LARA POLIĆ_DIPLOMSKI RAD_ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U FBIH

SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
KRIMINALISTIKA I SIGURNOSNI MENADŽMENT
Lara Polić
KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U

FBIH
DIPLOMSKI RAD
Mostar, 2024. godine

SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
KRIMINALISTIKA I SIGURNOSNI MENADŽMENT
DIPLOMSKI RAD
KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U

FBIH
Mentor: Doc.dr.sc. Maja Pilić Student: Lara Polić
Mostar, 2024. godine

Sadržaj
1. UVOD......................................................................................................................................1
2. Objašnjenje važnosti autonomije pacijenata............................................................................2
3. Međunarodni okvir za prava pacijenata: zaštita dostojanstva i autonomije.............................4
4. Ljudska prava...........................................................................................................................6
5. Usporedba FBiH sa zakonodavstvom drugih zemalja.............................................................8
5.1. Usporedba sa zakonodavstvom zemalja EU.........................................................................8
5.2. Usporedba sa zakonodavstvom Sjedinjenih Američkih Država..........................................9
6. Povijesni razvoj zdravstvenog sustava u BiH........................................................................11
6.1. Povijesni razvoj zdravstvenog sustava za vrijeme Jugoslavije.......................................11
6.2. Razvoj zdravstvenog sustava nakon rata........................................................................14
7. Pregled relevantnih zakona i propisa u FBiH.........................................................................16
7.1. Zakon o zdravstvenoj zaštiti...........................................................................................18
7.2. Kodeks o medicinskoj etici i deontologiji......................................................................19
7.3. Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva i tajnosti podataka........................................20
8. Analiza prava pacijenata na informiranost, pristanak i slobodan izbor.................................22
9. Pravo pacijenta na prigovor u zakonodavstvu FBiH u praksi................................................24
10. Kaznenopravna odgovornost za povrede autonomije pacijenata........................................27
10.1. Kaznenopravne sankcije za povrede prava pacijenata................................................27
10.2. Pregled sudskih presedana i slučajeva iz prakse.........................................................30
11. Izazovi i nedostaci u zaštiti autonomije pacijenata u FBiH................................................34

11.1. Identifikacija ključnih problema u praksi....................................................................34
11.2. Analiza faktora koji doprinose povredama autonomije pacijenata.............................35
11.3. Pravne rupe i nedostaci u postojećem pravnom okviru...............................................37
12. Prijedlozi za unapređenje kaznenopravne zaštite autonomije pacijenata u FBiH..............39
12.1. Pravne preporuke za poboljšanje postojećeg sustava..................................................39
12.2. Institucionalne mjere za jačanje zaštite autonomije pacijenata...................................41
12.3. Edukacijske inicijative za medicinsko osoblje i pacijente..........................................42
13. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................44
POPIS LITERATURE...................................................................................................................45
POPIS SLIKA................................................................................................................................48
SAŽETAK
Ovaj rad temelji se na istraživanju i analizi kaznenopravne zaštite autonomije pacijenata u

Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). S obzirom na specifičnosti pravnog okvira, kulturne
faktore i društvene norme, bitno je istražiti kako se pravni sistem FBiH nosi s pitanjima koja se
tiču prava pacijenata na slobodan izbor, informiranost i pristanak prilikom medicinskih
postupaka.
Obradit će se tema važnosti autonomije pacijenata, međunarodni okvir za zaštitu njihovih

prava, povijesni razvoj zakonodavstva u FBiH te analizira probleme i nedostatke u zaštiti
autonomije pacijenata. Nadalje, pruža pregled relevantnih zakona i propisa te analizira pravo
pacijenata na informiranost, pristanak i slobodan izbor. Poseban naglasak stavljen je na
kaznenopravnu odgovornost za povrede autonomije pacijenata, uz pregled sudskih presedana i
kaznenopravnih sankcija. Kroz identifikaciju ključnih problema u praksi te pravne rupe i
nedostatke u postojećem pravnom okviru, rad nudi prijedloge za unapređenje kaznenopravne
zaštite autonomije pacijenata u FBiH.
Cilj je razumijevanje složenih dinamika i izazova koji se javljaju u osiguranju kaznenopravne

zaštite autonomije pacijenata u FBiH te pružanje konstruktivnih prijedloga za unapređenje
pravnog okvira i prakse u ovoj oblasti.
1. UVOD
Autonomija pacijenata predstavlja temeljno pravo i moralni princip u kontekstu medicinske

prakse i pružanja zdravstvene zaštite. U današnjem društvu, poštovanje autonomije pacijenata
postaje sve značajnije, budući da se priznaje važnost individualnog izbora i odlučivanja u vezi s
vlastitim zdravstvenim tretmanima i postupcima. Međutim, ostvarivanje autonomije pacijenata u
kontekstu kaznenopravne zaštite predstavlja kompleksan izazov, posebno u okviru pravnog
sistema FBiH.
U FBiH, zaštita autonomije pacijenata predstavlja ključnu komponentu zdravstvenog sustava,

no suočava se s brojnim izazovima i nedostacima. Autonomija pacijenata, koja uključuje pravo
na informiranost, pristanak i slobodan izbor, temeljni je princip u medicinskoj etici i pravima
pacijenata. Međutim, u praksi često nailazimo na nedostatak jasnih pravnih smjernica,
nedovoljnu informiranost pacijenata te nedostatak pristanka prije medicinskih postupaka ili
terapija. Nadalje, ograničenje slobodnog izbora pacijenata može biti posljedica različitih faktora,
poput pritiska ili prepreka koje ometaju njihovu sposobnost donošenja informiranih odluka o
vlastitoj zdravstvenoj skrbi. Ovaj rad istražuje kompleksnost ovih problema i pruža pregled
relevantnih zakona, propisa te kaznenopravne odgovornosti za povrede autonomije pacijenata u
FBiH.
6
2. Objašnjenje važnosti autonomije pacijenata
Autonomija pacijenata definira se kao sposobnost pojedinca da donosi informirane odluke o

svojem zdravstvenom tretmanu, slobodno izražavajući svoje želje, vrijednosti i preferencije.
Ovaj koncept naglašava pacijentovu sposobnost da sudjeluje u procesu donošenja odluka o
vlastitom liječenju, uzimajući u obzir relevantne informacije o medicinskim postupcima,
1
rizicima i alternativama. Etika autonomije pacijenata naglašava poštovanje individualne
slobode i samoodređenja pacijenata te obvezu medicinskih profesionalaca da poštuju te principe.
Međunarodni instrumenti, poput Deklaracije o ljudskim pravima (Universal Declaration of

Human Rights, 1948) i Konvencije o ljudskim pravima osoba s invaliditetom (United Nations,
2006), priznaju pravo pojedinca na samoodređenje u kontekstu zdravstvene zaštite. U
nacionalnim pravnim sistemima, zakoni o pacijentovim pravima osiguravaju pravnu zaštitu
2
autonomije pacijenata i propisuju obveze zdravstvenih radnika u interakciji s pacijentima.
Razumijevanje i poštivanje autonomije pacijenata ključno je za pružanje kvalitetne zdravstvene
skrbi i promicanje ljudskog dostojanstva u medicinskoj praksi.
Autonomija pacijenata također omogućuje bolje zdravstvene ishode. Kada pacijenti sudjeluju
u donošenju odluka o svom liječenju, povećava se njihovo zadovoljstvo zdravstvenim uslugama,
a ujedno se smanjuje rizik od medicinskih grešaka i nesporazuma. Autonomni pacijenti su
skloniji pridržavati se propisanih terapija i aktivno sudjelovati u svojem oporavku, što doprinosi
boljem zdravstvenom ishodu i kvaliteti života. 3
Dodatno, autonomija pacijenata ima važnu ulogu u etičkom i pravnom kontekstu medicinske
prakse. Priznavanje i poštivanje autonomije pacijenata pomaže u izbjegavanju paternalizma, gdje
bi medicinski stručnjaci mogli donositi odluke u ime pacijenata bez njihove aktivne uključenosti.
Paternalistički pristup može narušiti povjerenje između pacijenata i zdravstvenih radnika te
negativno utjecati na zdravstvene ishode. 4
1
Beauchamp, T.L. & Childress, J.F., 2019. Principles of Biomedical Ethics. 8th ed. New York: Oxford University
Press; str. 78.
2
Beauchamp TL, Faden RR. History of informed consent. In: Post SG (ed.) Encyclopedia of Bioethics. 3rd ed. New
York: Macmillan Reference USA, 2004; str. 7.
3
O'Neill, O., 2002. Autonomy and Trust in Bioethics. Cambridge: Cambridge University Press; str. 35-36.
4
Beauchamp, T.L. & Childress, J.F., 2019. Principles of Biomedical Ethics. 8th ed. New York: Oxford University
Press; str. 176-177.
7
Autonomija pacijenata također ima implikacije za društvenu pravdu i ravnopravnost u
pristupu zdravstvenoj zaštiti. Osiguravanje da svi pacijenti, bez obzira na njihovu
socioekonomsku pozadinu, obrazovanje, etničku pripadnost ili druge faktore, imaju pravo na
autonomiju u odlučivanju o svom zdravstvenom tretmanu doprinosi pravednijem zdravstvenom
sustavu. Ovo je posebno važno u kontekstu osjetljivih i ranjivih skupina koje često mogu biti
marginalizirane ili diskriminirane u sustavima zdravstvene zaštite. 5
Nadalje, autonomija pacijenata ima ključnu ulogu u medicinskoj edukaciji i profesionalnom

razvoju zdravstvenih radnika. Edukacija koja naglašava važnost autonomije pacijenata potiče
buduće zdravstvene radnike da razviju vještine komunikacije, empatije i poštovanja prema
pacijentovim pravima i potrebama. Ovo uključuje obuku u oblasti informiranog pristanka,
upravljanja povjerljivim informacijama i pružanja podrške pacijentima u procesu donošenja
odluka. 6
U konačnici, poštivanje autonomije pacijenata nije samo pravna i etička obveza, već i
temeljna komponenta kvalitetne i humane zdravstvene skrbi. Kroz aktivno uključivanje
pacijenata u proces donošenja odluka, zdravstveni sustav može postati osjetljiviji na potrebe i
želje pacijenata, čime se poboljšava cjelokupno iskustvo zdravstvene njege i jača povjerenje u
7
zdravstvene institucije. U FBiH, kao i u mnogim drugim zemljama, kontinuirano poboljšanje
zaštite autonomije pacijenata predstavlja važan cilj za razvoj modernog i učinkovitog sustava
zdravstvene zaštite. 8
5
Gostin, L.O., 2000. Public Health Law: Power, Duty, Restraint. Berkeley: University of California Press, str.293.
6
Wear, D., 1998. On white coats and professional development: The formal and hidden curricula. Annals of Internal
Medicine, 129(9), str.734-737.
7
Charles, C., Gafni, A. & Whelan, T., 1997. Shared decision-making in the medical encounter: What does it mean?
(or it takes at least two to tango). Social Science & Medicine,44(5), str. 681-692.
8
Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, 2010. Službeni glasnik Federacije BiH, br. 40/10
8
3. Međunarodni okvir za prava pacijenata: zaštita dostojanstva i autonomije
Međunarodni okvir za prava pacijenata predstavlja ključni dokument koji afirmira prava
pacijenata širom svijeta. Ovaj okvir temelji se na fundamentalnim načelima poštovanja
dostojanstva, autonomije, pristupa zdravstvenoj skrbi i informiranosti.
Jedno od temeljnih načela ovog okvira je pravo pacijenata na informiranost. To

podrazumijeva pravo pacijenata da budu obaviješteni o svim relevantnim aspektima svog
zdravstvenog stanja, dijagnostičkim procedurama, mogućnostima liječenja te potencijalnim
rizicima i koristima terapija. Osnovu za ovakav pristup čine dokumenti poput Helsinške
deklaracije koja je usvojena 1964. godine od strane Svjetske medicinske asocijacije,
postavljajući etičke smjernice za istraživanje na ljudima kako bi se osigurala zaštita njihovih
prava, sigurnosti i dobrobiti.9
Drugo važno načelo je pravo na poštovanje autonomije pacijenata. To uključuje pravo

pacijenata da donose informirane odluke o svom zdravstvenom tretmanu, kao i pravo na
privatnost i povjerljivost njihovih zdravstvenih podataka, što je osigurano i kroz Ženevsku
deklaraciju Svjetske zdravstvene organizacije, donesenu 1948. godine, koja postavlja osnovne
principe i standarde etičkog postupanja u medicinskoj praksi.10
Godine 1981. Svjetska liječnička udruga počela je formulirati prvu deklaraciju o pravima
pacijenata. Deklaracija iz Lisabona promijenila je paradigmu zdravlja kao težnje u individualno
pravo svake osobe. U početku prilično kratak dokument, 1995. godine postao je detaljan i
deskriptivan, nabrajajući razna prava uključujući:
 pravo na odgovarajuću medicinsku skrb dobre kvalitete bez diskriminacije

