SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................3

INTERPRETACIJA BASNI I PRIČA O ŽIVOTINJAMA....................3

KADA I KAKO JE NASTALA BASNA...............................................4

BASNA (OBILJEŽJA I KARAKTERISTIKE).....................................4

INTERPRETACIJA BASNE: VO I MIŠ..............................................6

CVRČAK I MRAVI..............................................................................8

ZAKLJUČAK.......................................................................................9

LITERATURA.....................................................................................10

1
 UVOD

INTERPRETACIJA BASNI I PRIČA O ŽIVOTINJAMA

Brojna istraživanja su dokazala da su prve godine godine učenja. Učenje u djetinstvu
osposobljava dijete za samostalni život, to je oprema s kojom gradi svoj budući životni put.
Oko 90% cjelokupnoga razvoja mozga se događa u prvih pet godina života. Kvaliteta
djetetovog okruženja i raznolikost iskustava, pomažu mu ostvariti puni potencijal. Što će
dijete prije spoznati da nisu zanimljivi samo vanjski podražaji, već da postoji i čovjekov
vlastiti unutarnji svijet, to će prije moći samostalno osvajati svijet i lakše se čuvati od
njegovih negativnih strana. Osim abecede i tablice množenja potrebna nam je i sposobnost
crpljenja životne snage, smisla za ljepotu, kreativnosti, uživanja u sitnicama i sl., a ipak sve to
nikada ne dolazi samo od sebe, jer nabrojano moramo naučiti i iskusiti. U tom pogledu knjiga
ima čudesnu moć. U njoj se pred našim očima stvara život. Iz slova iskrcavaju lica kao da su
od krvi i mesa. Ta lica nas navode da istinski suosjećamo s njihovim patnjama, da se do suza
smijemo njihovim šalama, da se radujemo i s njima sanjamo. Ona stvara naš odnos prema
životu, svijetu i sebi samima. Čitanjem dijete razvija svoj govor, način izražavanja, maštu, uči
se razlikovati dobro od lošeg, lijepo od ružnog, tužno od smiješnog, stvarno od bajkovitog.
Basne, kao jedan od najstarijih pripovjednih oblika i kao izrazito didaktička vrsta, pomažu
djeci ali i odraslima shvatiti odnose među ljudima i svijet u kojem žive. Kroz druženje s
različitim životinjskim likovima upoznajemo različite vrste karaktera, shvatamo da su ljudi
različiti i povezujemo njihove osobine s dobrim i poželjnim ili s lošim i nepoželjnim, a
iskustva likova pomažu nam u suočavanju sa sličnim problemima i u razumijevanju osjećaja
drugih ljudi. Zbog svoje odgojne vrijednosti i kao svojevrsno odgojno sredstvo, basne imaju
svoju nezamjenjivu ulogu u razvoju mlade ličnosti. Zato je važno ukazati na njihovu ulogu i
značaj. Za ovaj seminarski rad odabrala sam nekoliko zanimljivih narodnih basni i priča o
životinjama kroz čiju bih interpretaciju htjela prikazati neke životne istine i pouke. Ali prije
toga je važno reći nešto o porijeklu basne, odnosno, kako i kada je nastala i kako se dalje
širila i mijenjala, kao i na neke njene opće osobine i vrijednosti.

2
KADA I KAKO JE NASTALA BASNA?
Tačno vrijeme nastanka basne historija književnosti još nije odredila. Kako porijeklo basne
seže u daleku prošlost, još nije tačno utvrđeno je li joj pradomovina Grčka, Egipat, Indija ili
neka druga zemlja, ali je poznato da je najbogatije vrelo basni stara Indija, odakle su se širile
na sve strane. Grci su ih uspješno njegovali, preuzevši stare motive i dajući im svoj pečat. Iz
Grčke, basna se širi u Rim i dalje u evropsku kniževnost. Grčka kultura i jezik izvršili su na
tom području prvenstveno ulogu posrednika a ne izvornog stvaraoca. Naši su narodi
preuzimali teme i od Grka, ali i iz starijih vrela od grčkih, te ih prerađivali prema svojim
shvaćanjima. Kako basne imaju mnogo internacionalnih motiva, teško je u njima odijeliti naše
od tuđega, a internacionalne su upravo zbog svoje forme izražavanja i zbog sažetosti. Naš se
doprinos u građi basne najviše očituje u izboru životinja koje su vezane uz naše krajeve, tako
se najčešće javljaju nespretni i lakoumni vuk koji simbolizira ljude koji ne mogu ili neće da
radom i svojom vrijednošću postignu bilo šta u životu, zatim lukava i prevrtljiva lisica kao
oličenje građana i onih ljudi koji su se lukavošću morali služiti da uspiju u životu. Česti su i
likovi bojažljivog zeca, naivne ovce, tvrdoglavog ali i simpatičnog magarca i mnogi drugi.

