onda su sličnom vezom povezani i njihovi diferencijali. Tu vezu
nalazimo iz dobro nam poznate relacije za zapis derivacije funkcije
IP
du
= u ,
dx
koju možemo napisati na ovaj način:
du = u dx,
DN
gdje ona poprima potpuno drukčiji smisao.
Diferencijal funkcije
Diferencijal funkcije u računamo formulom:

LE
du = u dx.
OG
Vratimo se na problem zamjene u postupku integracije. Iz veze u = 2x + 1

deriviranjem dobivamo
du = u dx = (2x + 1) dx = 2dx.
Sada možemo dovršiti postupak integracije. Pisat ćemo cijeli postupak:

du 1 u2 (2x + 1)2
(2x + 1)dx = udu==2x2dx
+1 = u· = · +C = + C.
2 2 2 4
102
METODA SUPSTITUCIJE 5.4
Izvježbajmo supstituciju na nizu primjera.
x
Primjer 1. Izračunajmo integral dx.
(x + 1)2
-
Supstitucija nije ničim unaprijed odredena. Samo s pomoću iskustva i
K
vježbe možemo otkriti najjednostavniji način. Ovdje ćemo izabrati
u = x + 1, x = u − 1, dx = du.
RA
Tako imamo:

x u−1 1 1
= du = − du
(x + 1)2 u2 u u2
1 1
= ln |u| + + C = ln |x + 1| + + C.
JE
u x+1
Integriranje zamjenom varijabli
RIM
Metodom zamjene varijabli integral računamo ovako:
1. odaberemo u kao funkciju varijable x ,
2. izrazimo x preko u ,
3. povežemo diferencijale du i dx ,
IP
4. zamijenimo podintegralnu funkciju i dx s izrazima po varijabli u
i izračunamo integral. Ukoliko to nije moguće, pokušamo odrediti
drugu zamjenu,
DN
5. po završetku integracije rezultat napišemo kao funkciju varijable

x.
LE

Primjer 2. Izračunajmo x2 x3 + 1 dx .
du
u = x3 + 1, du = 3x2 dx, x2 dx =
OG
Odaberimo zamjenu .
3
Tako dobivamo:
3
√ du 1 1 1 u2
x2 x3 + 1 dx = u = u 2 du = · 3 + C
3 3 3 2
2 2
= u3 + C = (x3 + 1)3 + C.
9 9
103
Zamjena u odred̄enom integralu
-
Isti se princip primjenjuje i za računanje odredenog -
integrala. Medutim, ovdje se
nakon integracije nije potrebno vraćati na polaznu varijablu, jer je rezultat integ-
racije ionako broj. Umjesto toga, zajedno s podintegralnom funkcijom mijenjamo
i granice integracije.
K

RA
1 x
Primjer 3. Izračunajmo integral √ dx .
0 x+1
√
Izaberimo zamjenu x + 1 = u ( u 0 ) kojom ćemo se riješiti korijena
u nazivniku:
JE
x + 1 = u2 , x = u2 − 1, dx = 2u du.
Primijetimo da smo ovdje vezu diferencijala napisali promatrajući x kao
funkciju varijable u . Granice se transformiraju na ovaj način:
√
RIM
x = 0 =⇒ u = 1, x = 1 =⇒ u = 2.
Dakle,
1 √2 2 √2
x u −1
√ dx = 2u du = 2 (u2 − 1) du
0 x+1 1 u 1
√
u3 2 2 √
− u = (2 − 2).
IP
=2
3 3 1
Isti se integral može izračunati i zamjenom x + 1 = u . Učinite to!

DN
-
Zamjena u odredenom integralu
- integral računamo ovako:
Metodom zamjene varijabli odredeni
LE
1. odaberemo u kao funkciju varijable x ,
2. izračunamo obrnutu vezu x preko u ,

OG
3. povežemo diferencijale du i dx ,
4. odredimo nove granice integracije s pomoću veza varijabli u i x ,
5. zamijenimo podintegralnu funkciju i dx s izrazima po varijabli u i

izračunamo integral.
104
METODA SUPSTITUCIJE 5.4
Integriranje svod̄enjem pod znak diferencijala
Ovu metodu primjenjivat ćemo u principu za integrale koji se tek neznatno razli-
kuju od tabličnih, poput:

cos 2x dx, e3x dx,
K
ali i kod nešto složenjih primjera poput:

x 2
xex dx.
RA
ctg x dx, 2
dx,
x +1
Što je zajedničko ovim integralima? Svi se oni mogu riješiti jednostavnom zam-
jenom. Bit ove metode je samo u tome da se ta zamjena eksplicitno ne piše, već
se odgovarajuća varijabla piše pod znakom diferencijala.
JE
Pritom koristimo temeljnu definiciju diferencijala du = u dx u računanju jed-
nostavnih izraza poput:
d(3x)
d(3x) = 3dx =⇒ dx =
3
RIM
ili pak
d(sin x) = cos x dx, d(x2 + 1) = 2x dx
i njima sličnih. Time se ubrzava i pojednostavnjuje postupak integracije. Izraču-
najmo na taj način prije navedene integrale.
IP
Primjer 4.

1 1
cos 2x dx = cos 2x d(2x) = sin 2x + C,
2 2

DN
3x 1 3x 1 3x
e dx = e d(3x) = e + C,
3 3

cos x dx d(sin x)
ctg x dx = = = ln | sin x| + C,
sin x sin x

x 1 d(x2 + 1) 1
LE
dx = = ln(x2 + 1) + C
x2 + 1 2 x2 + 1 2

2 1 2 1 2
xex dx = ex d(x2 ) = ex + C.
2 2
OG
105
Zadatci 5.4.

2 2
1. -
Svodenjem pod znak diferencijala ili metodom 9) e−x x dx ; 10) x e2x −1 dx ;
supstitucije izračunaj integrale:

√

√ e2x dx
11) ;
K
1) 3 + x dx ; 2) 4 − 3x dx ; 1 − 3e2x

√ √ 2
3) 1 − 4x dx ; 4) 3x + 2 dx ; 12) (3x − 1)e3x −2x+1 dx .
RA
√
√ -
5)
3
4 − 5x dx ; 6) 4
2 + 3x dx ; 4. Uvodenjem nove varijable izračunaj:

4 dx 1) 4 sin 3x dx ; 2) (sin 2x− cos 5x) dx ;
7) (x − 2)3 dx ; 8) √ ;
3 − 4x
JE

dx √3 3) sin x cos3 x dx ; 4) sin2 x cos x dx ;
9) 4
; 10) 4x + 3 dx ;
(2 − 3x)3 sin x cos x
5) dx ; 6) dx ;
dx 3 cos3 x sin4 x
11) ; 12) (2x + 1)5 dx .
RIM
3
(3 − 2x)4 sin x cos x
7) dx ; 8) dx ;
1 + 3 cos x 1 + 2 sin x
-
2. Svodenjem pod znak diferencijala ili metodom cos 2x
supstitucije izračunaj integrale: 9) ctg x dx ; 10) dx ;
sin x cos x

x dx sin x
1) (1 + x)3 dx ; 2) ; 11) √ dx;
1 + x2 1+2 cos x
IP
2
x dx x2 dx
3) 3
; 4) ; 12) sin2 x dx .
x +1 (x + 1)2
3

x dx x dx
5) 2
; 6) √ ; 5. Izračunaj integrale:
2+x 1 + x2
DN
 /2  /4
x2 dx x dx x
7) √ ; 8) ; 1) cos2 dx ; 2) (1 + cos 2x) dx ;
3 3 0 2 0
5+x 1 − x2 1 1
x
x2 dx 2x + 1 3) (1 + 2x)4 dx ; 4) dx .
9) 3 2
; 10) 2
dx ; −1 0 (x + 1)2
(x + 1) x +x−3
LE

dx 4x + 3 6. Izračunaj:
11) √ ; 12) √ dx . 3 3
x 1−x 2x2 + 3x + 1 2x 3x2
1) 2
dx ; 2) 3
dx ;
0 x +1 2 x −1
3. Izračunaj integrale: 6
OG
3)
2
(x − 3)ex −6x dx ;
ln x dx
1) dx ; 2) ; 0
x x ln x  1
2 x dx
dx ln3 x 4) sin x · ecos x dx; 5) ;
3) ; 4) dx ; (x + 1)2
x ln2 x x 0

0
√ 
1 + ln x ex 6)
4 2
sin 2x · ecos x dx .
5) dx ; 6) dx ;
x ex + 2 − 4
x
2 e dx
7) xex dx ; 8) ;
ex + 1
106
METODA PARCIJALNE INTEGRACIJE 5.5
5.5. Metoda parcijalne integracije

Ne mogu se svi integrali izračunati samo s pomoću metode zamjene varijabli.
Tako, primjerice, za računanje jednostavnog integrala poput

K
xex dx
RA
moramo koristiti drukčije metode.
Jedna od korisnih elementarnih metoda za računanje integrala jest metoda parci-
JE
jalne integracije. Neka su u i v funkcije varijable x . Formulu
(uv) = u v + uv
za derivaciju produkta možemo napisati u ekvivalentnom obliku:

RIM
uv = (u v + uv )dx = u v dx + uv dx.
Tako dobivamo:

uv dx = uv − u v dx.
Ovu formulu nazivamo formula parcijalne integracije.

IP
Metoda parcijalne integracije
Metoda parcijalne integracije koristi se na sljedeći način:

DN
1. podintegralna funkcija napiše se u obliku umnoška funkcije u i

funkcije v ,

2. izračuna se pomoćni integral v = v dx ,
LE
3. izračuna se derivacija u ,
4. napiše se osnovna formula:

OG
uv dx = uv − u v dx,

5. izračuna se integral u v dx .

Funkcije u i v moraju biti izabrane tako da je integral u v dx lakše izračunati
nego početni integral.
107
Izračunajmo na početku spomenuti integral. Izabrat ćemo za funkciju u = x , a

za funkciju v = ex . Tada je

v = ex dx = ex , u = 1.
Z
x
xe dx = uv − u
v dx = xe − 1 · ex dx = xex − ex + C.
x
K

RA
Primjer 1. Izračunajmo integral x ln x dx .
Funkcija v mora biti odabrana tako da njezin integral znamo jednostavno

izračunati. Zato sad ne smijemo uzeti v = ln x , jer integral logaritmske
funkcije ne znamo odrediti. Umjesto toga biramo v = x .
JE
x2 1
v = x =⇒ v = , u = ln x =⇒ u = .
2 x
Sad imamo

RIM
x2 1 x2
x ln x dx = · ln x − · dx
2 x 2

x2 ln x 1 x2 ln x x2
= − x dx = − + C.
2 2 2 4
IP
Formula parcijalne integracije može se pisati i s pomoću jednostavnijeg zapisa
koji koristi oznaku diferencijala. Naime, vrijedi:
v dx = dv, u dx = du.
DN
Formula parcijalne integracije; drugi zapis

u dv = uv − v du
LE
Ponekad se parcijalna integracija mora ponoviti, sve dok se podintegralna funkcija

ne dovede na jednostavan oblik.
OG

Primjer 2. Izračunajmo integral x2 e2x dx .
Biramo rastav
u = x2 , dv = e2x dx
jer će se derivacijom sniziti potencija:

1
du = 2x dx, v = e2x dx = e2x .
2
108
METODA PARCIJALNE INTEGRACIJE 5.5
Nakon prve primjene parcijalne integracije dobivamo

2x
2 2x 2 e
x e dx = x · − xe2x dx.
2
U drugom koraku računamo novi integral, ponovno metodom parcijalne
integracije:
K
⎡ ⎤
u = x, dv = e2x dx 2x 2x
xe2x dx = ⎣ 2x ⎦ =x· e − e
dx
e 2 2
RA
du = dx, v=
2
xe 2x e2x
= − + C.
2 4
Tako dobivamo:

JE
x2 e2x xe2x e2x
x2 e2x dx = − + + C.
2 2 4
RIM
-
I odredeni se integral može računati metodom parcijalne integracije. Pritom
koristimo sljedeći zapis.
-
Parcijalna integracija u odredenom integralu
b
IP
b b
u dv = (uv) − v du.
a a a
DN
e
Primjer 3. Odredimo ln x dx .
1
Funkcije u i v biramo ovako:

LE
1
u = ln x =⇒ du = dx,
x
dv = dx =⇒ v= dx = x.
OG
Primjenom formule dobivamo

e ˛e Z
˛ e
˛
ln x = (uv) ˛ − v du
1 ˛ 1
1
e e
e

= x ln x − dx = e ln e − 1 ln 1 − x
1 1 1
= e − (e − 1) = 1.
109
Zadatci 5.5.

1. Metodom parcijalne integracije odredi sljedeće
integrale: 9) x ex sin x dx .

1) x sin x dx ; 2) x ex dx ; 4. Izračunaj integrale:
K
3 3
3) x ln x dx ; 4) x2 ln x dx ; 1) ln x dx ; 2) xex dx ;
2 2
RA
 /2  /2
√
5) x 1 + x dx ; 6) ex cos x dx ; 3) x sin x dx ; 4) x cos x dx ;
0 0
 /2 1
2
7) x sin x dx ; 8) x2 ex dx ; 5) x sin 2x dx ; 6) xe−2x dx .
0 0
JE
2
9) x3 ex dx . 5. Zamjenom varijabli i zatim parcijalnom integra-
cijom izračunaj integrale:
2. Metodom parcijalne integracije odredi sljedeće √
2
integrale: 1) e x dx ; 2) x3 e−x dx ;
RIM

1) x e2x dx ; 2) x3 ln x dx ; √
3) x sin x dx ; 4) sin(ln x)dx ;

3) ex sin x dx ; 4) ln x dx ;
5) cos(ln x)dx .

5) x ln(x + 1) dx ; 6) x2 cos x dx ; 6. Ako je P(x) polinom stupnja n , deriviranjem
IP
obiju strana dokaži da vrijedi:
ln x
7) ln2 x dx ; 8) dx .
x2 P(x)ex dx = [P(x) − P (x) + . . . ± P(n) (x)]ex .
3. Metodom parcijalne integracije odredi:
Koristeći tu formulu, izračunaj integrale
DN

2 x
1) x cos x dx ; 2) dx ;
sin2 x 1) (x3 + 2x − 1)ex dx ;

x dx
3) ; 4) sin3 x dx ;
cos2 x 2) (x2 − 2x + 3)ex dx ;

LE
5) x cos 3x dx ; 6) x3 sin x dx ;

ln x ln x
7) dx ; 8) √ dx ;
x3 x
OG
110
PRIMJENA INTEGRALA U RAČUNANJU POVRŠINA 5.6
5.6. Primjena integrala u računanju površina

-
Definicija odredenog integrala izvedena je preko površine krivocrtnog trapeza,
-
lika koji odreduju os apscisa, pravci x = a , x = b i graf funkcije. Stoga se
- integral direktno rabi u računanju površine takvih likova.
odredeni
K
Pogledajmo tipične situacije.
RA
Površina krivocrtnog trapeza
JE
Površina lika na slici jednaka je
b
P= f (x)dx.
a P
RIM
Ovdje pretpostavljamo da je funkcija
f pozitivna na intervalu [a, b] .
a b
IP
Primjer 1. Hitac uvis. Tijelo je bačeno uvis početnom brzinom v0 . Do koje će se
visine popeti?
Brzina tijela u trenutku t iznosi v(t) = v0 − gt . Tijelo će se penjati do

DN
trenutka kad bude v(t) = 0 . To će se dogoditi u trenutku

v
v0 − gt = 0 =⇒ t = 0 .
g
- put jednak je odredenom
Prijedeni - integralu brzine. Time računamo povr-
šinu jednog trokuta (jer je brzina linearna funkcija). S pomoću integrala
LE
račun izgleda ovako:

v0
g
s= v(t)dt
0
OG
v0 v(t)
g
= (v0 − gt)dt
0 v0
v0
gt2 g v0 gt
= v0 t −
2 0
v20 gv2 v2
= − 02 = 0 . v0
g 2g 2g g
t
111
Primjer 2. Površina kruga. Jednadžba kružnice glasi:

x2 + y2 = r2 .
Jednadžba gornje polukružnice je:
y= r2 − x2 .
K
Odredit ćemo površinu četvrtine kruga koja leži unutar prvog kvadranta.
Neka je P površina kruga:
r
RA
1
P= r2 − x2 dx.
4 0
Odredimo primitivnu funkciju. Da bismo izračunali integral, upotrijebit
ćemo zamjenu x = r sin t :

JE
r2 − x2 dx = xdx==r rsin t
cos t dt

= r2 − r2 sin2 t · r cos t dt

RIM
2
=r cos2 t dt.
Ovaj integral računamo koristeći identitet:

1 + cos 2t
cos2 t = .
2
-
Granice u odredenom -
integralu odredujemo ovako: ako je x = 0 , onda
IP
je r sin t = 0 te je t = 0 . Za x = r vrijedi r sin t = r , te je sin t = 1 i

t = . Dobivamo:
2 
1 2 2 1 1
P=r + cos 2t dt
4 2 2
DN
0

2 t sin 2t 2
=r +
2 4 0
2 
=r · .
4
LE
Dakle, površina kruga iznosi P = r2  .

OG
Zadatak 1. Kolika je površina ispod grafa parabole y = −x2 + 9x − 18 koji se nalazi iznad
osi apscisa?
Zadatak 2. Izračunaj površinu ispod grafa logaritamske funkcije y = ln x , od njezine nul-

točke do točke u kojoj poprima vrijednost 1 .
Zadatak 3. Odredi najmanji pozitivni broj a za koji je površina ispod sinusoide y = sin x a
1
nad intervalom [0, a] jednaka .
2
112
Primjer 3. - graf funkcije f (x) = x2 − 2x , x -osi
Odredimo površinu lika koji odreduje
i pravac x = 3 .
Nacrtajmo sliku. Graf funkcije je parabola koja siječe x -os u točki s

apscisama 0 i 2 . Bilo bi pogrešno napisati
3 x3 3
− x2 = 9 − 9 = 0!
K
P= (x2 − 2x)dx =
0 3 0
RA
Naime, funkcija na ovom inter-
valu mijenja predznak! Na inter-
valu [0, 2] funkcija je negativ-
na, zato na tom dijelu moramo +
-
promijeniti predznak odredenog
JE
integrala:
0 2 3
2 3
2
-1
P=− (x −2x)dx+ (x2 −2x)dx
RIM
0 2
x3 2 x3 3
2 2
=− −x + −x
3 0 3 2
8 27 8 8
− −4 + −9 − −4 = .
3 3 3 3
IP
Lik omed̄en grafovima krivulja
DN
- grafovima
Promotrimo nešto općenitiji oblik krivocrtnog trapeza koji je omeden
funkcije f i g i pravcima x = a , x = b .
LE
f
OG
g
površina krivocrtnog tra-
-
peza omedenog grafovima
dviju funkcija a b
Površina P krivocrtnog trapeza razlika je površina dvaju krivocrtnih trapeza,

- funkcija f i drugog odredenog
jednog koji odreduje - funkcijom g :
b b
P = P1 − P 2 = f (x)dx − g(x)dx.
a a
113
Ove integrale ne računamo pojedinačno, već površinu dobivamo s pomoću jednog

integrala:
b
P= [f (x) − g(x)]dx.
a
Formula vrijedi bez obzira na to siječe li graf neke od funkcija x -os ili ne, u što
se možemo uvjeriti tako da obje funkcije povećamo za iznos bilo koje konstante.
K
Time se čitav lik translatira prema gore, pri čemu se niti podintegralna funkcija
niti površina lika ne mijenjaju.
RA
-
Medutim, formulu za površinu krivocrtnog trapeza možemo opravdati i na drugi
način, koji je puno bliži pojmu integrala.
Element površine
JE
Zamislimo da je lik podijeljen prugama širine dx (‘skoro beskonačno male
f širine’). Površinu jednog dijela označimo s dP . Nju nazivamo diferenci-
jal površine ili jednostavnije, element površine. Površinu svakog dijela
RIM
dP možemo aproksimirati površinom pravokutnika kojem je jedna stranica
f (x)-g(x)
g dx , a druga f (x) − g(x) :
dP = [f (x) − g(x)]dx.
Pritom učinjena pogreška zanemariva je s obzirom na iznos elementa povr-
šine. Ukupnu površinu dobit ćemo zbrajajući (= ‘integrirajući’) elemente
površine:
b
IP
dx
P= [f (x) − g(x)]dx.
a
DN
Primjer 4. Odredimo površinu lika koji zatvaraju pravac y = 2 − x i parabola

y = x2 − 4 .
Pravac siječe parabolu u dvjema točka- 5
ma koje nalazimo rješavanjem jednadž-
be
LE
x2 − 4=2 − x ⇐⇒ x2 + x − 6=0.
-3 2
Odatle dobivamo rubne točke intervala:
x1 = −3 , x2 = 2 . Sa skice vidimo da
OG
se graf pravca na tom dijelu nalazi iznad

parabole. Zato je:
2 -4
P= [(2 − x) − (x2 − 4)]dx
−3

2
2 x2 x3 2
= [6 − x − x ]dx = 6x − − = 20 56 .
−3 2 3 −3
114
- 1
Zadatak 4. Izračunaj površinu lika omedenog parabolom y = x2 i pravcem koji siječe
4
parabolu u točkama s apscisama 2 i 4 .
- x2 √
Primjer 5. Odredimo površinu lika omedenog parabolama y = , y = 2 x, a
2
K
ispod pravca y = 2 .
- tim krivuljama. Pravac y = 2 i parabola y = 2√x

Nacrtajmo lik odreden
RA
1
sijeku se u točki (1, 2) , a pravac i parabola y = x2 u točki (2, 2) .
2
- 1
Vidimo da je lik omeden s donje strane parabolom y = x2 , a s gornje
2
strane krivuljom koja se sastoji od luka parabole i dijela pravca. Zato je
JE
prikladnije prikazati lik kao zbroj dvaju krivocrtnih trapeza, jednog nad
intervalom [0, 1] i drugog nad intervalom [1, 2] .
RIM
y=2 x y=2 x= y
2 4
2
dP
dy
2
1 y= x 1
2
dP
IP
x = 2y
dx 2 1 2
DN
element površine za integraciju po varijabli x (lijevo)

i za integraciju po varijabli y (desno)
1 2
√ x2 x2
LE
P = P1 + P2 = [2 x − ]dx + [2 − ]dx
0 2 1 2
4 3 1
x
3 x 2
3
= x2 − + 2x −
3 6 0 6 1
4 1 1
OG
8
= − + 4− − 2− = 2.
3 6 6 6
Riješit ćemo ovaj primjer na još jedan, prikladniji način. Lik ćemo pokriti ele-
mentima površine koji su paralelni s osi apscisa. To znači da ćemo zamijeniti
uloge varijabli x i y : integrirat ćemo po varijabli y , a jednadžbe krivulja pisati
u obliku x = f (y) i x = g(y) . Element površine iznosi:
dP = [f (y) − g(y)]dy.
115
x2
Ovdje je f ‘gornja’ funkcija; to je parabola y = koju pišemo u obliku:
2
x2
y= =⇒ x = f (y) = 2y.
2
g je ‘donja’ funkcija:
√ y2
y = 2 x =⇒ x = g(y) = .
K
4
Površina se može izračunati jednim integralom, ovako:
2 2
RA
y2
P= [f (y) − g(y)]dy = [ 2y − ]dy
0 0 4
√ 2 3 2
y3 √ 2 √ 8
= 2 · y2 − = 2· ·2 2− = 2.
3 12 0 3 12
JE
Primjer 6. -
Izračunaj površinu lika omedenog parabolama zadanim jednadžbama
2 2
y = x − 6x + 5 , y = −x + 4x − 3 .
RIM Nacrtajmo te parabole.

IP
DN
LE
Odredimo apscise presječnih točaka ovih parabola. Dobivamo ih rješava-

njem jednadžbe:
x2 − 6x + 5 = −x2 + 4x − 3,
OG
2x2 − 10x + 8 = 0,
x2 − 5x + 4 = 0,
i odavde slijedi x1 = 1 , x2 = 4 . Sad trebamo izračunati integral
4
P= [(−x2 + 4x − 3) − (x2 − 6x + 5)]dx
1
4
4 2 3
= (−2x + 10x − 8)dx = − x + 5x − 8x = 9.
2 2
1 3 1
116
Zadatci 5.6.
1. -
Kolika je površina lika omedenog: 4) krivuljom y = 2x3 i tangentom na tu krivulju
2
1) parabolom y = x i pravcima x = 0 i x = 2 ; u točki (1, 2) ;
2) parabolom y = 2x − x2 i pravcima y = 1 , 5) krivuljama y = sin x , y = cos x i pravcima
x = 0 i x = 2; x = 0 , x = 2 ;
K
3) parabolom y = x2 − 4x + 5 i pravcem 6) krivuljom y = x4 − 2x2 + 5 i pravcima x = 0 ,
y = x + 1; x = 1, y = 1;
4) parabolama y = x2 + 4 , y = 4 − x2 i 7) krivuljama y = sin  x i y = x2 ;
RA
2
pravcima x = −2 , x = 2 ? 8) krivuljama y = −x2 , y = 2ex i pravcima
2. -
Izračunaj površinu lika omedenog parabolom x = 0, x = 1; √ √
1 2 9) krivuljama y = x , y = 4 − 3x i osi
y = x i pravcem koji siječe parabolu u toč- apscisa.
4
kama s apscisama 2 i 4 . -
JE
7. Izračunaj površinu lika omedenog krivuljom
3. -
Izračunaj površinu lika omedenog sljedećim kri- y = ln x , normalom na tu krivulju u točki s aps-
vuljama: cisom e , te osi apscisa.
8. Odredi površinu lika omedenog- parabolom
1) y = x2 + 4x , y = x + 4 ;
RIM
2) y = ex , y = e−x , x = 2 ; y = 2x − x2 , tangentom na parabolu u točki
1 3
1 , i osi apscisa.
3) y = , x = 0, x = 1, y = 0; 2 4
1 + x2 - površinu lika omedenog
-
1 9. Nadi parabolom
4) y = , y = x , x = e . y2 = −x − 16 i onim tangentama na tu para-
x
bolu koje prolaze ishodištem.
4. -
Izračunaj površinu lika omedenog
IP
10. Kolika je površina lika omedenog - hiperbolom
1) krivuljama y = |x2 − 1| i y = |x| + 5 ; 1
2) grafovima funkcija f (x) = 2 − |x| , y = , pravcem x = 1 i tangentom na tu istu
g(x) = x2 ; x
hiperbolu položenom u njezinoj točki s apscisom
3) grafovima funkcija f (x) = 1 + |x − 1| , x = 2?
DN
1
g(x) = x2 − x ; 11. Nadi- površinu lika omedenog - krivuljom
2 
4) parabolama y = x2 − 2x + 2 i y = cos x , x ∈ 0, , pravcima y = 0 , x = 0
y = −x2 + 4x + 2 ; 2

1 i tangentom na tu krivulju u točki x = .
5) krivuljom y = x cos x i pravcem y = x na 4
LE
2
intervalu −2, 2 . 12. -
Kolika je površina lika omedenog pravcima
 
5. -
Izračunaj površinu lika omedenog krivuljama: x = − , x = , krivuljom y = cos x i tan-
4 4
1) y = x2 + 2x + 3 i y = 3 − |x| ; gentama na tu krivulju položenu u točkama s ap-
2) y = 4 − x2 i y = 12 |x| − 1 ;  
OG
scisama i − ?
3) y = −x2 + 6x − 5 , y = −x2 + 4x − 3 i 4 4
y = 0; 13. -
Nadi površinu -
lika
omedenog lukom krivulje
4) y = −x2 + 6x − 5 , y = −x2 + 4x − 3 i y = 2 + sin 2x − , tangentom na tu krivulju u
y = 3x − 15 ; 4
5) y = x2 + 1 , y = x2 + 2x , x = 1 i x = 2 . 3 4 1
točki s apscisom x = i pravcem y = x− .
- 8  2
6. Izračunaj površinu lika omedenog
-
1) krivuljom y = ln x i pravcima y = 0 , x = e ; 14. Izračunaj površinu lika omedenog pravcima
2) krivuljom xy = 3 i pravcem x + y = 4 ; y = x , y = −x i tangentom na krivulju
3) krivuljom y = x3 i pravcem x − y = 0 ; y = x2 − 5 u njezinoj točki M(3, 2) .
117
5.7. Primjena integrala u računanju obujma
Obujam tijela s poznatim poprečnim presjekom
K
Promotrimo tijelo koje ćemo položiti duž jedne istaknute osi. Neka su x = a i
x = b koordinate početne i završne točke tijela. Zamislimo da tijelo siječemo
RA
ravninama okomitima na tu os.
dx
JE
P(x)
RIM
Tijelo je ‘razrezano’ slojevima deb-
ljine dx . Obujam svakog dijela je
a b dV .
Pretpostavimo da znamo izračunati površinu P(x) poprečnog presjeka tijela s

tim ravninama za svaku koordinatu x . Tada znamo odrediti elementarne obujme
dV svakog sloja:
IP
dV = P(x)dx.
Ukupan obujam dobivamo zbrajajući te doprinose:
b
DN
V= P(x)dx.
a
Primjer 1. Obujam stošca. Odredimo formulu za obujam stošca polumjera R i

LE
visine h .
Rx
h
Stožac postavimo tako da mu x -os
bude os simetrije stošca, a vrh u is- R
hodištu.
OG
x h x
Jednadžba pravca koji prolazi isho-
Rx
dištem i točkom (h, R) je y = .
h
Zato je na mjestu s apscisom x po-
Obujam stošca možemo
vršina poprečnog presjeka
izraziti integralom površina
R2 x2 poprečnih presjeka.
P = y2  = .
h2
118
PRIMJENA INTEGRALA U RAČUNANJU OBUJMA 5.7
Zato je obujam tijela

h 2 2 h
 R2 h 2  R2 x3 2
V =
R x
dx = x dx = · = R h .
h2 h2 0 h2 3 3
0 0
K
Obujam rotacijskih tijela
RA
Za tijelo kažemo da je rotacijsko ako je dobiveno vrtnjom ravninskog lika oko
pravca.
Postavimo koordinatni sustav tako da je os vrtnje x -os. Neka je y = f (x)
jednadžba krivulje koja opisuje lik.
JE
f (x)
RIM P(x)
x
obujam rotacijskog tijela

IP
Rotacijom krivocrtnog trapeza dobivamo rotacijsko tijelo. Njegov poprečni pre-
rotirajuća kupola Fernsehturma
sjek s ravninom okomitom na x -os je krug polumjera f (x) . Zato je površina
na Alexanderplatzu u Berlinu
DN
poprečnog presjeka:
P(x) = f (x)2  ,
a obujam tijela:
b b
V= P(x)dx =  f (x)2 dx.
a a
LE
Primjer 2. Obujam kugle. Odredimo obujam kugle polumjera R .
Polovinu obujma dobit ćemo rotacijom dijela kružnice x2 + y2 = R2 koji