 slobodu izbora
 dostojanstvo i samoodređenje
 pravo na informiranost kao i pravo na neznanje
9
World Medical Association, 2013. WMA Declaration of Helsinki – Ethical Principles for Medical Research
Involving Human Subjects. Dostupno na: https://www.wma.net/policies-post/wma-declaration-of-helsinki-ethical-
principles-for-medical-research-involving-human-subjects/ [Pristupljeno 02.5.2024.]
10
World Medical Association, 2006. WMA Declaration of Geneva. Dostupno na: https://www.wma.net/policies-
post/wma-declaration-of-geneva/ [Pristupljeno 02.05.2024].
9
 pravo na povjerljivost
 pravo na vjersku pomoć
 ograničenje liječenja protiv slobodne volje pacijenta.
U to vrijeme, brojne zemlje već su razvile slične setove prava - ne nužno nazvane "prava
pacijenata", ali su postojale. Svjetska liječnička udruga okupila ih je u međunarodnoj
deklaraciji.11
Osim toga, Međunarodni Okvir za Prava Pacijenata naglašava potrebu za pristupom

kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi bez diskriminacije, te zaštitu pacijenata od bilo kakvog oblika
zlostavljanja ili neprimjerenog postupanja, što se također poklapa s načelima sadržanim u
Deklaraciji o pravima pacijenata. 12
U suštini, Međunarodni Okvir za Prava Pacijenata pruža temelje za osiguranje da se pacijenti

tretiraju s poštovanjem, dostojanstvom i sukladno njihovim potrebama i preferencijama. Ovi
dokumenti igraju ključnu ulogu u zaštiti prava pacijenata i promicanju etičkih standarda u
medicinskoj praksi i istraživanju diljem svijeta.
11
World Medical Association, 1995. WMA Declaration of Lisbon on the Rights of the Patient (revised). Dostupno
na: https://www.wma.net/policies-post/wma-declaration-of-lisbon-on-the-rights-of-the-patient/ [Pristupljeno
05.5.2024].
12
Council of Europe, 1997. Convention on Human Rights and Biomedicine.
Dostupno na: https://www.coe.int/en/web/bioethics/oviedo-convention [Pristupljeno 03.5.2024].
10
4. Ljudska prava
Ljudska prava predstavljaju suštinu društvenog ustrojstva utemeljenog na principima

slobode, pravde i jednakosti. Ona su neotuđiva, univerzalna i neovisna o bilo kojem pojedincu,
društvu ili državi. Osnovna načela ljudskih prava podrazumijevaju pravo na život, slobodu
izražavanja, pravo na poštovanje privatnosti, pravedno suđenje te slobodu od diskriminacije,
mučenja i ropstva.13 (slika 1)
Slika 1 Međunarodni dan ljudskih prava (https://ssskskola.edu.ba/wp-content/uploads/2020/12/ljudska-prava.jpg)
Ljudska prava služe kao temelj za izgradnju pravednijeg, humanijeg i tolerantnijeg društva.
Njihova primjena i zaštita ključne su za osiguravanje jednakih šansi i dostojanstva za sve
članove zajednice, bez obzira na rasu, spol, nacionalnu pripadnost, vjeru ili druge osobne
karakteristike.
Međutim, unatoč općeprihvaćenim načelima, mnogi ljudi diljem svijeta još uvijek suočavaju
s kršenjem njihovih osnovnih prava. Stoga je važno kontinuirano raditi na promicanju svijesti o
13
Ujedinjeni narodi, 1948. Opća deklaracija o ljudskim pravima.
Dostupno na: https://www.un.org/en/about-us/universal-declaration-of-human-rights [Pristupljeno 06.5.2024.]
11
ljudskim pravima, jačanju institucija koje ih štite te osiguravanju odgovornosti za njihovo
kršenje.14
Samo kroz zajednički angažman država, organizacija civilnog društva i pojedinaca možemo
izgraditi svijet u kojem će ljudska prava biti neupitna vrijednost, a dostojanstvo svakog čovjeka
biti apsolutno poštovano. 15
14
Human Rights Watch, 2023. Svjetski izvještaj 2023: Trendovi ljudskih prava u više od 100
zemalja. Dostupno na: https://www.hrw.org/world-report/2023 [Pristupljeno 06.5.2024.]
15
Europski sud za ljudska prava, 2022. Europska konvencija o ljudskim pravima.
Dostupno na: https://www.ustavnisud.ba/uploads/documents/evropska-konvencijabs_1638454861.pdf [Pristupljeno
05.5.2024].
12
5. Usporedba FBiH sa zakonodavstvom drugih zemalja
U ovom poglavlju analizira se kako zakonodavstvo FBiH u pogledu zaštite autonomije

pacijenata stoji u usporedbi sa zakonodavstvom zemalja Europske unije i Sjedinjenih Američkih
Država. Ova usporedba omogućava bolji uvid u prednosti i nedostatke trenutnog zakonodavnog
okvira FBiH.
Iako FBiH ima solidan pravni okvir za zaštitu autonomije pacijenata, postoji prostor za
poboljšanje kroz usvajanje praksi i standarda iz drugih zemalja. Usklađivanje zakonodavstva s
međunarodnim i europskim standardima može značajno unaprijediti zaštitu prava pacijenata u
FBiH.
5.1. Usporedba sa zakonodavstvom zemalja EU
Zemlje Europske unije imaju razvijen pravni okvir koji snažno naglašava zaštitu prava
pacijenata, uključujući njihovu autonomiju. Direktive EU postavljaju standarde za informirani
pristanak, pravo na privatnost i povjerljivost medicinskih informacija, te pravo na pristup
zdravstvenoj njezi .
U većini zemalja EU, informirani pristanak je jasno definiran i strogo reguliran. Pacijenti
moraju biti potpuno informirani o prirodi, svrsi, rizicima i alternativama predloženog liječenja. 16
U FBiH, iako zakon prepoznaje pravo na informirani pristanak, provedba u praksi često nije
dosljedna.
EU regulativa, posebno Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), postavlja visoke

standarde za zaštitu osobnih podataka17, uključujući zdravstvene informacije. U FBiH,
zakonodavstvo o zaštiti podataka nije tako strogo, što može dovesti do povreda privatnosti
pacijenata.18
16
European Health Management Association (EHMA), 2023. Dostupno na: https://ehma.org/commitment-of-health-
management-to-patients-rights/ [Pristupljeno 12.5.2024].
17
Europska komisija, (2018). Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Dostupno na:
https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2016/679/oj [Pristupljeno 12.5.2024].
18
Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH, 2022. Zakon o zaštiti li čnih podataka. Dostupno na:
https://www.azlp.ba [Pristupljeno 06.5.2024.].
13
Zemlje EU imaju razrađene sustave zdravstvene zaštite koji osiguravaju visok stupanj
dostupnosti usluga.19 FBiH se suočava s izazovima u osiguravanju jednakog pristupa svim
pacijentima, posebno u ruralnim područjima.
5.2. Usporedba sa zakonodavstvom Sjedinjenih Američkih Država
Sjedinjene Američke Države imaju snažan pravni okvir za zaštitu autonomije pacijenata,
s naglaskom na individualna prava i slobode. Ključni zakoni uključuju Zakon o prenosivosti i
odgovornosti zdravstvenog osiguranja (HIPAA), koji štiti privatnost medicinskih informacija, te
razne državne zakone koji reguliraju informirani pristanak i medicinsku praksu.
U SAD-u, pacijenti imaju pravo na detaljne informacije i često se potiče detaljna

dokumentacija svakog pristanka. U FBiH, informirani pristanak može biti manje detaljno
dokumentiran, što može dovesti do nesporazuma ili povreda prava pacijenata.
HIPAA postavlja stroge standarde za zaštitu medicinskih podataka i njihovu

povjerljivost.20 FBiH zakonodavstvo zaostaje u pogledu standardizacije i provedbe zaštite
podataka.
Iako su zdravstvene usluge u SAD-u često skupe i nejednako dostupne, pravni okvir
osigurava visok stupanj autonomije pacijenata u donošenju odluka.21 U FBiH, pristup kvalitetnoj
zdravstvenoj njezi je često ograničen financijskim i logističkim faktorima.
“Sjedinjene Američke Države su otišle mnogo dalje u reformi svog sistema - 2005.
godine donijeli su Health Act kojim su u velikoj mjeri reformirali dotadašnji sustav liječničke
odgovornosti (medical malpractice liability). Zakonom je ograničena naknada nematerijalne štete
(štete za patnju i bol) na $ 250,000.00 uvedeni su posebni medicinski sudovi s obzirom da je
neophodno potrebno suce koji sude u ovakvim predmetima specijalizirati u području
zdravstvenog, odnosno medicinskog prava. Također su uvedeni alternativni načini rješavanja
sporova, arbitraža i medijacija i to samo za sporove do određene vrijednosti. Nadalje se insistira
19
European Health Management Association (EHMA), 2023. Dostupno na: https://ehma.org/commitment-of-health-
management-to-patients-rights/ [Pristupljeno 12.5.2024].
20
HHS.gov, 2023. Health Information Privacy. Dostupno na: https://www.hhs.gov/hipaa/index.html [Pristupljeno
12.5.2024.]
21
American Medical Association, 2019. Informed Consent. [online]
Dostupno na: https://www.ama-assn.org/delivering-care/ethics/informed-consent [Pristupljeno 10.5 2024].
14
se i na uvođenju prava pacijenta da mu liječnik kaže da je pretrpio povredu uslijed liječničke
greške, odnosno da ga se informira i o neočekivanim posljedicama liječničkog zahvata. 22
22
Europski univerzitet Brčko distrikt, 2019. Zaštita prava pacijenata u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na
građanskopravnu zaštitu i krivicu ljekara za počinjenu ljekarsku grešku. Dostupno na:
https://eubd.edu.ba/02-ID/st/Zastita-prava-pacijenata-u%20BH-sa-posebnim-osvrtom-na-gradjanskopravnu
%20zastitu-i-krivicu-ljekara-za%20pocinjenu-ljekarsku-gresku.pdf [Pristupljeno 8. lipnja 2024.].
15
6. Povijesni razvoj zdravstvenog sustava u BiH
Kada gledamo kroz povijest, zaštita autonomije pacijenata se mijenjala ovisno o razdoblju.
Tako možemo podijeliti zaštitu prava pacijenata na dva razdoblja: prvo razdoblje za vrijeme
Jugoslavije, uključujući i vrijeme Drugog svjetskog rata te drugo razdoblje nakon završetka rata.
6.1. Povijesni razvoj zdravstvenog sustava za vrijeme Jugoslavije
Završetkom Drugog svjetskog rata došlo je do ujedinjenja svih ustanova socijalnog

osiguranja. Odlukom predsjedništva AVNOJ-a je, 2. svibnja 1945. godine, donesen Zakon o
provođenju socijalnog osiguranja za područje Demokratske Federativne Jugoslavije. Nositelj za
područje cijele države bio je određen Središnji zavod za socijalno osiguranje čije je sjedište bilo
u Zagrebu, kao jedinstveni nositelj osiguranja radnika, namještenika i službenika za slučaj
bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti, nesreće, neuposlenosti za područje cijele države. (Slika 2)
Slika 2 III Zasedanje_AVNOJ-a, Beograd 1945.

