Artikulacijski poremećaji

Sadrţaj dokumenta svojevrstan je presjek svega onoga što se tiĉe artikulacijskih

poremećaja. Samo o ovoj temi postoji nekoiko kolegija tijekom logopedskog
obrazovanja. Zahtijeva povezivanje mnogo razliĉitih znanja kako bi se dobila cjelovita
slika o ovom podruĉju.
Na sam spomen pojma logopedije i/ili logopeda velik broj osoba reći će kako ih to
najprije podsjeća na mucanje, ispravljanje pogrešnog izgovora (najĉešće glasa ,,R'',
toĉnije ,,jel' to ono kad ne možeš reć' R?'') te disleksiju.

Jedna od najĉešćih poteškoća djece predškolske i školske dobi jest nepravilan

izgovor glasova. Nazivi koji se koriste za ovu vrstu poteškoća su i Poremećaj
izgovora, Artikulacijski poremećaj i Dislalija (Dyslalia). Potrebno je napomenuti
kako je termin dislalija zastario i ne koristi se više u novijoj relevantnoj literaturi, kao
ni u nastavnim kolegijima na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuĉilišta u
Zagrebu.
Moţe se reći i da gotovo nema jeziĉno-govornog poremećaja koji nije popraćen i
poremećajem izgovora (bilo da se radi o poremećaju izgovora glasova ili nesigurnoj
,,slici'' rijeĉi).
Naţalost, postoji tendencija porasta - posljednjih dvadesetak godina utrostruĉio se
broj svih razvojnih poremećaja, pa tako i jeziĉno-govornih, kao i komunikacijskih
teškoća. Procjene su da ĉak 30 % predškolske djece vani i u nas, a u novije vrijeme
podaci pokazuju da se taj postotak vjerojatno penje i do 40 %, pate od nekog
poremećaja izgovora, jezika i komunikacije. Teškoće su i kompleksnije nego što su
nekad bile, višestruke su. Radi se nerijetko o najmanje dva udruţena poremećaja, pa
samim time i terapije dulje traju, a opet nema garancije o izvjesnom ishodu
poboljšanja stanja. Zato logopedija, kao i ĉista medicina, nikad nije kao matematika,
da dva plus dva uvijek daju ĉetiri i da moţete obećati kako će uvijek biti tako i samo
tako
Poremećaje izgovora / artikulacijske poremećaje moţemo uoĉiti i auditivno i vizualno,
dakle kad nešto ne ,,štima'' baš, ne zvuĉi kako bi trebalo, a isto tako, nekad se zaista
i vide neobiĉni obrasci kako dijete izgovara neki glas ili glasove.

Prema glasovnim skupinama razlikuju se sljedeći poremećaji: sigmatizam,

rotacizam, lambdacizam, kapacizam, gamacizam, tetacizam, deltacizam i
etacizam. Nazive su dobili prema imenima grafema u grĉkom alfabetu, odnosno
glasu koji je nositelj odreĊene skupine. Sigmatizam, primjerice, obuhvaća najveći broj
glasova: /S Z C/, /Š Ţ Ĉ Ć/, /DŢ Đ/. Skupina je dobila naziv po 18. grafemu grĉkog
alfabeta sigma (σίγμα) - veliko slovo Σ; malo slovo σ i na kraju rijeĉi ς.

Usvajanje izgovora glasova odvija se po,,ustaljenom redu”, odnosno po razvojnoj

liniji. To znaĉi da se neki glasovi fiziološki usvajaju ranije od ostalih. Glasovi koji su
motoriĉki i akustiĉki jednostavniji za izvedbu javljaju se ranije u izgovoru, poput
glasova P, B, M, A koji su popriliĉno vidljivi i jednostavni, dok se izgovor onih
sloţenijih,,brusi” dugo, poput R, LJ i DŢ. . Stoga, nije svako odstupanje od pravilnog
izgovora u odreĊenoj dobi nuţno i govorna patologija. Tako bi dijete od tri godine
trebalo ispravno izgovarati sve vokale, te glasove J, F, V, H, L, dok bi do ĉetvrte
godine uz navedene trebalo ispravno izgovarati i glasove S, Z, C, Š, Ţ, Ĉ, Ć, DŢ, Đ,
LJ, NJ. Glasovi L i R javljaju se najkasnije i nepravilan izgovor se moţe tolerirati do
dobi od ĉetiri i pol godine. Što se tiĉe konteksta hrvatskog fonetskog sustava, smatra
se da bi svi glasovi hrvatskog izgovornog sustava trebali biti pravilno usvojeni i
pravilno izgovarani do djetetove 5. godine ţivota, pogotovo nakon 5 i pol godina.

