Težak slom Srce alfe 2_ dio LJ_E_R_

1 | Čarobne knjige i ljubavni romani
SRCE ALFE 2. DIO
Prijevod: Blondy
Obrada: Lady & Mary
Naslovnica: Sabina
PROLOG
Iscrpljenost prijeti da preuzme kontrolu nad mojim umornim, bolnim tijelom dok
hodam pažljivo niz stepenice. Oči me peku od pomanjkanja sna zadnjih nekoliko dana,
a noge me mrze svakim bolnim korakom kojeg napravim. Kuća mi je tamna, ali znam
da je on dolje, zato što ga čujem kako bljuje.
Frustracija mi se podiže u prsima, osjetim divlje okretanje mojeg srca, dok me

noge polako nose bliže sceni od koje sam tako umorna.
„Quinn?“ on poviče između bljuvanja. „Quinn!“
Tjerajući ljutnju koja prijeti da će se podići i eksplodirati iz mojih prsa, hodam s

tupim nogama prema kupaonici. Prijeđem preko prazne boce viskija na svojem putu,
ostatak je natopio tepih za mene, da ga očistim još jednom. Stavim svoju ruku na blago
pritvorena vrata kupaonice i gurnem ih da se otvore, ulazeći unutra. Moj otac je na podu,
sklupčan u loptu, prekriven bljuvotinom.
Bol se podigne i prijeđe mojim tijelom dok idem prema njemu i gledam u njegov
jadni oblik. On nije uvijek bio ovakav. Prije nego mi je majka umrla on je bio sretan,
zabavan i pun ljubavi te čist. Sada je pijan koliko može biti od dana kada je ona uzeta
od nas. Ja sam jedina osoba na svijetu kojoj je stalo dovoljno da bude kraj njega, bez
obzira koliko teško to bilo s vremenom.
„Tata, moraš ustati i otići pod tuš. Moram očistiti ovaj nered.“
On zastenje i okrene se na leđa, majica mu je namočena ustajalim znojem. Moja

ramena padnu i znam da nema šanse da ga ja navedem pod tuš. Previše je pijan, previše
izgubljen. Umjesto toga odem do umivaonika i napunim ga, te uzmem krpu za pranje i
počnem posao njegova čišćenja. Kada mu je majica očišćena od bljuvotine i lice čisto,
krenem na posao, pomognem mu da ode iz kupaonice tako da i nju mogu očistiti.

Dođemo do kauča prije nego on počne ponovno bljuvati. Gutajući svoje suze, po
treći put počnem čistiti taj nered. Kada sam gotova, prisilim ga da popije malo vode, a
onda odem sakriti preostali alkohol u kući jer znam da će ga tražiti. Prepijan je da bi se
trudio. Ako ga ne može naći on će se, kao i uvijek, onesvijesti.
Kada je kupaonica čista i sterilna, pokrijem svojeg onesviještenog oca dekom i

onda nestanem niz hodnik do svoje sobe, zatvarajući vrata nježno. Skupim svoju odjeću,
istuširam se i onda ukližem u svoj krevet. Kasno je, vjerojatno negdje iza 1 ujutro, a ja
imam cijelu garažu za voditi sutra. Tupa bol u mojim prsima, ona koja nikad ne odlazi,
je teža noćas. Teška je od tereta naših života. Kako do vraga bih ja trebala sve riješiti?
Imam dvadeset pet godina. Trebala bih biti vani s prijateljima, zaljubiti se, i ne
imati brige na svijetu osim onoga što ću obući taj dan i koju vrstu kave naručiti. Umjesto
toga, imam odgovornost posla, zato što je to jedina stvar koja me sprječava od ludila.
Moram održavati ovu dvokrevetnu stračaru čistom zato što je to jedini dom koji imam.
Nemam prijatelje, osim ekipe s posla u garaži, koji rade sa mnom. Imam jako
malo rođaka, i samo jedan od njih zapravo brine o mom tati i meni. To je moj ujak, koji
nas posjećuje koliko može, ali većinom je prezauzet. Nikad nisam bila zaljubljena.
Zapravo, jedini dečko za kojeg sam imala vremena je bio kad sam imala šesnaest. On
me ostavio kada je vidio stanje moje kuće i mojeg oca, oh, i kad je došao u moje gaće.
Od tada, bilo je samo nekoliko slučajnih izlazaka koji nisu vodili nikud.
Želim sreću, iskreno da, ali tu je previše prepreka na mom putu da čak i počnem
zamišljati gdje početi. Posao ne ide. Proširenje koje smo napravili prije dvije godine
nije se isplatilo kako smo originalno mislili da bude i naši dugovi su se udvostručili.
Hipoteka je prezadužena, a komunalni računi se samo gomilaju. Mojem tati postaje gore
svakim danom, zapravo, prošlo je više od dva tjedna od kada se odvukao s kauča i došao
u provjeru svoje vlastite garaže.
Tako da ostajem samo ja. Ja sam sve što imam i upravo sada, u redu sam s tim.
Nisam li?

Dok zatvaram svoje oči i padam u grčeviti san, pitam se koliko ću još dugo moći
podnijeti ovo sve, prije nego i ja s vremenom završim točno kao i moj otac. Kada bol
postane previše, kamo ću otići?

1. POGLAVLJE
„Dobro jutro, tata,“ kažem, ulazeći u kuhinju sljedećeg jutra.
Moj otac još sjedi na kauču, pognute glave, sa šalicom kave u svojim rukama.
On pogleda gore i ja se trznem. Nekada, davno, moj otac je bio posebno zgodan
muškarac sa svojom zlatnom kosom i sjajnim plavim očima. Bio je velik i bio je sav
mišićav. Sada je slab i nemoćan, suhe kose, a njegove oči… one su prazne.
„Jutro, šećeru,“ on rašpa. „Žao mi je zbog sinoć.“
On to kaže svaki put kad se to dogodi.
„Nema problema,“ kažem svojim najboljim cvrkutavim glasom, točeći kavu.

„Ideš li u garažu danas?“
On se namršti. „Bih, ali moj želudac… nije dobro. Možda sutra.“
To kaže svaki put.
„U redu, tata.“
Uzmem svoje ključeve i nosim kavu do ulaznih vrata. Dok prolazim, moj tata
posegne i omota svoju ruku oko mojeg zapešća. „Žao mi je, Quinnie… Pokušat ću biti
bolji.“
Pogledam u njegove prazne plave oči i voljela bih da mu mogu vjerovati, stvarno
da. Bol je duboko zakvačena u mojim prsima, i to je ona s kojom ja živim na dnevnoj
osnovi. Tu je i bol zbog gubitka mame. Bol zbog toga što mi je otac tako slomljen. A tu
je i duboka bol saznanja da moja obitelj više nije složna kao što je jednom bila. Ne
zamjeram svom ocu što je takav kakav je, ali ne mogu to prihvatiti. Pokušala sam
razumjeti, ali pretpostavljam da s obzirom da nikad nisam imala ljubav poput njihove,
to je iznad mene.

Potapšam mu rame i izvučem zapešće. „U redu, tata. Kasnije.“
Požurim do vrata i uđem u svoj stari plavi Mustang s bijelom kožnom

unutrašnjošću. To je jedina stvar koju cijenim u svom životu. Važna mi je zato što kada
je moj tata bio trijezan, a moja mama živa, mi smo popravili ovaj auto zajedno. To je
jedini njegov stari dio koji mi je ostao, pa ga se držim objema rukama, cijeneći
uspomenu koju čuva za mene. Tata me naučio svemu što znam o autima i kako ih
obnoviti. Nikad nisam voljela ništa kao što sam voljela biti ispod haube auta. Čudno,
znam, ali to me vodi nazad na mjesto gdje je sreća bila kao mjehur koji me okružuje.
Bilo je teško odrasti kao muškarac. Imala sam izgled da budem ženstvena
djevojka, ali nikad ga nisam koristila. Voljela sam biti među dečkima, i voljela sam biti
s ocem. Tijekom moje srednje škole bila sam često izrugivana zato što sam bila
drugačija od ostalih. Još se sjećam uspomene kada sam rekla ocu da želim biti
mehaničar - sama pomisao na to me veseli.
„Ti želiš biti što?“ upitao je, širokih očiju.
„Želim biti mehaničar,“ rekla sam ponosno. „Poput tebe, oče.“
On trepne. „Dušo, ti si djevojka.“
Gledam u njega, šokirana. „I?“
On odmahne glavom. „Ne bi možda željela, ne znam, nositi haljine i lakirati

nokte?“
„Ne rade sve djevojke te stvari, tata.“
On se nasmije. „Ne… ali….zlato, mislim da to nije pravi posao za tebe. To je

svijet muškaraca i… pa... muških stvari.“
Ispravim se. „Misliš da se ne mogu nositi s tim, zato što sam djevojka? To nije
dobar izgovor, oče. Ja sam ispod tih auta od kada sam dovoljno velika da to mogu, i ti
to znaš. Ne budi poput njih ostalih, ne čini da se osjećam glupo zato što slijedim nešto
što nije neophodno ženstveno.“

Lice mojeg oca omekša. „Dušo,“ on kaže nježno. „Ja sam prokleto ponosan
kada te gledam ispod auta, samo želim da napraviš što je ispravno za tebe. Ako je to to,
onda Quinn, ja sam preko mjeseca. Ti znaš da si ti moj mali pomoćnik od kada si bila
malena. Ne bih volio ništa više nego moći proširiti tvoje znanje.“
Zasjam i bacim se u njegove ruke. „Zar govoriš da mogu raditi s tobom?“
On se nasmije, stišćući me čvrsto. „Nakon što razgovaraš sa svojom majkom o

tome.“
Vratim se nazad ovdje i sada, s osmjehom na licu. Moj tata nikad nije imao šanse
da me zaustavi. Ja sam rođena da budem ispod auta i kada je uspio uvjeriti moju majku
u to, nikad nisam napustila garažu. S osmjehom, izađem van i vozim se do posla.
Garaža koju moj tata posjeduje, otkad sam ja rođena, je samo nekih dvadesetak
minuta udaljena od moje kuće. Tamo nas je petero koji radimo. Jace, Lenny, Oscar,
Matty i ja. Ovi dečki su jedini razlog zbog kojega se borim toliko jako, zato što bi
odustajanje bilo puno lakše. Oni su sad već u mojem životu solidnih pet godina, i da
nije njih, ja ne bih uspjela zadržati garažu. Tijekom tog vremena, uspjela sam se
povezati s njima svima. Oni su mi postali jedina obitelj koju znam.
Jace je moj najbliži prijatelj od ostalih četvero. On je dvije godine stariji od mene
i nevjerojatan mehaničar. Ima vještine ispod haube koje nemaju mnogi ljudi. Isto je i
plejboj u srcu. Imao je više žena nego donjeg veša, ali ja imam prijateljstvo s njim koje
je samo to, prijateljstvo. Nikad nije bilo ništa seksualno između nas, iako je on zgodan,
smiješan je i nasmijava me.
Lenny i Oscar su najstariji. Lenny je u pedesetima, a Oscar ima pedeset osam.

Obojica su prijatelji mojeg oca i zbog toga su mi poput drugog i trećeg oca. Odani su
njemu i rade odličan posao. Lenny ima ozbiljan talent kada je u pitanju popravljanje
auta. On ima način da ih učini da izgledaju bolje kad odlaze nego kada su došli. Oscar
je mehaničar stare škole i ljudi ga vole zbog toga razloga. Garaža ne bi bila ista bez njih.

Matty je naš najnoviji član, ima samo dvadeset, ali izrasta u odličnog mehaničara
sa svakim danom. On uči od nas, tako da on isto uči dok istovremeno ulaže sate u
garažu. Dobar je sa svojim rukama, ali najvažnije, on je dobro oko za male stvari. Stvari
koje mi često propustimo. Pakleno je pametan i potpuno u poslu.
Dođem do garaže i parkiram se na rezervirano mjesto koje je uvijek bilo moje.

Izbacim svoju nogu u čizmi i onda izbacim tijelo van dok u isto vrijeme zalupim vratima
iza sebe. Uvijek prva dolazim i zadnja odlazim. Ali nije to samo zato što volim ovo
mjesto. Pomažem s autima, ali isto imam toliko papirologije koja mi je trn u guzici. Ne
bunim se, ipak. Tu je određeni mir koje mi ovo mjesto daje, a biti ovdje mi daje
stabilnost. Bila bih izgubljena bez toga.
Hodam prema dvostrukim garažnim vratima i ugledam natpis Pixie Wheels,

napisan svijetlo plavom bojom na vrhu sivo obojanog zida. Moja mama me zvala Pixie
kada sam bila mala tako da se je otac pobrinuo da to uključi u ime kada su započeli
posao. Nikad nisam imala srca da ga promijenim. Moji roditelji su imali toliko sretnih
godina na ovom mjestu i mislim da je to dijelom razlog zbog kojeg se držim čvrsto. To
su jedine sretne uspomene koje su mi ostale.
Otvorim vrata koje vode u ured iz radionice i uđem unutra. Tu su dva ureda u
prednjem lijevom uglu garaže, jedan koji ima recepcionerski stol i papire, i drugi koji
ima kompjuter i telefon, kao i gomilu sranja od alata i kutija posloženih uza zid. Drugi
je onaj gdje se ja zaključam da napravim većinu posla. Matty rotira svoje vrijeme
između garaže i recepcije, zato što si sada ne možemo priuštiti recepcionera. Morala
sam instalirati telefon u radionici tako da se možemo tamo javljati.
Spustim svoj telefon na recepcijski stol i upalim svjetlo. Otvorim vrata koja vode
van iz garaže i vidim da imamo još četiri auta koja moraju biti gurnuta van prije nego
možemo uzeti druge danas. Lokalni znaju naš posao, znaju mene i znaju moju priču,
tako da su odani i uvijek dovoze svoje aute nama.
Sjednem za stol paleći kompjuter i nadajući se da ću proći nešto primitka prije

nego se dečki pojave za dva sata. Imam puno za napraviti, a ovo je jedino vrijeme kada

je dovoljno tiho za mene da bih mogla napraviti nešto bez prekida. Uspijem razmišljati
kroz pedeset računa prije nego Lenny gurne svoju glavu kroz vrata, njegove duboke
smeđe oči omekšaju kada me vidi.
„Jutro, slatkice.“
„Hej, Lenny,“ osmjehnem se, ustajući.
On me proučava i njegov izraz postane mrk. Znam da može vidjeti da sam

iscrpljena, pakla mu, ja mogu vidjeti da sam iscrpljena. Izbjegavala sam se pogledati
ujutro u ogledalo zato što sam znala da ću vidjeti nešto što sliči pregaženom,
pretučenom klaunu. Nemam vremena za podsjetnike onoga što već znam.
Lenny uđe kroz vrata, njegov visoki oblik zauzima većinu prostora. Čak i u
svojim pedesetima, Lenny je jak i u formi. Kosu mu je ipak više prosijeda, daje mu onaj
grubi izgled. Kladim se da stare dame polude zbog njega. Zbog te pomisli počešem nos.
Nitko ne želi misliti o tome kako stariji ljudi to rade. Odličan način da započnem jutro.
„Rob ti je ponovno zadavao probleme sinoć?“ on upita dok ga ja pokušavam

zaobići.
Mahnem rukom. „Nop, izgledam kao klaun zato što sam cijelu noć tulumarila.“
On mi daje ogorčeni izraz. Ne sviđa mu se moj humor. On previše brine. Ne

razumije da je moj humor sve što mi je ostalo.
Posegne i uzme me za ramena u svoje velike ruke, gleda na mene, tamnog izraza.
„Quinnie, iscrpljena si. Imaš ogromne krugove ispod očiju. Izgledaš kao govno. Ne laži
mi, zlato.“
Namrštim se, on može vidjeti kroz mene. „On se napio, napravio nered, bilo je
dobro.“
Lenny odmahne svojom glavom, a čeljust mu se stegne. „Morat ću ponovno

razgovarati s njim danas.“

„ Čemu, Len?“ zabacim svoje ruke gore. „Mi smo svi pokušali i suočili se, on ne
sluša. On nikada ne sluša.“
„Vodiš se pod zemlju.“
On mi ne govori ništa što već ne znam. „Ne brini, napravljena sam od čelika.“
„Quinn…“
„Lenny, bit ću dobro,“ kažem čvrstim tonom, prolazeći ga.
Uđem u garažu baš kada Jace, Oscar i Matty uđu. Oni uvijek dolaze na vrijeme,
svaki od njih. Zahvalna sam im zbog toga. Jace prilazi, nosi svoj omiljeni kombinezon,
koji vjerujte mi, ne odnosi ništa od njegove muževnosti. On omota ruku oko mojeg
ramena i spusti glasni, cmokajući poljubac u moje čelo. „Jutro, sunce. Izgledaš kao
sranje.“
Osmjehnem se. „Hvala, a ti izgledaš kao farmer Joe.“
On korakne nazad, zakači svoje palčeve kroz svoj kombinezon i naceri se. „Sviđa
ti se?“
„Čak niti malo. Bolje da te tvoje dame ne vide u tome, otići ćeš od vrućeg do…
pa... ne vrućeg.“
To je laž. Žene bi se vjerojatno bacale pod njegove noge da ga vide u tom

kombinezonu s njegovom dugom tamnom kosom koja se kovrča uz vrat i tim sjajnim
plavim očima koje sjaje grešnošću. Farmer Joe, pojedi se živ.
„Uvijek sam znao da ti misliš da sam vruć.“ Cerek mu postane veći. Ja okrenem
očima.
„Kako si do toga došao? Od onoga što sam ja rekla je daleko, daleko iznad
mene.“

„Jutro, Quinnie,“ Oscar reče, namignuvši mi. Sa svojom sijedom kosom, on još
više izgleda istrošeno od Lennyja, ali ima najslađe zelene oči „Ti stvarno izgledaš kao
sranje.“
„Dajte, dečki,“ bunim se. „Ubijate me ovdje. Može li mi ijedan od vas reći da mi
kosa izgleda skroz sjajno? Molim vas? Pakla mu, samo mi lažite i bit ćemo kul.“
„Ti izgledaš kao slatka šećerna pita,“ Matty kaže svojim Teksaškim naglaskom
kojeg apsolutno obožavam.
„Sada si skoro učinio da povjerujem u to,“ osmjehnem se.
On se nasmije. Matty je u Floridi tek zadnje četiri godine. Bit će zgodan kao sam
vrag kada odraste iz tog mladića u starijeg, zrelijeg muškarca. Ima pješčano plavu kosu
i oči boje lješnjaka. Lice mu je zgodno, ali slatko i tu je poprilično djevojaka koje žele
staviti svoje ruke na njega
„Što uvlačimo unutra danas?“ Lenny upita, dolazi iza mene i spušta svoje ruke
na moja ramena.
„Moramo maknuti ono što je već ovdje i onda dovesti što više možemo prije
nego zatvorimo.“
„Na tome sam,“ Oscar kaže, nestane u ured da uzme raspored rezervacija.
„Ja ću napraviti malog Sedana,“ kažem, klimajući prema crvenom Sedanu koji
je bez guma. „Recite mi što treba.“
„Alternator je sranje,“ Lenny me obavijesti. „Dobio sam sve naručene dijelove

i spreman sam. Isto imam nove gume za njega.“
„Kul,“ kažem. „Pa, krenimo s tim.“
Nestanem u ured da uzmem svoje stvari i onda odem u žensku kupaonicu da

obučem stari par izbjedjelih traperica i majicu dugih rukava koja je vidjela bolje dane.
Brzo se presvučem, zarolam rukave i podignem svoju crnu kosu u visoki konjski rep.

Onda se usudim pogledati u ogledalo.
Ne sviđa mi se što vidim.
Oni su svi u pravu. Izgledam užasno. Moje oči, koje su obično tamno smeđe, su
krvave i ima nekih ozbiljnih tamnih krugova pod njima. Moja kosa, crna kao noć, je
beživotna i užasna. Izgledam ispijeno i umorno. Pljusnem lice vodom i pljesnem obraze
nekoliko puta da im dam boje prije nego se vratim nazad i počnem dan.
Odem do auta koji će mi okupirati jutro i podignem ga tako da mogu uklizati

ispod njega. Krenem raditi i slušam dečke kako opušteno čavrljaju. Radio svira kroz
zvučnike koji su spojeni na zidu, i s vremena na vrijeme jedan od momaka se nasmije
glasno, što mi uvijek donese osmijeh na lice. Oni su san snova za raditi.
Završim crveni auto za nekih dva sata i maknem se na mijenjanje nekoliko

akumulatora i nekoliko općih servisa na drugima koji su došli.
Onda odem pomoći Lennyju da popravi auto koji je bio u ozbiljnoj nesreći. Nije
lako kad ima toliko puno štete, ali ja volim mijenjati stare dijelove novima. To se čini
kao da dajem autima novu vibru.
„Jo, Quinn!“ Jace dovikne baš nakon ručka, kada sam u motoru starog Forda koji
zvuči kao da će se upravo raspasti.
„Da?“ doviknem.
„Poziv za tebe.“
Ugh.
„Zašto ljudi moraju imati toliko zahtjeva?“
Podignem se i odem do recepcije, podignem slušalicu.
„Halo?“ kažem svojim najboljim cvrkutavim glasom.
„Halo, Quinn, moje ime je Wesley. Zovem zbog svojega auta.“

Sjednem dolje, prekrižim noge. „Naravno, Wesley, u čemu je problem?“
„Pa, Betty, čini se da dimi poprilično.“
Trepnem. Betty.
„Ah, Betty?“
„Njeno ime.“
Dragi bože.
„Točno“, sprečavam kikot. „Betty radi to često?“
„Ne,“ on kaže. „Pa… ona je poprilično stara. Imam ju otkad sam bio tinejdžer,
tako da je to dugo vremena.“
Čini se kao da se Betty želi raspasti. Ne bih ju krivila. „Je li Betty redovno
servisirana?“
On frkne. „Naravno, ona je moj ponos i sreća.“
Dobro onda.
„U redu, slušaj Wesley, zvuči kao da bih ju trebala pogledati. Dim iz motora
nikad nije dobra stvar. Ne brini, mi ćemo ju odvesti s ruba.“
Wesley šuti. „Misliš li da je ona na svom putu da ode i pokušava mi nešto reći?“
Dragi bože. „Mislim da da, Wesley. Ali vidjet ćemo što možemo napraviti.“
„Dovest ću je odmah!“
On poklopi prije nego sam čak uspjela reći doviđenja. Odmahnem glavom s
podsmjehom na licu kada se zvono iznad vrata oglasi, naglašavajući da je netko upravo
ušao u ured. Okrenem se i moja usta padnu otvorena dok upijam onoga koji je upravo
ušao u moju garažu. Mora da mi se priviđa, zato što nema paklene šanse da zapravo

vidim onoga kojeg vidim. Ne može biti točno. Trepnem nekoliko puta, poprilično sam
sigurna da sam čak i protrljala svoje oči. Nema šanse. Ne može biti.
Je.
Tazen Watts.
Tazen jebeni Watts.
On je samo svjetski poznat izrađivač auta po narudžbi. Svi u Floridi, SAD-u i

vjerojatno cijelom svijetu znaju tko je Tazen Watts. On radi aute još prije nego je imao
osamnaest, a sada je jako poznat po svojoj televizijskoj emisiji Hot Fury, gdje je snimao
izradu nekih nevjerojatnih automobila. Neki od najboljih trkača na svijetu imaju
njegove aute. On je… epski. Ne radi samo aute za utrke, već isto naručene za bogataše,
slavne i čak za dobrotvorne aukcije. Vidjela sam ga na televiziji, gledala ga, slinila nad
njim kao svaka živa žena u svijetu.
On mi je bio idol kada sam bila mlada, provela sam sate gledajući emisiju.
Inspirirao me da slijedim svoje snove, čak kada nisam bila sigurna da je ovo pravo
mjesto za mene. Vidjeti način na koji stvara takvu ljepotu, učinilo me odlučnom da
jedan dan izradim još jedan auto za sebe.
I on je u mojoj garaži.
Čekaj, zašto je on u mojoj garaži?
„Jutro ti, mali anđele,“ on prede, pušta oči da putuju po mojem tijelu.
Zadrhtim. On me upravo odmjerio. Oh moj bože, Tazen Watts me upravo

odmjerio.
Nesvijest.
Presvukla sam se u svoj kombinezon kada je posao postao masniji, tako da ga

imam spuštenog dolje, vezanog oko struka, pa on ima puni pogled na moja potkošuljom

pokrivena prsa i ništa više. Ne volim grudnjake kada radim. Moja prsa se ne slažu sa
mnom na ovom jadnom izboru, ali ih se ništa ne pita.
„Ah,“ kažem slabim glasom i znam da su mi oči razrogačene i šokirane. „M-m-

m-mogu li vam pomoći?“ Odlično, samo se pretvaraj da ga ne znaš. Bolje je tako.
Postoji dobra šansa da ću se onesvijestiti.
„Da, možeš mi pomoći,“ on kaže, oči su mu požudne. Bože, ima predivne oči.
Zapravo, on ima prelijepo sve.
Čak ni ne pokušavam zaustaviti oči da putuju njime. On stoji tu, izgleda pakleno
razarajuće i ja imam potrebu da odjurim tamo i poližem ga. Tazen je slika vrućeg
muškarca. Visok je, možda sto osamdeset dva, i građen kao zid. Sav je u mišićima, od
izbočine u ramenima do bicepsa koji se pritiskaju uz njegovu majicu.
Njegova poduža smeđa kosa je neuredna, ali na najbolji mogući način, i kovrča
se blago blizu njegova ovratnika. Oči su mu boje mliječne čokolade, topljene mliječne
čokolade. Koža mu je blago potamnjela i ima ubojite jamice. Bilo je vremena kada sam
zurila u te jamice svaki put kada sam gledala emisiju. One su za umrijeti. Tazen Watts
ima moć da svakoj djevojci rastopi gaćice, čak i da igraju za drugi tim. On je tako
prelijep.
Pogađala bih i rekla da je oko tridesete, i razvaljuje. Oh da… razvaljuje.
„Pa,“ on kaže, glas mu je nizak, gusta rašpa, „hoćeš mi pomoći, anđele, ili ćeš
stajati tamo i priuštiti sebi mokre gaćice odmjeravajući me.“
Oči mi se trznu gore i promucam, „Moje gaćice nisu m-m-mokre.“ Mucam. Neka
me netko ubije.
On mi daje lijen polu-cerek. „Tako znači?“
Oh čovječe.
„Što mogu učiniti za tebe?“ kažem, pokušavam ustabiliti drhtavi glas.

Jamica se pojavi u obrazu. Pa, sada imam mokre gaćice. „Ja sam ovdje da vidim
tipa imenom Quinn. Čuo sam da on vodi ovo,“ on razgleda uokolo, „staro sjebano
mjesto. Pozovi ga za mene, hoćeš li, ljubavi?“
Oh. On. Nije.
Moja leđa se isprave i sva moja privlačnost za njega izleti kroz prozor. Upravo
mi je uvrijedio garažu, i gore, uvrijedio je mene. Mrzim da me zovu ljubavi, i više od
toga, mrzim arogantne muškarce koji pretpostavljaju da mora da muškarac vodi, zato
što nije moguće da to bude žena. Proučavam ga i onda se osmijehnem. „Naravno, idem
samo dovesti…“ zastanem i pređem mojim prstima niz moje poprsje. „Njega.“
Oči mu padnu na moje prste koji se nadvijaju nad oblinama mojih prsa, i želim
ga ošamariti.
Tazen tko?
Gad.
„Napravi to.“
Okrenem se i s cerekom, odvežem svoj kombinezon, navučem ga gore preko

ramena, obrišem sve emocije s lica i okrenem se nazad njemu s ispruženom rukom.
„Hej, tamo. Ja sam Quinn. Kako ti mogu pomoći danas?“
On trepne.
Onda suzi svoje oči.
Pa prasne u smijeh.
„Točno, dobra.“
Ne smijem se i gledam kako mu oči putuju na ime, prišiveno na moj kombinezon.

Onda se rašire i promrmlja: „U kurac.“
„Da, to bi bila primjerena riječ,“ istaknem.

„Sada, što točno te dovodi u moju garažu, Tazen Watts? Sigurna sam da ljudi
poput tebe imaju dosta boljih stvari za raditi nego dolaziti u moju staru, sjebanu garažu.
Točno?“
Oči mu prelaze mojim licem, a moja koža pucketa. „Ljudi poput mene, anđele?“
On nije rekao anđele na ljubazni način ovaj put.
„Da, ljudi poput tebe. Razumijem da moj mali prostor nije po standardima za
muškarca poput tebe, ali ti si ovdje i očito imaš razlog. Želim znati koji je to razlog.
Činjenica da si došao ovdje, i uvrijedio me vrijeđajući moju garažu i pretpostavljajući
da sam muškarac već me je raspizdilo, tako da budi brz, hoćeš li? Nemam vremena za
seksističke svinje.“
Sada njegove obrve poskoče. „Seksističke?“
Nagnem se bliže. „Da, seksitičke.“
„Ti imaš ime koje se može pročitati krivo, teško da sam seksist.“
Ima pravo.
Ne kažem ništa.
„Zašto si ovdje?“
On prekriži svoje ruke i treba mi sva snaga da ne gledam u te ispupčene mišiće

koji iskaču od toga pokreta. „Čuo sam da se ovo mjesto prodaje. Zainteresiran sam.“
Što kaže?
Moje tijelo se trzne i oči rašire i pustim da mi riječi sjednu. Na prodaju? Ne.
Mora biti krivo.
„Mislim da ste krivo razumjeli, g. Watts. Ovo mjesto nije na prodaju.“

„Tazen,“ on kaže, njegov glas je nisko režanje. „Moje ime je Tazen, anđele. G.
Watts me čini, pa, starim.“ Oči mu padnu na moje usne. „I mogu te uvjeriti da sam
daleko, daleko od starog.“
Zadrhtim, ali uspijem izreći sljedeće riječi. „Moje mjesto nije na prodaju,
Tazen.“
Njegovi zubi zasjaju dok se smiješi nad mojom upotrebom njegova imena.
Držim mu oči, moj pogled ne uzmiče.
„Ti si stvarno mala stvar, zar ne? Ovo je ime prikladno, ne bi li tako rekla, Pixie?“
Moja krv kipi.
„Da nisi ikad,“ režim, prilazeći bliže, „nazvao me tako.“
„Pitam se,“ on kaže, podižući svoju jebeno savršenu ruku i počeše bradu.
„Koliko dobro zaista vodiš ovo mjesto? Mislim, očito ne radiš dobar posao… po onom
što sam ja čuo.“
Puknut ću za tri i pol sekunde.
„Reci mi zašto dovraga pretpostavljaš da je moj posao na prodaju?“
„Tvoj posao?“ on kaže, podižući obrvu. „Mislio sam da pripada Robertu

Petersonu, a ti ga samo mijenjaš?“
„I pripada,“ kažem kroz skupljene zube. „Ali upravo sada, on je van posla, tako
da ja vodim. Ja sam mu kći.“
Njegove oči pređu preko mene, i ja se pomaknem nelagodno. „Pa, čini se da si u

nekoj nevolji, zar ne?“
„Hej,“ Jace kaže, uđe u ured i stane kraj mene. „Odbij.“

Tazen ga pogleda dosadnim izrazom, kao da on nije više od dosadne muhe koja
zuji, onda se okene prema meni. Ja kažem prije nego on uspije. „Ti si pomiješao svoje
žice, nije na prodaju. Sada, možeš li otići?“
On pogleda prema ulaznim vratima i onda nazad prema meni. „Ti si na

vrhunskom položaju ovdje, investitori se skupljaju da preuzmu ovu garažu. Možda je
hrpa govna, ali s malo novca uloženog u nju, moglo bi biti nevjerojatno. Ja imam novca
i tu je pakleno puno entuzijasta s autima u ovim krajevima. Da ne spominjem neke od
najvećih utrka oko svijeta koje dolaze ovdje svake godine, to je zlatni rudnik i zbog toga
savršena lokacija da otvorim još jedan svoj dućan.“
Knedla se formira u mojem grlu, ali držim se sabrano, kažem suho. „To je moja
garaža i dok se to ne promijeni, ti si na mojem vlasništvu i ja želim da odeš.“
On slegne. „Otići ću, ali neću zadugo. Poslat ću ponudu za ovo mjesto popodne.“
„Ovo je moj dom,“ šapnem ljuto.
Oči mu malo omekšaju.
„I meni je žao zbog toga, ali posao je posao, Quinn.“
„Jesmo li gotovi ovdje?“ mrmljam.
Oči mu postanu tamne i ja progutam onu knedlu koja se formira u grlu.
„Gotovi smo za sada.“
„Idi do pakla.“
On se smiješi mojoj drskosti, izbacuje te ubojite jamice. Proklet bio što je

prelijep. „Anđele, pakao je za slabe. A ako postoji jedna stvar koja nisam, to je slab.“
Ovaj tip me ljuti.
„Odlazi.“

Daje mi lijen, nakrivljen cerek od kojeg mi srce udara.
„Popodne, Pixie.“
S tim, on se okrene i izađe. Kada je otišao, okrenem se prema Jaceu, koji ga gleda
kako odlazi. „Je li to...“ on proguta širokih očiju, „Tazen Watts?“
„Da,“ mrmljam. „Sigurno je.“
„Tazen Watts..“ on dahne. „Sveto sranje. On je jedan od najbolji izrađivača

automobila po narudžbi… ikad.“
„Svjesna sam toga.“
„Trebala si otići tamo i samo ga držati, barem na nekoliko sekundi. On je bog.

Ti voliš njegovu emisiju.“
„Voljela sam njegovu emisiju. Sada ga želim izbosti.“
Jace se okrene prema meni, grize svoju usnu da spriječi smijeh. Pokažem prstom
u njega. „Nemoj. Moram nazvati banku. Ako je on u pravu, mi smo u nevolji.“
Lice mu padne.
„Isuse, Quinn.“
„Da,“ šapnem, gledajući u vrata.
Ako izgubimo ovu garažu, izgubili smo sve.

2. POGLAVLJE
„Da, ali,“ pokušam, ali žena na telefonu odreže me još jednom.
„Gđice Peterson, vi kasnite četiri mjeseca u plaćanju i ukoliko ne možete

osigurati ta sredstva u sljedećih trideset dana, onda mi nemamo druge opcije osim
ovršiti garažu.“
Bože, znala sam da kasnimo, ali morala sam se preračunati, zato što nisam
shvatila da toliko kasnimo.
„Moj otac je bolestan,“ viknem, frustrirano.
„Ako možete omogućiti dokumentaciju od doktora, onda ćemo moći produžiti

vremenski rok.“
To se neće dogoditi, neće zato što on nije bolestan… on je alkoholičar.

Prokletstvo. Proklet bio!
„Molim vas,“ molim. „Ovo je moj život...“
„Žao mi je, gđice Peterson, ali ovo je moj posao i ja nisam u mogućnosti zaobići
pravila.“
„Razumijem,“ prošapćem, osjećam da mi se u prsima gradi pritisak. „Koliko

moramo platiti da se vratimo nazad?“
„Dvadeset dvije tisuće.“
Dvadeset dvije tisuće dolara.
Povratit ću.
„U redu,“ kažem, moj glas se lomi.

„Želim vam sve najbolje.“
Poklopimo i ja se nagnem, podignem noge do prsa i omotam ruke oko njih.

Počnem dahtati, pokušavam disati kroz paniku. Čvrsta ruka se omota oko mojih ramena,
ali ne podižem pogled.
„Slatkice.“
To je Lenny.
Otvorim usta da progovorim, ali ništa ne izlazi osim slomljenog jecaja.
„Quinn, reci mi što se događa.“
On okrene moju stolicu polako i klekne ispred mene. Zarobi mi lice u svoje
velike ruke i prisili me da ga pogledam. Suze cure niz moje obraze. On obriše jednu
svojim palcem „Reci mi, slatkice.“
„Dvadeset dvije ti-ti-ti-tisuće, Lenny. Moram im dati dvadeset dvije tisuće u

trideset dana ili garaža odlazi.“
Lenny zatvori svoje oči i bol pređe preko njegova lica na kratku sekundu prije
nego se sabere. „Mi to možemo riješiti.“
„Mi ne možemo riješiti to.“ Nasmijem se ogorčeno. „Kasnimo, nikad nećemo

skupiti toliko novca u tako malo vremena.“
„Da, mi hoćemo.“
Trznem glavu i vidim Oscara, Jacea, i Mattyja kako stoje kraj vrata.
„Dečki,“ prošapćem.
„Prat ćemo aute, reći da je to da skupimo novce. Lokalni će biti za to,“ Matty
kaže.

„Sklopit ćemo nagodbu. Imamo hrpu guma iza koje treba iskoristiti. Besplatne
gume za potpuni servis,“ Oscar pridoda.
„Razgovarat ćemo s poslovnjacima, vidjeti je li netko od njih voljan donirati,“

Jace kaže.
Srce mi se slama, zato što ovi dečki će ići do kraja zemlje da spase garažu. To je
jednako njihov dom kao i moj. Znam da moram kopati duboko i boriti se za ovo, ali
upravo sada se osjećam tako prazno da ne mogu disati. Otvorim usta da odgovorim
kada, od svih ljudi, moj otac posrne unutra.
Da, posrne.
Padne kroz vrata i njegove ruke se izbace baš na vrijeme da se spriječi od pada.
Kada je u mogućnosti da se ustabili, pogleda gore i osmjehne se izokrenutim, pijanim
osmijehom. „Pa, pozdrav vam.“
Isuse.
Zdrobljen je.
„Što radiš ovdje, Rob?“ Lenny pukne, ustane i odjuri prema mojem ocu.
„Samo sam došao obići svoju garažu.“
„Tvoju garažu?“ Oscar frkne. „Nemoj nas vrijeđati, Rob.
Očeve oči nađu moje i on mi daje još jedan pijani osmijeh.
„Haajjjaa, dušo. Nećeš dati starom ocu zagrljaj?“
Gledam u njega i nešto pukne u meni. Jednostavno pukne. Odjurim naprijed i

moja ruka se izbaci ispred mene i spusti na njegova prsa. Onda ga gurnem svom
snagom. On pada unazad u usporenom ritmu. Lenny izbaci ruku i pokuša ga uloviti, ali
ne stigne na vrijeme. Moj otac završi s udarcem, onda poskoči.

On vikne u boli, ali ja sam previše pukla. Vidim crveno, glava mi odzvanja, tijelo
pucketa ponovo dok jurim prema njemu. Kada dođem do njega, naslonim se i vrištim u
njegovo lice. „Kako se usuđuješ doći ovamo? Kako se usuđuješ doći pijan? Kako se
usuđuješ imati hrabrosti zvati ovo mjesto svojim? Nije tvoje, moje je. Ja sam ta koja je
radila ovdje pokušavajući ga održati na razini. Da nisi dolazio ovamo, kada se sve
raspada i imaš hrabrosti to napraviti pijan!“
Preskočim preko njega kada sam završila s vrištanjem i otrčim van. Srce mi
udara, a glava se vrti dok jurim kroz vrata garaže na prilaz. Posrnem niz pločnik, prođem
svoj Mustang. Jurim dolje prema redovima klubova, restorana i barova koji su poredani
uz ulicu. Ne znam kamo idem, samo znam da ne mogu disati i to boli. Spotaknem se
nekoliko puta, guram se kroz ljude. Tako sam zbunjena, tako rastrgana, tako slomljena.
Mrzim mješavinu osjećaja koji se bore jedno uz drugo u mojim prsima.
Jedne minute osjećam krivnju što sam bila tako gruba prema svom ocu, sljedeće
osjećam divlju ljutnju što je on tako bezosjećajan, sljedeće ga samo želim držati i učiniti
da mu bol ode. To je emocionalo bičevanje i svaki dan živim u njemu, postaje malo
preteško. Želim razumjeti, želim pobjeći, želim mu pomoći, ali ne mogu biti sve
odjednom. Moj um je nered kada je on u pitanju, i ja iskreno ne znam kako to
promijeniti.
Moja mentalna magla se raščisti malo kada čujem u daljini glas koji me doziva.
Ne stajem. Imam napad panike. Upoznata sam s napadom panike, iskusila sam
ih u životu. Obično ih imam u privatnosti, ali ovaj je u punoj snazi i nema zaustavljanja,
javnost ili ne. Gurnem se kroz još malo ljudi, suze cure niz moje obraze kada par čvrstih
ruku ide oko mene i zaustavi me.
Uši mi zvone tako glasno da ne mogu čuti tko je, tko zove moje ime. Samo mogu
osjetiti ruke kako se stežu oko mog struka. Onda se mičem brzo, gurana sam kroz
mnoštvo sve dok nisam posjednuta za tihi stol izvan restorana. Tu su ruke na mojima,
netko kleči ispred mene, razgovara sa mnom, ali ne mogu čuti što govori.
Samo želim da sve ode.

Zatvorim oči, dahćem, uzdišem za zrak i pokušavam prinijeti svoje svezane ruke
do svojih prsa, koja su tako stegnuta da je osjećaj kao da imam srčani udar.
Netko mi počne trljati leđa užurbano i to je lijep osjećaj. Trljanje mi olakša

disanje i polako, dok se realnost vraća, čujem glas koji mi govori.
„U redu si, samo nastavi disati.“
Spustim ruke sa strana i oči mi se trepćući otvore kada mi disanje ode od

dubokog dahtanja u kratko, ali poprilično duboke uzdahe. Moje oči se fokusiraju na
muškarca koji kleći ispred mene i ja uzdahnem, povučem se nazad u stolici.
Tazen Watts je ispred mene, čuči, jedna ruka mu je omotana oko mojeg tijela,
trlja mi leđa. Oči su mu zabrinute. Ima zabrinuti pogled na licu. Usne su mu nježno
razdvojene, a oči sužene, čine male nabore koji se formiraju na njegovom čelu.
Ne želim njegovu zabrinutost.
„Hej, jesi dobro, anđele?“
„Jesam,“ dahnem, „dobro.“
Pokušam ustati, ali su mi koljena drhtava i srušim se nazad dolje.
„Ehej. Moraš sjediti.“
On se okrene i pucne prstima, i u trenu konobar dolazi s čašom vode. Tazen ju

uzme, klimne i okrene nazad meni, stavi ju u moje ruke. Njegovi prsti omotaju se oko
mojih i na trenutak, moje disanje postane plitko. Ali to je zbog osjećaja njegovih ruku
na mojima, a ne od mog napada panike.
„Popij. Pomoći će. Vjeruj mi.“
Vjerujem mu? On želi uzeti nešto od mene što nisam voljna dati, razumijem
njegovu potrebu da kupi moju garažu, ali želim da on razumijem koliko je ona meni
važna. On to ne vidi. Trznem svoju ruku i čašu, i voda se izlije sa strane i spusti u moje
krilo. Njegove oči drže moje dok ju prinosim usnama i pijem.
„Imaš često napad panike?“
Nagne se bliže, sabrala sam se dovoljno da odem. Gledam u njegove usne, a

njegove oči gađaju moje, čudna privlačnost iskri između nas. Ignoriram ju i nagnem se
bliže, onda nagnem čašu naprijed i sva voda se izlije i završi na njemu. On poskoči
unazad, a ja ustanem, gledam dolje u njega hladnim očima. „Imam ih kada gad dođe u
moj život i pokušava uzeti sve što volim.“
Onda prođem kraj njega i odjurim niz pločnik.
Tazen Watts neće dobiti ništa od mene.
Ništa.