(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/35/III_Zasedanje_AVNOJ-a%2C_Beograd_1945.jpg)
Godine 1946. donesen je Zakon o socijalnom osiguranju radnika, namještenika i

službenika kojim je uvedeno tzv. državno socijalno osiguranje, čime je određeno da zaposlenici i
16
poslodavci financiraju sredstva doprinosa pri čemu je država jamčila sva prava. Kao kriteriji za
utvrđivanje visine i opsega prava, uzimani su u obzir trajanje osiguranja, težina rada i prosječna
plaća osiguranika.
Također, Zakonom su bili predviđeni i sudovi za socijalno osiguranje. Početak novog

razdoblja u razvoju socijalnog osiguranja na ovom području označen je propisima o organizaciji
i financiranju socijalnog osiguranja. To uključuje Uredbu o osnivanju zavoda za socijalno
osiguranje i privremenom upravljanju sredstvima socijalnog osiguranja iz 1952. godine, Uredbu
o financiranju socijalnog osiguranja iz 1953. godine i Uredbu o organizaciji socijalnog
osiguranja iz 1955. godine. Na temelju ovih podzakonskih akata, socijalno osiguranje je prešlo iz
nadležnosti državne uprave na zavode za socijalno osiguranje, osnovane u pojedinim
republikama (od 1954. godine - republički zavodi za socijalno osiguranje). Sustav je organiziran
po granama.
Prvo je provedena revizija zdravstvenog osiguranja na temelju Zakona o zdravstvenom

osiguranju od 26. studenog 1954. godine. Zatim su doneseni Zakon o mirovinskom osiguranju
14. prosinca 1957. godine i Zakon o invalidskom osiguranju 28. prosinca 1958. godine.
Organizacijski i financijski, sve tri grane socijalnog osiguranja bile su povezane u jednu cjelinu
na temelju Zakona o organizaciji i financiranju socijalnog osiguranja. Prema odredbama Uredbe
o financiranju socijalnog osiguranja, utvrđeni su doprinosi za socijalno osiguranje po općoj i
posebnoj stopi, kao i dodatni doprinosi. Istovremeno su osnovani fondovi za pojedine grane
socijalnog osiguranja. 23
Već 1955. godine stupila je na snagu Uredba o uređenju dodatka za djecu, a 1959. godine
donesen je Zakon o zdravstvenom osiguranju poljoprivrednika, koji je uveo zdravstveno
osiguranje za tu kategoriju. Kao posebna grana socijalnog osiguranja, 1952. godine započelo je
organiziranje i provođenje osiguranja za slučaj nezaposlenosti na temelju posebne uredbe. Nakon
donošenja tih zakona, socijalno osiguranje postaje institucija uzajamnog osiguranja svih radnika.
U razdoblju 1964. i 1965. godine doneseni su Osnovni zakon o penzijskom osiguranju te izmjene
i dopune Zakona o zdravstvenom i invalidskom osiguranju. Nakon usvajanja ustavnih
amandmana 1968. i 1971. godine, pitanja socijalnog osiguranja regulirana su općim
23
Zavod za socijalno osiguranje RS, Dostupno na: https://www.zso.gov.rs/istorijat.htm [Pristupljeno 8. lipnja
2024.].
17
zakonodavstvom. Po prvi puta se u unutarnjem pravnom uređenju ove oblasti koristi termin
"socijalna sigurnost", koji ima šire značenje od pojma "socijalno osiguranje". Više nije postojala
jedinstvena organizacija, nositelj socijalnog osiguranja niti jedinstveno određivanje prava i
obveza (Zavod za socijalno osiguranje RS).
Savezni Zakon o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja je usvojen

1972. godine, kojim su regulirana temeljna prava iz ovih oblika osiguranja. Republike su imale
ovlasti propisivati širi obujam prava i povoljnije uvjete za njihovo ostvarivanje, prilagođavajući
se vlastitim specifičnostima i mogućnostima. Implementacija osiguranja bila je povjerena
samoupravnim interesnim zajednicama penzijskog i invalidskog osiguranja, pri čemu su
republičke i pokrajinske zajednice bile udružene u Savez zajednica penzijskog i invalidskog
osiguranja.
Nakon donošenja Ustava iz 1974. godine, samoupravne interesne zajednice u području

zdravstvenog osiguranja organiziraju se, u pravilu, na temelju teritorijalnog principa. Republičke
i pokrajinske zajednice udružuju se u Savez zajednica zdravstvenog osiguranja i zdravstva
Jugoslavije kao svoju asocijaciju. Pred kraj 80-ih godina 20. stoljeća, Jugoslaviju je zahvatila
ekonomska kriza koja je imala utjecaj i na socijalno osiguranje (Zavod za socijalno osiguranje
RS). 24
Zbog financijskih problema cijeli zdravstveni sustav je bio u krizi što je utjecalo i na
prava pacijenata. Nakon toga je donesen Zakon o zdravstvenoj zaštiti radnika i građana.
Međutim, novi Zakon nije mogao riješiti sve veću neravnotežu između prava pacijenata i
dostupnih financijskih sredstava za financiranje postojećeg zdravstvenog sustava. To je bio
razlog za pokretanje značajnih reformskih procesa koji su prekinuti ratom koji je započeo 1992.
godine. Tijekom rata od 1992. do 1995. godine, pacijenti su ostvarivali pravo na zdravstvenu
zaštitu u BiH ovisno o financijskim mogućnostima proračuna, s obzirom na ratne uvjete i
dostupna sredstva. U tom razdoblju nije bilo moguće potpuno ostvariti i zaštititi prava
pacijenata.25
24
Zavod za socijalno osiguranje RS, Dostupno na: https://www.zso.gov.rs/istorijat.htm [Pristupljeno 8. lipnja
2024.].
25
18
6.2. Razvoj zdravstvenog sustava nakon rata
Nakon završetka rata, zakonodavna tijela entiteta i Brčko distrikta BiH su donijela prve
sistemske zakone kojima je uređeno pravo na zdravstvenu zaštitu i zaštitu prava pacijenata.
Koncept prava pacijenata u tim propisima je povezan s pravima iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja, ali ne obuhvaća širi opseg prava koji bi trebao biti dostupan pacijentima. Posebno
značajno pravo pacijenata, o kojem se raspravlja u stručnim krugovima i koji privlači pažnju
medija i javnosti, je pravo na naknadu štete zbog liječničkih grešaka..
Nakon završetka rata u FBiH, obnova zdravstvenog sustava bila je ključni prioritet kako
bi se osiguralo kvalitetno pružanje zdravstvene skrbi građanima. Povijesni razvoj zdravstvenog
osiguranja nakon rata u FBiH obilježen je nizom izazova, ali i postignuća u uspostavi stabilnog i
održivog sustava zdravstvene zaštite..
Nedostatak resursa, migracija medicinskog osoblja te pristup zdravstvenoj skrbi za

izbjeglice i raseljene osobe bili su neki od ključnih problema. U takvim okolnostima, uspostava
funkcionalnog zdravstvenog osiguranja bila je ključna za osiguravanje pristupačne i kvalitetne
zdravstvene skrbi za sve građane.26
Jedan od ključnih koraka u razvoju zdravstvenog osiguranja nakon rata u FBiH bio je
donošenje zakonodavstva koje regulira ovu oblast. Uvođenjem zakona o zdravstvenom
osiguranju definirana su prava i obveze osiguranika, osiguravatelja i pružatelja zdravstvenih
usluga te su uspostavljeni mehanizmi financiranja i nadzora nad sustavom.
Nadalje, implementacija programa obnove zdravstvene infrastrukture, nabavka opreme i

osiguranje adekvatnih medicinskih resursa bili su ključni koraci u jačanju zdravstvenog sustava u
FBiH. Međunarodne organizacije, donatori i partneri igrali su važnu ulogu pružajući financijsku
i tehničku podršku za obnovu zdravstvenog sektora i jačanje kapaciteta lokalnih institucija.
26
Loc.cit.
19
Nakon ratnih razaranja (Slika 3), uspostavljen je sustav zdravstvenog osiguranja koji je
postupno evoluirao kako bi odgovorio na potrebe građana i promjene u zdravstvenom sustavu.
Povećanje pristupa zdravstvenoj skrbi, poboljšanje kvalitete usluga i osiguranje održivosti
zdravstvenog sustava ostali su ključni ciljevi u povijesnom razvoju zdravstvenog osiguranja
nakon rata u FBiH. 27
Slika 3 Uništeni dijelovi bolnice u Sarajevu tijekom 1992. godine

(https://www.obs.ba/images/stories/HISTORY_PIC/Bolnica_92_web.jpg)
27
20
7. Pregled relevantnih zakona i propisa u FBiH
U FBiH, prava pacijenata regulirana su nizom zakona i propisa koji propisuju obveze
zdravstvenih radnika i prava pacijenata. Ključni zakoni u ovoj oblasti uključuju:
7.1. Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata
"Ovim se zakonom određuju prava, obaveze i odgovornosti pacijenata prilikom korištenja

zdravstvene zaštite, način korištenja tih prava, način zaštite i unapređenja tih prava, kao i druga
pitanja u vezi sa pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata". 28 Na prava, obaveze i
odgovornosti iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju propisi o zdravstvenoj zaštiti i
zdravstvenom osiguranju, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
"Pacijentom, u smislu ovoga zakona, smatra se svako lice, bolesno ili zdravo, osigurano ili
neosigurano lice, koje zatraži ili kojem se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i
unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije" 29. Svrha
ovog zakona je da se pacijentima u FBiH omogući jednaka, primjerena, kontinuirana, kvalitetna i
bezbjedna zdravstvena zaštita koja se zasniva na partnerskom odnosu pacijenata, kao primaoca
zdravstvenih usluga i zdravstvene ustanove, privatne prakse odnosno zdravstvenog radnika ili
zdravstvenog saradnika, kao davaoca zdravstvenih usluga.
"Partnerski odnos iz stava 1. ovog člana zasniva se na uzajamnom povjerenju i poštivanju

između pacijenta i zdravstvene ustanove, privatne prakse odnosno zdravstvenog radnika ili
zdravstvenog saradnika, na svim nivoima zdravstvene zaštite, te pravima, obavezama i
odgovornostima partnera u ovom odnosu". Ovim zakonom i propisima donijetim na osnovu
ovog zakona, svakom pacijentu garantuju se prava:
 na dostupnost zdravstvene zaštite, uključujući i pravo na hitnu medicinsku pomoć
 na informacije,
 na obaviještenost i učestvovanje u postupku liječenja,
 na slobodan izbor,
28
Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, 2010. Službeni glasnik Federacije BiH, br. 40/10.
29
Loc.cit.
21
 na samoodlučivanje i pristanak, uključujući i zaštitu prava pacijenta koji nije
sposoban dati pristanak,
 na povjerljivost informacija i privatnost,
 na tajnost podataka,
 na lično dostojanstvo,
 na sprečavanje i olakšavanje patnji i bola,
 na poštovanje pacijentovog vremena,
 na uvid u medicinsku dokumentaciju,
 na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove,
 pacijenta nad kojim se vrši medicinsko istraživanje,
 na preventivne mjere i informisanje o očuvanju zdravlja,
 na prigovor,
 na naknadu štete,
 na prehranu u skladu sa svjetonazorom,
 na održavanje ličnih kontakata,
 na obavljanje vjerskih obreda30
Slika 4 Tabla na kojoj su ispisana prava i obaveze pacijenata u bolnicama (https://n1info.ba/vijesti/a90041-ukcs-tabla-sa-

pravima-pacijenata/)
30
22
7.1. Zakon o zdravstvenoj zaštiti
"Ovim zakonom uređuju se načela, mjere, način organiziranja i provođenja zdravstvene

zaštite, nosioci društvene brige za zdravlje stanovništva, prava i obaveze osoba u korištenju
zdravstvene zaštite, te sadržaj, način obavljanja i nadzor nad obavljanjem zdravstvene zaštite na
teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine"31. Zdravstvena zaštita, u smislu ovog zakona, obuhvata
sistem društvenih, grupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje
zdravlja, sprečavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, blagovremeno liječenje, te zdravstvenu
njegu i rehabilitaciju, kao i primjenu zdravstvenih tehnologija. Zdravstvenu zaštitu iz stava 1.
ovog člana u okviru zdravstvenih ustanova i privatnih praksi pružaju zdravstveni radnici i
zdravstveni saradnici primjenom savremenih medicinskih postupaka i tehnologija, te praćenjem
dostignuća u razvoju medicinske nauke.
7.2. Kodeks o medicinskoj etici i deontologiji
Temeljna načela su:
 "Liječniku je časna dužnost svoju struku i svoje životno usmjerenje posvetiti zdravlju
čovjeka."
 "U tom smislu on će poštovati ljudski život od njegova početka do smrti, unapređivati i
čuvati zdravlje, sprječavati i liječiti bolesti."
 "Postupke sa umrlim liječnik će provoditi u skladu sa važećim zakonima, poštujući
ljudsko tijelo i osobnost i nakon smrti. Ove će postupke vršiti u skladu sa etičkim i
stručnim principima svoje profesije, uvažavajući i stav dobro obaviještenih najbližih
srodnika."
 "Liječničku će pomoć pružati jednako svima, bez obzira na dob, spol, rasu, narodnost,
vjersko ili političko uvjerenje, društveni položaj, a u skladu sa osnovnim načelima
ljudskih prava i sloboda, čuvajući tako dostojanstvo profesije, a poštujući ljudska prava i
dostojanstvo svake osobe."
31
Zakon o zdravstvenoj zaštiti. (2010) Službene novine Federacije BiH, broj 40/10.
23
 "Svim svojim sposobnostima čuvat će plemenitu tradiciju liječničkog poziva
odražavajući visoke standarde stručnog rada i etičkog ponašanja prema bolesniku i
njegovim bližnjima kao i prema svim zdravim osobama."
 "U svom djelovanju čuvat će ugled i dostojanstvo liječničkog staleža, časno se odnositi
prema kolegama, ne dovodeći u pitanje svojim ponašanjem i djelovanjem uvjerenje, da se
pridržava osnovnih etičkih načela datih Hipokratovom zakletvom po okončanju studija
medicine. Liječnik će, poštujući visoke etičke principe profesije, njegovati častan i
odgovoran odnos prema drugim profesijama u zdravstvu, imajući u vidu i poštujući
zahtjeve koje pred njih postavlja njihova profesija."32
7.3. Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva i tajnosti podataka.
"Ovim zakonom uređuju se: vrste, sadržaj i postupak vođenja evidencija u oblasti zdravstva;
način prikupljanja, obrada, korištenje, zaštita i čuvanje podataka iz evidencija, kao i sadržaj
osnovne medicinske dokumentacije u oblasti zdravstva koja predstavlja izvor podataka za izradu
evidencija" (Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva i tajnosti podataka, 2006).
"Evidencije predstavljaju skupove podataka sa preciznim definicijama koje služe kao