Izgovorne norme (prema Vuletić, 1990.) za pojedine glasove i glasovne skupine:

PRAVILAN IZGOVOR GLASOVA: OĈEKUJEMO KOD DJETETA U DOBI:
3 – 3,5 godina

AEIOUPBTDKGMNVLFHJ
4 – 4,5 godina

S Z C LJ NJ R
5 – 5,5 godina

Š Ž Ĉ DŽ Đ Ć

Neka djeca vrlo lagano pravilno izgovaraju sve glasove, dok druga na tom putu
prolaze kroz niz poteškoća. Razvoj izgovora kod svakog je djeteta individualan i
postupan. Primjerice, oblikovanje pravilnog izgovora glasova Ĉ i Š moţe razvojnom
linijom polaziti od izgovora glasa T iz kojeg nastaju glasovi S i C i napokon glasovi Ĉ i
Š. Tako bi MAĈKA prvo bila MATKA, zatim MACKA, te na kraju MAĈKA.
Ili RIBA, prvo bi bila IBA, zatim JIBA, pa LIBA i na kraju RIBA.
Poremećaje izgovora moţemo uoĉiti na razini glasova i/ili rijeĉi, a javljaju se u tri
oblika:

Omisija – izostavljanje ili neĉujna realizacija jednog ili više glasova (npr. dijete
umjesto TRUBA izgovara TUUBA, umjesto KLUPA – KUUPA, umjesto RIBA - IBA i
sl.)

Supstitucija – zamjena jednog ili više glasova drugim (npr. dijete umjesto RUKA
govori JUKA, umjesto MORE – MOLE i sl.)

Distorzija – nepravilan, iskrivljeni izgovor nekog glasa ili skupine glasova (to znaĉi
da su svi glasovi prisutni, ali njihov izgovor je drugaĉiji od uobiĉajenog, npr. blago ili
jako umekšan izgovor glasova Š,Ţ,Ĉ ili,,francuski” , tj. grleni izgovor glasa R).

Nije naodmet spomenuti kako se u logopedskoj praksi pokazalo da je lateralni

sigmatizam ĉak teţi, zahtjevniji i tvrdokorniji za ispraviti od bilo koje distorzije glasa R.
Osim što je lateralni sigmatizam priliĉno vizualno upadljiv prilikom realizacije, ujedno
je zbog takvog naĉina izgovora prisutna i pojaĉana salivacija.

Nadalje, kako u svemu, tako i u logopediji, postoje kardinalne greške u tretmanu, a to

si niti jedan logoped ne bi smio dopustiti. U medicini se zna, kao jedan od
mnogobrojnih primjera, kako je u potpunosti kontraindikativno pacijentu u stanju
infarkta miokarda ubrizgati hormon adrenalin (epinefrin), u situacijama kada je nuţno
povećati srĉani minutni volumen. Za navedeno se zna da se to ne smije i to je
jednostavno tako.
U logopediji je, naime, nerealno oĉekivati od djeteta i raditi s njime korekciju glasa R,
ako prethodno nije pravilno usvojen glas L. Stvar je u tome da glas L fiziološki
prethodi glasu R. Mjesto tvorbe im je u potpunosti isto. Oba glasa izgovaraju se na
naĉin da vršak jezika (apex) dodiruje nepce iza gornjih inciziva (sjekutića). Jedina je
razlika u tome što taj vršak jezika mora brzo zavibrirati kako bismo tu izvedbu
percipirali kao glas R. Drugi primjer bio bi kada bi se u tretmanu imalo dijete s
guturalnom distorzijom glasa R. U tom sluĉaju krajnje je kontraindikativno koristiti
logatome i rijeĉi zasićene glasovima K, G i H za koje se fonetski, tvorbeno i
artikulatorno zna da ,,vuku'' jezik prema nazad, a upravo suprotno od toga je ono što
se ţeli postići. Naravno, teško je izbjeći te glasove u spontanom govoru jer će se
pojaviti kad-tad - jednostavno je potrebno ciljano izbjegavati te glasove što je više
moguće u direktnom tretmanu dok je rad na navedenom glasu u fazi korekcije, ne
nuţno automatizacije kao posljednje etape u ispravljanju pogrešnog izgovora.
Ono što se moţe napraviti jest dati smjernice i izabrati u mnoštvu informacija neke
vjeţbice za glasove koje uvijek vrijede. Nemoguće je u jednom tekstualnom
dokumentu objediniti apsolutno sve vjeţbice i terapeutske postupke ĉak i za jedan
jedini glas, ali ono što nadalje slijedi jest priruĉna pomoć tijekom ovog perioda
ostanka kod kuće neizvjesnog trajanja.
Na internetu zaista postoji enorman broj raznoraznih vjeţbica, igrica i sl., kao i
sluţbenih stranica raznih privatnih logopedskih kabineta, ali i ,,logo-kutaka'' u sklopu
pojedinih djeĉjih vrtića. Ono što treba imati na umu jest znati što toĉno traţiti i zašto
se traţi, pritom imajući objektivne kriterije u prosuĊivanju što će se s interneta
odabrati i koristiti, a što ne.
Što se tiĉe audio-video demonstracija na YouTube-u, prednjaĉe kolege iz Republike
Srbije. Naravno da se zvuĉno ostvarenje glasova, ali i cjelokupna dikcija narativa i
diskursa (govornog iskaza) razlikuju u hrvatskom i srpskom jeziku. MeĊutim, u
kontekstu odabranih glasova koji slijede u sljedećim linkovima, izrazito su korisni u
korekciji tih glasova.