Sve se te životinje zbog svojih vlastitih svojstava povezuju uz pojedine slojeve feudalnog i
građanskog društva, ali naročito uz slične tipove ljudi različitih zvanja i društvenih pozicija. Iz
svakog dodira sa bilo kojom životinjom osjeća se konkretna stvarnost nekog društva i doba a
u tome im je glavna vrijednost. Cilj basne nije da slika životinje, nego pomoću njih ljude u
namjeri da ih pouči ili ukori. U njoj su životinje date s mnogim antropomorfnim svojstvima,
naročito darom govora. Nije bitno uočavanje životinjskih osobina, nego njihova primjena na
ljudske odnose, pa je preneseni smisao basne značajniji od konkretne slike . Sve narodne
(usmene) pripovijetke, dakle i basne, nastale su i očuvale se na isti način kao i narodne pjesme
i ostale narodne umotvorine. Stvarali su ih daroviti ljudi i predavali ih svojoj okolini, pamtile
su se i prenosile na mlađa pokoljenja, pritom one nisu neke mrtve, mehaničke tvorevine koje
idu od čovjeka do čovjeka i generacije do generacije, nego su živ organizam koji živi po
određenim stvaralačkim jezičkim, t.j. književnim zakonima . U basnama i pričama o
životinjama prenosi se iskustvo naroda, izražavaju težnje i stremljenja i otkrivaju osnovne
karakteristike ljudi. Istovremeno simboliziraju moralno ponašanje, moralni odnos, uvodeći
nas u svijet prirode, u poznavanje životinja i u odnos čovjeka prema tom svijetu. Zato se rado
slušaju i čitaju jer se lako mogu primijeniti na neposredno životno iskustvo svakoga od nas.

BASNA (OBILJEŽJA I KARAKTERISTIKE)

3
U periodu kada se kod djece javlja potreba stvaranja mosta između svijeta bajki i svijeta
činjenica, te uspostavljanja ravnoteže između vanjskog i unutarnjeg svijeta, basna može imati
značajnu ulogu u ostvarenju tog cilja, jer u sebi zadržava slikovitost, a oslobađa se
bajkovitosti. Basna pripada pripovjednoj prozi. To je mala, sažeta epska forma, što znači da u
sebi nosi obilježja epske strukture (događaj, likovi, fabula), ali se po svojim strukturnim
obilježjima približava i drami. Smatra se da je basna i najstarija forma dramske umjetnosti, jer
je način izražavanja u basni izrazito dijaloški. U njoj se ostvaruje konflikt koji ne poprima
jače dramatske razmjere i razvojne faze kao u dramskom djelu ali čini jezgro fabule. Dijalog
kao primarna pripovijedna tehnika basne, temelji se upravo na konfliktu, odnosno sukobu
među likovima. Karakteristika basne je i to da ona na satiričan način prikazuje ljudsko
ponašanje, djelujući na moral ljudi ismijava ljudske nedostatke i mane, kao i pojave u društvu.
Pošto se služi sredstvima komičnog izražavanja basna predstavlja ujedno i „malu komediju“.
Ono po čemu je basna kao književna vrsta ptepoznatljiva je njen slikovit način govora,
odnosno njen alegorijski smisao i značenje. Dok je priča tijelo basne, pouka je njezin duh i
duša a alegorija je odjeća u koju se basna oblači . Basna posrednim (prenesenim) načinom
izražava svoje poruke, preko kojih utječe na etičko i socijalno oblikovanje djetetove ličnosti i
na razvoj i spoznavanje moralnih životnih vrijednosti. Smisao alegorijskog izražavanja jeste
taj, da se na indirektan način kaže neka životna istina i otkriju ljudske karakteristike i osobine.