izvor podataka za statistička istraživanja u oblasti zdravstva od interesa za Federaciju Bosne i
Hercegovine i koriste se za praćenje i proučavanje zdravstvenog stanja stanovništva, planiranje i
programiranje zdravstvene zaštite, vođenje zdravstvene politike, provođenje statističkih i
naučnih istraživanja, informiranje javnosti, izvršavanje međunarodnih obaveza u oblasti
zdravstva i za druge službene svrhe. Podatke sadržane u evidencijama mogu koristiti i pojedinci
na koje se ti podaci odnose radi ostvarivanja svojih prava u skladu sa posebnim zakonima".
"Podatke sadržane u medicinskoj dokumentaciji mogu koristiti i pojedinci na koje se ti

podaci odnose radi ostvarivanja svojih prava u skladu sa posebnim zakonima". 33 Na pitanja
prikupljanja, obrade i davanja ličnih podataka sadržanih u evidencijama primjenjuju se odredbe
Zakona o zaštiti ličnih podataka, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
32
Kodeks medicinske etike i deontologije. (2000.) Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 30/97.
33
Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva i tajnosti podataka. (2006) Službeni glasnik BiH, br. 49/06 i 76/11.
24
"Zagarantirana je tajnost podataka iz medicinske dokumentacije pacijenata koja se
obrađuje i dostavlja za individualne i zbirne periodične izvještaje iz stava 1. ovog člana, odnosno
koja se obrađuje za evidencije u zdravstvu".34 Zdravstvene ustanove i nosioci privatne prakse
koji vode medicinsku dokumentaciju u skladu sa ovim zakonom, kao i propisima donesenim na
osnovu ovog zakona, dužni su čuvati medicinsku dokumentaciju pacijenata od neovlaštenog
pristupa, kopiranja i zloupotrebe nezavisno od oblika u kojem su podaci iz medicinske
dokumentacije sačuvani (papir, mikrofilm, optički i laser diskovi, magnetni mediji, elektronski
zapisi i dr.) u skladu sa zakonom.
"Dužnosti čuvanja tajnosti podataka nadležni zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici

mogu biti oslobođeni samo na osnovu pisanog ili drugog jasno i nedvosmisleno izrečenog
pristanka pacijenta ili na zahtjev tužilaštva, odnosno suda u sudskom postupku u skladu sa
Zakonom o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonom o parničnom
postupku i Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata”.35 (Slika 5)
Slika 5 Povjerljivi razgovor između liječnika i pacijenta (https://www.roda.hr/media/w/700/src/media/images/udruga/projekti/

prekinimo_sutnju/confi.PNG )
34
Loc.cit.
35
Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva i tajnosti podataka. (2006) Službeni glasnik BiH, br. 49/06 i 76/11.
25
26
8. Analiza prava pacijenata na informiranost, pristanak i slobodan izbor
Prava pacijenata na informiranost, pristanak i slobodan izbor predstavljaju temeljne stupove

etičkog i pravnog okvira u medicinskoj praksi. Ova prava osiguravaju da pacijenti imaju potpune
informacije o svom zdravstvenom stanju, medicinskim postupcima i terapijama te da imaju
pravo donijeti informiranu odluku o svojoj zdravstvenoj skrbi.
Pravo pacijenata na informiranost podrazumijeva obvezu zdravstvenih radnika da pruže

sve relevantne informacije pacijentima o njihovom zdravstvenom stanju, dijagnostičkim
postupcima, mogućnostima liječenja, te potencijalnim rizicima i koristima terapija. Ovo pravo
omogućuje pacijentima da bolje razumiju svoje zdravstveno stanje i donesu informiranu odluku
o svojoj skrbi. (Slika 6)
Pristanak je temeljno pravo pacijenata koje osigurava da se medicinski postupci i terapije

ne provode bez suglasnosti pacijenta. Pacijenti imaju pravo na jasno i dobrovoljno izražavanje
svoje suglasnosti za bilo koji medicinski postupak ili terapiju. Osim toga, pristanak treba biti
informiran, što znači da pacijenti trebaju biti potpuno upoznati s rizicima, koristima i
alternativama prije davanja suglasnosti.
Slobodan izbor je još jedan važan aspekt prava pacijenata, što znači da pacijenti imaju
pravo odbiti medicinske postupke ili terapije ako to žele. Ovo pravo osigurava autonomiju
pacijenata i poštivanje njihovih individualnih vrijednosti, preferencija i želja u procesu
donošenja odluka o njihovoj zdravstvenoj.36
Analiza ovih prava pacijenata otkriva njihovu ključnu ulogu u osiguravanju pravedne,
etičke i pacijentom usmjerene zdravstvene skrbi. Upravljanje ovim pravima zahtijeva pažljivo
balansiranje između potreba pacijenata, medicinskih standarda i zakonskih zahtjeva kako bi se
osiguralo poštovanje autonomije i dostojanstva svakog pacijenta.37
36
37
Kodeks medicinske etike i deontologije. (2000.) Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 30/97.
27
U konačnici, pravo pacijenata na informiranost, pristanak i slobodan izbor čini osnovu za
izgradnju povjerenja između pacijenata i zdravstvenih radnika te promiče sigurnu, kvalitetnu i
humanu zdravstvenu skrb za sve.38.
Slika 6 Razgovor između liječnika i pacijenta (https://www.vecernji.ba/media/img/c7/c8/86ce90d2d060d6fb4904.jpeg)
38
28
9. Pravo pacijenta na prigovor u zakonodavstvu FBiH u praksi
U FBiH, pacijenti imaju pravo podnijeti prigovor ako nisu zadovoljni pruženom
zdravstvenom uslugom ili postupanjem zdravstvenog osoblja. Ovo pravo omogućuje pacijentima
da izraze svoje nezadovoljstvo i zatraže rješenje za problem s kojim su se suočili. Proces
podnošenja i razmatranja prigovora obično je propisan zakonom i regulativom, što osigurava
transparentnost i pravedan tretman pacijenata. Pravo na prigovor ključan je mehanizam koji
podržava kvalitetu zdravstvene skrbi i osigurava da se pacijenti tretiraju s poštovanjem i
brižnošću.
Važnost prava pacijenta na prigovor nadilazi važnost drugih prava jer ima dvostruku ulogu
koja proizlazi iz njegove pravne prirode. Korištenjem ovog prava, pacijent ne samo da
konzumira svoje pravo na prigovor, već i ukazuje na moguće kršenje ili ograničenje bilo kojeg
drugog prava koje mu je možda uskraćeno. Ako je prigovor opravdan, omogućava se ponovno
ostvarivanje tog prava.39
Pravo pacijenta na prigovor regulirano je člancima 41., 42. i 43. Zakona o pravima,
obavezama i odgovornostima pacijenata. Prema ovim odredbama, pacijent kojem je uskraćeno
pravo na zdravstvenu zaštitu, ili koji nije zadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom ili
postupanjem zdravstvenog osoblja, može podnijeti prigovor direktoru zdravstvene ustanove ili
nositelju odobrenja za privatnu praksu. Pravo na podnošenje prigovora nije vremenski
ograničeno. Prigovor se može podnijeti usmeno ili pisanim putem. Nakon što pacijent podnese
prigovor, direktor zdravstvene ustanove bez odlaganja traži mišljenje komisije za prigovore
pacijenata, koja mora utvrditi sve relevantne činjenice iznesene u prigovoru najkasnije u roku od
tri dana od dana podnošenja prigovora. 40
39
E. Mujkić, A. Crnkić, 2019. Pravo pacijenta na prigovor u zakonodavstvu Federacije Bosne i
Hercegovine i u praksi. University Clinical Center Tuzla. Dostupno na:
https://www.researchgate.net/publication/332350294_Pravo_pacijenta_na_prigovor_u_zakon
odavstvu_Federacije_Bosne_i_Hercegovine_i_u_praksi. [Pristupljeno 21.5.2024].
40
29
Komisija za prigovore pacijenata stručno je tijelo koje sve zdravstvene ustanove moraju
formirati u skladu sa zakonom, radi osiguranja primjene i praćenja poštivanja prava pacijenata. 41
Djelokrug rada ove komisije uključuje nekoliko ključnih zadataka:
 Pravovremeno razmatranje prigovora pacijenata i izrada izjašnjenja za direktora

zdravstvene ustanove.
 Vođenje evidencije o vrstama i učestalosti prigovora po organizacijskim jedinicama i na
razini cijele zdravstvene ustanove.
 Analiziranje statistike prigovora i izvlačenje pouka za praksu.
 Praćenje aktivnosti na unapređenju zaštite i poštivanja prava pacijenata na razini
zdravstvene ustanove kao rezultat prigovora.
 Analiziranje pohvala i sugestija pacijenata s ciljem da se postojeća dobra praksa afirmira
i razmjenjuje između organizacijskih jedinica zdravstvene ustanove.
 Obavljanje drugih poslova sukladno općem aktu zdravstvene ustanove.
Izjašnjenje komisije za prigovore pacijenata o svakom prigovoru dostavlja se bez odlaganja

direktoru zdravstvene ustanove. Direktor zdravstvene ustanove ili nositelj odobrenja za privatnu
praksu mora donijeti odluku najkasnije u roku od sedam dana od dana podnošenja prigovora.
Ako pacijent nije zadovoljan odlukom direktora, može zatražiti zaštitu svojih prava kod
nadležnog ministra zdravstva u roku od 15 dana od prijema odluke. 42
Ako se prigovor odnosi na odluku direktora zdravstvene ustanove čiji je osnivač ili suosnivač
FBiH, rješavanje prigovora je u nadležnosti federalnog ministra zdravstva. Ako se prigovor
odnosi na odluku direktora zdravstvene ustanove čiji je osnivač kanton, općina ili privatni sektor,
rješavanje prigovora je u nadležnosti kantonalnog ministra zdravstva.
Protiv konačne odluke nadležnog ministra zdravstva, pacijent može zatražiti zaštitu svojih
prava kod nadležnog suda. Prije ili tijekom sudskog postupka, pacijent može zaštititi svoja prava
i kroz postupak medijacije, u skladu s propisima o medijaciji.
41
E. Mujkić, A. Crnkić, 2019. Pravo pacijenta na prigovor u zakonodavstvu Federacije Bosne i
Hercegovine i u praksi. University Clinical Center Tuzla. Dostupno na:
https://www.researchgate.net/publication/
332350294_Pravo_pacijenta_na_prigovor_u_zakonodavstvu_Federacije_Bosne_i_Hercegovine_i_u_praksi.
[Pristupljeno 21.5.2024].
42
30
Zakonska odredba prema kojoj pacijent nezadovoljan odlukom direktora zdravstvene
ustanove ima pravo zatražiti zaštitu svojih prava kod nadležnog ministra zdravstva osigurava
određeni oblik drugostupanjskog postupka. Međutim, pravna priroda takvog postupka je upitna.
U jedinom objavljenom komentaru Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata,
navedeno je da pacijent može podnijeti žalbu nadležnom ministru zdravstva. Ovo tumačenje je
sporno jer zakon ne koristi terminologiju koja implicira pravo na žalbu, već samo pravo na
zahtjev za zaštitu prava. 43
43
31
10. Kaznenopravna odgovornost za povrede autonomije pacijenata
Povrede autonomije pacijenata označavaju situacije u kojima medicinski radnici ili drugi
akteri krše ovo pravo pacijenata. U pravnom okviru FBiH, kaznenopravna odgovornost za
povrede autonomije pacijenata može se definirati kao djela koja namjerno ili nehotice
ugrožavaju pravo pacijenata na samostalne odluke u vezi s njihovim zdravljem. Ova djela mogu
uključivati zlostavljanje, zanemarivanje, kršenje medicinskih prava, neovlašteno objavljivanje
medicinskih informacija ili bilo kakvo djelovanje koje ograničava slobodu izbora pacijenata. 44
10.1. Kaznenopravne sankcije za povrede prava pacijenata
Kaznenopravne sankcije igraju ključnu ulogu u zaštiti prava pacijenata u FBiH, pružajući
mehanizme za suočavanje s povredama autonomije pacijenata. Nedostatak jasno definiranih
pravnih smjernica i informiranosti pacijenata o njihovim pravima može rezultirati situacijama u
kojima dolazi do povreda tih prava.
Nepoštivanje medicinskih standarda, poput zanemarivanja pacijenata ili pružanja loše