3. POGLAVLJE
Do vremena kada sam te noći došla kući, emocionalno sam iscrpljena. Oči su mi
teške i peku me. Prsa mi se osjećaju kao da je na njima dvjesto kila. Noge bole svakim
korakom kojim idem prema ulaznim vratima. Grozim se ići tamo, ali ne zato što se
bojim kako će moj otac reagirati. Već zbog toga što se sramim kako sam ja reagirala.
On možda zaslužuje dosta stvari, ali nije zaslužio moje verbalno ili tjelesno
nasilje. Nisam se trebala tako ponijeti i zbog toga plivam u krivnji. To je poput
premlaćivanja ranjenog psića. On ne zna što radi. Moje napadanje njega samo me čini
lošom osobom. Trebala sam se suzdržati, ostati mirna. Moja djela nisu napravila ništa
da promijene situaciju, zapravo, ona nisu napravila ništa njemu osim što su ga zbunila
još više.
Posegnem drhtavom rukom kada stanem kod starih, škripavih vrata. Duboko
udahnem i omotam prste oko kvake, okrećući ju. Uđem kroz vrata i udahnem duboko.
Nešto miriše… lijepo.
Znatiželjna, idem prema kuhinji. Odmah vidim da moj otac stoji kraj mikrovalne,
izvlači suđe. Okrene se i brzo spusti suđe dolje. Ne izgleda pijano, ali oči su mu krvave.
On izgleda poraženo. Ramena su mu spuštena i izgleda iscrpljeno. „Quinnie, zlato,“
kaže, glas mu pun srama. „Žao mi je.“
Srce mi se slomi. Pojurim i bacim se u njegove ruke. „U redu je, tata. Meni je
žao što sam to napravila .“
Mogu osjetiti alkohol na njemu, ali nisam ni očekivala ne osjetiti ga. On ne može
samo prestati piti. Da je to tako lako, on bi već to napravio. Ja sam mu prije pokušala
dovesti pomoć, ali ne možete prisiliti nekoga na nešto ukoliko on nije spreman za to, a
ja nemam novca da ga pošaljem u rehabilitacijski centar.

„Napravio sam večeru,“ kaže, dajući mi klimavi osmijeh.
Pogledam na suđe. To je mješavina tjestenine koja se čini skupljena zajedno s

umakom od sira.
„Oh,“ kažem, gledam u nered. „Izgleda, ah, odlično.“
„Makaroni i sir,“ on mrmlja, naginje se da izvuče dvije zdjele. „Ništa posebno.“
Posluži mi zdjelu hrane i mi sjednemo za stol. Uzmem žlicu hrane i mučim se

progutati ju. Nastavljam to raditi zato što se on trudio i nije moje pravo da dignem nos
kada se on zapravo potrudio. Otac, s druge strane, potamani svoju kao da je to najbolja
hrana koju je ikada probao. To me čini tužnom.
„Slušaj,“ on kaže gutajući svoj zadnji zalogaj. „Ja ću popraviti to za nas.“
Prsa mi se stegnu, zato što nema mogućeg načina da se on sabere da mi pomogne.

Znam da će pokušati, ali on je previše uništen da se posveti tome na duže vrijeme. Ja to
znam bolje od ikoga.
„Tata,“ počnem, ali on mahne rukom, prekidajući me.
„Ne. Nije pošteno da ostavljam sve na tebi, Quinnie. Ti bi trebala uživati u

životu, imati prijatelje…“ Oči mu prelaze preko male, trošne kuće. „Odseliti.“
Zatvorim svoje oči.
On posegne, njegova topla ruka zarobi moju. Trepnem otvarajući oči i gledam u
njega. „Tata, ti duguješ dvadeset dvije tisuće dolara koje moraš vratiti u roku od trideset
dana. Kako očekuješ da ćeš riješiti sve to?“
„Naći ću način, ali obećajem ti, Quinnie, da ću otkriti kako. Neću te ostaviti bez
doma.“
Nije dom za koji marim. Da barem samo razumije to. To je garaža, zato što je to
nije samo mjesto gdje radim, to je jedini dom za koji znam.

„Sluśaj, razgovarat ćemo o tome sutra. Upravo sada, iscrpljena sam. Hvala ti na
večeri, tata.“
Ustanem i uzmem zdjelu u kuhinju. Isperem ju i onda poljubim oca u glavu prije
nego krenem prema svojoj sobi.
„Ja ću to rijeśiti, Quinnie,“ on dovikne za mnom.
Ne odgovaram mu. Nema ničega što on može napraviti da riješi to.
Ja sam zadnja nada koju ova garaža ima.
„Dođi sa mnom, Quinn djevojko,“ Jace se smiješi, obasjavajući me svojim

ubojitim osmijehom.
Hodam niz pločnik, blizu garaže sljedeće jutro. Jace me sustigao prije dva bloka,
nakon što je došao kod mene doma, ali je otkrio da sam već otišla. Slijedi me, pokušava
me uvjeriti da odem na utrke za vikend, gdje Tazen otkriva svoj novi auto za trku. Tazen
mu je dao dvije besplatne karte i smještaj za dvije noći. Govorimo o tome kako ga
pokušava podmititi. Kreten. Radije bih se ubola u oko tupim alatom nego otišla na išta
gdje je taj kreten.
„Zašto si budan ovako rano?“ upitam, pokušam promijeniti temu. „Zar te

djevojka za noć nije zadovoljila?“
On frkne. „Nijedna dama ne ostavlja moj krevet nezadovoljna.“
Okrenem očima. „Naravno, Fabio.“
On me gurne ramenom, vrati se nazad na temu koju ja pokušavam izbjeći. „Dođi

sa mnom, Quinn! To je dva dana.“

„Ja nemam dva dana,“ istaknem.
Stvarno nemam. Imam toliko toga za napraviti i iskreno ne znam kako ću

dovraga naći vremena da to sve izvučem za mjesec.
„Ti imaš dva dana,“ on se buni. „Garaža je zatvorena vikendom.“
„Jeah, je,“ mrmljam. „A ja se trudim da ju spasim tako da ću provesti svoj vikend

dolazeći do načina na koji to napraviti.“
„Mi ćemo razgovarati dok budemo ispijali koktele kraj bazena i gledali poznate
aute kako lete oko staze.“
Okrenem se i gledam u njega, podižući svoje sunčane naočale. „Kokteli? Upravo

si pokvario svoju reputaciju za mene.“
On se nasmije glasno, omota ruku oko mene. „Ne budi takva kvariteljica zabave.
Dođi sa mnom.“
Zastenjem. „Zar nema nijedna druga jadna djevojka koju možeš mučiti?“
„Nijedna lijepa kao ti.“
Frknem smijući se i okrenem očima, vratim nazad svoje sunčane naočale i

krenem prema garaži. „Sada koristiš laskanje, i dok sam ja sigurna da to pali svaki drugi
put, ova djevojka nije zainteresirana. Ja mrzim Tazena i apsolutno nemam razloga ići.“
„On razotkriva Chiefa, Quinn.“
Oči mi se rašire. Gledala sam emisije, gledala Tazena i njegovu ekipu kako grade
Chiefa. Nevjerojatan je, gladak, zeleni trkaći auto koji ozbiljno topi gaćice.
„Ne,“ dahnem.
„Da, i ti bi mogla biti tamo i vidjeti to.“
Progutam nestrpljivost, zato što sada stvarno želim ići.

„On ti je dao te karte samo da me pokuša nagovoriti da prodam garažu.“
Jace slegne. „I? Hoćeš li prodati?“
Frknem.
„Točno. Pa zapravo, ja imam besplatne karte i ako se taj tip odriče sranja, ja ću
ga uzeti. Dođi, bit će epsko! Jimmy Fordola vozi Chief po prvi put!“
Jimmy Fordola je NASCAR šampion, i bilo bi nevjerojatno vidjeti ga kako se

utrkuje u jednom od Tazenovih automobila.
Ipak, stvarno ne bih trebala uzimati slobodno.
„Ne možeś li naći drugu djevojku s kojom ćeš ići? Sigurna sam da ih ima dosta.“
„Ima, ali ti si najbolja zato što te ne želim jebati i zbog toga se samo mogu
odmoriti i zabaviti.“
Stavim ruku na svoja prsa. „Ranjena sam.“
„Ne da nisi prelijepa, zato što jesi. Samo ti nisi moj tip.“
Počešem nos. „Jesu li to moja neujednačena prsa, zato što je to stvarno, jako čest
problem!“
On prasne u smijeh. „Čovječe, imaš neujednačena prsa?“
Nasmijem mu se. „Možda, hoće li to biti problem kad budemo na našoj maloj
dvodnevnoj ljubavnoj zabavi?“
Osmijeh mu postane veći. „Rekao sam ti, ti nisi moj tip. A ljubavna zabava
između nas mogla bi biti…“
„Užasna? Jadna? Epsko razočaranje?“
„Hej,“ on kaže. „Sada sam ja ranjen.“

Odmahnem glavom. „Ozbiljno, Jace, voljela bih ići s tobom, ali ne mogu.“
„Možeš.“
„Ne.“
On me primi i zavrti tako da ga gledam. „Quinn, zlato, možeš.“
Pretražujem mu lice i znam koliko želi da idem. Voljela bih, drugom prilikom,
ali sada ne mogu. Moram spasiti garažu. Dva dana su dva dana koja mogu odnijeti
potrebno vrijeme za planiranje.
„Ne mogu izgubiti dva dana, Jace.“
„Možeš, zato što ćemo danas smisliti solidan plan da spasimo garažu. Mi ćemo
napraviti to, i onda ćeš ti zaključati ta vrata u petak i doći na vikend pustolovinu sa
mnom.“
„Zašto ti želiš da idem? Iskreno?“
On se nagne dolje i naša se čela dodiruju. „Zato što si mi ti najbolja prijateljica i

želim te vidjeti da se smiješ.“
Prokletstvo, nije čudo što toliko ševi. Tip ima šarma.
„Dobro,“ uzdahnem. „Ako ćemo imati solidan plan, razmotrit ću dolazak.“
On se povuče nazad i udari šakom u zrak. „Da!“
„Ali ako vidim Tazena, ne mogu biti odgovorna za to kako ću reagirati.“
„Obećajem da ću te držati ako ga pokušaš zavrnuti.“
Nasmijem se. „Znala sam da si nevjerojatan prijatelj.“
On se nasmije.
„Sada kada nam to nije na putu, idemo unutra. Imamo puno toga za napraviti.“

On provuče ruku kroz moju. „Da, imamo. Uključujući izabrati vrući bikini za
tebe.“
Okrenem očima. Muškarci. Mi idemo na utrku automobila, a on samo može

misliti o vrućim bikinijima za nekoliko sati koje bi mogli provesti kraj hotelskog
bazena.
„Mislila sam da ne želiš vidjeti moja neujednačena prsa?“
„Hej,“ on kaže opušteno. „Prsa su prsa.“
„Ti si jadan.“
On frkne. „Nikad nisam porekao.“
„Pa reci mi koja jadna djevojka je u tvom fokusu upravo sada?“ pitam dok
hodamo.
„Nijedna posebno.“
Gurnem ga ramenom. „Hoće li ikada biti i jedna posebna?“
On puhne. „Sumnjam.“
„Zašto?“
„Zato što su veze teške, ja radije samo povalim.“
„Pa, barem si iskren.“
Osmjehnem se. Što bih napravila bez Jacea?

4. POGLAVLJE
Zvuk nekoga kako lupa na moja vrata uzrokuje da mi se glava trzne. Zadubljena
sam u papirologiji i pokušavam srezati troškove gdje god mogu dok se ne vratimo na
noge. Pogledam i vidim da Matty stoji na dovratniku, ruku prekriženih preko prsa.
Toplo mi se osmjehuje i ja uzvraćam, iako je moj osmijeh vjerojatno usplahiren.
„Hej, Matty, što ima?“
„Samo ti javljam da je pranje auta spremno od utorka.“
Dajem mu najtopliji osmijeh koji mogu izvući. Radim to zato što ne želim da
vidi koliko sam uplašena. Pranje vozila nam možda može skupiti nekoliko tisuća dolara,
što je super i bude pomoglo, ali nije ni blizu dovoljno da dođemo blizu novca koji nam
treba na kraju mjeseca. Upravo sada, moje molitve idu prema donacijama biznisa koji
bi nama mogli pomoći.
„To je odlično, hvala ti,“ konačno kažem.
On me proučava. „Jace kaže da ideš s njim ovaj vikend.“
Napučim usne. „Da, to bi trebalo biti interesantno.“
„Bit će dobro, mislim da ćeš se oduševiti. Ne želim čak ni znati kako je uspio
dobiti te karte od Tazena.“
„Čovjek ima specijalnu vrstu šarma.“
„On bi stvarno trebao gledati za posao žigola.“ On prasne u smijeh i ne mogu si

pomoći već mu se pridružim. Kada oboje stanemo, lice mu je toplo. „Dobro je čuti tvoj
smijeh, Quinn.“

Progutam knedlu koja se stvara u grlu. „Pa, samo se nadajmo da će stvari postati
bolje i mi ćemo imati novu priliku za smijeh.“
Oči mu postanu tople. „Nadam se, zbog svih nas.“
„Da, Matty,“ uzdahnem. „Ja isto.“
„Auti?“ upitam.
„Provjereno!“ Lenny dovikne.
„Kante za pranje?“
„Provjereno.“
Pređem prstom po papiru. „Šampon i spužve?“
„Provjereno.“
„Muškarci u seksi bikiniju?“
Svaki od njih se namršte i prasnu u smijeh.
„Pretpostavljam da je to provjereno.“
Došla sam na ideju da pranje automobila učinimo zabavnijim s tim da dečke

obučemo u bikinije. Oni nisu preoduševljeni time, ali je smiješno i dovest će djevojke.
Mi to radimo na glavnoj prometnici, i bilo koje normalno pranje auta neće privući
ljudima pažnju. Ovo hoće. Pa sam otišla i kupila neke jeftine bikinije, uključujući jedan
za sebe i dala ih dečkima.
Jedini koji se čini da se slaže s tim je Jace. To me ne iznenađuje. Čak i u bikiniju

njemu se može posrećiti.
„Ja sam prestar za to sranje,“ Oscar mrmlja.
„Aa, ma daj,“ pjevušim. „Izgledat ćeš zadivljujuće u svom bikiniju.“
„Volim te, Quinnie, ali upravo sada sam u napasti da te dobro nalupam po
guzici.“
Zahihoćem se blago. „Ali zbog toga što me voliš ti ćeš to napraviti.“
Pogledam na svoj sat. „Za jedan sat idemo, dečki, spremimo sve. Jesu li svi
znakovi namješteni ispred?“
„Sve napravljeno,“ Matty kaže.
„Onda idite i nabacite svoje seksi..,“ kažem, grizući usnu da se spriječim od

smijanja.
„Patit ćeš zbog ovoga, mlado damo,“ Lenny gunđa.
„Da da,“ kažem, mahnem rukom i odem nazad u garažu da skupim ostale
sastojke koje trebamo za pranje auta.
Pola sata kasnije, ja nosim bikini koji je svjetlo plavi i odgovara mojoj boji kože.
Osjećam se samopouzdano. Prošlo je dugo vremena od kada sam nosila tako… malo. S
toplim obrazima, izađem i moji živci odmah nestanu kada vidim liniju muškarca, svi u
bikini topu i hlačicama. Smijem se tako glasno da se presavijem i omotam ruke oko
svog trbuha.
„Oh,“ dahnem. „Moj Bože!“
Uspravim se i pogledam ih sve. Nijedan od njih ne izgleda impresionirano, čak

ni Jace. Oni se svi mršte na mene, s prekrivenim rukama. Ugušim svoj smijeh i kažem:
„Aa, dajte dečki. Ovo je za našu garažu i najviše od svega,“ glas mi postane ozbiljan, „
za mene.“
Na moje riječi oni izgube mrštenje. „Dobro,“ Oscar gunđa. „Ali ovo se nikad
neće ponoviti.“
„Razumijem,“ smiješim se, još pokušavam suzbiti smijeh koji prijeti izaći.
„Idemo!“ Jace kaže.
Mi brzo idemo do velikog parkirališta koje smo osigurali za ovo. Imamo svoju
liniju poslova, gdje svaki od dečkiju radi drugačiji posao. Dvadeset je dolara za
kompletno pranje, kao i jedan pakleni šou. Ja sam na kraju linije i nudim letak koji
sadrži informacije kako donirati garaži, uz to nudim besplatnu kavu i čaj.
Auti se poredaju za manje od sata i brzo smo puni. Matty pusti glazbu i dečki
brzo dolaze u zamah stvari kada shvate da mi je ideja bila genijalna i ljudi dolaze s
lijeve, desne i sredine za njihovu priliku da vide dečke kako peru u bikiniju. Lokalci,
koji su naše mušterije, stoje uokolo, pomažu besplatno i sve nasmijavaju.
„Quinn, ljubavi, ovo je predivno.“
Okrenem se od slaganja novčane kantice i vidim našu redovitu mušteriju, Joanne

White, kako mi se smiješi. Vratim osmijeh punom snagom. „Hvala ti, dečki su se
stvarno iskazali.“
„Po onom što sam ja čula, je da je ovo tvoja genijalna ideja.“ Nestašno mi se
ceri. Ona voli što su dečki u bikiniju. Ne mogu ju kriviti, i ja bih došla vidjeti to.
„Pa, možda stojim iza toga.“
Ona se nasmije i stavi ruku na moje rame, izraz joj postane ozbiljan. „Kako je
Rob, ljubavi?“
Srce mi se stegne, ali držim osmijeh. „Dobro je.“
„Prošlo je već dosta od kada sam ga vidjela u garaži, mislila sam pitati, ali sam
bila nekako zauzeta u zadnje vrijeme. To nije isprika, ipak.“
„Moj otac je dobro, Joanne.“
„Mi ćemo napraviti sve što možemo da ti pomognemo spasiti ovu predivnu
garažu, imaš dosta ljudi koji te podupiru.“
Osmjehnem se i klimnem. „Hvala.“
Naš razgovor je prekinut iznenadnim vrištanjem. Pogledam oko Joanne i vidim

grupu, bolje reći veću grupu, žena koje vrište i skaču. Pogledam što je uhvatilo njihovu
pažnju i moja usta padnu otvorena. Tazen Watts ide prema praonici, izgleda kao da je
pao s neba.
Očito svi ovdje znaju tko je Tazen, zato što je kompletno pranje stalo. Moje oči
skeniraju grupe ljudi, i oni svi drže drugačije izraze. Nekima su usta otvorena, ostali su
širokih očiju i šokirani, neki vrište od sreće, a ostali samo stoje tamo, zbunjeni.
Gledam s gorućim bijesom u svojim prsima kada Tazenove oči padnu na mene i
on raširi osmijeh. Samosvjesni osmijeh. Arogantna guzica. Ide prema meni, i ja ne mogu
pomoći svojim očima da ne putuju preko njegova tijela. Nosi traperice i usku crnu
majicu koja pokazuje ozbiljne bipcese. Ima kapu okrenutu naopako i sunčane naočale
na očima. Izgleda opušteno, ali totalno opako.
„Hej, anđele,“ on praktički prede kada dođe do mene.
„Zašto si dovraga ovdje, Tazen?“ gunđam, primjetim da se Joanne povukla

ulijevo. Hvala, Jo!
„Čuo sam da pokušavaš zaraditi, pomislio sam da dođem i provjerim.“
Bože, on čini da ga želim lupiti u jaja.
„Da likuješ, misliš?“
On prekriži svoje ruke i njegovi mišići se stegnu i slažu ispod njegove kože.
„Ne, anđele, samo sam zainteresiran da vidim što imaš.“
„Ono šta ja imam, prijatelju,“ ispljunem, prilazeći bliže, „je puno mnogo više
nego bi ti mogao zamisliti.“

Ne mogu mu vidjeti oči iza naočala, ali znam, jednostavno znam, one prelaze
preko mojeg tijela zato što spori, seksi osmijeh se širi preko njegovih usana i on mrmlja,
„Jebeno da, imaš.“
Ugh.
Obrazi mi gore i prekrižim ruke da se zaustavim da ne zamahnem prema njemu,

što je ono što stvarno želim napraviti.
„Ima tisuće drugih garaža u okolici,“ šapćem bijesno. „Idi i nađi drugu.“
„Ima, u pravu si,“ on kaže prilazeći bliže. „Ali tvoja je na savršenoj lokaciji.“
Želim lupiti nogom o pod od bijesa. On je namjerno ovdje samo da mi se uvuče

pod kožu. Iz kojeg god razloga, mučenje mene je njemu uzbuđenje.
„Nemaš li bolje stvari za raditi, s obzirom da si svjetski poznata guzica… mislim

izrađivač naručenih auta?“
Njegov cerek postane tako velik da mu jamice iskoče van. Bože, on je tako lijep
da mi žare oči.
Kreten. Nitko ne bi trebao biti tako… lijep.
„Ona je čula za mene, polaskan sam. I za tvoju informaciju, anđele, imam bolje
stvari za raditi. Mnoštvo boljih stvari, ali ti imaš lokaciju koju ja želim. Što više
muškarac može tražiti od toga da radi ono što voli, u garaži na savršenoj lokaciji?“
„Problem u tvojem savršenom malom planu,“ puknem, „je da ti uzimaš moju

garažu, moju strast za rad s autima i kradeš ono što volim.“
Njegove obrve skoče gore. „Slatkice, stvarno misliš da ti možeš raditi bolji posao
od poznatog mahera koji radi s autima svoj cijeli život?“
Nagnem se bliže, tako da sam na svojim prstima i u njegovom licu. „Pakla mu

da mogu, slatkice.“

Samo se nadam da sam u pravu.
On frkne. „Pa, to me čini da se osjećam puno bolje vezano uz pokušaj uzimanja

ove garaže. Ti očito nisi u stabilnom stanju svojeg uma.“
Podignem ruku i stavim ju na njegova prsa da ga gurnem, ali je prebrz. On mi

uhvati zglob i povuče me naprijed tako da izgubim ravnotežu i padnem prema njemu.
Dahnem kada se on nagne dolje, tako blizu da su nam usne milimetrima udaljene.
„Vrijeme je za tebe da odustaneš, mali anđele. Ja hoću dobiti ovu garažu, i izvršit ću
ponudu. Smatraj da ti radim uslugu. Dat ću ti dobru cijenu; ti možeš riješiti dug. Zar ne
bi to bilo lijepo?“
„Ono što bi bilo lijepo, kretenu,“ režim, „će biti kada ja spasim ovu garažu, a ti
moraš uzeti svoju sjajnu, skupu guzicu da odeš mučiti neku drugu jadnu osobu.“
On mi pušta zglob i odmakne se. „Vidjet ćemo.“
On se okrene i pogleda prema dečkima, koji su zauzeti ribajući aute.
„Lijepo je vidjeti muškarce kojima ne smeta raditi što im je rečeno. Dobar posao,
Quinn. Siguran sam da se osjećaju posebno muževno s jajima u tvom novčaniku.“
Svinja.
On se okrene i krene prema izlazu, ali nema šanse da će se izvući nakon

vrijeđanja mojih dečki. Uhvatim najbliže crijevo i naciljam prema Tazenu. Odjurim do
njega i on se okrene, ruke idu ispred njega. Pošpricam ga ravno u lice, a on ispušta
grgljajući uzvik dok voda pljušti u njegovo lice punom snagom.
S cerekom, priđem bliže.
„Ups, oprosti, Tazen. Kad god si ti u blizini, čini se da ja imam najgoru naviku
prolijevanja vode po tebi.“
On mi jedva dopusti da završim svoju rečenicu prije nego se baci na mene, omota
svoju ruku oko mog struka. Poskliznemo se i padnemo sa udarcem, on padne preko

mene. Bol prođe kroz moja leđa i ja jauknem u agoniji dok se vrtim da se izvučem van
ispod njega. Njegove ruke nađu crijevo u mojoj i on ga odgurne, prije nego prisili moje
ruke iznad moje glave.
„To nije bilo jebeno kul,“ on laje.
„Kao ni vrijeđanje mojih dečkiju,“ ispljunem nazad.
„Ti si ta koja ih je obukla u bikinije. Zašto im ne bi odrezala njihove kurce

usput?“
„Ti si takav kreten,“ vrtim se, pokušavam se izvući iz njegova zahvata.
On se nagne, sve dok se naše usne skoro ne dotaknu. „A ti to jebeno voliš.“
„Skidaj se s mene.“
On pritisne svoje tijelo u moje i ja zagrizem svoju usnicu da se spriječim od

uzdaha na osjećaj njegova tvrdog mesa pritisnutog uz mene. Ovo je jebeno nevjerojatno.
„Ja ću se skinuti kada budem dobro i spreman.“
„Ti si najgora osoba koju sam ja ikad upoznala,“ puknem.
„Pa.“ On tiska svoje kukove uz moje. „I ima dosta djevojaka koje bi ti zavidjele
upravo sada.“
Bože.
„Ti si odvratan. Zašto ne odeš i povališ jednu od njih?“
On se naceri. „Zato što nijedna od njih nije borbena kao ti. Ja volim izazov.“
„A ja bih se voljela maknuti se prokletog tla.“
„Sranje, čovječe, skidaj se sa nje.“

To dolazi od Jacea koji prilazi sa ljutitim sjajem u očima. Zahvalna sam zato
štose tren kasnije Tazen gurne s mene. „Nema učinjene štete,“ Tazen kaže. „Mi smo se
malo poskliznuli.“ Gad se nagne dolje i uhvati me ispod ruke, podiže na noge. Kada
sam stabilna, trznem se nazad. On mi se podsmije, onda mi da dugi, seksi pogled. „Mi
ćemo se vidjeti ubrzo, anđele. Kao i uvijek...“ nagne se bliže. „Bilo je zadovoljstvo.“
Škrgućem zubima i okrenem se.
Prokleti Tazen Watts. On izvlači najgore od mene.

5. POGLAVLJE
„Jesi li siguran da ćeš biti dobro?“ pitam oca dok koračam po sobi u petak nakon
posla.
„Quinnie, bit ću dobro. Rekao sam ti da će mi postati bolje i da ću riješiti stvari.

Ti čak ni ne odlaziš iz države. Možeš me nazvati, ako si tako zabrinuta.“
Zagrizem usnu, prevrćem sve. Nakon puno posla, dečki su mi uspjeli osloboditi
vikend tako da mogu ići na utrku s Jaceom i provesti nekoliko noći dalje od svega.
Uspjeli smo skupiti iznad tri tisuće dolara na pranju auta, ali to nije ni približno dovoljno
da platimo ono što dugujemo. Ali je početak i sve pomaže.
Problem u odlasku na put je što ostavljam oca samoga i nisam baš sigurna u to.
Brinem se da će se napiti i ozlijediti ili ugušiti svojom bljuvotinom.
„Rekla sam Lennyju da te provjeri svaku noć.“
Moj otac se namršti. „Ja nisam jebeno dijete.“
Ne, onda se možda ne bi trebao ponašati tako.
Otresem te ljute misli iz glave. Mrzim kada se pojave, zato što me čine da se
osjećam krivom.
„Molim te, tata, ako ti je stalo do rješavanja stvari, onda dopustiti da te on dođe
obići.“
Gleda u mene, onda promrmlja: „Dobro.“
„U redu.“
Kucanje na vratima prekine naš razgovor. Požurim, otvorim Jaceu koji stoji,
spreman za krenuti. „Hej.“

„Hej, zlato,“ on se osmjehne.
Maknem se i pustim ga da uđe.
„Kako ide Robbo?“ Jace kaže dok me slijedi niz hodnik kojim trenutno idem
dolje.
„Hej, Jace.“
Kada dođem do svoje sobe, otvorim vrata i uđem. Bila sam tako zauzeta brinući
se o ostavljanju oca i organizirajući stvari da se pobrinem da barem jede, da se nisam
uspjela spakirati. Izvučem kofer i počnem bacati odjeću.
„Ehej, ženo,“ Jace kaže, omota ruku oko mene i odvuče me od kofera.
„Ma daj, Jace. Ovo neće trajati dugo.“
„Ne, neće zato što ti pakiraš odjeću koja naglašava tvoju… muževnu stranu.“
Gledam u njega i da dokaže da je u pravu, on posegne i izvuče van stare, mašću

umrljane traperice. „Nema šanse da ćeš nositi to sranje.“
Zagrizem svoju donju usnu.
„Gdje ti je dobra odjeća?“
Prekrižim ruke. „Zloban si sada, nema ništa loše u ovim trapericama.“
„Naravno, ako želiš biti zamijenjena za beskućnika. Hmm, možda možeš tražiti
ljude za sitno i skupiti novac za garažu tako.“
Frknem i smijem se. „Što bi ti htio da nosim? Zato što ti kažem, ja ne nosim
usko… ništa.“
„Mora biti nešto dobro ovdje,“ on kaže, ode do mojeg ormara i rastvori vrata.

Nakon pet minuta prevrtanja, vraća se nazad s punom rukom odjeće. Većinu toga
nisam nikad nosila. Prošla sam fazu pokušaja da budem djevojka, tako da je odjeća
završila na dnu mojeg ormara. Sada je Jace uspio naći svaki i ijedan komad toga.
„Ti ćeš izgledati kao žena ovaj vikend,“ on kaže, baci odjeću na krevet i onda
isprazni moj kovčeg.
Gledam kako on ubacuje uske traperice, haljine, bikinije i topove unutra.

Počešem svoj nos. „Nisam sigurna da moja guzica još uvijek stane u išta od toga.“
On stane, gleda u moju guzicu, onda frkne. „Koja guzica?“
„Uvrijeđena sam tom izjavom.“
On se nasmije. „Ne, nisi. Gdje su ti stvari za kosu i šminka?“
Ne odgovaram.
On se okreće nazad meni. „Quinn?“
„Ja nemam, ah, ništa. Osim moje četke, koja je već spakirana.“
„Isuse, nije čudo što nisi povaljena dugo vremena. Vjerojatno ti je narasla
paučina dolje.“
„Hej,“ bunim se. „Nemam paučinu. Samo malo prašine, to je sve.“
„Bože,“ on mrmlja sam sebi. „Ovo će biti stvarno otvaranje očiju, zar ne?“

6. POGLAVLJE
„Daj još jednu,“ viknem, klizeći čašom preko dugog drvenog šanka prema
šankeru.
„I meni!“
Okrenem se prema Jaceu, koji sjedi s moje lijeve strane i smiješi se. On omota
ruku oko mojih ramena i nagne se bliže. „Rekao sam ti da će se raspuštanje kose
pokazati zabavnim.“
„Trebala bih te slušati češće,“ kažem, posežući za čašicom koja je upravo

spuštena ispred mene. Nagnem glavu nazad i pustim da tekućina klizne niz moje grlo.
Da. Jace je potpuno u pravu, ovo se pokazuje odličnim. Stigli smo u hotel odmah
nakon 19.00, nakon što smo stali u dućanu po šminku i proizvode za kosu. Izravnala
sam svoju kosu nakon što su Jace i prodavačica inzistirali da kupim neke proizvode i
moram priznati, moja kosa izgleda super predivno nakon korištenja toga. Onda smo se
presvukli i otišli u hotelski bar na piće. Utrka je sutra tako da je večer sva naša.
„Idemo plesati,“ Jace vikne nad glazbom koja počinje biti glasnija. „Moram naći
nešto akcije za večeras.“
Jace me povuče i mi oboje kliznemo s barskih stolica i idemo prema malom, ali
pretrpanom plesnom podiju. Krenemo se ljuljati na glazbu, ruku u zraku i osmjeha na
licu. Osjećaj je dobar opustiti se. Prošlo je toliko dugo vremena otkad sam imala priliku
misliti o nečemu drugom osim navike u kojoj sam zaglavila svoj cijeli život.
Par ruku nađu moje kukove dok se ljuljam na glazbu i moje oči se otvore u šoku.
Pogledam brzo na svoju desnu stranu i vidim da je Jace već ugrabio ženu i on prljavo
pleše na sredini plesnog podija s njom, tako da to nije on. Gledam u prste omotane oko

mojeg tijela i pakleno se nadam da se neću okrenuti i vidjeti King Konga kako me
pokušava pipati, zato što to ne bi bilo lijepo.
Polako se okrenem i glasno uzdahnem kada vidim da potpuno sigurno nije King
Kong, već umjesto njega je kretenasti, vruć kao pakao, izrađivač automobila po
narudžbi. Tazen Watts ima svoje ruke na meni, i on izgleda isto šokirano kao i ja, da
smo oboje na istom mjestu u isto vrijeme i gore, on ima ruke na meni. Gledam kada mu
prepoznavanje pogodi lice i oči mu se rašire, čokoladne dubine pune se dobro poznatom
razinom emocija. Onda mu ruke padaju i on korakne unazad.
„U kurac,“ kaže. „Nisam te očekivao vidjeti ovdje!“
Tako šarmantno.
„Sigurna sam da su ti se svi snovi ostvarili, sada kada sam tu.“
On se naceri. „Da, vjerojatno si u pravu vezano za to. Razvaljujuća haljina, usput.

Čini da tvoja guzica izgleda odlično.“
Bože. Takav muškarac.
„Čini se da me dragi Bog ne voli dovoljno kada me stavlja na isto mjesta gdje si
ti i na tvoje otrcane komplimente. Sljedeće ćeš mi vjerojatno reći da izgledam kao da
sam pala s neba,“ mrmljam, prolazeći kraj njega.
„Auč, anđele. Ima li potrebe da budeš tako neprijateljski raspoložena? Mislio

sam ići s javnim pjevanjem da te pridobijem, ali ti si upravo pokvarila tu šansu za sebe.“
„Nesreća za mene,“ progunđam, odem do šanka i naručim piće. Uzmem ga i

progutam te se onda okrenem prema njemu.
„Hoćeš li me slijediti cijelu noć?“
Obiđem ga prije nego može odgovoriti i odlučim da trebam svježeg zraka. Glava
mi se vrti i moram izaći van iz ovog prostora prije nego ga zadavim ili se utopim u

njegovom šarmu. Guram se kroz mnoštvo i van kroz glavni ulaz. Onda odem brzo prema
velikom drvetu kraj pločnika. Dođem i pritisnem svoja leđa, duboko udahnuvši.
„ Ti uvijek bježiš tako brzo od atraktivnih muškaraca?“
Pa, pretpostavljam da on nije još gotov sa mnom.
„Nisam vidjela ni jednog, tako da to pitanje nije čak ni vrijedno odgovora.“
„Auč, za nekog tako malog ti stvarno znaš kako potegnuti uvrede.“
Gledam iznad njega, podižući lice gore. Ako on ne shvati nagovještaj, on je

slijep. „Zašto me slijediš? Zar nemaš nikoga drugoga za mučiti?“
Naceri se i ja ga želim udariti u lice. „Nitko ne bi mogao biti tako zabavan kao
ti,“ nagne se bliže, „anđele.“
„Izgledam li kao anđeo?“ mrmljam. „Iskreno?“
On odvlači oči s mojih i polako prelazi niz moje tijelo, preko moje haljine, niz
moje noge i onda kaže niskim rašpastim šapatom: „Jebeno da.“
Isuse.
„Slušaj, Tazen, bilo je lijepo čavrljati, ali ja sam gotova ovdje.“
Okrenem se i hodam nazad prema baru. Tiho je vani večeras, sa samo nekoliko
ljudi koji lutaju po ulici. Glava mi se vrti i primim se za obližnji stup, naslonim se uz
njega i pritisnem čelo uz hladni metal. Stvarno sam previše popila. Topli ljetni zrak
škaklja mi lice i ja se uspravim, uživam u osjećaju.
„Izgledaš dobro s raspuštenom kosom.“
Uzdahnem i otvorim oči. Tazen ne shvaća nagovještaj.
„Što želiš od mene, Tazen? Ponašaš se kao loši miris koji odbija otići.“

On se nasmije, duboko i rašpasto, i onda osjetim njegovo tijelo pritisnuto uz moja
leđa. Uzdahnem i krenem naprijed, samo da shvatim da je stup ispred mene i da nema
naprijed. Koža mi se razbije u tisuće trnaca i pokušavam suspregnuti drhtaj koji prijeti
izaći. Mrzim koliko dobro se osjeća imati njegovu dužinu uz moja leđa.
„Ti si mi uhvatila pažnju, mali anđele. Znatiželjan sam.“
Šapće u moje uho i ja moram zatvoriti svoje oči, zato što jedino na što mogu
misliti je kako bi se nevjerojatno osjećale te njegove savršene usne uz moju kožu.
„Ja ne želim biti centar ničije pažnje,“ rašpam. „Pogotovo ne tvoje.“
„Smiješno,“ on kaže, prelazeći prstom preko mojeg ramena. „Ja mislim da ti to

želiš više nego si voljna priznati. Koliko dugo je prošlo od kada si imala muškarca koji
te želi, Quinn?“
Bože, način na koji mi kaže ime.
„Ja ne želim da ti želiš mene. Ono što ja želim je da ti ostaviš mene i moju garažu
na miru.“
„Tvoju garažu, možda, ali ti stvarno ne želiš da tebe ostavim na miru. Ne kada
znaš kako bih ja mogao učiniti da se osjećaš jebeno nevjerojatno.“
„Molim te,“ zacvilim.
„Moliš što, anđele?“
„Molim te, samo idi. Ja nemam vremena za tebe, ili tvoje igre.“
Priđe bliže, omota ruku oko mog struka i privuče moje tijelo čvrsto uz svoje.
Mogu osjetiti svaki centimetar njegovog mesa uz svoja leđa i treba mi sve da se
pretvaram da to ne utječe na mene. On spusti svoju glavu i njegove usne prođu mojim
vratom.
„Ovo izgleda kao igra za tebe?“

Usne mu očešaju moju kožu i moje bradavice očvrsnu da bole.
„Ono kako izgleda,“ dahnem, „je muškarac koji traži brzu ševu. Ja nisam jedna
od brzih ševa. Pogotovo ne tvojih.“
On se nasmije uz moju kožu. „Većina žena bi se bacala pod moje noge za minutu
onog što dajem tebi.“
Duboko udahnem i onda ga odgurnem. Uspijem se okrenuti tako da smo lice u

lice. „Ja nisam većina žena, nisam čak ni blizu. I vjeruj mi kada ti kažem,“ nagnem se
tako da nam se usne skoro dotiču, „ja nisam zainteresirana da saznam što ti imaš dati.“
S tim, odmaknem se od njega i hodam prema ulazu.
„Vidjet ćemo to, anđele,“ on viče mojim leđima.
„Budi se, ljenčino.“
Zastenjem i okrenem se na stranu. Moj krevet je mek i pahuljast i ne želim se

probuditi. Imam glavobolju, a moj želudac nije zadivljen mojim ponašanjem sinoć, tako
da stvarno želim ostati ovdje. Uostalom, nisam spavala ovoliko godinama i mislim da
zaslužujem još nekoliko sati.
„Ne želim se probuditi,“ mrmljam. „Pusti me da spavam.“
„Zlato,“ Jace se smijulji. „Jedanaest je sati.“
Oči mi se otvore i ja gledam raštrkanu kosu Jacea koji se naginje nad mene sa
šalicom kave u svojim rukama. „Šališ se, točno?“
On okrene svoj sat prema meni i moje oči se rašire kada vidim da se on nije šalio.
Spavala sam skoro do podneva. Moj bože. Sjednem polako i protrljam oči, i onda
prihvatim kavu koju mi daje.

„Ne mogu vjerovati da sam spavala toliko.“
On slegne. „Ja sam ustao prije pola sata, zaslužili smo.“
„Da,“ zijevam.
„Gdje si ti završila sinoć?“ on upita, strese jedan od mojih jastuk iza sebe i onda
se nasloni uz njega.
„Ah, bila sam umorna tako da sam se vratila nazad ovamo.“
„Ti si užasna lažljivica.“
Provirim u njega, a on mi se ceri.
„Prestani mi se ceriti.“
„Tazen Watts, hej? Tko bi to pomislio? Sviđaš mu se, Quinn.“
„Pa,“ puhnem. „Meni se on sigurno ne sviđa.“
„Što on ima reći za sebe?“
Slegnem. „Ništa zanimljivo. Samo je fasciniran činjenicom da mu se ne bacam

pod noge. Čini se da mu je zabavno što me može toliko nabrijati.“
Jace me gurne ramenom. „Po onom što ja čujem, on dovodi dosta nabrijanih
žena.“
„Prestani,“ smijem se.
„Iskreno ipak, možeš li vjerovati u svoju sreću? Možda ćeš imati svojeg vlastitog
uhoditelja.“
„Nije smiješno.“
„Pa,“ on kaže, skočivši iz kreveta. „Ja ću se vratiti nazad spavanju ako ću sjediti
ovdje cijeli dan. Utrka je u tri, tako da imamo nekoliko sati. Dođi sa mnom do bazena.“

„Zvuči dobro.“
Ustanemo, obučemo se, jedemo i onda odemo na gornji kat hotela.
Tamo je ogromni bazen i cijela hrpa ležaljki koje zauzimaju cijeli prostor tu. Jace
i ja nađemo jednu i čim spusti ručnik, on odjuri prema vodi i uroni u nju. Ja odmahnem
svojom glavom, sjednem na ležaljku i skinem svoje hlačice i top sve dok ne ostanem u
bikiniju.
Povučem ručnik gore i stavim ga ispod ruke, razmišljajući ide li mi se u bazen.

Spustim svoje naočale na oči i samo odlučim promatrati neko vrijeme.
Oči mi idu prema grupi ljudi koja sjedi nekih deset metara dalje i onda se rašire
kada shvatim da je jedan od tih ljudi Tazen i on ne nosi majicu. Pustim oči da polako
putuju njegovim mišićavim tijelom, klimajući s cijenjenjem na njegove pločice i
ozbiljno vruć V koji vodi prema mjestu o kojem sam razmišljala bezbroj puta.
Kada pogledam nazad gore, vidim da su mu oči direktno na meni. Odlično,

upravo me vidio kako odmjeravam njegovo tijelo i paket. Ceri se, samosvjesno, i ja se
okrenem nazad. Prokletstvo. Držim lice naciljano prema bazenu, ali tren kasnije sjena
dođe preko mojeg tijela i pogledam gore da vidim Tazena zuri u mene. Izbliza, tijelo
mu je još bolje. Glatka potamnjela koža, ravni trbušnjaci, razvijene ruke i ubojiti kukovi.
Ima naznaku tetovaže na rebrima koja očito ide na njegova leđa.
Proučavam mu lice. Njegove čokoladno smeđe oči su nestašne i drske dok on

upija ručnik koji držim uz sebe. Njegove usne, tako pune i primamljujuće, uviju se u
zločesti osmijeh. „Dobro jutro, anđele. Jesi li imala ugodne snove?“
„Predivne, hvala ti. Tamo je bio jedan muškarac, arogantan. Provela sam
predivno vrijeme mučeći ga tupim instrumentom.“
On se nasmije, nisko i grleno. „Sviđa mi se tvoja drskost. Hoćeš li sjediti tu cijeli

dan grleći taj ručnik ili ćeš ići plivati?“
„Plivat ću, samo neću to raditi s tobom.“

„Krivi odgovor.“
On posegne dolje, uzme ručnik i povuče ga s mojeg tijela. Tada se nagne dolje i
ja stavim svoje ruke gore u jadnom pokušaju da spriječim što god je on planirao. To ne
čini ništa da ga zadrži. Stavi svoje rame na moj trbuh i podigne me gore i preko. Vrištim
i počnem udarati šakama u njegova leđa. To mi zaradi brzu pljesku po guzici od čega
mi gori lice. Sram raste u meni kada shvatim da su svi stali da gledaju Tazenov mali
šou.
On ide prema bazenu, a ja se nastavljam vrtjeti i psovati, prijetiti mu s nekoliko

ozljeda ako me baci u vodu. On se smije, i onda baci nas oboje u plave dubine. Udarim
u vodu i hladna voda mi brzo pređe preko lica. Odbacujem se i mašem rukama dok ne
izronim, onda nastavim kašljati i pljuckati dok mi oči ne nađu Tazena, koji je upravo
izronio.
„Otkud ti pravo...“ bijesnim, koraknem korak prema njemu.
S vučjim cerekom, on priđe, nagne se dolje i pokupi me u svoje ruke, ovaj put
poput bebe. Udaram i vrtim se, pokušavam se izvući, ali čini se da on ima svo vrijeme
svog prokletog života da me muči.
„Ti si čak slađa kada si ljuta, anđele.“
„Spusti me dolje, ti budalo!“
On se smije i pušta me. Gurnem se unazad, mlatim nogama da se održim na vodi.