OG
leži u prvom kvadrantu. Jednadžba (gornjeg dijela) kružnice je

y = R2 − x2 ,
pa obujam tog dijela iznosi:
R
1 2 2 2 x3 R 2R3
V= (R − x )dx =  R x − = .
2 0 3 0 3
4
Dakle, V = R3  .
3
119
Primjer 3. Odredimo obujam stošca polumjera baze R i visine h .
R
Jednadžba izvodnice stošca glasi y = x (slika) pa je njegov obujam:
h
h 2
R 2 R2 x3 h  R2 h
V = x dx =  = .
0 h
2 h2 3 0 3
K
RA
Korisno je formulu za obujam rotacijskog tijela opisati na još jedan način. Uoči-
mo prugu debljine dx . Ona od krivocrtnog trapeza odsijeca lik koji možemo
JE
zamijeniti pravokutnikom debljine dx i visine y = f (x) . Vrtnjom tog pravo-
kutnika oko x -osi dobit ćemo element obujma dV . To je valjak polumjera y i
visine dx , pa je njegov obujam:
dV =  y2 dx =  f (x)2 dx.
RIM
Zbrajajući sve te elementarne doprinose dobit ćemo poznatu formulu:
b b
V= dV =  f (x)2 dx.
a a
IP
dx y=f (x)
d
y dy
DN
x
a b
c y=f (x)
LE
elementi obujma za tijela koja nastaju

rotacijom oko x -osi (lijevo) i oko y -osi (desno)
Os rotacije ne možemo uvijek birati po volji. Stoga ćemo promotriti i situaciju

OG
kada tijelo rotira oko y -osi. Ukoliko je prikladno izraziti krivulju koja opisuje
lik kao funkciju varijable y , onda će u osnovnoj formuli biti dovoljno zamijeniti
imena varijabli x i y i integrirati duž y -osi. Interval [c, d] razbijemo na velik
broj horizontalnih pruga. Debljina svake pruge je dy , a njezina visina x = f (y) .
Zato je:
dV =  x2 dy =  f (y)2 dy,
te je:
d d
V= dV =  f (y)2 dy.
c c
120
Primjer 4. -
Odredimo obujam tijela koje nastaje rotacijom lika omedenog parabolom
2
y = x , ( x > 0 ) i pravcem y = 1 oko y -osi.
y=x2
1
K
Vrtnjom parabole nasta-
RA
je ploha koju nazivamo
rotacijski paraboloid. Ta-
kav oblik (s manjom vi-
sinom) imaju tanjuraste
antene satelitskih prijem-
1 nika i refrakcijski teles-
kopi.
JE
√
Jednadžbu krivulje pišemo u obliku x = f (y) = y , pa je:
1
√ 2 3 1 2
V = y dy =  y 2 =  .
3 3
RIM
0 0
IP
- dvjema krivuljama. U situaciji opisanoj sljedećom slikom
Lik može biti omeden
obujam rotacijskog tijela dobivamo oduzimajući obujme tijela ispod pojedinih
DN
krivulja:
f f
LE
g g
a b a b a b
OG
Tako dobivamo:
b
V= [f (x)2 − g(x)2 ]dx.
a
121
Primjer 5. -
Odredimo obujam tijela koje nastaje rotacijom oko x -osi lika omedenog
2
krivuljama y = x + 2 i y = x .
Presjecišta pravca i parabo-

le dobivamo rješavajući jed-
K
y = x+2
nadžbu x + 2 = x2 , odakle
je x1 = −1 , x2 = 2 . Na y = x2
RA
intervalu [−1, 2] lik je ome-
- gornjom funkcijom y =
den
f (x) = x+2 i donjom funkci-
jom y = g(x) = x2 . Obujam
rotacijskog tijela je:
JE
-1 2 x
2 (x + 2)3 x5 2
V = 2 4
[(x + 2) − x ]dx =  − = 72  .
−1 3 5 −1 5
RIM
Primjer 6. Odredimo obujam tijela koje nastaje vrtnjom jednog luka sinusoide y =
sin x oko y -osi.
U ovom je primjeru nepraktično jednadžbu krivulje pisati u obliku x = f (y)

IP
jer dobivamo dvije vrijednosti koje se izražavaju preko funkcije arkus si-
nus. Umjesto toga, primijenit ćemo drukčiju metodu. Ona se rabi u
- formulom y = f (x) , a rotira oko y -osi.
situacijama kad je lik odreden
DN
y = f (x)
LE
a dx b x
OG
dx
Na slici je prikazana rotacija krivocrtnog trapeza oko y -osi.
Element površine vrtnjom opisuje disk — razliku dvaju valjaka.
1
Element je obujma dV , šuplji valjak kojemu je vanjski polumjer x + dx ,
2
1
unutarnji x − dx , a visina y . Zato je:
2
dx 2 dx 2
dV =  x + − x− y =  · 2xy dx = 2 xf (x)dx.
2 2
122
Odavde je:
b
V = 2 xf (x)dx.
a
Primijenivši formulu u gornjem primjeru dobili bismo obujam tijela nas-

talog vrtnjom jednog poluvala sinusoide:
K

u = x, dv = sin xdx
V = 2 x sin x dx =
du = dx, v = − cos x
RA
0
 

= 2 −x cos x + cos xdx = 2  + sin x = 2 2 .
0 0 0
JE
RIM
IP
DN
LE
kupola na zgradi Bundestaga u Berlinu

OG
123
Zadatci 5.7.
1. Izračunaj volumen rotacijskog tijela što nastaje
-
rotacijom oko x -osi lika omedenog krivuljama:
1) y = −x2 + 1 i y = 0 ;
√
K
2) y = 1 − x , x = 0 i x = −3 ;
√
3) y = x2 i y = x ;
RA
1
4) y = , y = 0 , x = 1 i x = e ;
x
5) y = x3 , y = 0 , x = −1 i x = 1 ;
6) y = ex , y = 0 , x = 0 i x = 2 .
JE
-
rotacijom oko x -osi lika omedenog krivuljama:
1) y = x2 , y = −x2 + 4x ;
2) y2 = |x| , y = 0 , x = −1 i x = 4 ;
RIM
1
3) y = , x = 2 , y = 0 i 2x − 2y + 3 = 0 ;
x
4) y = sin  x i 2x + y − 2 = 0 ;
1
5) y = x2 , y = , y = 0 i x = e ;
x√
√
6) y = x , y = 2 − x i y = 0 ;
IP
√
7) y = 2x + 1 , y = 0 i 3x + 2y − 18 = 0 .
-
rotacijom oko y -osi lika omedenog krivuljama:
DN
1) y = x2 , y = 0 , x = 0 i x = 1 ;
2) y2 = 4x i x = 1 ;
1
3) y = x2 + 2x + 2 i y = 2 .
2
LE
OG
124
OG
LE
DN
IP
RIM
JE
RA
K
OG
LE
DN
IP
RIM
JE
RA
K
OG
LE
DN
IP
RIM
JE
RA
K
7 VJEROJATNOST
Opis mnogih prirodnih i društvenih zbivanja bio bi nemoguć bez poznavanja

teorije vjerojatnosti. To je matematička teorija iznikla iz potrebe za rješavanjem
svakidašnjih problema u kojima je prisutna neizvjesnost njihova ishoda. Radi
njezine prirodne povezanosti s predskazivanjem budućnosti, vjerojatnost je kroz
povijest bila predmet mnogim spekulacijama i različitim interpretacijama, što se
zadržalo do današnjih dana. Mnogobrojni ‘paradoksi’ govore koliko je trnovit
bio put od intuitivnog poimanja vjerojatnosti do današnjeg, precizno zasnovanog
K
područja matematike. Danas teoriju vjerojatnosti doživljavamo kao granu mate-
matike koja se bavi opisom različitih modela u kojima se pojavljuje neizvjesnost,
a koji se mogu s više ili manje uspjeha primijeniti na svakidašnje situacije.
RA
Kolika je vjerojatnost da će sutra biti sunčan dan? Ako je nekoliko uzastopnih
dana sjalo sunce, tad ćemo i ne znajući za prognozu kazati: i sutra će vjerojatno
biti sunčano. Ovdje riječ “vjerojatno” označava da mi i sutra očekujemo sunčan
dan, ali da istovremeno nismo u to sasvim sigurni.
JE
Matematička teorija vjerojatnosti koristi nazive usvojene u svakidašnjem govoru.
- za koji bismo u svakodnevnom govoru rekli da je “sto posto siguran”,
Dogadaju
pridjeljujemo vjerojatnost 1. Što je dogadaj- izvjesniji, to će njegova vjerojatnost
-
biti bliža jedinici. Obratno, dogadaj koji je prilično nevjerojatan, imat će vjero-
RIM
jatnost blisku nuli. Novčić bačen uvis može ravnopravno pasti na bilo koju svoju
stranu, za svaku od njih vjerojatnost pojavljivanja je 12 . Kolika je vjerojatnost
da kocka za igru pokaže broj 6 ? Možete li dati čvrst argument za svoj odgovor?
- i njegova vjerojatnost. Objas-
Osnovni su pojmovi teorije vjerojatnosti dogadaj
nimo pobliže ove pojmove.
IP
7.1. Dogad̄aji
DN
Pojam dogadaja- dovodimo u vezu sa stohastičkim pokusom. Tako nazivamo

svaki pokus čiji ishod ovisi o nekim nama nepredvidivim okolnostima i stoga je
slučajan. Primjerice:
LE
• Bacanje novčića kao ishod može imati glavu (G) ili pismo (P).
• Bacanje kocke dati će rezutat 1, 2, 3, 4, 5 ili 6.
• Provjera kvalitete nekog proizvoda koji može biti ispravan ili neispravan.
• - tijekom nekog vremenskog razdoblja.
Pojava kvara nekog uredaja
OG
Ishod pokusa zovemo elementarni dogadaj - i označujemo slovom  . Takvih

ishoda može biti u nekom pokusu konačno ali i beskonačno mnogo. Biranje
na sreću jedne točke unutar, recimo, jediničnog kruga ima kao mogući ishod
-
beskonačno mnogo elementarnih dogadaja. Pokus u kojem promatramo vrijeme
-
ispravnog rada nekog uredaja može imati kao ishod svaki pozitivni realni broj.
U ovom udžbeniku promatrat ćemo uglavnom 1 pokuse koji imaju konačno mno-
go ishoda. Označimo te ishode s 1 , 2 , . . . , N .
1
Iznimka je model geometrijske vjerojatnosti
158
DOGAD̄AJI 7.1
-
Skup svih mogućih elementarnih dogadaja, označavamo slovom  ,
 = {1 , 2 , . . . , N }.
- vezane uz promatrani pokus označavat ćemo veli-
Po volji odabrane dogadaje
kim slovima latinične abecede: A , B , C . . . Oni se sastoje od izvjesnog broja
-
elementarnih dogadaja. To su dakle podskupovi od  .
K
Primjer 1. Bacamo kocku čije su strane označene brojevima od 1 do 6. Odredimo
-
elementarne dogadaje, skup  i opišimo neke dogadaje vezane uz ovaj
RA
pokus.
- su brojevi na koje kocka može pasti:
Elementarni dogadaji
1 = 1, 2 = 2, . . . , 6 = 6.
- je
JE
Skup svih elementarnih dogadaja
 = {1 , 2 , . . . , 6 } = {1, 2, 3, 4, 5, 6}.
- vezanih uz ovaj pokus:
Evo još nekoliko dogadaja
A = {pao je parni broj} = {2, 4, 6},
RIM
B = {pao je broj veći od 2} = {3, 4, 5, 6},
C = {pao je parni broj manji od 5} = {2, 4}
- postoji? Pokušajte nabrojiti što više
i slično. Koliko različitih dogadaja
- vezanih uz ovaj pokus i opisati ih riječima.
dogadaja
IP
Primjer 2. Novčić je bačen tri puta. U svakom bacanju bilježimo je li se pojavilo
- te nekoliko
pismo ( P ) ili glava ( G ). Odredimo  , elementarne dogadaje
- vezanih uz ovaj pokus.
dogadaja
DN
- ima osam. To su
Elementarnih dogadaja
1 = GGG, 2 = GGP, 3 = GPG, 4 = PGG,
5 = GPP, 6 = PGP, 7 = PPG, 8 = PPP,
LE
(poredak nabrajanja nije važan).
Evo nekoliko dogadaja- vezanih uz ovaj pokus.

A = {pismo se pojavilo jednom} = {2 , 3 , 4 },
B = {pismo se pojavilo u drugom bacanju} = {3 , 5 , 7 , 8 },
OG
C = {pojavila su se barem dva pisma} = {5 , 6 , 7 , 8 },

D = {pismo se pojavilo dvaput za redom} = {5 , 7 , 8 }.
- od kojih se sastoje sljedeći dogadaji:
Ispišite elementarne dogadaje -
E = {pojavila se jedna glava},
F = {pismo se pojavilo barem jednom},
G = {glava se pojavila prije pisma}.
- postoji?
Koliko različitih dogadaja
159
7 VJEROJATNOST
Primjer 3. Bacamo tri novčića. Odredimo  .
U nekom pokusu se ponekad elementarni ishodi, a s time i skup  , mogu

definirati na različite načine. Ovo je primjer takvog pokusa. Ako novčiće
možemo razlikovati, recimo stoga što su različitih veličina, onda se ele-
mentarni dogadaji- mogu opisati na isti način kao u prethodnom primjeru.
Novčiće poredamo tako da znamo prepoznati koji je od njih prvi, koji
K
drugi, a koji treći. Onda je elementarni dogadaj - niz od tri znaka, od kojih
svaki može biti P ili G.
RA
Dakle, pokus bacanja triju različitih novčića ekvivalentan je pokusu u
kojem se isti novčić baca tri puta za redom.
Ako bacamo tri jednaka novčića, tada ne možemo razlikovati ishode po-
put pismo-pismo-glava od pismo-glava-pismo. U tom je slučaju moguće
JE
- na ovaj način:
odabrati elementarne dogadaje
1 = {tri pisma},
2 = {dva pisma i jedna glava},
3 = {pismo i dvije glave},
RIM
4 = {tri glave}.
-
Skup  sastoji se od ova četiri elementarna dogadaja.
Dva istaknuta dogad̄aja. Prikazivanje dogad̄aja

IP
W - prikazujemo Euler-Vennovim dijagramima. Skup  nazivamo još si-
Dogadaje
- on se ostvaruje pri svakom ishodu pokusa. Skiciramo ga obično
DN
guran dogadaj,
- A , B . . . su podskupovi
u obliku nekog pravokutnika. Po volji odabrani dogadaji
A
od  i skiciramo ih kao na slici.
B - je nemoguć dogadaj,
Suprotnost od sigurnog dogadaja - koji se pri realizaciji
pokusa nikad ne može ostvariti. Označavamo ga simbolom ∅ i zamišljamo kao
LE
prazni skup.
Uspored̄ivanje dogad̄aja
OG
- mogu biti u različitom medusobnom

Dogadaji - odnosu. Na slici lijevo skicirana
-
su dva dogadaja, tako da je A sadržan u B što zapisujemo kao A ⊂ B . To znači
A B da B sadrži sve elementarne dogadaje- koji ulaze u dogadaj
- A . Ako se ostvario
- - No tada se
dogadaj A , to znači da se ostvario neki njegov elementarni dogadaj.
- B , jer on sadrži sve elementarne dogadaje
ostvario i dogadaj - iz A .
- A povlači - A povlači dogadaj

Kažemo da tada dogadaj - B i pišemo još A =⇒ B .
Dogadaj
- B.
dogadaj
160
DOGAD̄AJI 7.1
Primjer 4. Bacamo dvije kocke. Što je skup  ? Istaknimo sljedeće dogadaje. -
A = {oba su broja veća od 4},
B = {zbroj brojeva veći je od 8},
C = {oba su broja veća od 2}.
Uvjeri se da vrijedi A =⇒ B i B =⇒ C .
K
Zamislimo da su kocke obojene različitim bojama, ili da ih bacamo jednu
po jednu tako da možemo razlikovati rezultat na prvoj kocki od onog na
drugoj. Onda je elementarni dogadaj - uredeni- par, (2, 4) označava da je
RA
prva kocka pokazala broj 2, a druga 4. Taj je elementarni dogadaj - različit
od (4, 2) , iako su u oba slučaja pojavila jedna dvojka i jedna četvorka.
Uz ovaj dogovor, skup  sastoji se od 36 različitih elementarnih dogadaja, -
-
jer je toliko uredenih parova. Ispišimo ih:
 = {(1, 1), (1, 2), (1, 3), (1, 4), (1, 5), (1, 6),
JE
(2, 1), (2, 2), (2, 3), (2, 4), (2, 5), (2, 6),
(3, 1), (3, 2), (3, 3), (3, 4), (3, 5), (3, 6),
(4, 1), (4, 2), (4, 3), (4, 4), (4, 5), (4, 6),
RIM
(5, 1), (5, 2), (5, 3), (5, 4), (5, 5), (5, 6),
(6, 1), (6, 2), (6, 3), (6, 4), (6, 5), (6, 6)}
Dogadaj - A sastoji se od sljedećih elementarnih dogadaja: -
A = {(5, 5), (5, 6), (6, 5), (6, 6)},
-
a dogadaj B je
IP
B={(3, 6), (4, 5), (4, 6), (5, 4), (5, 5), (5, 6), (6, 3), (6, 4), (6, 5), (6, 6)}.
Vidimo da je A ⊂ B , dakle A =⇒ B .
- sadržane u C i uvjeri se da je B ⊂ C .
Ispiši elementarne dogadaje
DN
No, za ove zaključke nije nam bilo potrebno toliko pisanja. Uz malo raz-
mišljanja shvatit ćemo da A =⇒ B , jer je zbroj brojeva koji su veći od 4
sigurno veći od 8.
Usporedimo sad dogadaje - B i C . Zbroj brojeva ne može biti veći od 8
ako oba broja nisu veća od 2 (jer inače najveći zbroj iznosi 2 + 6 = 8 ).
LE
To znači, da bi se ostvario C , mora se ostvariti i B . Ova izreka upravo

znači da B povlači C .
- A i B su ekvivalentni ili jednaki ako se sastoje od istih elementarnih

Dogadaji
OG
-
dogadaja. Pišemo A = B . Tada vrijedi istovremeno A =⇒ B i B =⇒ A .
Nužan i dovoljan uvjet

- vrlo važan i često se koristi i u svakodnevnom
Ovaj je odnos dvaju dogadaja
govoru. Zato postoje mnogi sinonimi za ovu vezu.
Ako vrijedi A ⊂ B odnosno A =⇒ B , onda govorimo još:
• A je dovoljan uvjet za B ,
• B je nužan uvjet za A .
161
7 VJEROJATNOST
Pojmovi dovoljan i nužan uvjet moraju biti savršeno jasni, jer su temelj za lo-
- u prethodnom
gičko razmišljanja. Ilustrirajmo ove pojmove s pomoću dogadaja
primjeru. Imali smo A =⇒ B , pa je A dovoljan uzjet za B . Kažemo: da bi
zbroj brojeva bio veći od 8, dovoljno je da svaki od njih bude veći od 4. Taj je
uvjet dovoljan, ali nije nužan.
Zbroj brojeva može biti veći od 8 i kad jedna kocka padne na, recimo, 3, a druga
K
na 6. Tad se ostvario B , ali se nije ostvario A . Zato je B nužan uvjet za A .
Kažemo: da bi oba broja bila veća od 4, njihov zbroj nužno mora biti veći od 8.
RA
- B i C:
Na isti se način mogu usporediti dogadaji
Da bi zbroj brojeva bio veći od 8, oba broja nužno moraju biti veća od 2 ( C je
nužni uvjet za B ).
JE
Želimo li da oba broja na kocki budu veća od 2, dovoljno je da njihov zbroj bude
veći od 8 ( B je dovoljan uvjet za C ).
RIM
W Disjunktni dogad̄aji
B - A i B su disjunktni, ako se istovremeno ne mogu ostvariti i jedan i
Dogadaji
-
drugi. Kažemo još da se A i B medusobno isključuju. Pri tom nije nužno da
A -
se ostvari neki od ova dva dogadaja, moguće je dakle da se ne ostvari niti jedan
od njih.
IP
-
disjunktni dogadaji
Primjer 5. - medusobno
Bacamo jednu kocku. Koji su od sljedećih dogadaja - disjunkt-
ni:
DN
A = {pao je paran broj}, B = {pao je broj 3},

C = {pao je veći od 4}, D = {pao je neparan broj}.
Disjunktni su: A i B , A i D te B i C .
LE
Primjer 6. -
Novčić bacamo četiri puta. Istaknimo sljedeće dogadaje:
OG
A = {pojavila su se točno tri pisma},

B = {pojavile su se najviše dvije glave},
C = {pojavila se točno jedna glava},
D = {ostvario se niz PGGP}.
-
Kakav je medusobni -
odnos ovih dogadaja?
- A i C su ekvivalentni,
Tu je A ⊂ B , C ⊂ B , D ⊂ B . Nadalje, dogadaji
-
a dogadaji A i D su disjunktni.
162
DOGAD̄AJI 7.1
Operacije s dogad̄ajima
- su podskupovi skupa  . Korištenjem skupovnih operacija možemo

Dogadaji
-
iz njih dobivati nove dogadaje. Posebno su nam interesantne operacije unije i
-
presjeka dvaju dogadaja.
- -
K
Neka su A , B dogadaji. S pomoću njih možemo formirati nove dogadaje:
RA
-
Unija dogadaja
W
A - koji se ostvaruje ako se ostvario barem jedan od dogadaja
Dogadaj - A,
-
B nazivamo unija dogadaja i označavamo s A ∪ B .
B
JE
A B
-
Presjek dogadaja
RIM
W - koji se ostvaruje ako su se ostvarila oba dogadaja
Dogadaj - A i B zove-
A -
mo presjek ili umnožak dvaju dogadaja i označavamo ga s A ∩ B ili s
AB .
B
IP
A B
Primjer 7. -
Bacamo jednu kocku. Istaknimo dogadaje
DN
A = {pao je parni broj},

B = {pao je broj veći od 2}.
-
Odredimo uniju i presjek ovih dogadaja.
LE
A ∪ B = {pao je parni broj ili broj veći od 2}

= {pao je broj veći od 1} = {2, 3, 4, 5, 6},
A ∩ B = {pao je parni broj veći od 2} = {4, 6}.
OG
Zadatak 1. Bacamo dvije kocke. Označimo dogadaje-

A = { zbroj brojeva je neparan } ,
B = { pojavio se broj 1 } ,
C = { na obje kocke pao je broj 1 } .
- AB , AC , BC , A ∪ C .
Opiši dogadaje
163
7 VJEROJATNOST
Primjer 8. -
Pokus se sastoji od bacanja dvaju novčića. Uočimo sljedeće dogadaje:
A = {glava na prvom novčiću}, F = {barem jedna glava},
B = {pismo na prvom novčiću}, G = {barem jedno pismo},
C = {glava na drugom novčiću}, H = {dva pisma},
D = {pismo na drugom novčiću}, I = {dvije glave}.
K
E = {jedna glava i jedno pismo},
- ekvivalentni sljedeći dogadaji:
Odredi kojem su dogadaju - B ∪ D, B ∩ D,
RA
E ∪ I , B ∪ G, B ∩ G, A ∪ B, A ∩ B, F ∪ G, F ∩ G.
-
Postoje četiri elementarna dogadaja, - parovi (P, P) , (P, G) ,
to su uredeni
- mogući rezultat na oba novčića. Te ćemo do-
(G, P) , (G, G) koji odreduju
- označavati jednostavnije s PP , PG , GP , GG . Različitih dogadaja
gadaje -
4 - -
ima 2 = 16 . Devet medu njima zapisani su gore (pronadite preostalih
JE
sedam!).
Da bismo odgovorili na pitanja, najjednostavnije je odrediti elementarne

- od kojih se sastoje gore navedeni. Tako imamo
dogadaje
RIM
A = {GG, GP}, B = {PG, PP}, C = {GG, PG},
D = {GP, PP}, E = {GP, PG}, F = {GP, PG, GG},
G = {GP, PG, PP}, H = {PP}, I = {GG}.
Sada računamo ovako:
B ∪ D = {PG, PP, GP} = G,
IP
B ∩ D = {PP} = H,
E ∪ I = {GP, PG, GG} = F
i slično u drugim slučajevima. Dobivamo: B ∪ G = G , B ∩ G = B ,
A ∪ B = , A ∩ B = ∅, F ∪ G = , F ∩ G = E.
DN
Ovakav je način pronalaženja veze izmedu- dogadaja

- pouzdan, ali nije po-
učan. Svakako je korisnije pokušati na gornja pitanja odgovoriti direktno,
koristeći veznike kao oznaku operacije:
B ∪ D = {pismo na prvom novčiću} ili {pismo na drugom novčiću}
LE
= {barem jedno pismo} = G,

F ∩ G = {barem jedna glava} i {barem jedno pismo}
= {jedna glava i jedno pismo} = E,
E ∪ I = {jedna glava i jedno pismo} ili {dvije glave}
OG
= {barem jedna glava} = F.

Učinite slično za ostale primjere.
164
DOGAD̄AJI 7.1
Zadatci 7.1.
1. - koji se javljaju pri ba-
Odredi sljedeće dogadaje 9. Strijelac gada - pet puta zaredom u metu. Pogo-
canju kocke: dak zabilježi sa + a promašaj kao − . Koliko
A = { pao je paran broj } ; različitih ishoda ima ovaj slučajni pokus? Koli-
B = { pao je neparan broj } ; ko različitih ishoda ima ukoliko je važan samo
K
C = { pao je prost broj } ; ukupan broj pogodaka, ali ne i rezultat svakog
D = { pao je broj djeljiv s 3 } ; -
gadanja?
E = { dobiveni broj djelitelj je broja 10 } .
RA
2. Novčić bacamo dok se ne pojavi glava ili četiri
pisma za redom. Opiši Skup  . Od kojih ele-
- se sastoje sljedeći dogadaji:
mentarnih dogadaja - 10. Bacamo dvije kocke. Bilježimo rezultat na sva-
A = { pojavila se glava } ; -
koj od njih. Koliko ima elementarnih dogadaja?
B = { pojavio se paran broj pisama } . - imaju sljedeći do-
Koliko elementarnih dogadaja
JE
-
gadaji: A = { oba broja su parna } , B = { oba
3. Bacamo kocku toliko dugo dok zbroj pojavljenih broja veća su od 4 } , C = { razlika brojeva iz-
-
brojeva ne bude veći od 4. Elementaran dogadaj nosi 2 } ?
je niz s dobivenim rezultatima bacanja, primjeri-
-
ce: 3,1,2 ili 2,5. Prebroji elementarne dogadaje. 11. Dvije kuglice, crnu (c) i bijelu (b) slučajno stav-
RIM
-
Opiši sljedeće dogadaje: ljamo u tri pretinca.
A = { U prvom bacanju se pojavio broj 3 } ; 1) Odredi pripadni prostor elementarnih doga-
B = { Zbroj dobivenih brojeva jednak je 6 } . -
daja.
-
2) Zapiši sljedeće dogadaje:
4. Novčić bacamo dok se dva puta za redom ne poja-
A = {drugi je pretinac prazan} ;
vi isti znak, a najviše pet puta. Opiši elementarne
- u skupu  i u sljedećim dogadajima:- B = {u trećem je pretincu samo jedna kuglica} ;
dogadaje
C = {u drugom ili trećem pretincu su dvije
IP
A = { pokus je završen u trećem bacanju } ;
kuglice} .
B = { pokus je završen u prva tri bacanja } .
12. Tri različite kuglice x , y , z treba rasporediti u
5. Bacamo dvije kocke. Bilježimo samo zbroj do- dva pretinca.
-
bivenih brojeva. Koliko elementarnih dogadaja
1) Odredi pripadni prostor elementarnih doga-
DN
ima ovaj pokus? -

daja.
6. U žari se nalaze četiri kuglice, dvije jednake bije- 2) Odredi dogadaje-
le i dvije jednake crne. Izvlačimo jednu po jednu A = {u prvom je pretincu samo jedna kuglica} ;
tri kuglice, ne vraćajući ih u žaru. Opiši prostor B = {u drugom je pretincu kuglica z } .
elementarnih dogadaja.- -
Odredi sljedeće dogada- - A ∪ B i AB .
Odredi i opiši riječima dogadaje
LE
je:
-
13. Dvije jednake kuglice rasporedujemo u tri pretin-
A = {prva je izvučena crna kuglica};
ca. Svaki je raspored elementarni dogadaj.-
B = {prva je izvučena bijela kuglica};
C = {bijela kuglica je izvučena barem jednom}; -
1) Zapiši prostor elementarnih dogadaja opisa-
D = {bijela kuglica je izvučena točno jednom}; nog slučajnog pokusa.
OG
E = {izvučena je jedna bijela i dvije crne kuglice} . -

2) Zapiši sljedeće dogadaje
A = {prvi je pretinac prazan} ;
7. U žari imamo dvije kuglice, crnu i bijelu. Izvu- B = {drugi je pretinac prazan} ;
čemo jednu kuglicu i vratimo je natrag u žaru, pa C = {treći je pretinac prazan} ;
ponovo izvučemo kuglicu. Odredi prostor ele- D = {u trećem pretincu barem je jedna kuglica} .
- ovog slučajnog pokusa.
mentarnih dogadaja
8. Iz žare, u kojoj su dvije jednake bijele i jedna crna
kuglica, izvlačimo dva puta zaredom po jednu ku-
glicu ne vraćajući ih natrag u žaru. Zapiši prostor
elementarnih dogadaja - ovog slučajnog pokusa.
165
7 VJEROJATNOST
7.2. Vjerojatnost
K
Uzmite novčić i bacite ga na ispravan način. Bacanje ponovite dvadeset puta.
Brojite koliko će se puta pojaviti pismo. Na koncu zapišite rezultat.
RA
Nastavite s ovim pokusom, ponovite ga nekoliko puta i zbrajajte rezultate. Iako
- relativna
je pojavljivanje pisma u jednom bacanju potpuno neizvjestan dogadaj,
frekvencija pojavljivanja pisma (omjer broja pojavljivanja prema broju bacanja)
1
u velikom broju bacanja bit će uvijek broj blizak .
2
JE
Ovu činjenicu ljudi iskustveno znaju od pamtivjeka, a zapravo se radi o rezultatu
matematičkog teorema koji nazivamo zakonom velikih brojeva. Jednostavnim je-
zikom kazano, taj zakon tvrdi da se pri ponavljanju pokusa relativna frekvencija
- približava njegovoj vjerojatnosti.
pojavljivanja dogadaja
RIM
Sad ćemo nadopuniti ovo intuitivno poimanje vjerojatnosti. Vjerojatnost nekog
- A ćemo označavat ćemo s P(A) .
dogadaja
Pri definiranju vjerojatnosti, ključno je shvatiti pojam modela. Primjerice, model

ispravnog novčića pretpostavlja da je novčić ispravan (ima strane označene sa
IP
P i G) i da je način bacanja ispravan. U ovom modelu je prirodno definirati
vjerojatnost pojavljivanja pisma da bude
1
P({P}) = .
DN
2
Novčić je simetričan, pa onda mora biti i
1
P({G}) = ,
2
LE
kažemo da novčić s jednakom vjerojatnošću pada na bilo koju svoju stranu. Pri
bacanju jednog novčića skup  = {P, G} je skup svih mogućih ishoda. Dak-
le, u pokusu bacanja ispravnog novčića jedan put, oba ishoda imaju jednaku
vjerojatnost i zbroj tih vjerojatnosti iznosi 1.
OG
Ako novčić ili način bacanja nije ispravan, onda ovaj model nije prikladan, do-
- P i G imati će neke druge vjerojatnosti. Takav model ćemo objasniti u
gadaji
nastavku.
Zamislimo sad složeniji pokus, s više mogućih ishoda — poput bacanja kocke.
U tom pokusu, osim elementarnih, možemo promatrati i neke druge dogadaje. -
- pojav-
Ponavljamo li taj pokus više puta, primijetit ćemo da će se neki dogadaji
ljivati češće nego drugi. To znači da je njihova vjerojatnost veća. Napravimo
sljedeći pokus.
166
VJEROJATNOST 7.2
Primjer 1. -
Bacite jednu kocku trideset puta. Bilježite pojavljivanje sljedećih dogada-
ja:
A = {kocka je pokazala broj 1},
B = {kocka je pokazala broj 6},
C = {kocka je pokazala paran broj},
K
Na temelju rezultata pokusa i njegove analize odgovorite na pitanje: kolike
-
su vjerojatnosti ovih dogadaja?
Ako se bacanje nastavi i računaju relativne frekvencije, primijetit ćemo
RA
- A i dogadaj
da su one za dogadaj - B približno jednake, dok je relativna
- C otprilike tri puta veća.
frekvencija za dogadaj
-
Zato bi vjerojatnosti dogadaja A i B trebale biti jednake, a vjerojatnost
- C trebala bi biti tri puta veća.
dogadaja
JE
Iako je ovaj eksperiment potpuno slučajan, i moguće je da kocka u svih 30
bacanja padne na isti broj, to se u praksi neće dogoditi. Umjesto kaotičnog
- podvrgava
ponašanja, primijetit ćemo da se pojavljivanje ovih dogadaja
čvrstim zakonitostima. One su povezane s vjerojatnostima za pojavljivanje
-
RIM
ovih dogadaja.
Kocka može ravnopravno pasti na bilo koji broj, pa je logično da su vjero-

jatnosti pojavljivanja rezultata 1 i rezultata 6 jednake. Isto naravno vrijedi
i za svaki drugi elementarni ishod. Dakle, jedinica će se pojavljivati u
prosjeku svaki šesti put. Stoga ćemo za vjerojatnost ovog dogadaja- uzeti
1
IP
P(A) = .
6
1 1
Na isti način, možemo napisati P(B) = , P(C) = .
6 2
DN
- pridružuje poziti-
Vjerojatnost je funkcija koja svakom elementarnom dogadaju
van broj:
LE
Vjerojatnost
-
Neka je  = {1 , 2 , . . . , N } skup svih elementarnih dogadaja.
Vjerojatnost P je definirana ako su zadani brojevi
OG
P(1 ) = p1 , P(2 ) = p2 , . . . , P(N ) = pN .