kvalitete zdravstvene skrbi, može rezultirati kaznenim progonom protiv odgovornih zdravstvenih
radnika ili ustanova. Osim toga, propust u pružanju potpunih i točnih informacija pacijentima ili
provođenje medicinskih postupaka bez njihovog informiranog pristanka može biti smatrano
kaznenim djelom. 45
Zlostavljanje ili nasilje nad pacijentima, bilo fizičko, emocionalno ili seksualno, također
se tretira ozbiljno u pravnom sustavu. Osobe koje su odgovorne za takvo ponašanje mogu biti
suočene s kaznenim sankcijama u skladu s relevantnim zakonima i propisima.
Nesavjesno liječenje odnosi se na situacije u kojima zdravstveni radnici zanemaruju

profesionalne standarde i uzrokuju štetu pacijentima. Prema članu 229. Krivičnog zakona FBiH,
nesavjesno liječenje uključuje:
44
Krivični zakon FBiH. (2003.) Službene novine Federacije BiH, br. 36/2003.
45
Krivični zakon FBiH. (2003.) Službene novine Federacije BiH, br. 36/2003.
32
 Doktor medicine ili stomatologije koji primijeni očito neprikladno sredstvo ili način
liječenja, ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere, čime prouzrokuje pogoršanje
zdravstvenog stanja pacijenta, može biti kažnjen zatvorom do tri godine.
 Drugi zdravstveni djelatnik koji pri pružanju medicinske pomoći ili njege postupi
nesavjesno, čime prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja pacijenta, također može
biti kažnjen zatvorom do tri godine.
 Nehatno postupanje doktora medicine ili stomatologije u ovakvim slučajevima može
rezultirati kaznom zatvora do jedne godine, dok nehatno postupanje drugih zdravstvenih
djelatnika nosi istu kaznu. 46
Samovlasno liječenje se odnosi na provođenje medicinskih postupaka bez informiranog

pristanka pacijenta, čime se krše njihova prava na autonomiju. Član 230. Krivičnog zakona FBiH
propisuje:
 Liječenje bez pristanka druge osobe može rezultirati novčanom kaznom ili zatvorom do
šest mjeseci.
 Doktor medicine ili stomatologije koji preduzme hirurški ili drugi medicinski zahvat bez
izričitog i valjanog pisanog pristanka pacijenta, može biti kažnjen novčanom kaznom ili
zatvorom do jedne godine.
 Iznimka se primjenjuje kada je liječenje zakonom propisano kao prisilno ili kada je
pacijent bez svijesti ili nesposoban za rasuđivanje, a odgodom bi bio ugrožen život ili
zdravlje pacijenta, u slučaju da član uže porodice ili zakonski zastupnik nisu dostupni. 47
Važno je istaknuti da kaznenopravne sankcije nisu namijenjene samo kažnjavanju

počinitelja, već i zaštiti prava pacijenata i osiguranju integriteta zdravstvenog sustava. Sudski
postupci u ovim slučajevima trebaju osigurati pravedan i transparentan proces kako bi se
osigurala odgovornost za počinjene povrede i spriječile buduće nepravilnosti.
U konačnici, primjena kaznenopravnih sankcija za povrede prava pacijenata u FBiH ima

za cilj promicanje poštovanja ljudskih prava, jačanje povjerenja u zdravstveni sustav i osiguranje
kvalitetne zdravstvene skrbi za sve građane.
46
Krivični zakon FBiH, Službene novine Federacije BiH, broj 36/03, član 229.
47
Krivični zakon FBiH, Službene novine Federacije BiH, broj 36/03. član 230.
33
Kaznenopravne sankcije za povrede prava pacijenata su FBiH mogu varirati ovisno o
ozbiljnosti i okolnostima djela. Uobičajene kazne uključuju novčane kazne, zatvorske kazne ili
kombinaciju obaju. Međutim, sudovi često uzimaju u obzir i druge faktore, poput namjere
počinitelja, posljedica djela po pacijenta i povijesti sličnih incidenata prilikom određivanja
kazne. Osim toga, kazne mogu biti popraćene i drugim mjerama, poput gubitka licence za rad u
medicinskom sektoru ili obaveznog pohađanja edukativnih programa o medicinskoj etici i
pravima pacijenata.
Ukratko, kaznenopravna odgovornost za povrede autonomije pacijenata u FBiH

podrazumijeva primjenu zakona i sankcija kako bi se osigurala zaštita prava pacijenata na
samostalne odluke u vezi s njihovim zdravljem. Sudske presedane i primijenjene kazne služe kao
smjernice u primjeni zakona u konkretnim situacijama i kao odvraćajući faktor za potencijalne
počinitelje povreda autonomije pacijenata. 48 (Slika 8)
Slika 7 Slika sudnica (https://storage.bljesak.info/article/305098/450x310/sudnica-cekicstol.jpg)
10.2. Pregled sudskih presedana i slučajeva iz prakse
48
34
U praksi, sudovi u FBiH su se suočavali s brojnim slučajevima koji su uključivali
povrede autonomije pacijenata. Jedan od takvih slučajeva je bio nedavni incident u kojem je
medicinski radnik bez pristanka pacijenta izvršio invazivan medicinski postupak. Sud je u ovom
slučaju presudio u korist pacijenta, ističući nedopustivost kršenja autonomije pacijenata.
Također, postoji nekoliko presedana koji su se bavili slučajevima neovlaštenog objavljivanja
medicinskih informacija ili kršenja povjerljivosti medicinskih podataka pacijenata. Sudske
odluke u ovim slučajevima često su pokazale strogu zaštitu prava pacijenata na privatnost i
autonomiju.49
Tako je u sudskoj praksi zabilježen slučaj u kojem je sud obavezao zdravstvenu ustanovu
primarne zdravstvene zaštite na naknadu nematerijalne štete pacijentu i trećim licima, te je
utvrdio obavezu isplate mjesečne rate na ime troškova za uzdržavanje i tuđu njegu. Općinski sud
u Zenici je donio pravosnažnu presudu u predmetu broj 43 0 P 075131 12 P. Presuda je
zasnovana na odredbama ranije važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je važio u vrijeme
štetnog događaja i to člana 26. Zakona. Član 26. Zakona o zdravstvenoj zaštiti je propisivao
neotuđiva prava građana u ostvarivanju zdravstvene zaštite, a stav 1. točka 5. istog člana
propisivao je pravo “na točno obavještavanje i poduku o svim pitanjima koja se tiču njegova
zdravlja”. Iako je Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH prestao s primjenom, smatramo bitnim
utvrđenje suda u predmetnoj presudi, jer je obim prava na obavještavanje pacijenta u Zakonu o
pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata u FBiH šire postavljen u odnosu na raniju
definiciju u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Naime, Zakon sada propisuje obavezu obavještavanja
pacijenta na dovoljno obuhvatan način, da pacijent dobije potrebne informacije o svom
zdravstvenom stanju i druge informacije koje su mu potrebne da bi mogao donijeti odluku o
(ne)prihvaćanju predložene medicinske intervencije.
Pacijentu te informacije moraju biti saopćene blagovremeno, te moraju biti točne,

odnosno zasnovane na spoznatim medicinskim i drugim činjenicama tijekom pregleda i liječenja
pacijenta. Iako sada nije izričito propisana obaveza liječnika da pacijentu da poduku o svim
pitanjima koja se tiču njegovog zdravlja, kako je ranije bilo definirano, mišljenja smo da pravo
na obuhvatnost obavještavanja sadrži i pravo na edukaciju, tj. pravo na poduku. Ovakav stav je u
skladu s članom 7. Kodeksa medicinske etike i deontologije Ljekarske/Liječničke komore FBiH
od 18.04.2015. godine koji propisuje da “ljekar/liječnik mora poštovati pravo duševno
49
A. Sinanović, S. Sarajlić, J. Bajramović, 2022. Povreda prava pacijenta na obavještenje kao
osnov za naknadu štete u FBIH, Institut za zdravlje i sigurnost hrane.
Dostupno na: https://inz.ba/povreda-prava-pacijenta-na-obavjestenje-kao-osnov-za-naknadustete-u-federaciji-bih/
[Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
35
sposobnog, svjesnog i dobro obaviještenog bolesnika da prihvati ili odbije pojedinog
ljekara/liječnika, odnosno preporučenu ljekarsku/liječničku pomoć, uz vlastiti rizik”. Također,
članom 11. Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata u FBiH definirano je što
obavještenje pacijenta treba da obuhvati, te se obim obavještenja definiran tim članom može
smatrati podukom pacijenta.50
“Pravo na obavještenje je jedno od osnovnih prava pacijenata i od ostvarivanja tog prava

zavisi dalji tok i uspješnost liječenja. Propust zdravstvenih radnika u vidu pružanja nedovoljno
obuhvatnog, netočnog, ili neblagovremenog obavještavanja pacijenta može prouzrokovati
nemjerljivu štetu za pacijenta i prouzrokovati obavezu zdravstvene ustanove na naknadu štete
pacijentima i trećim licima.”.51
“Pravo na obavještavanje pacijenta je zakonom definirano. Međutim u praksi su i dalje

prisutni slučajevi gdje se javljaju dileme da li je pacijent dovoljno obaviješten. Tako je Općinski
sud u Zenici odlučivao o naknadi štete zbog povrede prava na obaviještenost trudnice o stanju
ploda. Presuda u ovom predmetu je zasigurno proširila shvaćanje pojma obaviještenosti
pacijenta, te je ukazala zdravstvenim ustanovama i liječnicima na obim njihove odgovornosti i u
situacijama kada direktno ne utiču na stanje pacijenta, u konkretnom slučaju ploda. Stoga, iako je
presuda zasnovana na primjeni odredbi ranije važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti, smatramo
korisnim ukazati na stajalište i tumačenje suda u pogledu obima prava pacijenta na
obaviještenost.” 52
Stanje slučaja je sljedeće:
“Pacijentica se javila u zdravstvenu ustanovu primarne zdravstvene zaštite (prvotuženi)

na ultrazvučni pregled u vrijeme kada je trudnoća iznosila 17 gestacijskih nedjelja i četiri dana.
Postupajući liječnik je izvršio pregled i sačinio nalaz u kojem je utvrdio da je vidljiv uredan rad
srca i ploda, prisutni pokreti ploda, vrijednosti biparijentalnog dijametra i fenura ploda. Drugi
50
Dostupno na: https://inz.ba/povreda-prava-pacijenta-na-obavjestenje-kao-osnov-za-naknadustete- u-federaciji-bih/
[Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
51
Loc.cit.
52
osnov za naknadu štete u FBIH, Institut za zdravlje i sigurnost hrane. Dostupno na: https://inz.ba/povreda-prava-
pacijenta-na-obavjestenje-kao-osnov-za-naknadustete- u-federaciji-bih/ [Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
36
pregled u istoj zdravstvenoj ustanovi pacijentica je obavila osam dana poslije. Zbog sumnje na
poremećaj oligohidramiona kod pacijentice, ista je upućena u zdravstvenu ustanovu sekundarnog
nivoa zdravstvene zaštite (drugotuženi), gdje je obavila pregled sa gestacijskom dobi starosti
trudnoće od 21 sedmica i šest dana.”
“Prilikom upućivanja u zdravstvenu ustanovu sekundarnog nivoa, pacijentica nije dobila

nikakvo obavještenje od strane zdravstvene ustanove primarnog nivoa o zdravstvenom stanju
ploda, niti eventualno potrebnim daljim medicinskim intervencijama. Na pregledu u
zdravstvenoj ustanovi sekundarnog nivoa utvrdio je smanjenje količine plodove vode, te
postojanje dolichocephalia-e, te je zakazan kontrolni pregled za tri sedmice, na koji se
pacijentica nije pojavila. Pacijentica je potom uradila pregled u privatnoj zdravstvenoj ustanovi
(trećetuženi), gdje je upućena četverotuženom na specijalistički pregled i snimak 3D i 4D
ultrazvučnim aparatima. Kod četverotuženog je urađen ultrazvučni nalaz u 23. sedmici trudnoće,
a u nalazu je utvrđeno da je pored biometrijskog nalaza izmjerena i težina fetusa koja ukazuje da
je isti bio na donjoj granici standarda rasta, da je izrazito izražen cefalični index (zadak), da je
AFI 18 graničan prema oligohidramnionu, kao i da je detektiran veći mokraćni mjehur. U
predviđeno vrijeme poroda dijete je rođeno bez obje ruke i sa sindaktilijom prstiju desnog
stopala što predstavlja oštećenje organizma u visini od 100%. Roditelji djeteta su ustali sa
tužbom potražujući naknadu štete jer od strane zdravstvenih ustanova nisu bili informirani o
stanju ploda, a da su znali za oštećenje organizma u ovom procentu, odlučili bi se za abortus,
zbog materijalnih prilika u kojim su živjeli i nemogućnosti da se brinu o djetetu sa takvim
potrebama. Dakle, nitko od tuženih u nalazima nije utvrdio niti pacijentici usmeno saopćio da
postoje takve malformacije ploda da će dijete biti rođeno bez ruku i sa problemima prstiju
desnog stopala.”
“Tužene zdravstvene ustanove su osporile postavljeni tužbeni zahtjev i isticali da nema

uzročne veze između radnje postupajućih liječnika i oštećenja organizma, te da liječnici nisu u
obavezi napisati na nalazu ili usmeno saopćiti pacijentu da u toku pregleda nisu uočili/vidjeli
nedostatak nekog organa ili slično.” 53
53
A. Sinanović, S. Sarajlić, J. Bajramović, 2022. Povreda prava pacijenta na obavještenje kao osnov za naknadu
štete u FBIH, Institut za zdravlje i sigurnost hrane. Dostupno na: https://inz.ba/povreda-prava-pacijenta-na-
obavjestenje-kao-osnov-za-naknadustete- u-federaciji-bih/ [Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
37
11. Izazovi i nedostaci u zaštiti autonomije pacijenata u FBiH
Analiza faktora koji doprinose povredama autonomije pacijenata ukazuje na nedovoljan

nadzor nad postupcima zdravstvenih radnika te nedostatak svijesti o važnosti autonomije
pacijenata među zdravstvenim osobljem i pacijentima. Prepoznavanje ovih nedostataka ključno
je za usmjeravanje napora prema poboljšanju zaštite autonomije pacijenata i osiguranje
integriteta zdravstvenog sustava.
11.1. Identifikacija ključnih problema u praksi