Gledam u njega, ali on je daleko od vrijeđanja na to.
„Tazen?“
Obje naše glave okrenu se na zvuk i ja vidim muškarca kako stoji s mobitelom u
ruci. „Poziv za tebe, čovječe.“
„Može li čekati?“ Tazen upita.
Tip odmahne glavom. „To je onaj koji si čekao.“

Tazen prebaci oči na mene, skoro krive, prije nego klimne i izađe iz bazena.
Netko mu dobaci ručnik i on nestane s telefonom pritisnutim na uho. Ja gunđam i plivam
prema kraju bazena, spremna izaći van.
„Jesi li dobro?“
Okrenem se na lijevo i vidim Jacea kako pliva prema meni. On se podsmijava,

veliki kreten.
„Da se nisi usudio,“ upozorim ga, mašući prstom.
Usne mu se izviju. Ja okrenem očima.
„Idem u šoping,“ objavim mu.
„Nemoj upasti u nevolje dok to radiš,“ on zadirkuje.
Gledam ga kao da ću ga probosti.
Muškarci. Oni su svi isti.
Nekako mi se to sviđa.

7. POGLAVLJE
„Oh moj bože,“ dahnem kako hodam oko staze za utrke.
Niska, snažna grmljavina automobila koji vježbaju oko staze ispunjava mi uši
dok stežem svoj hot dog i sok blizu sebe. Nema još puno ljudi, zato što prava utrka
počinje tek za dva sata. Jace i ja smo ovdje da ih gledamo kako se zagrijavaju. Pronašli
smo sjedala i sjeli, tako da možemo uživati sami prije nego mnoštvo stigne.
Staza.
Ja volim stazu.
Volim način na koji auti zvuče. Volim miris. Volim grmljavinu koja zrači kroz
moje tijelo dok oni ubrzavaju oko staze. Ubila bih da imam ono što Tazen ima, da mogu
raditi s ovom vrstom automobila svaki dan, ali još bolje, da sam u mogućnosti izraditi
ih od početka.
„Pogledaj!“ Jace vikne. „Tamo je Chief.“
Moje oči odu na glatki zeleni auto koji stoji u boksu. Epski je. Nevjerojatan je.
Tko god sjedi u njemu, ima svoju nogu na gasu zato što reži kao ljuta tigrica. Zvuk
ispuni zrak, a moja koža se naježi. Želim ući unutra, staviti svoju glavu pod haubu i
udahnuti. Želim se voziti, osjetiti snagu između svojih dlanova.
„Misliš li da možemo ići tamo?“ upitam.
„Vjerojatno ne, ali možemo pokušati,“ Jace kaže, ustane i uzme me za ruku.
Pogledam tužno u moj hot dog, zato što šansa da vidim Chief u akciji je privlačnija.
Žurimo se kroz mnoštvo, dolje niz stepenice s tribina, sve dok ne dođemo do ograde
koja zaustavlja ljude da odu na stazu. Mogu vidjeti Chief izbliza sada i moje oči trenutno
nađu Tazena, koji juri okolo vičući naredbe.

Izgleda drugačije ovako. Sva njegova samouvjerenost je nestala, i on je u
grubom, zahtjevajućem stanju. Ima uniformu koja ima logo sponzora. Majica je V
rezana, pokazuje lijep komad tamne kože na njegovim prsima. Hlače mu izgledaju kao
crne traperice i nosi čizme. Ima kapu s trkačim logotipovima.
Prokletstvo.
„Pogledaj ga u akciji,“ Jace dahne. „Baš kao u emisiji.“
Klimnem, zagrizem donju usnu. Tazen maše rukom, viču naredbe i onda mu je
glava ispod haube, njegova ruka mahnito radi. Vješte ruke mehaničara. Zadrhtim. To je
tako prokleto vruće da mi se vrućina skuplja među nogama. Nema ništa bolje od
gledanja muškarca ispod haube auta, kako radi svojim rukama.
„Bože,“ promrlja Jace. „Nevjerojatno je.“
„Daj joj još,“ Tazen zalaje. „Stavi svoju jebenu nogu na to.“
Muškarac na vozačevom sjedalu da još gasa i Chief zalaje, sivi dim leti s
njegovih guma dok auto drhti kao da se želi ispucati.
„Dobro,“ Tazen kaže, izravna se i zalupi haubu dolje. „Ja ću je izvesti na

nekoliko krugova.“
„Jebeno da.“
Jace vikne to kraj mene, i ja koraknem nazad u sramu kad Tazenove oči odu do
nas. Sveto sranje, on izgleda nevjerojatno. Njegove oči me upiju i on podigne ruku,
savijajući prst prema meni.
„Oh moj bože, on želi tebe tamo.“
„Ne,“ dahnem. „Ne želi.“
„Želi, sveto sranje, Quinn! Idi tamo.“
Tazen nastavlja savijati prst, onda uzvikne, „Dođi ovamo, anđele.“

Oh, čovječe.
Jace se nagne dolje, podigne me bez da mi da mogućnost izbora. Praktički me

prebaci preko ograde; srećom dočekam se na noge.
„Povedi svog prijatelja.“
„Jebeno da!“ Jace vikne opet, prebacujući se preko ograde.
Hodam bliže s drhtavim rukama, srce mi je nateklo od iščekivanja. Čovječe, oh,

čovječe, ja ću upravo prići svjetski poznatom izrađivaču auta po narudžbi, Tazenu
Wattsu, u njegovom elementu, i njegovom nevjerojatnom autu.
„Ti znaš što ja imam ovdje,“ Tazen kaže čim stanem ispred njega.
Moje oči su na Chiefu, i ja znam. Točno znam što on ima.
„Chief,“ dahnem, priđem bliže autu. „Ručno izrađen trkači auto. Tri tisuće i
pedeset osam kubičnih centimetara, koji mogu proizvesti do šest tisuća konja.
Nevjerojatnu osovinu, koja drži usisne valove duže otvorenima za izuzetnu snagu.“
„Ona je gledala moju emisiju.“
„Ja volim tvoju emisiju,“ kažem, bez da razmislim. Previše sam obuzeta autom.
„Dobro je znati.“
Priđem glatkoj, prelijepoj mašini i želim posegnuti i dotaknuti je. Tako jako.
„Želiš vožnju?“
Okrenem se, trepćući brzo. „Što?“
„Vožnju,“ on kaže, klimajući prema Chief.
„Moram napraviti krug. Želiš ići?“
„Je li to... legalno?“

On se ceri. „Moj auto, dušo. Jesi li za?“
„Jesam,“ viknem toliko glasno da se Jace nasmije.
Tazen se okrene i kaže nešto svom timu. Kaciga mi je dobačena i moram obući
neku zaštitnu odjeću. Kada sam spremna, priđem autu. Srce mi udara, a noge mi se
tresu. Idem na vožnju u Chiefu. Idem. Na. Vožnju. Želim skakati od sreće, ali držim se
sabrana. Popnem se u usko suvozačevo sjedalo i sagnem ispod prečki.
„Veži se,“ Tazen kaže, ulazeći na vozačko sjedalo.
„Znaš li kako voziti ovu stvar?“
On me obasja osmijehom. „Anđele, ja sam ga izgradio.
Klimnem, gutajući. Dlanovi su mi znojni i želim vrištati od sreće.
„Spremna?“ Tazen upita, paleći motor.
Oh, pakla mu, da.
Klimnem.
On krene.
Opaki vrisak izađe iz mojih usta kada sam zalijepljena za sjedalo kad Chief krene
preko staze kao da je prokleto posjeduje. Sreća ispuni moje vene i moj vrisak pretvori
se u sretne uzdahe kad Tazen pojača brzinu. On je opušten iza volana, ulazi u zavoje
kao profesionalac. Pristaje mu. Stavim ruke na svoja koljena i viknem sretno kad me
snaga drži ravno uz sjedalo i grmljavina ispuni moje uši.
„Sveto sranje!“ skvičim. „Sveto jebeno sranje!“
Tazen se smije i mijenja brzine. Zatvorim oči i stavim glavu nazad, sreća
ispunjava moje tijelo. Sanjala sam o trenutku poput ovoga cijeli život. Volim aute,
volim sve vezano uz njih. Volim stare i nove. Volim ih obnavljati. Volim ih popravljati.
Ali ovo… ovo je najnevjerojatnija stvar koju sam ikada osjetila u životu.

Sretno vičem i navijam dok letimo oko staze. Kada Tazen zaustavi Chief, izađem
na drhtavim nogama i zabacim ruke u zrak, plešući sretan ples. Skinem kacigu i
okrenem se prema Tazenu, koji nosi osmijeh koji je toliko velik da su mu jamice duboko
u njegovim obrazima. „To je bilo jebeno epski. Sveto sranje. Ti si jebeno nevjerojatan!“
„Mislim da si ti najentuzijastičniji suputnik kojeg sam ikada imao.“
„To...“ pljesnem rukama i zatvorim oči, cvileći prema nebu. „Je bilo sjajno!“
On se smije i priđe, uzme mi kacigu. „Drago mi je da to misliš.“
Okrenem se Jaceu, koji se ceri na veliko. „Ti jebeno sretna kučko!“
„Oh Jace.“ Pljesnem opet. „Bilo je nevjerojatno.“
„Volio bih vas zadržati društvo ovdje dolje,“ Tazen kaže. „Ali se moramo
pripremiti za utrku.“
Klimam i moj osmijeh je još ogroman. Tazen mi namigne i rašpastim gasom

kaže: „Kasnije, anđele.“
Oh čovječe.
Ovo se pokazuje kao najbolji dan mojeg života.

8. POGLAVLJE
Utrka je potrajala do dobro u noć. Nije to bila značajna utrka, ali je ipak bilo
nevjerojatno. Chief se plasirao drugi, što je totalno kul. Jace i ja smo se vratili nazad u
hotel, još nabrijani što smo mogli iskusiti nešto takvo naelektrizirano. Inzistiram da
izađemo van u grad zato što nema šanse da ću moći biti zatvorena dugo nakon tako
nevjerojatnog dana.
Želim plesati, partijati i zabaviti se.
Otišli smo u bar gdje smo završili jučer. Nakon nekoliko pića, izašla sam van na
malo svježeg zraka, puna adrenalina. Nagnula sam glavu nazad i vjetar nadražuje moju
kožu dok udišem hladni noćni zrak. Mi se vraćamo sutra ujutro doma tako da uzimam
trenutak da uživam u dobrom osjećaju. Moja uska crna haljina je malo previše
priljepljena, ali barem ne leti na povjetarcu.
„Halo tebi.“
Okrenem se na hrapavi muški glas i vidim mladića kako mi prilazi. On nosi crnu
košulju i par izblijedjelih traperica. Malo se ljulja, što mi govori da je pijan ili blizu
tome. Njegova plava kosa je raštrkana na vrhu glave i ima prodorne sive oči.
„Večer,“ kažem, okrećući se nazad ulici i pokušavam da shvati da ne želim

njegovo društvo.
„Što lijepa djevojka poput tebe radi sama ovdje?“
„Gleda kitove,“ promrmljam.
On se nasmije glasno i stane kraj mene. „Pa ti nećeš sigurno naći nijednog ovdje,
oni su svi unutra.“
Ugh, kakav kreten.

„Ti sigurno nisi kit,“ on mrmori. „Ti si jebeno vruća.“
Neki muškarci baš nemaju stila.
„A ti mene živciraš. Odlazi.“
„Ehej,“ on kaže, dižući svoje ruke u zrak. „Samo sam te zadirkivao. Uzmi tabletu
da ohladiš.“
„Ne,“ kažem, gledajući u njega. „Tražila sam te da me ostaviš na miru i ti si

očito odbio. I navodno misliš da zvati žene debelima je način da se uvućeš u gaćice
druge žene. Daj da pogodim, ti imaš penis veličine tube za ruž, zbog toga se moraš
napiti i ispustiti jadne ulete da dobiješ koju ženu da te uzme u obzir? Koliko sam blizu?“
Lice mu se namršti i on progunđa. „Imam više od jebenog ruža.“
„I ako priđeš bliže ja ću odsjeći tu malu stvar i baciti na cestu.“
„Isuse,“ on gunđa. „Ti si totalna kučka.“
„Ima li problema ovdje?“
Mi se oboje okrenemo i moje oči se rašire kad vidim Tazena da prilazi. Zinem
koliko nevjerojatno izgleda večeras. Nosi par crnih traperica i usku sivu vestu koju je
zarolao do laktova. Kosa mu je raštrkana, oči sjajne i oduzima dah. Njegov pogled,
međutim, je ubojit kada stane kraj mojeg pijanog prijatelja.
„Nemoj pokušavati na ovoj kučki, čovječe,“ pijani gunđa. „Ona je previše luda.“
Tazen mu priđe, zastrašujuć kao sam vrag. „Kako si ju jebeno nazvao?“
Tipove oči se rašire i idu između Tazena i mene. „Ja, ah…“
„Gubi se jebeno odavde prije nego te nokautiram.“
Tip klimne i odjuri, očito zna što je dobro za njega. Nitko pri zdravoj pameti ne
bi išao na Tazena. On je veliki čovjek.

„Ah,“ kažem, gledam kako tip odlazi. „Hvala.“
„Je li te ozlijedio?“
Moji oči se prebace na njega. „Ne, u redu sam. Vjerovao ili ne, znam se brinuti
za sebe.“
On priđe bliže meni. „Nikada nisam rekao da ne možeš.“
Klimnem, gutajući.
„Želiš li na piće?“
Okrenem se prema njemu, proučavam njegovo zadivljujuće lice. „Zašto ti želiš

ići na piće sa mnom, kada sam većinom guzica prema tebi?“
Gleda me dug, intenzivan trenutak, onda se osmjehne. „Ti sve propituješ?“
Suzim oči. „Većinom.“
Usne mu se trznu. „Jedno piće, anđele.“
„Dobro,“ kažem. „Jedno piće.“
On se osmjehne i klimne prema malom vrtnom prostoru ispred bara. „Idi sjedni.
Vratit ću se.“
Klimnem i idem, spustim se na slobodnu stolicu. Pitam se zašto sam pristala na

piće sa ovim čovjekom nakon što on nije napravio ništa osim mučio me, ali čini se
iskren i jedno me piće neće ubiti, pogotovo nakon što mi je priuštio tako nevjerojatno
iskustvo danas na stazi .
Tazen se vraća minutu kasnije i daje mi pivo. Uzimam ga zahvalna što ne sadrži
votku ili tekilu, ili išta drugo što bi me poslalo ravno u zagrljaj pijanstva prije nego što
sam spremna.
„Pa, Quinn, reci mi nešto o sebi.“

Gutnem hladno pivo.
„Nema se što za reći.“
On se nasloni nazad u stolicu. „Mi svi imamo priče, anđele.“
Sretnem mu pogled, „A ponekad ih ne želimo reći.“
On klimne. „Mogu razumjeti to.“
„Pričaj mi o svojim autima.“
On se osmjehne, spusti svoje pivo u krilo i okruži ga rukama ležerno tako da se

ne prolije.
„Bio sam ispod auta i vozio ih od kada sam mogao razumjeti šta je motor, znao
sam ih izrađivati sa svojim ujakom i znao sam od malena da je to ono što želim raditi.“
„Ja isto.“
Gleda me suženih očiju. „Ti mi ozbiljno govoriš da znaš popraviti auto?“
„Ti meni ozbiljno govoriš da misliš da jedini ljudi koji mogu popraviti auto su
muškarci?“
On slegne. „To je naša uloga, baš kao što muški ne rade dobre frizure, znaš.“
„Muški mogu biti najbolji frizeri,“ istaknem.
On podigne nos.
Ne mogu si pomoći, nasmijem se.
On puhne. „Dobro, shvatio.“
„Kada je izrada postala više od zabave za tebe?“

On popije gutljaj svojeg piva, razmišljajući o tome. „Moj ujak je umro i ostavio
mi dobru svotu novca kada sam imao devetnaest. Pretpostavio sam što da ne, počet ću
izrađivati aute po narudžbi. Krenulo je od tuda, dobio sam ime i evo me ovdje.“
„Znači, samouk si,“ kažem. „To je impresivno.“
„Da,“ on se naceri. „Znam.“
„Arogantan, isto.“
Nasmije se. „Nikad nisam to poricao, anđele.“
„Koliko si bio star kada si prodao svoj prvi izrađeni auto?“
„Dvadeset, trebala mi je godina da izradim taj auto, ali sam ga prodao za duplo
koliko me koštalo da ga izradim.“
„To je poprilično kul, čak i za tebe.“
On odmahne glavom zabavljeno.
„Misliš li da ćeš to raditi zauvijek?“
„Njah,“ on progunđa. „Jedan dan će mi dosaditi, ali do tada ću imati dovoljno

novca da neće biti bitno.“
„Kako ćeš preživjeti kad nećeš biti poznat i djevojke se neće bacati na tebe?“
Kažem to stavljajući ruku preko prsa. On gleda iz kuta oka, s impresivnim, seksi
osmijehom.
„Morat ću pronaći način. Vjerojatno ću postati muška pratnja.“
Frknem. „Ti bi vjerojatno dobro prošao.“
„Pogotovo kada se dotjeram. Komadi obožavaju moju uniformu.“
Okrenem očima i odmahnem glavom.

„Dovoljno o meni, anđele. Ja želim znati više o tebi.“
„Kao što sam i rekla, nema se što reći.“
Pogledam u stranu, uzimajući gutljaj piva. Stvarno se nadam da neće ispitivati

previše, zato što će biti sramotno za mene kad dozna koliko mi je život dosadan.
„Imaš li muškarca?“
„Mi oboje znamo odgovor na to pitanje,“ kažem.
„Koliko dugo tvoj tata posjeduje garažu?“
„Od dana kada sam rođena.“
Postane tih i ja se okrenem da ga pogledam. Gleda ispred sebe s praznim izrazom.
„To je sve za što sam ikada znala,“ nastavljam. „Moj tata, on, nije mu dobro
otkada je mama umrla. Nije bilo lako, ali sam ga uspjela održati.“
„Veliki posao za djevojku,“ on kaže, još uvijek me ne gleda.
„Možda, ali to je sve za što sam ikada znala i ja volim raditi s autima. U toj sam
garaži oduvijek. Znala sam provoditi dosta vikenda sa svojim ocem. Kada sam naučila
popravljati auto, radila sam to umjesto da sam izlazila i živjela kao većina tinejdžera.
To je najsretnije mjesto za mene na svijetu, uvijek je bilo.“
On klimne i tih je trenutak.
„Onaj stari Mustang koji voziš,“ on kaže, mijenjajući temu. „Ti si to napravila?“
Okrenem se prema njemu, zataknem nogu ispod sebe. „Da, otac i ja smo ga
popravili kada sam bila mlada. Volim taj auto.“
On klimne. „Lijep je.“
„Imaš li koji stari klasičan auto?“

Okrene se prema meni, obasja me zločestim osmjehom. „Njah, ja samo idem za
moćnim, glatkim, novima.“
„Naravno da ideš,“ progunđam.
„Volio bih jedan, ipak.“
Klimnem, pijući pivo.
„Jesi li vidjela auto kako se radi od nule?“
Odmahnem glavom. „Ne, ali voljela bih.“
„Trebala bi doći do mojeg dućana jedan dan. Možda te čak pustim da voziš jednu
od mojih kreacija.“
Dahnem. „Dopustio bi djevojci, jednostavnoj djevojci, za volan tvojeg auta?“
On odmahne glavom, smijući se. „Možda, sve zavisi.“
„Daj da pogađam,“ kažem sa smijehom u glasu. „Ona mora imati dobar izgled
modela i velika prsa do…“ stavim ruke ispred sebe. „Ovdje.“
On pogleda u mene. „Ne, samo mora biti stvarna.“
Trepnem.
Lice mu se ne mijenja.
On je ozbiljan. Sveto sranje, on je ozbiljan. Sada se osjećam loše.
„Većina djevojaka s kojima si se ne čine stvarne.“
On odmahne svojom glavom, oči mu putuju u daljinu. „Ne, nisu.“
„Ne brini,“ kažem lagano. „Ima mnogo riba u moru.“
On izdahne, smijući se. „Ti si mustra, anđele.“

„Nikad nisam poricala.“
Okrene se prema meni i ima ozbiljni, požudni pogled na svom licu. Nagne se
bliže i moj dah zastane kad mu prsti odu gore i saviju se oko pozadine mojeg vrata.
„Upoznao sam mnogo žena u svom životu, ali nijedna od njih me nije intrigirala na
način na koji ti to radiš. U kurac, čuti te kako vrištiš od sreće u mojem autu danas.
Učinilo me pakleno jebeno tvrdim.“
Oh. Sranje.
„To se zove željeti nešto što ne možeš imati,“ zacvilim.
„Ne, dušo, to se zove željeti,“ nasloni se blizu da nam se usne skoro dotiču,
„željeti što je stvarno.“
Oh čovječe.
Nasloni se bliže i shvatim da će me poljubiti. On će me poljubiti i ja mu se ne

mogu oduprijeti, pakla mu, ne želim se povući nazad, a trebala bih. Ipak, evo me,
primičem se bliže, očajna da znam kakvog je okusa. Njegov dah draži moje usne prije
nego se nebo rastvori i nešto predivno se dogodi.
On me ljubi.
Nitko me nije poljubio pet godina, ali niti jedan poljubac nije imao ovakav utjecaj
na mene. Dah mi zastaje i uzdahnem uz njegova usta dok on privlači moje tijelo bliže
svojem i naginje svoju glavu, produbljujući naš poljubac. Njegov jezik dotakne moje
usne, nagovarajući moje da se otvore. Voljno prihvatim i pustim ga unutra. Naši jezici
se dodiruju i električni udar proteče kroz moje tijelo. Zatvorim oči i zadrhtim dok mi on
oduzima dah.
Njegova ruka je još uvijek oko pozadine mojeg vrata, nježno me masira. Druga
je na mojoj nozi, stišće blago kako nam poljubac postaje dublji i intenzivniji. Njegovo
stenjanje spojilo se s mojim mekim, zadihanim i praktički se bacim na njegovo tijelo.
Naša tijela se sudare zajedno i ljubim ga tako jako da znam da će mi usne biti pune i

bolne nakon toga, ali nije me briga. Grlo se pročisti iza nas i mi se razdvojimo,
okrećemo se da vidimo šankera kako stoji, izgleda kao da mu je užasno nelagodno na
naš javni izraz pažnje. „Oprosti,“ dahnem, odgurujući se od Tazena i stavljajući prste
na usne.
„Ah, pića koja ste naručili su spremna,“ on kaže, dajući nam piva.
Ja uzmem jedno i progutam tri velika gutljaja, ne mogu pogledati u Tazenove

oči. Ne mogu vjerovati da smo to upravo napravili. Upravo smo se ljubili, a ja bih ga
trebala mrziti. Ovo je loše, tako loše. Obrazi mi gore i držim oči usmjerene dalje od
njega. Topla ruka uhvati moju čeljust i on okrene moje lice prema sebi, otvori usta da
progovori. Ne uspije išta reći; zato što se netko zaletio u njega i sruši ga sa stolice. Treba
mi trenutak da shvatim šta se dogodilo. Okrenem se brzo, zbunjena i zapanjena, Tazen
je na podu s Jaceom na njemu.
Njih dvojica su u ozbiljnom udaranju, sa šakama koje lete i ispljunutim

psovkama. Jace spusti šaku u Tazenovo lice i onda u sekundi, Tazen je preokrenuo Jacea
i spusti svoju šaku u njegovo lice. Viknem i skočim kada se krv počinje prolijevati.
Koji vrag?
„Prestanite!“ viknem.
Dva velika izbacivača se pojave. Jedan podigne Tazena s jednom, velikom

mesnatom rukom, a drugi podigne Jacea. Drže ih odvojeno, ali to ne sprječava riječi da
lete.
„Ti govno, ti bijedno govno,“ Jace urla. „Kako možeš biti takav bezosjećajni
gad?“
Tazen reži, pokazujući svoje zube dok pljuje. „Odjebi, Jace.“
„Upravo si ju poljubio, a ona ne zna. Ti prevarantska svinjo.“
O čemu oni pričaju? Ne razumijem.

„Jace,“ kažem blago. „Što se događa?“
Tazen se okrene prema meni i vidim… vidim što sam vidjela i prije. Krivnju.
Trepnem brzo, pokušam razumjeti.
„Zlato,“ Jace kaže, gleda u mene. „Tako mi je žao.“
Progutam. „Jace, što se dogodilo?“
On pogleda u Tazena, oči mu očvrsnu. „Hoćeš li joj ti reći kakva vrsta čovjeka
si, ili ću ja?“
Tazen reži. „Ti jebaču, ovo se moglo obaviti na obzirniji način.“
„Oh,“ Jace se nasmije ogorčeno. „Misliš nakon što ju pojebeš i ti se zabaviš?“
„Jebi se,“ Tazen ispljune.
„Može li mi netko reći što se događa?“ vrištim.
Svi utihnu i svi ljudi oko nas prestanu razgovarati i gledaju što se događa.
„On je kupio garažu, Quinn,“ Jace kaže nježno. „Upravo sam saznao i došao ti
reći.“
Koljena mi zadrhte, a vid mi se zamagli. Ne, morao je krivo čuti.
„Ja…“ šapćem, ali moj glas se povukao u dubine tame koja prijeti da me proguta.
„Tvoj tata mu je prepisao jutros. Došao je u kontakt s njim, ponudio dobru cijenu,
a tvoj tata, misleći da radi pravu stvar za tebe, prodao ju je bez pitanja.“
Ne.
Ne.
Bože, molim te, ne.
Odmahujem glavom, a suze poteku niz moje obraze.

„Jace,“ rašpam. „To nije stvarno… reci mi da nije stvarno?“
„Tako mi je žao, zlato.“
Moje cijelo tijelo se počne tresti kada me preplavi masa emocija.
Svi oko mene postaju mrlje dok suze padaju, a oči mi postaju zamagljene. Zvuk
komešanja postaje glasniji oko mene i onda čujem njegov glas, glas koji ne želim nikada
više čuti ponovno.
„Rekao bih ti, anđele.“
„Ne zovi me, anđele,“ vrisnem, brišući brzo oči. Kada ga nađem, pribijem ga
pogledom koji je toliko otrovan da se trzne. „Kako se usuđuješ! Rekla sam ti što ta
garaža meni znači, a ti si pomeo unutra, koristeći me usput, dok si omotao svoje
grabljive, odvratne ruke oko toga i oteo ju od mene.“
„To nije...“
„Nemoj!“ vičem. „Ne daj mi izgovore. Ti si je želio od kada si prvog dana ušao
unutra. Trebala sam znati da sve ovo,“ mahnem na njega, „je velika, odvratna gluma.
Ti si me samo ometao da možeš uzeti što je moje.“
„Nije bilo tvoje,“ on zalaje, gubeći kontrolu. „I ne bi je mogla spasiti, ti i ja to

znamo. Napravio sam ti uslugu.“
„Uslugu?“ nasmijem se toliko ogorčeno da boli. „Jebenu uslugu? Kako si ti meni

to napravio uslugu? Ne, ti si sebi napravio uslugu. Ja možda ne bih mogla spasiti garažu,
ali ti si mi dugovao barem šansu da pokušam.“
„Slušaj, Quinn...“
„Nemoj,“ viknem, poletim naprijed i gurnem ga tako jako da je prisiljen

koraknuti unazad. „Ne pokušavaj to učiniti boljim. Ti si pas, i ti to znaš. Gore, imao si
muda poljubiti me i učiniti da izgleda kao da si stvarno to želio. Stvarno, Tazen?“
odmahnem glavom. „Ti ne bi znao što je pravo da te pljusne u lice.“

„Dođi,“ Jace kaže, omota ruku oko mene. „Idemo.“
Sa suzama koje natapaju moje obraze, pustim ga da me okrene.
„Anđele,“ Tazen dovikne.
Pogledam preko ramena u njega. „Ovo je daleko od završenog.“
Onda pustim Jacea da me odvede.

9. POGLAVLJE
„Kako si mogao?“ vičem, koraćajući sobom.
Moj otac sjedi na kauču, gleda u mene s čekom u ruci na sto tisuća dolara. Izgleda
zbunjeno, kao da nije mogao zamisliti zašto sam dovraga tužna zbog gubitka garaže.
Razumijem da je u njegovom sprženom mozgu, on mislio da je napravio pravu stvar.
To je bila jednostavna solucija, ali on je pogriješio ne misleći što to mjesto meni znači.
A on zna, čak i u svojem stanju. Zna.
„Rekao sam da ću riješiti,“ on mrmlja.
„Riješiti?“ Šapćem. „To je bila jedina stvar koja mi je ostala. Jedini dio nje,“ glas
mi pukne, „mi smo imali jedino što nam je ostalo.“
Moj tata se trzne i znam koliko nizak je bio taj udarac.
„Ja…“ zamuca. „Ja sam pokušao popraviti stvari, Quinnie. Nisam mogao
podnijeti da vidim koliko ti patiš.“
Moja ramena se objese i spustim glavu. Ne mogu biti ljuta na njega, ne kada
misli da je on upravo popravio sve. Na neki način, i je. Naši računi mogu biti plaćeni,
naša hipoteka pokrivena i stvari će se olakšati. Ali mi smo izgubili nešto što nikada ne
možemo dobiti nazad, a to boli.
„U redu je, oče,“ šapnem, stavljajući ruku na njegovo rame. „Mi ćemo razriješiti
sve to. Daj da stavim ček na račun.“
On oklijeva, gleda u ček koji obećava veliku sumu novaca. On ga želi, i ja točno
znam što on želi. Ne mogu riskirati da se to dogodi, ako se on dokopa ovakvog novca,
on će ga zapiti prije nego ćemo imati šansu napraviti išta. Tako da, nježnim glasom,
kažem: „Oče, ako si ovo napravio za nas, onda mi trebaš dati da spremim taj novac.“

On uzdahne i doda mi ček, ali ruka mu se trese dok ga pušta. To nije bilo lako za
njega. Nagnem se i poljubim ga u glavu, onda uzmem svoju torbu i ključeve, dajući mu
do znanja da ću se vratiti. Onda krenem do banke, unovčiti ček i odvesti se do garaže.
Imamo tjedan da ju ispraznimo prije nego Tazen preuzme. To nije puno vremena.
Stignem tamo i vidim ljude svugdje, ne samo svoje dečke, već hrpu drugih. Oni
iznose van stare alate i opremu, a ogromni kamion dovozi nove, sjajne stvari. Krv mi
vri i otvorim vrata auta, odjurim prema čovjeku koji radi.
„Kojeg vraga radiš?“ viknem.
Muškarac koji gura staru kutiju s alatom, gleda me zbunjeno. „Čistim kako nam
je naređeno.“
„Od koga?“ zahtijevam.
„Od mene.“
Zavrtim se brzo i vidim Tazena, stoji s radnom pločom u rukama. Nosi plave
traperice i crnu majicu koja ima sliku auta naprijed. Ima sunčane naočale na očima.
Ljutna se vrti u mojim prsima.
„Imam tjedan dana, ti nemaš prava biti ovdje prije toga. Ovo su moje stvari!“
Proučava me. „Što planiraš sa svim ovim?“
Prokletstvo. Ne znam. Ali to nije u pitanju sada. „Nije bitno, moje je.“
„Zapravo,“ on kaže. „Moje je. Garaža je prodana sa svim sadržajem.“
„Ti si stvarno ološ,“ šištim.
„Slušaj,“ on kaže, prilazeći bliže. „Napravio sam što sam napravio, ali posao je
posao, Quinn. Pa uzmi svoje stvari.“ Nagne se bliže. „I gubi se iz moje garaže.“

Eksplodiram, gurnem ga unazad i okrenem se, odjurim unutra. Guram se kraj
ljudi i dođem do svojeg tima, koji svi stoje okolo i izgledaju izgubljeno. „Skidajte ta
sranja dolje, ne dopustite mu da ih uzme.“
Oni svi gledaju u mene kao da sam izgubila pamet. Pakla mu, možda i jesam, ali
na jedan tjedan ova garaža je još na moje ime. Neću mu dopustitu da ju samo uništi.
„Quinn, slatkice,“ Lenny kaže nježno.
„Ne, Lenny,“ prošapćem. „Ne odustaj od ovoga.“
„Nemamo izbora, njegova je sada.
„Nije njegova!“ viknem, okrenem se i odjurim prema čovjeku koji nosi moj
omiljeni set ključeva. „Spusti to dolje!“
Dođem do njega i izbijem ključeve iz njegovih ruku. Oni pogode pod glasnim
zvektom i raspu se po podu. Odem do sljedećeg, koji nosi Lennyjevu omiljenu vreću za
alat. Otrgnem mu ju s ramena, zbog čega on posrne unazad i izgubi korak.
„Jebeš me,“ Tazen mrmlja. „Samo ju pustite da uzme što je njeno.“
Zavrtim se prema njemu, mašem mu rukom u lice. „Je li ti uopće stalo što
oduzimaš posao od ovih ljudi, ljudi koji imaju obitelji?“
Tazenovo lice postane oštro. „Ako žele posao ovdje, oni su i više nego
dobrodošli prijeći kod mene. Nemam problema s uzimanjem tvojeg tima, Quinn.“
„Oni su automatski trebali imati posao ,“ bunim se. „Oni su učinili ovo mjesto
onim što je.“
On odmahne svojom glavom. „Quinn, ja razumijem tvoju bol, ali ovo je kako ja
radim stvari. Ako tvoji dečki žele posao, sve što trebaju je pitati. Procijenit ću njihove
vještine i vidjeti odgovaraju li na koju od pozicija koje imam otvorene. Ono što ja neću
je da ti dolaziš ovamo i radiš scene. Smiri se. Sada, imam posla, pa bih rado da ti samo
odeš.“

Dahćem od bijesa, ali znam da će pozvati policiju ako to želi, a ja nemam ništa
na što se vezati. Okrenem se i odmarširam prema vratima, vićući: „Ti još nisi vidio kraj
ovome, Tazen Watts.“
I nije.
On će upravo vidjeti kako stvarna mogu biti.
„Isuse, Quinn, ne možeš ići petljati s tim sranjem.“
Gledam u Lennyja, Oscara i Jacea dok zakopčavam svoje traperice.
„Dođi, dušo, možeš biti uhapšena,“ Lenny kaže blago.
Gađam ga bodežima iz očiju i obrcnem se: „Misliš li da me briga?“
„Trebala bi, tvoj otac ne bi se mogao nositi i ti to znaš.“
„Naravno, brinimo se o mojem ocu koji je alkoholičar i nije napravio ništa za

ovu garažu godinama. Ne brini za mene, Lenny. Ne brini kako bi ovo moglo utjecati na
mene.“
Oči mu postanu blage. „Nisam mislio tako, Quinn zlato. Znam koliko ovo mora
boljeti.“
„Ne,“ graknem. „Ti nemaš jebene ideje koliko ovo boli.“
„Imamo,“ Jace kaže nježno. „Zlato, znaš da znamo.“
„Iskoristio me,“ ispljunem, mrzim što mi suze pune oči. „Onda mi je uzeo sve.
Neću samo ležati i pustiti da se to dogodi. Neću.“
„Ja mislim da ti imaš dobar par muda u sebi,“ Oscar kaže.

Svi se okrenu da ga pogledaju, šokirano.
„Hvala ti,“ prošapćem.
„Borila si se svoj cijeli život, Quinnie.“ On se smiješi. „Nastavi.“
Klimnem, vežući kosu u rep. „Neću napraviti ništa ilegalno, ali ako Tazen Watts
misli da me može samo gurnuti van, on je jako… jako u krivu.“
„Moraš biti oprezna, Quinn,“ Jace mrmlja.
„Mogla bi se dovesti u puno problema.“
„Da, ako ja to ne napravim, nikad si neću oprostiti. Vjerujte mi, dečki. Molim
vas.“
S uzdahom, Jace klimne. Lenny priđe i stavi ruku na moja ramena. „Čuvamo ti
leđa bez obzira, Quinn. Znaš to. Budi oprezna, dobro?“
„Da, Lenny.“
Pogledam u njih i znam da radim ovo za njih koliko i za sebe.
Barem si to govorim.

10. POGLAVLJE
Ostavim svoj Mustang na parkiralištu i izađem van s vozačeve strane. Zalupim

vratima i idem prema garaži, kao da se ništa nije promijenilo. Držim bradu visoko i leđa
uspravno dok ulazim kroz prednja vrata. Uđem u prigušeno svjetlo prostora i odmah
vidim Tazena koji stoji s prekrasnom plavušom. Ona ima ruku na njegovim prsima i
smiješi mu se, hihoće.
Moje srce kao da će ispasti.
Ne bi trebalo boljeti, ali boli.
Drži se, Quinn. Ne dopusti mu da vidi što ti je napravio.
Hodam prema njima i zvuk mojih čizama koje stružu po podu trznu Tazena i on
pogleda u mene. Oči mu bljesnu iznenađenjem, prije nego postanu umorne, kao da nije
spreman nositi se sa mnom opet.
„Što radiš ovdje?“
Obasjam ga najboljim osmjehom. „Dobro jutro, šefe.“
On strese glavu, odgurne djevojku nazad i krene prema meni. Pokušavam ne

primijetiti njegovu usku majicu i te nevjerojatne traperice koje vise na njegovim
kukovima.
Kada dođe do mene, on omota svoju ruku oko moje i okrene me prema vratima.
“Kakvu vrstu igre igraš ovdje, Quinn? Nisam baš raspoložen za nju.“
„Ja radim ovdje,“ kažem jednostavno.
„Ne, ne radiš.“
Prekrižim ruke. „Da.“

„Ne, jebeno ne.“
Nagnem se bliže. „Da, jebeno da.“
„Isuse,“ on pukne.
„Ah, Taz,“ plavuša kaže. „Da odem?“
On se okrene prema njoj i progunđa. „Da, nazvat ću te.“
„Nemoj se kladiti na to,“ osmjehnem se slatko. „On je imao jezik u mojem grlu
još jučer. Ovaj tip je prvoklasni igrač.“
Njeno lice se namršti i ona se okrene prema njemu. „Ozbiljno?“
On zagunđa i gleda u mene. „Mi nismo ekskluzivni, Bonny.“
Bonny. Što su njeni roditelji mislili?
„Ne,“ ona kaže, križajući ruke. „Ali ti si rekao da sam ja posebna, drugačija i…“
„Oh, znam sljedeće,“ kažem, skačući gore - dolje, mašući rukom. „Stvarna!
Rekao je da si stvarna.“
Tazen izgleda kao da me želi zadaviti. Držim osmijeh, iako se u sebi raspadam.
„Ne, ali zašto bi to rekao tebi?“
Zato što sam stvarna. Očito. To zapravo čini da mi srce omekša malo, zato što to
očito nije rekao njoj.
„Gledaj, Bonny,“ on počne, ali ona podigne svoju savršeno manikiranu ruku
gore.
„Ja zaslužujem bolje,“ ona izjavi.
„Moć žena!“ kažem, sa šakom u zraku.

Tazen priđe bliže, i omota svoju ruku oko moje glave i onda stavi ruku preko
mojih usta. Želim ga ugristi, ali ne mogu. Pa mu stanem na nogu.
„Budi mirna,“ on se obrecne.
Frknem.
Bonny gleda u nas, onda odmahne glavom. „Ovo je prečudno.“
„Nazvat ću te, Bonny. Objasniti.“
Ona puhne. „Ne hvala, kao što sam rekla, mogu bolje.“
„Da,“ Tazen frkne. „Kako god kažeš.“
Ooh, Bonny se opekla.
Njeno lice se namršti i ona se okrene, izjuri van iz garaže, usput uzme svoju
torbu. Kada je otišla, Tazen me pušta i zaokrene se tako da me gleda. „Odlazi, sada.“
„Nop,“ kažem, obilazeći ga.
„Zvat ću jebene policajce.“
Nasmijem se. „Ja sam servisirala njihova vozila godinama, sretno ti s tim.“
„U kurac!“ on zalaje dok ja nestajem u ured.
Tako je, Tazen Watts. Petljao si s krivom djevojkom.
„Radiš to krivo,“ kažem, naslonjena kukom na stup na sredini garaže.

Tazenov mladi učenik pokušava namjestiti gumu na skoro završen naručeni auto
kojem je rok za sutra. To je super kul kabriolet koji je sjajne crvenkaste boje s bijelom
kožnom unutrašnjosti. Ima V8 motor koji je inspirirajući, a zvuči još bolje. Kabriolet
skoro dostiže trkački auto u brzini.
„Kojeg vraga bi ti znala?“ on se obrecne na mene.
„Ja sam mehaničar i to dobar. Radiš to krivo.“
„Oh, odjebi.“
Frknem. „Oh, šefe,“ doviknem Tazenu koji nadzire ugradnju motora u uglađen,
žuti naručeni auto. „Ovaj lajavi ovdje čini se da ne zna kako namjestiti gumu.“
„Prestani ga mučiti, ženo!“ Tazen konačno zalaje.
„Ne. Ako prestanem, ovaj auto će biti pokolj. Da mi daš posao, ja bih ti mogla
pokazati kako sam nevjerojatna.“
„Neće se dogoditi. Možeš stajati tu dok ti ne dosadi.“
„Ozbiljno, šefe?“ učenik mrmlja. „Zar ne možeš samo izbaciti njenu guzicu
odavde?“
Tazenove oči postanu čvrste. „Bilo bi lakše iskopati sam sebi oči nego riješiti se
nje.“
Frknem smijući se. „Priznaj, Tazen. Sviđam ti se.“
Usne mu se izviju, ali ne kaže ništa. Samo se okrene nazad poslu koji je radio. U
pravu sam, sviđam mu se.
Okrenem se nazad učeniku. „Želiš li da ti pokažem kako se to radi?“
„Ne,“ on progunđa. „Neće mi luđakinja govoriti kako da namjestim gumu.“

Nasmijem se, „U redu onda, tvoj gubitak. Ali trebao bi znati da je to kriva guma
i zbog toga ne odgovara.“ Okrenem se i odlazim, dovikujući: „Nema na čemu.“
Kada dođem ispred garaže, izađem i pritisnem leđa uza zid. Ovo nije lako kako
izgleda. Testirati Tazena je stvarno testirati sve u meni, zato sve što želim je zadaviti
ga. Mrzim gledati, kako dio po dio moje garaže nestaje ispred mojih očiju. Na njenom
mjestu su novi auti koji su sjajna oprema. Da budem iskrena, impresivno je.
Tazen ima tri koja se trenutno rade i doveo je svoju cijelu ekipu ovdje iz
Kalifornije.
Oni još uvijek imaju dućan tamo i dosta učenika koje je on obučavao je sada
preuzelo i vode izradu tamo. Po onom što sam ja shvatila, Tazen leti dva puta tjedno da
nadgleda izgradnju i pobrine se da su točno onakvi kakvi trebaju biti. On vodi radionicu
ovdje, s četiri člana svojeg tima koji su s njim od početka. Radi dobar dio trkaćih auta
zbog količine utrka u okolini.
To je impresivna postava i četiri tipa koja su s njim su nevjerojatni u onom što

rade. Gledati njih kako rade danas je bilo stvarno otvaranje oči. Oni su vješti mehaničari.
Gledati Tazenov rad je još impresivnije, iako mu to ne bih nikada priznala. On je
nevjerojatno talentiran i kada ode ispod tih auta je dovoljno da mi se gaćice navlaže.
„Quinnie?“
Trznem se i okrenem u lijevo i vidim Timothya, jednog od naših starih redovnih

mušterija kako ide po prilazu. Pozdravim ga najboljim osmijehom, ali je lažan koliko
lažan može biti.
„Hej, Timmy.“
„Čuo sam što se dogodilo ovdje,“ on kaže utješnim tonom. „Tako mi je žao.“
Klimnem, osjećam plamen u srcu kako se rasteže. „ Bojim se da nije bilo mnogo
toga što sam mogla napraviti.“

Oči mu odu do garaže i postanu oštre. „Čuo sam o budali koja je preuzela ovo
mjesto, ovdje sam da mu kažem što ga ide.“
Smijeha vrijedno je da bi on to rekao. Timmy je sitan, stariji muškarac koji ne bi

mogao savladati Tazena čak ni da drži pištolj. Bez sumnje da ima neke uvredljive riječi
za njega.
„Nije vrijedno toga.“
Timmy okrene svoje oči prema meni i suzi ih. „Vrijedno je, Quinnie. Tvoja
obitelj je posjedovala ovu garažu jako dugo i neki prljavi gad je išao na tvoju slabost i
oteo ju ispred tebe. Mogu ti reći sada, on nema kod mene posla.“
Želim mu reći da nije bitno, Tazen ne treba ničiji posao. On ima dovoljno veliku
bazu klijenata. On ne popravlja aute, on ih izrađuje. Ne govorim to, međutim, zato što
je besmisleno. Ako Timmy želi biti ljut, on ima svako pravo na to.
„Mogu li vam pomoći?“
Okrenem se i vidim da Tazen izlazi van. Timmy odmah krene prema njemu,
mašući prstom u njegovo lice. „Ti mi ne možeš pomoći, ti užasni čovječe. Znaš li koliko
dugo je Quinnina obitelj imala ovu garažu? Znaš li? A ti si joj je uzeo. Trebao bi se
sramiti sam sebe. Ti nećeš imati kod mene posla, čuješ li me?“
Tazen gleda u čovjeka, onda oči prebaci na mene. Maknem pogled.
„Žao mi je što tako mislite, gospodine.“ Tazen kaže svojim najprofesionalnijim

glasom. Želim ga ošamariti zato što zvuči iskreno. „Možda ja imam nešto što vam mogu
ponuditi da učinim ovaj prijelaz malo manje srceparajući.“
Svinja.
Glupa svinja.
Njega nije briga za moje slomljeno srce, on samo mari za svoj posao. On samo
ne želi loš imidž.