https://www.youtube.com/watch?v=o5AUZMVeFKA ( Kako izgovoriti glas (slovo) R,

vezbe za decu i odrasle - logoped Beograd )

https://www.youtube.com/watch?v=j3DGQFKewms (Ĉarobnim štapićem uĉimo R)

Djetetu najprije treba osvijestiti što je to vršak jezika jer je vršak jezika potreban za
izgovor skoro svih glasova u hrvatskom fonetskom sustavu. Kad se odreĊeni glas
izvjeţba u svim pozicijama koristeći logatome (slogove bez znaĉenja – npr. ARA,
ERE, RIRI, RARA....) i rijeĉi, slijede vjeţbe automatizacije glasa, tj. primjena
nauĉenog glasa kroz kraće reĉenice, priĉe, pjesmice, recitacije, razne govorne igre,
brojalice i brzalice zasićene tim glasom, a kao kruna svega jest inkorporirati ciljani
glas unutar spontanog govora. Obiĉno je potrebno više vremena da dijete poĉne
upotrebljavati novonauĉeni glas u svakodnevnom govoru, treba ga ispravljati, ali tek
onda kada ga nauĉi pravilno izgovarati, tako što će se, kada dijete pogriješi, pravilno
za njim ponoviti traţeni glas. S obzirom na to da faza automatizacije moţe znatno
potrajati, potrebno je osmišljavati zanimljive i kreativne aktivnosti , npr. Igra ,,U
trgovini'' u kojoj dijete glumi kupca i traţi od prodavaĉa samo one artikle koji u sebi
sadrţe traţeni, ciljani glas. Ili, moţe traţiti samo one artikle ĉiji naziv poĉinje tim
glasom.

Sve dosad navedeno i napisano vrijedi općenito za bilo koji glas, a doista je samo
,,kap u internetskom oceanu'', samo treba biti kritiĉan u odabiru i znati toĉno
imenovati problem i znati što se traţi, kao i dobro prosuditi prije primjene neĉega u
terapiji.
Za kraj, slijede dva linka Centra Logos iz Slavonskog Broda:

http://www.centar-logos.hr/artikulacijski-poremecaji/

http://www.centar-logos.hr/vjezbe-artikulacije-za-pojedine-glasove/ - korisno jer

imaju liste rijeĉi za većinu glasova u razliĉitim pozicijama unutar rijeĉi.

U sljedećem uratku bit će kompletno prikazan protokol korekcije glasa, a taj glas bit
će glas LJ. Najvaţnija stavka u tretmanu jest i uvijek će biti iskljuĉivo roditelj/i.
Logopedi kao takvi su samo smjernica, ali roditelj je taj koji je kljuĉan u ovom procesu
kao prvi odgojitelj svoga djeteta, a ujedno i najbliţi govorni model. Vjeţba, vjeţba i
samo vjeţba! 

___________________________________________________________________
*Vuletić, D. (1990): Test artikulacije. Fakultet za defektologiju, Zagreb.