Prepoznavanje glavnih problema u praksi u zaštiti autonomije pacijenata u FBiH je nužna
kako bi se razumjelo i adresiralo nedostatke u zdravstvenom sustavu te osigurala adekvatna
zaštita prava pacijenata. Autonomija pacijenata, koja uključuje pravo na informiranost, pristanak
i slobodan izbor, temeljni je princip medicinske etike i prava pacijenata. Međutim, u praksi se
često suočavamo s brojnim izazovima koji mogu ograničiti ili ugroziti ovu autonomiju.
Jedan od ključnih problema je nedostatak informiranosti pacijenata o njihovim pravima i

mogućnostima liječenja. Pacijenti često nisu adekvatno informirani o svojim dijagnozama,
medicinskim postupcima i terapijama, što može rezultirati nedovoljnim razumijevanjem vlastitog
zdravstvenog stanja i nedostatkom informiranih odluka. Ovo može biti posljedica nedostatka
komunikacije između zdravstvenih radnika i pacijenata, nedostatka vremena ili resursa za
pružanje potpunih informacija, ili nedovoljnog obrazovanja pacijenata o njihovim pravima.
Drugi važan problem je nedostatak pristanka pacijenata prije provođenja medicinskih

postupaka ili terapija. Pristanak pacijenata je ključan za poštovanje njihove autonomije i
dostojanstva, ali se često događa da pacijenti nisu pravilno informirani ili im nije pružena
mogućnost da donesu informiranu odluku. Moguće je da nedostatak obuke zdravstvenih radnika
o važnosti pristanka, nedostatak standardiziranih procedura ili nedostatak svijesti o pravima
pacijenata doprinose ovom problemu. 54
54
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (2022). Povreda prava pacijenta na obavještenje
kao osnov za naknadu štete u Federaciji BiH. Dostupno na: https://inz.ba [Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
38
Slobodan izbor pacijenata također može biti ograničen zbog različitih faktora. Pacijenti se
često suočavaju s pritiscima ili preprekama koje ometaju njihovu sposobnost da donose
informirane odluke o svojoj zdravstvenoj skrbi. To može uključivati nedostatak pristupa
informacijama, kulturne ili jezične barijere, ekonomske ili socijalne uvjete ili čak pristranost
zdravstvenih radnika.
Osim toga, nedostatak sustavnih mehanizama za praćenje i sankcioniranje kršenja

autonomije pacijenata dodatno otežava situaciju. Nedostatak jasnih smjernica i zakonskih
propisa, nedostatak edukacije zdravstvenih radnika o pravima pacijenata te nedostatak
odgovarajućih kanala za podnošenje pritužbi ili prigovora mogu rezultirati nepoštovanjem
autonomije pacijenata i nedostatkom odgovornosti.55
Ukupno gledano, identificiranje ključnih problema u praksi u zaštiti autonomije

pacijenata u FBiH je ključno za poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi i osiguranje poštivanja
temeljnih prava pacijenata. Potrebno je poduzeti korake za poboljšanje komunikacije između
zdravstvenih radnika i pacijenata, osigurati obuku o pravima pacijenata, uspostaviti jasne
procedure za informiranje i dobivanje pristanka te osnažiti mehanizme za praćenje i
sankcioniranje povreda autonomije pacijenata. 56
11.2. Analiza faktora koji doprinose povredama autonomije pacijenata
Višestruki faktori doprinose povredama autonomije pacijenata u FBiH. Autonomija

pacijenata, koja uključuje pravo na informiranost, pristanak i slobodan izbor, temeljni je princip
medicinske etike i prava pacijenata. Međutim, brojni faktori mogu utjecati na ovu autonomiju i
rezultirati povredama prava pacijenata.
Jedan od ključnih faktora je nedostatak adekvatne komunikacije između zdravstvenih

radnika i pacijenata. Nedostatak jasne i pristupačne komunikacije može rezultirati nedostatkom
informacija ili nedovoljnim razumijevanjem pacijenata o njihovom zdravstvenom stanju,
55
Paragraf.ba (2023). "Zakon o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu FBiH".
Dostupno na: https://www.paragraf.ba/propisi/fbih/zakon-o-sistemu-poboljsanja-kvalitetasigurnosti-i-o-akreditaciji-
u-zdravstvu.html [Pristupljeno: 18.5.2024.].
56
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (2022). Povreda prava pacijenta na obavještenje kao osnov za
naknadu štete u Federaciji BiH. Dostupno na: https://inz.ba [Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
39
dijagnozama, terapijama i alternativama liječenja. Ovo može biti posljedica nedostatka vremena
za komunikaciju, nedostatka obuke zdravstvenih radnika o komunikacijskim vještinama ili
kulturnih i jezičnih barijera između zdravstvenih radnika i pacijenata. 57
Nedostatak pristanka pacijenata prije provođenja medicinskih postupaka ili terapija

također je značajan faktor koji doprinosi povredama autonomije pacijenata. Pacijenti mogu biti
suočeni s situacijama u kojima im nije pružena mogućnost da donesu informiranu odluku o
svojoj zdravstvenoj skrbi ili gdje im nije pružena adekvatna informacija o rizicima, koristima i
alternativama liječenja. Nedostatak obuke zdravstvenih radnika o važnosti pristanka, nedostatak
standardiziranih procedura ili nedostatak svijesti o pravima pacijenata može dodatno pogoršati
ovu situaciju. 58
Osim toga, socioekonomski faktori mogu imati značajan utjecaj na autonomiju

pacijenata. Pacijenti s nižim socioekonomskim statusom ili oni iz marginaliziranih zajednica
mogu biti izloženi većim preprekama u pristupu informacijama, zdravstvenoj skrbi ili mogu biti
pod većim pritiskom da prihvate određene medicinske postupke ili terapije. Ekonomski interesi
ili nedostatak pristupačnih zdravstvenih usluga mogu također utjecati na sposobnost pacijenata
da donose slobodne i informirane odluke.
Dodatni faktor koji može ograničiti autonomiju pacijenata su nedostaci u zakonodavstvu,

politici i praksi zdravstvenog sustava. Nedostatak jasnih smjernica ili zakonskih propisa o
pravima pacijenata, nedostatak mehanizama za praćenje i sankcioniranje povreda autonomije te
nedostatak odgovarajućih kanala za podnošenje pritužbi ili prigovora mogu doprinijeti
povredama prava pacijenata i nedostatku odgovornosti zdravstvenih radnika i ustanova. 59
Ukupno gledano, faktori koji doprinose povredama autonomije pacijenata u FBiH

otkrivaju složen i višedimenzionalan problem koji zahtijeva sistematski pristup i integrirane
intervencije kako bi se osigurala adekvatna zaštita prava pacijenata i promicala poštivanje
temeljnih principa medicinske etike i prava pacijenata.
57
A. Spahić, 2016. Pregledni naučni članak, Izgradnja povjerenja kao ključni faktor unapređenja odnosa između
liječnika i pacijenta, Federalno ministarstvo zdravstva.
58
Rauché, zdravstveni časopis, Informirani pristanak za medicinsko dijagnostičke i terapijske procedure. Dostupno
na: https://www.rauche.net/izdanja/broj-2-3/informirani-pristanak-za-medicinskodijagnosticke-i-terapijske-
procedure/ [Pristupljeno 08.6.2024.]
59
A. Spahić, 2016. Pregledni naučni članak, Izgradnja povjerenja kao ključni faktor unapređenja odnosa između
liječnika i pacijenta, Federalno ministarstvo zdravstva.
40
11.3. Pravne rupe i nedostaci u postojećem pravnom okviru
Analiza pravnog okvira u FBiH ukazuje na niz pravnih rupa i nedostataka koji duboko utječu
na zaštitu autonomije pacijenata i integriteta zdravstvenog sustava. Ove pravne rupe nisu samo
formalni nedostaci u zakonima i propisima, već odražavaju fundamentalne izazove s kojima se
suočava zdravstveni sektor u ovoj regiji.
Jedna od ključnih pravnih rupa leži u nedostatku preciznosti i konzistentnosti u

zakonodavstvu koje se odnosi na prava pacijenata. Iako postoje određeni zakonski okviri koji bi
trebali štititi autonomiju pacijenata, često nedostaju detaljni propisi i smjernice kako bi se
osiguralo dosljedno i učinkovito provođenje tih prava. Ova nejasnoća u propisima može stvoriti
prostor za proizvoljnost i subjektivna tumačenja, što dovodi do nedosljedne primjene prava
pacijenata u praksi.
Osim nedostataka u samim zakonima, postojeći pravni okvir također pati od nedostatka
adekvatnih mehanizama zaštite prava pacijenata. Iako postoje regulatorna tijela koja bi trebala
nadzirati poštivanje prava pacijenata, nedostaje učinkovit sustav praćenja i sankcioniranja
povreda. Nedostatak transparentnih procedura za podnošenje pritužbi ili prigovora pacijenata
dodatno otežava situaciju, ostavljajući pacijente često osjećajem bespomoćnosti i nedostatka
pristupa pravdi.60
Nadalje, nedostatak obuke i osposobljavanja zdravstvenih radnika o pravima pacijenata

predstavlja ključni nedostatak u postojećem pravnom okviru. Mnogi zdravstveni radnici nisu
adekvatno educirani o važnosti informiranog pristanka, slobodnog izbora i drugih prava
pacijenata, što može rezultirati nedostatkom poštivanja ovih prava u praksi. Edukacija
zdravstvenih radnika o etičkim principima i pravnim obvezama u odnosu prema pacijentima
ključna je za osiguranje kvalitetne i etičke zdravstvene skrbi.
Dodatni izazov predstavlja nedostatak pristupa pravdi za pacijente koji su žrtve povreda
autonomije. Visoki troškovi pravnog procesa, dugotrajni sudski postupci i nedostatak pravnih
usluga dostupnih pacijentima otežavaju ostvarivanje prava i borbu protiv nepravilnosti u
zdravstvenom sustavu.
60
M.Buhovac, Kaznenopravna zaštita autonomije pacijenata u bosanskohercegovačkom kaznenom zakonodavstvu.
41
Ukupno gledano, pravne rupe i nedostaci u postojećem pravnom okviru u FBiH stvaraju
ozbiljan izazov za zaštitu prava pacijenata i integriteta zdravstvenog sustava.
Rješavanje ovih problema zahtijeva pristup koji uključuje jačanje zakonodavstva, uspostavu
učinkovitih mehanizama nadzora i sankcioniranja, edukaciju zdravstvenih radnika te osiguranje
pristupa pravdi za pacijente. Potrebno je poduzeti konkretne korake kako bi se osiguralo da prava
pacijenata budu u potpunosti poštovana i da zdravstveni sustav bude u skladu s najvišim
standardima medicinske etike i prava pacijenata.
42
12. Prijedlozi za unapređenje kaznenopravne zaštite autonomije pacijenata u FBiH
U cilju unapređenja kaznenopravne zaštite autonomije pacijenata u FBiH, potrebno je