„Ono što možeš napraviti,“ Timmy kaže, još mašući svojim prstom, „je dati
nazad garažu ženi koja ju je pomogla izgraditi.“
Tazenu se trzne čeljust. „Bojim se da to ne mogu.“
Timmy puhne i stavi ruku oko mojih ramena. „Tada nemaš potporu ovog grada.“
S tim, on okrene svoj nos u zrak. Bilo bi smiješno u bilo kojem drugom trenutku,
ali ne mogu se smijati njegovoj strasti. To me čini toplom iznutra.
„Ako trebaš išta, nazovi me,“ Timmy kaže, ljubeći me u sljepoočnicu prije nego
ode.
Kada on ode, okrenem se nazad Tazenu. Neću se ispričati zbog toga, zato što mi
nije žao. Uopće.
„Jesi li sretna sada?“ on upita.
Slegnem. „Ja ga nisam tražila da se ponaša tako, ali nisam žalosna što je.“
Krenem nazad prema garaži, ali Tazen izbaci ruku i zaustavi me hvatajući moju.
Onda se nagne dolje, tako da su mu usta kraj moga uha. „Igraj svoju igru, Quinn, ja ih
mogu nadživjeti. Znaj samo… izgubiti ćeš.“
Onda me pusti i nestane unutra.
Nije mi promaklo da me nije nazvao anđelom otkada se ovo sve dogodilo.
To ne boli... ne boli.

11. POGLAVLJE
Ja još mučim Tazena. Prošao je tjedan dana i ja sam se pojavljivala svaki dan.
Mislim da se navikao na mene do sada, a to nije kul. Ne želim da se navikne. Želim da
pati. Isto želim posao zato što ne raditi je nešto što me užasava. Razumijem da garaža
vjerojatno više nikad neće biti moja, ali to je jedina stvar koju ja znam.
Ne mogu otići, zato što ne znam kako bih dovraga preživjela.
Ponedjeljak je, i ja sam bila slobodna cijeli vikend. Nemirna, ne počinjem ni

prikrivati ono što sam osjećala u to vrijeme. Koračala sam kućom, očistila ju od vrha
do dna, izvela oca van na ručak, družila se s Jaceom i još sam uvijek tako prokleto
napeta da mogu osjetiti vrtlog depresije kako vuče moje srce. Moram se vratiti nazad u
svoju garažu i moram to napraviti brzo.
Uzmem ključeve nakon što sam spremna i požurim do vrata s promrmljanim

doviđenja ocu. Otrčim do svojeg auta i uđem. Cijelim putem, um mi je ispunjen
tjeskobnim mislima. Jedna od njih je da moram biti izrazito luda da još uvijek radim
ovo. Tazen me ne želi tamo. Nije čak ni zainteresiran da mi da posao, ali ja se ipak
vraćam nazad zato što nisam spremna pustiti. Zapravo, sama ta ideja me užasava.
Dođem do garaže i izađem. Oko 8 ujutro je i užurbano je. Idem do vrata i stanem
ukopana. Znak… Pixie Wheelie… je nestao. Na njegovom mjestu je novi, označava
odvažno Hot Fury. Nešto se zabije u moja prsa i ja koraknem nekoliko koraka unatrag,
držeći se za prsa. Stvarnost me pogodi poput uragana i panika se vrtloži u mojim prsima,
ružna, brutalna panika. Počnem dahtati, kada me neobjašnjiva bol preuzme.
Krenem prema ulazu u garažu. Upadnem unutra, panika raste, i trčim prema tamo
gdje Tazen stoji, razgovara s grupom ljudi. Ne stanem da razmislim, zaustavim se kraj
njega i viknem: „Gdje je?“

On se okrene prema meni, širokih očiju. „Oprosti?“
„Gdje,“ dahnem, „je?“
On suzi oči opet, upija me. Vjerojatno može vidjeti moj napad panike s milje
udaljen i zbog toga, lice mu se ublaži. „Gdje je što?“
„Moj… z-z-z-znak,“ mucam. „Gdje je?“
„Quinn, o čemu ti?“
„Moj znak,“ viknem toliko jako da se trzne. „Pixie Wheelie, gdje je dovraga?“
Trepne na mene, onda ga shvaćanje pogodi i okrene se svom drugom

zaduženom, Ricku, koji trenutno radi na autu. „Rick,“ on vikne. „Gdje je prokleti
znak?“
Rick pogleda gore, suzi oči. „Koji jebeni znak?“
„Pixie Wheelie znak.“
Rick slegne. „Uništen je, zašto?“
Ne.
Moja koljena popuštaju i ja posrnem, pokušavam se uhvati za nešto. Tazen

provuče ruku oko mog struka. „Ehehej,“ on kaže, uspravljajući me.
„N-n-n-nestao je,“ prošapučem. „To… moja mama je napravila taj znak. Ona je
mrtva. To mi je zadnja stvar koja mi je ostala. Ti...“ gurnem se od njega. „Ti si mi to
oduzeo.“
Oči su mu nježne kada kaže: „Reći ću mu da ga nađe, u redu? Bit će dobro.“
„Dobro,“ šištim. „Ti nikad nećeš vidjeti što si mi napravio, zar ne?“
Gleda me bolnim pogledom, ali ja se okrenem i odjurim. Uđem u ured i zalupim

vratima, zaključavajući ih. Onda se okrenem i spustim leđima uz njih. Privučem koljena

prsima, omotam ruke oko njih i plačem. Plačem toliko jako da mi se tijelo trese. Sve se
ruši oko mene, a nitko to ne može vidjeti. Otac se ponaša kao da mu čak ni ne nedostaje
garaža, a dečki su svi našli novi posao.
Svi su odustali.
Ostanem sjediti uz vrata dugo, dugo vremena. Lupanje po vratima me vrati nazad
u stvarnost i polako ustanem. Obrazi su mi umrljani osušenim suzama, a oči me peku.
Otključam vrata i otvorim da vidim Tazena kako stoji s mojim znakom u rukama. Spusti
ga na zid i kaže: „Izvoli, rekao sam ti da ću ti ga vratiti.“
Gledam u stari znak, onda nazad u njega. „I to bi trebalo jednostavno riješiti

sve?“
On uzdahne. „Gledaj, Quinn, shvaćam, u redu? Shvaćam. Znam da ti je ovo

mjesto značilo jebeno mnogo, ali morat ćeš pustiti ga i nastaviti. Izmiče kontroli. Trpio
sam tjedan, ne mogu drugi.“
„Onda mi daj posao, barem mi daj to.“
On odmahne glavom. „Ne.“
„Zašto?“ režim. „Zato što sam žena?“
On se nasloni bliže. „Ne. Ne sumnjam da ti imaš dobar dio talenta iza toga lijepog
lica, Quinn, ali moja garaža uzima određenu razinu iskustva za koju nisam siguran da
ju ti imaš. To nema ništa s tim što si ti žena. Moraš naći drugi posao i pustiti ovo.“
Nagnem se bliže. „Naučit ću.“
On zareži. „Nemam posao za tebe, Quinn. Želiš se javljati na telefon? Onda to

možeš. Što se tiče posla mehaničara, to se,“ on prinese svoja usta toliko blizu mojima
da se bojim da će me poljubiti, „neće se dogoditi.“
Kreten.
„Vidjet ćemo.“
Ispusti frustrirani uzdah i odmakne se, prolazi rukom kroz kosu. „Pritišćeš mi
gumbe, ženo. Jebeno ću ti zaključati ulaz ako ću morati.“
Prođem kraj njega, izravnavajući svoja ramena. „Pokušaj.“
Onda nestanem u garažu.
„Pitala sam je li Tazen ovdje?“
Sjedim za recepcijskim stolom, zato što je telefon zvonio toliko puno da ga više
nisam mogla ignorirati pa sam se počela javljati. Tazen se čini zadovoljan time, zato što
je trčao unutra van i morao se javljati, a to ga je ljutilo. Baš sam spustila telefon kada
prekrasna crnka uđe. Mrzim ju trenutno, zato što izgleda da je pala s modne staze.
Njena duga, gusta kosa pada u savršenim opuštenim kovrčama oko njenih
ramena i niz njena leđa. Nosi sićušnu suknju i uski top koji pokazuje super lažne sise
koje, prokleta bila, izgledaju nevjerojatno. Ima oči poput smaragda i pune, senzualne
usne. Savršenstvo.
Prokleti bili oboje.
„Oh,“ osmjehnem se slatko. „Tazen je bio ovdje prije pola sata. Morao je otići
na hitni doktorski pregled.“ Ustanem se i nagnem preko stola i šapnem, „Znaš, zbog
njegova problema?“
Obrve joj skoče gore i ona se nagne bliže. „Problema?“
„Znaš... on ima te mjehuriće… na svom..“ pustim da mi oči odu okolo.

„Prijatelju.“

Želim se frkćući smijati na izgled njenog lica. Ona je užasnuta. „Njegov... on….
Što?“
„Oh,“ kažem, i znam da izgledam iskreno šokirana. „Ti mu nisi… djevojka, jesi
li?“
Ona odmahne glavom. „Ne, ali mi se viđamo. On ima mjehuriće?“
„Sigurna sam da to nije ništa,“ mahnem rukom. „To je učestali problem. Jedva
sam primjetila kada smo bili zajedno zadnji put.“
„Ti,“ ona uzdahne, „spavala si s njim?“
Podignem obrve. „Naravno, on je Tazen Watts.“
Ona suzi svoje oči. „Mislila sam...“
„Oh,“ kažem nježno. „Ti si mislila da on igra samo s jednom djevojkom? Sranje,
žao mi je. Otvorila sam svoja velika usta i uzrujala te.“
„On je samo učinio kao da sam bitna i da smo ekskluzivni.“
„Slušaj, zašto ne bi sjela i čekala da završi kod doktora.“
„Quinn.“
Glas zalaje iza mene, a veliki osmjeh se razvuče preko mojeg lica dok se okrećem
i vidim Tazena na dovratniku, ruku prekriženih preko njegovih širokih prsa. Mahnem
svojom rukom prema njemu. „Oh, gledaj, vratio si se? Kako je prošao pregled kod
doktora? Jesu li ti dali nešto da ti pomogne očistiti sve?“
Njegov izraz mi govori da me želi ubosti, mnogo puta. Oči su mu sužene u

gnjevnom pogledu, za koji da ne znam bolje, bih se bojala.
„Nisam bio kod doktora,“ on izreče. „Bio sam iza.“
„Oh,“ kažem umirujuće. „Žao mi je, nisam shvatila da ona ne treba znati.“

„Nema ništa za znati,“ on kaže kroz stisnute zube, dok prebacuje oči na djevojku
koja sada ide prema vratima. „Rose, iskreno, ona se šali.“
„Ja se ne šalim,“ kažem, najozbiljnijim glasom.
„Ah,“ Rose kaže. „Gledaj, očito ima nešto između vas. Mislim da bih trebala
otići.“
„Nema ničega između nje i mene,“ Tazen kaže, zaobiđe recepciju i krene prema
njoj.
„On ti govori laži,“ kažem ozbiljno. „Ali ako si u redu riskirati, u redu što se tiče
mene. Samo stavi kondom, hoćeš li?“
S tim, okrenem se i izađem iz garaže gdje prasnem u smijeh. Pritisnuta sam uza
zid kada Tazen izjuri van. Primjeti me i ide, i prije nego se mogu maknuti, on ima moje
tijelo zabito uza zid, sa svojim velikim rukama na zidu kraj moje glave. Naginje se bliže,
sve dok mu ne mogu osjetiti dah koji mi škaklja lice sa svakim dahom.
„Guraš ovo previše. Završio sam, jebeno završio,“ on ispljune. „Imaš sat da odeš,
ili zovem policiju.“
„Želim posao i neću stati sve dok mi ga ne daš.“
„Nećeš kurac. Nakon onoga što sam upravo vidio, ti si jebeno luda. Naći ću
drugu recepcionerku.“
„Ja ne želim biti recepcionerka, Tazen,“ puknem. „Želim raditi s autima.“
On se nasmije. „Nikad se neće dogoditi. Ti nisi kvalificirana i nema šanse da

priđeš blizu mojim autima.“
„Kako bi ti znao jesam li kvalificirana?“ bunim se. „Nikad me nisi vidio da

radim.“
„I ne želim,“ on reži. „Želim da odeš iz moje garaže i ostaviš me jebeno na miru.“

„Ne.“
„Ne?“
Nagnem se tako da nam se usne skoro dodiruju. „Upravo tako, Tazen. Rekla sam
ne.“
„Jebi me,“ on rašpa, lupajući rukom po zidu kraj moje glave.
„Koji kurac hoćeš od mene?“
„Rekla sam ti. Posao.“
„A ja sam rekao tebi, da ja nemam mjesto ili vremena učiti nekoga tko ne zna
što radi. Biti oko auta cijeli život i zapravo biti sposoban izraditi jedan su dvije različite
stvari.“
„Ako mi daš šansu, mogla bih ti pokazati da zapravo znam što radim. Ne samo
to, bila bih jedan od najboljih mehaničara u tvom timu.“
„Ne. Imaš sat, Quinn. Uzmi ga i otiđi.“
„Neću otići.“
„Jebi me!“ viče, pomakne ruku sa zida i omota oko mojeg repa. Potegne mi glavu
nazad i primakne lice blizu.
„Mi ne radimo to.“
„Mi radimo to.“
„Ne radimo!“
„Radimo!“
Odgurne se sa zida i izvuče svoj telefon iz džepa.
„Ozbiljno?“ povičem, ali grlo mi se steže. „Zvat ćeš policiju?“

„Da, hoću,“ on mrmlja, okrenut leđima.
„Samo želim posao,“ kažem i glas mi puca. „Ne mogu biti doma, ne mogu…“
On se okrene i pogleda me, još držeći telefon na uhu. „Želiš posao? Možeš biti
recepcionerka. To je sve što ćeš dobiti od mene.“
„To nisam ja,“ prošapćem.
On spusti telefon, pritisne nekoliko gumbi i onda ga spremi nazad u svoje hlače.
Priđe mi. „Onda idi i nađi posao negdje drugdje. Ja neću igrati ovu igru, Quinn. Ti se
želiš držati za nešto, što nije tvoje, to je u redu, možeš raditi ovdje u uredu. Ako nisi
sretna s tim, onda ćeš otići i naći ćeš nešto drugo. Imaš sat da odlučiš, ili zovem
policiju.“
On će to napraviti, mogu mu vidjeti u očima. Moja bol gori i očaj preuzima.

Recepcionerka nije ono što želim biti, ali nisam spremna napustiti garažu. Uostalom,
ako sam ovdje svaki dan, možda dobijem šansu da se dokažem Tazenu. To je mala
šansa, ali je nada i neću je se odreći, tako da radim jedinu stvar koju mogu.
„Dobro, bit ću tvoja recepcionerka.“
Njegove oči me proučavaju, kao da pokušava vidjeti šalim li se ili igram s njim.
Prekrižim ruke i ostanem ozbiljna.
„Dobro, počinješ sutra. Osam do četiri, platit ću ti izdašnu plaću.“
„Dobro.“
On uzdahne. „Jebeš me.“

12. POGLAVLJE
Moj prvi radni dan je ružan. Svađamo se, raspravljamo, on mi govori da stvari
radim krivo, a ja njemu da on ne zna kako voditi ured. Usmjeravam pozive na krivo
mjesto, šaljem važne kupce dalje greškom i općenito sve fulam. Moj drugi dan nije
bolji, i prepirke između Tazena i mene se čine puno gore. Do trećeg dana, polako
hvatam stvari, ali napetost je jedva popustila.
„Moraš arhivirati po imenu.“
Uzdahnem glasno i pogledam gore sa spisa i vidim Tazena, stoji iznad mene,
gleda što radim.
„Ne, Tazen, radiš to po prezimenu.“
„Ne zovem ljude po njihovim prezimenima.“
„Nije bitno. Sistem je točniji ovako.“
„Daj mi Michelsonov dosje,“ on progunđa.
„Njihov auto je završen i dostavljen.“
„Je li plaćanje čisto?“
Klimnem. „Ovo jutro.“
„A papirologija?“
„Arhivirana, vaša visosti.“
On uzdahne, dugo i duboko. „Ne znam zašto sam se sažalio i primio te ovdje.“
„Niti ja, ali sada sam tvoj uredski zaposlenik, ne možeš me samo izbaciti van.“

On prekriži ruke. „Ne mogu?“
„Apsolutno ne. Duguješ mi upozorenje ili dva.“
„Iskreno. Jesi li ti uvijek takav davež?“
„Ne znam,“ slegnem. „Činilo bi se da sam ti se sviđala dovoljno da me poljubiš

i lažeš da dobiješ što želiš.“
On frkne. „Još nisi prešla preko toga, vidim.“
„Skroz sam prešla preko toga.“
„Onda zašto si toliko ogorčena? Daj da pogodim, to je bio najbolji poljubac

tvojeg života i ne možeš prestati misliti na njega?“
Gledam u njega i prekrižim noge. „Ljubljenje tronogog psa sa zadahom iz usta

bi bilo više uživajuće.“
On mi daje lijeni cerek od kojega su mi gaćice ekstremno mokre. Trebala bih se

sramiti sebe. Trebala bih ga mrziti, ali umjesto toga ja zurim u njega poput napaljenog
tinejdžera.
„Mogu ti garantirati da to nije slučaj,“ on prede. „Vjerojatno si gurnula svoje

prste duboko, duboko unutra..“
„Nemoj,“ odrežem ga.
Nagne se dolje, stavi ruku na stol i prisili me da nagnem glavu nazad na svojoj
stolici da izbjegnem blizinu njegovih usana. „Mislila si na mene, anđele,“ on reži. „Baš
kako sam i ja mislio na tebe.“
Nazvao me anđelom.
Nije to napravio od našeg poljupca.
„Ne laskaj si.“

Odgurne se od stola. „Da ja stavim svoje prste u tvoje gaćice sada...“
Odrežem ga. „Što nećeš.“
„Bila bi mokra za mene,“ on nastavi.
„Suha sam kao pustinja. Sada, zauzeta sam. Možeš li otići?“
Namigne mi. „Naravno, anđele.“
Kreten.
Četvrti dan je pri kraju i bio je to ludi tjedan. Nisam se nikad više veselila
vikendu nego sada. Završila sam, i koliko ja znam, samo je nekoliko dečki ostalo u
garaži. Tazen je u izradi ogromnog projekta, kupe koji je jebeno nevjerojatan. Ima
izgled Shelby Cobre, samo je uglađeniji. Moram priznat, znatiželjna sam. Želim otići
tamo i zaviriti ispod haube, fascinirana onim što su stvorili.
Zaključam ured i krenem prema izlazu kada ih čujem kako razgovaraju. Tazen i
grupa muškaraca. To nisu poznati glasovi i kada pogledam, vidim tri muškarca u
odijelima kako razgovaraju s njim. Izgledaju kao da raspravljaju nešto ozbiljno. Stanem
iza Tazenova kamiona, koji me skriva s vidika i slušam. Tazenov glas čujem najčešće,
i ima oštrinu koja podiže moju znatiželju.
„Rekao sam ti,“ on šišti. „Ja sam završio raditi ta sranja za tebe.“
„Mi imamo novac, Tazen, a ti imaš vremena. Ne vidim zašto je tako veliki
problem za tebe izraditi nešto za nas. Što se dogodi nakon, to nije tvoj problem.“
Tazen frkne. „Poput kurca da nije. Vi jebači završite uhapšeni, a moje ime je na
tim autima.“

„I?“ muškarac progunđa. „Ti si ga izradio, mi ga kupili, nakon toga je naš
problem.“
„Sve dok ne počnu ispitivati mene.“
Suzim oči. Ispitivati ga? Vezano za što? Ne razumijem što se događa, ali što god
da je… čini se sumnjivo.
„I ti im kažeš da ne znaš o čemu oni pričaju, da si prodao auto i to je to.“
Tazen se nasmije ogorčeno.“Mi oboje znamo da to ne ide tako. Vrućina se

podigne i vi gadovi odlučite otvoriti svoja usta i potopiti me. Ne. Ne radim to sranje
više za vas, podižem ovdje posao i stavljam nogu na trkačku industriju zato što je tu
novac. Kraj priče.“
„Sheyenne żeli auto, Tazen. Ona se neće utrkivati u ničem što nije tvoje.“
Provirim oko auta i vidim da se Tazen trznuo. „Jebeš Sheyenne.“
Muškarac, kojeg sada mogu vidjeti je visok i mršav, s tamnom kosom i

vjerojatno tamnim očima, smije se. „Mi oboje znamo da ne misliš to. Ti ne želiš da se
ona utrkuje u komadu sranja, i ti i ja to znamo. Tako da izradi još jedan auto, daj da mi
zaradimo naš novac, i nećemo se vidjeti opet.“
„Sve dok ne poželite još jedan jebeni auto,“ Tazen gunđa.
„Imaš moju riječ. Još jedan, onda više nećeš čuti za nas.“
Tazen ga proučava. „Ona ne bi trebala raditi to sranje, Murray, i ti to znaš.“
Tko je Murray, i tko je dovraga Sheyenne?
„Ona je velika cura i najbolja ženska trkačica koju imamo, ona nam zarađuje
ozbiljno velike novce.“
Ženska trkačica? Za što? Da je to normalna utrka, Tazen se ne bi suzdržavao od

izgradnje auta. Koji vrag oni rade, ako ne profesionalno utrkivanje?

„Ona je isto tvrdoglava i luda,“ Tazen gunđa.
„Nisi to govorio kada si ju jebao tri godine.“
Tri godine? Čekaj, što? Tazen je bio s nekim tri godine? Mislim naravno, to je
moguće i sve, ali on se nikad nije čini kao ona vrsta muškarca koji bi se skrasio, tako
da me to iznenađuje.
„Da i ona me dovela do jebenog zida,“ Tazen istakne. „Ostavio sam ju, ostavio
sva ta sranja i sada ste vi ovdje, želite još.“
„Još jedan auto, Tazen.“
Tazen ih proučava. „Dobro, još jedan auto, ali onda ćete ostati jebeno dalje od
mene, je li jasno?“
„Kristalno.“ Murray se osmjehne.
Druga dva koja stoje s njim, prekriže ruke i smješe se, ali nijedan od njih nije
progovorio. Oni počnu razgovarati o normalnim stvarima opet, tako da pretpostavljam
da je sada moje vrijeme da se ponašam opušteno i izađem. Duboko udahnem i izađem
kao da ne znam da su tu.
„Hej,“ Tazen vikne.
Trznem se i okrenem, ponašam se iznenađeno što je on još tu. „Oh, ti si još tu.
Oprosti, nisam znala.“
Proučava me, ali držim lice prazno. Pustim oči da prođu po drugim tipovima koji
me sada gledaju i pobrinem se da izgledam iznenađeno što su oni ovdje.
„Ah, nisam znala da imaš društvo. Upravo odlazim.“
„Tko je tvoja djevojka, Taz?“ Murray upita, pušta svoje oči da putuju preko moje
uske košulje i kratke crne suknje.
Ugh.

„Oči gore,“ brecnem se. „Ukoliko cijeniš svoja muda.“
Murray se trzne u iznenađenju i drugi tip prasne u smijeh. Kada njegove oči
sretnu moje, osmjehnem se hladno. Tazen zatvori svoje oči i prođe rukom kroz kosu.
„Imaš drsku curu ovdje,“ Murray kaže Tazenu, iako su mu oči na meni.
„Da,“ Tazen gunđa. „Moglo bi se reći.“
„I,“ Murray suzi oči. „Vidio sam ju prije.“
„To je zato što je ovo moja garaža,“ istaknem.
„Jebi me,“ Tazen zastenje. „Ne to sranje opet.“
„Ukrao mi ju je, ali je bila moja dugo vremena.“
Murray klimne. „Da, bio sam ovdje prije. Mehaničarka si?“
„Da,“ kažem.
„Ne više,“ Tazen kaže. „Sada je recepcionerka.“
Pogodim ga pogledom. „Tazen se ovdje teško nosi s činjenicom da žena može

bolje zategnuti maticu od njega.“
Murray se naceri. „Pa, čini se da vas dvoje imate dosta napetosti kroz koju trebate
proći. Pustit ću vas da se vratite tome.“ Okrene se prema Tazenu. „Reći ću Shey da si
ju pozdravio.“
„Nemoj,“ Tazen promrmlja. „Radije bih lizao pločnik nego da ta djevojka misli
da još mislim na nju.“
Murrayjeve oči prebace na mene. „Pitam se što će misliti o tvojoj novoj

djevojci.“
„Ona mi nije djevojka i ako kažeš Shey da je, dogovor otpada.“

Zašto bi bio takav problem da kaže toj Sheyenne da sam mu djevojka? Mislim,
nisam naravno, ali čak i da jesam to ne bi trebalo biti važno. Ona je očito bivša, i zbog
toga je se ne tiče ono što on radi.
Murray se nasmije. „Da, čujem te. Kasnije.“
S tim, on povede svoje dečke i ode. Kada je otišao, okrenem se prema Tazenu
koji izgleda nekako napeto oko cijele te stvari. Tijelo mu je napeto, a čeljust mu se trza.
Interesantno.
„Tko je Shey?“ upitam, ne koristeći njeno puno ime.
Tazen suzi oči. „Ne tiče te se.“
„Zašto? Je li ona tvoja tajna žena?“
On progunđa i uzme majicu za rub, podigne ju preko glave. Prestanem misliti,

govoriti, disati dok upijam njegovo nevjerojatno tijelo. Bože. Mogla bih gledati taj
komad savršenstva svaki dan do kraja svog života i nikad, nikad mi ne bi dosadilo.
Prelijep je, muževan i tako jebeno razvijen da se želim spustiti na koljena i polizati svaki
dio njega.
„Oči gore,“ on mrmlja. „Ukoliko cijeniš svoju vaginu.“
Ne mogu si pomoći, prasnem u smijeh. Bilo je tako neočekivano da ga ne mogu

kontrolirati. Tazenove oči se ublaže i on proučava moje slobodno smijanje. Uspijem se
sabrati, ali ne mogu maknuti osmijeh s lica. „Cijenim svoju vaginu, tako da ću se
pobrinuti da držim svoje oči iznad tvojih ramena od sada.“
„Dobro.“ On se naceri, razarajuće i za umrijeti. Onda mi priđe i ja uvučem dah

dok se on naginje dolje tako da su nam usne blizu. „Tvoja pička zaslužuje biti cijenjena,
anđele.“
S tim, obiđe me i ode pod tuš iza garaže. Moje noge se klate dok stojim, gutajući
opet i opet. On utječe na mene i ja… ne mogu to poreći. Sviđa mi se. Pakleno mi se
sviđa. Ne bi trebao, ali je tako i veliki dio mene je umoran od pretvaranja da nije istina.

Trebala mi je sva moja snaga da ne odem tamo i strgnem odjeću i uđem pod tuš
s njim.
Umjesto toga, okrenem se i odem iz garaže.
Prokletstvo.

13. POGLAVLJE
„Kako ide?“ Jace pita, bacajući se na moj krevet.
Prošao je samo dan od mojeg prihvaćanja da moji osjećaji za Tazena neće otići.
„Pa… izazovno je.“ Uzdahnem, spuštajući se kraj njega. „Tazen mi sigurno neće učiniti
život lakim, ali ni ja njegov ne činim, pa pretpostavljam da smo izjednačeni.“
Jace progunđa i okrene se na stranu, podupre se na lakat. „Jesi li sigurna da

stvarno to želiš?“
Namrštim se na njega. „Već smo prošli to, naravno da želim.“
„Ti si dobra u onom što radiš, nije ti namijenjeno da budeš recepcionerka. Ima
posla uokolo, mehaničarskog posla.“
„Ali ne u mojoj garaži.“
On se osmjehne utješno. „To je bila tvoja garaža, zlato. Držiš se za nešto nad čim
nemaš kontrolu.“
Uzdahnem. „Znam, Jace, ali ja… Jednostavno ne mogu otići.“
Lice mu postane ozbiljno. „To nema ništa s onom malom avanturom što ste vas
dvoje imali?“
„Jedan poljubac teško da je avantura,“ promrmljam.
„Quinn, ne zavaravaš nikoga. Privlači te, ali igraš se s vatrom. Moraš biti
oprezna.“
„Privlačnost ili ne,“ okrenem se na stran,. „on nije zainteresiran i oboje smo bili
jasni da se to više neće ponoviti.“

„To nije ono što ja vidim.“
„Pa, u krivu si, Jace. Radim za njega i upravo sada to donosi novac.“
„Quinn, upravo si prodala garažu.“
„Da,“ kažem, gledajući ga u oči. „I moj otac je alkoholičar. On nas je ostavio

bez novaca. Računi su uzeli ogromni dio toga. Neće trajati zauvijek i ja ne želim
zaglaviti kada ponestane novca.“
On klimne. „Razumijem.“
„Quinn?“
Zvuk bolnog dozivanja mog oca podigne me s kreveta. Jace ustane iza mene.
Otac je bio vani kada se Jace došao družiti sa mnom, ali sad je doma i po zvuku nije
mu dobro. Požurim iz sobe i dolje niz hodnik, stanem kada vidim oca kako visi na
kuhinjskom šanku, jedva se držeći. Prekriven je bljuvotinom, majca mu je razderana,
ima ogrebana i krvava koljena. Očito je pao nekoliko puta.
Ramena mi potonu i okrenem se prema Jaceu. „Trebaš otići.“
Jace gleda u mojeg oca, izraz na njegovom licu je slomljen i užasnut.
„Quinn,“ prošapće. „Nisam shvaćao…“
„Jace, samo idi.“
On se osvijesti. „Ne, nema šanse.“
Ode do mojeg oca prije nego ja mogu i povuče ga da se ispravi.
„Dobro, Robbo, vodim te pod tuš.“
„Jace?“ otac frflja, trepćući.
„Da, ja sam. Idemo.“

„Jace,“ kažem, ali on me oštro pogleda.
„Ne, Quinn. Daj da pomognem. Ti očisti taj nered.“
Klimnuo je prema ulaznim vratima i okrenem se da vidim hrpu bljuvotine na

podu. Odlično. Jace nestane u kupaonici s ocem, a ja skupim svoja sredstva i kantu, i
primim se ribanja tepiha. U pola toga moj telefon zvoni. Ustanem s umornim uzdahom
i operem ruke, pa ga izvučem iz džepa i iznenađena sam kada vidim Tazenov broj na
ekranu.
Zašto me on zove?
Pritisnem zeleni gumb i stavim na uho. „Što je?“
„To nije lijep način za pričati sa svojimza javiti se svom šefu, Quinn.“
Uzdahnem. „Nisam raspoložena sada, Tazen. Zašto zoveš?“
Tih je trenutak. „Sve je u redu?“
„Ne pretvaraj se da ti je stalo. Što želiš?“
„Ne mogu naći dosje svojih nedavnih projekata.“
„Ti si u garaži?“ upitam, iznenađena
On se nasmije blago. „Ja ne prestajem raditi, anđele.“
„Dobro,“ mrmljam.
„Quinnie!“ Čujem vrištanje iz kupaonice i leđa mi se isprave.
„Tazen, pričekaj.“
„Quinn?“ Tazen upita, zabrinutost mu odzvanja glasom. „Koji kurac je to?“
„Samo… nazvat ću te nazad u redu?“
„Quinn...“

„Nazvat...“
Rečenica mi je odsječena kada moj otac izjuri iz kupaonice, gol golcat. Vrisnem
i okrenem se, užasnuta. „Jebeni Isuse!“
„Quinn!“ Tazen zalaje.
Poklopim brzo i spustim telefon, izvikujući: „Jace?“
„Oprosti, Quinn,“ Jace kaže, jureći za njim, njegov glas je suosjećajan. „Tuširao
sam staroga i on me se prepao.“
„Quinnie,“ otac se buni. „Koji kurac?“
Ljutnja kipi u mojim prsima, ali držim mu leđa okrenuta i usta zatvorena.
„Dođi, Robbo.“ Jace ga pokušava smiriti. „Obuci se i idi spavati.“
„Jebi se, Jace,“ otac opsuje i ja se trznem.
Ovo je nešto što sam primjetila da se događa sve više i više u zadnje vrijeme.
Otac postaje ljući, kratkog fitilja. To me brine.
„Opusti se,“ Jace upozori. „Vrijeme je za krevet.“
„Ti mi nećeš govoriti kada ću ja ići u krevet,“ otac frflja. „Tko dovraga misliš da
si ti? Daj, dečko.“
„Oče,“ viknem, konačno gubeći kontrolu nad svojom ljutnjom. „Idi se obuci i u
krevet. Ne mogu podnijeti više. Ako ćeš se ponašati poput djeteta, tako ćeš i biti
tretiran.“
„Quinnie…“ otac prošapće, povrijeđen.
Ramena mi potonu, a suze se nakupe ispod vjeđa. „Samo,“ prošapćem, „idi

spavati.“

Čuje se zvuk pomicanja, i tren kasnije vrata se zatvore. Polako se okrenem i
vidim da sam sama u sobi. Pogledam u nered koji je napola očišćen na podu i telefon
kraj njega koji svjetli još jednim pozivom. Tazen. U kurac. Posegnem dolje i uzmem
ga, stavljajući na uho.
„Tazen.“
„Koji vrag, Quinn?“ on viče. „Dolazim.“
On… što?
„Ne, ne možeš doći ovamo,“ viknem.
„Jebeno mogu. Vrištala si. Jesi li ozlijeđena? U kurac, anđele jesi li ozlijeđena?“
On je…. zabrinut za mene. Srce mi se napuni.
„Dobro sam,“ kažem blago. „Samo je… prijatelj je ostao preko noći, a pijan je.
To je duga priča, ali sam dobro, ne dolazi.“
Tazen je tih minutu. „Lažeš.“
Zatvorim oči. „Ja sam tvoja zaposlenica, Tazen. Ti si to naglasio glasno i jasno.
Što se događa ovdje ne tiče te se. Zvao si zbog dosjea, ispod novih računa je u drugom
ormariću za dosjee. Vidimo se u ponedjeljak.“
„Anđele,“ on počne, ali poklopim.
Spustim glavu i pustim jednu tihu suzu da klizne niz obraz.
Do ponedjeljka ujutro, spremna sam za posao. Vikend mi je bio spor nakon

očevog sloma i provela sam većinu vremena pobrinuvši se da se ne ponovi. Jace je

dolazio nekoliko puta da me provjeri i Lenny se pojavio jednom i pazio na oca nekoliko
sati tako da mogu otići u dućan da napunim frižider. Znam da je Jace rekao Lennyju što
se dogodilo i znam da obojica paze na mene.
Ali umorna sam.
Tako prokleto umorna.
Uđem u garažu prije Tazena i dečkiju, tako da završim neke ozbiljne račune. Do
vremena kada je devet sati, ja sam gotova sa svim poslom za danas. Ovaj posao mi
pakleno dosađuje i iskreno ne znam kako ću nastaviti obavljati ga kada sve što želim je
izaći van u garažu. Možda je Jace u pravu, možda trebam pustiti i naći drugi posao.
„Hej.“
Okrenem se i vidim Tazena kako stoji na dovratku ureda.
„Ah, hej.“
Nagne glavu u stranu i proučava me. „Kakav ti je bio vikend?“
Ustanem. „Dobar. Napravila sam sav posao za danas već. Mislim da ću uzeti
ostatak dana slobodno i potražiti posao. Ja nisam stvorena za ovo.“
Tazen suzi oči. „Mislio sam da bi napravila bilo što da ne napustiš ovo mjesto?“
Prekrižim ruke. „Da, Tazen, u pravu si, ali je očito da mi ti nikada nećeš dati ni
najmanju šansu da radim kao mehaničar pa ću naći nekoga tko hoće. Sada ukoliko me
ne trebaš da napravim nešto, ja idem.“
Proučava me dugo, dugo vremena prije nego konačno progovori. „Želiš posao u
garaži?“
„Je li to glupo pitanje?“ promrmljam.
Nasmije mi se.

„Odgovori mi na pitanje, anđele.“
„Da, Tazene, želim posao u garaži.“
„Dobro,“ on kaže, križajući ruke. „Ispada da možda imam nešto posla za tebe
tamo. Ali imam uvjete.“
Okrenem očima prema stropu, onda nazad pa promrmljam: „Naravno da imaš.“
„Ne diraš moje izrade.“
Trepnem. „Pa što onda želiš da radim?“
„Imamo pun kurac automobila koji se vraćaju nazad na servis, zamjenu dijelova,
takve stvari. Možeš pomoći s tim, to ti je osnovni posao, ali će ti dati odlično iskustvo.
Imaš slobodu s tim, ali nitko ne dira moje izrade osim mojih obučenih ljudi.“
Bože, mrzim ga ponekad. Ali on zna da ću prihvatiti, zato što čak radeći osnovno
na autima koji se vraćaju je nevjerojatna prilika. To je isto šansa da dokažem što mogu
Tazenu arogantnom Wattsu.
„Dobro,“ kažem opušteno.
„Radit ćeš iste sate i primati naredbe od mene poput ostalih dečki. Ti ne vodiš
ovaj šou više, Quinn. Napravi nešto bez moje dozvole, otpustit ću te. To su ista pravila
koja i svi dečki imaju.“
„Dobro,“ kažem opet.
„Dobro.“ Makne se s puta. „Vidjet ćemo koliko dobro se nosiš s ovim muškim
okruženjem, zato što mogu ti reći odmah, moji dečki neće biti sretni imati ženu u timu.“
„Tvoji dečki mogu popušiti,“ osmjehnem se hladno. „Sada, mogu li početi?“
Mahne rukom. „Da vidimo što znaš, anđele.“
Izazov prihvaćen.

14. POGLAVLJE
Nije se šalio.
Dečki ne govore to naglas, ali je očito da nisam prihvaćena u njihov muški klub.
Ponašaju se prema meni kao da sam nevidljiva i samo mi daju najlakše poslove. Držim
se sabrana i radim posao efikasno. To jest, barem, do njihove male podvale. „Ovo nije
smiješno!“ viknem i bacim svoju masnu krpu u Tazena koji stoji u uredu smijući se.
Gledam u svoj kombinezon i u sebi vrištim. Dečki su mislili da bi bilo zabavno izrezati
rupe na mjestima gdje su mi prsa i guzica. Nemam ništa drugo za obući, a suknja u kojoj
sam došla teško da je prihvatljiva. Želim ga ošamariti zbog smijanja. To je zadnja stvar
koju sam htjela napraviti kada sam se presvlačila u svoj kombinezon u ženskom wc-u.
Kad sam se pogledala u ogledalo, vidjela sam da moj tigrasti grudnjak proviruje
kroz dvije neuredno izrezane rupe. Okrenula sam se i gledala u guzicu, a moji guzovi
su se vidjeli. Nosim tange, zato što nisam obavila pranje veša i to je jedino ostalo. Moji
guzovi vire kroz izrezane rupe. Bila sam tako ljuta da sam uletjela u Tazenov ured, ne
mareći čak je li netko uhvatio pogled na moju guzicu.
„Kako je ovo smiješno?“ vičem. „Ovo je neprimjereno i uvredljivo na toliko

razina.“
Prestao se smijati. Onda mu oči postanu malo ozbiljnije. Očito vidi da me je

uzrujao.
„Slušaj, Quinn,“ on kaže. „Dečki te testiraju, žele vidjeti koliko njihova sranja
možeš podnijeti. Oni to rade novim dečkima, isto. Mogu otići i izgrditi ih, ako si
uzrujana, i vjeruj da hoću. Do tebe je. Kako se želiš nositi s tim?“
Ozbiljan je. Prvo se smijao, ali sada mu oči proučavale moje lice, iako kroz svoju
aroganciju, Tazen bi me branio da tražim. Ali... u pravu je. Oni me testiraju i ja to mogu

podnijeti. Hoću. Pokušavam dokazati da pripadam u ovaj svijet, pa trčanje šefu mi neće
nikako pomoći.
„Ne, riješit ću to.“
On klimne i doda mi vrpcu ljepljive trake. „Sada zakrpaj te rupe i vrati se nazad
tamo. Pokaži im da te ne mogu iznervirati.“
Uzmem vrpcu iz njegovih ruku. On se smiješi.
„Ali prije nego odeš,“ kaže, oči mu plešu zabavom. „Okreni se još jednom tako
da mogu uživati u pogledu.“
„Oprezno, Tazen,“ osmjehnem mu se. „Osveta dolazi, a ti nisi siguran od nje.“
„Radujem joj se, dušo.“

15. POGLAVLJE
Sljedećih nekoliko dana na poslu je ludo. Tazen izveze auto van i onda novi
posao dođe pa je opet na početku. Ja sam zauzeta pomažući gdje mogu, ali toliko očajno
želim raditi na tim autima s njima. Kada novi posao dođe, stvari uspore malo, zato što
imamo vremena micati se pa i Tazen uspori. Onda uzvratim svojom osvetom.
Kupio je cijelo brdo oraščića za dečke, koje je stavio vani tijekom dana da
grickaju. On to radi otkada sam ja ovdje, ali danas će dobiti novu razinu grickanja. Kada
su oni zauzeti, odem i otvorim posudu, izvučem sve oraščiće van. Donesem ih u mušku
garderobu, zaključam vrata i spustim ih sve u školjku, kojoj treba dobro čišćenje. Onda
ih ocijedim i vratim nazad u zdjelu. Telefon držim ispred sebe dok to radim, snimajući
cijelo vrijeme.
Možda, možda ne radim to smijući se kao hijena. Promiješam ih u zdjeli, oni

izgledaju savršeno, kao da im se ništa grešno nije dogodilo. Brišući podsmijeh s lica,
iznesem zdjelu van dečkima.
„Hej, oraščići su tu.“
Kao i uvijek, dečki ne oklijevaju. Oni su usred stanke za ručak, tako da svi uzmu
dobru šaku. Tazen isto. Gledam s kiptećim smijehom kako ih ubacuju u svoja usta,
žvačući sretno. Jadni, bespomoćni muškarci.
„Kakvi su vam oraščići?“ upitam, gušeći se smijehom.
Tazen je upravo ubacio nekoliko u usta i žvače, ali na moje riječi stane. Prebaci
oči na dečke koji se čine nesvjesni moje male podvale.
„Ne čine se slani,“ Kellan kaže, žvačući. „Jesi li uzeo neslane u pokušaju da nas
održiš zdravima?“ Potapša si trbuh.