To su pozitivni brojevi i mora vrijediti
p1 + p2 + . . . + pN = 1.
- onda se njegova vjerojatnost dobiva kao

Ako je A bilo koji dogadaj,
- od kojih se A sastoji.
zbroj vjerojatnosti elementarnih dogadaja
Skup  i na njemu definiranu vjerojatnost P nazivat ćemo vjerojat-

nosni prostor.
167
7 VJEROJATNOST
Dakle, ako je primjerice A = {2 , 5 , 8 } , onda je

P(A) = p2 + p5 + p8 .
- C = {2, 4, 6} pa je njegova vjerojatnost prema

Paran broj na kocki je dogadaj
tome
1 1 1 1
P(C) = P({2}) + P({4}) + P({6}) = + + = .
K
6 6 6 2
RA
Primjer 2. U dugoročnoj prognozi vremena rabe se vjerojatnosne metode. Agencija
Dobar glas u travnju započinje pripreme za veliki koncert na otvorenom
koji se treba održati 1. rujna. U kalkulaciji troškova bitnu stavku čini
dodatna zaštita od moguće kiše.
JE
Vjerojatnost da će 1. rujna biti sunčan može se procjeniti na temelju
statističkih podataka o vremenu na taj datum. Recimo da ti podatci za
posljednjih 100 godina govore sljedeće: broj sunčanih dana 62, broj dana
s oblačnim vremenom 28, broj kišnih dana 10. Koje je brojeve prik-
- u tekućoj godini? Kolika je
ladno odabrati za vjerojatnost tih dogadaja
RIM
vjerojatnost da na taj dan neće kišiti?
Vjerojatnosti procjenjujemo preko relativnih frekvencija. Označimo i pro-

- sa S (sunčano), O (oblačno) i K (kišovito), onda je
matrane dogadaje
prikladno uzeti
68
IP
P(S) = = 0.62,
100
28
P(O) = = 0.28,
100
10
DN
P(K) = = 0.10.
100
- “neće kišiti” uključuje elementarne dogadaje
Dogadaj - S i O , pa je njegova
vjerojatnost 0.62 + 0.28 = 0.9 .
LE
Ilustrirajmo zadavanje vjerojatnosti na još nekoliko jednostavnih primjera. Po-

novimo najprije naučeno:
OG
-
• Novčić. Dva su elementarna dogadaja: 1 = P , 2 = G . Ako je novčić is-
pravan i način njegova bacanja uobičajen, onda je prirodno pretpostaviti da su
- jednake: p1 = P({1 }) = 1 ,
vjerojatnosti pojavljivanja obaju ovih dogadaja
2
1
p2 = P({2 }) = .
2
168
VJEROJATNOST 7.2
1
• Kocka. Za ispravnu kocku prirodno je uzeti pi = P({i }) = , za svaku
- vezane 6
od šest mogućnosti na koje kocka može pasti. Za dogadaje uz pokus
bacanja kocke imamo primjerice:
3
P({pao je paran broj}) = P({2, 4, 6}) = ,
6
4
K
P({pao je broj veći od 2}) = P({3, 4, 5, 6}) = .
6
• Neispravni novčić. Dva su elementarna dogadaja - 1 = P , 2 = G . Me-
RA
-
dutim, zbog nesimetričnosti novčića ili možda zbog načina njegova bacanja,
jedna njegova strana, recimo P , pojavljuje se češće nego druga. Sad je
p1 > p2 .
Zadatak 1. Novčić bacaj na podlogu tako da ga ispustiš s visine od 10 cm, okrenutog uvi-
JE
jek pismom prema gore. Na temelju većeg broja bacanja, procjeni vjerojatnost
pojave pisma.
-
• Bacanje dvaju različitih novčića. Četiri su elementarna dogadaja, jer razli-
kujemo jedan novčić od drugog:
RIM
1. novčić 2. novčić
1 — palo je P P
2 — palo je P G
3 — palo je G P
4 — palo je G G
IP
• Bacanje dvaju identičnih novčića. Sad ishode (P, G) i (G, P) ne možemo
-
razlikovati pa postoje samo tri elementarna dogadaja:
1 = {pala su dva pisma},
2 = {palo je jedno pismo i jedna glava},
DN
3 = {pale su dvije glave}.
kutak
LE
PIERRE DE FERMAT
Pierre de Fermat (Beamont-de-Lomagne 17. kolovoza 1601. – Castres ili Toulouse 12.
siječnja 1665.) francuski je matematičar. Po zanimanju bio je pravnik. Za života
nije objavljivao svoje matematičke radove, već je to učinjeno tek nakon njegove smrti.
OG
Zajedno s Pascalom drži se osnivačem teorije vjerojatnosti. Pomogao je u zasnivanju

analitičke geometrije kao i diferencijalnog i integralnog računa. U fizici je dokazao da
se zraka svjetlosti lomi tako da svjetlo bira put koji će prevaliti u najkraćem vremenu.
Najpoznatiji je po tvrdnji nazvanoj njemu u čast velikim (ili posljednjim) Fermatovim
teoremom u kojoj navodi da jednadžba xn + yn = zn nema cjelobrojnih rješenja za
prirodni broj n > 2 . Fermat je na rubu knjige napisao da je pronašao čudnovat dokaz
te tvrdnje, no da je margina premalena da ga zapiše. Tu tvrdnju preko tri stotine godina
nije nitko uspio dokazati, iako je bilo objavljeno na desetke pogrešnih rješenja a broj
matematičara i inih koji su problem pokušali riješiti mjeri se stotinama tisuća. Pri po-
kušaju njegova rješavanja zasnovana su čitava nova područja matematike. Dokazao ga
je 1995. g. engleski matematičar A. Wiles složenom matematičkom tehnikom.
169
7 VJEROJATNOST
-
Medutim, - nisu jednake, već mora
vjerojatnosti ovih elementarnih dogadaja
1 1 1
biti (za ispravne novčiće i bacanje) P(1 ) = , P(2 ) = , P(3 ) = .
4 2 4
• Bacanje dviju kocki. Postoji 36 elementarnih dogadaja.- Da bismo razliko-
- poput (2, 5) i (5, 2) , možemo zamisliti da su kocke obojene
vali dogadaje
različitim bojama ili pak da umjesto dvije kocke istovremeno, bacamo jednu
K
kocku dva puta tako da znamo koji je rezultat na prvoj, a koji rezultat na
drugoj kocki. Ako su kocke i način bacanja ispravni, prirodno je pretpostaviti
da su svi elementarni dogadaji - jednako vjerojatni.
RA
Svojstva vjerojatnosti
Izvedimo neka svojstva vjerojatnosti, koja slijede neposredno iz definicije. Skup
JE
- pa je
 sadrži sve elementarne dogadaje
P() = p1 + p2 + . . . + pN = 1.
- ∅ ne sadrži nijedan elementaran dogadaj,
S druge strane nemoguć dogadaj - pa je
RIM
P(∅) = 0.
- koji se ne
Ako je A ⊂ B onda je ili A = B , ili B sadrži elementarne dogadaje
nalaze u A . U prvom je slučaju P(A) = P(B) , a u drugom P(A) < P(B) . To
znači da vrijedi P(A) P(B) .
-
Neka su sada A i B dva po volji odabrana dogadaja. Pokažimo da vrijedi
IP
P(A ∪ B) = P(A) + P(B) − P(AB).
Radi jednostavnijeg zapisivanja, odabrat ćemo neki konkretni primjer. Neka je
A = {1 , 2 , 4 }, B = {2 , 4 , 5 , 7 }.
DN
Onda vrijedi
A ∪ B = {1 , 2 , 4 , 5 , 7 }, AB = {2 , 4 }.
pa je
P(A ∪ B) = p1 + p2 + p4 + p5 + p7
LE
= (p1 + p2 + p4 ) + (p2 + p4 + p5 + p7 ) − (p2 + p4 )

= P(A) + P(B) − P(AB).
Sljedeća slika opisuje ovu situaciju:

OG
A B A B
A B=A BA B=AB BA
-
vjerojatnost unije dvaju dogadaja
170
VJEROJATNOST 7.2
Lako je vidjeti da isti zaključak možemo provesti u slučaju bilo kojih drugih
- A i B.
dogadaja
Posebice, ako su A i B disjunktni, onda je AB = ∅ pa je i P(AB) = 0 . Iskažimo

i zapamtimo izvedena svojstva vjerojatnosti:
Svojstva vjerojatnosti
K
Vjerojatnost ima svojstva
P() = 1, P(∅) = 0.
RA
Ako je A ⊂ B , onda je
P(A) P(B).
- A i B vrijedi
Za bilo koje dogadaje
P(A ∪ B) = P(A) + P(B) − P(AB).
JE
- onda je
Ako su A i B disjunktni dogadaji,
P(A ∪ B) = P(A) + P(B).
RIM
Primjer 3. Želeći se našaliti s prijateljima u igri Monopola, Jure je izbrisao jednu
točku sa strane kocke koja označava broj 5 , a ucrtao dvije na stranu na
kojoj je broj 1 , tako da njegova kocka ima sljedeće brojeve na svojim
-
stranama: 2, 3, 3, 4, 4, 6. Kolika je vjerojatnost sljedećih dogadaja, ako
bacamo ovakvu kocku:
A = {pojavio se paran broj};
IP
B = {pojavio se broj veći od 2};
C = {pojavio se broj 5}.
Pokus bacanja kocke ima četiri moguća ishoda: 1 = 2 , 2 = 3 , 3 = 4

DN
i 4 = 6 . Ako pretpostavimo da je kocka bila ispravna, tad je razumno

-
pridijeliti ovim elementarnim dogadajima vjerojatnosti
1 1
p1 = P({1 }) = , p2 = P({2 }) = ,
6 3
1 1
LE
p3 = P({3 }) = , p4 = P({4 }) = .
3 6
-
Dogadaju -
A odgovaraju sljedeći elementarni dogadaji:
A = {1 , 3 , 4 },
OG
te je
1 1 1 2
P(A) = p1 + p3 + p4 = + + = .
6 3 6 3
-
Dogadaju - B = {2 , 3 , 4 } , te je
B odgovaraju elementarni dogadaji
1 1 1 5
P(B) = p2 + p3 + p4 = + + = .
3 3 6 6
- C je za ovu kocku nemoguć, P(C) = 0 .
Dogadaj
171
7 VJEROJATNOST
Klasični vjerojatnosni prostor
Ako pokus ima konačno mnogo ishoda i ako su svi elementarni dogadaji - jednako
vjerojatni (poput bacanja ispravnog novčića, kocke, izvlačenja broja u LOTU,
lutriji ili ruletu, izbor karte iz snopa i sl.), onda govorimo da se radi o klasičnom
K
vjerojatnosnom prostoru. Riječ “klasični” ovdje se rabi jer se problemi iz kojih
je iznikla teorija vjerojatnosti mogu opisati ovim modelom.
RA
- i p1 , . . . , pN pri-
Neka je  = {1 , . . . , N } skup svih elementarnih dogadaja
padne vjerojatnosti. Kako su svi ti brojevi jednaki, a njihov je zbroj 1, vrijedi
1
pi = P({i }) = , i = 1, . . . , N.
JE
N
- A , nije nam više potrebno znati

Da bismo izračunali vjerojatnost nekog dogadaja
RIM
-
koje elementarne dogadaje A sadrži, već samo koliko ih ima. Naime, ako A
-
sadrži M elementarnih dogadaja, A = {i1 , . . . , iM } , tad je
1 M
P(A) = pi1 + . . . + piM = M · = .
N N
IP
-
Ovu formulu možemo interpretirati na sljedeći način: Svaki elementarni dogadaj
nazovimo mogućim ishodom (svi su jednako vjerojatni). Tako je
DN
N = broj svih mogućih ishoda.
- koji su sadržani u A nazovimo povoljnima za dogadaj

Elementarne dogadaje - A:
LE
M = broj svih povoljnih ishoda.

OG
Klasična vjerojatnost
- računa se
U klasičnom vjerojatnosnom prostoru vjerojatnost dogadaja
formulom:
M broj povoljnih ishoda
P(A) = = .
N broj mogućih ishoda
172
VJEROJATNOST 7.2
Primjer 4. Bacamo dvije ispravne kocke. Kolike su vjerojatnosti sljedećih dogadaja: -
A = {pojavile su se dvije šestice},
B = {pojavila se jedna jedinica i jedna dvojka},
C = {pojavila su se dva jednaka broja},
D = {zbroj brojeva jednak je 5},
K
E = {pojavio se broj veći od 2}?
Samo je jedan ishod povoljan za A : elementarni dogadaj - (6, 6) . Zato
1
RA
je P(A) = . Dva su ishoda povoljna za dogadaj- B ; to su elementar-
36
-
ni dogadaji (1, 2) i (2, 1) . Ovo su različiti ishodi bacanja dviju kocki!
2 6
P(B) = . Šest je povoljnih ishoda. P(C) =
36 36
JE
Dogadaj- D ima četiri povoljna ishoda: (1, 4) , (2, 3) , (3, 2) , (4, 1) . Zato
4
je P(D) = .
36
Dogadaj- E ima 32 povoljna ishoda, jer je svaki ishod povoljan osim ishoda
RIM
32 8
(1, 1) , (1, 2) , (2, 1) , (2, 2) . Zato je P(E) = = .
36 9
IP
Primjer 5. Izvlačimo na sreću jednu kartu iz snopa od 52 karte. Kolika je vjerojatnost
da je ta karta Q (dama). Kolika je vjerojatnost da je njezina boja ♠ (pik).
Kolika je vjerojatnost da je ta karta dama ili pik boje?
DN
-
Označimo s A i B dogadaje:
A = {izabrana karta je dama},
B = {izabrana karta je pik boje}.
4 1
LE
-
Četiri su dame, vjerojatnost dogadaja A je P(A) = = . 13 je
52 13
13 1
karata pik boje pa je P(B) = = .
52 4
- C unija je prvih dvaju. Broj povoljnih ishoda nije jednak
OG
Dogadaj
17 = 4 + 13 , jer dogadaji - A i B nisu disjunktni. Njihov je presjek
16 4
AB pikova dama! Zato je P(C) = = . Primijetimo da je ovdje
52 13
1
P(AB) = i da vrijedi:
52
4 1 1 1
P(A ∪ B) = P(C) = = + − = P(A) + P(B) − P(AB).
13 13 4 52
173
7 VJEROJATNOST
Primjer 6. U kutiji se nalazi deset kuglica, šest plavih i četiri crvene. Biramo na sreću
dvije kuglice. Odredimo vjerojatnosti sljedećih dogadaja: -
A = {obje su kuglice plave};
B = {obje su kuglice iste boje};
C = {jedna je kuglica plava, a druga crvena}.
K
Da bismo postavili jednostavniji model, zamislit ćemo da sve kuglice mo-
žemo razlikovati. (Možemo zamisliti da su sve one označene različitim
RA
brojevima, od 1 do 10.) Dvije kuglice iz skupa od 10 kuglica može-

10 - A je
mo odabrati na N = = 45 načina. Povoljnih za dogadaj
2

6
M= = 15 , jer se na toliko načina mogu izabrati tri kuglice iz skupa
2
JE
od šest plavih kuglica. Zato je
M 15 1
P(A) = = = .
N 45 3
- B je
RIM
Broj povoljnih ishoda za dogadaj

6 4
M= + = 15 + 6 = 21
2 2
jer kuglice mogu biti ili plave ili crvene. Zato je
M 21 7
P(B) = = = .
N 45 15
IP
Odredimo broj povoljnih ishoda za dogadaj - C . Plavu kuglicu možemo
odabrati na šest, a crvenu na četiri načina, pa je M = 6 · 4 = 24 . Zato
24 8
P(C) = = .
DN
45 15
LE
Primjer 7. Kolika je vjerojatnost da će igrač koji je zaokružio jednu kombinaciju u

igri LOTO 7 od 39 pogoditi svih sedam brojeva? Kolike su vjerojatnosti
-
za preostale dobitke (za točno pogodenih 6, 5 ili 4 broja)?
OG

39
Različitih kombinacija ima N = . Povoljnih za glavni dobitak je
7
M7 = 1 . Vjerojatnost dobitka iznosi
M 1 1
d7 = 7 = = = 6.50 · 10−8 .
N 39 15 380 937
7
174
VJEROJATNOST 7.2
- i s puno većom vjerojatnošću tretiramo kao praktično nemoguće.
Dogadaje
Ipak, zbog velikog broja ukupno ispunjenih kombinacija, ovaj se dogadaj -
s vremena na vrijeme ostvaruje.

Šest brojeva izmedu- sedam izvučenih možemo odabrati na 7 načina.
6
Jedan broj izmedu - preostalih možemo odabrati na 32 načina. Ako zaokru-

K
7
žimo bilo koju od ovih M6 = · 32 kombinacija, dobit ćemo zgoditak
6
od šest pogodaka. Zato je:
RA

7
M6 · 32 224
6
d6 = = = = 1.46 · 10−5 .
N 39 15 380 937
7
-
JE
Ovaj je dogadaj 224 puta vjerojatniji od prethodnog.

Pet brojeva izmedu - sedam možemo odabrati na 7 načina, a dva bro-
5

32
RIM
ja iz skupa od 32 broja koji nisu izvučeni na načina. Zato je
2
vjerojatnost dobitka od pet pogodaka:

7 32
5 2 10 416
d5 = = = 6.77 · 10−4
39 15 380 937
7
IP
(prije računanja umnožaka korisno je skratiti brojnik s nazivnikom).
Vjerojatnost zgoditka od četiri pogotka je:

7 32
DN
4 3 173 600
d4 = = = 0.0113 .
39 15 380 937
7
Vjerojatnost da ne pogodimo niti jedan broj je:

LE
32
7
d0 = = 0.219 .
39
7
OG
175
7 VJEROJATNOST
Primjer 8. U razredu se nalazi 30 učenika. Na jednom satu nastavnica pita pet na-
sumce odabranih učenika. Kolika je vjerojatnost da će biti pitan učenik
NN? Kolika je vjerojatnost da će biti pitana dva učenika, NN i MM?

30
Broj svih mogućih ishoda u oba je slučaja N = . Koliko je sluča-
5
-
K
jeva povoljnih za prvi dogadaj? Onoliko koliko postoji različitih petorki
- kojima se nalazi NN. To znači da četiri preostala učenika
učenika medu
- 29 preostalih: M = 29 . Zato je:
RA
možemo odabrati po volji izmedu
4

29 29 · 28 · 27 · 26
4 1·2·3·4 5 1
P(A) = = = = .
30 30 · 29 · 28 · 27 · 26 30 6
5 1·2·3·4·5
JE
- B vrijedi:
Za dogadaj

28 28 · 27 · 26
3 1·2·3 2
RIM
P(B) = = = .
30 30 · 29 · 28 · 27 · 26 87
5 1·2·3·4·5
Primjer 9. Bačeno je 12 kocaka. Kolika je vjerojatnost da će se svaki od brojeva

IP
1, 2, . . . , 6 pojaviti dvaput?
Prvo rješenje. Rezultat pokusa je niz od 12 brojeva uzetih iz skupa
S = {1, 2, 3, 4, 5, 6} . Kako se na svakoj kocki može pojaviti bilo koji
od tih brojeva, broj svih mogućih ishoda je N = 612 .
DN
Koliko je povoljnih? Onoliko koliko i različitih permutacija (s ponav-

ljanjima) niza {1, 1, 2, 2, 3, 3, 4, 4, 5, 5, 6, 6} jer svaka takva permutacija
daje povoljan ishod bacanja:
12!
M = P2,2,2,2,2,2 = .
LE
12 (2!)6
Tako dobivamo p = M/N = 0.00344 .
Drugo rješenje. Do broja povoljnih kombinacija možemo doći i drukčijim

razmišljanjem. Znamo da se u povoljnoj kombinaciji moraju pojaviti toč-
OG
no dvije jedinice, dvije dvojke itd. Pitanje je: na kojim kockama? Dvije
se jedinice mogu pojaviti na bilo kojim kockama, dakle na C12 2 različitih
načina. Nakon toga, za dvije dvojke imamo na raspolaganju deset kocaka,
2 načina itd. Ukupan broj načina za pojavljivanje povoljnog
što daje C10
- je
dogadaja
12!
12 10 8 6 4 2
M= = .
2 2 2 2 2 2 (2!)6
176
VJEROJATNOST 7.2
Suprotni dogad̄aji
-
Komplement dogadaja
- koji se ostvaruje onda i samo onda ako se A nije ostvario
Dogadaj
- - A . Oz-
K
naziva se komplementom ili suprotnim dogadajem dogadaja
A c
načavamo ga s A ili s A .
RA
A
- a A njegov komplement. Onda vrijedi
Neka je A po volji odabran dogadaj,
-
komplement dogadaja A ∪ A =  i pritom su A i A disjunktni. Zato, po svojstvima vjerojatnosti vrijedi
1 = P() = P(A ∪ A) = P(A) + P(A),
JE
te je P(A) = 1 − P(A) . Time smo pokazali:
Vjerojatnost komplementa
RIM
- A vrijedi P(A) = 1 − P(A) .
Za svaki dogadaj
De Morganovi zakoni
IP
- operacija komplementiranja, unije i presjeka iskazana je u sljedećim
Veza izmedu
formulama:
A∪B = A∩B (1)
DN
A∩B = A∪B (2)

Te formule nazivamo De Morganovi zakoni. Evo slikovne interpretacije prve
formule
LE
A B A B
OG
A B A B
De Morganovi zakoni
Dokažimo (1):
 ∈ A ∪ B ⇐⇒  ∈
/ A ∪ B ⇐⇒  ∈/A i ∈/B
⇐⇒  ∈ A i  ∈ B ⇐⇒  ∈ A ∩ B.
177
7 VJEROJATNOST
-
Drugu formulu možemo dokazati na sličan način. Medutim, korisno je vidjeti da
-
ona slijedi iz prve formule. Naime, za svaki dogadaj vrijedi A = A , pa možemo
računati ovako
A ∪ B = A ∪ B = po (1) = A ∩ B,
te je
K
A ∪ B = A ∩ B = A ∩ B.
RA
Primjer 10. -
Neka su A i B dogadaji, P(A) = 0.4 , P(B) = 0.5 , P(AB) = 0.2 .
Odredimo P(A ∪ B) , P(A) , P(B) , P(A B) , P(A ∪ B) , P(AB) , P(AB) .
JE
P(A ∪ B) = P(A) + P(B) − P(AB) = 0.7,
P(A) = 1 − P(A) = 0.6,
P(B) = 1 − P(B) = 0.5,
RIM
P(A B) = P(A ∪ B) = 1 − P(A ∪ B) = 0.3,
P(A ∪ B) = P(AB) = 1 − P(AB) = 0.8,
P(AB) = P(A) − P(AB) = 0.2,
P(AB) = P(B) − P(AB) = 0.3.
IP
Primjer 11. Algebra prekidača. De Morganove zakone možemo ilustrirati koristeći
se jednostavnim modelima serijskog i paralelnog spoja.
DN
- A označava
1. Serijski spoj. Neka u serijskom spoju dviju sklopki dogadaj
- B da je isključena druga sklopka.
da je prva sklopka isključena, a dogadaj
1
LE
2
A B
- točaka 1 i 2 neće postojati ako se ostvari barem jedan od

Veza izmedu
-
OG
dogadaja A ili B :
{ ne postoji veza } = A ∪ B.
- - A , niti
Veza izmedu tih točaka postojat će ako se nije ostvario niti dogadaj
-
dogadaj B (nema prekida niti na jednoj sklopki):
{ postoji veza } = A ∩ B.
-
Ova su dva dogadaja komplementarna. Zato vrijedi
A ∪ B = A ∩ B.
Dobili smo prvu de Morganovu formulu.
178
VJEROJATNOST 7.2
2. Paralelni spoj. Neka su dvije sklopke spojene u paralelnom spoju:
A
1 2
K
B
RA
Onda vrijedi:
{ne postoji veza} = A ∩ B,
{postoji veza} = A ∪ B = A ∩ B.
JE
Primjer 12. - je prikazan shemom na slici. Neka dogadaj
Uredaj - Ai označava prekid na
RIM
-
dijelu i , i = 1, 2, 3 . Odredi izraz za dogadaj
- je prestao s radom},
A = {uredaj
- A.
kao i za dogadaj
A1
IP
1 2
A2 A3
DN
- prestaje s radom ako se ostvari dogadaj

Uredaj - A1 i barem jedan od doga-
-
daja A2 , A3 . Dakle,
A = A1 ∩ (A2 ∪ A3 )
LE
i po de Morganovim formulama
A = A1 ∩ (A2 ∪ A3 ) = A1 ∪ A2 ∪ A3 = A1 ∪ A2 ∩ A3 .
OG
Zadatak 2. -
De Morganovi zakoni poopćavaju se na uniju i presjek n dogadaja:
A1 ∪ . . . ∪ An = A1 ∩ . . . ∩ An ,
A1 ∩ . . . ∩ An = A1 ∪ . . . ∪ An .
Ilustrirajte ove formule s pomoću serijskog i paralelnog spoja n sklopki.
179
7 VJEROJATNOST
Zadatci 7.2.
1. - iz skupa  =
Vjerojatnosti elementarnih dogadaja 11. Ako se zna da je od 100 žarulja 5 neispravnih, ko-
{1 , 2 , 3 , 4 } su lika je vjerojatnost da će od tri slučajno odabrane
P({1 }) = 0.22 , žarulje sve tri biti valjane?
P({2 }) = 0.41 ,
K
P({3 }) = 0.25 , 12. U žari se nalazi 6 žutih i 4 modre kuglice. Ako
P({4 }) = 0.12 . slučajno izvučemo dvije kuglice, kolika je vjero-
- A = { ,  } ,
Kolike su vjerojatnosti dogadaja -
1 4 jatnost sljedećih dogadaja:
RA
B = { 2 , 3 , 4 } ? 1) obje su kuglice žute;
2. Koja od sljedećih definicija vjerojatnosti je isp- 2) kuglice su različitih boja;
ravna, ako je skup  = {a, b, c} 3) obje su kuglice modre.
1) P({a})=0.3 , P({b})=0.5 , P({c})=0.1 ; 13. U kutiji se nalaze 7 bijelih i 3 crne kuglice. Izvla-
2) P({a})=0.3 , P({b})=0 , P({c})=0.7 ; čimo odjednom 2 kuglice. Koja je najvjerojatnija
JE
3) P({a})=0.5 , P({b})=0.7 , P({c})= − 0.2 ; kombinacija boja izvučenih kuglica?
4) P({a})=0.5 , P({b})=0.4 , P({c})=0.2 ?
14. 6 bijelih, 4 crne i 2 plave kuglice redaju se na
3. Neki pokus ima četiri elementarna ishoda: a , b , sreću. Kolika je vjerojatnost da će prve dvije biti
c i d . Poznato je da se a javlja dvostruko češće bijele?
RIM
nego c , b trostruko češće nego c , a d jedna-
ko često kao a ili c . Kolike su vjerojatnosti za 15. Iz snopa od 52 karte izvlače se dvije. Kolika je
pojavu tih ishoda? - njima biti
vjerojatnost da će medu
4. -
Za dogadaje A i B vrijedi A ∪ B =  . Ako je 1) dvije pik karte;
P(A) = 0.6 , P(B) = 0.7 , kolika je vjerojatnost 2) jedna pik i jedna herc karta;
P(AB) ?
3) dva asa;
IP
5. - A i B vrijedi
Za dogadaje 4) jedan as i jedan kralj.
P(A) = 0.5, P(A ∪ B) = 0.8, P(AB) = 0.3. 16. Od stotinu zlatnika dva su lažna. Kolika je vjero-
Kolika je vjerojatnost P(B) ? jatnost da će slučajnim izborom 98 zlatnika biti
uzeta i dva lažna?
DN
6. Kolika je vjerojatnost da je slučajno odabrani broj

od 1 do 12 djelitelj broja 12? 17. U skupini od 12 akumulatorskih baterija, 4 su
trenutačno prazne a ostale su pune. Četiri bate-
7. Kolika je vjerojatnost da ćemo slučajnim odabi-
rije odabrane su na sreću. Izračunaj vjerojatnost
rom nekog prirodnog broja izmedu - 1 i 30 odabrati
-
sljedećih dogadaja
broj koji je djelitelj broja 30?
LE
1) sve četiri odabrane baterije su prazne;