Alegorija pokazuje općenito i pojmovno u pojedinom. Svaki lik u basni utjelovljuje,

personificira određenu, tipičnu ljudsku crtu. Zato se u basnama naivnost uvijek prikazuje u
liku ovce, lukavost u liku lisice, okrutnost u liku vuka, itd. U basnama se alegorija može
shvatiti kao produžena metafora odnosno, kada se metafora proteže kroz sve dijelove basne.
Svoju alegorijsku osnovu basna izgrađuje na usvojenim predodžbama o pojedinim svojstvima
životinja (plašljivost zeca, vjernost psa, lukavost lisice, krvoločnost vuka, glupost magarca i
slično). Ustaljene osobine životinja u basni služe kao način sporazumijevanja i sažimanja.
Kad je i najsažetija basna ima potpuno razvijenu i tipičnu kompoziciju: ekspozicija (uvod) –
zaplet – kulminacija – rasplet, ali ima na kraju najčešće pouku. Pouka je bitni element basne.
Svaka basna nosi u sebi neku pouku koja ima veliki odgojni potencijal. Poukom se želi
ukazati (kroz likove životinja) na to kako su neke ljudske osobine dobre i poželjne, dok su
druge kao što su: sebičnost, lakomislenost, hvalisavost, lijenost, zavidljivost i slično,
nepoželjne i loše. Pouka se iznosi u izravnoj formulaciji prije fabularnog toka ili se javlja kao
komentar događajima na kojima je fabula izgrađena a nerijetko se javlja i na kraju basne, data
u obliku poslovice. Jezik basne je jednostavan i razumljiv. Po formi može biti pisana u prozi
ili u stihovima. Basna je kratka priča, najčešće u jednoj epizodi a zasniva se na jednoj ideji. U
njoj se daje jedan događaj ili situacija ali može sadržavati dva pa i tri događaja, iako rijeđe,
koji zapravo potcrtavaju ideju i koji su kauzalno povezani. Kako se u basni vrlo slikovito u
životinjama prikazuju prvenstveno ljudski karakteri, njihovi potezi i djela u životu, njihov
moral i životni ideal, težište basne i nije na prikazu složenih zbivanja, radnji i događaja, nego
upravo na prikazu karaktera, zbog čega su pretežno kratke i aforistične. U njima nema ništa
mitološko, čudesno (kao u bajkama), već one djeluju realno, kao da bi i sami ljudi mjesto njih
nastupali. Da bi se kroz dijalog i u toj kratkoj sugestivnoj formi moglo reći što više, u
basnama nema nikakvih opisa ili napomena o tome, kako neko izgleda ili šta radi, nego svaki
lik izgovori one riječi i misli koje su njemu jedino svojstvene i na način kako to on jedino

4
može. Građene na principu ogledala, jer nam je uvijek lakše uočiti nedostatke, mane i
pogrešne postupke ako nam se pokazuju kod drugih a ne kod nas samih, svojim sugestivnim
djelovanjem, princip basne je u izboru građe i u komponiranju likova u tome da životinje
nastupaju kao ljudi i zato se one poistovjećuju s njima.

INTERPRETACIJA BASNE: VO I MIŠ

Teško svakome silnome i omraženome- to je pouka ove priče i govori o tome kako i najjači i
najveći među nama mogu zapasti u situaciju u kojoj sve to ne pije vode i kako valja biti dobar
prema svakom stvoru ma kako malen ili velik on bio.Da bi se ironija situacije i njena moralna
pouka naglasile protagonisti basne zastupaju potpuno različite osobine kako vanjske tako i
unutrašnje. Vo je životinja puna snage, masivnog i zastrašujućeg izgleda dok je miš malen i
barem u odnosu na vola potpuno bespomoćan. Moglo bi se pomisliti, i vo isprva tako i čini,
da se njih dvojica nikad ne bi mogla naći u situaciji u kojoj miš može zatrebati volu. Zato ga
dotični i tjera sa sebe i ne dozvoljava mu nešto što mu u suštini ni najmanje ne smeta. Iako je
miš ljubazan i umiljat vo se ponaša arogantno i nadmoćno, prijeteći mu čak i smrću ako ga
ovaj ne pusti na miru. Svoju oholost vo uskoro debelo plaća jer kad mu se konopac omota oko
vrata i rogova i niko drugi osim miša ne čuje i ne vidi njegov jad, on postaje manji od makova
zrna i moli miša da mu pomogne. Iako je miš i sitan i slab njegove osobine dolaze u ovakvoj
situaciji potpuno do izražaja. Svojim sitnim zubima on pregriza konopac i spašava volu život.
Sva snaga i moć koju vo posjeduje su u odlučujućem momentu bile potpuno beskorisne.
Čudni su putevi životnji, narod je to oduvijek znao. Poenta je u tome da treba biti dobar i
ljubazan prema drugima, mržnja, oholost i naduvenost ne vode ničemu, jer ma koliko velik,
pametan, snažan neko da bio nekad su upravo one oprečne osobine one koje spašavaju život.