Prasnem u smijeh, ne mogu više zadržati. Tazen se nagne naprijed i ispljune ih
na pod. Svi dečki gledaju u užasu u Tazenove sažvakane oraščiće i oči im se prebace na
mene. S histeričnim smijehom iz mog grla, otvorim svoj telefon i pustim video, okrećući
ga prema njima. Kada shvate šta sam napravila, krenu ispljuvavati oraščiće van. Neki
od njih ustanu i odjure u wc.
Smijem se toliko jako da me trbuh boli.
„To će vas naučiti, zato što ste bili šupci i podvaljivali mi!“
Smijem se i štucam, i još smijem. Presavijem se, omotajući ruke oko trbuha.
„Ti si ozbiljno zla,“ Tazen gunđa.
„Rekla sam ti da ću vratiti. Sada ako me ne počnete tretirati kao jednaku, moja
sljedeća podvala će biti mnogo gora. Shvatili?“
Reakcije dečki idu od gunđanja, smijuljenja do klimanja. Do sada sam naučila

njihova imena i uloge. Tu su Rick, koji je Tazenov drugi po zaduženju, Kellan i Toby
koji su Tazenovi učenici, Drasco i Kyle koji su njegovi lakireri i detaljisti, onda Lloyd
i Michael koji su ozbiljno nevjerojatni mehaničari koji rade sav posao na motoru s
Tazenom. Nisam imala šanse razgovarati s mnogo njih, zato što ja radim samo s
Kellanom i Tobyjem na lakšim poslovima. Kellan se primiruje, ali Toby je ljut tip.
„Pa,“ kažem, naklanjajući se ljupko. „To je od mene za danas!“
Okrenem se, još smijući se i vratim nazad poslu. Shvatim tek na sredini svojih
poslova, da je ovo prvi put da sam se iskreno osjetila olakšano nakon dugo, dugo
vremena. Mislila sam da se to nikada neće dogoditi nakon što sam izgubila garažu, ali
polako dolazim do uvjeta sa svim promjenama. Oni su više izazovniji nego što bi se
ikada mogla kladiti, a to nije loša stvar.
Mislim da bi mi se moglo čak sviđati ovdje.

Zijevajući, rastežem se i lijeno koračam prema garaži. Tek je 7.00 ujutro, ali
nikoga nema ovdje, što je čudno. Petak je i Tazen mi je rekao da dođem ranije zbog
posla koji treba izaći van do zatvaranja danas. Izvukla sam svoju guzicu iz kreveta i
došla na vrijeme, ali nikoga nema ovdje. Pretpostavljam da mogu ionako početi tako
da otključam vrata i uđem.
Ne vidim da dolazi, zato što očito nitko ne očekuje da doleti ogromna limenka
boje prema njihovom licu. Otvorim usta da vrisnem, ali me udari ravno u čelo. Posrnem
unazad kad oštra bol prođe mojom glavom. Srušim se na pod kad izgubim ravnotežu.
Padam s krikom, pokušavam ustabiliti svoj pad rukama, ali ne uspijevam.
Sletim ravno na leđa.
Agonija.
Nešto toplo teče niz moje čelo i shvatim da je to krv. Suze nahrupe u moje vjeđe
i pokušavam ih odgurnuti, ali u glavi mi se vrti tako da ostajem dolje. Štucnem i jecaj
mi se otrgne s usana. Ovo je bila podvala, očito, ali je bila okrutna, bezosjećajna. Mogao
me ubiti. Mješavina ljutnje i boli vrti se u mojim prsima i suze teku jače. Pritisnem
rukom čelo da zaustavim krvarenje, ali ne mogu više zato što ne mogu kontrolirati suze.
Ne znam koliko dugo ležim tako, držeći se za glavu, ali čujem izvuknuto: „U
kurac, i onda Tazen kleči iznad mene, ruka mu je na mojem licu.
„T-t-t-t-ti,“ graknem. „Govno.“
„Dušo,“ šapće, glas mu bolan. „Nisam…“
„Misliš li da je smiješno?“ jecam. „Mogao si me ubiti.“
„Sranje, nije trebalo… trebalo se samo izliti.“

„Da,“ nasmijem se slomljeno. „Pa očito da nije.“
Nagne se dolje, podigne me u svoje ruke. „Tako mi je žao, anđele.“
„Nije ti žao, želio si me ovako ozlijediti od početka.“
„Ne,“ on kaže, hodajući prema kupaonici. „Nisam.“
On zvuči iskreno nelagodno i znam da nije mislio da će završiti ovako. Mogu to

reći po njegovoj reakciji, ali ja sam ozlijeđena i neugodno mi je. Vrtim se u njegovim
rukama, ali on me drži čvrsto. „Budi mirna, prekrivena si krvlju. U kurac. Gdje si
povrijeđena?“
„Moja glava.“ Trepnem i osjećam se ošamućeno. „Tazen,“ šapnem. „Vrti mi se.“
„Sranje,“ on kaže, udarcem otvarajući vrata ureda. „Želiš li da zovem hitnu?“
„Ne… ah… ne znam.“
„Sjedni, daj da vidim.“
Spusti me na stol i požuri do ormarića po prvu pomoć. Ne govori dok mi briše

glavu, čisteći krv da može vidjeti ranu. Prestalo mi se vrtjeti dok je on radio i kada sam
očišćena, nagne se i pregleda ranu. Ne znam što mi je došlo, ali trenutna potreba da ga
kušam, osjetim, me preplavi. Pokušam ju odgurnuti dok šapućem: „Tazen?“
Oči mu se spuste na moje. „Da, anđele?“
„Pretjerali smo.“
On zatvori svoje oči na trenutak i klimne oštro. „Da, dušo, jesmo.“
„Žao mi je.“
Oči mu se otvore i on gleda u mene u šoku. „Ne, govori to. Ja sam bio jebeni
kreten prema tebi.“
„A ja kraljevska bol u guzici.“

Oči mu odu nazad na moju ranu. „Ozlijedio sam te.“
Posegnem ne razmišljajući i stavim prste na njegov obraz. Njegove oči nađu

moje i sve se čini brzo od tad. On se nagne dolje i zarobi moje usne svojima i prije nego
znam, mi se ljubimo. To nije dubok poljubac, ali je dug i sladak. Njegove usne istražuju
moje bez jezika, onda on provuče ruku oko mojeg kuka i privuće me bliže sebi,
prisiljavajući noge da mi se razdvoje tako da on može stajati među njima.
Tada poljubac postane vruć.
Zapravo, postane mahnit.
Tjedni seksualne napetosti, ljutnje, strasti i požude eksplodiraju. Uhvatim mu

pozadinu glave svojom rukom i upetljam prste u kosu, ljubeći ga jako i duboko. Naši
jezici plešu, naše stenjanje ispunjava mali prostor i strast isijava kroz moje tijelo, čineći
da želim toliko više od njega. Raširim noge šire, podižući kukove gore tako da ga mogu
osjetiti tamo, upravo na svojem spolovilu.
„U kurac,“ on dahne, povlačeći usne sa mojih. „Ozlijeđena si. Moramo stati.“
„Ne,“ dahnem. „Ne želim stati.“
„Anđele,“ on reži. „Ozlijeđena si.“
„Dobro sam. Bol se umanjila. Želim ovo, Tazen. Željela sam od početka. Možeš
me odvesti u bolnicu nakon što me pojebeš.“
Oči mu sjaje potrebom i nagne se nazad dolje, uzimajući moje usne opet. Prsti
mu klize sa strane, povlačeći moj top gore. Prevuče mi ga preko glave, onda otkopča
moj grudnjak, ne trošeći vrijeme. Nagne se nazad kada mi je skinuo grudnjak i gleda u
moje izložene grudi. „Znao sam,“ kaže rašpasto, „da će biti jebeno prelijepe.“
Naginje se i zarobi mi bradavicu među usnama, vrteći očvrsli vrh sve dok se ja
ne uzdignem i vrtim se uz njega.
„Tazen,“ molim. „Oh, Bože.“

On siše i povlači, prebacujući je preko svojeg jezika. Siše i liže meko meso mojih
grudi, prije nego primi moje hlače i potegne ih dolje. Pomaknem se da ih može skinuti,
i onda sjedim na stolu, potpuno gola dok je on potpuno odjeven. Boja mi se podiže u
obraze i premeškoljim se nervozno, ne znam kako da se osjećam u vezi ovoga, naći se
u ovoj situaciji s njim, iako to želim tako jako da me boli.
„Ne srami se,“ on rašpa, glas mu je težak da mu jedva razumijem riječi. „Ti si
prelijepa, anđele.“
Spusti se na koljena ispred mene, primi moja i raširi mi noge. Uvučem zrak kada
se on nagne naprijed i zatvori svoja usta preko mojeg bolnog spolovila. Glasno cviljenje
mi pobjegne iz grla dok mi se leđa pomiču sa stola svojim vlastitim navođenjem. Tazen
me primi za kuk, drži me dolje dok me širi jače i usiše moj klitoris u svoja usta.
Tada mi se cviljenje pretvori u jecaje zadovoljstva.
On ne ide sporo, ne suzdržava se, usisava mi klitoris duboko, izvlačeći ga van

unutra iz svojih usta da stvori stezanje. Dahnem kada mali udari zadovoljstva pogode
ravno moju srž. „T-T-T-T-Tazen,“ mucam dok uzbuđenje prolazi kroz moje tijelo i
ravno do mojeg centra gdje on još siše.
Kada uklizne prstom u mene i okrene ga gore, gađajući onu slatku točku,
eksplodiram. Glava mi pada nazad i nije me briga što pulsira dok to radim, osjećam se
tako jebeno nevjerojatno da ništa ostalo nije bitno. Vrištim njegovo ime dok mi se
kukovi izvijaju mahnito i moj orgazam razdire kroz mene. Tazen povuče svoja usta s
moje pičke sa šištanjem zadovoljstva i ustane, petlja mahnito sa svojim trapericama da
ih otkopča. Gledam ga sa zamagljenim izrazom dok ih gura dolje i oslobađa svoj kurac.
Oči mi se rašire.
Oh. Vau.
Tazenov kurac je prelijep. Dug i debeo, ali ne previše. Savršene je veličine, ne

tako velik da boli, a ne premalen da se pitaš je li unutra. Savršeno je razvijen i ja ne
mogu maknuti svoje oči s pulsirajuće debele dužine koja je sada u njegovoj ruci i

povlači ga jednom rukom dok drugom poseže u džep. Gledam u fascinaciji i malo
straha dok izvlači kondom i rastvara ga zubima. Onda ga zarola preko kurca i priđe mi
bliže .
„Moram te jebati tako jako da boli. Reci mi ako je previše, ali moram ući unutra,
dušo.“
On može ući unutra bilo koji dan u tjednu.
Klimnem i lepršanje živaca pogodi moj trbuh. Prošlo je dugo vremena od kada
sam ovo radila, i samo sam to napravila jednom. Hoće li boljeti kao što je tada? Panika
mi puni prsa dok mi Tazen širi noge i pritišće svoj debeli vrh na moj ulaz. Gurne ga
malo i ja uzdahnem od mješavine zadovoljstva i boli. Tazen to primjeti i gleda dolje u
mene. „U kurac, prošlo je dosta vremena. Želiš li da te pripremim još malo?“
Volim što to nudi, ali ne želim da stane. Želim ga u sebi i želim to sada.
„Ne,“ prošapćem. „Nemoj stati.“
Oči mu se zamagle dok se gura dublje. Stenjem dok me ispunjava, centimetar po

centimetar. Mješavina zadovoljstva i boli nije nelagodna. Što me više ispunjava, više
zadovoljstvo preuzima, a bol se zaboravlja. S istrgnutim stenjanjem, on trzne svoje
kukove i ispuni me kompletno. Glava mi padne nazad i dahnem mu ime dok milijun
osjećaja preuzme mi tijelo.
„Prokletstvo,“ on procijedi. „Tako jebeno slatko.“
„Tazen,“ dahćem. „Više.“
Daje mi više. Klizne svojim kurcem van i onda uroni nazad unutra i oboje
ispustimo dugi jecaj zadovoljstva. Onda me prima za kukove i jebe. Jebe me baš kako
sam tražila. Radi to polako, ali duboko, njegovi kukovi stvaraju savršeni ritam za
njegovo ubadanje. Glava mu je spuštena naprijed, oči na meni, ali čeljust tako stegnuta
da vidim mišiće kako skaču.
Želi se pustiti.

Od zadovoljstva koje se kotrlja kroz moje tijelo, juri prema kraju, bit ću sretna
da se to dogodi.
„Pusti se,“ dahćem. „Jebi me jače.“
Oči mu zasjaju s nečim životinjskim, i pušta se.
Njegovi prodori idu od dugih i dubokih, u kratke i brze. Zvuk pljeskanja naše
kože i dahtajućih jecaja su jedino što ispunjava mali prostor. Leđa mi se izviju kad
nevjerojatan osjećaj ispuni moju nižu razinu. Osjećam kako se stežem i stežem dok
nevjerojatni osjećaj prilazi bliže.
„U kurac,“ Tazen stenje. „Ti ćeš svršiti za mene, dušo. Tako si postala jebeno
uska.“
Svršiti? To je ono što će se dogoditi?
Bože, osjećaj je tako nevjerojatan kao što je i bio obećavajući, nikad ne želim da
stane.
„Tazen,“ vičem kad uzbuđenje dosegne svoj vrh.
Eksplodiram. Zadovoljstvo kakvo nisam osjetila nikad, pleše kroz moje tijelo
dok Tazen prodire jače da ga zadrži tamo. Koljena mi drhte, ruke uhvate stol ispod mene
i vrištim. Vrištim njegovo ime, psujem i grčim se dok najnevjerojatniji osjećaj preuzima
moje tijelo. Mogu osjetiti svoje spolovilo kako se steže i stišće ga oko kurca, i po zvuku
koji je istrgnut iz njegova grla, njemu se to sviđa.
„Ne mogu,“ on stenje. „Zadržati.“
Zabaci svoju glavu unazad, pokazujući mi prekrasni vrat, i uzvikne moje ime kad
se sve smiri i on prodire dublje, pa stane. Mogu osjetiti njegov kurac kako pulsira u
meni i boja mi se podiže na obraze kada shvatim da on svršava. Svršava u meni, zbog
mene. Taj osjećaj čini sve unutar mene toplim. Ne mogu skinuti oči s njega i gledam
mu lice koje prolazi sve pokrete zadovoljstva, od stezanja njegove čeljusti do trenutne
opuštenosti.

Bože. Da.
Konačno pogleda u mene i oči mu sjaje nečim intenzivnim. Izvuče se polako i

posegne dolje, uzimajući moje obraze u svoje grube, čvrste ruke. „Idem po nešto da te
očistim, u redu?“
Klimnem, ne mogu naći riječi nakon toga nevjerojatnog seksa.
On navuče svoje traperice i nestane iz ureda. Tren kasnije se vrati s čistim,

mokrim ručnikom. Čisti me, a moje srce padne još malo više u ljubav za ovog muškarca.
Ljubav?
Trepnem. Ljubav. Zašto bih rekla ljubav? Ja ne volim Tazen Watts … ili da?
Ne, naravno da ne. Jedva da mi se i sviđa. Da, pod njegovim sam utjecajem, ali
to je protiv moje zdrave posudbe, i sigurno ga ne volim. Ako ću bit iskrena, znati da bih
ga mogla voljeti pakleno plaši sve u meni.
„Hej,“
Trznem se i vidim da me Tazen promatra.
„Jesi li dobro?“
Klimnem, grizući svoju donju usnu. Oči mu padnu na to, a čeljust mu se stegne
opet. „Nastavi gristi tu usnu i ja bih mogao vidjeti koliko rundi mogu još, prije nego
dečki stignu.“
Obrazi mi pocrvene, a on se smiješi. „Anđeo se crveni, to me iznenađuje.“
„Zašto?“
„Zato što si uvijek tako čvrsta.“
„Da,“ kažem, odgurujući se sa stola. „Pa, ne navikavaj se na to.“
On se nasmije.

Prilazeći bliže primi me za ruku i pomogne mi ustati. „Kako ti je glava?“
„Osjećam se dobro sada,“ kažem iskreno, zato što se tako osjećam. Osjećam
slabo pečenje na svom čelu, ali nema više pulsiranja.
„Želiš li da te odvezem u bolnicu?“
„Trebam li šivanje?“
Odmahne glavom. „Ne, izgleda gore nego što jeste. To je samo mala razderotina,
ali ništa što ne bi zacijelilo normalno.“
Klimnem. „Onda sam dobro.“
On suzi svoje oči. „Budeš li imala ikakvih problema, reci mi, dobro?“
„Da, Tazen.“
Posegne, omota prste oko pozadine mojeg vrata, sileći me da mu priđem bliže.
Drži svoju veliku, toplu ruku tamo dok govori.
„Želio sam to od kada sam prvi puta položio oči na tebe, Quinn. Znam da sam
sjebao preuzimanjem garaže od tebe i od tada nismo ništa drugo radili nego mučili jedno
drugo, ali mi je iskreno jebeno žao što sam te povrijedio.“
„Znam da je,“ kažem blagim glasom.
„Vrijeme je da to stane. Ako si još zainteresirana, dopustiti ću ti da priđeš više

autima, ali bez podvala više.“
„Slažem se.“
On klimne, nagne se dolje i poljubi mi usne lagano. „Imam auto koji moram ići
pokrpati. Jesi li dobro?“
Klimnem, gledajući u te prelijepe oči. „Da.“
„Obuci se i ja ću se pobrinuti da nitko ne uđe ovamo. Izađi kada si spremna.“

Okrene se i izađe iz ureda, a ja brzo navučem svoju odjeću. Pronađem rezervni
kombinezon, obučem ga i svežem kosu. Tijelo mi je još živo i svaki pokret me podsjeća
na intenzivno zadovoljstvo koje sam upravo doživjela s Tazenom. Sigurna sam da ću
ga osjećati cijeli dan, bilo je tako dobro.
Kada sam spremna, izađem van u garažu. Svi dečki su već tu, počinju svoj dan.
Kellan i Rick oboje zure u mene dok ih prolazim, širokih očiju. „Koji vrag se dogodio
tvojoj glavi?“ Rick upita.
Pogledam ga ružno. „Kao da već ne znaš.“
On suzi svoje oči. „Ne znam.“
Znači Tazen je sam radio? Teško mi je u to povjerovati.
„Podvala koja je završila krivo.“
Kellanove oči postanu velike. „Sranje, jesi li ozlijeđena?“
„Jesam. Gdje je Tazen?“
„Morao je otići po neke dijelove za ovaj auto, vraća se za nekoliko sati.“
Odlično.
Pobjegao je čim me pojebao. Zbog toga mi se prsa stegnu, ali gurnem to u stranu
i okrenem se Ricku. „Na čemu sam ja danas?“
„Tazen je rekao da možeš pomoći meni danas, jesi li za to?“
Prsa mi nateknu. Daje mi šansu da radim na nečemu većem. Možda stvari nisu
loše kako sam prvo mislila. Polaže nešto vjere u mene.
I zbog toga, kunem se da ću učiniti Tazena Wattsa ponosnim.

16. POGLAVLJE
„U kurac!“ Rick zalaje, bacajući svoj ključ.
Ja podignem glavu s motora koji pomažem složiti i vidim da Rick juri preko
radionice.
„Što se događa?“ upitam, dok me prolazi.
„Ovo govno odbija upaliti. Jebeno odustajem.“
Izjuri van, a ja sebi ne mogu pomoći. Ustanem i odem do motora oko kojeg su
Kellan, Toby i Drasco, stoje i proučavaju.
Rick mi je dopustio da mu pomažem danas, ali nije mi dao ikakav teži posao.
Pretpostavljam da se boji da ću pokvariti.
„Jesi li spojio sve dobro?“ Drasco upita.
„Da,“ Toby kaže, češući glavu.
„Možda jedna od žica nije dobro spojena,“ Kellan doda.
Gledam u njih sve i onda u motor. „Jesi li provjerio dovod benzina?“
Njihove glave se okrenu prema meni. „Tebi nije dozvoljeno raditi na ovim
autima, možeš pomagati, ali Tazen jedino daje Ricku da radi na njima kada njega
nema,“ Toby istakne grubo.
„Pa, ja ga ne diram, samo sam postavila pitanje.“
„Mi znamo što radimo,“ on se obrecne.

„Slušaj prijatelju,“ zarežim, prilazeći u njegov prostor. „Shvaćam, ne želiš me
ovdje, ali ne možeš pričati sa mnom kao da sam smeće. Napravi to ponovo i naći ćeš
svoja jaja na mjestu gdje ih stvarno ne želiš.“
Drasco frkne, a Kellan se nasmije. Rick dojuri nazad s telefonom na uhu. „Da,
mi ne možemo otkriti, a oni žele da radimo to do zatvaranja. Gdje si jebeno?“
On razgovara s Tazenom.
„Da, pa, dođi ovamo.“
Tišina.
„Naravno da sam jebeno provjerio to.“
Još tišine.
„Što god, samo dolazi ovamo.“
Rick zalupi telefon i zagleda se u mene. „Imaš li kakve ideje?“
Njegovo pitanje me zaprepasti i iznenadi toliko da otvorim usta da odgovorim,

ali ništa ne izlazi van. Nestrpljiv, Rick odmahne glavom, očito prefrustriran da čeka.
Odmah, zalaje dečkima „Toby, idi po planove za motor. Kellan, provjeri sve opet.“
„Daj mi minutu, možda mogu pomoći,“ kažem, razmišljajući što bi mogao biti
problem.
Rick je očito završio s davanjem šanse. To me raspizdi. Toby i Kellan odjure, a

Rick počne razgovorati s Drascom, tako da kliznem iza njih i proučavam motor. Pređem
prstima preko svih dijelova, provjeravam jesu li ispravno spojeni. Provjerim i dovod
goriva, i čini se da je u redu. Pogledam sve žice, i čine se dobro. Dok Rick i Drasco
čavrljaju, ukližem ispod motora, i petljam okolo s baterijom. Onda, jasno kao dan, vidim
problem.
Starter je slomljen. S frktanjem, iskližem i vidim da se Drasco i Rick prepiru oko

nečega, još me nisu primjetili ispod motora. Nađem ispravni alat koji trebam i ukližem
nazad ispod auta da popravim ono što je poprilično jednostavno. Vrzmam se oprezno,
ne želim uzrokovati više problema. Samo što nisam završila kada čujem: „Koji kurac?“
Ignoriram to i radim zadnje namještanje spoja, i onda iskližem van i vidim

Tazena, Ricka, Drasca, Tobyja i Kellana, svi gledaju u mene. Ustanem, pljesnem svojim
ključem u Tazenove ruke i onda se okrenem, paleći motor. On zagrmi u život. Suočim
se s njima s osmijehom. „Nema na čemu.“
Onda odem, ali zapravo, želim poskočiti.
Upravo sam im pokazala i to ispred šefa.
Konačno.
U ženskom sam wc-u, perem lice i popravljam kosu kada vidim Tazena da se
pojavio u ogledalu. Stoji iza mene, naslanja se na dovratak. Sretnem mu oči na staklu i
on mi se lijeno, prekrasno osmjehne. „To je bilo impresivno što si napravila tamo.“
„Rekla sam ti,“ kažem, podižući kosu u uredan rep. „Znam što radim.“
„Koliko si zapravo iskusna, anđele?“
„Radim to od svoje pete godine, Tazen. Moj otac prije, ah kad smo izgubili
mamu, on je bio jedan od najboljih mehaničara uokolo. On me naučio svaku i jednu
stvar koju znam. Odradila sam naukovanje pod njim kada sam imala petnaest, pet
godina. Onda sam postala potpuno kvalificirani mehaničar.“
„Isuse,“ on mrmlja.
„Da,“ kažem. „A ti si mislio da sam samo glupa djevojka.“
„Nikad nisam mislio to.“

Sretnem mu oči. „Pa, to više nije upitno. Vidio si sam što mogu.“
„Da, jesam i zbog toga sam ovdje.“
Osjećam kako mi uzbuđenje raste u prsima, ali držim opušten izraz.
„Oh?“
„Želim te u svom timu.“
Želim vrištati u sebi, ali ne radim to.
„Ti… želiš?“
„Da,“ on kaže, proučavajući me. „Impresioniram sam tvojim poslom. Ne samo

danas već svaki dan. Urednija si i preciznija. Muškarci imaju teške ruke, ali tvoj rad je
fin. U poslu koji ja vodim, to je važno. Ljudi žele savršenstvo. Tako da, nudim ti puno
radno vrijeme kao jednog od mojih mehaničara.“
U sebi vrištim od sreće.
„Hoću li moći pomoći na izradi?“
On klimne. „Da, hoćeš.“
„I nećeš me tretirati kao idiota?“
Naceri se. „Ne, anđele.“
„Onda prihvaćam.“
Sretan ples. Sretan ples. Sretan ples.
„Dobro, onda popravi svoju kosu i vrati se nazad tamo. Od sada si dio tima.“
Puštam kosu s ogromnim osmijehom. Okrenem se, a njegov osmijeh postane

veći kada vidi koliko sam sretna. Korakne naprijed i ruka mu se izbaci, omota se oko
mojeg struka. „Ja ne jebem svoje zaposlenike,“ on mrmori, gledajući u moje usne.

„Voljela bih se nadati da ne,“ nasmijem se blago. „Oni su svi muškarci.“
On progunđa, ali se smije. „Točno. Ali ovaj put, mislim da ću napraviti iznimku.“
„To možda ne bi bila dobra ideja,“ kažem.
„To je odlična ideja. Tamo je pun kurac hauba nad kojima te mogu nagnuti.“
Obrazi mi se zažare.
„Ali,“ on kaže, odmičući pogled. „Dečki ne smiju znati.“
„Shvaćam to.“
I shvaćam. Veza u blisko povezanoj garaži poput ove može izazvati svakome
napetost ako pođe po krivu. Uostalom, upravo sada, ja samo želim ovo među nama.
„Dobro, sada dođi ovdje i poljubi me prije nego te uzmem na ovom kupaonskom
umivaoniku.“
Priđem na svojim prstima i on me ljubi dugo i duboko, s naznakom jezika, prije

nego me pusti. Osmjehnem se i prođem ga, praktički uletavajući u garažu da objavim
dečkima da imaju novog člana tima. Oni već znaju, ali ja sam tako sretna da me nije
briga. Odjurim ravno do zgrade gdje oni rade, a ponos i sreća pršti iz mojih prsa dok
uklizavam ispod auta s Rickom.
„Jesi li sigurna da si spremna za ovaj veliki muški svijet?“ on upita, dodavajući

mi ključ.
Uzmem ga s ogromnim cerekom. „Oh, spremna sam.“
„Onda dobrodošla u tim, Quinn.“
Dobrodošla stvarno.

17. POGLAVLJE
„Dobaci mi te žice, hoćeš li?“ Toby zalaje.
„Kaži molim te, Toby, i možda razmislim.“
On gleda u mene, a ja se vratim nazad poslu.
„U kurac,“ promrmlja. „Molim te?“
U sebi se nasmijem i dobacim mu žice.
„Vidiš, nije to tako teško.“
Ne odgovara. Mislim da se povezujemo.
„Quinn?“
Podignem glavu i vidim da Tazen stoji na ulazu u ured. Prošao je tjedan od kada
mi je dao posao kao jednom od njegovih mehaničara, i od tada nismo imali ni sekunde
da se čak i pogledamo. Nisam potpuno sigurna je li ono što smo napravili bilo za jednom
ili on želi više. Mi nismo baš imali glatki početak. Savije prst na mene i ja ustanem,
krenem prema njemu.
„Što si...“
Ne završim rečenicu zato što me primi za ruku i povuče u ured. Zalupi vratima,
spusti zavjese i zavrti me. Onda me ljubi, duboko i jako. Zadrhtim i pritisnem se uz
njega, provlačeći svoje prste kroz njegov vezice remena i povučem ga bliže sebi.
Ljubi me solidnih pet minuta. Istražuje mi usta, pušta ruke da mu prelaze mojim
tijelom i vodi me na nevjerojatne visine bez dodirivanja mojeg sretnog mjesta. Kada
povuče svoje usne s mojih, gleda u mene s požudnim očima. „Želio sam ovo napraviti
jebeno dugo vremena.“

Ja poližem svoje usne, a on zastenje. „Jebiga, imam još pet minuta.“
Privuče me bliže i počne ljubiti opet. Ovaj put mu prsti odu na kopče mog
kombinezona i on ih otkopča. Kombinezon mi pada na pod bez potpore i ja sam
ostavljena u gaćicama i topu. Tazen, još ljubeći me, posegne dolje i gurne mi gaćice u
stranu. Onda njegovi prsti kližu kroz moje spolovilo.
Dahnem na njegove usne i priđem još bliže, vrteći kukove tako da dobijem dublju
tenziju. Tazen stenje i masira moj klitoris svojim prstima dok povlači svoja usta s mojih
i kliže svojima niz moj vrat. Zatvorim oči i nagnem glavu unazad, dahčući tiho dok
zadovoljstvo prolazi kroz moju srž. Tazenovi prsti su kao magija i on trlja i preokreće,
vodi me prema rubu.
„Svrši,“ mrmlja uz moje tijelo. „Svrši za mene.“
Stežem se čvršće i čvršće, i prije nego znam, eksplodiram oko njega. On ispušta
niski jauk zadovoljstva i nastavlja me masirati sve dok mi svaki drhtaj ne napusti tijelo.
Onda izvuče svoje prste van i prinese ih ustima, sišući ih očisti. Obrazi mi gore, ali to
je bez sumnje jedna od najvrućih stvari koje sam vidjela. Njegove oči drže moje dok on
polako klizi svojim prstima van iz svojih usta i poseže, hvatajući me za kukove.
Primiče svoje tijelo uz moje, i mogu osjetiti koliko čvrst mu je kurac. Ne čini se
pošteno da on propusti kada je meni upravo dao odličan orgazam. Prije nego znam što
radim, spustim se dolje. Pogodim koljenima pod i posegnem mu za trapericama. On mi
pomogne otkopčati ih i mogla bih se zakleti da su mu prsti drhtali dok je to radio. Kada
su mu traperice otkopčane, posegnem i izvučem van njegov kurac.
Nikad do sada nisam stavila ni jedan u usta, tako da apsolutno ne znam što radim.
Pogledam gore u njega, a on gleda u mene s vatreno - intezivnim izrazom.
„Ja nikad,“ obližem si usne, „nisam radila to.“
„Isuse,“ on zastenje. „To čini još boljim.“

On mi makne kosu s lica, onda prebaci iza mene u svoju šaku. To me napali, na
epski način. „Liži glavu neko vrijeme, onda ga uzmi u usta i siši kao da uživaš u lizalici.“
Najbolja lizalica ikad.
„U redu.“
Okrenem lice dolje nazad i izbacim jezik van, dodirujući meku glavu njegova
kurca. Koža mu je poput svile i skoro pa nema okusa dok vrtim jezikom u krug. Tazen
stenje iznad mene, potičući me. Radim što je tražio i otvorim usta, uzmem ga duboko
koliko mogu bez osjećaja da se želim ugušiti. Sišem, uvlačim svoje obraze, i krenem
pomicati glavu. Tazenovo cijelo tijelo se trzne i on šišti nešto što ne razumijem.
Onda koristi moju kosu kao vodič, podižući ju gore-dolje u savršenom ritmu.
Njegov kurac je pun i težak u mojim ustima i volim osjećaj svojih usta koje kližu po
svilenoj koži. Ono što volim najviše, ipak, su duboki zvukovi zadovoljstva koji se kidaju
iz njegova grla sa svakim usisajem. Njegov kurac natekne u mojim ustima i on mi
povuče glavu unazad. „Svršit ću.“
Gledam fascinirano kako brzo poteže svoj kurac i stavi ruku preko vrha i ispusti
dugi, grleni jecaj. Pumpa ga, brzo na početku, onda sporo sve dok ne stane. Onda makne
ruku i gledam kako duga kaplja sperme kaplje s vrha. Poližem svoje usne i gledam mu
u ruku, koju ima punu svojeg oslobođenja. Posegne za starim ručnikom u kutu koji je
spreman za pranje i iskoristi ga da očisti svoju ruku.
Ustanem i on se okrene prema meni, oči su mu zadovoljene sada. „U kurac, to je

bilo nevjerojatno.“
„Nisi ni ti bio loš.“ Osmjehnem se.
Korakne naprijed i uzme mi čeljust s čistom rukom. „Što mi to radiš, anđele?“
Nagnem se bliže, poljubivši ga. “Stvarna sam, zlato. Baš kao što si želio.“
S tim, pobrinem se da sam kompletno obučena i izađem iz ureda osjećajući se

kao na vrhu svijeta.

Sve se događa s razlogom, barem to je ono što mi govore. Mislim da bih ovaj
put možda čak mogla i povjerovati. Tazen je ušao u moj život s razlogom i počinjem
misliti da bi mi se mogao svidjeti taj razlog.
Jako.
Zijevam, završila sam pranje suđa. Otac je vani još od prije nego sam ja došla
kući s posla, i pokušavam ostati budna dok on ne dođe, ali to se pokazuje teže nego sam
očekivala. Iscrpljena sam; radila sam kao manijak cijeli dan i samo se želim uvući u
krevet. Kauč će morati biti dobar za sada. Priđem mu i spustim se na njega, podižući
noge gore.
Moj telefon zvoni kraj mene baš kada sam završila namještanje jastuka iza glave.
Posegnem i uzmem ga, vidim da Tazen zove. Ne mogu obrisati osmijeh sa svoga lica
dok stišćem gumb da se javim.
„Hej, ti,“ kažem, s osmijehom u glasu.
„Hej, anđele,“ odgovara, rašpasto. „Samo sam te nazvao da ti javim da sam uzeo
dva nova posla, tako da ćeš raditi sa mnom od početka na njima.“
Da! Konačno mi daje šansu da radim na autima s njim, što je ono što sam željela
od početka.
„To je odlično, kakvi su?“
„Jedan je trkači auto, koji radimo prvi. Drugi je… trkači… neke vrste.“
Neke vrste?
„Znači nije trkači auto?“

On se zasmije. „Da, je.“
„U redu, za koga je?“
On je tih na minutu. „Samo lokalni trkač.“
Oh moj bože, on mi laže.
„Je li tako?“ kažem.
„Da, tako je. Što ti radiš?“
„Ja, ah, čekam oca da se vrati nazad doma.“
„Zašto, gdje je?“
„Vani s prijateljima,“ lažem.
„Sada tko laže?“
Prokletstvo.
Uzdahnem. „Ne znam gdje je.“
„Radi li to često?“
Samo svaku večer ovih dana.
„Ne,“ lažem opet.
„Isuse, ženo, barem se potrudi reći mi istinu.“
Frknem. „Pravi se javio.“
Tih je sekundu. „Dobro, promjena teme. Što drugo radiš?“
Nasmijem se. „Ništa.“
„Želiš da dođem i pojebem te da prođe vrijeme?“

Noge mi se stegnu i stvarno bih, stvarno voljela to, ali ne mogu riskirati da Tazen
dođe ovdje i vidi koliko loš mi je život iza scene. „Voljela bih to, ali iscrpljena sam.
Idem spavati. Imam šefa koji ozbiljno voli voziti moju guzicu. Trebao bi doći i naučiti
ga lekciju.“
On se ceri, mogu reći, kada kaže: „Tako znači?“
„Mmmhmmm, on je stvarno grubijan.“
„Možda bi ga trebala tražiti da vozi tvoju guzicu na više… prirodniji način.“
Frknem, smijući se. „Ti si vrag.“
On se smije, nisko i rašpasto. „Nikad to nisam poricao, anđele. Idi i naspavaj se,
ostavi me da visim slomljen zato što si me odbila.“
Okrenem očima iako me ne može vidjeti.
„Voljela bih biti pojebana od tebe opet, Tazen, ali nakon tog malog komentara
mislim da ću učiniti da čekaš još duže.“
„Vidjet ćemo koliko dugo možeš izdržati.“
„Oh, hoćemo.“
Nasmije se. „Dobro, anđele. Puštam te. Noć.“
„Noć, šefe.“
Spustim telefon i zaspim smješeći se.
Ne traje to dugo. Probuđena sam zvukom mojeg oca koji posrće u sobi. Trljam
oči opet i opet, i kada se uspijem fokusirati, vidim da se spotaknuo preko tepiha koji se
rasparao i istrgao na krajevima. Pada s udarcem i ja uzdahnem, spuštajući noge s kauča.
Odem do njega i nagnem se dolje, podižući bocu gore. Onesvijesti se.
Samo on se može spotaknuti, pasti dolje i onesvijestiti bez da se muči.

Preumorna da ga mičem, povučem jastuk s kauča i podignem mu glavu,
stavljajući ga ispod. Onda ga pokrijem dekom, sakrijem alkohol, stavim čašu vode kraj
njega i odem u krevet. Čak se i ne presvlačim. Umjesto toga povučem prekrivač nazad
i padnem licem dolje na meke jastuke.
Ne mičem se sve dok me sunce ne probudi ujutro.

18. POGLAVLJE
„Oni ga žele… smeđeg?“ pitam, češući nos.
Tazen frkne i gleda u mene s pločom za pisanje koju drži.
„Oni žele da bude drugačiji, tko sam ja da sudim kada me plaćaju tako dobro?“
„Smeđa je ružna boja. Auti trebaju biti zeleni, ili plavi, ili crveni!“
On mi se lijeno smješi. „Posao je posao, anđele. Sada, nazovi lakirere i naruči

rad na autu za dva tjedna. Uz to, počni skupljati sve što trebamo za motor.“
„To je impresivan motor,“ priznam.
„S preko sedam stotina konjske snage, trebao bi biti.“
Uzdahnem. „Jedan dan ja ću imati takvu snagu u svojim prstima.“
Tazen me obasja cerekom. „Već imaš.“
Bacim olovku na njega. „Životinja.“
„Kreni, nema povlastica za lijepe djevojke. Imamo posao za napraviti.“
„Da, šefe.“ Nacerim se, okrenem i nestanem u garažu.
Obavim sve pozive koje trebam, onda pomognem Tobyju namjestiti jedan od
automobila koji je dovezen nazad s probušenim hladnjakom. Proslijedim to Kellanu da
on ispolira dok ja namještam neke slatke crno bijele gume na starom restauriranom
Mustangu koji izgleda poprilično kao moj. Tazen ga nije napravio, ali tip koji ga
posjeduje odbija odvesti ga ikome drugome. On voli Tazenov posao.
„Quinn?“ Rick povikne, baš kada sam namjestila zadnju gumu.

Ustanem, obrišem čelo pozadinom ruke i pogledam u njega. „Što?“
„Koliko si zauzeta?“
„To ovisi, Rick, što trebaš od mene?“
On trzne glavom, pozivajući me da priđem bliže. Radim to bez previše pompe.

Kada dođem do njega, prekrižim ruke i čekam da kaže.
„Pa,“ kažem kada ne progovori. „Nemam cijeli dan. Koliko god bih voljela
čavrljati i povezati se s tobom, mi oboje imamo posla za napraviti.“
On mi daje dosadan izraz.
„Tako mi je drago što si oduševljen mojom prisutnošću,“ mrmljam.
„Samo čekam Tazena.“
Dobro.
Stanem kraj njega, pitajući se zašto dovraga čekamo Tazena. On izlazi tren
kasnije s telefonom na uhu. Podigne prst da pričekamo, onda nestane nazad unutra. Rick
korakne nekoliko koraka naprijed i ja zapravo podignem svoju ruku i pomirišim ispod
nje.
Nop, ne smrdim, on me samo očito ne voli. Nepristojno. Odem i stanem kraj

zida, i zbog svog novog položaja mogu čuti Tazenov razgovor.
„Daj mi mjesec, Murray, i tvoj je. Na njemu smo.“
Murray. Muškarac koji je došao i oni su vodili kompletno sumnjiv razgovor. On

zove opet, i ne treba biti genije da otkriješ da jedan od auta koji radimo je za njega i koji
god pakao on radi sa strane.
„Reci joj da jebeno čeka,“ Tazen gunđa. „Nemam vremena za njeno sranje.“
Nagnem glavu na stranu da još malo slušam.

„Zaboli me što ona radi sa svojim autima, morat će pričekati da joj izradim novi.
Da ih ne uništi toliko jako, oni bi mogli zapravo trajati.“
Ona ona ona. Znam da razgovaraju o tajanstvenoj Sheyenne. Želim znati tko je
ona. Želim znati što ona radi i zašto dovraga ide kroz toliko auta. Znatiželjna će
definitivno ubiti mačku.
„Jebi me, zauzet sam u subotu navečer. Pronađi nekog drugog da pogleda to.“
Interesantno.
„Nije me briga ako sam ga jebeno izradio, Murray. Rekao sam ti da sa završio s
tim sranjem, sada, govorim ti opet. Nađi nekog drugog.“
Zalupi svojim telefonom dolje i okrenem se nazad ležerno i ponašam kao da

nisam znala da je on tako blizu. On dolazi iza ugla i ja se pretvaram da ga ne vidim i
pjevušim si. On priđe i ja se okrenem polako, smješeći kad ga vidim. „Hej, šefe, Rick
mi je rekao da me trebaš.“
Njegove oči lete uokolo i ja ih slijedim i vidim da je Ricku očito dosadilo čekati.
Tazen dođe do mene i stavi ruku na zid kraj moje glave, naginjući se dolje. „Trebam te,
dušo, nemaš jebene ideje koliko te trebam upravo sada. Ostani pola sata kasnije večeras.
Nagnut ću te nad Trentov stari Mustang i jebati te tako jako da ćeš zaboraviti svoje
ime.“
Prekrižim noge i gledam u njega jebi me očima, zato što sama ideja da budem
pritisnuta uz prelijepi auto, biti jebana od prelijepog muškarca, je previše za podnijeti.
„Mislim da bih mogla živjeti s tim,“ mrmorim, gledajući mu u usne.
„Ne mogu sada, ali u kurac, ako mi nastaviš gledati u usne kao da ih želiš sisati,
možda se predomislim.“
„Mislim da mi se sviđa moj novi posao.“
On se ceri, pokazujući tu prekrasnu jamicu.