8. Brojevi 1, 2, . . . , n napisani su u slučajnom po-
retku. Izračunaj vjerojatnost da se znamenka 2 2) 3 baterije su prazne;
pojavi neposredno nakon znamenke 1. 3) točno dvije su prazne;
4) nijedna nije prazna.
9. Bacamo dvije kocke.
OG
1) Kolika je vjerojatnost da smo dobili zbroj 7? 18. Na devet kartica napisani su brojevi od 1 do 9.
2) Kolika je vjerojatnost da smo dobili paran Slažući na sreću, dijete je poredalo tri kartice.
zbroj? Kolika je vjerojatnost da je tako napisan trozna-
menkasti broj veći od 540?
10. Slučajni se pokus sastoji iz bacanja simetrične
kocke i novčića. Odredi vjerojatnost sljedećih 19. U prostoriji se nalazi šest bračnih parova. Ako
-
dogadaja: odaberemo na sreću dvoje ljudi, kolika je vjero-
1) novčić pokazuje pismo a kocka paran broj; jatnost da su
2) na kocki je prost broj; 1) različitog spola;
3) novčić pokazuje pismo. 2) bračni par?
180
VJEROJATNOST 7.2
20. Deset kartica obilježeno je brojevima od 1 do 10. 31. Kolika je vjerojatnost da su svi učenici nekog raz-
Kolika je vjerojatnost da će se izvući jedan paran - na razne dane u godini?
reda, a ima ih 36, rodeni
i jedan neparan broj ako
1) izvučemo odjednom obje kartice;
32. U kutiji imamo 15 kuglica od kojih je 5 crvenih.
Ako slučajno izvučemo 5 kuglica, kolika je vje-
2) izvučemo prvu karticu, a nakon nje drugu; - njima biti točno 4 crvene?
rojatnost da će medu
3) izvučemo prvu karticu, vratimo je u snop i
zatim izvučemo drugu? 33. Na stranici http://hr.wikipedia.org/wiki
K
/Dobitne kombinacije u pokeru
- če-
21. U šest kutija na slučajan se način rasporeduju - jakost karata u
možete pročitati kako se odreduje
tiri kuglice. Kolika je vjerojatnost da će u prve pokeru. Na početku igre, pet karata dijeli se na
RA
četiri kutije biti točno po jedna kuglica? sreću iz snopa od 52 karte. Kolika je vjerojatnost
da će medu- njima biti:
22. Netko je zaboravio tri posljednje znamenke te- 1) skala u boji
lefonskog broja, i sjeća se samo da su sve tri 2) poker
različite a posljednja paran broj. Kolika je vje- 3) ful
rojatnost da će slučajnim izborom pogoditi pravi 4) boja (koja nije skala)
JE
broj? 5) skala (koja nije u boji)
6) tris
23. Kolika je vjerojatnost da se u igri LOTO 6 od 45 7) dva para
u jednoj kombinaciji postigne dobitak od 6, 5, 4
8) jedan par?
ili 3 pogotka?
RIM
34. Neka su A , B , C dogadaji. - Iskaži s pomoću
24. U kutiji se nalazi 5 crvenih i 4 bijele kuglice. Ko- - sljedeće dogadaje:
unije i presjeka ovih dogadaja -
lika je vjerojatnost da ćemo birajući na sreću 6 -
1) ostvario se samo dogadaj A ;
kuglica izvući 3 crvene i 3 bijele? 2) ostvarili su se A i B , ali ne C ;
-
3) ostvarila su se sva tri dogadaja;
25. U snopu od 52 karte postoji po 13 karata sljedećih -
boja: pik, karo, herc i tref. Kolika je vjerojatnost 4) ostvario se barem jedan dogadaj;
-
5) ostvario se točno jedan dogadaj;
da će u 13 karata koje dobiva pojedini igrač biti
IP
-
6) nije se ostvario nijedan dogadaj.
5 pikova, 3 herca, 2 karoa i 3 trefa?
35. Ako je P(A) = 0.6 , P(B) = 0.4 , P(A ∪ B) =
-
0.8 , izračunaj vjerojatnost dogadaja A , B , AB ,
AB, AB.
DN
26. Bačene su četiri kocke. Kolika je vjerojatnost da 36. Ako je P(A ∪ B) = 0.8 , P(AB) = 0.2 , P(A) =
sve četiri padnu na isti broj? - A, B, AB?
0.6 , kolika je vjerojatnost dogadaja
27. Slova riječi MATEMATIKA napisana su na kar-
tice i potom promiješana. Kolika je vjerojatnost 37. Kolika je vjerojatnost da se pri bacanju dviju koc-
da će se, otkrivajući jednu po jednu četiri kartice, ki pojavi barem jedna jedinica?
LE
pojaviti riječ MATE? A kolika za riječ TIKA? 38. Kolika je vjerojatnost da se pri bacanju dviju koc-
ki pojavi 1) zbroj 8; 2) zbroj 9; 3) zbroj veći od
28. Dijete slaže na sreću jednu do druge kockice na 9; 4) broj djeljiv s 2 ili djeljiv s 3.
kojima su ispisana slova A, A, A, N, N, S. Kolika
je vjerojatnost da će dobiti riječ ANANAS? 39. Novčić se baca četiri puta. Kolika je vjerojatnost
OG
-
sljedećih dogadaja:
29. Dijete se igra s karticama na kojima su napisana 1) pojavilo se je točno jedno pismo;
slova A, E, E, J, J, N, N, O, O, R, T, V. Kolika 2) u drugom bacanju pojavilo se pismo;
je vjerojatnost da će, redajući ih na sreću, složiti 3) pojavilo se barem jedno pismo;
riječ NEVJEROJATNO? 4) pismo se pojavilo barem dvaput?
30. Odredi vjerojatnost da su znamenke nasumce
odabranog peteroznamenkastog broja
1) sve različite;
2) sve parne;
3) parne i različite.
181
7 VJEROJATNOST
7.3. Geometrijska vjerojatnost

Zamislimo pokus u kojem biramo na slučajan način točku unutar kvadrata  sa
stranicom duljine a . Istaknimo neke podskupove tog kvadrata. Neka je A po-
lovina kvadrata ispod dijagonale. Neka je B trokut dobiven spajanjem polovišta
K
susjednih stranica.
RA
Biramo li točku unutar kvadrata, možemo se upitati kolika je vjerojatnost da će ta
B točka biti izabrana unutar nekih od ovih podskupova. U ovdje opisanom pokusu
-
prirodno je sljedećim dogadajima pridružiti vjerojatnosti:
1 2
2a 1
P(A) = P{točka je pala u skup A} = ,=
a2 2
JE
A
1 2
a 1
P(B) = P{točka je pala u skup B} = 8 2 = .
a 8
Geometrijska vjerojatnost: Te smo vjerojatnosti dobili promatrajući omjer površina podskupova i čitava
-
RIM
mjera podskupa odreduje kvadrata.
njegovu vjerojatnost.
Geometrijska vjerojatnost
Neka je  ograničeni podskup ravnine i m() njegova površina, a A

podskup od  . Kažemo da biramo točku na sreću unutar skupa  ,
ako je vjerojatnost da ona bude izabrana unutar podskupa A jednaka
IP
m(A)
P(A) = . (1)
m()
Ovako definiranu vjerojatnost nazivamo geometrijska vjerojatnost.
DN
Formulom (1) uistinu je definirana vjerojatnost. Provjerimo jesu li ispunjena

temeljna svojstva vjerojatnosti.
- je izbor točke unutar praznog
1◦ . U geometrijskoj vjerojatnosti nemoguć dogadaj
skupa. Površina praznog skupa je 0, pa je:
LE
m(∅) m()
P(∅) = = 0, P() = = 1.
m() m()
2◦ . Ako su A i B podskupovi od  takvi da je A ⊂ B , onda je m(A) m(B) .

OG
Zato:
m(A) m(B)
P(A) = = P(B).
m() m()
3◦ . Ako su A i B disjunktni podskupovi od  , onda je površina njihove unije

jednaka zbroju površina pojedinih skupova. Zato je vjerojatnost da točka bude
izabrana unutar jednog od podskupova jednaka:
m(A ∪ B) m(A) m(B)
P(A ∪ B) = = + = P(A) + P(B).
m() m() m()
182
GEOMETRIJSKA VJEROJATNOST 7.3
Primjer 1. Biramo na sreću točku unutar kvadrata  sa stranicom duljine a . Kolika

je vjerojatnost da ona padne unutar kruga upisanog u taj kvadrat?
- Površina kruga je:
Neka je A traženi dogadaj.
a 2
m(A) = ,
K
2
pa je odgovarajuća vjerojatnost:
RA
1 2
P(A) =
m(A)
= 4a  =

.
m() a2 4
JE
Primjer 2. Unutar intervala [0, 1] biraju se na sreću dva broja x i y . Odredi vjero-
-
jatnost dogadaja:
1) A = {x > y} ; 2) B = {x + y < 32 } .
RIM
Izbor dvaju brojeva x i y unutar intervala [0, 1] odgovara izboru jedne
točke (x, y) unutar jediničnog kvadrata [0, 1] × [0, 1] . Označimo taj kva-
drat s  (slika). On predstavlja skup elementarnih dogadaja. - Da bismo
odredili tražene vjerojatnosti, moramo izračunati površinu podskupova od
-
 koji odgovaraju tim dogadajima.
- A odgovara istoimeni podskup: skup svih točaka jediničnog
1) Dogadaju
IP
kvadrata za koje je x > y . Tad vrijedi:
m(A) 1
P(A) = = .
m() 2
DN
1 y=x 1
LE
3
x+y=
B 2
OG
1 1
Izbor dviju točaka unutar intervala [0, 1] odgovara izboru

jedne točke unutar jediničnog kvadrata.
2) Sad je B = {(x, y) : x + y < 32 } , te imamo:

m(B) 1 − 12 · 1
2 · 1
2 7
P(B) = = = .
m() 1 8
183
7 VJEROJATNOST
Primjer 3. Na dužini PQ duljine 1 na sreću se biraju dvije točke L i M . Odredi

vjerojatnost da je točka L bliža točki M nego točki P .
y=2x
K
1
RA
y
P L M Q
x
JE
1
Označimo x = d(P, L) , y = d(P, M) . Tad vrijedi: d(L, M) = |y−x|. Tra-

- odgovara skup svih točaka (x, y) za koje je |y − x| < x ,
ženom dogadaju
odnosno: −x < y − x < x ⇐⇒ 0 < y < 2x. Taj je skup naznačen na
RIM
slici.
P{d(L, M) < d(P, L)} = P{|y − x| < x}
m(A) 3
= P{0 < y < 2x} = = .
m() 4
IP
Primjer 4. Dva prijatelja izlaze uvečer jedan neovisno o drugome, u na sreću odab-
ranom trenutku izmedu - 20 i 21 sat. Po dolasku na gradski trg zadržavaju
se na tom mjestu 20 minuta, ali najkasnije do 21 sat, kad odlaze u kino.
DN
Kolika je vjerojatnost da će se oni sresti na trgu?
Ako je x trenutak dolaska pr- y=x+20

vog, a y trenutak dolaska dru- 60
gog prijatelja na trg, oni će
LE
se sresti ukoliko je |y − x| < y=x-20

20 (vrijeme mjerimo u minu-
tama). Brojevi x i y su na
sreću odabrani unutar intervala 20
[0, 60] . Zato je

OG
P{|x − y| < 20} = 20 60

= P{−20 < y − x < 20}
m(A) 602 − 402
= P{x − 20 < y < x + 20} = = = 0.56 .
m() 602
184
GEOMETRIJSKA VJEROJATNOST 7.3
Zadatci 7.3.
1. Broj se bira na sreću unutar intervala [0, 1] . Ko- 2) Udaljenost točke do ruba kvadrata manja je
lika je vjerojatnost da će prva znamenka u njego- od 1;
vom decimalnom prikazu biti veća od 6? 3) Udaljenost točke do dijagonale AC manja je
2. Broj se bira na sreću unutar intervala [0, 1] . Ko- od 1;
K
lika je vjerojatnost da će druga znamenka u nje- 4) Točka T bliža je vrhu A nego ostalim vrho-
govom decimalnom prikazu biti veća od 6? vima.
RA
3. Dva broja biraju se na sreću unutar intervala 9. Kolika je vjerojatnost da točka na sreću odabra-
[0, 1] . Kolika je vjerojatnost da je njihov zbroj na unutar jednakostraničnog trokuta stranice a
3 padne unutar kruga upisanog u taj trokut?
veći od ?
2
10. U jednakokračnom trokutu osnovice a i visine
4. Brojevi x i y biraju se na sreću unutar intervala a upisan je kvadrat. Kolika je vjerojatnost da na
JE
-
[0, 2] . Kolika je vjerojatnost dogadaja sreću odabrana točka u trokutu ne leži unutar tog
kvadrata?
1) y < x + 1 ,
2) |y − x| > 1 , 11. Na kvadratično ispletenu mrežicu pada s veli-
ke visine metalna kuglica, okomito na mrežicu.
RIM
3) x + y > 1 ?
Ako je stranica kvadrata mrežice duga 10 mm, a
5. Dvije točke M i N biraju se na sreću unutar promjer kuglice 5 mm, kolika je vjerojatnost da
dužine AB duljine a . Izračunaj vjerojatnost do- će kuglica proći kroz mrežicu, a da ne dotakne
-
gadaja: njezine niti?
1) Točka M bliža je rubu A nego točka N . 12. Na ravninu na kojoj su istaknute točke s cjelo-
2) Točke M i N bliže su rubu A nego rubu B . brojnim koordinatama bačen je novčić promjera
IP
0.5 jedinica. Kolika je vjerojatnost da novčić
3) Točka M bliža je rubu A , a točka N rubu B . neće pokriti nijednu istaknutu točku?
6. Dvije točke biraju se na sreću unutar dužine du- 13. Kovani novčić polumjera R bačen je na pod
ljine a . Kolika je vjerojatnost da je njihova uda- pokriven pločicama oblika pravilnog šesterokuta
a
DN
ljenost manja od ? stranice a = 5R . Kolika je vjerojatnost da nov-

3 čić ne presječe niti jednu od stranica šesterokuta?
7. Dva broda moraju stići u isto pristanište. Vre-
mena dolaska brodova su nezavisna i jednako
vjerojatna u toku dana. Odredi vjerojatnost da
će jedan od brodova morati čekati na oslobada- -
LE
nje pristaništa, ako je vrijeme zadržavanja prvog 14. Dvije točke biraju se na sreću na obodu kruga po-
broda u pristaništu 1 sat, a drugog 2 sata. lumjera r . Kolika je vjerojatnost da će njihova
udaljenost biti veća od r ?
15. Kolika je vjerojatnost da će udaljenost
√ točaka u
prethodnom zadatku biti manja od r 3 ? Kolika
OG
√
8. Točka T bira se na sreću unutar kvadrata ABCD je vjerojatnost da ta udaljenost nije veća od r 2 ?
-
stranice a = 3 . Izračunaj vjerojatnost dogadaja:
1) Udaljenost točke do središta kvadrata manja
je od 1;
185
7 VJEROJATNOST
7.4. Uvjetna vjerojatnost. Nezavisnost

1
Pri bacanju kocke, vjerojatnost da se pojavi broj 1 jednaka je . Nakon bacanja
6
- realizirao ili nije.
mi sa sigurnošću znamo je li se taj dogadaj Pretpostavimo
K
-
medutim da je netko pogledao na kocku koju mi ne vidimo i kazao nam: kocka je
pala na neparan broj. Kolika je sad vjerojatnost da je ona pala na broj 1 ? Očito, ta
se vjerojatnost promijenila. Kako su nam preostale samo tri mogućnosti, brojevi
RA
1
1 , 3 i 5 , ta je vjerojatnost sad .
3
Evo još jednog primjera.
JE
Bacamo dvije kocke. Neka je:
A = {na prvoj kocki pao je broj 2},
B = {zbroj brojeva na obje kocke je 6}.
RIM
-
Od 36 elementarnih dogadaja, -
dogadajima A i B pripadaju sljedeći
A = {(2, 1), (2, 2), (2, 3), (2, 4), (2, 5), (2, 6)},
B = {(1, 5), (2, 4), (3, 3), (4, 2), (5, 1)}.
Zato je: 6 5
P(A) = , P(B) = .
36 36
IP
- A , ako je poznato da se realizirao dogadaj
Kolika je vjerojatnost dogadaja - B? U
-
tom je slučaju dovoljno samo promotriti elementarne dogadaje koji sačinjavaju B
(jer samo neki od njih dolazi u obzir) i medu- njima tražiti one povoljne za dogadaj
-
- -
A — time tražimo elementarne dogadaje za umnožak AB tih dogadaja. Ovakvu
DN
vjerojatnost nazivamo uvjetna vjerojatnost, bilježimo ju simbolom P(A | B) (i

čitamo: vjerojatnost od A uz uvjet B ). Imamo:
1
P(A | B) =
5
- (2, 4) povoljan za A .
jer je samo dogadaj
LE
1 - svim elementarnim dogadajima-

Na isti način, P(B | A) = , jer je medu koji
6
sačinjavaju A samo (2, 4) povoljan za B .
OG
Definicija uvjetne vjerojatnosti
Da bismo došli do općenite formule za uvjetnu vjerojatnost, primijetimo da broj-

- koji su povoljni i za dogadaj
nik 1 označava broj elementarnih dogadaja - A i za
- B . Naime, vrijedi AB = {(2, 4)} . Stoga ovu vjerojatnost možemo
dogadaj
pisati i u obliku:
1
1 P(AB)
P(A | B) = = 36
5
= .
5 P(B)
36
186
UVJETNA VJEROJATNOST. NEZAVISNOST 7.4
Ovo razmatranje ukazuje na opravdanost sljedeće definicije.
Uvjetna vjerojatnost
- A , ako je poznato da se ostvario doga-
Uvjetna vjerojatnost dogadaja
- B takav da je P(B) > 0 , je broj P(A | B) definiran s:
daj
P(AB)
P(A | B) := . (1)
K
P(B)
RA
Primjer 1. Od 120 učenika četvrtih razreda, 40 pohada - dodatne pripreme iz mate-
matike, 30 iz engleskog, a 20 iz oba predmeta. Izračunajmo vjerojatnosti
-
sljedećih dogadaja
JE
1) Na sreću odabrani učenik pohada - pripreme iz matematike.
W
-
2) Na sreću odabrani učenik pohada pripreme iz engleskog.
3) Na sreću odabrani učenik medu - onima koji pohadaju
- matematiku, po-
A - i engleski.
hada
RIM
- engleski, pohada-
B
i matematiku.
- engleski, ne
-
pohada matematiku.
Slika lijevo ilustrira ovu situaciju. Neka M označava da učenih pohada-
pripreme iz matematike, a E engleskog.
IP
1) i 2) Ovdje je riječ o “običnim” vjerojatnostima,
40 1 30 1
P(M) = = , P(E) = = .
120 3 120 4
DN
3) i 4) Ovdje je riječ o uvjetnoj vjerojatnosti, P(E | M) . Računajući

prema definiciji, imamo
20 1
P(E ∩ M) 120 1
P(E | M) = = = 6 = .
LE
PM 40 1 2
120 3
No jednostavnije je računati ovako. Promatramo samo one učenike
- matematiku, i medu
koji pohadaju - njima izdvojimo one koji pohadaju
-
OG
i engleski:
20 1
P(E | M) = = .
40 2
Na isti način,
20 2
P(M | E) = = .
30 3
Vidimo da uvjetne vjerojatnosti P(E | M) i P(M | E) općenito nisu
jednake.
187
7 VJEROJATNOST
5) Sada je
10 1
P(M | E) = = .
30 3
Vidimo da je P(M | E) = 1 − P(M | E) .
K
Zadatak 1. Bačene su dvije kocke. Kolika je vjerojatnost da se pojavio broj 6 ako je poznato
RA
da je zbroj brojeva jednak 8 ?
Ako je zbroj brojeva na obje kocke jednak 8, kolika je vjerojatnost da se pojavio

broj 6?
JE
Računanje vjerojatnosti umnoška dvaju dogad̄aja
Definicijsku formulu (1) za račun uvjetne vjerojatnosti možemo napisati ovako
RIM
P(AB) = P(B)P(A | B) (2)
-
Ova se formula koristi u računanju vjerojatnosti umnoška dvaju dogadaja. Naime,
uvjetna se vjerojatnost, za razliku od vjerojatnosti umnoška, lagano računa.
- A i B (koji oboje imaju pozitivnu vjerojatnost), dobit
Ako zamijenimo dogadaje
ćemo istovrsnu formulu
IP
P(AB) = P(A)P(B | A). (3)
Primjer 2. U žari se nalazi šest bijelih i četiri crne kuglice. Kolika je vjerojatnost da
DN
će prve dvije kuglice koje izvučemo biti bijele?
Možemo zamisliti da kuglice izvlačimo jednu po jednu. Neka su A i B

-
dogadaji
A = {prva kuglica je bijela},
LE
B = {druga kuglica je bijela}.

Tad je AB dogadaj - čiju vjerojatnost tražimo. Očito je:
6
P(A) = .
10
OG
Nakon što izvučemo prvu kuglicu, u žari je preostalo devet kuglica, od

kojih je pet bijelih. Stoga je:
5
P(B | A) =
9
i po formuli (3) slijedi:
6 5 1
P(AB) = P(A)P(B | A) = · = .
10 9 3
188
-
Na sličan ćemo način računati i vjerojatnost umnoška više dogadaja. Primjerice
P(ABC) = P(A)P(B | A)P(C | AB).
- s desne strane.
Moguće su i druge kombinacije dogadaja
Primjer 3. Kolika je vjerojatnost da tri na sreću odabrane karte iz snopa od 52 karte
K
budu tref boje?
- i neka je Ai = {i -ta karta je tref boje } ,
RA
Označimo s A traženi dogadaj
i = 1, 2, 3 . Tad je A = A1 A2 A3 i računamo vjerojatnost po formuli:
P(A) = P(A1 )P(A2 | A1 )P(A3 | A1 A2 ).
13
JE
Pojedine vjerojatnosti su P(A1 ) = , u snopu ima 13 karata tref boje,
52
12
P(A2 | A1 ) = , nakon što je prva izvučena, preostalo ih je 51 od kojih
51
11
je 12 tref boje, P(A3 | A1 A2 ) = . Dakle,
RIM
50
13 12 11
P(A) = · · = 0.013.
52 51 50
IP
Zadatak 2. 6 bijelih, 4 crne i 2 plave kuglice izabiru se jedna za drugom na sreću. Kolika je
vjerojatnost da će prve dvije biti bijele?
Nezavisnost dogad̄aja
DN
Promotrimo sljedeću inačicu jednog od prethodnih primjera:

LE
Primjer 4. U žari se nalazi šest bijelih i četiri crne kuglice. Izvlačimo dvije kuglice,
jednu po jednu. Kolika je vjerojatnost da će druga kuglica biti bijela, ako
je prva kuglica bila bijela. Kolika je ta vjerojatnost ako je prva kuglica
bila crna? Izračunajmo obje ove vjerojatnosti u sljedeće dvije situacije:
OG
1) prva se kuglica nakon izvlačenja ne vraća u žaru,
2) prva se kuglica nakon izvlačenja vraća u žaru.
-
Označimo s A i B dogadaje
A = {prva kuglica je bijela},
B = {druga kuglica je bijela}.
189
7 VJEROJATNOST
Tražimo uvjetne vjerojatnosti P(B | A) i P(B | A) . Očito je

6 4
P(A) = , P(A) = .
10 10
1) Nakon izvlačenja prve kuglice, u žari imamo jednu kuglicu manje.

Zato je
K
5 6
P(B | A) = , P(B | A) = .
9 9
RA
2) Ako kuglicu nakon izvlačenja vratimo u žaru, prije izvlačenja druge
kuglice imat ćemo identičnu situaciju: šest bijelih i četiri crne kuglice,
- A ili nije:
bez obzira je li se ostvario dogadaj
6 6
P(B | A) = , P(B | A) =
JE
10 10
Kažemo da realizacija dogadaja- A ne utječe na vjerojatnost realiza-
-
cije dogadaja B .
RIM - A i B imaju pozitivnu vjerojatnost.

Neka dogadaji
-
Neka je P(B | A) = P(B) , tj. vjerojatnost dogadaja B ne mijenja se nakon što
- A . Tad kažemo da su A i B nezavisni
nam je poznato da se realizirao dogadaj
IP
-
dogadaji.
U tom slučaju vrijedi
P(AB) = P(A)P(B | A) = P(A)P(B).
DN
Ako je pak ispunjena ova jednakost, onda za uvjetnu vrijedi

P(AB) P(A)P(B)
P(B | A) = = = P(B).
P(A) P(A)
Isto tako, bit će
LE
P(AB) P(A)P(B)
P(A | B) = = = P(A).
P(B) P(B)
- imaju pozitivne vjerojatnosti: P(A) > 0 i
Ovdje zahtjevamo da oba dogadaja
P(B) > 0 .
OG
-
Definicija i kriterij nezavisnosti dogadaja
- A i B nezavisni su ako vrijedi
Dogadaji
P(A | B) = P(A) ili P(B | A) = P(B).
Nužan i dovoljan uvjet za nezavisnost jest da bude:
P(AB) = P(A)P(B). (4)
190
Primjer 5. - A i B nezavisni, tad nije posve očito da su nezavisni i
Ako su dogadaji
njihovi komplementi A i B . Pokažimo to koristeći ovaj kriterij nezavis-
nosti.
P(A)P(B) = (1 − P(A))(1 − P(B))
= 1 − P(A) − P(B) + P(A)P(B) (nezavisnost od A i B)
-
K
= 1 − P(A) − P(B) + P(AB) (vjerojatnost unije dogadaja)
= 1 − P(A ∪ B) (vjerojatnost komplementa)
RA
= P(A ∪ B) (de Morganov zakon)
= P(A B)
Dobili smo P(A B) = P(A)P(B) pa su A i B nezavisni.
JE
Primjer 6. Bacamo dvije kocke. Kolika je vjerojatnost da broj na prvoj bude paran, a
na drugoj manji od 3 ?
RIM Rezultat na jednoj kocki nezavisan je od toga što će se pojaviti na drugoj
1
3
1 1 1
-
1
kocki. Vjerojatnost pojave parnog broja na prvoj kocki je , vjerojatnost
2
da broj na drugoj bude manji od 3 je . Traženi dogadaj produkt je ovih
IP
dvaju. Stoga je njegova vjerojatnost · = .
2 3 6
DN
- definira se na složeniji način. Tako primjerice,

Nezavisnost skupine dogadaja
- onda imamo
ako su A , B i C po volji odabrani dogadaji,
P(ABC) = P(A) · P(B | A) · P(C | AB).
- znači da će sve uvjetne vjerojatnosti u kojima se ti
Nezavisnost triju dogadaja
-
LE
dogadaji javljaju biti jednake bezuvjetnima. Primjerice: P(B | A) = P(B) ,

P(C | AB) = P(C) i slično za druge moguće kombinacije. Tako za nezavisne
- A , B i C vrijedi
dogadaje
P(ABC) = P(A)P(B)P(C).
OG
-
Slično vrijedi i za više od tri dogadaja. Ako su A1 ,. . . , An nezavisni, onda je:
P(A1 A2 . . . An ) = P(A1 )P(A2 ) . . . P(An ).
Zadatak 3. U žari se nalaze 4 plave, 5 bijelih i 6 crnih kuglica. Na sreću odabiremo 3

-
kuglice. Označimo dogadaje
A = sve su tri kuglice različitih boja,
B = prva kuglica je bijela,
- A i B nezavisni.
Izračunaj P(A) i P(B) . Dokaži da su dogadaji
191
7 VJEROJATNOST
Primjer 7. Serijski spoj. Proizvodnja nekog proizvoda organizirana je na traci koja

se sastoji od n dijelova, od kojih svaki radi neovisno o ostalima. Ako
barem jedan od dijelova prestane s radom, prestaje i cjelina:
A1 A2 An
K
RA
Vjerojatnost da j -ti dio neće otkazati tijekom dana jednaka je rj . Kolika
je vjerojatnost da će čitava traka raditi ispravno u tom danu?
-
Označimo s Aj dogadaj
Aj = { j -ti dio je ispravan}
JE
i neka je
A = {čitava traka je ispravna}.
- A ostvarit će se ako se ostvare svi dogadaji
Dogadaj - A1 , . . . , An . Dakle,
RIM
A = A1 A2 . . . An .
Zbog nezavisnosti
P(A) = P(A1 ) . . . P(An ) = r1 . . . rn .
Primjerice, za n = 5 i r1 = . . . = r5 = 0.9 dobivamo P(A) = 0.9n =

IP
0.59 .
Vjerojatnost ispravnog rada serijski spojenog sklopa brzo opada s brojem

elemenata u sklopu.
DN
Primjer 8. Paralelni spoj. Uz iste oznake kao i prije, izračunajmo vjerojatnost is-
pravnog rada za proces proizvodnje u kojem se na nekoliko mjesta obavlja
istovrsna radnja:
LE
OG
A1 A2 An
192
Sad će se proces odvijati ako je ispravan bar jedan njegov dio. Zato je
A = A1 ∪ A2 ∪ . . . ∪ An .
Vjerojatnost ove unije nije lako direktno izračunati.
Promotrimo suprotan dogadaj - A : proizvodnja je prestala. Očigledno, on

-
će se ostvariti ako su u kvaru svi elementi, tj. ako se ostvare svi dogadaji
K
A1 , . . . , An . Po de Morganovim zakonima vrijedi
A = A1 A2 . . . An
RA
- -
Dogadaji A1 , . . . , An takoder su nezavisni. Zato je
P(A) = P(A1 ) . . . P(An ),
tj.
1 − P(A) = (1 − P(A1 )) . . . (1 − P(An )),
JE
P(A) = 1 − (1 − r1 ) . . . (1 − rn ).
S vrijednostima iz prošlog primjera imali bismo P(A) = 1 − 0.15 ≈ 1 .