Tematsko – idejni svijet basne: vo i miš

U tematsko – idejnom smislu, basna vo i miš govori o jednom malom mišu i arogantnom i
velikom volu, koji su dijelili mjesto boravka (pojatu) i koji su se igrom sudbine našli u
neobičnoj situaciji kada je snažnom, velikom volu koji je sebe smatrao superiornim i
vrijednijim bićem od jednog običnog, sitnog miša, zatrebala pomoć upravo jednog takvog,
malog bića čije su sposobnosti i vještine u tom kritičnom momentu bile od presudnog značaja
za njegov život. U ovoj basni lik miša utjelovljuje neke od najljepših ljudskih karakteristika
kao što su dobrota, spremnost da se drugom pomogne i svakako onu najbitniju a to je
sposobnost da se nekom oprosti i uprkos njegovoj oholosti i bezobzirnosti pomogne.

Interpretacija

5
U ovoj narodnoj basni, mogu se odmah primijetiti elementi i tipična obilježja usmenog,
narodnog kazivanja. Jezik je prost, svjetovan bez stilskog uljepšavanja a odlikuje se
jednostavnim načinom pisanja, upravo onako kako narod misli i govori. Jezik ujedno svojom
jednostavnošću olakšava razumijevanje nekih nepoznatih riječi i pojmova preko kojih se i
najviše osjeti narodni karakter basne. Vo i miš, kao dvije oprečne slike, dva potpuno različita
karaktera, predstavljaju svojim ponašanjem više različitih ali suprotnih osobina čovjeka.
Odmah u uvodu basne, prema pravilu in medias res, osjeti se ta razlika između likova i odmah
se da naslutiti karakter kojeg prezentira vo. Na prvi pogled stiče se dojam ponosa i visokog
držanja pojedinih ljudi ali i umišljenost i površnost, što se jasno vidi kroz prvu dijalošku
situaciju u tekstu: „ Zar ti nije širine po ovoj pojati, nego po mome hrbatu (kičmi) da se igraš,
je li?“ Kroz ovu rečenicu vidljiv je otresit stav vola prema mišu a neprijateljski ton kojim je
izrečena nagovještava zaplet radnje i tihi konflikt koji nastaje upornošću vola da mišu dokaže
svoju važnost i veličinu, kroz pitanje: „ A ne znaš ti ko sam ja?“ Time je pružena slika jedne
arogantne, odvažne osobe koju jedino krasi lažno samopouzdanje i opasna samosvijest.

U drugoj dijaloškoj dionici teksta, miš odgovara na postavljeno pitanje, čime se saznaju
karakter i osobine malog miša. Iako je puno manji i fizički slabiji od vola, miš je svojim
odgovorom odmah pokazao da njega krase potpuno drugačije osobine. Pokušavajući smiriti
vola i spasiti situaciju, miš se obraća volu opisujući ga epitetima jak, velik, čime mu daje do
znanja da je on itekeko svjestan njegove veličine i snage ali se istovremeno umiljava volu,
nastojeći tako pridobiti njegovu naklonost, govoreći mu da je on pored toga i „dobar i miran
voko“. Unatoč komplimentima i nastojanju malog miša da pridobije povjerenje vola, vo nije
imao namjeru da učini tu uslugu malom mišu, pa mu je uz to počeo još i prijetiti, aludirajući
na svoju fizičku nadmoć: „ No bjež´s mene, e tako mi tvoje poganštine, a mojega junaštva,
ako samo repom mahnem, odletjećeš mrtav dovrh pojate“. Sljedeću kompozicijsku jedinicu
basne, čini situacija koja predstavlja ujedno i vrhunac radnje u kojoj se metaforički prikazuje
nepredvidivost života i sudbine koja budno čeka pravi trenutak za osvetu. Kad je vo ostao sam
u pojati svezan, zapleo se rogovima okolo konopa uz komentar: „ ... i dođe mu konop okolo
grla da ga zaduši“. Uz paničan strah i borbu za život, vo se u jednoj sekundi vremena,
transformirao iz ponosnog, snažnog vola u biće koje očajno moli za pomoć. Kako se kolo
sreće uvijek okreće, došao je taj trenutak kada je volu jedini spas i nada bio mali miš kojeg je
prije samo nekoliko dana nazvao „ništavcem“, čiju pomoć nikad neće trebati: „ Od hiljadu
takvih ništavaca niti se bojim da mi mogu nauditi, ni uzdati da mi mogu pomoći...“ Kada je vo
zatražio od miša da pregrize konop, miš je uz ironičnu primjedbu dodao: „ Ja bih, ali ne
smijem na tvoj vrat skočiti“, apelirajući na volove nedavne riječi. U citatu koji je uslijedio,
osjeća se puni sjaj narodnog kazivanja i duha u kojem se vidi da je čovjek koji se nađe u
beznadežnoj situaciji spreman na sve samo da izvuče živu glavu: „ Skači ne po vratu, nego i
po očima, samo pomozi“. Dobroćudni miš je skočio i spasio vola od propasti, dokazavši time
svoju pravu veličinu i vrijednost koja se nikad ne bi mogla mjeriti sa fizičkom snagom što je
jedino čime vo raspolaže.