„Vjeruj mi, tvom novom šefu se ti sviđaš.“
„Tu ste. U kurac, idemo li sada ili ćeš ju nastaviti jebati očima?“
Mi oboje pogledamo i vidimo da Rick stoji s rukama na kukovima.
Tazen se odgurne od zida i prekriži svoje ruke, zbog čega mu nadlaktice iskoče.
Mjac. „Otkada ti meni naređuješ, Rick?“
„Otkada si ti prezauzet misleći svojim kurcem. Hoćeš li ju ti odvesti do lakirnice

ili ću ja?“
Lakirnica?
Lakirnica?
Zaskvičim sretno u sebi i okrenem uzbuđene oči prema Tazen. „Idem vidjeti auto
kako se boji?“
On mi se osmjehne. „Ne potpuno, ali Chief ima preobrazbu i mislio sam da želiš
vidjeti, s obzirom koliko si bila uzbuđena zbog toga auta.“
„Chief?“ dahnem.
„Da, anđele, Chief.“
„Oh moj bože.“ Pumpam šakom u zrak. Onda počnem svoj sretni ples oko
garaže.
Rick uzdahne.
Tazen se nasmije.
„Ja ću je odvesti,“ Tazen kaže na Rickov izraz. „Ti nadgledaj ostale aute i pobrini
se da dečki ne zabušavaju.“
„Na tome sam,“ Rick kaže, nestajući.

„Dobro, idemo vidjeti kako se stvara magija.“
Tazen me odveo na kavu, prije nego smo išli provjeriti Chief. Otišli smo u lokalni
kafić i naručili. Sjeli smo za stol koji gleda na prekrasni zeleni park, s gustim drvećem
i ljudima svugdje. „Volim ovo mjesto,“ kažem, gledajući van.
„Da,“ Tazen se složi. „Mislim da se i meni ovaj grad sviđa sve više i više.“
„Nedostaje li ti dom?“ upitam.
On slegne. „Ne, ja volim nove stvari.“
Osmijehnem se. „Jesam li ja sjajna i nova?“
On se podsmije. „Dušo, ti si više od sjajne i nove.“
Nasmijem se. Konobar spusti naša pića i ja uzmem svoje, omotam svoje ruke
oko toga.
„Reci mi neku nasumičnu činjenicu o Tazenu.“
Gleda u mene sa svoje kave, njegove smeđe oči sjaje. „Nasumičnu činjenicu o
Tazenu?“
Odmahnem se. „Jap. Nešto smješno, nešto što te čini tobom, nešto što te
obilježilo.“
Oči mu zasjaju i onda se vučje osmjehne. „Bio je trenutak u drugom razredu kada
me djevojka tražila da se udam za nju.“
Prasnem u smijeh. „Zvuči kao neka odvažna, nije čekala da ti postaviš pitanje.“

„Pretpostavljam da sam uvijek cijenio odvažne djevojke. Vjenčali smo se iza
ograde za bicikle.“
Moj osmijeh je velik.
„U redu, mogu vidjeti kako te to stvorilo. Otkrio si rano da znaš sa ženama.“
„Da,“ on kaže. „Čak sam joj napravio prsten od spojenih komada trave.“
Stavim ruku na srce. „Romantičan ti!“
„Dobro,“ on kaže kroz smijeh. „Ozbiljno sada. Bila je jedna stvar od koje sam
odrastao.“
Prestanem se smijati i gledam u njega.
„Imao sam petnaest i išao iz škole jedan dan kada sam vidio tog dečka sa strane
ceste. Bio je na zemlji i bio je čudne nijanse plave.“
Srce mi počne lupati.
„Mogao sam reći po načinu na koji je uzdisao za dah da vjerojatno ima napad
astme. Nisam znao što napraviti, a on nije mogao govoriti. Znao sam da treba onu malu
stvar od koje može disati, ali nisam čak znao ni kako izgleda. Pa sam mu počeo davati
usta na usta na pločniku. On je mahao svojim rukama na mene, pokušao me odgurnuti,
ali ja sam bio odlučan da mu spasim život. Muškarac je stao i prošao kroz dečkovu
torbu, izvadio što mu treba. Dao mu je to i kada je on mogao disati, znaš što mi je
rekao?“
Odmahnem glavom, širokih očiju.
„Rekao je, 'Čovječe, kojeg vraga si me pokušao poljubiti?“
Osmijehnem se, a srce mi se zagrije.
„Postao mi je najbolji prijatelj kroz srednju školu i koledž.“

„Vau, gdje je on sada?“
„Radi u inozemstvu. Radi dosta dobrotvornog posla.“
„To je nevjerojatno.“
On se smije. „Da, još uvijek me zadirkuje o tome da sam se pokušao maziti s

njim.“
Nasmijem se. „On zvuči odlično.“
„Sada je tvoj red,“ on kaže, proučavajući me. „Reci mi nevjerojatnu stvar koja
je promijenila tvoj život.“
Razmišljam, i jedna stvar mi iskoči u umu i osmjehnem se. „Bila sam sramežljiva
u desetoj, a tu je bio jedan dečko preko puta. Bio je u invalidskim kolicima, ali bio mi
je jedan od najbližih prijatelja. Znala sam se igrati s njim cijelo vrijeme. Jedan dan
vraćala sam se iz škole, zato što smo živjeli stvarno blizu. Vidjela sam grupu dečki oko
njega, zadirkivali su ga. Jedan od njih ga je gurnuo i ispao je iz kolica i sletio na pod
tako jako da si je razbio koljena i laktove.“
„Sranje,“ Tazen kaže, oštrih očiju. „To je sjebano.“
Klimnem. „Uglavnom, otrčala sam tamo, kao snažna desetogodišnjakinja koja

sam bila. Kada sam došla do dečka koji ga je gurnuo, podigla sam svoje koljeno i udarila
ga ravno u jaja. On je pao dolje jako, i vrištao je toliko glasno da su ljudi stali i gledali.
Onda sam mu izbrojila, govoreći mu koliko će loše završiti, na kraju je podigao mojeg
prijatelja i stavio ga nazad u kolica. Nestao je s podvijenim repom među nogama.“
Tazen se ceri. „To je moja djevojka!“
Pocrvenim. „Pa, bila sam muškobanjasta.“
On se podsmije. „Dušo, ti još uvijek jesi.“
„Je li to loša stvar?“

Oči mu zasjaju s nečim više od požude.
„Ne, to je jebeno nevjerojatna stvar.“
Bože.
„Sada,“ kaže, ustajući. „Jesi li spremna vidjeti auto?“
Skočim na noge. „Apsolutno.“
„Mislila sam da je Chief izgledao vruće prije,“ kažem, širokih očiju. „Ali sada…
sveto sranje, izgleda nevjerojatno. Crvena je totalno ta boja.“
Tazen frkne smijući se i ja se okrenem i gledam u njega dok lakirer nanosi boju,
prekrasnu crvenu preko automobila.
„Jesi li ikada pomislila da je smiješno što je ime auta Chief?“
Odmahnem glavom. „Ne, pristaje joj. Čvrsta je, ali prelijepa, zato što su
indijanske poglavice stvarno prelijepe. Ja ne bih mogla smisliti bolje ime.“
„U pravu si za to, ona je vjerojatno najbolji auto koji sam napravio u dugo
vremena.“
„Tazen Watts.“
Okrenemo se i vidimo NASCAR šampiona, Jimmya Fordola kako dolazi. Želim

biti obožavateljica, ali to ne bi bilo kul, tako da se jednostavno osmjehnem poput
gubitnika i gledam kako Tazen krene naprijed i rukuje se. „Jimmy, kako ide, brate?“
Jimmy klimne. „Jebeno odlično, čovječe. Chief ima preobrazbu, a ja letim kroz
redove prvenstva. Ne može bolje.“

„Kako se ona ponaša?“
„Jebeno prelijepo,“ Jimmy kaže, gledajući u auto. „Ne bih mijenjao boju da moj
suparnik nema istu boju. Moglo bi se reći da mi to nije dobro sjelo.“
Tazen se nasmije. „Da, shvaćam te. Jimmy ovo je moja djevojka, Quinn.
Upoznao si ju na otkrivanju Chief.“
Jimmy pogleda u mene, a moje srce radi prelijepi sretan ples zato što me Tazen
upravo nazvao svojom djevojkom, opet. Obožavateljica neka bude prokleta, ovo je
bolje.
„Quinn?“
Trepnem i vidim dva zabavljena para očiju na sebi. Osmjehnem se plaho i

ispružim ruku. „Odlično te vidjeti opet, Jimmy.“
On mi uzme ruku i rukuje se. „I tebe, ljubavi. Što misliš o preobrazbi?“
„Vrijedno orgazma.“
Njihove obje obrve skoče gore i ja se nasmijem. „Dajte, dečki, ne možete reći da
moje riječi ne odgovaraju savršeno?“
Tazen klimne, a Jimmy zabaci glavu nazad i nasmije se glasno.
„Tazen, čovječe, mislim da mi se sviđa tvoja nova djevojka.“
Zasjam.
„Da, ona je u redu. Jesam li ti rekao da je ona mehaničar?“
Jimmy se okrene prema meni. „Nemoj srati, to je impresivno.“
„Hvala.“
„Pa,“ on kaže, okrećući se prema Chief. „Samo sam provjeravao da ne završim

s rozim autom. Vidimo se društvo na mojoj sljedećoj utrci?“

Tazen pogleda u mene, a moje oči se šire od uzbuđenja.
„Mislim da je to da.“ On se osmjehne, rukujući se s Jimmyem opet. „Dobro te

bilo vidjeti.“
„Tebe isto, čujemo se.“
„Kasnije.“
Kada smo završili s gledanjem lakiranja, krenemo van. Oboje sretni. Oboje
želimo strgati jedno drugom odjeću.
Ovo bi se moglo pretvoriti u interesantno popodne.
„Kasnije, šefe.“
Pretvaram se da prevrćem po svojoj odjeći kada zadnji mehaničar napusti garažu

te večeri. Čekam dok se vrata ne zatvore prije nego se okrenem i položim oči na Tazena,
koji ide iz svojeg ureda s ozbiljnom odlučnosti u očima. Nosi stare traperice bez majice,
zato što je u pola 'pretvaranja' da se presvlači.
Kada dođe do mene, omota ruku oko mog struka i okrene me prema Mustangu
koji je iza mene. Posegne dolje, podigne plahtu s poda i stavi ju na haubu, cereći se.
„Ne želim ju ogrebati.“
Nasmijem se, ali to je kratko kada me zavrti i uzme mi ruke, povuče ih iza mojih
leđa. „Sada se igramo na moj način,“ on mrmori u moje uho dok stavlja ruku na sredinu
mojih leđa i gura me dolje na haubu. Moji obrazi pogode plahtu i nivo uzbuđenja raste.
„Radi što ti kažem, i osjećat ćeš se dobro, dušo. Nemoj...“ Pređe rukom preko
moje guzice. „I neće.“

Zadrhtim.
Primi moje traperice i posegne okolo, otkopčavajući ih i povlačeći niz moje

kukove i niz noge. Izađem iz njih i boja mi se stvara na obrazima kada shvatim da sam
nagnuta, bez hlača na sebi.
„U kurac,“ Tazen reži, i moja neugoda brzo nestaje, ostaje mi samo požuda.
Sviđa mu se što vidi.
Sviđa mi se to.
Čujem kako petlja nešto, onda stane naprijed i spusti toplu čvrstu ruku na moju
guzicu. Stisne grubo i ja zacvilim, podižem se na prste. „Budu mirna, anđele, ili ću
učiniti da ova guzica boli.“
Oh, čovječe.
Prestanem se pomicati i on pređe rukom po mojoj pozadini, prije nego se spusti

niže klizeći kroz moje izloženo spolovilo. Zastenjem, a on prorašpa, „Jebeno si mokra
već. Čekala si me, zar ne?“
„Da,“ prodahćem.
„Reci mi što želiš da napravim, Quinn. Budi detaljna.“
Prljavi jebač. Volim to.
„Želim,“ dahnem kad on uroni svoj prst u moju vrućinu i nađe mi klitoris. Krene
ga masirati blago.
„Da?“ on nadoda.
„Želim… Oh Bože.“
„To nije odgovor, dušo. Zadnja šansa. Što želiš?“

„Da t-t-t-t-ti…“ Prokletstvo, trlja tako savršeno, da iskre lete ravno u moju srž i
ja ne želim razgovarati, samo želim osjećati njegove prste po cijeloj sebi.
Njegova ruka se spusti dolje s pljeskom na moju stražnjicu i ja vrisnem. On

posegne dolje i stisne moj guz gdje ga je upravo pljesnuo.
„Sada,“ on reži. „Što želiš da napravim, Quinn?“
„Želim… želim da me ližeš.“
„Ližem gdje?“ on kaže teškim glasom.
Prst mu sada prelazi po mojem dupetu. Bože. Voljela bih da samo prestane. Ovo
je pravo mučenje.
„U-u-u-upravo tamo,“ dahnem, izvijajući se kad mu prst ukliže u moje spolovilo.
„Ovdje, dušo?“
„D-d-d-da.“
„Želiš da ližem tvoju slatku pičku?“
Jauknem i viknem, „Da, bože, da.“
On izvuče svoj prst iz mojih dubina i čujem udarac kada mu koljena pogode pod.
Onda se nagne naprijed i zakopa svoje lice ravno u mene. Meškoljim se naprijed, ne
sviđa mi se položaj, ali s nekoliko namještanja, on uspije nagnuti svoju glavu i kliznuti
svojim jezikom ravno unutra. Njegovi prsti i usta rade po mojem klitorisu i spolovilu, i
ja zabacim glavu nazad u ekstazi, ne samo zbog erotičnog položaja već zbog toga kako
ga nevjerojatno osjećam.
„Tazen,“ vičem, ne marim može li me tko čuti. „U kurac. Da.“
Svršim tako jako da mi koljena pokleknu. Tazenova ruka ide oko mojeg trbuha
i on me drži mirnom dok liže svaki drhtaj iz mene. Onda se objesi na mene i ustane.
„Uhvati korak dušo, upravo će ti trebati.“

Zvuk njegova zatvarača i trganje kondoma me obavijesti na činjenicu da ću
sigurno trebati. Ruka mu nađe moje kukove i on omota svoje tijelo nad mojim, kurac
mu se pritišće na moju guzicu dok mi šapće u uho. „Jesi li spremna za mene?“
„Da,“ rašpam.
„Kako se osjećaš vezano uz povlačenje kose?“
Tijelo mi se zgrči. Bože, je li pogrešno što bih ozbiljno voljela to? Ne mogu
zamisliti ništa bolje nego da me Tazen primi za kosu dok ulazi svojim kurcem u mene.
„Mislim da bih voljela to.“
On zagrize moju ušnu resicu. „Znao sam da postoji dobar razlog što smo se ti i
ja složili.“
Odgurne se s mene i klizi svojom rukom po mojim leđima sve dok mi ne dođe
do kose. Upetlja prste u nju, onda pritišće svoj kurac na moj ulaz i gurne, u jednom
jakom prodoru. Vrisnem i moje noge se pomaknu naprijed kada me nevjerojatni osjećaj
preplavi. Prsti mi se omotaju u plahtu, a Tazen stegne šaku u mojoj kosi.
Onda ih iskoristi da mi podigne glavu malo nazad kada me počne jebati.
Mi bi bili prava slika, sa mnom nagnutom preko ovog prelijepog auta, Tazenova
ruka upetljana u moju kosu, njegov kurac ulazi van i unutra mene. Sama slika mi podiže
stenjanje od blagog do mahnitog dok ga moja pička steže, već trebajući oslobađenje.
Njegovo stenjanje je nisko, duboko i prokleto seksi dok prodire dublje i dublje.
Gurnem se na ruke, a on mi povuče kosu jače. Vrat mi je nakrivljen unazad, a

leđa mi se svijaju i Bože, ovo je jebeno nevjerojatno. Zvuk naše kože kako plješće
odzvanja kroz garažu i ja jurim bliže i bliže rubu.
„Ja ću,“ dahćem. „Tazen, svršit ću.“
„Da, jebeno da.“

On jebe jače, a ja eksplodiram s vriskom. Moje cijelo tijelo razbije se u tisuće
trnaca kada najintenzivnije zadovoljstvo prođe kroz mene, pronalazeći svaki živac i
paleći ga. Vrištim Tazenovo ime opet i opet, a on postane mahnitiji sa svojim pokretima.
Onda ispusti glasni urlik i smiri se u meni, vukući mi kosu jače i trljajući kukove uz
moje.
Mi smo jedva sišli s naših visina kada nas prekine zvuk lupanja. Trznem se i svi
moji preostali drhtaji spuste se u moj trbuh i pretvore u živce. Ko dovraga bi to mogao
biti? Tazen okrene glavu na stranu i gleda u garažna vrata. Suzi oči i onda se ukoči kada
hrapavi ženski glas poviče, „Tazen Watts, dovuci svoju finu guzicu ovamo.“
„U kurac,“ Tazen progunđa, izvlačeći se iz mene brzo.
Moja koljena se tresu dok se odgurujem od auta i okrećem prema njemu. „Tko
je to?“
„To je Sheyenne. Moraš ići.“
On se sagne i podigne moje hlače, dobacujući ih bez da me pogleda. Moje me

srce zaboli kad se on ni ne okrene već hoda prema vratima, kopčajući svoje hlače.
„Obuci tu odjeću,“ naređuje, ne gledajući me. Progutam bol koja mi se diže u prsima,
dok gledam muškarca koji me upravo jebao kako se pretvara u led.
„Ja... ja moram izaći kroz ta vrata.“
On stane kada dođe do njih i pogleda me preko ramena. „Dobro. Samo joj reci
da radiš ovdje.“
Zašto bih joj išta govorila?
Ona nije njegova djevojka… nije li?
Čula sam njeno ime u zadnje vrijeme i Murray je rekao nešto o tome da su oni
izlazili tri godine. Imali nešto što ja ne znam? Tijelo mi se ispunjava tjeskobom dok
oblačim hlače i ustajem, povlačeći ih gore. Prođem prstima kroz kosu, maknem plahtu
s auta i gledam u užasu kako Tazen zatiče kondom u stražnji džep. Onda dođe do vrata.

Ja odjurim u žensku kupaonicu, ne želim da bude očito da smo mi sada imali
nevjerojatan seks. Uđem unutra kada ga čujem kako govori, „Što radiš ovdje, Shey?“
Vrata se zatvore iza mene i ja se pritisnem uz njih, par puta duboko udahnem.
Pritisnem ruku preko srca, umirujući disanje, prije nego odem do ogledala i poprskam
se s malo vode. Ja sam u pola toga kada se vrata širom otvore i Sheyenne uleti unutra.
Stanem trenutno i upijam zapanjujuću ženu ispred mene.
Ona je moguće Talijanka, ili možda Španjolka. Ima dugu, crnu kosu koja je
zataknuta naprijed i pada joj do struka. Oči su joj tamne kao noć, a koža joj je boje kave
s mlijekom. Visoka je, mršava i tako jebeno prelijepa da boli gledati u nju.
„A on mi kaže da nema nikoga ovdje,“ ona każe, mašući rukom prema meni.
„Sheyenne,“ Tazen zalaje, uzme ju za ruku i povuče nazad dok ja stojim,

zbunjena. „Izlazi od tuda. Ona je moja zaposlenica.“
Sheyenne zabaci svoju glavu nazad i nasmije se. „Misliš da sam glupa? Ja znam
kako izgleda nakon što te pojebao Tazen Watts, zato što sam ja bila pojebana,“ zuri u
mene, ravno u oči, „od Tazena Wattsa.“
Oh čovječe.
Ovo postaje čudno.
„Ah,“ kažem. „Ja odlazim.“
„Prokleto točno da odlaziš, kučko,“ ona šišti.
Moja leđa se isprave. Mogu se nositi sa zlobnim ženama, ali žena koja me naziva
pogrdnim imenima, a zapravo me ne poznaje… ne bi išlo. Tazen primjećuje moju
promjenu i vuče Sheyenne.
„Znaš što,“ kažem, šećernim slatkim glasom. „U pravu si, jesam se jebala s njim
upravo. Zadnji put kada sam provjerila, on je bio slobodan muškarac. Oh, i nepristojno
je nekoga zvati kučkom kada si i sama takva.“ Mahnem rukom među nas.
„Lonac sreo poklopac.“
Oči joj sjaje s novom ludosti koju nisam nikad iskusila prije.
Ova žena je divlja, i ona ne radi ništa da to sakrije.
„Što si mi upravo rekla?“
Koraknem bliže. „Čula si me.“
„Dosta,“ Tazen kaže, stajući između nas i onda pogleda u mene.
„Quinn, ti bi trebala otići.“
Trepnem na njega, ali on mi ne daje ništa. On se zatvara oko nje i ja želim znati
zašto, ali upravo sada se osjećam previše povrijeđeno da razmišljam o tome. On želi da
idem. Samo me izbacio van. To boli.
„Da, kučko, trebaš otići,“ Sheyenne viče. „Zato ako ne odeš, pogubit ću se i to
neće biti lijepo. Pokušala sam doći do tebe tjednima, Tazen, i ovo je kako te nađem.“
Ona ide od ljutnje do durenja u tri sekunde.
„Rekao sam ti Shey,“ on mrmlja. „Ne tiče te se.“
„Ti me se uvijek tičeš,“ ona kaže na način koji me jebeno plaši. „Sada se riješi
svoje male igračke da se možeš igrati s pravom ženom.“
Oh. Moj. Bože.
Otvorim usta da uzvratim, ali Tazen pogleda u mene. „Nazvat ću te kasnije.“
Trepnem dok mi bol raste u prsima.
On me izbacuje, čak nakon što me ona upravo uvrijedila. On će ju pustiti da me

ona tretira poput psa. Pogledam u nju, a ona mi se smiješi. Uzvratim joj hladni osmijeh
nazad. „Samo si ga uzmi, ja nisam za brze jebačine.“

„Brze?“ ona progunđa. „Tazen Watts nije brz, zlato. On je spor i temeljit.“
„Oh,“ kažem otpušteno. „Pa možda je bio s tobom takav zato što si ti,“ pogledam
ju, “dosadna. Mora biti teško ne moći uzbuditi muškarca dovoljno da on može...“
„Dosta,“ Tazen zalaje, odrežući me.
Pogledam u njega, i onda ih zaobiđem.
„Zabavite se. Zaslužili ste jedno drugo.“
S tim izjurim kroz vrata, užasnuta, ponižena, povrijeđena i najviše od svega,

ljuta. Kako se usuđuje tretirati me tako čim je ona došla?
Možda sam bila u krivu u vezi Tazena.
Možda leopard stvarno nikad ne mijenja pjege.

19. POGLAVLJE
„Pa je li bilo vrijedno onda?“
Vani sam na večeri s Jaceom, zato što ga nisam vidjela tjedan dana. Uostalom,
to je dobra distrakcija. Ne želim misliti o tome što se dogodilo s Tazenom večeras. Ne
želim razmišljati o Sheyenne i kakvu ona ulogu ima u njegovom životu i sigurno da ne
želim misliti koliko to jebeno boli.
„Bilo je odlično iskustvo,“ kažem mu, jer je istina. Rad s Tazenom je bio
nevjerojatan.
„I ideš na izrade?“ on kaže. „Sretna kučka.“
Nasmijem se. „Da, moram priznati da je taj dio zabavan.“
„Zabavan,“ on frkne. „To sranje je epsko.“
Klimnem i pogledam svoj nepojedeni burger.
„Ti nisi sva svoja večeras, Quinnie.“
Slegnem. „Bio je dug tjedan, Jace.“
On posegne preko stola i tapne svojim prstom po mojoj ruci tako da ga

pogledam. Oči su mu zabrinute i on mi proučava lice. „Ali to nije sve.“
Uzdahnem, potonem. „Ne, nije.“
On se namršti. „Reci mi da nije Tazen…“
Progutam i maknem pogled.
„Ah, Quinnie… nisi.“

Nastavljam ne gledati ga.
„Jesi,“ on izjavi. „Sranje.“
Klimnem okrećući se nazad njemu. „To otprilike pokriva sve.“
„Pa, je li bilo jednom ili..“
Obrazi mi gore. „Ne, nekoliko.“
„Quinn,“ on kaže, ozbiljno. „Igraš se vatrom.“
„Dolazi od tipa koji vjerojatno ima cijeli krevet s oznakama.“
On me pogleda i ja frknem.
„Ja ne radim sa ženama koje jebem, i sigurno da mi se ne sviđaju.“
„Upravo si sam za sebe izjavio da si ogromni kreten.“
On slegne. „Barem se ne pretvaram da sam nešto što nisam.“
„U redu, pa Tazen je moj šef i malo smo stvari odveli predaleko, ali sviđa mi se,
Jace. Jako.“
„Isuse, ženo,“ on kaže, naginjući glavu nazad i mrmljajući nekoliko psovki.
„Ne možeš si pomoći tko će ti se… sviđati.“
On gleda u mene, ne zabavljen.
„Daj da promijenimo temu.“
On prekriži ruke.
„Jao meni,“ promrmljam, zabacujući ruke gore. „Ma daj, Jace, daj da samo
razgovaramo o nečemu drugom. Dovoljno mi je loš dan i onako.“
„Dobro,“ on kaže, sužujući oči. „Ali mi ćemo razgovarati o tome.“

Ne dobijem šansu da mu odgovorim, zato što mi poruka zabljesne na ekranu
telefona.
T: Gdje si?
Oh ne, on mi neće slati poruke kada je spreman priznati da postojim.
Odgovorim prije nego razmislim.
Q: Pojedi ogromni KURAC.
Jace frkne smijući se i ja pogledam gore i vidim da mi on čita poruke. Odmaknem

svoj telefon i pogledam u njega. „Nije kul, Jace.“
„Smiješno je, ipak.“ On se podsmije. „Mogu zamisliti da će to završiti dobro.“
Baš kada on završio svoju rečenicu, moj telefon zazvoni. Tazenovo ime bljesne
na ekranu, a ja pustim da ode u glasovnu poštu prije nego otipkam još jednu poruku.
Q: Možda ti jedan kurac nije dovoljan, jer se čini da jedna vagina sigurno nije.
Znam! Idi i pojedi DVA ogromna kurca.
Jace urla od smijeha, naslanjajući se nazad u svoju stolicu. „Ti si zla i ja to

volim.“
Smijem se, ne mogu se suzdržati. Moj telefon zuji i pogledam u njega i vidim da
mi je Tazen poslao poruku opet.
T: Gdje si u kurac?
Ne pronalazi moje poruke smješnima.
Q: Jedem ogromne kurce.
Podsmijem se čekajući njegov odgovor.
Ne dolazi.

Netko je ljut. Dobro. Nadam se da je ljut. Nadam se da sam ga raspizdila. Nadam
se da se osjeća očajno. To su svi osjećaji na koje me on naveo da osjećam večeras, kada
me izbacio van kao da nisam više od brze jebačine.
Ugasim telefon i pogledam u Jacea. „Stvarno moram ići. Nazvat ću te tijekom

tjedna i izaći ćemo van.“
On mi se podsmije, klimajući u isto vrijeme. „Da, zlato. Nemaš brige.“
Mahnem mu s velikim osmijehom. „Kasnije, Jace.“
„Kasnije.“
Stignem doma i vidim da su svjetla ugašena unutra. To ili znači da je otac zaspao
ili je otišao van. Nadam se da spava. Stvarno da. Nisam raspoložena za njega večeras.
Priđem stepenicama u tami. „Gdje si bila?“
Vrisnem na zvuk glasa koji dolazi iz tame. Okrenem se i vidim sjenu u kutu
mojeg trijema. Znam da je Tazen, ali to što on stoji u mraku kod moje kuće je čudno.
„Koji vrag?“ viknem, primajući se za prsa. „Zašto ti stojiš u kutu mojeg trijema,
u mraku, poput čudaka?“
On progunđa. „Zato što ti ne bi stala da si me vidjela kako čekam.“
„To je uznemirujuće.“
Krenem prema ulaznim vratima, ali on stane ispred mene, blokirajući me.
„Moramo razgovarati.“
„Ne,“ kažem, pokušam ga zaobići. „Ne moramo.“

Primi me za ruku i omota svoje prste oko nje, zaustavljajući me. „Trebamo.“
„Ne,“ kažem, istrgnuvši se. „Ne trebamo. Bio si vrlo, vrlo jasan gdje mi je mjesto
večeras.“
„Ne razumiješ situaciju, Quinn. Da razumiješ, znala bi da ono što sam napravio
je bio najbolji način na koji sam to mogao riješiti.“
„Oh,“ nasmijem se ogorčeno. „Misliš, odbacujući me poput jeftine kurve kada

je tvoja djevojka došla?“
„Ona mi nije jebena djevojka,“ on gunđa.
„Pa, žao mi je, kada je tvoja dama za noć došla i tretirala me poput sranja.“
„Ima puno toga što o Sheyenne ti ne znaš. Ja sam radio što je najbolje.“
„U pravu si,“ kažem, odmičući se. „Ne znam i ne želim znati. Pogriješili smo
radeći to. Nismo nikad trebali otići dalje od posla. Treba prestati. Večeras je to
dokazalo.“
Tazen se pomiče brzo, omota ruku oko mog struka i zavrti tako da su mi leđa
ravno uz ulazna vrata. Nagne se blizu, i iako ga ne mogu vidjeti, mogu osjetiti njegov
dah koji mi škaklja lice. „Mi nećemo završiti nijednu - jebenu - stvar.“
„Ah, da,“ kažem, gurajući u njegova prsa. „Hoćemo.“
„Ne,“ on gunđa, gurajući mi ruku dolje. „Nećemo.“
„Isuse, Tazen, tretirao si me poput jeftine kurve i sada me tražiš da samo

razumijem i izigravam sretnu ljubavnicu.“
On zareži.
„Ne reži na mene,“ upozorim.

„Ne bi da se ne ponašaš poput jebenog derišta. Daj da otvorim svoja usta i
govorim dovoljno da ti kažem za Sheyenne.“
Posegnem iza i omotam prste oko kvake. Onda se nagnem u njegovo lice. „Ja ne
želim znati o Sheyenne. Laku noć, Tazen.“
Otvorim vrata brzo, postranice uklizim unutra i zalupim mu vrata. Zaključam ih

i pritisnem leđa uz njih, dišući uzdah olakšanja. Tazen lupa po njima, upozorava me da
ako ih ne otvorim, on neće biti sretan. Pridruži se klubu, prijatelju. Znam da sam ga
vjerojatno trebala saslušati, ali sam povrijeđena i nisam spremna još.
Odgurnem se od vrata i hodam po mraku prema sobi, prolazeći očevu dok idem.
On je u krevetu, zvučno spava i hrče. Hvala bogu. Nastavim do svoje sobe i kada dođem,
odem ravno u svoj krevet bez da palim svjetlo. Odbacim cipele, skinem se do grudnjaka
i gaćica i uvučem ispod pokrivača. Telefon mi zuji porukom i ja pogledam u ekran.
T: Ovo nije gotovo, anđele. Vidimo se sutra na poslu.
Q: Ne, nećemo. Prihvaćam posao na uglu.
Podsmijem se na svoj komentar, iako znam da ću ga raspizditi.
T: Svaki put kada me nadmudriš, ja ću dodati još. Onda ću te jebati sve dok sve
ijedna tvoja primjedba ne nestane iz mojeg uma, i tvojeg.
Q: Ohh, bojim se.
T: Sutra, Quinn. Nemoj kasniti.
Q: Što ćeš napraviti? Otpustiti me?
T: Sutra.
On nije zabavan, stvarno nije.
Sutra će biti zanimljivo.

20. POGLAVLJE
Ja sam ispod motora, petljam po njemu kada čujem Tazenov glas kako ispunjava
garažu sljedećeg popodneva. Nije ga bilo cijeli dan. Rick je rekao da ima poslovni
sastanak, ali osobno ja mislim da ti sastanci počinju sa S a završavaju s E. Odjednom
pojavljivanje te žene je stavio Tazena van kontrole i pitam se zašto. On je obično tako
kul, smiren i korektan, ali od kada je ona u slici, on je na rubu.
Želim znati njihovu priču, ali mu još nisam spremna oprostiti zbog načina na koji
me tretirao, tako da ću morati čekati neki drugi dan. Ne izvučem se ispod auta kada ga
čujem da pita gdje sam. Samo nastavljam raditi svoj posao, znajući da će doći tu bez
sumnje nešto zahtjevajući od mene. U pravu sam, zato što tren kasnije čizma udari moj
klizač i on me izvuče van, upijajući me. Gledam u njega, mašući ključem. „Mogla sam
raditi nešto važno.“
„Nisi. Ustani, moramo razgovarati.“
Odgurnem njegovu nogu i ukližem nazad ispod auta. „Ne, hvala.“
S gunđanjem, on me izvuče nazad van. „Nemam vremena za tvoje igre danas,

Quinn.“
„Oh,“ nasmijem se. „Nemaš vremena? Pa trebao si misliti o tome prije nego si
stavio svoj kurac u mene i onda me tretirao kao sranje.“
Odgurnem njegovu nogu opet, ali on ju ne povlači nazad. „Upozoravam te,“

procijedi kroz stegnute zube.
„Oh, jesi?“
Gleda u mene.
„Zauzeta sam, Tazen.“

„A ja sam tvoj jebeni śef.“
„Ne nećeš,“ kažem, čvrstog glasa. „Nećeš povući tu ulogu kada želiš nešto, ili
ću ja povući 'ti ne bi trebao jebati zaposlenice' kartu. Mi ne želimo da ide tim putem,
tako da ostavi se toga.“
„Samo želim razgovarati s tobom. U kurac, ženo, moraš li uvijek biti tako teška?“
Razmislim o tome, onda klimnem i ukližem ispod auta. „Da, da moram. Ugodan
dan, šefe.“
S frustriranim režanjem, on promrmlja, „Imam sranja za obaviti večeras, Rick.

Ne znam hoću li biti tu ujutro. Ti otvori.“
On ima sranja za obaviti.
Moj interes je podignut.
„Bez brige, šefe,“ Rick kaže.
„Ako Murray nazove, možda ću biti bez mreže. Reci mu da sam na putu.“
Trznem se. Murray. Sada sam zainteresirana. Iskližem ispod auta i vidim da
Tazen nestaje kroz ulazna vrata. Ustanem brzo i okrenem se prema Ricku. „Upravo sam
se sjetila da imam dogovor s doktorom. Sranje.“
On me pogleda tako kao da mi apsolutno ne vjeruje u priču, ali klimne i kaže,

„Kako god, gotovi smo za danas.“
Klimnem i izjurim van, kombinezon je još na meni i vidim da Tazenov auto izlazi
na cestu. Uskočim u svoj Mustang i ubacim u rikverc i izađem van najbrže što mogu.
Dođem na cestu i vidim Tazenov auto četiri mjesta ispred. Držim ga na oku dok idemo
kroz popodnevni promet. Želim znati kamo ide večeras. Želim znati što Sheyenne i
Murray rade. Isto sam preponosna da pitam zato što sam ga odbila kada mi je pokušao
reći. Uostalom, ovako je zabavnije.

Dok se krećemo kroz grad, promet se čisti i sunce počne zalaziti. To je savršeno
za mene zato što je to manje moguće da mi Tazen prepozna auto. Čini se da idemo dalje
zapadno, bliže sljedećem gradu. Zašto bi Tazen trebao ići u grad? On radi nešto, samo
ne znam što. Kako se sunce nastavlja spuštati, mi idemo dalje i dalje iz grada sve dok
se promet ne razrijedi i ima samo nekoliko automobila na cesti. Kada se sunce konačno
spusti iza drveća i noćno nebo se raširi, konačno se zaustavljamo. Tazen se zaustavi na
dugačkoj cesti i ja mu dam nekoliko minuta prije nego ga slijedim, ne želim da bude
sumnjičav. Dok idem niže, vidim jaka svjetla ispred. Mi smo dobrano van ceste i dok
se približavamo bliže, vidim zašto. Točno znam što je ovo. Gledala sam Brze i
Žestoke…
Utrke.
Ilegalne utrke.
Ovakva vrsta utrka je ilegalna i opasna i visoko rizična. Zaustavim auto kraj puta
i izađem. Krenem hodati uz dugu cestu do mase ljudi i upaljenih motora. Tu ima dobrih
dvjesto ljudi, svi se ilegalno klade. Oni zarađuju, i vjerojatno dobivaju dobru količinu
ako pobjede. Ne mogu vidjeti Tazena više, ali se stopim s grupom ljudi.
„Kladiš se večeras, djevojko?“
Okrenem se glasu koji mi dolazi s lijeve. Vidim mladog, mršavog muškarca koji
mi se smješi. On ima plameno crvenu kosu i plave oči. On drži ogromnu količinu novca
koju skuplja. „Ah, kladim?“ kažem
„Da, na utrku. Veliki udio ako pogodiš.“
Klimnem, i onda pogledam prije nego riskiram i kažem, „Vozi li Sheyenne

večeras?“
Na trenutak, on gleda u mene kao da mi nisu sve čiste. Oh Bože, zar ona nije tu?
Imala sam osjećaj da je, zato što se činila uključena u sve ovo iz onog razgovora koji
sam čula između Tazena i Murrayja.

„Želiš se kladiti na Sheyenne?“
U redu, pitam se zašto je sumljičav. Čini se da mu se ne sviđa ideja. Je li ona

usrana utrkivačica? Postoji samo jedan način za saznati.
„Naravno,“ kažem opušteno.
On slegne i onda kaže, „Dobro, tvoj gubitak.“
Moj gubitak. Zašto bi bio moj gubitak? Odlučim kopati još malo dalje.
„Ne voliš ju?“
On frkne. „Nitko ju jebeno ne voli. Ona vara i luda je. Ona je razbila toliko auta
u napadu bijesa da se iskreno pitam zašto joj nastavljaju nabavljati nove. Ali,“ on kaže,
naginjući se bliže. „Kada joj je glava na mjestu, žena je manijak na cesti. Ona vrijedi
svakog novčića ako pobijedi. Problem sa Sheyenne je što nitko ne zna kakvog je
raspoloženja, tako da ne žele riskirati stavljajući novac na nju.“
„Pa, ja ću riskirati.“
Dam mu nešto novca i on mi da listić s informacijama u slučaju da Sheyenne

pobijedi. Zahvalim mu i onda se gurnem bliže tamo od kuda glasna grmljavina motora
dolazi. Izađem iz mnoštva i vidim poredanih šest automobila na staroj trkačkoj stazi.
Sada kada razmislim, sjećam se da je ovdje bila staza koja se više ne koristi. Savršena
je za ovakvo nešto.
Proučavam svaki auto i oni su svi impresivni. Neki više od drugih. Odmah mogu
reći koji su doma sastavljeni, a koji profesionalno poput Tazena. Moje oči stignu do
glatkog, narančastog auta s ljubičastim plamenovima sa strane i vidim Tazena kako stoji
sa strane sa svojom rukom na krovu, naginje se dolje i razgovora s kim god je unutra.
Moja pretpostavka? Sheyenne.
Vidim Murrayja kako stoji kraj njega, i druga dva muškarca. Tazen se nagne
nazad, maše svojom rukom uokolo i viče nešto. Vrata auta se otvore i Sheyenne izleti

van, mašući svojom rukom uokolo isto i unosi mu se u lice. On ju uhvati za zapešće i
pribije joj ih iza leđa, zabijajući ju uz auto. Zbunjenost mi se stvara u trbuhu, još uvijek
nisam sigurna što mu ta djevojka znači.
On kaže nešto još, onda se povuče nazad i ima ključeve u svojim rukama. Uzeo
joj je ključeve. Gledam sa svog povišenog mjesta u mnoštvu, kako ju je odgurnuo s puta
i ušao u auto. Onda odjuri s režanjem tako niskim da moram stegnuti noge. Tazen
razbija auto oko kruga s još nekoliko ostalih ljudi koji se zagrijavaju. Znajući da je on
u tome autu je podiglo određenu toplinu među mojim nogama. Ne bih voljela ništa više
nego vidjeti Tazena Wattsa kako se utrkuje.
Maknem oči na sekundu s auta da vidim da Sheyenne ima ispad sranja, unosi se
u Murrayjevo lice i radi ozbiljni djetinjasti ispad. Možda je onaj tip u pravu, možda je
luda. Čini se da ima dramatične promjene raspoloženja, i očito kada su loši, oni su...
loši. Moja pažnja se miče s nje kada sam vidjela da je Tazen kočeći stao, auto švrlja u
stranu prije nego se zaustavio.
On izlazi i ide ravno do haube, podiže ju. Nešto ne valja s motorom. Moji dlanovi
svrbe, zato što želim otići tamo i provjeriti. Znam da je ovo sve pogrešno, ali ovdje je
atmosfera koja je stvarno uzbuđujuća. Opasna i na rubu, to je življenje na tamnoj strani.
Sviđa mi se, koliko god mrzila to priznati. Ono što me brine najviše, međutim, je da bi
Tazen mogao izgubiti sve ako bude uključen u ilegalne utrke. Iznenađuje me što
poduzima taj rizik kao dio svog života. Radio je tako teško za ono što je stvorio. Čini
se kao glupa stvar stavljati sve to na rizik.
Nagnem se bliže na ogradu i gledam kako se svi vozači pripremaju svoje aute.
Tazen je zauzet ispod haube, a Sheyenne se naginje uz auto još nešto pričajući. Zadnjih
pet minuta je oglašeno, a Tazen se ne miče ispod haube. Kada je trkačima rečeno da
zauzmu svoja mjesta, Tazen se odmakne i zalupi ju zatvarajući. Nešto kaže Sheyenne,
a ona jednostavno otme ključeve iz njegove ruke i uđe u auto.
Panika mi raste u prsima. Hoće li se ona utrkivati u autu koji nije spreman za
utrku? Način na koji Tazen sada viče na Murrayja, čini se da hoće. Žvačem svoju donju

usnu kada djevojka sa zastavama izađe na stazu. Ne možemo čuti ništa od grmljavine
motora, ali kada ona podigne svoje zastave i onda ih spusti, riječi nisu potrebne. Auti
zacvile, dim izlazi iz zadnjih djelova.
Adrenalin i uzbuđenje teku mi kroz vene, a koža pucketa od oduševljenja dok

gledam aute kako ulaze u zavoj, klize savršeno oko njih i podižu brzinu na ravnom.
Prelijepo. Trljam male žmarce koji su mi se stvorili na rukama zbog promatranja ove
utrke. Ona je sigurno uzbudljiva kada je u pitanju gledanje auta u svoj njihovoj slavi,
grmeći i režeći kao divlja, nepripitomljena životinja.
Okrenem oči na Sheyennin auto, i vidim da se ona zapravo drži dobro za sada.
Ona grli zavoje i podiže brzinu na ravnom. Mnoštvo urla, a atmosfera je naelektrizirana.
Zatvorim oči i duboko udahnem. Zujajući zvuk svakog auta koji je prošao oživi mi
tijelo.
Ne mogu si pomoći.
Počnem vrištati s mnoštvom. Nakon toga sve eksplodira. Ljudi postanu mahniti,
auti podižu brzinu, a urlanje mnoštva i motora kombinira zvuk koji nikad neću
zaboraviti. Auti uđu u zadnji krug i ja prekržim svoje prste, gledam kako Sheyenne
preuzima vodstvo. Oni su u pravu, ona je nevjerojatni vozač kada joj je glava na mjestu.
Ima talenta i vještine.
Onda njen auto glasno eksplodira i moja glava se trzne i vidim da se vrti van
kontrole. Oči mi se šire i nađem se kako skačem preko ograde u panici dok se auto vrti
i zabija u ogradu sa strane staze. Mnoštvo utihne i stvarna panika se raširi. To je ilegalna
utrka, što znači da hitne nema ovdje. To je rizik, ali to je onaj koji poduzimaš kada radiš
nešto ilegalno.
Trčim prema autu, koji se dimi. Sheyenne se izvuče van i ja odahnem olakšano.
Ona je dobro. To postane jasno kada se ona počne otresati na auto, udarajući i šutirajući
kao manijak. Dođem do auta, a njene oči me vide i rašire se. Onda ona ispljune. „Moraš
se jebeno šaliti.“

Onda smo okruženi ljudima. Glasovi dozivaju i ruke počinju grabiti.
Kaos je nastao.
„Nosite se jebeno nazad!“
To je Tazen.
„Maknite se ili ću primijeniti silu.“
Murray.
Ljudi se razmaknu, a onda Tazen i Murray dođu u vidik.
Tazenove oči prebacuju na mene s bijesom i zbunjenošću, ali najviše s brigom.