Paralelnim organiziranjem procesa postiže se velika pouzdanost ispravnog
RIM
rada.
Ponavljanje pokusa
IP
Pretpostavimo da neki pokus možemo ponavljati n puta, pod istim uvjetima.
S takvim pokusima smo se već susretali, bacanje novčića ili kocke tipičan su
DN
primjer pokusa koji se ponavlja pod istim uvjetima.

- A:
Neka je p vjerojatnost da se u jednom pokusu pojavi dogadaj
P(A) = p.
LE
Neka nam + označava da se A pojavio u nekom pokusu, − kad to nije slučaj.

- A u svih n pokusa možemo predočiti nizom
Tad rezultate pojavljivanja dogadaja
od n znakova + ili − .
OG
Primjer 9. Kocku bacamo osam puta. Kolika je vjerojatnost da se šestica pojavi tri
puta?
- ostvariti ako se ostvari niz poput sljedećeg:
Ovaj će se dogadaj
+, −, −, −, +, +, −, −
kad se šestica pojavila u prvom, petom i šestom pokusu.
193
7 VJEROJATNOST
-
Rezultati u svakom bacanju kocke nezavisni su dogadaji. Zato je vjerojat-
nost da se točno ovaj niz ostvari jednaka
1 5 5 5 1 1 5 5 1 3 5 5
· · · · · · · = · .
6 6 6 6 6 6 6 6 6 6
No, ovo će biti vjerojatnost pojavljivanja i za bilo koji drugi niz u kojem
K
se šestica pojavljuje točno tri puta. Svi su ti nizovi povoljni za promatrani
-
dogadaj.
RA
Koliko ih ima? Onoliko na koliko načina možemo izabrati tri znaka + od
osam mogućih mjesta, dakle
8!
8
C83 = = .
3 3! · 5!
JE
Umjesto kombinacija, možemo zamisliti da je riječ o permutacijama niza
od tri znaka + i pet znakova − . Broj tih permutacija je
8!
P5,3
8 = 3! · 5! .
RIM
Zato je vjerojatnost da će se šestica pojaviti tri puta jednaka
1 3 5 5
8
= 0.104.
3 6 6
IP
-
Opišimo općenitu situaciju. Označimo s pk vjerojatnost da se u n dogadaja A
pojavio k puta. Jedan mogući povoljni ishod je niz poput sljedećeg
+, +, . . . + , −, −, . . . , −
# $% & # $% &
DN
k puta n−k puta
Vjerojatnost pojavljivanja ovog niza, i bilo kojeg drugog niza u kojem se pojav-
ljuje k znakova + je
pk · (1 − p)n−k .
LE
Različitih nizova duljine n u kojima se A pojavljuje točno k puta ima

n
Cnk = .
k
OG
Prema tome, možemo zaključiti sljedeće:
-
Vjerojatnost realizacije dogadaja pri ponavljanju pokusa
Ako je p vjerojatnost da se dogadaj - A pojavi u svakom pokusu, onda

je vjerojatnost da će se on ostvariti k puta pri ponavljanju n nezavisnih
pokusa jednaka
n k
pk = p (1 − p)n−k . (5)
k
194
Primjer 10. -
Bacamo četiri kocke. Kolika je vjerojatnost sljedećih dogadaja:
A = {šestica se pojavila točno tri puta},
B = {broj veći od četiri pojavio se točno dva puta},
C = {parni broj pojavio se barem tri puta}.
K
Ovdje se radi o ponavljanju pokusa (bacanje jedne kocke), pod istim uvjeti-
ma. Naime, pokus bacanja četiriju kocaka ekvivalentan je pokusu u kojem
se jedna kocka baca četiri puta.
RA
- 1
Vjerojatnost realizacije dogadaja A u jednom bacanju je p = . Prema
6
(5), vjerojatnost da će se on u četiri pokusa ostvariti tri puta iznosi
1 3 5
4
P(A) = p3 = · = 0.015 .
JE
3 6 6
2 1
Vjerojatnost da se u jednom bacanju pojavi broj veći od 4 je p = = .
- B jednaka 6 3
RIM
Zato je vjerojatnost dogadaja
1 2 2 2
4
P(B) = p2 = · = 0.296 .
2 3 3
3 1
Vjerojatnost da se u jednom bacanju pojavi parni broj je p = = .
6 2
- ostvari tri ili četiri puta
Vjerojatnost da se u četiri bacanja taj dogadaj
IP
iznosi
1 3 1 1 4 5
4 4
P(C) = p3 + p4 = · + = = 0.313 .
3 2 2 4 2 16
DN
Primjer 11. Što je vjerojatnije u igri s ravnopravnim protivnikom: dobiti dvije igre od
LE
tri ili tri igre od šest? (Igra nema neriješenog ishoda.)
1
Vjerojatnost dobitka jedne igre je . Vjerojatnost da se dobiju dvije igre
2
od tri iznosi: 1 2 1
OG
3 3
· = .
2 2 2 8
Vjerojatnost dobitka triju igara od ukupno šest je:
1 3 1 3 20 5
6
· = 6 = .
3 2 2 2 16
Vjerojatniji je prvi ishod!
195
7 VJEROJATNOST
Primjer 12. Novčić bacamo osam puta. Izračunaj vjerojatnosti za broj mogućih po-
javljivanja pisma. Kolika je vjerojatnost da će se pismo pojaviti barem pet
puta?
U svakom bacanju ta je vjerojatnost 12 . Vjerojatnost da se pismo pojavi k

puta u osam bacanja iznosi
1 k 1 8−k 1 8
K
8
pk = = 8 .
k 2 2 2 k
RA
Uvrštavajući k = 0, 1, . . . , 8 , dobit ćemo sljedeće vjerojatnosti
k 0 1 2 3 4 5 6 7 8
pk 1 8 28 56 70 56 28 8 1
256 256 256 256 256 256 256 256 256
JE
Odgovor na posljednje pitanje je:
56 28 8 1 93
+ + + = .
216 216 216 256 256
Kutak plus
RIM
IP
CHEVALIER DE MÉRÉ
DN
Chevalier de Méré je bio, s današnjeg gledišta, bonvivan. Beskrajni sati koje je proveo za kockarskim stolom imali
su ipak velike zasluge za razvitak teorije vjerojatnosti. Svi kockari imaju (teško plaćeno) iskustvo o vjerojatnostima
nekih ishoda.
- da se pri bacanju dviju
Vjerojatnost da se pri bacanju jedne kocke pojavi broj 1 šest je puta vjerojatnija od dogadaja
- jednako vjerojatni:
kocaka pojave dvije jedinice. Zato je de Méré smatrao da su sljedeći dogadaji
LE
A = { u četiri bacanja jedne kocke pojavila se barem jedna jedinica } ,
B = { u 24 bacanja dviju kocki pojavile su se barem jednom dvije jedinice } .

-
Kad se dva igrača klade na ishode ovih dogadaja, imaju otprilike jednake šanse dobitka. To je de Méré i činio. Na taj
-
je način primijetio da kad se kladi u korist dogadaja A , tada je na dugu ruku u dobitku, a kad se kladi na dogadaj - B,
OG
onda je u gubitku.
Ne znajući objasniti razlog tome, pisao je godine 1654. matematičkim autoritetima svoga doba. U živoj raspravi koja
je uslijedila začela se nova teorija. Il est tres bon ésprit, mais quel dommage, il n’est pas geometre, napisao je za de
Méréa Pascal u pismu Fermatu. (“Dobar je momak, šteta što nije matematičar.”)
-
1. Izračunajte vjerojatnost dogadaja A i B.
- A vjerojatniji. Ako se oba pokusa ponavljaju 100 puta, kolika je vjerojatnost da će se A
2. Ustvrdili ste da je dogadaj
ostvariti više puta nego B ?
196
Zadatci 7.4.
1. Kocka je bačena dvaput. Kolika je vjerojatnost 1) Odredi uvjetnu vjerojatnost P(B|C) .
-
sljedećih dogadaja: - A i B nezavisni.
2) Ispitaj jesu li dogadaji
1) prvi put pao broj 3, a drugi put broj 6;
2) pojavili su se brojevi 3 i 6? -
10. Bačene su dvije kocke. Označimo dogadaje:
K
A = { pojavila se barem jedna jedinica } ,
2. Bačene su dvije kocke, crvena i plava. Kolike su B = { pojavila su se dva različita broja } .
-
vjerojatnosti sljedećih dogadaja: 1) Izračunaj P(A) , P(B) , P(A|B) .
RA
1) plava je pala na 3, ako je zbroj brojeva 5; - A i B nezavisni?
2) Jesu li dogadaji
2) pojavio se broj 3 na nekoj kocki, ako je zbroj
brojeva 5;
3) zbroj brojeva je 5, ako je plava pala na broj 3;
4) zbroj brojeva je 5, ako je neka kocka pala na 11. Vjerojatnosti pojavljivanja triju nezavisnih doga-
JE
broj 3; - su 2 , 3 , 1 . Kolika je vjerojatnost da se
daja
5) zbroj brojeva je 4, ako je poznato da plava nije 3 5 2
pala na broj 1; ostvari barem jedan od njih?
6) plava je pala na 3, ako je poznato da je crvena 12. Vjerojatnosti pojavljivanja triju nezavisnih doga-
RIM
pala na 4; - su 2 , 3 , 1 . Kolika je vjerojatnost da se
daja
7) plava nije pala na 3, ako je poznato da se 3 5 2
pojavio broj 4? ostvari točno jedan od njih?
3. Dva su igrača bacila kocku i prvi je igrač dobio 13. U jednoj kutiji nalaze se 2 bijele i 3 crvene kug-
veći broj od drugog igrača. Kolika je vjerojatnost lice. Izvlačimo na sreću dvije kuglice iz te kutije.
da je taj broj jednak 6? 1) Kolika je vjerojatnost da smo izvukli jednu
bijelu i jednu crvenu kuglicu?
IP
4. Ako su dvije kocke pale na različite brojeve, ko-
lika je vjerojatnost da je zbroj tih brojeva veći od 2) Ako je prva izvučena kuglica bijela, kolika
8? je vjerojatnost da je druga po redu izvučena
kuglica crvena?
5. Bačene su dvije kocke. Kolika je vjerojatnost da 3) Ako je jedna od kuglica bijela, kolika je vje-
DN
je pala barem jedna šestica, ako je poznato da su rojatnost da je druga kuglica crvena?
pala dva različita broja?
14. Ako kocku bacimo tri puta zaredom, kolika je
6. Ispravan novčić baca se 10 puta. Kolika je vjero- vjerojatnost da će se dobiti tri različita broja?
jatnost da će svih deset puta pasti pismo, ako je
poznato da je pismo palo prvih devet puta? 15. Vjerojatnosti pogotka u metu za svakog od tri
LE
strijelca su redom 0.8, 0.6, 0.5. Kolika je vjero-

7. 6 bijelih, 4 crne i 2 plave kuglice izabiru se jedna -
jatnost da će meta biti pogodena točno jednom?
za drugom na sreću. Kolika je vjerojatnost da će
prve dvije biti bijele? 16. Vjerojatnosti pogotka u metu za svakog od če-
tiri strijelca su redom 0.8, 0.7, 0.6, 0.5. Kolika
8. Istovremeno se bacaju novčić i kocka. Kolika je -
OG
- je vjerojatnost da će meta biti pogodena točno

vjerojatnost dogadaja dvaput?
A = { pojavili su se pismo i šestica } ,
B = { pojavili su se pismo ili šestica } ,
C = { na kocki se pojavio broj veći od 4 } ?
9. Pokus se sastoji u bacanju dviju kocaka. Proma- -
17. Dva strijelca gadaju u istu metu. Vjerojatnos-
-
traju se dogadaji:
ti njihovih pogodaka su 0.4 i 0.8 . Kolika je
A = { pojavila se bar jedna šestica } , -
vjerojatnost da će meta biti pogodena? Ako je
B = { pojavila se bar jedna dvojka } , -
pogodena točno jednim metkom, kolika je vjero-
C = { pojavio se jedan paran i jedan neparan
jatnost da je pogodio drugi strijelac?
broj } .
197
7 VJEROJATNOST
- metu s po jed-
18. Andro, Branko i Cvjetan gadaju 27. Novčić bacamo 6 puta. Kolika je vjerojatnost da
nim metkom. Vjerojatnost pogotka za Andru je će više puta pasti pismo nego glava?
60 %, za Branka 70 % a za Cvjetana 80 %. Ako
-
je meta pogodena jednim pogotkom, kolika je 28. Dva jednako dobra igrača igraju igru bez nerije-
vjerojatnost da je pogodio Andro? šena ishoda.
1) Kolika je vjerojatnost da će nakon šest partija
19. Bačene su tri kocke, crvena, bijela i plava. Zbroj rezultat biti neriješen?
okrenutih brojeva je 13. Kolika je vjerojatnost da
K
2) Kolika je vjerojatnost da jedan od igrača do-
je bijela kocka pala na broj 4?
biti 4 partije?
20. Bacamo tri kocke. 1) Kolika je vjerojatnost da se
29. U igri bez neriješena ishoda prvi igrač dobiva u
RA
pojavi barem jedna šestica? 2) Kolika je vjero-
jatnost da se šestica pojavi točno dva puta? prosjeku tri od pet partija. Kolika je vjerojatnost
da će u sljedećih pet partija on dobiti barem tri?
30. Kocka je napravljena s pomaknutim težištem.
Bačena je 360 puta i pokazala je sljedeće ishode:
- metu dok je ne pogodi. Vjerojat- broj 1 se pojavio 47 puta,
JE
21. Strijelac gada
nost pogotka u svakom gadanju - je 0.6. Izračunaj broj 2 se pojavio 62 puta,
-
vjerojatnost sljedećih dogadaja: broj 3 se pojavio 33 puta,
-
1) meta je pogodena u trećem pokušaju; broj 4 se pojavio 88 puta,
-
2) meta je pogodena u prva tri pokušaja; broj 5 se pojavio 55 puta,
RIM
-
3) meta je pogodena nakon četvrtog pokušaja. broj 6 se pojavio 75 puta.
1) Procjenite vjerojatnosti pojavljivanja svakog
22. Novčić bacamo dok se ne pojavi pismo. Kolika od brojeva na kocki.
-
je vjerojatnost dogadaja:
1) pismo se pojavilo u prva 3 bacanja; 2) Kolika je vjerojatnost da će se u dva bacanja
2) pismo se nije pojavilo u prvih 50 bacanja. ove kocke dobiti zbroj 3?
3) Koji se parovi brojeva nalaze na suprotnim
23. Kocku bacamo dok se šestica ne pojavi dva puta. stranama kocke?
IP
-
Kolika je vjerojatnost dogadaja
A= { pokus se završio u prva tri bacanja } , 31. Kolika je vjerojatnost da će se pri bacanju dviju
B= { pokus se nije završio u prvih pet bacanja } ? kocki pojaviti dvije jedinice točno četiri puta u
šest pokušaja?
24. Kolika je vjerojatnost da ćemo bacajući kocku
DN
broj 5 dobiti po prvi put 32. Vjerojatnost da strijelac pogodi metu je 0.8 . Ko-
1) u drugom pokušaju; lika je vjerojatnost da će od 5 pokušaja on
2) u trećem pokušaju; 1) svaki put pogoditi;
3) u šestom pokušaju? 2) pogoditi točno četiri puta;
3) promašiti samo u prvom pokušaju;
25. Novčić se baca dok se isti znak ne pojavi dva pu- 4) pogoditi barem 3 puta?
LE
ta za redom. Kolika je vjerojatnost da će pokus - u istu metu. Vjerojatnosti nji-

završiti u prvih 5 bacanja? 33. Tri strijelca gadaju
hovih pogodaka su redom 0.4 , 0.6 , 0.8 . Kolika
-
je vjerojatnost da će meta biti pogodena? Ako je
-
pogodena s točno dva metka, kolika je vjerojat-
OG
nost da je promašio treći strijelac?

- vjero-
26. Novčić bacamo tri puta. Koji je dogadaj
jatniji:
A = {sva tri puta palo je pismo} , ili
B = {dva put je palo pismo, jednom glava} .
198
FORMULA POTPUNE VJEROJATNOSTI. BAYESOVA FORMULA 7.5
7.5. Formula potpune vjerojatnosti. Bayesova formula

-
Pri računanju vjerojatnosti nekog dogadaja A , ponekad je korisno sve mogu-
će ishode razvrstati prema različitim mogućnostima za ostvarivanje pokusa i
- u svakoj od tih situacija. Ilustrirajmo to
promatrati vjerojatnosti tog dogadaja
K
primjerom.
RA
Primjer 1. Voćarnica se opskrbljuje jabukama iz dvaju voćnjaka, i to 60 % potrebne
količine iz prvog i 40 % iz drugog voćnjaka. 15 % jabuka prvog voćnjaka
prve su kvalitete, dok to vrijedi za 25 % jabuka drugog voćnjaka. Kolika
je vjerojatnost da na sreću odabrana jabuka bude prve kvalitete?
JE
Odaberemo na sreću jednu jabuku u voćarnici. Dvije su mogućnosti:
H1 = {odabrana je jabuka iz prvog voćnjaka};
H2 = {odabrana je jabuka iz drugog voćnjaka}.
RIM
- su
Vjerojatnosti da se ostvari neki od ovih dogadaja
P(H1 ) = 0.6, P(H2 ) = 0.4 .
-
Neka je A traženi dogadaj:
A = {odabrana jabuka prve je kvalitete}.
Ilustrirajmo ovu situaciju slikom:
IP
H1 H2
DN
AH2
AH1 A
-
LE
Vjerojatnost dogadaja lakše se računa ako promotrimo

zasebno različite situacije koje se
pri njegovoj realizaciji mogu ostvariti.
- A razbili smo na dva disjunktna dogadaja:

Dogadaj -
OG
AH1 = {odabrana jabuka prve kvalitete potječe iz prvog voćnjaka},

AH2 = {odabrana jabuka prve kvalitete potječe iz drugog voćnjaka}.
Zato je
P(A) = P(AH1 ) + P(AH2 ).
- računamo na poznati način:
Vjerojatnosti umnoška dogadaja
P(AH1 ) = P(H1 ) · P(A | H1 ).
199
7 VJEROJATNOST
Vjerojatnost da je jabuka prve kvalitete, ako je poznato da potječe iz prvog

voćnjaka je, prema podatcima
P(A | H1 ) = 0.15 =⇒ P(AH1 ) = 0.6 · 0.15 = 0.09 .
Analogno tome vrijedi
P(A | H2 ) = 0.25 =⇒ P(AH2 ) = 0.4 · 0.25 = 0.10 .
K
Sad dobivamo
P(A) = P(AH1 ) + P(AH2 ) = 0.09 + 0.10 = 0.19 .
RA
JE
Poopćimo ovo razmatranje na slučaj kad se može pojaviti više različitih moguć-
nosti.
- možemo rastaviti u n medusobno
Pretpostavimo da skup elementarnih dogadaja -
RIM
-
disjunktnih dogadaja:
 = H1 ∪ H2 ∪ . . . ∪ Hn
pri čemu su dogadaji - Hi , Hj disjunktni su za i = j i vrijedi P(Hi ) > 0 za svaki

i . Ovakav rastav nazivamo particija vjerojatnosnog prostora. Kažemo još da
-
familija H1 , . . . , Hn čini potpun sustav dogadaja.
IP
H1 H2 Hn
DN
Slika prikazuje particiju vjerojat-

A nosnog prostora. Skup  razbijen
-
je na medusobno disjunktne sku-
AH1 AH2 pove. Time je i svaki dogadaj- A
AHn -
razbijen na medusobno disjunktne
-
dogadaje.
LE
-
Neka je A ⊂  bilo koji dogadaj. Familijom H1 , . . . , Hn i on je razbijen na
-
medusobno -
disjunktne dogadaje:
A = AH1 ∪ AH2 ∪ . . . ∪ AHn .
OG
- -
Kako su dogadaji AHi medusobno disjunktni, vrijedi:
P(A) = P(AH1 ) + P(AH2 ) + . . . + P(AHn )
= P(H1 )P(A | H1 ) + . . . + P(Hn )P(A | Hn ).
200
Formula potpune vjerojatnosti
-
Neka je {H1 , . . . , Hn } potpun sustav dogadaja. -
Za svaki dogadaj
A ⊂  vrijedi
P(A) = P(H1 )P(A | H1 ) + P(H2 )P(A | H2 ) + . . . + P(Hn )P(A | Hn )
n
= P(Hi )P(A | Hi ).
K
i=1
RA
-
Korisno je, zbog razloga koji će kroz primjere i zadatke postati jasnim, dogadaje
H1 , . . . , Hn zvati hipotezama. Tijekom realizacije nekog pokusa ostvaruje se
točno jedna hipoteza.
JE
Primjer 2. U prvoj kutiji nalaze se tri crvene i dvije plave kuglice, a u drugoj četiri
crvene i dvije plave. Odaberemo na sreću jednu kuglicu iz prve kutije i
prebacimo je u drugu. Kolika je vjerojatnost da će kuglica nakon toga
RIM
izvučena na sreću iz druge kutije biti plava?
Vjerojatnost izbora plave kuglice ovisi o tome koje je boje kuglica koja je
prebačena iz prve kutije u drugu. Postavimo sljedeće hipoteze:
3
H1 = {prva kuglica je crvena}, P(H1 ) = ,
5
IP
2
H2 = {prva kuglica je plava}, P(H2 ) = .
5
Označimo s A dogadaj - čiju vjerojatnost tražimo: kuglica izvučena iz dru-
ge kutije je plava. Ako se ostvari prva hipoteza, tad se u drugoj kutiji
DN
nalazi pet crvenih i dvije plave kuglice. Zato je

2
P(A | H1 ) = .
7
Ako se ostvari druga hipoteza, tad se u drugoj kutiji nalaze četiri crvene i
tri plave kuglice. Zato je
LE
3
P(A | H2 ) = .
7
Po formuli potpune vjerojatnosti, vrijedi
3 2 2 3 12
OG
P(A) = P(H1 )P(A | H1 ) + P(H2 )P(A | H2 ) = · + · = .

5 7 5 7 35
Bayesova formula
Iz poznatih relacija
P(AB) = P(A)P(B | A) = P(B)P(A | B)
201
7 VJEROJATNOST
možemo napisati
P(B)P(A | B)
P(B | A) = .
P(A)
- B jedna od hipoteza H1 ,
Ovu formulu koristimo uglavnom onda kad je dogadaj
. . . , Hn na koje je razbijen skup  .
P(Hi )P(A | Hi )
K
P(Hi | A) = .
P(A)
Pritom se vjerojatnost P(A) računa uglavnom s pomoću formule potpune vjero-
RA
jatnosti. Tako dobivamo Bayesovu 1 formulu.
Bayesova formula
H1 H2 Hn
Vrijedi
JE
P(Hi )P(A | Hi )
P(Hi | A) =
P(H1 )P(A | H1 ) + . . . + P(Hn )P(A | Hn )
A P(Hi )P(A | Hi )
= n .
RIM

P(Hj )P(A | Hj )
Na slici je interpretirana situ-
j=1
acija kad su apriorne vjerojat-
nosti svih hipoteza jednake. Na-
- A (pla-
kon realizacije dogadaja
vo područje) vjerojatnosti se po-
jedinih hipoteza mijenjaju. Bayesovu formulu koristimo pri računanju aposteriornih vjerojatnosti pojedinih
IP
hipoteza. Prije početka pokusa svaka hipoteza ima svoju vjerojatnost realizacije
P(Hi ) . Nakon realizacije pokusa, ako znamo koji se elementarni dogadaj - ostva-
rio, tad je nestala neizvjesnost: ostvarila se samo jedna od mogućih hipoteza H1 ,
. . . , Hn , dok za sve ostale znamo sa sigurnošću da se nisu ostvarile.
DN
Pretpostavimo medutim- da nam nije poznato koji se elementarni dogadaj - ostva-

rio, već umjesto toga znamo da se ostvario dogadaj- A ⊂  . U tom slučaju ne
znamo točno koja je od hipoteza H1 , . . . , Hn nastupila, ali dodatna informaci-
-
ja o realizaciji dogadaja A mijenja apriorne vjerojatnosti P(H1 ) ,. . . , P(Hn )
pojedinih hipoteza. S pomoću Bayesove formule računamo uvjetne vjerojatnos-
LE
ti P(H1 | A) ,. . . , P(Hn | A) , koje nazivamo aposteriornim vjerojatnostima

pojedinih hipoteza.
-
OG
Primjer 3. Bacamo kocku. Neka su H1 i H2 hipoteze, A i B dogadaji:

H1 = {pao je parni broj}, H2 = {pao je neparni broj},
A = {pao je broj veći od 3}, B = {kocka je pala na broj 5}.
Izračunajmo apriorne i aposteriorne vjerojatnosti hipoteza nakon realiza-
- A , odnosno dogadaja
cije dogadaja - B.
1
Thomas Bayes (1702. – 1761.), engleski matematičar.
202
Prije bacanja kocke vjerojatnosti (apriorne) pojedinih hipoteza su

1 1
P(H1 ) = , P(H2 ) = .
2 2
Bacili smo kocku i ostvario se dogadaj- A . On sadrži tri elementarna do-
-
gadaja, A = {4, 5, 6} . Očigledno, sad hipoteza H1 postaje vjerojatnija
- A sadrži dva parna i samo jedan neparan broj.
od H2 , budući da dogadaj
K
Nove, aposteriorne vjerojatnosti su 1 2
P(H1 )P(A | H1 ) · 2
= 2 3 = ,
RA
P(H1 | A) =
P(A) 1 3
2
1 1
P(H2 )P(A | H2 ) · 1
P(H2 | A) = = 2 3 = .
P(A) 1 3
JE
2
Ako je pak poznato da se ostvario dogadaj - B tad nestaje svaka neizvjes-
nost. Naime, vrijedi
1 1
RIM
P(B | H1 ) = 0, P(B | H2 ) = , P(B) =
3 6
i Bayesova formula daje očekivani rezultat:
P(H1 )P(B | H1 )
P(H1 | B) = = 0,
P(B)
1 1
·
IP
P(H2 )P(B | H2 )
P(H2 | B) = = 2 3 = 1,
P(B) 1
6
budući da uz ovu informaciju sa sigurnošću znamo da se ostvarila hipoteza
DN
H2 .
Primjer 4. U žari se nalaze tri kuglice. Znamo da je svaka od njih bijele ili crne
boje. Točan broj kuglica pojedine boje nepoznat je i pretpostavljamo da je
svaka mogućnost jednako vjerojatna. Jedna kuglica izabrana je na sreću.
LE
Ispostavilo se da je ona bijele boje. Što se sada može reći o vjerojatnostima

pojedinih hipoteza?
Prema pretpostavci, sve hipoteze
OG
Hi = {u žari se nalazi i bijelih kuglica}, i = 0, 1, 2, 3.

su jednako vjerojatne:
1
P(H0 ) = P(H1 ) = P(H2 ) = P(H3 ) = .
4
-
Nakon realizacije dogadaja
A = {izvučena je kuglica bijele boje}
hipoteza H0 postaje nemoguća, dok se vjerojatnosti ostalih hipoteza mije-
njaju. Vidjet ćemo da raste vjerojatnost onih hipoteza koje zastupaju veći
broj bijelih kuglica. Izračunajmo koliko.
203
7 VJEROJATNOST
Vrijedi
1
P(A | H0 ) = 0, P(A | H1 ) = ,
3
2
P(A | H2 ) = , P(A | H3 ) = 1.
3
Prema formuli potpune vjerojatnosti,
K
1 1 1 1 2 1 1
P(A) = · 0 + · + · + · 1 =
4 4 3 4 3 4 2
RA
i Bayesova formula daje (provjerite!):
1
P(H0 | A) = 0, P(H1 | A) = ,
6
1 1
P(H2 | A) = , P(H3 | A) = .
JE
3 2
Primjer 5. Iz urne koja sadrži 5 bijelih i 3 crne kuglice izvučene su dvije kuglice.
RIM
Pokazalo se je da je prva kuglica bijela. Kolika je vjerojatnost da je i druga
kuglica bijela?
Da smo kuglice vukli jednu po jednu, odgovor bi bio jednostavan. Nakon
što smo izvukli prvu kuglicu, medu- preostalih 7 kuglica su 4 bijele, pa je
4
vjerojatnost da nakon toga izvučemo bijelu kuglicu jednaka .
7
IP
Ako izvlačimo odjednom dvije kuglice, pa nakon toga pogledamo boju
jedne od njih, mijenja li se ova vjerojatnost? Intuitivni je zaključak: ne!
Trebalo bi biti svejedno jesmo li kuglice izvukli odjednom (i pogledali
zatim boju jedne od njih), ili vukli jednu po jednu! Želimo li to dokazati,
račun će biti sljedeći. Označimo hipoteze:
DN
3·2 3
H0 = {izvučene su dvije crne}, P(H0 ) = = ,
8·7 28
2·5·3 15
H1 = {izvučene su bijela i crna}, P(H1 ) = = ,
8·7 28
LE
5·4 10
H2 = {izvučene su dvije bijele}, P(H2 ) = = .
8·8 28
- A : otkrivena kuglica je bijela:
Realizirao se dogadaj
P(A) = P(H0 ) · P(A|H0 ) + P(H1 ) · P(A|H1 ) + P(H2 ) · P(A|H2 )
OG
3 15 1 10 5
= ·0+ · + ·1=
28 28 2 28 8
Tražimo vjerojatnost P(H2 |A) :
10
P(H2 ) · P(A|H2 ) 4
P(H2 |A) = = 28 = .
P(A) 5 7
8
204
Primjer 6. Ako je pacijent alergičan na penicilin, vjerojatnost da će negativno reagi-
rati i na novi lijek je 0.4 . Ako on nije alergičan na penicilin, vjerojatnost
negativne reakcije je 0.1 . Oko 9 % populacije alergično je na penicilin.
Pacijent je negativno reagirao na novi lijek. Kolika je vjerojatnost da je on

alergičan na penicilin?
K
-
Označimo sa A dogadaj:
A = { reakcija na novi lijek će biti negativna } .
RA
-
Vjerojatnost dogadaja A ćemo odrediti rabeći formulu potpune vjerojat-
nosti. Hipoteze ćemo označiti sa H i H − :
H = {pacijent je alergičan na penicilin},
H − = {pacijent nije alergičan na penicilin}.
JE
Apriorne vjerojatnosti hipoteza su P(H) = 0.09 i P(H − ) = 0.91 . Sada
imamo
P(A) = P(H)P(A | H) + P(H − )P(A | H − )
= 0.09 · 0.4 + 0.91 · 0.1 = 0.127.
RIM
Nakon što je pacijent negativno reagirao na novi lijek, apriorna vjerojatnost
hipoteze H se mijenja. Po Bayesovoj formuli ona sad iznosi
P(H)P(A | H) 0.09 · 0.4
P(H | A) = = = 0.28.
P(A) 0.127
IP
Točno-netočno pitalice
DN
Koje su od sljedećih tvrdnji točne, a koje netočne? Odgovori, a odgovor

obrazloži.
1. Vjerojatnost nemogućeg dogadaja - ne postoji, jer je takav dogadaj
- nemo-
guć.
LE
2. Ako su A i B disjunktni, onda su oni nezavisni.