6
CVRČAK I MRAVI

U zimsko su doba mravi sušili žito koje je bilo od vlage nabreklo.Dođe gladan cvrčak i stade
od njih tražiti hranu. Mravi mu tada rekoše: “Zašto ljeti nisi skupljao hranu?” Mrav im reče:
“Nisam imao vremena, jer sam krasno pjevao.” Nasmijavši se, oni mu rekoše: “Ako si u
ljetno doba svirao, onda zimi pleši.”

Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, agovori o posljedici marljivosti i nerada.
Mravi su, za svoj marljiv rad tijekom ljeta, bili nagrađeni obilatom zimnicom,a jadni cvrčak
nije dobio ni zrno. On je svojoim pjesmom uveseljavao život, bio je na svoj način kreativan i
nije se brinuo za budućnost, smatrao je i nadao se da će ostali radoholičari ipak biti milosrdni
prema njemu. Ne, pokazalo se da oni koji su radili i previše cijene svoj dobitak zarađen
mukotrpnim radom. Uovoj basni možemo prepoznati i jedan karakterističan ljudski način
života. Ako uzmemo da mravi predstavljaju one radišne i marljive ljude, koji se brinu za svoju
budućnost, zabudućnost svoje obitelji i društva ucjelini, onda je cvrčak tipičan predstavnik
boemskog umjetnika, zaokupljen samo i isključivo svojim umjetničkim radom i snovima. Na
jednoj strani su materijalna dobra, bez kojih nema gospodarskoga prosperiteta i budućnosti
niti za pojedinca niti za društvo u cijelini. Kao njihova protuteža stoje umjetnička nadahnuća
bez kojih također nema života

.Poruka basne:Radi danas da imaš sutra

7
ZAKLJUČAK

Brojna znanstvena istraživanja su pokazala da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako

važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama – potrebi za hranom,
zdravljem, odmorom, igrom, sigurnošću i ljubavlju. Od trenutka kada dijete sluša glas
odraslog, ono postupno riječi povezuje s određenim značenjem. Djeci su potrebni pozitivni
uzori, njihovi vlastiti junaci i heroji, na čijim će postupcima i karakteru graditi svoju sliku
svijeta. Likovi životinja prikazani u basnama i pričama o životinjama, imaju dvostruki efekat:
prvo, životinjski svijet je blizak djeci, oni vole da slušaju i čitaju o njima a kao drugo, pouke i
poruke o životu i ljudima, lakše dopiru do djece ako se prikazuju kroz likove životinja. Djeca
na taj način uče kako se postaviti prema životu i drugim ljudima, uče važnost prepoznavanja
svojih ali i tuđih osjećaja, pravilnog ponašanja, lakše razumijevanje socijalnih odnosa i kao
najvažnije, uče razlikovati dobro od lošeg i pravdu od nepravde. Pouke koje izražavaju
životinje u basnama i pričama o životinjama, uvijek su bez obzira na sadržaj i likove koji su u
njima zastupljeni, na strani dobrog i pravednog. Nikada neće zastupati ili braniti loše postupke
svojih likova, niti će nastojati da prenesu pogrešne vrijednosti i poruke na svoje čitaoce. Kako
je poznato da su djeca poput malih spužvi koje u sebe upijaju sve što čuju i vide, važno je zato
od samog početka ulijevati u njih samo svijest o pozitivnom i ispravnom ali im i objasniti
zamršeni svijet odraslih u koji će kad – tad ući i ostati.

8
LITERATURA

Džafić, R. (2006). Književnost za djecu. Sarajevo: Prosvjetni list.

Čubelić, T. (1988). Povijest i historija usmene narodne književnosti. Zagreb.

Delić, M., Rodić, M., Rosandić, D., i Turjačanin, Z. (1974). Metodički pristup
književnoumjetničkom tekstu. Sarajevo: Veselin Masleša.

Vukomanović, N. (1990). Narodne pripovijetke. Sarajevo: Svjetlost.

Zuković, Lj. (1976). Narodna proza. Sarajevo: Veselin Masleša.

Čivić, I. (1844). Basne. Karlovac: Pretisak.

Latković, V. (1967). Narodna književnost. Beograd.

www.mudrac.ffzg.hr/itatomir/skripte/metodika.rtf.

www.isvu.hr/javno/hr/vu9/nasprog/2006.shtml.