Ignoriram ga i okrenem se prema autu. Glasni zvuk ostalih auta još se čuje dok oni
završavaju zadnji krug. Odjurim do haube i otvorim ju. Sivi dim izleti van i počnem
kašljati dok ga mašući odmičem.
„Pustio si me da vozim, čovječe,“ Sheyenne vrišti.
„Nisam ti jebeno dopustio da voziš išta. Uzela si ključeve nakon što sam ti rekao
da ne radiš to,“ Tazen laje.
„Tvoji auti bi trebali biti najbolji, ovo se nije trebalo uopće dogoditi.“
Ignoriram ih, i počnem brzo provjeravati sve. Boja dima upućuje da ulje curi i
da je vjerojatno ušlo u dijelove auta u koje ne smije. Ovo može lako izazvati požar
motora. Sheyenne je glupa što je ušla u njega nakon što je Tazen rekao da ne. Uspijem
očistiti nešto dima. Trebam nešto da prekrijem ruke tako da mogu provjeriti motor.
Ostavljena bez izbora, otkopčam kombinezon, držim ga oko struka i maknem top ispod
njega.
Imam ispod njega grudnjak, tako da navučem svoj kombinezon nazad preko
toga. Vučije zviždanje se čuje iz mnoštva i odjednom je Tazen kraj mene. „Koji kurac?“
„Ne želim da me jebeš,“ mrmljam..“Ovom autu treba moja pažnja.“

„Ovaj auto je sjeban.“
Pogledam u njega, i on se sada naginje dolje sa mnom.
„Nijedan auto nije sjeban, Tazen. Samo nije tretiran s poštovanjem i ljubavlju
koju zaslužuje.“
„Što si rekla?“ Sheyenne zahtjeva.
Ustanem se i okrenem prema njoj. „Jesam li mucala, Sheyenne? Da tretiraš ove

aute kao komad ljepote koja jesu, ne bi imala toliko problema. Umjesto što si usijana,
bezosjećajna kučka koja se iživljava na ovim autima. Ako želiš biti pravi trkač, nauči
malo poštovanja.“
Lice joj postane crveno, a Murray stane ispred nje, zureći u mene.
„Što?“ kažem, križajući ruke. „To je prokleta istina. Štiti ju od toga koliko hoćeš,
možda je u tome problem.“
Tazen je kraj mene, omotava prste oko moje ruke u upozorenju. Bože, zašto oni
svi štite ovu ženu koja ne radi ništa osim što ih tretira poput smeća? To me čini ljutom,
zato što ih ona gazi, a oni joj to dopuštaju.
„Bolje ti je pazi se,“ Sheyenne prijeti.
„Ili što?“ kažem. „Ti možda držiš ove dečke za njihove kurce, Sheyenne, ali ja ti
ne dugujem jebeno ništa. Kažem kako je. Ako to ne možeš podnijeti,“ mahnem rukom
prema mnoštvu, „sigurna sam da znaš izlaz van.
„Ozlijedit ću ju, Murray!“ ona viče, koraknuvši naprijed. On se okrene i omota

ruku oko nje, držeći ju nazad.
Okrenem očima i nagnem se ispod haube opet. Prekrijem ruke i krenem

provjeravati sve. U pravu sam, ima veliko curenje ulja i oštetilo je dosta dijelova. Da ne
spominjem da je motor začepljen. Teretirala ga je loše. Mogu to reći po istrošenosti.
Zašto bi Tazen prodao auto ovom zmaju, je van svake pameti.

„Curi ulje,“ kažem Tazenu, ispravljajući se. „To je uzrokovalo neka ozbiljna
oštećenja. Treba dosta posla.“
„Treba biti spaljen,“ Sheyenne se obrecne.
„Ja bih to mogla reći isto za tebe,“ mrmljam.
Ona ogoli svoje zube u bijesnom šištanju.
„Možda ne treba biti spaljen,“ Tazen kaže. „Ali je blizu. Sjeban je, Quinn.“
„Nije sjeban,“ kažem. „Samo mu treba generalka.“
„A ja nemam vremena za to sranje,“ Tazen kaže. „Zatvori haubu, riješit ću ga

se.“
„Ne.“
Okrene se prema meni, sijevajući očima. „Što?“
„Rekla sam ne. Nećeš ga se riješiti. Ova kučka je uništila remek djelo, a ja ga
neću pustiti da propadne. Daj mi ga. Ako ga misliš odbaciti, onda mi ga barem daj.“
Proučava me, onda odmahne glavom i slegne. „Dobro, kako god.“
„Dobro. Oh, i ako je onaj novi auto za nju da ga uništi, neću ti pomagati izraditi
ga. Radije bih pojela svoju ruku nego da vidim tu kravu iza još jednog od tvojih
automobila.“
Oči mu se rašire, a Sheyenne se zaleti naprijed, ali ju Murray uhvati opet,

povlačeći nazad.
„Pusti me da ju naučim lekciju, Murray,“ ona vrišti. „Glupa kučka, daj da joj
iščupam kosu.“
Otvorim usta da odgovorim, ali Tazen stavi ruku na njih govoreći mi tiho. „Budi
oprezna, Quinn. Tu ima puno toga što ne znaš, stvari koje te mogu povrijediti. Da ti

mogu reći, rekao bih, ali trebaš mi vjerovati, u redu? Ona je loša vijest. Samo se smiri,
u redu?“
„Znam dovoljno da sam te slijedila ovamo, da si ti upleten u neka ozbiljno glupa

sranja. Ako ti želiš riskirati svoju karijeru da ugodiš ovom razmaženom derištu, samo
naprijed.“
Okrenem se i krenem prema mnoštvu. Pogledam preko ramena. „Oh, neka mi

dostave auto. Hoćeš li?“
Onda se stopim s masom.
Sranje je upravo postalo stvarno.
„Stani, Quinn.“
Nastavim hodati prema svom autu, parkiranom u mraku. Tazen me slijedi.

Naravno da da. Ignoriram ga.
„Isuse, stani, hoćeš li?“
Samo što nisam došla do auta kada me primi za ruku i okrene. Izgubim ravnotežu
i zabijem se u njegova prsa. Treba mi trenutak da se ustabilim, ali kada uspijem,
odgurnem ga nazad i pogodim zlobnim pogledom.
„Koji kurac si me slijedila ovamo?“
Prekrižim ruke. „Znala sam da muljaš nešto, htjela sam vidjeti što.“
„To te se ne tiče.“

„S obzirom da sam tvoja zaposlenica, rekla bih da da. Oh, i tu je činjenica da si
me jebao.“
„Jebao sam puno žena.“
Auč.
Trznem se i ljutnja kipi u mojim prsima.
„Znaš što?“ kažem. „Jebi se. Završila sam s tobom. Ti nisi napravio ništa osim
igrao igre sa mnom od početka.“
„Ja?“ On frkne. „Ja mislim da si ti jebena igračica.“
„Kako god,“ kažem, otvarajući vrata auta. „Završila sam.“
„Ne, nisi. Razgovarat ćemo.“
On me primi za ruku, ali ja se zavrtim i gurnem ga unazad.
„Nema ničega o čemu bi mogli razgovarati. Ja sam završila s tobom i tvojom

psiho djevojkom.“
„Ona nije moja djevojka,“ on zareži.
„Ne, ti joj samo radiš auto za autom, tako da ga ona može razbiti. Mislila sam da
ti je više stalo do tvog posla od toga.“
„Slušaj, Sheyenne je…“
„Razmaženo derište za koju ti pronalaziš izgovore.“
On uzdahne i prođe rukom kroz kosu. „Ona nije zdrava u glavi, Quinn.“
„Nemoj srati.“
„Ozbiljan sam,“ on poviče. „Luda je i postaje gore. Mi ne znamo što nije u redu
s njom, ali ona ima ogromne epizode gdje se pogubi. Isklaljuje se na autima, na svojim

prijateljima i na ono malo obitelji što joj je ostalo. Bila mi je djevojka jedno vrijeme, i
ja sam primijetio da se događa. Kada me je pokušala pregaziti jedne večeri nakon svađe,
znao sam da se otelo kontroli.“
Odmahnem glavom. Žao mi ju je, ako je to tako. Ali onda razmaziti ju ne pomaže
nikome. To ju jedino uči da bude veća kučka. Da su joj željeli pomoći, odveli bi ju
doktoru.
„I ti misliš da je to dovoljan izgovor za mene da ti oprostim što si me tretirao kao

sranje i onda joj odlučio izraditi novi auto?“
„Zatvorio sam se za tebe ispred nje, tako da ona ne eksplodira na tebi. Štitio sam
te. A što se tiče auta, utrkivanje joj pomaže ali…“ zašuti.
Znala sam, ima još nešto.
„Što?“ upitam.
„Gledaj, ona je napunjeni top, i zna da sam ja znao raditi stvari koje nisam trebao.
Ako me razotkrije, mogao bih izgubiti sve. Razumiješ? Mogu izgubiti svaku i ijednu
stvar za koju sam radio.“
„Nema smisla,“ promrmljam.
On uzdahne. „Gledaj… postoji razlog što znam puno o ilegalnim utrkama. Radio
sam te stvari, Quinn. Prodavao sam aute ljudima kojima nisam trebao, sklapao dogovore
da ga izgradim ilegalno, i gore, utrkivao sam se ilegalno. Ako se to pročuje… riskiram
gubeći sve. Sheyenne zna sve što se ima za znati i s Murrayjem poput psa za njenim
nogama, nije ju lako odbaciti.“
Ding ding ding. Evo ga.
„Možda je to istina, ali Isuse, Tazen, ona tretira tvoj posao poput sranja. Sigurno
postoji način na koji ju možeš zaobići, bez da izgubiś karijeru. Ima li ona uopće
dokaze?“

„Ne shvaćaš, Quinn, i ne očekujem da shvatiš, ali Sheyenne ima sredstva kojima
me može uništiti ako to želi - povlačim se, odbijam izradu, ali ona donosi prijetnje jako
i brzo. Trebam vremena da otkrijem kako je se riješiti, bez da riskiram životni posao.“
„Shvaćam to, i to je tvoj posao Tazen, ali ostati postrani i pustati ju da se odnosi
prema tebi poput smeća i uništava toliko ljepote… zar stvarno moraš stajati sa strane i
dopustati joj to? Mislila sam da ti je stalo do tvojeg posla više od toga, ali čini se da sam
u krivu.“
„Isuse,“ on progunđa. „U elementu si.“
„Ne,“ kažem, naginjući se bliže. „Samo mi je dosta i umorna sam od tebe.“
„Ali evo te tu,“ on ispljune.
„Kako god.“ Trznem vrata i otvorim opet, ali on zalupi rukomi pritisne mi tijelo
uz auto. Spusti glavu do mojeg uha i ne mogu si pomoći s drhtajima koji idu mojim
tijelom.
„Možda,“ on kaže, „si ljubomorna.“
„Sanjaj,“ mrmljam.
„Većina djevojaka ne bi se toliko interesirala.“
„Da, pa većina djevojaka je u redu biti pojebana i tretirana kao smeće. Ja nisam.“
„Rekao sam ti, štitio sam te.“
„Ja se sama znam štititi. Sada, miči se.“
On pritisne svoje kukove u moju guzicu i mogu osjetiti koliko je čvrst. Ravno uz
moju guzicu. Zatvorim oči, znam da ga želim prebiti.
„Mogu ti reći sa stopostotnom sigurnošću, da me ne zanima Sheyenne.“
„I zbog toga bih se trebala osjećati bolje?“

Protrlja se uz mene i ruke mu odu dolje da me prime za prsa. „Hoćeš li se osjećati
bolje ako ti kažem da prekidam veze s njom?“
Zapravo bi, ali ne govorim to.
„Zašto bi se od toga osjećala bolje? Ti si bio jasan da ti nisam dovoljna.“
On se umiri i prorašpa: „Dušo.“
„Nemoj ti meni, dušo,“ ispalim nazad zadihano. „Jebao si me i onda me tretirao

loše, Tazen.“
„Nisam te imao namjeru povrijediti, anđele.“
Anđeo.
Proklet bio.
„Da, pa, jesi.“
„Želiš moju ispriku?“ on kaže, njegove usne su tako blizu mojeg uha da
zadrhtim.
„Želim, da.“
„Onda mi je žao, dušo. Nisam to napravio da budem kreten. Ako joj ništa ne
pokažem, ona neće reagirati. To je bila usrana situacija i ja sam te pokušavao maknuti
od tamo da se ne moraš nositi s njom. Ti si vidjela samo mali dio Sheyenne, vjeruj mi
kada ti kažem da je tako bilo najbolje.“
„Da, pa, jebeš Sheyenne. Ako si bio u meni, želim da si prokleto ponosan na to.“
„U kurac,“ on dahne u moje uho. „Ja sam više nego ponosan. Čuješ me?“
Slegnem.
„Trebaš li da ti pokažem koliko jebeno te trebam, Quinn? Je li to što trebaš od

mene?“

„Možda,“ prošapćem.
„Želiš da dođem ispod za tebe?“
„Da,“ rašpam.
On otkopča moj kombinezon, pusti ga da padne. Onda posegne oko mene i uhvati
me za spolovilo. „Tako si jebeno mokra, dušo. Reci mi što te toliko napalilo?“
Progutam.
„Tvoje… utrkivanje.“
„Moja djevojka me voli iza volana?“
Klimnem dok on prstima trlja preko svile mojih gaćica.
„Tako kliska,“ on rašpa. „Čini me tvrdim znati koliko si napaljena.“
Odsjaj svjetla auta nas pogodi, Tazen brzo otvori vrata i gurne me unutra. On
uđe iza mene baš kada se niz automobila krene povlačiti sa staze. Tazen se ne čini
zabrinut zbog toga, zato što on ne staje. On gurne moje sjedalo nazad i povuče me na
svoje krilo.
„Kako želiš da te jebem?“
„Baš ovako,“ dahćem.
Naceri se i posegne između nas, otkopčavajući svoj remen. Izvuče svoj kurac
van. Da mi kondom i ja se nagnem nazad da ga mogu zarolati preko njegove impresivne
dužine. Dok to radim, on uhvati pozadinu moje glave u svoje ruke i povuče me dolje,
ljubeći me divlje. Ljubim ga nazad i onda ludilo nastupi. Podignem se kada sam zarolala
kondom. Gurnem svoje gaćice u stranu dovoljno da ga pustim unutra i onda se spustim.
Oboje zastenjemo u oduševljenju.

Moje zidovi se rastežu oko njega kada počnem vrtjeti kukovima. Posegnem,
upetljam prste u njegovu kosu i povučem ga, čvrsto. On šišti i omota svoje prste oko
mojih kukova. „Jebi me dobro i jako, Quinn.“
„Planiram to,“ dahnem.
Podižem se i spuštam nazad na njega. Počnem polako koristeći duboke, duge

poteze. Onda ga jebem jače i kraće, očajna i gladna. Moji nokti grebu po njegovom
skalpu dok mi glava pada nazad. On ispušta životinjske zvukove i podiže svoje kukove
da sretnu moje prodore. Nagne se naprijed, zarobi moj vrat u svoja usta i siše dugo i
jako. Šištim u boli.
„Tazen,“ stenjem kako zadovoljstvo krene duboko u mojoj srži i prema van.
„Da,“ on stenje uz moju kožu. „Jebeno da.“
Jašem ga jako i duboko, pritiščući svoja prsa uz njegova prsa, voleći osjećaj
njega u sebi. Usne mu se pomiču po koži oko mojeg vrata i ramena. Zacvilim i izvijem
se prema njemu kada zadovoljstvo dođe do točke sloma. Onda se puštam, svršavam
tako jako oko njega da mi se nokti zabiju u meso na njegovoj glavi. On stenje, to je
mješavina boli i zadovoljstva, i onda svršava odmah sa mnom.
Vrata auta su zamagljena i mi oboje viknemo, ne suzdržavajući se. Sviđa mi se

kako zvučimo zajedno. Volim strast koja je istrgnuta iz nas kada smo zajedno. Tu ima
intenzivnosti koju većina ljudi nema. Tazen i ja ju imamo. Tu je i duboka je. Pitam se
osjeća li ju duboko kao i ja? Pritisnem svoje čelo uz njegovo i siđem s nevjerojatnih
visina. Olabavim stisak na njegovoj glavi i pređem rukama niže sve dok se ne odmaraju
na njegovim ramenima.
„U kurac,“ on mrmori. „Mislim da je vruće, onda postane još jače jebeno vruće.“
Osmjehnem se uz njega. „Naravno da je, ti si sa mnom.“
On se nasmije i nasloni nazad, gledajući me. Lice mu je ozbiljno, ali nije ljuto.
„Žao mi je, anđele. Bio sam jebeni kurac i nije bilo u redu što sam to napravio. Trebao

sam znati bolje nego misliti da te štitim. Nisam. Sheyenne je sjebana, ali ti si u pravu,
moramo prestati igrati igre - samo trebam vremena da otkrijem kako dovraga to
napraviti.“
To ne odnosi bol, ali njegovo ispričavanje znači mi nešto, tako da neću biti kučka
zbog toga.
„Oprošteno ti je i vjerujem ti, Tazen. Samo ne želim vidjeti da ona uništava išta
više što si napravio.“
On je tih minutu. Prsti mu idu po mojoj kosi, polako ju otpetljavajući i spuštajući

niz moja leđa.
„Stvarno želiš zadržati auto?“ on upita.
Klimnem, volim taj osjećaj na svojoj koži, dok njegovi prsti lagano klize preko
moje kose i leđa.
„Prelijep je,“ prošapćem. „Nešto takvo prelijepo treba biti cijenjeno.“
„Znači mi puno da osjećaš tako o mojim autima.“
„Znači, utrkivao si se?“ šapnem.
On klimne i sretnem mu pogled.
„Koliko dugo?“
Slegne. „Skoro dvije godine. Volio sam to. Izrađivao sam aute, Sheyenne i ja
smo bili zajedno i ona me upoznala s tim. Ne samo da sam mogao izraditi aute, vozio
sam. Volio sam se utrkivati, ali volim svoje aute više. Morao sam odabrati i kada su
stvari sa Sheyenne otišle krivo, znao sam da se moram odreći utrkivanja. Isto sam znao
da je to riskantno za moj posao.“
„I prodavao si ih ilegalno… to je opasno, Tazen.“

On je tih minutu. „Da, znam to. Pogriješio sam radeći to, ali nažalost prodao sam
pun kurac automobila ilegalnim utrkivačima i sumnjivim ljudima.“
Uzdahnem. „To je takav rizik, Tazen.“
„Da, zbog toga se pokušavam povući. Neće biti lako, ali radim najbolje što
mogu.“
Pritisnem obraz uz njegov. „Razumijem zašto ti se sviđalo. Osjetila sam to tamo,

adrenalin. Bilo je nevjerojatno.“
„Je,“ on kaže. „Ali je isto ometajuće i opasno.“
„Da,“ slažem se. „Mislim da vidim to.“
Još tišine.
„Je li te Sheyenne stvarno pokušala pregaziti?“
On prasne u smijeh, tijelo mu se trese uz moje. „Da, dušo, je.“
Namrštim se. „To nije u redu.“
On se nasmije jače. „Ne, mislim da si u pravu.“
„Misliš li da nešto nije u redu s njom?“
Prestane se smijati, a ruke mu se stegnu oko mene. „Ja…“ oklijeva. „Da, da. Ne
znam što, ali tu je više od promjena raspoloženja. Ona odbija primiti pomoć, misli da
smo svi mi ludi.“
„Zašto nisi samo prekinuo sve veze s njom kada si prekinuo? Ti nju...“
On me stisne čvršće. „Ne, ne volim ju. Nikad i nisam. Bio sam opčinjen njom,
zaintrigirala me, ali nikada nisam došao do te točke.“
„Jesi li ikada bio kod te točke?“

Dugo je tih. „Da.“
Srce mi se stegne i progutam dolje ljubomoru. Mrzim znati da postoji žena koja
je imala Tazenovo srce. To je prelijepo srce za imati, i znatiželjna sam kakva vrsta
djevojke ga je uspjela zarobiti.
„Oh, kada je to bilo?“
Njegova tišina se rasteže dugo, pitam se je li to priča koju ne želi podijeliti. Neću
forsirati, ali nadam se da će mi reći. Kada otvori svoja usta i odgovori, moj cijeli svijet,
koji je u toliko mnogo dijelova, počne se spajati zajedno. Sve s jednom, običnom riječi.
„Sada.“
Sada.
Sada.
On je došao do te točke… sada.
Sa mnom.
Oh Bože.

21. POGLAVLJE
Tazen i ja smo se razdvojili na stazi, oboje blago potreseni njegovim riječima.

On je u osnovi priznao da se zaljubio u mene, a ja nisam rekla ništa. Samo sam sjedila
tamo, zataknuta u njegovo krilo, kompletno nijema. Mislim da je to primio krivo, zato
što je brzo morao ići, poljubio me i otišao. Psujem sama sebe što nisam rekla ništa, ali
iskreno nisam znala što reći.
Osjećam isto, nema sumnje u to, ali… moj život je tako kompliciran. On je točno
tamo gdje želi biti. Ja nisam sigurna da mi možemo ozbiljno funkcionirati. On ne zna o
mojem životu. Nije upoznao mog oca. Isuse, mi nismo ni proveli cijelu noć zajedno.
Naravno, zajedno smo svaki dan već mjesec, radimo i mučimo se, ali to je sve što je to.
Ja… želim više.
Želim znati tko je Tazen Watts.
Gdje mu je obitelj?
Je li blizak s njima?
Gdje je odrastao?
Ima toliko neodgovorenih pitanja koja trebaju doći prije priznavanja ljubavi.
Moram mu objasniti to, ali umjesto toga ja sam sjedila tamo bez teksta, učinila sam da
se on osjeća kao da ja to ne želim. Odlučim da ne mogu dopustiti da ode spavati večeras,
misleći da je pogriješio sa mnom. Izvučem van svoj telefon i pošaljem mu poruku, baš
kada dođem kući.
Q: Koja ti je adresa? Važno je.
Izađem iz auta provjerim oca prije nego išta više napravim. On gleda nešto na
televiziji, oči mu se spuštaju, boca alkohola kapa po kauču. Stružući zubima, priđem i

podignem ju. Odnesem u kuhinju i bacim u kantu, onda očistim vlažan nered na kauču.
Otac je zaspao za sada, tako da ga gurnem dolje na kauč i prekrijem dekom.
Ovo postaje zamarajuće.
Moj telefon zazuji baš kada izađem iz tuša. Obučem se u tajice i top. Onda
nabacim majicu na sebe i podignem telefon.
T: Nešto nije u redu?
Q: Ne. Trebam te vidjeti, Taz. Reci mi svoju adresu.
T: U redu dušo.
On pošalje svoju adresu minutu kasnije i odahnula sam što ne zvuči ljuto.
Provjerim oca prije nego krenem van prema autu i odvezem se do Tazena. Kada
stignem, stanem na prilaz i pogledam na lijevo, a onda na desno. On… živi ovdje?
Čeljust mi padne kada mu vidim auto na prilazu. Da, on živi ovdje. U ovoj… palači.
Zurim u trokatnicu krem boje. Čini se da se nastavlja beskrajno. Ima trostruku

garažu, dupla ulazna vrata i trijem koji je nevjerojatan. Omotava se okolo, i najmanje
je tri metra širok. Odjednom se pitam bih li trebala biti ovdje. Ja živim u jeftinoj
dvosobnoj stračari, a on živi u palači. Nikad nisam osjećala da smo suprotnosti sve do
ovog trenutka.
Srce mi potone.
Ali izađem iz auta. Priđem kamenim putem do ulaznih vrata. Pokucam blago na
njih, pokušam progutati bol koja se podiže u mojim prsima dok sve upijam. Tren
kasnije, vrata se otvore i Tazen stoji tamo, ne nosi ništa osim hlačica. One mu stoje
nisko na kukovima, pokazuju njegovo prekrasno tijelo. Sretnem mu oči i one su meke,
ali oprezne. On želi znati zašto sam tu, to mogu reći.
„Ah, hej,“ kažem nježno.
„Hej, anđele.“

Pogledam kraj njega, onda kažem, „Ti živiš ovdje?“
On klimne, proučavajući brigu na mojem licu. „Da, ne sviđa ti se?“
Sviđa? Nikad nisam vidjela nešto takvo nevjerojatno u svom životu, ali isto znam
da je to nešto što ja neću imati nikada, pa me čini nelagodnom. On korakne unazad i
rastvori vrata. Uđem i razgledam prvi kat ogromne kuće. Podovi su sive pločice, sjajne
i polirane. Namještaj ide od kožno kremaste do crne. Sve besprijekorno.
Kuća je savršeno savršenstvo. I ja se nikad nisam osjećala tako van svoje lige.
„Quinn?“
Trznem se i okrenem prema Tazenu. „Ah, ja..“
On korakne naprijed, zatvarajući vrata iza sebe. Posegne, primi mi obraze u ruke.
Proučava mi lice dugo vremena, onda mrmori tiho. „Što se događa u toj tvojoj glavi,
dušo?“
Zatvorim svoje oči, okrećući glavu u njegov dlan. Mazim se uz njega i udišem
ga, onda pogledam u njegove oči. „Ja nikad nisam bila u nečemu ovako prelijepom
Tazen. Nikada nisam imala…“ pustim oči da putuju okolo po prostoriji onda nazad
prema njemu. „Išta ovakvo u svom životu.“
„To te čini nelagodnom.“
Nije to bilo pitanje. Već činjenica.
Klimnem.
„Dođi, znam kako ovo učiniti više… ugodnim.“
Ispusti mi obraz i primi me za ruku, vodeći me prema tamno sivim vratima kraj
ogromne kuhinje. Otvori ih i uđe unutra, onda upali svjetlo. Ogromna, mislim ogromna,
garaža uđe mi u vidik. Ima polirane podove, vrhunsku opremu i svjetla tako jaka da
svijetle kao na izložbenom podiju. Dahnem i pustim mu ruku, ulazeći dalje.

„Tazen,“ dahnem, razgledavajući.
On ima tri auta tu, jedan od njih je onaj prelijepi auto koji je Sheyenne uništila
na stazi večeras. On ga je dovezao za mene. Ostala dva su crveni i bijeli trkači auti, ali
nisu klasični tip. Izgledaju kao auti za Formulu 1. Pitam se jesu li to privatni projekti,
zato što ih nisam vidjela prije? „Ova dva auta, za koga su?“
On me vodi do njih i izbliza su još impresivniji.
„Oni su dopremljeni tu jučer za moju drugu garažu. Njih radimo za F1 trkače.“
I mislila sam tako. Impresivno.
„Oni… su…“
„Jebeno nevjerojatni.“
Klimnem, čučnuvši dolje i približim se moćnim mašinama.
„Oni su prvi koje sam izradio u njihovoj klasi. Bio je to dobar izazov.“
„Radiš li ih doma?“ upitam, mičući se prema impresivnim motorima.
„Da, sa strane sam napravio nekoliko poslova.“
„Jesi li ikada napravio jedan kojega si htio zadržati?“
On slegne i spusti se dolje kraj mene. „Dosta, ali uvijek se rastanem od njih na
kraju. Jedan dan ću napraviti jedan koji ću zadržati.“
Ustanem i odem do auta koji je Sheyenne vozila. Gledam dolje u ljepotu i mrzim
što je uništila takvu lijepu kreaciju.
„Nemoj joj dati drugi auto, Tazen.“
On je tih na sekundu, i nadam se da ga nisam uvrijedila. Okrenem se i pogledam

u njega, koji me proučava sa strašću u očima koju sam vidjela u svojim prije.

„Želio sam upoznati nekoga u cijelom svom životu koji gleda u moje aute
načinom na koji ti to radiš.“ Priđe bliže. „Način na koji si rekla Sheyenne večeras, način
na koji si se zauzela za moj rad... shvatio sam da taj netko si ti, Quinn.“
Oh, Bože.
Otvorim usta da progovorim, ali on nastavlja.
„Ti imaš vatru koja odgovara mojoj i strast koja ide duboko. Navela si me da
razumijem da ja ne moram raditi ništa ni za koga drugoga, ako to nije ono što želim.
Zato sam nakon što si otišla večeras, nazvao Murraya i rekao da više neću opskrbljivati
Sheyenne autima.“
On je?
„Jesi?“ prošapćem.
Klimne. „Ja stavljam srce i dušu u ove aute, i umoran sam od gledanja kako se
uništavaju.“
„Ali… ona te može uništiti onim što zna?“
Uzdahne, i definitivno vidim strah u njegovim očima. „Znam to, zbog toga sam
rekao Murrayju da ću im platiti da ju ušutka.“
„Jesi?“ uzdahnem.
Klimne.
„I hoće li?“
On slegne. „On je rekao da se to čini kao poštena nagodba, ali dobio sam snažni
osjećaj da je on i njegov razum gotov s njom, i da razmišlja uzeti novac i presjeći sve
veze. Ne znam hoće li to napraviti, ali ako bude, ja još uvijek imam Sheyenne na leđima,
a ne znam kako je se riješiti. Jedino čemu se mogu nadati da je Murrayju dosta i da bi
mogao razmisliti kako mi pomoći.“

„Tazen…“ kažem, izvrčući ruke nervozno. „To je riskantno.“
On klimne. „Oh jebeno da. To je daleko od gotovo, isto. Sheyenne neće biti
sretna, ali imam osjećaj da bi je Murray mogao spriječiti od brbljanja. Napokon, i ja
znam hrpu sranja o njemu i on to zna. Ipak, Sheyenne se ne može kontrolirati, ona bi
mogla srušiti sve za svakoga.“
„I mislim da Sheyenne nije tip koji lako odustaje.“
„Ne,“ on kaže smeteno. „Slušaj, Quinn, možeš li mi samo reći zašto si došla
ovamo.“
Trepnem i onda klimnem polako.
Pa udahnem duboko.
„Ti si mi rekao nešto večeras što me odnijelo. Odnijelo me ne zbog toga što to
ne osjećam, nego zato što osjećam Tazen,“ sretnem mu oči. „Osjećam. Bilo je samo to
da smo mi imali dosta kaotično vrijeme od početka do sada i iskreno mislim da ne
poznajemo jedno drugo. Onda večeras… došla sam ovdje i vidjela koliko su nam
različiti životi.“
„To nije bitno, anđele,“ on kaže, prilazeći bliže. „Ove stvari su samo novac, nisu
ja.“
„Ali ti nisi vidio kako ja živim, Tazen. Mi smo s različitih strana svijeta.“
Proučava me. „Možda nismo toliko različiti koliko misliš.“
Suzim svoje oči i proučavam ga. „Ti imaš novac, i živiš na ovakvom mjestu. Ja
čak nisam mogla zadržati garažu otvorenom i mogu ti reći odmah da je moja cijela kuća
velika kao ova garaža.“
„Quinn,“ on kaže, posegne i primi me oko struka. „Ja imam sve ovo, ali nisam
to imao cijeli život.“
„Možda, ali brinem se da smo previše različiti.“

„A opet,“ on kaže prolazeći prstom po mojem obrazu. „Toliko smo slični.“
U pravu je vezano za to, ne mogu poreći to.
„Tazen,“ prošapćem.
„Dušo, daj mi šansu. Misliš li da je meni bitno ako ti nemaš ništa?“
Ne, iskreno ne mislim tako.
„Ne.“
„Smeta li tebi ono što ja imam?“
„Nisam… sigurna.“
„Tada je to nešto što ćemo istražiti, ali upravo sada ja samo želim da mi daš
priliku. Imao sam ludi život, imao sam dosta djevojaka, imao sam uspješnu karijeru, ali
jebemu, anđele, nikad nisam imao tebe.“
Prokletstvo.
Zagrizem svoju donju usnicu i pogledam u njega.
„Želiš li znati nešto o meni, onda sve što trebaš napraviti je pitati.“
„Stvarno?“ prošapćem.
„Jebeno da.“
Osmjehnem se sramežljivo. „Onda, mogu li pitati?“
Naceri se. „Da. Dođi, uzet ćemo piće i onda idemo u kadu. Možeš pitati koliko
želiš pitanja.“
Tijelo mi oživi i zadrhćem. U kadi s Tazenom… da molim. Pustim ga da me

uvede unutra gdje uzme dva piva. Onda me vodi gore uz stepenice. Drugi kat ima hrpu

soba, barem mislim da je to iza svih tih zatvorenih vrata. Mi idemo ravno do kraja
poliranog hodnika, i kroz velika drvena vrata.
Ukopam se na mjestu kada vidim veličinu Tazenove spavaće sobe.
Oh. Isuse.
Veća je od moje kuće i vjerojatno i susjedove. Na sredini sobe je ogromni krevet,

koji se ne može klasificirati kao bračni, zato što je puno veći. Na lijevo su plišane
klupice za sjedenje, a na desno veliki prozori. Tu je i ogromna otvorena kupaonica. Ima
tuš, dupli umivaonik i ogromnu spa kadu.
„Ovo je… tvoja soba?“ dahnem.
„Da.“
Povede me dolje niz dvije stepenice u otvorenu kupaonicu. Pušta me i pali kadu.
Ulijeva nešto što miriše nevjerojatno i onda se okreće prema meni. Korakne, oči su mu
odjednom požudne, i prima moju majicu. Podiže ju, a ja dižem ruke gore tako da mi ju
može prevući preko glave. Isto to radi s mojim topom. Stojim u grudnjaku i tajicama
sada, a on se odmiče korak nazad, a oči mu polako putuju mojim tijelom.
„Jebemu, ti si prelijepa.“
Te riječi idu ravno u moje srce koje natekne.
„Kao i ti,“ prošapćem.
Oči mu odu na moje, a njihova čokoladno smeđa dubina čini se tamnija večeras.
Mislim da mu požuda to radi. Posegne oko mene, spuštajući usne na moje dok
otkopčava moj grudnjak. Zadrhtim kad se odmakne, a moje grudi padnu slobodne.
Uzme jednu u svoju ruku, odbacujući grudnjak drugom. Prima ih i naginje se dolje,
hvatajući moju bradavicu ustima. Dahnem i uhvatim ga za bicepse. Siše svaku od njih,
onda miče usta i klekne dolje ispred mene.

Uzima mi tajice i spušta ih niz moje kukove, pobrinuvši se da i gaćice idu s
njima. Kada sam gola ispred njega, prima me za spolovilo. Onda klizne svojom rukom
između mojih nogu rašpajući: „Raširi noge.“
Radim što traži, raširim noge malo. On omota ruku oko mojeg zgloba te mi onda
podiže nogu i spušta je na svoje rame. Obrazi mi gore na položaj u koji me stavlja, i
taman se spremam buniti kada on spusti svoja usta između mojih nogu. Sve misli mi
odlutaju kad me preuzme osjećaj blaženstva. Dahnem i posegnem nazad prema
umivaoniku da se pridržim dok on proždire moju pičku.
„Tazen,“ dahćem. „Da.“
On siše i liže, ne radi ništa osim te dvije stvari, sve dok nisam toliko stegnuta da
sam spremna eksplodirati. Koljeno mi se trese i borim se održati težinu tijela s drugom
nogom na podu. Prsti mi stežu umivaonik, a glava mi je zabačena unazad. Tazen stavlja
svoje zube preko mojeg klitorisa i zavrti ga te ja eksplodiram. Vrisak je istrgnut iz mog
grla na najnevjerojatniji orgazam koji preuzima moje tijelo.
Prije nego siđem sa svojih visina, Tazen spušta moju nogu sa svoga ramena,
usput spuštajući svoje hlače dolje. „Pilula, Quinn?“ on protisne. „Jesi na njoj?“
„D-d-d-d-da,“ dahćem dok me okreće i pritišće mi tijelo uz umivaonik.
„Jesi li čista?“
„D-d-d-d-da. Jesi li ti?“
„Da, testirao sam se. Želiš li vidjeti?“
Vjerujem mu.
„Ne.“
„Hvala kurcu, zato što dušo, ulazim.“
Spušta ruku na sredinu mojih leđa i gura me nježno naprijed. Mogu nas vidjeti
oboje u ogledalu. Moji obrazi su užareni, a tamna kosa pada mi oko lica. Prsa su mi
puna, a bradavice ispupčene. Tazenove oči su skoro crne od požude. Mi izgledamo…
prelijepo zajedno. Tazen poseže između nas i prima svoj kurac, i gurne se u mene.
Dahnem, on zastenje i onda me krene jebati.
Hladni porculan je pritisnut uz moj trbuh, ali jedva da primjećujem kada orgazam
krene oživljavati u meni. Klitoris mi je otečen od zadnjeg Tazenovog susreta s njim,
tako da je sve super osjetljivo.
„Pogledaj nas u ogledalu,“ Tazen naredi.
Podignem glavu i pogledam nas u ogledalo. Sviđa mi se što vidim. Tazenova

čeljust je čvrsta, a tijelo stegnuto. Oči mu sjaje sa zadovoljstvom. Moje oči izgledaju
isto, samo što su mi obrazi sada savršeno rozi, a usne razdvojene zadovoljstvom. Tazen
posegne naprijed i primi šaku moje kose, naginjući mi glavu blago nazad. Vidjevši u
ogledalu što mi radi, pička mi se jače stegla oko njega.
„U kurac, predivna si tako gola”, on procijedi. „Tako slatko, tako toplo, tako
jebeno usko.“
„Da,“ dahćem.
„Reci mi koliko jako želiš, anđele? Reci mi koliko jako želiš da te jebem.“
„Jako“, viknem. „Jako.“
On podigne ritam i jebe me jače i dublje. Zatvorim oči i pustim da mi glava padne
nazad, osjećajući ugodnu bol dok mi jače poteže kosu. Svršim prije njega, zato što sam
na rubu. Vičem njegovo ime dok orgazam eksplodira kroz mene. Tazen šišti moje ime
i onda gledam u ogledalu kako on zabacuje svoju glavu unazad kada ga zadovoljstvo
preuzme. Prodire sporije i gledam dok on ne sretne moje oči u ogledalu.
„Jebem mu,“ dahne.
„Da,“ složim se.
Izvuče se nježno iz mene, i pomogne mi da se uspravim. „Jesi li dobro?“

Klimnem.
Okrene nas oboje prema kadi koja je sada puna. Zatvori vodu i drži me za ruku
dok ulazim unutra. Savršene je temperature. Ne prevruća, ali ni prehladna isto. Utonem
s jecajem, uživajući u toploj vodi koja me okružuje. Moji mišići mi zahvaljuju i opustim
se. Tazen se popne kraj mene i onda primakne tako da sjedi preko puta mene.
„Dobro?“ upita.
„Jebanje ili kupka?“
Nasmije se. „Oboje.“
Nacerim se. „Onda da, dobro.“
Nagne se nazad, njegovi prsni mišići ističu se dok voda klizi po njima. Zadrži
dah i spusti se ispod vode. Kada se vrati nazad, kosa mu visi preko lica i izgleda tako
prokleto dobro. Ja radim isto i kada se vratim gore, on mi daje isti izraz.
Možda smo više slični nego mislim. Vrijeme je da saznam.
„Pa, mogu li pitati što želim?“
On slegne. „Nemam ništa za sakriti, anđele.“
„U redu. Gdje si odrastao?“
„L. A.“
Frknem. „Pa, nemoj ulaziti u detalje, može?“
Naceri se. „Ima li mnogo više dubina za ulaziti? Jesi li željela boju moje kuće,
ime ulice ili ime psa?“
Okrenem očima. „Pametnjaković.“
„Ti si nas odvela tamo, dušo.“

Nasmijem se. „Dobro. Što s tvojom obitelji? Imaš li braće?“
„Mama mi je nevjerojatna, još uvijek razvaljuje i udana je za nevjerojatnog tipa

koji nije moj tata. Oboje žive u L. A. Moj tata je govno, i to je sve što želiš znati o
njemu. Imam sestru, Retro i brata, Kelliana.“
Trepnem.
„Sestrino ime ti je Retro?“
On frkne. „Retina, ali mi ju zovemo Retro. Pristaje joj.“
„A tvoj brat je Kellian?“
On klimne. „Jap.“
„A ti si Tazen.“
Nasmije se. „Da, dušo.“
Odmahnem glavom. „Tvoja mama je željela biti drugačija onda?“
On klimne s osmijehom. „Da, moglo bi se tako reći.“
„Pa koliko su stari Retro i Kellian?“
„Retro ima trideset jednu, a Kell ima dvadeset pet.“
„Znači ti si srednje dijete.“
Namršti svoje lice. „Jap.“
„Jadna bebo,“ zadirkujem.
„Što s tobom? Kakva je tvoja obitelj?“
Ne.
Mi još pričamo o njemu.