3. Pismo i glava imaju jednaku vjerojatnost pojavljivanja. Zato se u 10
bacanja novčića mora 5 puta pojaviti pismo i 5 puta glava.
4. Pri bacanju 8 novčića jednaka je vjerojatnost da se pismo pojavi paran
OG
kao i neparan broj puta.

5. Pri bacanju 9 novčića jednaka je vjerojatnost da se pismo pojavi paran
kao i neparan broj puta.
6. Iskustvo pokazuje da je frekvencija pojavljivanja svih brojeva na LOTU
6 od 45 jednaka, i iznosi 6/45 . Ako se broj 5 nije pojavio u prethodnih
15 izvlačenja, tad je vjerojatnost da se pojavi u sljedećem izvlačenju
veća od 6/45 .
205
7 VJEROJATNOST
Zadatci 7.5.
1. U prvoj se žari nalaze 3 bijele i 2 crne kuglice, u ga pogode dva topa, onda s vjerojatnošću 0.7 , a
drugoj 1 bijela i 3 crne. Izvučena je kuglica iz na ako ga pogode sva tri topa, onda s vjerojatnošću
sreću odabrane žare. Kolika je vjerojatnost da je 0.9 . Kolika je vjerojatnost uništenja cilja?
ona bijela?
K
2. Izmedu - brojeva 1 , 2 , 3 , 4 , 5 odabire se na sre-
ću jedan broj, a od preostalih se ponovo odabire
9. Dva igrača bacaju kocku. Ako je prvi dobio veći
RA
na sreću još jedan broj. Kolika je vjerojatnost da
je drugi broj paran? broj, kolika je vjerojatnost da je taj broj jednak
6? (Zadatak riješi uporabom Bayesove formule.)
3. U skupini od 10 strijelaca nalaze se 4 izvrsna i 6 10. Bacamo dvije kocke, bijelu i plavu. Ako se po-
dobrih. Vjerojatnost pogotka za izvrsne strijelce javio zbroj 5, kolika je vjerojatnost da je bijela
je 0.9 , za dobre 0.7 . Iz skupine na sreću biramo kocka pala na broj 4? (Zadatak riješi uporabom
JE
jednog strijelca. Kolika je vjerojatnost da će on Bayesove formule.)
pogoditi metu?
11. U kutiji se nalazi 1000 kockica, od kojih su sve
4. U prvoj se žari nalaze 4 bijele i 2 crne kuglice, u ispravne osim jedne koja na svim stranama ima
drugoj 3 bijele i 2 crne. Iz prve žare prebacimo u broj 6. Izvučena je na sreću jedna kockica i ba-
RIM
drugu jednu na sreću odabranu kuglicu. Izraču- čena četiri puta: sva četiri puta pala je na broj 6.
naj vjerojatnost da nakon toga na sreću odabrana Kolika je vjerojatnost da je to neispravna kocki-
kuglica iz druge žare bude bijela. ca?
5. U prvoj se žari nalaze 2 bijele i 3 crne kuglice, u 12. U dvije od tri jednake pregrade nalaze se 2 crne i
drugoj 1 bijela i 4 crne. Iz prve žare prebacimo 2 bijele kuglice, a u trećoj 5 bijelih i 1 crna. Iz na
u drugu dvije na sreću odabrane kuglice. Izraču- sreću odabrane pregrade izvučena je bijela kug-
naj vjerojatnost da nakon toga na sreću odabrana lica. Kolika je vjerojatnost da je ona izvučena iz
IP
kuglica iz druge žare bude bijela. treće pregrade?
6. U dva snopa karata nalaze se po 52 karte sa po 4 13. U devet od deset jednakih pregrada nalaze se 2
asa. Izvučemo na sreću po jednu kartu iz svakog crne i 2 bijele kuglice, a u desetoj 5 bijelih i 1
snopa, zatim izvučene karte pomiješamo i otkri- crna. Iz na sreću odabrane pregrade izvučena je
DN
jemo jednu. Kolika je vjerojatnost da je ta karta bijela kuglica. Kolika je vjerojatnost da je ona
as? izvučena iz desete pregrade?
7. U dva snopa karata nalaze se po 52 karte, sa po 14. Bitnica ima 4 topa. Vjerojatnost pogotka prvog
4 asa. Iz jednog snopa izvučemo jednu kartu, a topa je 30 % , a ostalih triju topova 20 % . Za
iz drugog dvije. Zatim tri izvučene karte promi- uništenje cilja dovoljan je jedan pogodak. Jedan
LE
ješamo i otkrijemo jednu. Kolika je vjerojatnost od topova gadao - je dvaput i cilj je bio uništen.
da je ta karta as? - prvi top?
Kolika je vjerojatnost da je gadao
8. Cilj se gada- iz tri topa, svaki top ispaljuje jednu 15. Iz snopa od 52 karte izvučena je jedna karta. Na-
granatu. Topovi pogadaju - cilj neovisno jedan od kon toga, izvučene su još dvije i pokazalo se da
OG
drugog s vjerojatnošću 0.4 . Ako jedan top pogo- su obje karte pik boje. Kolika je vjerojatnost da
di cilj, on ga uništava s vjerojatnošću 0.3 , a ako je i prva karta pik boje?
206
OG
LE
DN
IP
RIM
JE
RA
K
4 RJEŠENJA ZADATAKA
4. Derivacija
Rješenja 4.1 Rješenja 4.2
K
2. (Vrijednosti su približne) f (−2) = −2 , f (−1) =
1.
0 , f (0) = 1 , f (1) = 12 , f (2) = 0 . y
RA
3. (Vrijednosti su približne)f (−2) = 1 , f (−1) = 2
0 , f (0) = −3 , f (1) =
0 , f (2) = 1 . 1
1 2 3 4
y y
-4 -3 -2 -1 0 x
4. 1) = x − 1 , = x + 1 ; -1
x x0 =1 x x0 =2 -2
y
JE
2) = ax + 2a + b ,
x x0 =1 3.
y
= ax + 4a + b ; y
x x0 =2
y
1
1
RIM
3) =− ,
x x0 =1 1 + x
y 1 -1 0 1 2 3 x
=− ;
x x0 =2 4 + 2x
y 1 f (3) = 1 .
4) = √ ,
x x=1 1 + x + 1 f (12)−f (10)
y 1 4. Nagib sekante je je 12−10 = 2 u interva-
IP
=√ ; f (14) − f (12)
x x=2 2 + x + 4 lu [10, 12] , a = 1 , u intervalu
y 1 y 1 14 − 12
5) = , = . [12, 14] . Vrijednost derivacije u točki 12 leži
x x0 =1 2 + x x x0 =2 2(3 + x) unutar tih raspona.
DN
1 1 Ako se u koordinatni sustav unesu vrijednosti i

5. 1) − ; 2) √ ; 3) 12 . nacrta graf, vrijednost drivacije se može točnije
4 2 2
ocijeniti, f (12) ≈ 1.5 . (Složeni izračuni na
y y temelju zadanih podataka daju f (12) ≈ 1.625 .
6. = ax + 2ax0 + b , lim = 2axb + b .
x x→0 x Tu se koristi polinom koji aproksimira traženu
7. Na slici D. funkciju.)
LE
f (12) označava brzinu promjene temperature u

8. A ↔ 3, B ↔ 1, C ↔ 4, D ↔ 2.
12 sati. Dobiveni podatak f (12) ≈ 1.5 znači da
10. 0.75 m, 1.5 m/s. se temperatura u 12 sati mijenja tako da se svaki
minut poveća za približno 1.5/60 ◦ C .
12. limt→0 v = v0 − gt .
OG
3 5. 1) f (x) = (1 + x)2 , x0 = 0 ; 2) f (x) =

v0 − gt = 2 =⇒ t = s. √
g 2 3
4 + x , x0 = 0 ; 3) f (x) = x − x , x0 = 2 ;
v0 − gt = 0 =⇒ t = s.
5 4) f (x) = cos x , x0 = 2 .
g
Vrijeme leta tijela uvis jednako je vremenu pada 4
6. 1) f (x) = 9x2 ; 2) f (x) = − 5 ;
2·5 x
pa je vpada = v0 − g · = 5 − 10 = −5 m/ s. 1
g 3) f (x) = 4x−3 ; 4) f (x) = − √ ;
Tijelo padne brzinom kojom je i izbačeno ali su- 2x x
protnog smjera. 1 3
5) f (x) = √ 3
; 6) f (x) = − √ 4
.
13. v0 = 3t0 + 2 . 3x x 4x x3
208
DERIVACIJA 4
1 3 2
7. 1) f (x) = √ ; 2) f (x) = √ ; 8) f (x) = ;
2 x 4· 4x (x − 3)3
1 5 9) f = 2x + 1 , x = −1 , f (x) = 2 ;
3) f (x) = √ ; 4) f (x) = √ ;
6
6 · x5 6· 6x 10) f = x2 + 2 , f (x) = 2x ;
1 2x − 3 −8x2 + 24x − 21
5) f (x) = √ . 11) f = 2 , f (x) = .
2 x 4x − x − 9 (4x2 − x − 9)2
K
8. 1) 3 ; 2) 4x + 3 ; 3) 9x2 − 4x + 3 ; 1 2 1 1
4 3 3 2 2 14. 1) √ ; 2) √ − √ ; 3) − √ ;
4) 4x3 − 4x + 3 ; 5) x − x + ; 2 x 3 3 x 3 3 x2 3x 3 x
3 2 5
RA
6) x2 − 2x + 1 . 1 1
4) √ + 1 ; 5) 1 ; 6) √ ;
2 x 2 x
1 1 1
9. 1) f (x) = − 2 ; 2) f (x) = − 2 ; 7) − √ ; 8) −1 .
x x 2x x
1 2 3 1
3) f (x)=− 2 − 3 − 4 ; 4) f (x)=1+2x− 2 ;
x x x x
JE
3 2 1 cos x sin3 x − cos3 x

5) f (x) = − 4 − 3 − 2 . 15. 1) f (x) = − 2
; 2) f (x) = ;
x x x sin x sin2 x · cos2 x
1 2 sin x
2 6 1 3) f (x) = − 2 ; 4) f (x) = ;
10. 1) − 2 − 3 ;
3
2) 2x− 3 − 10x 2 − 2x−3 ; sin x cos3 x
4 cos 2x
RIM
x x 5) f (x) = 0 ; 6) f (x) = − 2 .
a 3b  sin 2x
3) − √ − 2 √ ; 4) − 2 ;
2x x 2x x x
3 1 1 1 1 16. 1) sin x + x cos x ; 2) 2 sin2 x ;
5) 16x − √ ; 6) √ + √ 3
+ √
4
. 4
x 2 x 3 x2 4 x3 3) 1 sin 2x + x cos 2x ; 4) ;
1 2 3 3 2 sin2 2x
7) √ + √ 3
; 8) − √ + √ . −2 1
2x 3 x2 2x x 2 x 5) ; 6) ;
IP
(sin x + cos x) 2 1 − sin x
11. 1) −2x , f (1) = −2 ; 2) 3x2 −1 , f (2) = 11 ; 2(x cos x − sin x) 2(x − sin x cos x)
1 1 3 7) 2
; 8) ;
3) √ − √ , f (4) = ; (x − sin x) (x cos x − sin x)2
2 x 2 x 3 16 2
9) ; 10) 2 sin 2x .
4) xn , f (−1) = (−1)n ;
DN
(sin x + cos x)2

3 1
5) − x2 − x + 1 , f (−2) = −4 .
2 2 17. p (0) = 0 , q (0) = 0 , p (2) = 32 , q (2) = −2 .
12. 1) −12x2 + 30x − 13 ; 2) 9x2 + 8x − 3 ;
3) 2(5 + 26x − 18x2 ) ; 4) 3x2 − 1 . 18. 1) x1 = x2 = 2 ; 2) x1 = −1 , x2 = 2 ;
LE
5) 4x3 ; 6) 4x3 − 2x + 2 ; 7) 8x3 ; 3) x1 = −1 , x2 = 0 , x3√= 4 ;

1 9 √ 4) x1,2 = ±1 , x3,4 = ± 0.4i .
8) −2x − √ + 1 ; 9) x3 x ; 10) 3x2 ;
x 2
 5
(x) −5 6 19. 1) x = + k · 2 ili x = + k · 2 , k ∈ Z ;
13. 1) f = ; 2) f (x) = ; 6 6
OG
(x − 2)2 (3 − x)2 
2) x = ± + k · 2 , k ∈ Z ;
−4 −11 3
3) f (x) = ; 4) f (x) = ; 
(x − 2)2 (2x − 1)2 3) x = + k ·  , k ∈ Z ;
4
5x2 + 20x + 1  
5) f (x) = ; 4) x = + k · , k ∈ Z .
(x + 2)2 4 2
−3x2 + 2x − 9
6) f (x) = ; 20. 1) x = 1 ; 2) x = 0 ; 3) x = 2 .
(x2 − 3)2
x2 − 6x + 5 1
7) f (x) = 2 − ; 21. 1) x ∈ −∞, 0 ∪ , +∞ ; 2) |x| > 1 .
(x − 3)2 3
209
23. 2
28. 1) f (x) = = 2(x + 1)−2
(x + 1)2
1) 2) f (x) = − 4(x + 1)−3
f (x) =12(x + 1)−4
48
f iv (x) = −
(x + 1)5
K
1 1
2 · n!
f n (x) =(−1)n+1 , n ∈ N;
0 1 0 1 2
(x + 1)n+1
RA
-1 -1
1
2) f (x) = −
(x + 1)2
2
f (x) =
(x + 1)3
JE
6
24. (a) ↔ f , (c) ↔ f , (b) ↔ f . f (x) = −
(x + 1)4
24
f iv (x) =
25. Slika lijevo: (1) ↔ pozicija, (2) ↔ brzina, (3) ↔ (x + 1)5
RIM
akceleracija. n!
Slika desno: (3) ↔ pozicija, (1) ↔ brzina, (2) ↔ f n (x) =(−1)n · , n ∈ N;
(x + 1)n+1
akceleracija.
3) f (x) = sin x + x cos x
f (x) =2 cos x − x sin x
26. 1) f (x) = 10x4 − 3 , f (x) = 40x3 ,
f (x) = 120x2 , f iv (x) = 240x , f (x) = − 3 sin x − x cos x
IP
f (5) (x) = 240 , f (n) (x) = 0 , n 6 ; f iv (x) = − 4 cos x + x sin x.
x5 x4 2 3
2) f (x) = , f (x) = , 29. f (x) = x − x.
15 3 3
DN
4x 3
f (x) = , f iv = 4x2 ,
3 Rješenja 4.3
f (5) (x) = 8x , f (6) (x) = 8 ,
f (n) (x) = 0 , n 7 1
1. 1) 2(x−1) ; 2) 3(x+1)2 ; 3) √ ;
3) f (x) = 4ax3 + 3bx2 + 2cx + d , 1 + 2x
LE
f (x) = 12ax2 + 6bx + 2c , x

4) √ ; 5) −3 sin 3x ; 6) 2x cos(x2 ) ;
f (x) = 24ax + 6b , f (iv) (x) = 24a , x2 + 1
f (n) (x) = 0 , n 5 . 7) 8(1 + 2x)3 ; 8) (1 + 2x)(1 + x + x2 ) .
3. 1) 4x(x2 +1) ; 2) 6(2x−1)2 ; 3) −6x(1−x2 )2 ;
OG
−4 ctg 2x 4) −3(x−1)2 ; 5) −8x(1 − 2x2 ) ;

27. 1) f (x) = , 6) 2(10x − 3)(5x2 − 3x + 1) ;
sin 2x
8 + 8 cos2 2x 7) 3(x3 − 4x)2 (3x2 − 4) ;
f (x) = ; 8) 4(−x3 + 48x2 + 25x + 3) .
sin3 2x
2 √ √ 9√ √
2) f (x) = cos x − , 4. 1) (1 + x)(1 + 2 x) ; 2) x(x x − 1)2 ;
cos 2x + 1 2
2 sin x √ 1
f (x) = − sin x − ; 3) 2(1 + x + x)(1 + √ ) ;
cos3 x 2 x
3) f (n) (x) = 0 , ∀n ∈ N . 4) −2(2x+3)(10x+3)(3−2x)2 ; 5) 4x3 −4x ;
210
DERIVACIJA 4
6) (x − 3)(2 − 5x)2 (−60x2 + 107x + 37) ; −2 sin x sin 2x − cos x cos 2x + 2 sin 2x
4) f (x) = ;
7) −4x ; 8) 12x3 − 6x . cos2 2x
sin x sin 2x + 2 cos x cos 2x + 2 cos 2x
x 1 3x 5) f (x) = ;
5. 1) √ ; 2) − √ ; 3) √ ; (1 + cos x)2
2
x +1 1 −√2x 1 + 3x2
3x 2 x+1 6) f (x) = 6x sin(x2 ) .
4) − ; 5) √ ;
4 − 3x2 4 x2 + x x 13. h (1) = 2f (2) = 0 , g (1) = f (1) · 2 = −2 .
K
1 −2
6) − √ ; 7) 3 ; 14. Vrijedi P(r) =  r2 te je P (r) = 2 r . Zato iz
4 x−x x 3 (1 − 2x)2 dP dP dr dr
= · za r = 12 cm i = 2 cm/s
RA
3x dt dr dt dt
8) √ 4 2
. dP
2 x +1 slijedi rezultat: = 48 cm2 /s .
dt
2x − 1 −1
6. 1) ; 2) ; v d
(x2 − 1) x2 (x − 1) x2 − 1 15. v = √ 0 .
− 1 √ h2 + d 2
JE
2x x2 + 1 2x 3
3) · ; 4) − ; at2
(x2 + 1)2 x2 − 1 (2x2 − 1)3 16. y(t) = 4− = 4−t2 , x(t) = 25 − (4 − t2 )2
2 √
2x2 − x + 1 5x2 + 2x − 3 = 9 + 8t√ 2 − t4 , v(t) = x (t) . Pri t = 2 ta
5) √ ; 6) √ .
x2 + 1 2 x−1 4 2
RIM
√ je brzina √ m/s.
cos x 21
7. 1) 2 cos 2x ; 2) −2 sin(2x + 3) ; 3) √ ;
2 x 17. 1.1 m/s, 0.1 m/s 2 .
2 1 1 1 dr
4) −2x sin x ; 5) sin · 2 ; 6) √ √ ; 18. Brzina povećanja polumjera je = 30 cm/s =
x x 2 x cos2 ( x) dt
2x 0.3 cm/s. Površina se povecava po zakonu
7) − 2 2 ; 8) − cos(cos x) · sin x .
IP
sin (x ) dP
= 2r . Brzina povećavanja površine vala u
2 sin x dr
8. 1) −3 sin x cos2 x ; 2) − ; 3) ; trenutku kada je polumjer tog vala r = 1.5 m je
x cos3 x dP dP dr
3 sin2 v= = · = 2r · 0.3 = 2 · 1.5 · 0.3 =
3 dt dr dt
3 1 −2
DN
4) sin x ; 5) − sin x ; 6) ; 0.9 m/s.

2 2 cos2 x
7) −2 sin 2x ; 8) 2 cos 2x . dv 4 m dr 1 dv
19. = · , = √ · .
dt 27 min dt 3 dt
9. 1) 6 sin2 2x cos 3x cos 5x ; 2) 8 cos x(sin x−1) ;
3) cos(x2 + 1) · 2x ; 4) 2 cos x + 9 sin2 x cos x ; Rješenja 4.4
LE
4x
5) 3x2 sin(2x3 ) . 6) 2 tg 2x + 2 2x
;
√ cos 1
x cos 1 + x2 1. g (x) = 1/f (g(x)) , g (1) = .
7) √ ; 8) 0 . 2
1 + x2 1
2. f −1 (−1) = −2 , f (−2) = , (f −1 ) (−1) =
OG
10. 1) f (x) = 4 cos 2x ; 2) f (x) = −4 sin 8x ; 2

sin 2x 2.
3) f (x) = 2 3 ; 4) f (x) = −2x sin 2x2 ; 1 1
cos 2x 3. 1) y = 2 ; 2) y = − ; 3) y = 2 ;
5) f (x) =  sin 2 x . 2 x
1
2 ctg x 4) y = − .
11. 1) f (x)=1− ctg2 x , f (x)= 2 ; x
sin x −5
1 1 4. 1) y = ; 2) y = 2x · ln 2 ;
2) f (x)= sin 2x , f (x)= cos 2x ; (2x − 1)2
4 2
cos 2x 1

3) f (x) = ; 3) y = − ; 4) y = −2e1−x .
sin4 x x+1
211
1 16. 1) Limes je jednak 1, što znači da će u konačnici

5. 1) f (x) = x2 (3 ln x + 1) ; 2) f (x) = ex + ;
x svi čuti tu glasinu. 2) g (2) = 0.067 . Nakon
1 1 − ln x dva sata brzina širenja je (otprilike) 6.7/60 %
3) f (x) = ex ln x + ; 4) f (x) = ;
x x2 tijekom jedne minute. 3) Nakon 9 sati.
5) f (x) = x2 ex ; 6) f (x) = 3x2 ln x ; √ 1
17. 1) x = e ; 2) Nema rješenja; 3) x = ;
6. 1) f (x) = 2x(ln2 x + ln x) ; e
1 
2(ln x− ln2 x) 1 4) x = √ ; 5) x = + k ·  ;
K
2) f (x)= 3
; 3) f (x)=− √ ; e 2
x x(1−x) 
1 1 6) x = + k ·  , k ∈ Z .
4) f (x) = − ; 5) f (x) = ; 4
RA
x(x + 1) x(1 + ln x)
1 x − 2 −1
6) f (x) = . 18. f (x) = , f (x) = f (x) ,
x−1
2(1 − x2 ) −1
(f −1 ) (x) = .
2 + ln 3 (x − 1)2
8. 1) f (x) = 3e2 ; 2) f (x) = ;
JE
3 2
−2 19. f −1 (x) = −2 ln x , (f −1 ) (x) = − .
3) f (x) = −1 ; 4) f (x) = . x
ln 2
20. Jednadžba nema rješenja.
2 2
10. 1) 2e2x+3 ; 2) −2xe−x +2 ; 3) (1+2x2 )ex ;
Rješenja 4.5
RIM
1 3 1 1
4) − ; 5) ; 6) ; 7) ;
x 2x nx 2
1 ln x 1 1. 1) y = −4x − 4 ; 2) 8x − 4y + 23 = 0 ;
8) √ ; 9) 2 ; 10) − ; 3) y = 2x + 9 ; 4) y = −5x + 9 ;
2x ln x x x ln2 x
1 5) y = −20x − 35 .
11) ctg x ; 12) − tg x ; 13) 2 ; 2. Iz uvjeta da pravac y = 2x + b i parabola
x −1
1 y = x2 − x + 3 imaju točno jednu zajedničku
IP
14) . 3
2
x −1 točku dobit će se b = . Tražena tangenta ima
4 3 15
2 4x 1
11. 1) − ; 2) ; 3) ; jednadžbu 8x − 4y + 3 = 0 , a točka D ,
x ln3 x 1 − x4 2(1 − x2 ) 2 4
2 1 diralište je te tangente i parabole.
DN
4) √ ; 5) ;
2
x +1 x ln x 3. 1) y = −2x−6 , (−3, 0) ; 2) 16x+32y−31 =
3 1 29
4x + 1 0, , ; 3) Nema rješenja; 4) Tri
6) ; 7) 0 . 8 32
x(x + 1) · ln(x4 + x)
3
1
su točke i to s apscisama x = 0 , x = i
1 2x 2
LE
13. 1) 5 cos 5x ; 2) √ ; 3) ; x = 1 . Tangente su pravci y + 4 = 0 ( za

2 x−1 (x2 − 1)2
2x + 1 slučajeve x = 0 i x = 1 ) te 16y + 63 = 0 ;
4) √ . 1 15
2 x2 + x 5) 8x − 16y + 19 = 0 , − , .
2 16
log 1 e
OG
log e 4. Ordinata točke na grafu funkcije je

14. 1) ; 2) − 2
; 3) log(ex) ; 1 1
x+1 x f − = −2 . Derivacija je f (x) = − 2 , pa
log2 e · log3 e 1 log e 2 x1
4) ; 5) ; 6) − .
x(1 + log3 x) x ln 2 ln x x(x + 1) je koeficijent smjera tangente k = f − =
2
2
15. 1) −6e−3x ; 2) −xe2−x ; 3) ex − e−x ; −4 . Jednadžba tangente glasi y + 2 = −4 x +
1
2e 2x ex
4) ex + e−x ; 5) ; 6) √ ; , odnosno y = −4x − 4 .
1 − e2x 1 + e2x 2
2 2
7) (2x − 1) · ex −x · cos ex −x ; √ 1 √
8) (ex − e−x )(sin x + cos x) . 5. y = − 3x + ( 3 + 3) .
2
212
DERIVACIJA 4

6. y − 1 = 0. 33. (1, 0) , − 13 , − 27
4 .
7. 1) y = 12x+16 ; 2) y = x−1 ; 3) y = x+1 .

34. p = 3 , q = −2 .
8. Apscise točaka dobivamo rješavanjem jednadžbe
f (x) = 1 , odakle je x1 = −1 , x2 = 1 . De- 35. P = 25
12
.
16x √
rivacija funkcije f (x) = 2 ima u tim 5
(x + 3)2 36. d = .
K
točkama vrijednost k1 = −1 i k2 = 1 . Zato 5
su tangente y = −x i y = x . One se sijeku u
ishodištu. 37. d = 43 .
RA
9.  = 45◦ . 38. P = 12 14 .
10. Pod 45◦ ili pod 135◦ .
39. P = 2 .
11.  = 124◦ 44 .
40. Jednadžba tangente glasi y = 12 x− 23 , P = 2.25 .
12. 45◦ .
JE
16 16 41. P = 12 .
16. a = ili a = − .
3 3
8 ,  = 28◦ 4 21 .
43. tg  = 15
17. a = 1 ; Diralište tangente je točka (1, 2) .
18. Iz f (x0 ) = g (x0 ) slijedi x0 = 1 . Dirališta 44. tg  = 3 ,  = 71◦ 34 .
RIM
tangenata su točke (1, −1) i (1, 2) .
45. 0.
19. Točke kroz koje prolazi sekanta su (1, 1) i (3, 9)
pa je njezin koeficijent smjera k = 4 . Sada tra- 46.  = 0◦ .
žimo apscisu točke u kojoj je f (x) = 4 , odakle 3
slijedi x = 2 i y = 4 . 47. tg  = ili  = 90◦ (u ishodištu).
4
20. Skup pravaca koji prolaze točkom T(2, 3) ima
IP
48. Sjecišta ovih dviju parabola su točke A(1, 1) i
jednadžbu y = ax + 3 − 2a . Sjecišta tih pravaca
B(4, 4) . Koeficijent smjera tangente na prvu
s parabolom y = x2 dobivat će se iz jednadžbe parabolu jednak je a1 = 2(x1 − 2) , a koefi-
x2 − ax + 2a − 3 = 0 , a uvjet D = 0 izdvojit cijent smjera tangente na drugu parabolu a2 =
će pravce koji su tangente na parabolu. Iz D = 0 −2x1 + 6 . Posebno je za točku A , a1 = −2 ,
DN
slijedi a = 6 ili a = 2 te imamo dva rješenja:

a2 = 4 te je tg  = 67 i kut  medu - tangenta-
y = 6x − 9 i y = 2x − 1 .
√ √ √ √ ma iznosi 40◦ 36 . Isti kut zatvaraju i tangente
21. ( 2, 2 − 2), (− 2, 2 + 2) . položene na dvije parabole u sjecištu B .
22. 3x + 3y − 2 = 0 , 6x + 6y − 5 = 0 .
Rješenja 4.6
LE
23. Takvih točaka na krivulji nema.