usvojiti niz mjera koje bi osigurale poštivanje prava pacijenata i jačanje integriteta medicinskog
sistema. Pravne preporuke uključuju precizno definiranje prava pacijenata na informiranje,
pristanak i povlačenje pristanka, kao i implementaciju efikasnih sudskih mehanizama za zaštitu
tih prava.61
Institucionalne mjere trebale bi obuhvatiti uspostavu specijaliziranih tijela ili odbora za

praćenje i izvještavanje o slučajevima kršenja autonomije pacijenata, kao i razvoj brzih i
pristupačnih postupaka za rješavanje sporova i pritužbi. Osim toga, važno je osigurati
transparentnost u radu zdravstvenih ustanova kako bi se osiguralo povjerenje pacijenata u
zdravstveni sistem.
Edukacijske inicijative za medicinsko osoblje trebale bi biti usmjerene na podizanje svijesti o

važnosti poštivanja autonomije pacijenata i pridržavanja etičkih principa u praksi. Osim toga,
pacijenti bi trebali imati pristup edukativnim materijalima koji će im pomoći da bolje razumiju
svoja prava i aktivno sudjeluju u procesu donošenja odluka o svom zdravlju.62
Kroz kombinaciju ovih mjera, moguće je ostvariti značajan napredak u zaštiti autonomije
pacijenata u FBiH i osigurati integritet zdravstvenog sistema koji poštuje prava i potrebe svakog
pacijenta.
12.1. Pravne preporuke za poboljšanje postojećeg sustava
Jedna od ključnih pravnih preporuka je jačanje zakonodavstva koje se odnosi na zaštitu

prava pacijenata. Potrebno je usvojiti detaljne i sveobuhvatne zakone koji jasno definiraju prava
pacijenata, obveze zdravstvenih radnika te postupke zaštite i nadzora. Ovi zakoni bi trebali biti
61
62
43
usklađeni s međunarodnim standardima medicinske etike i prava pacijenata kako bi se osigurala
dosljedna primjena prava pacijenata u FBiH.
Pored jačanja zakonodavstva, važno je uspostaviti učinkovite mehanizme nadzora i

sankcioniranja kršenja prava pacijenata. Ovo uključuje osnaživanje regulatornih tijela za nadzor
zdravstvenih ustanova i radnika te osiguranje transparentnih postupaka za prijavu i obradu
pritužbi pacijenata. Osim toga, trebalo bi osigurati stroge kaznene sankcije za počinitelje povreda
autonomije pacijenata kako bi se poslala snažna poruka o nepoštivanju prava pacijenata.
Dodatno, potrebno je uložiti napore u edukaciju zdravstvenih radnika o pravima

pacijenata i medicinskoj etici. Osiguravanje adekvatne obuke i osposobljavanja za zdravstvene
radnike može pomoći u promicanju svijesti o pravima pacijenata, unaprijediti komunikacijske
vještine te osnažiti zdravstvene radnike da poštuju autonomiju pacijenata i pružaju kvalitetnu i
etičku zdravstvenu skrb.
Konačno, važno je osigurati pristup pravdi za pacijente koji su žrtve povreda autonomije.
To uključuje osiguranje pristupa pravnom savjetovanju, podršci i financijskim sredstvima za
podnošenje pravnih zahtjeva. Potrebno je osigurati da pravosudni sustav bude dostupan,
pristupačan i pravedan za sve pacijente, bez obzira na njihov socioekonomski status ili druge
faktore. 63
Ukupno gledano, pravne preporuke za poboljšanje postojećeg sistema kaznenopravne

zaštite autonomije pacijenata u FBiH trebale bi obuhvatiti jačanje zakonodavstva, osnaživanje
mehanizama nadzora i sankcioniranja, edukaciju zdravstvenih radnika te osiguranje pristupa
pravdi za pacijente. Ove mjere su ključne za osiguranje poštivanja prava pacijenata i unapređenje
integriteta zdravstvenog sustava u FBiH.
12.2. Institucionalne mjere za jačanje zaštite autonomije pacijenata
63
44
Institucionalne mjere za jačanje zaštite autonomije pacijenata igraju ključnu ulogu u
osiguravanju poštivanja prava pacijenata i unapređenju integriteta zdravstvenog sustava. Ove
mjere uključuju različite strategije i reforme usmjerene na poboljšanje regulatornog okvira,
jačanje nadzora i provođenja zakona, osnaživanje institucija nadležnih za zaštitu prava pacijenata
te promicanje transparentnosti i odgovornosti u radu zdravstvenih ustanova. 64 65
Jedna od ključnih mjera je jačanje regulatornih tijela zaduženih za nadzor nad zdravstvenim
ustanovama i radnicima. Ova tijela trebaju imati snažne ovlasti za provođenje inspekcija,
istraživanje pritužbi pacijenata te izricanje sankcija u slučaju povreda autonomije pacijenata.
Potrebno je osigurati da ova tijela budu neovisna, transparentna i odgovorna kako bi se osiguralo
dosljedno poštivanje prava pacijenata širom zemlje. Osim toga, važno je uspostaviti jasne
procedure i smjernice za postupanje s pritužbama pacijenata te osigurati pristupačne kanale
komunikacije putem kojih pacijenti mogu izraziti svoje zabrinutosti i dobiti potrebnu podršku.
Ovo uključuje osnivanje centara za podršku pacijentima, telefonskih linija za pritužbe i online
platformi za prijavu nepravilnosti. 66
Institucionalne mjere trebaju uključivati i jačanje edukacije zdravstvenih radnika o pravima

pacijenata, medicinskoj etici i komunikacijskim vještinama. Osiguravanje redovitih programa
obuke i osposobljavanja za zdravstvene radnike može pomoći u podizanju svijesti o važnosti
poštivanja autonomije pacijenata te unaprijediti kvalitetu i etičnost zdravstvene skrbi.s 67
Konačno, institucionalne mjere za jačanje zaštite autonomije pacijenata trebale bi uključivati i
promicanje transparentnosti i odgovornosti u radu zdravstvenih ustanova. To uključuje uspostavu
mehanizama za javnu objavu informacija o kvaliteti usluga, rezultatima inspekcija te sankcijama
izrečenim zdravstvenim ustanovama koje krše prava pacijenata. Ovi mehanizmi mogu pomoći u
osnaživanju pacijenata da budu informirani o svojim pravima i da se osjećaju sigurno u pružanje
zdravstvene skrbi.
Ukupno gledano, institucionalne mjere za jačanje zaštite autonomije pacijenata su ključne za

osiguravanje pravednog, transparentnog i odgovornog zdravstvenog sustava. Ove mjere bi
64
World Health Organization (2017). Patient Safety: Making Health Care Safer. Geneva: WHO. Dostupno na:
https://www.who.int [Pristupljeno 08.6.2024.]
65
European Commission, 2018. Strengthening Health Systems through Nursing: Evidence from 14 European
Countries. Brussels: European Commission. Dostupno na: https://ec.europa.eu [Pristupljeno 27.5.2024.]
66
Agency for Healthcare Research and Quality (2020). Patient Safety and Quality: An Evidence-
Based Handbook for Nurses. Rockville: AHRQ Publications. Dostupno na: https://www.ahrq.gov [Pristupljeno
27.5.2024.].
67
European Patients’ Forum (2017). EPF Campaign on Patient Empowerment. Brussels: EPF. Dostupno na:
https://www.eu-patient.eu [Pristupljeno 03.6.2024.]
45
trebale biti usmjerene na jačanje regulatornih tijela, osnaživanje pacijenata, edukaciju
zdravstvenih radnika te promicanje transparentnosti i odgovornosti u radu zdravstvenih ustanova.
Samo kroz koordinirane napore na svim razinama se mogu osigurati poštivanje prava pacijenata i
unaprijediti kvalitetu zdravstvene skrbi u FBiH. 68
12.3. Edukacijske inicijative za medicinsko osoblje i pacijente
Obavezna edukacija medicinskog osoblja o pravima pacijenata: Potrebno je provesti sustavne

obuke za sve medicinske radnike o pravima pacijenata prema zakonu FBiH. Ove obuke bi
trebale pokriti teme poput informiranog pristanka, povjerljivosti medicinskih podataka, prava na
privatnost i dostojanstvo pacijenata. Također bi trebale uključivati praktične vježbe i primjere iz
stvarnih situacija. 69
Razvoj kurikuluma u medicinskim školama i fakultetima: Uvođenje obveznih predmeta o

medicinskom pravu, etici i pravima pacijenata u kurikulum medicinskih škola i fakulteta. Ovi
predmeti bi trebali biti osmišljeni kako bi pružili studentima temeljno razumijevanje pravnih i
etičkih aspekata medicinske prakse i interakcije s pacijentima. 70
Radionice i seminari za medicinsko osoblje: Organizacija redovitih radionica, seminara i

stručnih skupova za medicinsko osoblje s ciljem pružanja dodatne edukacije o pravima
pacijenata, komunikacijskim vještinama, etičkim dilemama i rješavanju konflikata. Ovi događaji
mogu uključivati diskusije o stvarnim slučajevima, simulacije situacija iz prakse i predavanja od
strane stručnjaka iz područja prava i etike. 71
Kreiranje informativnih materijala za pacijente: Izrada informativnih brošura, letaka ili online
resursa koji pacijentima pružaju informacije o njihovim pravima, postupcima liječenja,
68
69
Agency for Healthcare Research and Quality (2020). Patient Safety and Quality: An Evidence- Based Handbook
for Nurses. Rockville: AHRQ Publications. Dostupno na: https://www.ahrq.gov [Pristupljeno 27.5.2024.].
70
American Medical Association, 2016. Code of Medical Ethics. Chicago: AMA. Dostupno na: https://www.ama-
assn.org [Pristupljeno 08.6.2024.]
71
46
mogućnostima prigovora i pritužbi te drugim relevantnim temama. Ovi materijali trebaju biti
jasni, pristupačni i prilagođeni različitim skupinama pacijenata. 72
Edukacijske kampanje o pravima pacijenata: Organizacija javnih kampanja koje podižu

svijest o pravima pacijenata i važnosti njihove zaštite. Ove kampanje mogu uključivati medijske
aktivnosti, javne događaje, panele rasprava, radionice i druge oblike interakcije s javnošću. 73
72
European Patients’ Forum (2017). EPF Campaign on Patient Empowerment. Brussels: EPF. Dostupno na:
https://www.eu-patient.eu [Pristupljeno 03.6.2024.]
73
Health Consumer Powerhouse (2018). Euro Health Consumer Index 2018. Dostupno na:
http://www.healthpowerhouse.com [Pristupljeno 08.6.2024.]
47
13. ZAKLJUČAK
Razmatranje prava pacijenata i kaznenopravne zaštite autonomije pacijenata u FBiH