24. D1 (−1, 0) , D2 (−3, 2) .
2. 1) Derivacija funkcije je f (x) = 9x2 − 2 . Funk-
25.  = arc tg 12 . cija je opadajuća u točki s apscisom 0, a u ostali-
26. T(5, 1) . ma rastuća.
OG
√
27. y − 1 = 0 . 3. f (x) = sin 3 − 2x , f 2 = − 23 < 0 .
28. y = x . Funkcija pada u 2 .
29. y = x − 3e−2 . 4. Pada.
30. y = 2 . 5. 1) f (x) = 3x2 + 4 > 0 za svaki x . Funkcija

raste na čitavom R .
31. D 12 , 17
4
. 1 − x2
2) f (x) = . Funkcija pada na −∞, −1
1 + x2
32. D1 14 , 161 , D (−1, 1) .
2 i 1, ∞ a raste na −1, 1 .
213
3) f (x) = 1 + ln x > 0 za x > 1e . Funkcija Ekstrem (minimum) postiže se u x = 1 .

pada na 0, 1e , raste na 1e , ∞ . 13. a) Lokalni i globalni maksimum je za u x = 2 ,
4) Funkcija pada za |x| < 1 , x = 0 . funkcija raste na [0, 2] i pada na [2, 3] . Globalni
minimum je u x = 0 .
6. 1) Funkcija pada na −1,
1 ; b) Lokalni i globalni maksimum je za u x = 1 ,
2) Funkcija raste za x ∈ − 12 , 15 . funkcija raste na [0, 1] i pada na [1, 3] . Globalni
K
3) Funkcija raste na cijelom području definicije; minimum je u x = 3 .
4) Funkcija pada na 0, 4 .
14. a) Funkcija je rastuća na −∞, −1] i [2, +∞ ,
1) f (x) = − sin 4x . Razmatraj dalje ovu funk-
RA
7. padajuća na [−1, 2] . Ekstremi su: maksimum u
ciju i izvedi zaključke. x = −1 i minimum u x = 2 .
2) f (x) = − sin x · cos(cos x) . Primijeti da je
b) Funkcija je rastuća na [ 23 , 3 13 ] , padajuća na
cos(cos x) > 0 za sve realne x te je dovoljno
promatrati samo funkciju − sin x . −∞, 23 ] i [3 13 , ∞ . Ekstremi su: minimum u
3) f (x) = x − sin x što je pozitivno za sve x > 0 x = 23 i maksimum u x = 3 13 .
JE
a negativno sa sve x < 0 . Za x = 0 f (x) = 0 .
8. 1) Funkcija raste na −∞, 0 ∪ 1, 4 , pada na 15. 1) M(1, 8) ; 2) M(1, 4) ;
0, 1 ∪ 4, +∞ . 3) M(−1, 2) , m(1, −2) ;
√ √ 4) M(−1, 17) , m(3, −47) ;
2) Funkcija pada na 0, e− 2 ∪ e 2 , +∞ , 5) M(−2, 25) , m(1, −2) ;
RIM
√ √
raste na e− 2 , e 2 . √ √
6) M(0, 0) , m(±1, −1) ;
3) Pada na √ −∞, −1−√ 3 ∪ 0, 3−1 , raste 7) M(0, −9) , m(±2, −25) ; 8) m − 74 , − 256
27 .
na −1 − 3, 0 ∪ 3 − 1, +∞ .
4) Funkcija pada na 0, e−1 ∪ e1.5 , +∞ , ra-
16. m 14 , 15 , maksimuma nema.
ste na e−1 , e1.5 . 8
1) Funkcija raste za x ∈ 0, e , za x ∈ e, +∞
IP
9. 17. 1) Na −4, −1 ∪ −1, 2 funkcija pada, na
funkcija pada; −∞, −4 ∪ 2, +∞ funkcija raste. Funkci-
2) f (x) = e−2x (1 − 2x) ; ja prima minimum za x = 2 , a maksimum za
3 log x(1 + log x) x = −4 .
3) f (x) = · , raste na
ln 10 x 2) Na −3, 1 ∪ 1, 5 funkcija pada, na
DN
0, 1 ∪ 1, +∞ , pada na 1 ,1 ; −∞, −3 ∪ 5, +∞ funkcija raste. Funkci-

10 1 10 ja prima minimum za x = 5 , a maksimum za
4) Za x ∈ , 1 ∪ e, +∞ funkcija raste, za x = −3 .
1 e
x ∈ 0, ∪ 1, e funkcija pada. 18. 1) M 3, 13 , m −3, − 13 ;
e
LE
−2)
2) M(0, , m(2,
2); 3) M(−2, 8), m(2, 0) ;
10. f (x)=3x 2 2
√ −2ax+1 , D < 0, D=4a −12 < 0 , 4) M 5, 7 , m 3, 3 ; 5) M 2, 14 ;
1 1
|a| < 3 .
√ 6) M(−1, 3) , m 1, 13 ;
11. f (x) = 10x2 (x2 + 2ax + 3), |a| < 3 .
OG
12. 19. 1) minimum u točkama x =  (2k + 1) , maksi-

mum u točkama x = 2 + 2k , k ∈ Z ;
y
3
2) minimum u točkama x = 56  + 2k , maksi-
2
mum u točkama x = 6 + 2k , k ∈ Z ;
1
3) minimum u točkama x = 2k , maksimum u
0
točkama x = 32  + 2k , k ∈ Z ;
x
-1 1 2 3 4 4) minimum u točkama x = 2k − 4 , maksimum
-2 m u točkama x = (2k + 1) − 4 , k ∈ Z .
214
DERIVACIJA 4

20. 1) m(0, 0) , M 2, 42 ; n+1
e 30. f (x) = 2nx − n(n + 1) = 0 , x0 = .
2
1 1
2) m − , − √ , M(1, 1) ; 3) m(e, e) ; (1 − x)(1 + x)

2 2 4 e3
31. f (x) = = 0 =⇒ x1 = 1 ,
1 1 (x2 + 1)2
4) m √ , − ; 5) m(2, 2 − ln 4) . x2 = −1 .
e 2e 1 1
f (1) = , f (−1) = − .
21. 1) f M = f (0) = 1, f m = f (−1) = 0 ; 2 2
K
2) f M = f (2)
= 4, f m = 2 ; 32. f (x) = 2 sin x cos2 x ,
3) f m =f 3 =− 11
1 , f = f (3) = 105 ;
27 M f (x) = 2 cos x(3 cos2 x − 2) .
RA
4) f M = 4, f m = 32 .  
f (x) = 0 =⇒ x1 = , x2 = − ;
√ √ 2 2
3 3− −3 3 2 2 2 1
22. 1) f M = , fm = ; cos x = =⇒ sin x = =⇒ tg2 x =
6 6 3 √ 3
◦
2) f M = f√(51 49 38 ) ≈ 0.70711 , f m = 0 ; 1 2
=⇒ tg x = ± =⇒ x3 = 35◦ 15 51.8 ,
JE
4 3 2 2
3) f M = , fm = 2; x4 = −35◦ 15 51.8 , x5 = −144◦ 44 8.2 , x6 =
3 144◦ 44 8.2 .
1 3
4) f M = 0 , f m = −1 ; 5) f m = , f M = ; f (x1 ) = 0 , f (x2 ) = 0 , f (x3 ) > 0 , f (x4 ) > 0 ,
2 4
7
RIM
3
6) f m = 1 , f M = . f (x5 ) = 0.9428 > − = −0.77̇ , f (x0 ) > 0 .
2 9
23. b = −3 , c = 2 33. 1) Funkcija f je konveksna na [−3, −1] , kon-
kavna na [−1, 3] .
24. k < 12 . 2) x1 = 3 i x3 = 3 su apscise minimuma,
25. −3 m 3 . x2 = −1 apcisa maksimuma.
3) f je pozitivna na −3, −2 i 1, 3 , a ne-
IP
26. f 3 = 14 daje 2a − b = 6 , a y = 0 , gativna na −2, 1 .
4a − 5b = 0 . Iz toga sustava je a = 5 , b = 4 . 4) f je konveksna na intervalu [−1, 3] pa je
f (4) (0) > 0 .
27. 1) Stavimo f (x) = cos x − 1 + 12 x2 . Vrijedi
34. 1) Funkcija f raste tamo gdje je f nenegativna.
f (x) = x − sin x i ova je funkcija pozitivna za
DN
2) Derivacija funkcije u točki s apsisom x = 1

x > 0 . Zato je f rastuća pa je f (x) > f (0) = 0 , iznosi 1 . Zato je jednadžba tangente u točki
što smo i trebali pokazati. Nejednakost vrijedi za (1, 2)
svaki realni x (skiciraj graf funkcija!). y − 2 = 1 · (x − 1).
2) Stavimo g(x) = sin x − x + 16 x3 . Derivacija 3) Ako funkcija ima ekstrem, derivacija mora biti
LE
je ove funkcije g (x) = cos x − 1 + 12 x2 , a to je jednaka nuli. Tri su takve točke na grafu funkcije
f . Prva i treća su minimum, a druga maksimum
funkcija iz prethodnog primjera. Za nju smo po- funkcije.
kazali da je pozitivna. Zato je g rastuća, odakle 4) f je konveksna tamo gdje derivacija f raste,
slijedi tvrdnja. dakle na intervalima [−1, 2] i [4, 6] , a konkavna
OG
28. Promatra se funkcija f (x) = 3x − tg x . Ona pos- na [2, 4] .

tiže ekstremnu vrijednost uz uvjet 5) f je pozitivna tamo gdje je f konveksna.
1 Vidi 4).
f (x) = 3− 2 = 0 odnosno 3 cos2 x−1 = 0
cos x √ 36. Druga derivacija P (x) = 12ax2 +6bx+2c mora
ili cos2 x = 13 . Odatle je tg x = 2 i x < 3 .
imati realne nul-točke, odakle slijedi 3b2 > 8ac .
Dalje je lako provesti zaključivanje.
1 − 3x2
29. 1) Promotrimo funkciju f (x) = ex − 1 − x . Iz 37. Druga derivacija iznosi f (x) = 4 2 i
f (x) = 0 dobit će se x = 0 za koji f ima mi- √ (x + 1)3
nimum. No f (0) = 0 pa za sve x = 0 vrijedi 3 √
f (x) > 0 tj. ex − 1 − x > 0 . poništava se u x1 = − , x2 = 3 . Po
3
215
y
predznaku druge derivacije√vidimo da
√ je funk- 3)
3 3
cija konkavna na −∞, − i ,∞ , a
3 3
√3 √3
konveksna na − , .
3 3
38. Druga derivacija funkcije iznosi -2 -1 0 x
K
2
f (x) = 3
.
RA
9 (x − 1)5
-
Ona nigdje nije jednaka nuli, medutim, za x = 1
ova derivacija nije definirana. Provjeravamo da
je za x < 1 ona negativna, a za x > 1 pozi-
tivna. Zato je −∞, 1 interval konkavnosti, a
JE
1, ∞ interval konveksnosti.
RIM
Rješenja 4.7
5) y
1. Slika lijevo: 1) f je rastuća na [1, 52 ] , padaju-

ća na ostalom dijelu. 2) f ima minimum u
x = 1 , maksimum u x = 52 . 4) Konveksna je
IP
na [−1, 2] , konkavna za x 2 . -1 1 2 x
√
2. 1)√ Vidi sliku. 2) Nul-točke: (− 3, 0) ,
( 3, 0) , ekstremne točke M(− 13 , 338
27 ) , m(3, −6) . 3.
DN
Vidi slike.
3) Nul-točke: (−2, 0) , (−1, 0) , (0, 0) ; ekstre-
√
mne točke: maksimum za x = − 13 (3 + 3) ,
√ 1)
minimum za x = − 13 (3 − 3) . 4) Nul-točke
y
81
(−1, 0) , (0, 0) , (2, 0) ; maksimum funkcija ima 16
√ √
LE
za x = 13 (1 − 7) , a minimum x = 13 (1 + 7) .
5) Vidi sliku. 6) Nul-točke: (0, 0) dvostruka,
1
ujedno i lokalni minimum, te ( 32 , 0) . Minimum
-2 -1 1 x
je točka (1, − 12 ) .
2
OG
y
1) 2) y
4
2 1
-2 -1 1 2 x x
-1 1
216
DERIVACIJA 4
3) y 4)
y
1 4
-
27
-2 - 3 -1 x
2
1 x
K
RA
6) y
4) y
JE
3 -1 0 1 3 x
-1 1 2 x
6. Vidi slike.
RIM
4. 1) f je konveksna na [0, 1] i [7, 8] , konkavna na 1) y
[1, 7] . 2) U točkama x = 1 i x = 7 . x = 4
nije točka infleksije.
5. Vidi slike. 2 4 6 x
IP
1) y
2) y
DN
-2 2 x -
-1 1 x
-1
2
-1
LE
3) y
OG
3) y
1
2/3
-2 1 4 x
-2 2 x
-2
217
4) y 3) y
1
1
x
2 3 x
K
4) y
RA
1
1
e2
-1 x
2
JE
5) y
Rješenja 4.8
RIM
-1 1 x 1. Iz xy = 36 i f (x) = x2 + y2 dobije se
-1 362
f (x) = x2 + 2 . Funkcija prima minimalnu
x
vrijednost za x = y = ±6 .
2. Zapišimo: x + 3x + y = 26 , te zbroj kvadrata
kao f (x) = x2 + 9x2 + (26 − 4x)2 . Odatle
IP
6) y
f (x) = 26(x2 − 8x + 26) te je f (x) = 26(2x −
8) = 0 i x = 4 . Dakle, 26 = 4 + 12 + 10 .
-1 1 3. Jednakokračan pravokutni trokut.

2 2
DN
x
4. a = 7 , c = 14cm .
5. Upisani lik je kvadrat.
6. Duljina stranice što pripada hipotenuzi dvostruko
je dulja od duljine druge stranice pravokutnika i
7. Vidi slike. iznosi pola duljine hipotenuze pravokutnog tro-
LE
1) y kuta kojemu je pravokutnik upisan. (a = 2, b =

1) .
7. Najveću površinu
√ ima kvadrat sa stranicom du-
ljine a = 2 2 .
OG
1.6 2 x 8. a = 2 , jednakobridna prizma.
2) y 9. a = 2 cm, v = 2 cm, V = 4cm3 .

√
√ 3 3
10. a = 2 cm, v = 1 cm, V = cm .
2
√
V = 4.5cm3 za a = 3 2cm .
1
11.
√ √
1 x
12. V = 128 3cm3 za a = 8 6 cm.
√
13. s = 5 cm.
218
DERIVACIJA 4
√
2 5
14. r = 45 , s = 65 , v = .
5
√ √
6 2 √
15. 1) r = R ; 2) r = R , v = R 2 , osni
3 2 √
je presjek kvadrat; 3) vst = 43 R , r = 2 3 2 R ;
4) v = 2R . Stožac je degeneriran u dužinu i
K
volumen mu je 0.
16. Označimo s r polumjer osnovke, s v visinu i
RA
s V volumen stošca. Površina njegovog plašta
jednaka je

9V 2
P = r  s = r  r 2 + v2 = r  r 2 + 4 2
r 

JE
9V 2
=  r4 + 2 2 .
r 
Plašt će imati najmanju površinu kad funkcija
9V 2
RIM
f (r) = r4 + 2 2 bude imala najmanju vrijed-
r  √
nost. Odatle će se dobiti v : r = 2 .
√ √
4 3 4 6
17. v = , r= .
3 3
18. m = 2x0 , n = 2y0 .
IP

19. T 32 , 0 .
√
32 3
20. P = .
9

DN
ap
21. Jedna stranica iznosi 2y = 4 .
3
√ √
22. C(− 6, − 6) .
√ b3 a2
LE
23. Uvjet a > b 2 , tada y = − 2 i M = .

e e
24. Za x = 0 , PM = be .
1 3 1 3
25. A √ , , B −√ , .
3 4 3 4
OG
219
5. Integral i primitivna funkcija

3 √
K
3 √
5. P = 9. 1. 1) 2x4 + C ; 2) x x2 + C ; 3) 4 x + C ;
5
32 1
6. P = . 4) 4x 4 + C ; 5)  2 x + C ; 6) −2x2 +C ;
RA
3 √ 1 2
- parabole
7. To je isto kao tražiti površinu izmedu 7) (e− 3)x+C ; 8) 2 x− x +C ;
√ 2
1 10 √ 3 2 2 2√ 3 √
y = x2 i pravca y = x + 2 . P = 5. 9) x +C ; 10) x x+C ; 11) x2 3 x+C ;
2 3 2 5 7
32 2 √ 2 √
12) x2 x + C ; 13) x3 x + C ;
JE
8. P = . 5 7
3 √ ln 
9. P = 32 . 14) 4 4 x + C ; 15) + C.
x
16 1
10. P = . 2. 1) −x2 +x+C ; 2) x3 −3x+C ; 3) 3 x+C ;
RIM
3 3
1 √
12. P = 1.718 . 4) (x − 1)3 + C ; 5) 3 3 x + C ;
3
13. P = 1 . √ 1 1
6) 2x x − x + C;
14. P = 0.693 . √ 3 1 5 1
4
7) 4x x3 − x + C;
15. P = 3.08 . 7 11
8 √ 2 √
IP
8) 2x2 − x x + x + C ; 9) x x − x + C ;
Rješenja 5.2 3 √
3
3 √
3
3 2 3
10) x x − x x + x + C .
5 4
5. 1) F(x) = x2 − x + C ; x 3 1 2 x2
DN
2) F(x) = x3 − x2 + x + C ; 3. 3) + + C ; 4) − − +C;
1 1 3 x x 2
2
3) F(x) = x3 − x2 + 2x + C ; x 1 1 4 1
3 2 5) + +C ; 6) − + √ − 2 +C ;
1 4 2x x 3x x 2x
4) F(x) = − − x2 + C ; x2 3 2
x 7) + √ + C ; 8) − √ − ln |x| + C .
1 √
LE
2 3 2 x
5) F(x) = x x − x + C ; 2 x
3 √ 3 1
6) F(x) = −2 2 − x + C ; 4. 1) − cos 2x + C ; 2) sin 2x − cos x + C ;
7) F(x) = − sin x − cos x + C ; 2 2
2 1 1
8) F(x) = − cos(3x + 1) + C ; 3) sin 8x + sin 2x + C ;
OG
3 16 4
1 1
9) F(x) = ln |x + 1| + C . 4) − cos 4x + cos 2x + C ;
1 2 4 2
1 1 1 1
6. 1) F(x) = − x − 1 ; 5) x − sin 2x + C ; 6) x + sin 2x + C ;
2 √ 2 4 2 4
2) F(x) = x2 − 3x − 1 ; 3) F(x) = 2 x − 1 ; 1 1
7) − sin x + C ; 8) x − sin 4x + C .
2 − 1 1 2 8
4) F(x) = − cos  x ; 1
  5. 1) ln |x| + C ; 2) − ln |1 − x| + C ;
5) F(x) = ln |x + 1| ; 2
1 1 5 2
6) F(x) = x3 − x2 + x − . 3) ln |3x − 2| + C ; 4) x + ln |x + 1| + C ;
3 2 6 3
220
INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 5
√
1 √ 3√ 3
5) 3 ln |x| − x2 + C ; 11. 1) 8 3 ; 2) 3; 3) − ; 4) −3 ;
2 √ 2 4
1 1 1− 3 
6) x3 + x2 + 2 ln |x − 1| + C ; 5) ; 6) − + 2 .
3 2 8 6
1
6. 1) −e−x + C ; 2) e2x+1 + C ;
2 Rješenja 5.4
1 2x 1
3) e + 2e + x + C ; 4) x3 + 2ex + C ;
x
K
2 3 2 2
1 3 1. 1) (3 + x)3 + C ; 2) − (4 − 3x)3 + C ;
5) e3x + e2x + 3ex + x + C ; 3 9
3 2
RA
1 x+1 1 2
6) 4 + C; 3) − (1−4x)3 +C ; 4) (3x + 2)3 + C ;
ln 2 6 9
3 3 4 4
3 4 3 2 5) − (4−5x)4 +C ; 6) (2+3x)5 +C ;
7. 1) F(x) = − cos x + cos x + C ; 20 15
8 3 4 3 4 1√
1 1 7) 4 (x − 2)7 + C ; 8) − 3 − 4x + C ;
JE
2) F(x) = − cos 2x − cos x + C ; 7 2
4 2 4√
1  9) − 4 2 − 3x + C ;
3) F(x) = − ctg 2x + +C; 3
2 3 3
1  10) (4x + 3)4/3 + C , (4x + 3 = t) ;
4) F(x) = − tg − 3x + C ; 16
RIM
3 4 3 1
1 11) (3 − 2x)− 3 + C , (3 − 2x = t) ;
5) F(x) = − cos 6x + C ; 2
12 3 8
6) F(x) = x + cos(1 − x) + C ; 12) (2x + 1) 3 + C , (2x + 1 = t) .
16
3 2x
7) F(x) = − sin +C; 1 1
√2 3 2. 1) (1 + x)4 +C ; 2) ln(1 + x2 )+C ;
2  4 2
8) F(x) = sin 2x + +C ; 1 1
3) ln(1 + x3 ) + C ; 4) − 3
IP
2 3 + C;
3 3(x +1)
9) F(x) = x+C ; 1 √
10) F(x) = 2 sin x − 3 cos x + C ; 5) ln(2+x2 ) + C ; 6) 1+x2 + C ;
11) F(x) = ln |x − 2| + C ; 2
1
1
12) F(x) = x2 + ln |x − 1| + C ; 7) 3 (5+x3 )2 + C ;
DN
2 2
1 2 8) − 1 − x2 + C , (1−x2 =t2 ) ;
13) F(x) = x + x + ln |x| + C ; 1
2 9) − 3 +C , (x3 +1=t) ;
14) F(x) = tg x + 2x − sin 2x + C . 3(x +1)
5 56 7 35 5 10) ln |x2 +√x − 3| + C , (x2 + x − 3 = t) ;
1 − 1 − x
LE
8. 1) ; 2) ; 3) ; 4) ; 5) ;
2 3 3 4 2 11) ln √ + C , (1 − x = t2 ) ;
10 39 √1 + 1 − x
6) 54 ; 7) − ; 8) .
3 8 12) 2 2x2 + 3x + 1 + C .
4 √ 4 ; 1 2 1
9. 1) (8 2 − 1) ; 2) 9 ; 3) −132 15 4) 8 ; 3. 1) ln x+C ; 2) ln | ln x|+C ; 3) − +C ;
OG
7 2 ln x
5) 3 ; 6) 4 . 1
4) ln4 x + C , (ln x = t) ;
√ √ 4
1 2
10. 1) 3 3 − 3 ; 2) ( + 2 2) ; 3) 1; 5) (1 + ln x)3 + C , (1 + ln x = t2 ) ;
8 3
 1  1 1 1 2
4) + 1 ; 5) + 1 ; 6) − ; 7) ; 6) ln(ex + 2) + C ; 7) ex + C ;
2 2
√ 2 2 6 2
1 3 1 1  1 2
8) −1− ; 9) ; 10) − ; 8) ln(ex + 1) + C ; 9) − e−x + C ;
8 2 8 8 2 8 2
3 1 2
11) . 10) e2x −1 + C , (2x2 − 1 = t) ;
16 4
221
1 x
11) − ln |1 − 3e2x | + C , (1 − 3e2x = t) ; 6) u = ex , dv = cos x dx , e cos x dx =
6 ex sin x − ex sin x dx = (ponovo parcijalna in-
1 2
12) e3x −2x+1 + C . tegracija) = ex sin x + ex cos x − ex cos x dx .
2 1
4 1 1 Tako je ex cos x dx = ex (sin x + cos x) + C ;
4. 1) − cos 3x+C ; 2) − cos 2x− sin 5x+C ; 2
3 2 5 7) x2 sin x dx = −x2 cos x + 2 x cos x dx =
1 1
3) − cos4 x + C ; 4) sin3 x + C ; −x2 cos x + 2x sin x + 2 cos
x + C;
K
4 3 8) x2 ex dx = x2 ex − 2 xex dx = ex (x2 − 2x +
1 1 1 2
5) + C , (cos x = t) ; 2
2) + C ; 9) x2 ex − ex + C .
2 cos2 x
RA
1 2 2
6) −
3 sin3 x
+ C , (sin x = t) ; 1 2x 1
1 2. 1) e x − + C , (u = x, dv = e2x dx) ;
7) − ln |1 + 3 cos x| + C , (1 + 3 cos x = t) ; 2 2
3 1 4
1 2) x (4 ln x − 1) + C ;
8) ln |1 + 2 sin x| + C , (1 + 2 sin x = t) ; 16x
e
JE
2 3) (sin x − cos x) + C ;
9) ln | sin x| + C , (sin x = t) ; 2
10) ln√ | sin 2x| + C , (sin 2x = t) ; 4) x(ln x − 1) + C , (u = ln x, dv = dx) ;
11) − 1 + 2 cos x + C , (1 + 2 cos x = t2 ) ; 1 1 1
5) x2 ln(x + 1) − (x − 1)2 − ln |x + 1| + C ;
1 1 2 4 2
12) x − sin 2x + C .
RIM
2 4 6) x2 sin x + 2x cos x − 2 sin x + C ,

1  1 122 (u = x2 , dv = cos x dx) ;
5. 1) +1 ; 2) +1 ; 3) ; ln |x| + 1
2 2 2 2 5 7) x ln2 x−2x ln x+2x+C ; 8) − +C .
1 x
4) ln 2 − .
2 1 1
3. 1) x2 + 14 x sin 2x + cos 2x + C ;
26 4 8
6. 1) ln 10 ; 2) ln ; 3) 0 ; 4) e − 1 ;
IP
7 2) −x ctg x + ln | sin x| + C ;
1 3) x tg x + ln | cos x| + C ;
5) ln 2 − ; 6) 0 . 2
2 4) − cos3 x − sin2 x cos x + C ;
3
Rješenja 5.5 1 1
5) x sin 3x + cos 3x + C ;
DN
3 9
6) (3x2 − 6) sin x − (x3 − 6x) cos x + C ;
1. 1) Stavljajući u = x , dv = sin x dx imamo ln x 1 √ √
7) − 2 − 2 + C ; 8) 2 x ln x − 4 x + C ;
x sin x dx = x(− cos x) + cos x dx 2x 4x
1
9) ex (cos x + x sin x − x cos x) + C .
LE
= −x cos x + sin x + C; 2
4. 1) ln 27 − ln 4 − 1 ; 2) e2 (2e − 1) ; 3) 1 ;
2) u = x , dv = ex dx , xex dx = xex − ex dx = 
4) − 1 .
xex − ex + C ; 2
x2 √ √ √
OG
3) u = ln x , dv = x dx , x ln x dx = ln x − 5. 1) 2e x ( x − 1) + C . Stavi najprije x = t .
2 1 2
x2 dx 1 1 2) 4 − (x2 + 1)e−x + C .
· = x2 ln x − x2 + C ; 2 √ √ √
2 x 2 4 3) 2(6 − x) x cos x − 6(2 − x) sin x + C .
1
4) u = ln x , dv = x2 dx , x2 ln x dx = x3 ln x− 1
3 4) x[sin(ln x) − cos(ln x)] + C .
1 3 2
x +C; 1
9 √ √ 5) x[sin(ln x) + cos(ln x)] + C .
5) u = x , dv = 1 + x dx , x 1 + x dx = 2
2 3 4 5 6. 1) (x3 − 3x2 + 8x − 9)ex + C . 2) (x2 − 4x +
x(1 + x) 2 − (1 + x) 2 + C ; 7)ex + C .
3 15
222
INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 5
16 15 3
8 2 9 32 1. 1)  ; 2)  ; 3)  ; 4) (1 − 1e ) ;
1. 1) ; 2) ; 3) ; 4) . 15 2 10
3 3 2 3 2 e4 − 1
1 5) ; 6) .
2. 7 2
3
K
32 17 25 
2. 1) ; 2) ; 3) ; 4) ;
125 1  3 36 1 2 6 6
3. 1) ; 2) e2 + 2 − 2 ; 3) ; 4) . 105
6 e 4 2  ; 6)  ; 7) .
RA
5) −
5 e 4
73 7
4. 1) ; 2) ; 3) 9 ; 4) 9 ;  16 64
3√ 3 3. 1) ; 2)  ; 3) .
 3 2 2 5 3
5) − − 1 ≈ 0.265 .
3 18
JE
1 2 1 1
5. 1) ; 2) 12 ; 3) 9 ; 4) 24 ; 5) 2 .
6 3 3 3
1
6. 1) 1 ; 2) 4 − 3 ln 3 ; 3) 12 ; 4) P = 13 ,
2
RIM
√ 8
tangenta y = 6x − 4 ; 5) 4 2 ; 6) 3 ;
15
2 1 1 8
7) − ; 8) (6e − 5) ; 9) .
 3 3 9
1
7. P=1+ .
2e
IP
7
8. P= .
96
128
9. P= .
3
DN
5
10. P = ln 2 − .
8
√
2  2
11. P = 1+ − 1.
4 4
LE
√
2 2
12. P = ( + 8 − 32) .
32
3
13. P = − 1.
OG
8
14. P = 5 .
223
6. Kombinatorika
Rješenja 6.1 24. Kako je u abecedi 30 slova, zato je moguće

načiniti 302 = 900 različitih inicijala. No,
K
1. 5 · 5 · 4 = 100 . 2 · 900 = 1800 < 2000 .
25. Na 10 · 9 · 8 = 720 načina.
2. 48. 12 brojeva imaju u zapisu dvije jedinice, 12
RA
dvije dvojke, a 24 imaju sve tri znamenke razli- 26. 34 · 33 · 32 · . . . · 5 .
čite.
27. 9 · 104 − 8 · 94 .
3. 73. 28. m · n · k .
4. 2 · 4! = 48 . 29. 17 · 8 · 7 · 6
JE
5. 3 · 6 · 5 · 4 · 3 = 1080 . 30. 1) 4 · 105 ; 2) 9 · 5 · 10 · 10 · 10 · 5 .
6. Na sedam načina. 31. 1) 8 ·94 . 2) 94 + 4 ·8 ·93 . 3) 9 ·104 − 8 ·94 .
7. Na 11 načina. 32. Na 28 · 27 · 26 · 25 načina.
RIM
8. Na 15 načina. 33. Na 20 160 načina.
9. Izbor dvaju podskupa odgovara odabiru jedne 34. 1) 5 · 4 · 3 = 60 ; 2) 5 · 5 · 5 = 125 .
faktorizacije broja. Ne smijemo odabrati prazan 4
podskup odnosno sve faktore. Zato je ukupan 35. C10 · C64 · 4! .
broj razlicictih umnožaka jednak 12 (2n − 2) . 36. 1) 5 ·5 ·4 ·3 ·2 = 600 ; 2) 5 ·6 ·6 ·6 ·6 = 6480 ;
10. 512 slika. Svaka odgovara nekom podskupu sklu- 3) 5 · 6 · 6 · 6 · 3 = 3240 ;
4) 5 · 6 · 6 · 6 · 2 = 2160 ; 5) 5 · 6 · 6 · 1 · 1 = 180 .
IP
pa od 9 čunjeva.
37. 96.
11. Na 255 načina. Broj odgovara broju podskupo-
va skupa od 8 elemenata, umanjenom za prazni 38. 12 · 8 · 7 = 28 .
skup.
39. 21 + 22 + 23 + 24 + 25 = 62 .
DN
12. 1) Na 26
− 1 = 63 načina. 2) Na 6 + 6 · 5 + 6 ·
5·4+6·5·4·3+6·5·3·3·2+6·5·3·3·2·1 40. 45 · 105
način. 41. Kocka ima 4, oktaedar 3, dodekaedar 100 a iko-
saedar 36 prostornih dijagonala.
13. 511.
Odredi s koliko je vrhova povezan dijagonalom
LE
14. 24 · 24 = 576 . svaki od vrhova tijela.

15. Na 32 · 32 = 1024 načina. 42. 1) 313 = 1 594 323 . 2) 16 · 23 · 34 = 648 .
16. 32 · 24 = 768 .
Rješenja 6.2
OG
17. Na 17 · 15 = 255 načina.

18. 18 · 17 . 1. 7.
19. 220 2. 12!
20. 5 · 5 · 5 = 125 ; 4 · 5 · 5 = 100 . 3. 32! .
21. 106 . 4. 24, ako mjesto za stolom nije važno; 120 ako jest.
5. 2 · 4 · 3 + 5 · 4! + 5! = 264 .
22. 1) 2 · 3 · 3 · 3 · 3 = 162 ; 2) 4 · 5 · 5 · 5 · 5 = 2500 .
23. 9·10·10·10·2 = 18 000 ; 9·10·10·25 = 22 500 7. 8! = 40 320 .
(dvoznamenkastih brojeva djeljivih s 4 ima 25). 8. 8! u oba slučaja.
224
KOMBINATORIKA 6
9. 2 · 5! · 5! . Rješenja 6.3
10. 4! · 3! .
1. 56, 21.
11. 4! · 4! · 3! · 3! · 2! .
10 6 4 10 6
2. 1) ; 2) + ; 3) − .
12. 1) Na 12! načina. 2) Na 4! načina. Komplete 3 3 3 3 3
treba promatrati kao jedinstvenu knjigu. 3. 16 , 24 , 8 , 28 .

K
13. Na 2 · 6! · 6! načina. 52
4. = 2 598 960 .
5
14. 1) 4! = 24 ; 2) 3·4! = 72 ; 3) 5!−3! = 114 .
12
RA
15. 1) 5! ; 2) 6 · 4! ; 3) 3 · 5! ; 4) 4! . 5. Prvi izbor na načina, a drugi na 12·11·10
3
16. 1) 2; 2) 12. načina.

n
17. 5! − 2 · 4! . 6. Iz jednadžbe = 45 dobiva se n = 10 .
2
18. 6 666 600 .
13
JE
7. − 13 = 65 .
19. 10 · 9 · 8 · 3! = 4320 . 2

28! 6
20. . 8. = 15 .
(7!)4 2

RIM
5
30! 9. = 10 .
21. . 2
(10!)3
n
22. 5! · 6! . 10. . Svaka dva pravca imaju jednu presječnu
2
točku.
23. 1) 7! ; 2) 6! .
9 2
24. 1) 5! − 4! = 96 , 2) 5! − 3! = 114 , 11. − = 35 .
2 2
IP
3) 5! − 2! = 118 , 4) 4! = 24 5) 72.
18 5 6 4
25. 1) 6! ; 2) 3! · 6! . 12. − −[ − 1] − [ − 1] = 124.
2 2 2 2
3 − C3 + 1 = 156.
13. C11
27. 2 · 4! 5
DN
28. 45213, 32415, 51423, 32514, 42351. 14. m · Cn2 + n · Cm

2 . Imamo trokute dvaju tipova.
Prve, kojima su dva vrha na jednom pravcu a
29. 524136, 546213.
jedan na drugom i obrnuto.
30. 162453
15. Cn2 − Ck2 .
31. 585., 664., 87., 618.
LE
n
16. Za svaki presjek trebamo 4 vrha, dakle .
32. KRILO, ROMAN, RUDNKI 4

33. 1) treća; 2) 258.; 3) 582.; 4) 634. 28
17. 25! = 28!
25 3!
34. 1) 22. 2) 13. 3) 179. 4) 17.
OG
18. C72 · 25 = 672.

36. Na 4.446 · 1013 načina.
19. Na 756 načina.
11! 10! 11! 4 .
37. 1) ; 2) ; 3) ; 20. 30 · C29
5!2!2! 2!3!2! 4!4!2!
9! 15 12
4) . 21. · .
2!3! 3 2
41. 560, 420, 280. 22. C85 · C10
2 .
43. n = 6 . 23. C93 · C52 · 3 = 2520 .

44. n = 8 . 24. 278 256 .
225
13 = 635 013 559 600 načina.

25. Na C52 36. 175.
8 · C8 · C8 · C8 = 99 561 092 450 391 000 . m
37. Cm+n .
26. C32 24 16 8
38. 24 , 15 · 164 .
52 39 26
27. · · .
13 13 13 39. Svih je brojeva 38 . Znamenku 3 možemo na tri

28. Na 2 ·C4 ·C3 ·C4
C13 = 11 404 407 300 načina. 8
13 13 13 mjesta rasporediti na načina,
3
K
29. 11 dana, 66 partija, 58 partija. dvije znamenke na preostalih 5 mjesta na 25 na-

30. Tri katana kojima će osobe izići možemo odab- 8
čina: · 25 .
RA
11 3
rati na načina. Dvije osobe koje će prve
3 40. 1) x = 8 ; 2) k = 7 ; 3) n = 4 .

9
izići možemo odabrati na načina, sljedeće 41. 1) x1 = 3 , x2 = 14 ; 2) x = 3 ; 3) n = 10 .
2

7 11 9 7 42. 1) x ∈ {0, 1, 2} ; 2) n ∈ {0, 1, 2, . . . , 27} .
tri na načina. Rješenje: .
3 3 2 3
JE
3 · C4 = 27 720 . 43. Broj iznosi (n + k)2 .
31. C12 9
32. Na 22680 načina.

20 15
33. · .
RIM
5 7
34. S jedne strane pločice može se nalaziti od 0 do 9
2
točkica. C10 = 55 .
3
35. C4+3−1 = C63 = 20.
IP
DN
LE
OG
226
VJEROJATNOST 7
7. Vjerojatnost
Rješenja 7.1 7. p= 4 .
15
K
1. A = {2, 4, 6} , B = {1, 3, 5} itd. 1
8. N = n! , M = (n − 1)! , p = .
n
4.  = PP, GG, PGG, GPP, PGPP, GPGG, PGPGG,
1 , 1 . Prebroji povoljne u skupu 36 mogućih
RA
PGPGP, GPGPP, GPGPG, 9.
A = { GPP,PGG } , B = { PP,GG,PGG,GPP } 6 2-
dogadaja.
itd.
5. 11, to su brojevi od 2 do 12. 10. 1) 1 ; 2) 1 ; 3) 1 .
4 2 2
6. A = {cbb, cbc, ccb} itd.
95
JE
7.  = {bb, bc, cb, cc} . 3
11. p = = 0.856 .
100
8.  = {bb, bc, cb} . 3
9. 25 = 32 , 6.
10
RIM
- A ima devet elementarnih, B četiri a C 12. U svim je slučajevima N = = 45 .
10. Dogadaj 2

osam. 6
1) M = = 15 ;
2
-
11. 1) Postoji devet elementarnih dogadaja. Prikaži-
6 4 4
mo ih sljedećom tablicom 2) M = = 24 ; 3) M = = 6.
1 1 2
1 2 3 4 5 6 7 8 9
10
13. Vrijedi N = = 45 . Tri su moguće
IP
I bc − − b b − − c c 2
II − bc − c − b c b − kombinacije boja: dvije bijele, jedna bijela i
III − − bc − c c b − b jedna crna, dvije
crne. Broj povoljnih ishoda
2) A = {1 , 3 , 5 , 9 } , B = {5 , 6 , 7 , 9 } , 7
je: M1 = = 21 , M2 = 7 · 3 = 21 ,
C = { 2 , 3 } . 2

DN
3
-
12. 1) Postoji osam elementarnih dogadaja: M3 = = 3 . Prve su dvije mogućnosti
2
jednako vjerojatne.
1 2 3 4 5 6 7 8
I xyz xy xz yz x y z − 14. 6·5 .
II − z y x yz xz xy xyz 12·11

LE
2) A = {5 , 6 , 7 } ; B = {2 , 5 6 , 8 } ; 52 13
15. N = , 1) M = , 2) M = 13 · 13 ,
A ∪ B = { 2 , 5 6 , 7 , 8 } ; 2 2

AB = {5 6 } . 4
3) M = , 4) M = 4 · 4 .
2
Rješenja 7.2
OG
98 2
96 2
16. = 0.96 .
2. Niti jedna 100
98
3. P({a}) = 29 , P({b}) = 13 , P({c}) = 13 ,
P({d}) = 19 . 19. 1) p = 6 ; 2) p = 1 .
11 11
4. 0.3 5
20. ; ; 1.
5
5. 0.3 9 9 2
4!
6. p= 1. 21. p = 4 .
2 6
227
22. Treću, posljednju znamenku može birati na 5 na- Rješenja 7.3

1
čina, drugu na 9 a prvu na 8 načina. p = .
360 1. Dio intervala koji odgovara ovom dogadaju - ima
3
45 6 39 duljinu .
23. N = , M6 = 1 , M5 = , 10
6 5 1

6 39 6 39 3
M4 = , M3 = . 2. . Izdvoji dio intervala koji odgovara ovom do-
4 2 3 3 10
K
- 3
10 5 4 gadaju. To je unija deset intervala duljine .
24. N = ; M= . 100
6 3 3
(Ista se vjerojatnost dobije za bilo koju znamenku
RA

52 13 13 13 13 po redu u decimalnom prikazu broja!)
25. N = ; M= .
13 5 3 2 3
1
1 3. p = . Izbor dvaju brojeva odgovara izboru
26. . 8
216 jedne točke unutar jediničnog kvadrata 0 x ,
3
JE
27. Smatramo (pri konstrukciji vjerojatnosnog pros- y 1 . Povoljan je skup za koji je x + y > , a
tora) da su sva slova različita! Četiri slova može- 2
3
mo odabrati na N = V10 4 = 10 · 9 · 8 · 7 načina. taj leži iznad pravca y = − x . Površina je tog
2
Povoljni načini su 2 · 3 · 2 · 1 pošto na prvo mjes- 1
to može doći bilo koje od dva slova M, na drugo skupa .
RIM
1 8
neko od tri slova A itd. Zato je p1 = . 7 1 7
420 4. 1) , 2) , 3) .
1 8 4 8
28. p= . 5. 1) Označi s x duljinu |AM| , a s y duljinu |AN| .
60 - je ekvivalentan s x < y , vjerojatnost je
Dogadaj
12! 1
29. Mogućih je ishoda N = , a povoljan je .
2!2!2!2!
IP
samo jedan. 2
1
2) Vjerojatnost da je M bliža rubu A je , isto
9·9·8·7·6 4 · 54 2
- su nezavisni, pa je rezultat
30. 1) ; 2) ; za točku B . Dogadaji
9 · 104 9 · 104 1 1
4 · 4 · 3 · 2 · ·1 . 3) .
DN
3) . 4 4
9 · 104
5
36
V365 6. P= .
31. p = = 0.168 . 9
36536 139
50 7. .
1152
LE
32. p = .
3003 √
a2 3
34. 1) AB C ; 2) ABC ; 3) ABC ; 4) A∪B∪C ; 9. Površina je trokuta , a kruga upisanog u
√ 4 √
5) A B C ∪ A B C ∪ A B C ; 6) A B C . a 3 2 3
taj trokut . p= .
35. P(A) = 0.4 , P(B) = 0.6 , P(AB) = 0.2 , 6 9
OG
P(AB) = 0.2 , P(AB) = 0.4 .

10. p = 12 . Površina trokuta je 12 a2 , a upisanog
36. P(A) = 0.4 , P(B) = 0.6 , P(A B) = 0.2 . kvadrata 14 a2 .
37. 11 . 11. 14 . Kuglica neće dodirnuti niti ako joj središte
36
- prode- kroz zamišljeni kvadrat stranice 5 mm (ko-
38. Postoji 36 mogućih dogadaja.
5 1 1 8. ji dobijemo ako iz kvadratića mrežice oduzmemo
1) , 2) , 3) , 4) rub širok 2.5 mm).
36 9 6 9
1
39. 1) ; 2) ; 3)1 15 ; 4) 11 . 12. 1 −  .
4 2 16 16 4
228
VJEROJATNOST 7
13. 0.5915 . 12. 3 .
10
14. p = 23 . Neka je A jedna od odabranih točaka na 2·3 3 3 6
- druga točka
kružnici. Da bi se ostvario dogadaj, 13. 1) p = = ; 2) p = ; 3) p = .
5 5 4 7
2
B mora pasti unutar luka duljine 3 ·2r . Nacrtaj 2
sliku. Ovdje je riječ o uvjetnoj vjerojatnosti. Mogući
su ishodi kod kojih je barem jedna kuglica bijela,
15. p = 23 , 12 .
K
a takvih ima 7. Povoljni su oni kad je izvučena
jedna bijela i jedna crvena, a takvih je 6.
Rješenja 7.4 6 5 4 20 5
RA
14. p = · · = = .
6 6 6 36 9
1. Rezultati na pojedinim kockama nezavisni su do- 15. Neka je Ai dogadaj: - i -ti strijelac je pogodio
- nezavisni. Tražimo vjero-
-
gadaji. 1) 1 ; 2) 1 . metu. Ti su dogadaji
-
36 18 jatnost dogadaja A : ostvario se točno jedan od
2. 1) 14 ; 2) 12 ; 3) 16 ; 4) 16 ; 5) 15
1 ; 6) 1 ; 7) 10 . A1 , A2 , A3 :
JE
6 11
P(A) = P(A1 A2 A3 ∪ A1 A2 A3 ∪ A1 A2 A3 )
3. U skupu od 15 mogućih ishoda, 5 je povoljnih.
1. = P(A1 A2 A3 ) + P(A1 A2 A3 ) + P(A1 A2 A3 )
3 = 0.8 · 0.4 · 0.5 + 0.2 · 0.6 · 0.5 + 0.2 · 0.4 · 0.5
4. U skupu od 30 mogućih ishoda, 8 je povoljnih.
RIM
= 0.26.
4 .
15 16. 0.32 . Vidi prethodni zadatak.
1 - } , B = { prvi
17. Označi A = { meta je pogodena
5.
3 strijelac je pogodio } , C = { drugi strijelac je
pogodio } , D = { meta je pogodena - jednim
6. p = 110 / 19 = 1 . Rezultat desetog bacanja ne
2 2 2 metkom } . Onda je A = B ∪ C pa je A = B · C
ovisi o rezultatima prvih devet bacanja.
IP
i zato 1 − P(A) = (1 − P(B))(1 − P(C)) =
6 · 5 . 0.6 · 0.2 = 0.12 . Dakle, P(A) = 0.88 . Za
7. -
12 11 D vrijedi D = BC ∪ BC i ovi su dogada-
ji disjunktni. B i C su nezavisni pa vrijedi
8. P(A) = 1 ; P(B) = 7 ; P(C) = 1 . P(D) = P(B)(1 − P(C)) + (1 − P(B))P(C) =
12 12 3
DN
0.4 · 0.2 + 0.8 · 0.6 = 0.56 . Traži se P(C | D) =

9. 1 -
1) . Odredi sve elementarne dogadaje koji pri-
3 P(DC) P(BC) 0.6 · 0.8
- = = = 0.857 .
padaju dogadaju C (ima ih 18) i izdvoji one koji P(D) P(D) 0.56
- B . 2) Izračunaj P(A) ,
zadovoljavaju dogadaj
18. Neka je D dogadaj: - meta je pogodena - s jednim
- su zavisni.
P(B) i P(AB) . Dogadaji
metkom, te A = { metu je pogodio Andro } ,
LE
-
10. P(A) = 11 , (računaj vjerojatnost komplemen- slično za B i C . Dogadaji A , B i C su
-
36 nezavisni, a D je zbroj disjunktnih dogadaja:
ta). P(B) = 6 · 5 = 5 . Vrijedi: AB = D = A B C ∪ A B C ∪ A B C . Zato je P(D) =
6 6 6 0.6·0.3·0.2+0.4·0.7·0.2+0.4·0.3·0.8 = 0.188.
{ pojavila se jedna jedinica i još jedan broj raz-
Tražimo P(A|D) :
OG
ličit od 1 } , P(AB) = 10 . Zato je P(A|B) = P(AD) P(A B C) 0.6 · 0.3 · 0.2

36 P(A|D) = = =
1
P(AB)/P(B) = = P(A) . Dogadaji - su zavisni. P(D) P(D) 0.188
3
= 0.19 .
11. Računamo vjerojatnost komplementa: nije se
- Vjerojatnosti neostva-
ostvario nijedan dogadaj. 19. 4 . Ispiši sve kombinacije sa zbrojem 13 .
21
- su 1 , 2 , 1 , pa kom-
rivanja pojedinih dogadaja
3 5 2 20. 1) Računamo preko vjerojatnosti komplementa:
3
plement ima vjerojatnost 1 · 2 · 1 = 1 . Traženi p = 1 − 56 = 216 91 .
3 5 2 15
- ima vjerojatnost 14 . 3 1 2 5 15 .
dogadaj 2) p = · 6 = 216
15 2 6
229
21. Vjerojatnosni je prostor beskonačan. Ako je 33. Neka je Ai dogadaj:- pogodio je i -ti strijelac.
n = { meta je pogodena - u n -tom pokušaju } , -
Dogadaj A “meta je pogodena” - jednak je A =
-
onda su vjerojatnosti ovih dogadaja: p1 = 0.6 , A1 ∪ A2 ∪ A3 . Iz A = A1 A2 A3 slijedi P(A) =
p2 = 0.4 · 0.6 , p3 = 0.4 · 0.4 · 0.6 , općenito 0.952 .
pn = P(n ) = 0.4n−1 · 0.6 . Zato je -
Za B = { je pogodena s točno dva metka } vrijedi
1) p3 = 0.42 · 0.6 ; B = A1 A2 A3 ∪ A1 A2 A3 ∪ A1 A2 A3 pa je P(B) =
2) p1 + p2 + p3 = 0.936 ; 0.464 . Vjerojatnost da je promašio treći strijelac
K
3) p5 + p6 + p7 + . . . = 1 − p1 − p2 − p3 − p4 = P(A3 B) P(A1 A2 A3 )
0.0256 . Primijetimo da se dogadaj - može inter- je P(A3 |B) = = = 0.103.
pretirati ovako: meta je promašena u prva četiri P(B) P(B)
RA
pokušaja (zašto?), pa je p = 0.44 = 0.0256 .
Rješenja 7.5
7 1
22. Vidi prošli zadatak. 1) ; 2) 50 .
8 2 17
1. 40 .
1 + 2 · 5 , P(B) = 1 + 4 · 1 · 1
23. P(A) = 36 216 6 64 2. Označimo s A traženi dogadaj,- a s H hipote-
JE
65 1
(pronadi- elementarne dogadaje- koji odgovaraju 3
-
dogadaju B ) zu: prvi je broj neparan; P(H1 ) = , P(A |
5
5 5 1 2
5 1 5 5 1 H1 ) = . Za hipotezu H2 : prvi broj je paran
24. 1) · ; 2) · · ; 3) · . 4
6 6 6 6 6 6 6
RIM
2 1
vrijedi P(H2 ) = , P(A | H1 ) = . Po formu-
25. Povoljni su ishodi PP, GG, GPP, PGG, PGPP, 5 4
GPGG, GPGPP, PGPGG. To su medusobno - di- li potpune vjerojatnosti je P(A) = P(H1 )P(A |
-
sjunktni dogadaji, jer se pokus prekida čim se 3 2 2 1 2
ostvari jedan od njih. Vjerojatnost njihove unije H1 ) + P(H2 )P(A | H2 ) = · + · = .
5 4 5 4 5
1 + 1 + 1 + 1 = 15 .
je 14 + 14 + 18 + 18 + 16 Primijeti da je vjerojatnost ista onoj da prvi broj
16 32 32 16 bude paran.
Primijetimo da je mnogo lakše izračunati suprot-
IP
nu vjerojatnost. Pokus se neće završiti u prvih 5 3. P(A) = P(H1 )P(A | H1 ) + P(H2 )P(A | H2 ) =
bacanja, ako se ostvari niz PGPGP ili GPGPG. 4 6
· 0.9 + · 0.7 = 0.78.
Njihova je vjerojatnost 32 1 + 1 = 1 . 10 10
32 16
4. P = 11 .
DN
1 3 18
26. P(A) = , P(B) = .
8 8 5. Tri su moguće hipoteze, ovisno o broju prebače-
27. p = . 11 nih bijelih kuglica. 9 .
32 35
-
6 1 6 6. Neka je A traženi dogadaj. Postavi dvije hi-
28. 1) = 20 .
LE
3 2 64 poteze: Hi = { otkrivena karta potječe iz i -

2)
6 1 6
+
6 1 6
= 30 . tog snopa } , i = 1, 2 . Vrijedi P(H1 ) = 1 ,
2 2 4 2 64 2
29. 0.68 . P(H2 ) = 1 , P(A|H1 ) = 4 , P(A|H2 ) = 4 .
2 52 52
1
OG
31. Vjerojatnost da se to dogodi u jednom poku- Odatle rezultat P(A) = — baš kao da se vuče
13
1 samo jedna karta iz jednog snopa.
šaju je . Tražena je vjerojatnost jednaka -
36 1 4 35 2 7. Neka je A traženi dogadaj. Postavi dvije hi-
6 poteze: Hi = { otkrivena karta potječe iz i -
p4 = = 8.44 · 10−6 .
4 36 36
tog snopa } , i = 1, 2 . Vrijedi P(H1 ) = 1 ,
3
32. 1) 0.85 = 0.32768 ; 2) 5 · 0.84 · 0.2
= 0.4096 ;
5 P(H2 ) = 2 , P(A|H1 ) = 4 , P(A|H2 ) = 4 .
4
3) 0.2 · 0.8 = 0.08192 ; 4) 0.83 · 0.22 + 3 52 52
3 Opet je P(A) = 1 .
13
5 5
0.84 · 0.2 + 0.85 = 0.94208 .
4 5 8. 0.389 .
230
VJEROJATNOST 7
9. P = 13 .
1
10. .
4
11. Dvije su moguće hipoteze:
H1 = { izvukli smo neispravnu kockicu } ,
K
H2 = { izvukli smo ispravnu kockicu } .
1 ,
Njihove su apriorne vjerojatnosti P(H1 ) = 1000
999 . Uvjetne vjerojatnosti opisanog
RA
P(H2 ) = 1000
-
dogadaja A su P(A | H1 ) = 1 i P(A | H2 ) =
1 . Zato je P(A) = 17 . Po Bayesovoj for-
6 4 9600
muli dobivamo P(H1 | A) = 48
85
.
JE
12. Neka je A = { izvučena je bijela kuglica } , Hi =
{ kuglica je izvučena iz i -te pregrade } . Onda
je P(H1 ) = P(H2 ) = P(H3 ) = 13 , P(A) =
1 · 1 + 1 · 1 + 1 · 5 = 11 . Po Bayesovoj
RIM
3 2 3 2 3 6 18
5 .
formuli je P(H3 | A) = 11
13. 5 .
32
14. 17
53
IP
15. Apriorna vjerojatnost te hipoteze je P(H1 ) = 14 ,
a njoj suprotne P(H2 ) = 34 . Uvjetne vjerojat-
- su P(A | H ) = 12 · 11 ,
nosti opisanog dogadaja 1 51 50
13 12 1 , a
DN
P(A | H2 ) = 51 · 50 . Zato je P(A) = 17

P(H1 | A) = 11
50
.
LE
OG
231
Kazalo pojmova
aditivnost integrala, 90 Leibniz, Gottfried Wilhelm von, 10
aditivnost vjerojatnosti, 171 leksikografski poredak permutacije, 136
-
algebra dogadaja, 163 limes niza, 35
algebra prekidača, 178 linearnost integrala, 91
Arhimed, 85
K
asimptota funkcije, 65 maksimum funkcije, lokalni, 46
— —, horizontalna, 66 metoda parcijalne integracije, 107
— —, kosa, 67 — supstitucije, 102
RA
— —, vertikalna, 65 minimum funkcije, lokalni, 46
asimptote racionalne funkcije, 69 monotonost vjerojatnosti, 171
Bayesova formula, 199 nagib grafa funkcije, 4
De Morganovi zakoni, 177 — pravca, 3
derivacija funkcije, 8 Newton, Sir Isaac, 10
— — u točki, 8 - 190
nezavisni dogadaji,
normala na graf funkcije, 39
JE
— inverzne funkcije, 34
— kvocijenta, 16 normiranost vjerojatnosti, 171
— negativne potencije, 19
— složene funkcije, 26 obujam rotacijskih tijela, 119
— umnoška, 16 — kugle, 119
— zbroja, 16
paralelni spoj, 179, 192
RIM
diferencijal, 87
diferencijal površine, 114 parcijalna integracija, 107
- elementarni, 158
dogadaj, particija vjerojatnosnog prostora, 200
—, nemoguć, 160 partitivni skup, 132
—, nezavisni, 190 permutacije, 136
—, sigurni, 160 — s ponavljanjem, 141
—, suprotni, 177 podintegralna funkcija, 87
- disjunktni, 162 -
potpun sustav dogadaja, 200
dogadaji,
—, ekvivalentni (jednaki), 161 pravilo o ulančanom deriviranju, 26
-
presjek (produkt, umnožak) dogadaja, 161
IP
druga derivacija, 21
primitivna funkcija, 93
ekstrem funkcije, globalni, 52 princip uzastopnog prebrojavanja, 127
ekstremi funkcije, 46
element površine, 114 sekanta, 5
—obujma, 120 serijski spoj, 178, 192
Fermat, Pierre de, 169 stacionarne točke funkcije, 44
DN
formula potpune vjerojatnosti, 199 stohastički pokus, 158

funkcija derivabilna, 8
—, konkavna, 56 tangenta na graf funkcije, 39
—, konveksna, 56 tijek funkcije, 45
—, podintegralna, 87 točka maksimuma, 54
— minimuma, 54
geometrijska vjerojatnost, 182 — pregiba (infleksije), 57
LE
granice integrala, 87 -
hipoteze, 201 unija (suma, zbroj) dogadaja, 163
- uvjetna vjerojatnost, 186, 187
integral, neodredeni, 97
-
—, odredeni, 87 varijacije bez ponavljanja, 132
integralna suma, 90 — s ponavljanjem, 130
— —, donja, 86 vjerojatnost, 167
OG
— —, gornja, 86 —, aposteriorna, 202

intervali monotonosti funkcije, 44 —, apriorna, 202
-
—, dogadaja, 167
klasični vjerojatnosni prostor, 172
kombinacije, 145 —, geometrijska, 182
— s ponavljanjem, 153 —, komplementa, 177
komplement, 177 —, unije, 170
konačni vjerojatnosni prostor, 167 —, uvjetna, 186, 187
krivocrtni trapez, 85 znak integracije, 87
kut izmedu - krivulja, 41
Zagreb, prosinac 2013.
232

Matematika 4 - dio2 - Za tehničke škole

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Matematika 4 - dio2 - Za tehničke škole

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika 4 - dio2 - Za tehničke škole

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Branimir Dakić

ISBN 978-953-197-854-5 (cjelina)

5. Integral i primitivna funkcija . . . -. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

7.5. Formula potpune vjerojatnosti. Bayesova formula . . . . . . . . . . . . . . . . 199

U ovom ćemo poglavlju naučiti osnove diferencijalnog računa, najjačeg ‘oružja’

Prirast funkcije definira se kao promjena

Primjer 2. Neka je f (x) = x2 + 2 . Odredimo prirast y funkcije

Primjer 3. Nagib pravca. Odredimo prirast afine funkcije f (x) = kx + l u istim

Nagib pravca jednak je koeficijentu smjera pravca i dobiva se

kao omjer y/x . On je stalan u svakoj točki x0 .

y = f (3 + x) − f (3) = k(3 + x) + l − (k · 3 + l) = kx.

Nagib govori o brzini rasta funkcije. Kod pravca nam je poznata

Nagib grafa funkcije

On je jednak koeficijentu smjera k tangente, a može se izraziti kao

Funkcije različite od linearne nemaju jednak nagib u svakoj točki. To znači da

Sekanta je pravac koji prolazi točkama (x, y)

y = f (1 + x) − f (1) = [1 + 2x + (x)2 ] − 1 = 2x + (x)2 .

Izračunajmo nagib tangente u po volji uzetoj točki (x0 , y0 ) na grafu funkci-

Pustivši da x teži nuli dobivamo nagib 2x0 .

Tako, primjerice, nagib u točki grafa s apscisom −1 iznosi −2 , nagib u točki

Ako automobil prijede - put od 120 km za 2 sata, njegova je prosječna brzina

Primjeri s tangentom i brzinom vode nas do istih izraza, promatranja limesa

Derivacija funkcije f u točki x0 je broj:

Nužan uvjet za postojanje derivacije

Dokaz. Ako funkcija ima derivaciju u točki x , onda postoji limes:

lim f (x + x) = f (x),

što znači da je f neprekinuta u točki x .

Pokazat ćemo u nastavku da su sve elementarne funkcije (poput polinoma, eks-

Izdvojimo sljedeće tri situacije u kojima funkcija nema derivaciju u točki x0 :

Sljedeća slika ilustrira te situacije:

Funkcija nema derivaciju u točki x0 .

SIR ISAAC NEWTON

6. Pokaži da je nagib tangente u točki (x0 , y0 ) na

3. Sa grafa funkcije f na slici očitaj približne vrijed-

Na kojoj je od sljedećih slika nacrtan graf njezine

-3 -3 11. Tijelo se giba jednoliko po pravcu prema zakonu

2 2 1) srednja brzina u vremenskom intervalu [2,5];

4.2. Derivacija funkcije. Pravila deriviranja

Odredimo derivacije nekih funkcija. Za početak izvedimo dva jednostavna pravila

Ako je c konstanta, a f derivabilna funkcija, onda vrijedi

Za konstantnu funkciju f (x) = c vrijedi f (x + x) = c , te je

Za funkciju x → cf (x) imamo

Primjer 1. Derivacija funkcije f (x) = kx + l . Imamo

Derivacija afine funkcije je konstanta i jednaka koeficijentu smjera pri-

y f (x + x) − f (x) x2 + 2xx + (x)2 − x2

Zadatak 1. Odredi derivaciju funkcije f (x) = 2x2 − 3x + 1 .

Primjer 3. Derivacija funkcije f (x) = x3 . Računajući na isti način imamo:

1) f (x + x) = (x + x)3 = x3 + 3x2 x + 3x(x)2 + (x)3 ,

x3 + 3x2 x + 3x(x)2 + (x)3 − x3

Dakle, (x3 ) = 3x2 .

Funkcija f (x) = xn , n ∈ R , n = 0 ima derivaciju

Primjenjujući formulu (1) za derivaciju potencije računali bismo ovako:

Primjenjujući formulu (1) za derivaciju potencije računali bismo ovako:

Da bismo pojednostavnili računanje derivacija, služit ćemo se sljedećim poučci-

2. Derivacija umnoška. Funkcija f g je derivabilna i vrijedi

3. Derivacija kvocijenta. Funkcija 1/g je derivabilna u svakoj točki

Dokaz. 1. Označimo zbroj funkcija s h(x) = f (x) + g(x) .

2. Dokažimo (5). Stavimo y = h(x) = f (x)g(x) . Vrijedi

y h(x + x) − h(x) f (x + x)g(x + x) − f (x)g(x)

Funkcija f (x) = xn , n ∈ R , n = 0 ima derivaciju

Ako funkcija f ima derivaciju u svakoj točki intervala a, b , onda je i f funk-