naglašava potrebu za dubokim reformama i promjenama u zdravstvenom sustavu. Dok su
identificirani problemi duboki i složeni, put prema unaprjeđenju zaštite prava pacijenata
zahtijeva sveobuhvatni pristup. Institucionalne promjene, pravne inovacije i edukacijske
inicijative ključne su za osiguravanje da prava pacijenata budu adekvatno zaštićena i poštovana.
Nadalje, uspostavljanje jasnih smjernica, jačanje nadzora nad postupcima zdravstvenih radnika
te poboljšanje komunikacije između zdravstvenog osoblja i pacijenata presudno je za izgradnju
povjerenja u zdravstveni sustav i osiguravanje kvalitetne zdravstvene skrbi za sve građane.
Sve ove mjere, zajedno s aktivnim sudjelovanjem svih relevantnih dionika, ključne su za
stvaranje zdravstvenog sustava koji poštuje i štiti autonomiju pacijenata u FBiH.
48
POPIS LITERATURE
KNJIGE I ČASOPISI:
1) A. Spahić, (2016). Pregledni naučni članak, Izgradnja povjerenja kao ključni faktor
unapređenja odnosa između liječnika i pacijenta, Federalno ministarstvo zdravstva.
2) Beauchamp, T.L. & Childress, J.F., (2019). Principles of Biomedical Ethics. 8th ed. New
York: Oxford University Press.
3) Beauchamp TL, Faden RR. (2004). History of informed consent. In: Post SG (ed.)
Encyclopedia of Bioethics. 3rd ed. New York: Macmillan Reference USA.
4) Charles, C., Gafni, A. & Whelan, T., (1997). Shared decision-making in the medical
encounter: What does it mean? (or it takes at least two to tango). Social Science & Medicine,
44(5).
5) Europski Univerzitet Brčko distrikt (2019). Zaštita prava pacijenata u BiH sa posebnim
osvrtom na građanskopravnu zaštitu i krivicu ljekara za počinjenu ljekarsku grešku. Brčko:
Europski Univerzitet Brčko distrikt.
6) Gostin, L.O., (2000). Public Health Law: Power, Duty, Restraint. Berkeley: University of
California Press.
7) M.Buhovac, Kaznenopravna zaštita autonomije pacijenata u bosanskohercegovačkom
kaznenom zakonodavstvu.
8) O'Neill, O., (2002). Autonomy and Trust in Bioethics. Cambridge: Cambridge University
Press.
9) Wear, D., (1998). On white coats and professional development: The formal and hidden
curricula. Annals of Internal Medicine.
ZAKONI
1) Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH, (2022). Zakon o zaštiti ličnih podataka. Službeni
glasnik BiH broj: 49/06.
2) Kodeks medicinske etike i deontologije. (2000) Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine broj 30/97.
3) Krivični zakon FBiH. (2003.) Službene novine Federacije BiH, br. 36/2003.
4) Zakon o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu FBiH. (2023).
Sl. novine FBiH"br. 59/2005, 52/2011 i 6/2017.
5) Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva i tajnosti podataka. (2006). Službeni glasnik BiH,
br. 49/06 i 76/11.
6) Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, (2010). Službeni glasnik
Federacije BiH, br. 40/10.
7) Zakon o zdravstvenoj zaštiti. (2010) Službene novine Federacije BiH, broj 40/10.
49
LINKOVI:
1) Agency for Healthcare Research and Quality (2020). Patient Safety and Quality: An
Evidence-Based Handbook for Nurses. Rockville: AHRQ Publications.
Dostupno na: https://www.ahrq.gov [Pristupljeno 27.5.2024.].
2) A. Sinanović, S. Sarajlić, J. Bajramović, (2022). Povreda prava pacijenta na obavještenje kao
Dostupno na: https://inz.ba/povreda-prava-pacijenta-na-obavjestenje-kao-osnov-za-naknadu-
stete-u-federaciji-bih/ [Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
3) American Medical Association, (2016). Code of Medical Ethics. Chicago: AMA.
Dostupno na: https://www.ama-assn.org [Pristupljeno 08.6.2024.]
4) American Medical Association, (2019). Informed Consent. [online]
Dostupno na: https://www.ama-assn.org/delivering-care/ethics/informed-consent
[Pristupljeno 10.5 2024].
5) Council of Europe, (1997). Convention on Human Rights and Biomedicine.
Dostupno na: https://www.coe.int/en/web/bioethics/oviedo-convention
6) E. Mujkić, A. Crnkić, (2019). Pravo pacijenta na prigovor u zakonodavstvu Federacije Bosne
i Hercegovine i u praksi. University Clinical Center Tuzla.
Dostupno na:
https://www.researchgate.net/publication/332350294_Pravo_pacijenta_na_prigovor_u_zakon
odavstvu_Federacije_Bosne_i_Hercegovine_i_u_praksi.
7) European Commission, (2016). Prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi.
Dostupno na: https://ec.europa.eu/health/cross_border_care/overview_hr
8) European Commission, (2018). Strengthening Health Systems through Nursing: Evidence
from 14 European Countries. Brussels: European Commission.
Dostupno na: https://ec.europa.eu [Pristupljeno 27.5.2024.]
9) European Health Management Association (EHMA), (2023).
Dostupno na: https://ehma.org/commitment-of-health-management-to-patients-rights/
10) European Patients’ Forum (2017). EPF Campaign on Patient Empowerment. Brussels: EPF.
Dostupno na: https://www.eu-patient.eu [Pristupljeno 03.6.2024.]
11) Europska komisija, (2016). Prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi.
Dostupno na: https://ec.europa.eu/health/cross_border_care/overview_hr
[Pristupljeno 12.5. 2024].
12) Europska komisija, (2018). Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR).
Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2016/679/oj [Pristupljeno 12.5.2024].
13) Europski sud za ljudska prava, (2022). Europska konvencija o ljudskim pravima.
50
Dostupno na: https://www.ustavnisud.ba/uploads/documents/evropska-konvencija-
bs_1638454861.pdf [Pristupljeno 05.5.2024].
14) Health Consumer Powerhouse (2018). Euro Health Consumer Index 2018.
Dostupno na: http://www.healthpowerhouse.com [Pristupljeno 08.6.2024.]
15) HHS.gov, (2023). Health Information Privacy.
Dostupno na: https://www.hhs.gov/hipaa/index.html [Pristupljeno 12.5.2024.]
16) Human Rights Watch, (2023). Svjetski izvještaj 2023: Trendovi ljudskih prava u više od 100
zemalja.
Dostupno na: https://www.hrw.org/world-report/2023 [Pristupljeno 06.5.2024.]
17) Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (2022). Povreda prava pacijenta na obavještenje
kao osnov za naknadu štete u Federaciji BiH.
Dostupno na: https://inz.ba [Pristupljeno dana: 18.5.2024.]
18) Rauché, zdravstveni časopis, Informirani pristanak za medicinsko dijagnostičke i terapijske
procedure.
Dostupno na: https://www.rauche.net/izdanja/broj-2-3/informirani-pristanak-za-medicinsko-
dijagnosticke-i-terapijske-procedure/ [Pristupljeno 08.6.2024.]
19) Ujedinjeni narodi, (1948). Opća deklaracija o ljudskim pravima.
Dostupno na: https://www.un.org/en/about-us/universal-declaration-of-human-rights
[Pristupljeno 06.5.2024.]
20) United Nations, (2006). Convention on the Rights of Persons with Disabilities.
Dostupno na: https://www.un.org/development/desa/disabilities/convention-on-the-rights-of-
persons-with-disabilities.html [Pristupljeno 02.5.2024].
21) World Health Organization (2017). Patient Safety: Making Health Care Safer. Geneva:
WHO.
Dostupno na: https://www.who.int [Pristupljeno 08.6.2024.]
22) World Medical Association, (1995). WMA Declaration of Lisbon on the Rights of the Patient
(revised).
Dostupno na: https://www.wma.net/policies-post/wma-declaration-of-lisbon-on-the-rights-
of-the-patient/ [Pristupljeno 05.5.2024].
23) World Medical Association, (2006). WMA Declaration of Geneva.
Dostupno na: https://www.wma.net/policies-post/wma-declaration-of-geneva/
24) World Medical Association, (2013). WMA Declaration of Helsinki – Ethical Principles for
Medical Research Involving Human Subjects. Dostupno na: https://www.wma.net/policies-
post/wma-declaration-of-helsinki-ethical-principles-for-medical-research-involving-human-
subjects/ [Pristupljeno 02.5.2024.]
25) Zavod za socijalno osiguranje RS, Dostupno na: https://www.zso.gov.rs/istorijat.htm
[Pristupljeno 8. lipnja 2024.].
8)
51
POPIS SLIKA
Slika 1 Međunarodni dan ljudskih prava

(https://ssskskola.edu.ba/wp-content/uploads/2020/12/ljudska-prava.jpg).....................................6
Slika 2 III Zasedanje_AVNOJ-a, Beograd 1945.

(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/35/III_Zasedanje_AVNOJ-a
%2C_Beograd_1945.jpg)..............................................................................................................11
Slika 3 Uništeni dijelovi bolnice u Sarajevu tijekom 1992. godine

(https://www.obs.ba/images/stories/HISTORY_PIC/Bolnica_92_web.jpg)................................15
Slika 4 Tabla na kojoj su ispisana prava i obaveze pacijenata u bolnicama

(https://n1info.ba/vijesti/a90041-ukcs-tabla-sa-pravima-pacijenata/)...........................................18
Slika 5 Povjerljivi razgovor između liječnika i pacijenta

(https://www.roda.hr/media/w/700/src/media/images/udruga/projekti/prekinimo_sutnju/
confi.PNG )....................................................................................................................................21
Slika 6 Razgovor između liječnika i pacijenta

(https://www.vecernji.ba/media/img/c7/c8/86ce90d2d060d6fb4904.jpeg)..................................23
Slika 7 Slika sudnica (https://storage.bljesak.info/article/305098/450x310/sudnica-cekicstol.jpg)

.......................................................................................................................................................29
52

LARA POLIĆ_DIPLOMSKI RAD_ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U FBIH

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

LARA POLIĆ_DIPLOMSKI RAD_ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U FBIH

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

LARA POLIĆ_DIPLOMSKI RAD_ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U FBIH

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U MOSTARU

KRIMINALISTIKA I SIGURNOSNI MENADŽMENT

KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U

Mostar, 2024. godine

KRIMINALISTIKA I SIGURNOSNI MENADŽMENT

KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTONOMIJE PACIJENATA U

Mentor: Doc.dr.sc. Maja Pilić Student: Lara Polić

Mostar, 2024. godine

2. Objašnjenje važnosti autonomije pacijenata............................................................................2

3. Međunarodni okvir za prava pacijenata: zaštita dostojanstva i autonomije.............................4

5. Usporedba FBiH sa zakonodavstvom drugih zemalja.............................................................8

5.1. Usporedba sa zakonodavstvom zemalja EU.........................................................................8

5.2. Usporedba sa zakonodavstvom Sjedinjenih Američkih Država..........................................9

6. Povijesni razvoj zdravstvenog sustava u BiH........................................................................11

6.1. Povijesni razvoj zdravstvenog sustava za vrijeme Jugoslavije.......................................11

6.2. Razvoj zdravstvenog sustava nakon rata........................................................................14

7. Pregled relevantnih zakona i propisa u FBiH.........................................................................16

7.1. Zakon o zdravstvenoj zaštiti...........................................................................................18

7.2. Kodeks o medicinskoj etici i deontologiji......................................................................19

7.3. Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva i tajnosti podataka........................................20

8. Analiza prava pacijenata na informiranost, pristanak i slobodan izbor.................................22

9. Pravo pacijenta na prigovor u zakonodavstvu FBiH u praksi................................................24

10. Kaznenopravna odgovornost za povrede autonomije pacijenata........................................27

10.1. Kaznenopravne sankcije za povrede prava pacijenata................................................27

10.2. Pregled sudskih presedana i slučajeva iz prakse.........................................................30

11. Izazovi i nedostaci u zaštiti autonomije pacijenata u FBiH................................................34

11.2. Analiza faktora koji doprinose povredama autonomije pacijenata.............................35

11.3. Pravne rupe i nedostaci u postojećem pravnom okviru...............................................37

12. Prijedlozi za unapređenje kaznenopravne zaštite autonomije pacijenata u FBiH..............39

12.1. Pravne preporuke za poboljšanje postojećeg sustava..................................................39

12.2. Institucionalne mjere za jačanje zaštite autonomije pacijenata...................................41

12.3. Edukacijske inicijative za medicinsko osoblje i pacijente..........................................42

Ovaj rad temelji se na istraživanju i analizi kaznenopravne zaštite autonomije pacijenata u

Obradit će se tema važnosti autonomije pacijenata, međunarodni okvir za zaštitu njihovih

Cilj je razumijevanje složenih dinamika i izazova koji se javljaju u osiguranju kaznenopravne

Autonomija pacijenata predstavlja temeljno pravo i moralni princip u kontekstu medicinske

U FBiH, zaštita autonomije pacijenata predstavlja ključnu komponentu zdravstvenog sustava,

Autonomija pacijenata definira se kao sposobnost pojedinca da donosi informirane odluke o

Međunarodni instrumenti, poput Deklaracije o ljudskim pravima (Universal Declaration of

Nadalje, autonomija pacijenata ima ključnu ulogu u medicinskoj edukaciji i profesionalnom

Jedno od temeljnih načela ovog okvira je pravo pacijenata na informiranost. To

Drugo važno načelo je pravo na poštovanje autonomije pacijenata. To uključuje pravo

 pravo na odgovarajuću medicinsku skrb dobre kvalitete bez diskriminacije

Osim toga, Međunarodni Okvir za Prava Pacijenata naglašava potrebu za pristupom

U suštini, Međunarodni Okvir za Prava Pacijenata pruža temelje za osiguranje da se pacijenti

Ljudska prava predstavljaju suštinu društvenog ustrojstva utemeljenog na principima

Slika 1 Međunarodni dan ljudskih prava (https://ssskskola.edu.ba/wp-content/uploads/2020/12/ljudska-prava.jpg)

U ovom poglavlju analizira se kako zakonodavstvo FBiH u pogledu zaštite autonomije

5.1. Usporedba sa zakonodavstvom zemalja EU

EU regulativa, posebno Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), postavlja visoke

5.2. Usporedba sa zakonodavstvom Sjedinjenih Američkih Država

U SAD-u, pacijenti imaju pravo na detaljne informacije i često se potiče detaljna

HIPAA postavlja stroge standarde za zaštitu medicinskih podataka i njihovu

6.1. Povijesni razvoj zdravstvenog sustava za vrijeme Jugoslavije

Završetkom Drugog svjetskog rata došlo je do ujedinjenja svih ustanova socijalnog

Slika 2 III Zasedanje_AVNOJ-a, Beograd 1945.

Godine 1946. donesen je Zakon o socijalnom osiguranju radnika, namještenika i

Također, Zakonom su bili predviđeni i sudovi za socijalno osiguranje. Početak novog

Prvo je provedena revizija zdravstvenog osiguranja na temelju Zakona o zdravstvenom