„Ne nećeš, nismo završili razgovor o tebi.“
„U redu,“ on kaže, oči mu sjaje zabavom.
„Jesi li studirao?“
„Nop. Auti su bili za mene.“
Klimnem. „Pošteno. Što s djevojkama, osim Sheyenne? Jesi li imao duge veze?“
On klimne. „Dvije. Jednu sa šesnaest. Bio sam s njom tri godine. Onda sam bio
s drugom godinu, kada sam imao oko dvadeset jedne. I onda je tu bila Sheyenne.“
„Pa kako to da nijedna od njih nije opstala?“
Ne čini se uvrijeđen pitanjem i odgovora poprilično otvoreno, što mi se sviđa.
„Prva zato što sam bio premlad. Druga, ona je željela ići u drugu državu zbog
škole, a ja sam upravo započeo svoj posao, tako da ne bi funkcioniralo. Sheyenne, znaš
kako je to završilo.“
„A ostale djevojke?“
Posegne i pređe rukom kroz svoju kosu, odmičući oči u lijevo. Nelagodno mu
zbog ovog pitanja.
„Pa?“ upitam.
„Nakon što sam postao uspješan i krenuo na utrke i izrađivao aute za trkače,
dobio sam pažnju. Kada je TV emisija krenula s emitiranjem, dobio sam još više.
Pronaći ženu nije bilo teško, i neko vrijeme je bilo lijepo samo zabavljati se bez
obaveze.“
Progutam, ali klimnem. „A bilo ih je hrpa onda?“
„Nisam brojio.“
„Dobro.“

Oboje zašutimo, ali ja sam ta koja prekida. Ne mogu biti ljuta na njega zbog
njegovih žena, nije da nisam znala da je Tazen ženskaroš čak i prije nego sam ga
upoznala.
„Želiš li se ikad oženiti?“
Klimne. „Jap.“
Vau, to me iznenadilo. Sigurno da se ne čini kao tip koji želi te stvari.
„Želiš?“ kažem širokih očiju.
„Ja nisam bezosjećajni gad, anđele. Imao sam žena, ali nakon nekog vremena,
shvatio sam da je jebeno dosadno imati samo seks s njima. Ja sam sav za brak s pravom,
i građenje nečeg stvarnog.“
Jesam li ja prava?
Bože, voljela bih biti.
„A djeca?“
Naceri se. „Jebeno da.“
Moje srce padne malo još više u ljubav za njega.
„Pa, Tazen Watts, dokazao si se kao interesantna tema za raspravljanje.“
Njegov cerek postane još veći.
„U redu, idemo na teške stvari. Koja ti je najdraža hrana?“
On se nasmije i nagne naprijed, hvatajući me i kliznuvši mnome preko kade tako

da sam mu sada među nogama. Okrene me i utisne moja leđa na svoja prsa, te omota
svoje ruke oko mene. „Definitivno pizza.“
„Ugh.“

Ubode me u pupak. „Ti ne voliš pizzu?“
„Nop. Ne razumijem to.“
„Ti ne... razumiješ to?“
„Jap,“ kažem. „To je cijela hrpa sastojaka, koji odvojeno bi bili nevjerojatni, ali
zajedno se samo čine… glupi.“
„Dobrog je okusa tako,“ on istakne.
„Ne, nije.“
„Čudna žena,“ mrmlja.
Nasmijem se. „Nikad nisam to poricala.“
Uštipne mi sisu, a ja se premeškoljim.
„Smijem li ja sada pitati?“
„Jap.“
Pripremim se za njegova pitanja, zato što ne želim reagirati loše na ijedno od

njih. Pogotovo kada je u pitanju moj otac ili garaža.
„Pričaj mi o svojoj obitelji.“
Znala sam da će to biti prvo. Odlučim držati to što jednostavnijim. Nisam

spremna da on zna u kojem svijetu još živim. Nisam pripremljena da mu pokažem ono
što mi je duboko u duši. Zato jer kada to napravim, bit će kada ću znati da je on onaj za
zadržati za zauvijek. „Moj otac i mama su bili dječja ljubav. Vjenčali su se, kupili garažu
i imali mene. Bilo je odlično dok mama nije dobila rak.“
„Oh dušo, žao mi je.“

Progutam i nastavim. „Ona je umrla i samo smo ostali otac i ja nakon toga. Bilo
je teško za oboje, ali je bilo mnogo gore za njega. Ona je bila ona jedina stvar zbog koje
je on disao. Ali mi, ah, progurali smo.“
„Grozno je što si morala izgubiti nekoga tako posebnog za tebe.“
„Da,“ kažem blago. „I ona je bila posebna.“
„Želiš mi pričati o njoj?“
„Ona je bila najbolja vrsta mame. Ona koja peče, pjeva i ponaša se ludo.
Doslovno je bila sunce. Tako sretna i zabavna. Ne sjećam se puno, ali sjećam se toga.
Ona je razlog što je garaža nazvana Pixie. Ona me običavala zvati Pixie dok sam bila
dijete, zato što sam bila tako mala.“
Tazen je tih na sekundu. „Bože, žao mi je što smo to skinuli.“
„Nije važno,“ uvjeravam ga. „Imam to sada, a to je jedino važno.“
„Što s tvojim ocem? On je očito zadržao garažu.“
„Da, je, ali je izgubio interes. Ja sam provela većinu tinejdžerskih godina tamo
radeći. Volim to, ipak, nije da mi nije smetalo.“
„Ipak,“ Tazen kaže oprezno. „To je moralo biti teško.“
„I je.“
„Znači, nemaš braće?“
Odmahnem glavom, a on omota ruku oko mojeg trbuha, stiščući me blago. „To
je grozno.“
„Da, uvijek sam željela braću.“
„Razumljivo.“

„Osim toga, nema stvarno puno za znati. Ja sam ovdje cijeli svoj život. Imala
sam samo jednog dečka u mojim tinejdžerskim godinama, a jedini prijatelji koje imam
su dečki s kojima sam radila. Auti su sve za što sam živjela i disala, i želim da tako
ostane.“
„Jedan dečko?“
Nacerim se, znajući da će samo to čuti od onoga što sam rekla. „Samo jedan.“
„Sretnik.“
Nasmijem se, „Dolazi od onoga koji sjedi iza mene.“
„Nikad nisam rekao da nisam sretan.“
Osmjehnem se i nagnem nazad, spustivši glavu na njegovo rame.
„Zar mi stvarno dajemo šansu ovome?“ upitam.
„Jebeno da.“
Ostala sam kod Tazena te noći, i vodili smo ljubav još dvaput prije nego smo
zaspali. Isto smo razgovarali satima. Krevet mu je poput neba, i to je najljepša stvar na
koju sam ikada legla. Pala sam na meki madrac s pahuljastim jastucima i zaspala u
minuti. Nisam se pomicala cijelu noć. Probuđena sam sljedeći dan s Tazenovim tijelom
nad svojim. Vodio je ljubav sa mnom dugi, veličanstven sat i onda smo se istuširali.
Sada sjedim u njegovoj kuhinji s kavom u ruci i gledam ga kako priprema

doručak. Dok čekam, pogledala sam na svoj telefon. Imam nekoliko propuštenih poziva
od Lennyja, pa ga brzo nazovem nazad. „Jutro, slatkice,“ on se javi.
„Hej, Lenny.“

Tazen se okrene i osmjehne kada vidi da sam na telefonu.
„Slušaj, upravo sam prošao kraj tvoje kuće. Ti nisi tamo.“
„Ne, vani sam. Otac bi trebao biti tamo, ipak?“
„Nije odgovorio. Kucao sam nekoliko puta.“
Pogledam na sat na zidu. Prošlo je 10 ujutro. Otac nikad ne spava toliko dugo
čak ni nakon pijane noći. Možda se tuširao? Nadam se, ali briga mi steže želudac.
„Nazvat ću ga, vidjeti mogu li što saznati.“
„U redu, ljubavi. Čujemo se kasnije.“
„Kasnije.“
Poklopim Lennyju i nađem očev broj. Nazovem ga. Ne javlja se. Pokušam kućni.
Nema odgovora. Panika mi puni prsa i nešto jednostavno nije dobro. Okrenem se prema
Tazenu. „Hej, ne mogu dobiti oca. Bi li ti smetalo da odem doma i provjerim ga?“
On se okreće i proučava me. Očito vidi moju paniku na licu, zato što prestaje
raditi što radi, ugasi plamenik i kaže: „Obući ću majicu i ići s tobom.“
Sranje.
Tazen će vidjeti mog tatu u najgorem izdanju. Pitam se trebam li ga upozoriti,

ali zaboravim to kada Tazen izađe i mahne ključevima.
„Idemo.“
Požurimo i uđemo u auto. Treba nam nekoliko minuta do mene, i oboje iskočimo
van. Tazen zna gdje živim, ali nije nikada doživio ružnoću iznutra. Nemam vremena
brinuti o pronalasku načina da ga zavlačim, zato što mi otac može biti u problemima.
Otvorim vrata i miris bljuvotine me pogodi jako.
Sranje.

Krenem trčati niz hodnik i tamo je ima hrpa, koja vodi prema kupaonici.
Udarcem otvorim vrata kupaonice i vidim oca na podu, na leđima, onesvještenog. Nije
to što ga vidim onesvještenog ono što mi je zaustavilo srce. Već je čudna plava boja.
Padnem na koljena i mahnito pritisnem ruku blizu njegova nosa. Ne diše. Oh Bože, on
ne diše.
„Tazen,“ vičem.
On je već iza mene. „Sranje.“
„On ne diše, što…. Što da radim?“
„Zovi hitnu. Odmah.“
Brišem suze koje teku mojim obrazima dok zovem 911. Tazen okrene oca na
bok i onda mu gurne prste u usta. Vičem, ali on me ignorira. Samo nastavlja gurati prste
u očeva usta.
„Devet - jedan-jedan, koja je vaša hitnost?“
„Moj otac,“ zacvilim. „On ne diše. Previše je popio, ali ne diše.“
„Ostanite mirni, gospođo. Poslat ću nekoga odmah. Koja vam je adresa?“
Dajem ju, a ona me uvjerava da je netko na putu već. Ispustim telefon i okrenem
se nazad Tazenu baš na vrijeme da vidim oca kako povraća po podu. Zurim u Tazena
koji kleči nad mojim ocem, završavajući masažu srca. Padam koljenima na pod, bol se
trga kroz moje srce kad otac počne cviliti i kašljati. Tazen ga okrene na bok, naginjući
mu glavu tako da se ne može ugušiti.
Otac kašlje i pljuje, a Tazen ga drži čvrsto, čak i kada se krene vrtjeti i jaukati.
„Budi miran. Hitna stiže,“ Tazen naredi čvrsto.
Pet minuta kasnije, bolničari su stigli i podigli mi oca na nosila. Jedan od njih mi
postavlja pitanja, ali ja sam otupljena. Tazen im odgovara za mene i onda ga oni

obavijeste u koju bolnicu ga odvode. Tazen klimne i oboje gledamo kako ga odnose.
Kada su otišli, odjurim u svoju sobu po neke stvari. Moram otići u bolnicu.
„Tvoj otac je alkoholičar.“
To nije pitanje, ali se ipak zabija u moje srce poput uboda nožem.
„Nisi mi rekla.“
Opet, nije pitanje.
„Moram ići u bolnicu,“ kažem mahnito.
„Quinn, dušo, pogledaj me.“
Ne radim to, otvorim ladicu i izvlačim nešto čisto za obući.
„Quinn!“
On me primi za ruku i okrene, suze teku niz moje obraze. Tazenovo lice je nježno
kad korakne naprijed i primi me u svoje ruke.
„Sve je u redu, on će biti dobro. Došli smo na vrijeme, i on će biti dobro.“
„To je sve moja krivnja,“ vičem. „Nisam trebala otići za noć. Ostavila sam ga.
To je moja krivnja.“
Tazen se trzne. „Quinn, on je tvoj roditelj. Ti nisi njegov.“
„Ja sam sve što on ima,“ vičem, gurajući se iz njegovih ruku.
„Quinn…“
„Odvedi me u bolnicu, Tazen,“ kažem, glas mi otupljen. „Odvedi me… molim

te?“
On uzdahne. „Da, dođi.“
Hodam do njegova auta.

Ostavila sam ga samog. Ostavila sam ga i on je mogao umrijeti.
Ovo je sve moja krivnja.

22. POGLAVLJE
Mi smo u bolnici cijeli dan dok ocu ispumpavaju želudac. Onda nas Tazen
odveze kući. On želi ostati, ali ja samo trebam vremena da obradim sve. Govorim mu
da ću ga nazvati i on se ne raspravlja. Samo me poljubi blago i kaže da će on nazvati.
Ovo nije njegova krivnja, ali ja se sada ne mogu fokusirati na išta više. Smjestila sam
oca u krevet. Onda sam pronašla mjesto na kauču i samo sjedila, zureći u prazno, previše
uplašena spavati u slučaju da mu ponovno pozli.
Umorna sam od življenja ovog života, umorna od nemogućnosti osjećati se

dobro ili slobodno zbog mog oca i njegovih alkoholnih epizoda. Povrijeđuje me i
povrijeđuje sebe. Utapam se u krivnji, ali bojim se ostaviti ga samog, zato što će završiti
mrtav. Ne želim biti njegov čuvar ostatak svog života. Znam da treba pomoć, ali ja ne
znam kako ga navesti da ju prihvati. Godinama sam molila i kumila ga s time, ali nije
učinilo ništa dobrog. On mora izabrati da ostane trijezan zbog sebe, i dok to ne napravi,
svi moji argumenti mu ne znače ništa.
Čini se kao da nema izlaza.
Zatvorim oči i počnem tonuti u iscrpljujući san, kada čujem zvuk razbijanja iz
očeve sobe. Ustanem brzo i pojurim tamo, samo da bi vidjela kako baca stvari. Stane
nakon minute i uhvati se za glavu, onda krene uništavati svoju sobu.
„Oče,“ viknem, ulazeći unutra. „Šta radiš to?“
Okrene se prema meni, a oči su mu krvave. „Glava mi udara. Gdje mi je alkohol,

Quinn?“
„Oče, danas si skoro umro.“
Zagleda se u mene. „Bio sam dobro. Gdje je moj alkohol?“

Srce mi se raspadne u dijelove. „Riješila sam ga se. Moraš prestati.“
„To nije na tebi da odlučiš,“ on urla toliko glasno da se trznem.
Koraknem oprezno nazad kad se on okrene i počne udarati stvari. Pada na koljena
kraj noćnog ormarića i povuče ladicu. Onda posegne unutra i izvuče bocu viskija koja
je bila skrivena tamo.
„Oče,“ kažem, prilazeći bliže. „Moraš prestati.“
On otvori bocu s drhtavim, očajnim rukama. Onda nagne glavu nazad i krene
gutati. Moje srce se pucanjem otvoreno raširi, a bol šiba moje tijelo.
„Oče!“ viknem, jureći prema njemu.
On se zavrti prema meni, zureći. „Ne govori mi što da radim, Quinn. Ovo je moja
kuća, razumiješ?“
„Ne,“ vičem. „Ovo je naša kuća. Ono što ti radiš je opasno i ubit ćeš se.“
„Prestani mi govoriti što jebeno da radim!“ on urla.
Strah mi ispuni vene. Nikad ga nisam vidjela ovakvog. Nikad. Plaši me.
Oklijevajući koraknem naprijed.
„Oče, molim te, daj mi bocu.“
„Hoćeš li jebeno odjebati odavde?“ on zalaje.
„Oče, moraš prestati. Sada.“
Njegove oči me gađaju bodežima. „Tko je umro i proglasio te mojom jebenom

majkom?“
To boli. Moja mama je umrla i učinila me njegovom jebenom majkom, zato što
on odbija brinuti se o sebi.

„Mama je umrla,“ prošapćem. „I umjesto da se brineš o meni načinom koji bi
trebao, ti si se okrenuo boci. Umorna sam od toga, oče. Ne želim ovo raditi.“
„Onda nemoj,“ on zalaje, stajajući ravno zureći u mene. „Iseli se, Quinn. Jebe
mi se živo jesi li tu ili ne.“
Auč, to pakleno boli. Boli toliko da je bolni zvuk istrgnut iz mojeg grla.
„Umro bi bez mene tu,“ šapćem jer mi je glas predrhtav da funkcionira.
On frkne smijući se glasno. „Tako si sigurna u to, onda izlazi.“
Odmahnem glavom, tjerajući suze.
„Razgovarat ćemo o tome kada ne budeš toliko ljut. Daj mi bocu i naspavaj se.“
„Ne govori mi što da radim!“ on zaurla opet. Nikad nije vikao na mene ovako.
„Oče,“ pokušam opet. „Trebaš ostaviti bocu i leći u krevet.“
„Jebi se, Quinn.“
„Oče,“ kažem, prilazeći bliže. „Gotov si za večeras.“
On se zavrti i reži na mene. „Ne, nisam.“
„Jesi!“
Prije nego znam što se dešava, on podiže svoju ruku i urla, „Ne, jebeno nisam.
Jebeno mi se skini s leđa!“
Onda baci bocu preko sobe na mene. Nemam vremena se sagnuti i ona me pogodi
u sljepoočnicu. Jauknem u boli i posrćem unazad dok se ona razbija po podu. Viski
šprica po mojem tijelu i krv mi curi niz glavu. Posrćem nekoliko koraka i onda mi bol
prođe kroz nogu i vrisnem. Pogledam dolje i vidim krv kako se skuplja na tepihu. Stala
sam na bocu.

Uspjela sam se maknuti od stakla, ali moje srce se raspada na tisuće sitnih
komadića. Pogledam gore sa suzama koje teku niz moje licem u svog oca koji još dahće
od bijesa. On se ne kaje zbog onoga što je napravio; on je otišao predaleko da bi i shvatio
da me ozlijedio. Nije ga briga. Nešto eksplodirao u mojim prsima, bol kakvu nisam
osjetila prije u svom životu.
Čisto uništenje.
Znam da moram otići odavde, moram to sada. Skakučem iz sobe, prema ulaznim
vratima. Pokušavam se držati sabranom. Otac reži nešto na mene, ali ne čujem što.
Moram otići. Ne mogu biti blizu njega. On... plaši me. Bol, strah i povrijeđenost
pomiješani su u mojim prsima i mogu osjetiti kako se panika podiže. Uspijem se dovući
do svog auta i odvesti u sljedeću ulicu prije nego se zaustavim i pustim sve van.
Plačem.
Plačem tako jako da mi se tijelo trese i tihi jecaji kidaju se iz mog grla.
Moj otac me pokušao povrijediti. Bio je... nasilan.
Nikad se nisam bojala tako u svom životu, nikad osjetila takvu bol. Stegnem
upravljač i pustim sve van. Teče iz mene u valovima, eksplodira iz tijela kao erupcija
agonije. Kada uspijem povući suze dovoljno da razmislim, shvatim da nemam kamo
otići. Ako se pojavim ovakva kod Lennyja ili Oscara, oni će puknuti. Jace se neće znati
kako nositi sa mnom ovakvom. To ostavlja još samo jednu osobu kojoj vjerujem.
Tazen.
Izvučem svoj telefon i nazovem ga par puta, ali on se ne javlja.
Nisam u pravom psihičkom stanju da forsiram, odlučim otići negdje gdje se

osjećam sigurno. Garažu. Pokrenem auto, obrišem suze i vozim polako cijelim putem
do tamo. Mračno je i tiho kada dođem pa otključam vrata i uđem unutra. Tu nema
mjesta gdje bih mogla spavati, ali ima tuš i wc, i mogu naći neke stare ručnike na koje
mogu leći dok ne dobijem nekoga. Ne mogu se vratiti kući, iako sam zabrinuta što će

otac napraviti dok me nema. Koliko tužno je to? Zabrinuta sam za njega, a on je bacio
prokletu bocu u moju glavu.
Odlučim Lennyju poslati poruku, s nekom laži zašto ne mogu doći kući. On će
otići i vjerojatno misliti da se otac napio opet i pomoći mu do kreveta. On ne zna da je
otac danas bio u bolnici. Ne želim ni da zna, isto. Ne zaslužuje taj dodatni stres.
Q: Hej Len. Moram raditi ekstra dugo večeras, pa ima li šanse da provjeriš oca,
pobrineš se da je doma i u krevetu?
On odgovara minutu kasnije.
L: Naravno slatkice.
Ispustim dah olakšanja i onda se pustim u ured. Pokušavam ne misliti na ono što
se dogodilo, zato što svaki put kada pomislim, pakleno boli. Samo se trebam fokusirati
i otkriti što ću napraviti sljedeće. Prvo, moram provjeriti svoju nogu i uvjeriti se da joj
ne treba šivanje. Skakućem do ormarića i izvučem prvu pomoć, onda upalim svjetlo.
Okrenem nogu i namreškam nos. Nije duboko, hvala bogu, ali je dugačko. Ide
skoro pola dužine moje noge. Stavim trake da drže kožu zajedno, i onda zakrpam. Kada
sam gotova s tim, odem u kupaonicu i pogledam si u lice. Moja sljepoočnica je natekla
i počinje se formirati masnica. Kako ću dovraga objasniti to?
Tuširam se s nogom vani i onda nađem jednu od Tazenovih radnih majica na

polici. Obučem ju i napravim si krevet na podu s ručnicima, plahtom i torbom kao
jastukom. Užasno je i neudobno, ali je sigurno. Legnem dolje i pokušam nazvati Tazena
još jednom, ali on se još ne javlja. Ostat ću ovdje. Kako sam legla, moje misli počinju
napadati. Grlo mi se steže i još suza potekne dok proživljavam što se dogodilo.
Moj otac me pokušao ozlijediti.
Moj otac…. koji je nekad bio moj heroj.
Još jedan jecaj mi pobjegne i sklupčam se u loptu. Ostanem tako dok se plačem
ne uspavam.

23. POGLAVLJE
Moj telefon zvoni, trzne me iz nemirnog sna. Posegnem omamljeno i vidim da

je Tazen. Srce mi se izvije i brzo se javim, stavljajući na uho. Trebam ga sada. Trebam
ga tako jako da boli. Ne mogu misliti ni na jedno mjesto gdje bih radije bila. Čini se
glupo, da do ove točke nisam provela vrijeme s njim u njegovoj kući. Da jesam, otišla
bih ravno do njega. Držim se dobro, sve dok ne čujem niski, rašpasti glas.
„Dušo,“ on mrmori. „Kako si?“
Izgubim se.
„Tazen,“ graknem.
„Quinn?“ on kaže, glas mu uznemiren. „Što je bilo?“
„Ja... Tazen, povrijeđena sam. Trebam te. Ja… trebam te.“
„Jesi li dobro? Sranje, Quinn gdje si?“
„Ja sam..“ progutam. „U garaži.“
„Pokušala si me zvati, u kurac, anđele, nisam čuo.“
„U redu je,“ prošapćem. „Samo dođi, molim te.“
„Dolazim, sjedi tu.“
Poklopim i gurnem se u sjedeći položaj. Zataknem si noge do prsa i spustim

bradu na koljena dok čekam. Ne mogu spriječiti misli da mi napadaju um, dok
razmišljam o svemu što se dogodilo. Ne znam mogu li otići nazad i vidjeti oca, ne znam
mogu li živjeti s njim više. Što će se dogoditi sljedeći put? Mogao bi me ozlijediti
ozbiljno, ili gore, ubiti me. Da je ta boca udarila u krivo mjesto… Bože. Moja prsa gore

na sjećanje njega kako je baca na mene, i iako sam plakala satima, moram suzbiti nazad
još suza . Ne znam šta ću napraviti, ne znam kome se obratiti.
Kao što je obećao, Tazen utrči kroz garažna vrata samo deset minuta kasnije.
Ustanem i hodam, stanem ispred njega. Čim me vidi, bijes mu pređe licem i on šišti:
„Tko ti je to napravio?“
Moja donja usnica zadrhti, a njemu lice omekša. Priđe bliže, omota me u svoje
ruke i zatvori vrata iza sebe. Podigne me u naručje i odnese u ured, sjedne na stolicu, sa
mnom u krilu.
„Razgovaraj sa mnom.“
„B-b-b-bilo je problema s ocem sinoć.“
Cijelo tijelo mu se pretvori u kamen.
„Reci mi,“ on rašpa. „Jebeno mi reci da on to nije napravio tvojem licu.“
Pritisnem obraz uz njegova prsa, ne govoreći ništa.
„Anđele,“ on kaže kroz stisnute zube. „Je li ti to tvoj otac napravio?“
„Bio je ljut što nema alkohola. Imao je glavobolju i...“
„Sranje,“ on reži, odrežući me. „Jebeno sranje.“
„On… on nikad… on nikad nije napravio nešto takvo prije.“
„Trebaš mi reći što je napravio.“
Stegnem svojim prstima njegovu majicu i zatvorim oči, duboko udahnuvši.
„Kada smo došli doma, on se probudio i zahtjevao alkohol. Mislila sam da sam
ga bacila svog, ali on je imao viski spremljen u svojoj sobi. Pokušala sam ga zaustaviti,
a on je rekao neke“, glas mi zastane, „užasne stvari. Onda je samo podigao bocu i bacio
ju u moju glavu. Razbila se po podu i ugazila sam…“

„Što?“ Tazen prošapće, glas mu tako hrapav da ne funkcionira.
„U redu je, ja...“
„Pokaži mi.“
On me pomakne bez upozorenja i zaokrene, spuštajući me na stol. Klekne dolje,

uzme mi nogu. Ne gnjavim se buneći dok on odmotava i gleda u ranu. Čeljust mu se
trza i on gleda u prazno toliko dugo da počnem paničariti. Njegov palac nježno pređe
preko ružne posjekotine i onda ju zamota nazad prije nego naglo ustane.
„Vratit ću se brzo.“
„Tazen,“ viknem, panika mi se diže u prsima.
On zuri u mene i vatra je u njegovim smeđim očima. „Rekao sam,“ on procijedi,

„vratiti ću se brzo.“
„Molim te,“ preklinjem. „Nemoj ga ozlijediti. On je bolestan.“
„Ozlijedio je svoje dijete, bacio je bocu u njenu glavu, onda si je ona razrezala
nogu na razbijene dijelove. On možda je bolestan, ali se neće izvući s nasiljem.“
„Tazen,“ viknem, ustanem na drhtavih noge. „On mi je otac, sve što imam.
Nemoj ga ozlijediti.“
On me gleda ravno u oči, ali izraz mu je omekšao.
„Neću ga ozlijediti, Quinn, ne bih ti nikada to napravio, ali to mora završiti.“
Otvorim usta da se pobunim, ali on korakne naprijed, omota prste oko pozadine
moje glave. Privuče me bliže tako da nam se čela dodiruju. „Vjeruj mi, anđele.“
Klimnem i zatvorim oči. On se povuče nazad i poljubi mi čelo, prije nego nestane
kroz vrata. Odšepam nazad do stolice i sjednem, trljajući trbuh da smirim živce. Čekam,
što se čini kao satima, možda i je, noga mi je tako otupjela i sigurna sam da dišem samo
dovoljno zraka da me održi pri svijesti, zato što ostatak vremena zadržavam dah.

Čujem zvuk otvaranja garažnih vrata.
Ustanem se i požurim brzo koliko mogu. Oči mi se rašire kada vidim Tazena i
mog oca kako stoje na ulazu. Tazen ima ruku na očevom ramenu i gura ga naprijed, ne
grubo, ali dajući jasnu poruku da on neće trpjeti njegova sranja.
„Quinnie,“ otac prošapće, donja usna mu drhti dok mu oči idu preko mojeg lica.
„Vidiš li ovo, Rob?“ Tazen kaže oštrim tonom. „Vidiš li joj lice?“
„Tazen,“ kažem.
Njegove oči odu do mojih. „Quinn, ti ćeš ga prestati dadiljati sada i pustiti da
vidi što je postao. Ako ga voliš, vjeruj mi, ovo je najbolje.“
U pravu je, negdje duboko u sebi ja znam to. Moram prestati sažaljevati svog
oca. Moram prestati osjećati krivnju što pokušavam nastaviti sa svojim životom.
Vrijeme je da odstupim i učinim da moj otac dobije pomoć koju treba, bez obzira.
„Tako mi je žao, Quinn,“ Otac rašpa. „Nisam mislio. Moja glava… boljela je
tako jako. Samo sam trebao piće da maknem oštrinu.“
Zurim u njega, i obično bih mu oprostila, ali ne mogu dok ne preuzme

odgovornost za to. Ako ga ne pustim, on se nikada neće promijeniti.
„Ozlijedio si me, oče, i preplašio si me.“
Usna mu drhti opet, ali ja se držim sabranom. „Nisam mislio...“
„To nije bitno,“ rašpam, susprežući emocije. „Nije bitno ako ti to nisi mislio,
napravio si. Jesi i moraš priznati koliko loš je tvoj alkoholizam i promijeniti se. Ja ne
mogu biti više tvoja dadilja, ne mogu biti tvoj roditelj i ne mogu skupljati dijelove. Ako
me voliš, ako si iskreno posramljen onim što si napravio, onda ćeš otići i prihvatiti
pomoć.“
Njegova glava pada, a suze mu teku niz obraze i kapaju s nosa. „Ja nikad… tako
mi je žao.“
„Znam da je,“ kažem, zato što je to istina. „Ali ako želiš dokazati mi da si voljan
naučiti iz ovoga i promijeniti se, onda uzmi pomoć koja ti treba.“
On pogleda u mene, onda u Tazena. „Ovaj dečko,“ on počne. „On zna mjesto
gdje mogu otići… dobiti pomoć koju trebam.“
Pogledam u Tazen. „Znaš?“
On klimne. „Moj otac je bio tamo neko vrijeme.“
Tazenov tata je bio alkoholičar. Naše se oči sretnu i nešto zaiskri između nas…
to je razumijevanje.
„Je li pomoglo?“ upitam s nadom.
Tazen odmahne glavom. „Moj ujak ga je izvukao van prije nego su oni dobili
priliku da rade, ali Rob će ostati tamo, zar ne, Rob? To je jedna od najboljih ustanova u
zemlji.“
Moj otac klimne.
„Nazvao sam ih. On ide ravno tamo. Ušao je u šestomjesečni program.“
„Ne znam… koliko to košta?“
Tazenove oči omekšaju. „Ti se ne moraš brinuti zbog toga.“
„Tazen...“
„Ti se ne moraš,“ nagne se bliže, „brinuti zbog toga.“
Progutam i klimnem slabo, tako ponizna zbog njegove pomoći. On posegne,

hvatajući moju ruku. „Uzmi svoju torbu, dušo. On te treba upravo sada.“
Radim što traži, uzimam svoju torbu.
Onda prihvatim njegovu ruku i mi odvezemo mojeg oca po pomoć koju treba.

Konačno.
Tazen i ja smo odveli mog oca u rehabilitacijski centar. Meni je još nelagodno
zbog cijele situacije. Još uvijek sam uznemirena i zbunjena zbog onoga što se dogodilo
između oca i mene, ali isto tako mi je nelagodno što Tazen plaća. Mislim naravno, mi
imamo nešto dobro između nas, ali to je ogromni trošak.
Ja bih našla način nekako, čak ako i on nije. Nakon što se dogodilo, znam da je
ovo jedino mjesto gdje otac može biti sada. Imam bol zataknutu duboko u svom srcu na
pomisao njega samog, ali više nemam duboki osjećaj krivnje. On treba ovo mjesto, a ja
moram otkriti kako živjeti svoj život. Neću prodati njegovu šupu, očistit ću je s novcem
od prodaje garaže tako da kada izađe ima mjesto za život.
Ja… ću pronaći sebi vlastito mjesto.
Vrijeme je da se odselim.
Otac govori Tazenu i meni da ne želi da ga mi odvedemo unutra, da bi radije išao

sam. To me boli, ali ne raspravljam se. Nemam u sebi više snage za raspravu. Kada me
zagrli, ukočena sam kao daska, ali uspijem mu potapšati leđa. Ne plačem, zapravo nisam
sigurna da imam više suza. Ozlijedio me, ukrao je nešto od mene i nisam sigurna da ću
to dobiti nazad lako. Trebam vremena da to sve obradim.
„Sretno,“ kažem. To je sve što mogu reći.
„Tako mi je žao, Quinnie,“ on kaže šaptom. „Dokazati ću ti da se želim

promijeniti.“
Klimnem. „Nadam se, oče.“

Gledam kako moj otac nestaje unutar velike zgrade i onda se okrenem prema
Tazenu. Ne znam što moj izraz govori, ali mora reći puno zato što on posegne i primi
mi čeljust u ruke. Priđe bliže, tretira me kao da sam od porculana i samo što se ne
slomim. „Jesi li dobro, anđele?“
Pogledam mu u oči. „To je najbolja stvar za njega.“
„To nije ono što sam pitao.“
Pogledam u stranu, ali on mi nagne glavu tako da sam prisiljena sresti mu oči
ponovno.
„Bit ću dobro, Tazen.“
„Hoćemo li mi imati problema s ovim što sam ja napravio?“
Uzdahnem. „Ne mogu ti dopustiti da platiš nešto takvo… mi jesmo zajedno, da,
ali… to je puno novca.“
Oklijevam i on uskoči.
„Reći ću ti nešto, i želim da obratiš pažnju zato što neću ponoviti opet. Prvo, ja
zarađujem više novca nego ti mošeš i zamisliti, tako da trošak za ovo je ništa za mene i
to je najmanje što mogu napraviti nakon što sam kupio garažu.“
Srce mi natekne. Natiče i eksplodira.
„Drugo,“ on nastavlja. „Ja sam bio u tvojoj situaciji, anđele. Možda ne znaš
gledajući me, ali ja znam kakav je osjećaj živjeti u teškoj situaciji.“
Sada sam zainteresirana, ali ne govorim ništa, puštam ga da nastavi.
„Treće.“ Nagne se bliže, privlačeći me sebi. „Imao sam mnogo žena, ali nijedna
mi nije uspjela ući pod kožu na način kao ti. Ti me doslovno izluđuješ i činiš da se
osjećam jebeno nevjerojatno u isto vrijeme. Ne znam hoćemo li mi ići daleko, ne znam
hoće li potrajati, ali nadam se bogom da da, zato što me ti mijenjaš. Trebam da to bude
dovoljno za tebe sada. Trebam te da mi dopustiš da ti pomognem.“
Nešto prelijepo i toplo eksplodira u mojim prsima, nešto što baca sve ružno i čini
da se osjećam onako kako nisam cijeli život… sretno. Čista, nezagađena sreća. I želim
je još. Želim je koliko je mogu primiti.
Pa, s osmijehom, kažem jedinu stvar koju mogu, „Tazen Watts… ti to mene
službeno pitaš da budemo zajedno?“
On prasne u smijeh.
Mislim da je to da.

24. POGLAVLJE
Prošla su dva tjedna otkad je otac počeo svoju dugu cestu oporavka. Nije me
zvao. Sestre i doktori su me obavijestili da će prvih četiri dana biti agonija, ali on polako
postaje bolje sa svakim danom, ali to je još dug proces koji zahtijeva rad. Drago mi je
što on ide na bolje. Nazvat ću i posjetit ga čim budem mogla, ali mi oboje trebamo
vremena.
Osjećam se bolje nakon svega, pokušala sam odgurnutu incident u pozadinu uma
i fokusirati se na posao. Tazen me držao zaokupljenom pomažući mi raščistiti očevu
kuću i potražiti stan za mene. Mi odlazimo na put sutra nazad u L. A. u posjet njegovoj
drugoj garaži i prisustvovati velikom otkrivanju auta. Plus, gledat ćemo utrku s jednim
od njegovih izrađenih automobila i prisustvovati dobrotvornoj zabavi.
Radujem se unaprijed tome iz više od jednog razloga. Odlazak je nešto što očajno
trebam, a otići s Tazenom mislim da je ono što trebam još više. Stvari među nama su
dobre. Provodimo vrijeme zajedno, radimo zajedno, iako na različitim poslovima, i čak
smo izašli na večeru sinoć. Ima nešto među nama, duboka iskra koja se dokazuje da je
poprilično lijepa.
Nervozna sam zbog odlaska na nekoliko dana, ali to su dobri živci. Biti sama s
Tazenom nije nešto što sam ikada mislila raditi. Onda tu je činjenica da me on vodi u
originalnu garažu. To mi raznosi um. Željela sam vidjeti gdje je on počeo tako dugo, od
kada sam prvi put gledala njegovu emisiju na televiziji. Ima nešto u tome što vidiš gdje
je netko započeo.
„Kako napreduje popravak u zadnje vrijeme?“
Trznem se iz svojih misli i gledam u Tobyja, koji drži ruke prekrižene na prsima.
On mi daje svoj uobičajeni ljuti pogled. Još uvijek nisam odgonetnula tog tipa. Proklet

bio. Izvući ću bolje od njega s vremenom. Drži me znatiželjnom, to je sigurno. Jako mu
se osmjehnem iako on zuri.
„Dobro je.“
On podigne svoje obrve. „Dobro?“
„Da,“ klimnem. „Dobro je.“
„Tazen je upitao kada će biti gotovo.“
„Reci mojem komadu od šefa, da ako želi znati, da me može sam pitati.“
Vratim se nazad poslu i slušam Tobyjevo gunđanje. Osmjehne se i fokusiram

nazad na zadatak u rukama. Možda isto razmišljam o tome što ću ponijeti za vikend. Mi
idemo na dobrotvornu večeru, što znači da trebam lijepu haljinu. Pitam se imam li
vremena otići kupiti jednu prije nego odemo. Duboko sam u mislima, kada se čvrsto
tijelo pritisne uz moja leđa.
„Jesi li teška, anđele?“
Nacerim se na zvuk Tazenova glasa. Ruke mu klize okolo i spuštaju se na moj

trbuh, privlačeći me nazad prema sebi. „Ne, rekla sam da je dobro. To je odgovor.“
„Mislim da me guraš da te nagnem na još jedan auto.“
Zadrhtim. „Možda i želim.“
On spusti svoje usne na moj vrat i mi čujemo gunđanje dečki oko nas.
„U kurac, idi van,“ Rick mrmlja.
Nacerim se i okrenem, posegnem i omotam ruke oko Tazenova vrata. Onda se

nagnem i poljubim ga. Učinim to duboko i jako, s dosta jezika.
„Isuse,“ Drasco viče. „To je bolesno.“
„Odlično je.“ Kellan se smije.

„U kurac,“ Toby gunđa.
Povučem se nazad i vidim Tazena kako se ceri, očito impresioniran mojim

izazivanjem pažnje.
„Otići ću danas ranije. Moram ići kupiti haljinu.“
On odmahne glavom, a ja se namrštim.
„Mi idemo na dobrotvornu večeru,“ istaknem. „Ne mogu ići bez haljine.“
Usne mu se izviju. „Već sam ti nabavio jednu.“
Trepnem. „Ti si mi nabavio jednu?“
„Da, ja sam ti nabavio.“
Suzim oči na njega. „Ti si mi nabavio.“
Nasmije se. „U redu, moja sestra ti je nabavila. Dao sam joj tvoju veličinu i ona
ti je nabavila jednu, pa, zapravo tri tako da možeš izabrati.“
Usta mi padnu otvorena. „Tri?“
„Da, dušo, tri.“
„Ali… ja ne trebam tri.“
On se nagne dolje, očešavajući svoje usne uz moje. „Samo najbolje za moju

djevojku.“
Njegovu djevojku.
To se lijep osjećaj.
„Da, ali… tri?“
Nagne se nazad s vučjim cerekom. „To su tri za mene, za skinuti.“

Pljesnem ga po prsima. „Životinja si. I… natjerao si svoju sestru da to napravi!“
On slegne. „Ona je mislila da je to zabavno.“
„U redu, pa, pobrinut ću se da ih dobro iskoristim.“
„Ti nećeš nositi nijednu od njih dugo,“ on kaže, okrećući me nazad prema mojem
poslu i pljesnuvši me po guzici. „Sada, vrati se nazad na posao.“
„Da, da, šefe.“
On odlazi smijuljeći se.
Ja se primim posla s osmijehom.
Let avionom do L. A. nije dug i mi smo stigli u smiraj dana. Nikada nisam bila
ovdje, tako da sam fascinirana dok se vozimo kroz pune ulice. Stigli smo u hotel i
prijavili se. Tazen je isplanirao da se nađemo s njegovom obitelji na večeri, što mi
okreće želudac. Nadam se da neće misliti da sam previše…. prosječna... za njihovog
sina.
Hotel je prelijep, ali sam primjetila da Tazen nije pretjerao sa sobom. Mislim da
je to napravio zbog mene, i sama ideja mi podiže srce. On ne želi da se osjećam
nelagodno. To je lijepa soba, ipak. Ima ogromni bračni krevet, prekrasnu terasu koja
gleda na svjetla grada i ozbiljno odličnu kadu. Čim smo zatvorili vrata, spustim torbu i
odem na terasu.
Tazen je iza mene u sekundi, omotava ruke oko mene.
„Sviđa ti se?“
„Nevjerojatno je,“ dahnem. „Tako lijepo.“

„Da, sviđalo mi se živjeti ovdje.“
„Zašto si otišao?“ upitam, okrećući se prema njemu.
„Florida ima bolju klijentelu za utrke, zbog toga više posla za mene. I više prilike
za izradu trkaćih automobila.“
„Dobro si izabrao. U koliko je večera s tvojom obitelji?“
„U sedam. Imamo sat vremena.“
„Sat?“ uzviknem, okrenem se i požurim nazad u sobu. „Oh ne.“
On se smije, sjedne na krevet i skine svoje čizme. Gleda me fascinirano dok ja

trčim po sobi, izvlačeći van odjeću, tuširajući se, radeći frizuru i oblačeći se. On se ne
pomiče sa svojeg mjesta. Kada je ostalo još samo deset minuta, otušira se i obuče, kao
da ja radim veliku frku oko ničega. Proklet bio što je tako opušten. Ja umirem od živaca.
„Spremna?“ upita.
Koračam kraj vrata, naravno da sam spremna.
On se smije, ja zurim.
„Dođi,“ on kaže, primajući me za ruku i izvede nas van. „Oni će te voljeti.“
Uđemo u dizalo i ja se okrenem da se pogledam u ogledalu. Moja haljina je crna,

ali nije ni uska ni kratka. Priljubljena je oko poprsja, ali leprša oko struka i ide do
koljena. Moje cipele su jedini par štikli koje imam, i to su sandale na vezanje, isto crne.
Ostavila sam raspuštenu kosu i osnovno se našminkala. Izgledam lijepo, ali se osjećam
tako van sebe.
Ja ne nosim haljine.
„Možeš se vratiti nazad u traperice kasnije,“ Tazen zadirkuje.
Moj bože, poznaje me tako dobro. Srce mi se topi.

„Nije smiješno,“ meškoljim se. „Mrzim haljine.“
„Možda,“ on kaže, spuštajući ruku na donji dio mojih leđa i izvodi nas van iz
dizala. „Ali dušo, one ne mrze tebe.“
„Prokletstvo,“ gunđam. „Zašto moraš biti tako sladak?“
Obasja me cerekom i izađemo iz hotela. Uhvatimo taksi do lijepog restorana u

sredini Hollywooda. Staromodan je i izgleda kao da poslužuje dobru hranu. Vrpoljim
se kao luda dok čekam Tazena da nas usmjeri prema svojoj obitelji. Uvede nas unutra i
mahne grupi od četvero ljudi. Pogledam u njihovom smjeru, a srce mi tuče kao ludo.
Starija žena, koja je očito njegova majka, Regina, je atraktivna, kose boje
gavrana i ljepotica. Visoka je i mršava, nosi lijepu crvenu haljinu na naramenice. Drži
muškarca pod rukom, za kojega pretpostavljam da je Tazenov očuh, Josh. On je zgodan,
s prosijedom kosom i blagim, plavim očima. Na njegovo lijevo je mlada žena, za koju
pretpostavljam da je Retro. Ona je… pa… Retro. Kosa joj je jarko plava. Ne šalim se.
Nosi crno bijelu točkastu haljinu koja izgleda da pripada u pedesete i ima tetovaže po
ruci. Prekrasna je ipak, nema poricanja tu. Muškarac koji stoji kraj nje mora biti
Tazenov brat, Kellian. On je dobrog izgleda kao i brat, sa svojom dugom kosom i
smeđim očima. Ima nježnije lice od Tazena, ne tako grubo, ali je pakleno zgodan.
Mi stanemo ispred njih i ja sam zabrinuta da ću povratiti na nečije cipele. Nikad

do sada nisam upoznala nečije roditelje. Što ako kažem nešto pogrešno? Što ako me
budu mrzili i zahtijevali da Tazen nađe neku bolju? Želim se ugušiti. Umjesto toga,
prisilim osmijeh kad me njihove oči upijaju. Tazen mi pušta ruku i grli ih sve, tapšajući
po leđima i ljubeći.
Onda stane nazad i omota ruku oko mene.
„Mama, Josh, Retro i Kell, ovo je moja djevojka, Quinn.“
Oh, čovječe.

„Oh, Tazen,“ Regina kaže, koraknuvši naprijed. „Ona je prelijepa. Hej, Quinn,
lijepo te upoznati.“
Ona posegne, povuče me u zagrljaj. Pa, pretpostavljam da se Tazenovoj mami

sviđam. To je dobar početak.
„Lijepo je upoznati i tebe isto, Regina.“
Ona se smiješi toplo, a Josh ispruži svoju ruku. „Josh, dobro te upoznati, Quinn.“
„Hej, Josh.“
„Konačno, čekala sam ovaj trenutak,“ Retro kaže, bacajući se na mene. Povuče
me u zagrljaj, onda korakne unazad i proučava me.
„Bože, lijepa si.“
Nasmijem se blago. „Hvala, kao i ti!“
Ona dotakne svoju kosu i naceri se. „Znam.“
Kell okrene očima i ispruži ruku. „Drago mi te upoznati, draga.“
Oh čovječe. Šarmer poput brata,isto.
„Tebe isto.“ Osmjehnem se.
„Dobro, sada kada smo to obavili, možemo pustiti jadnu Quinn da diše.“ Regina
kaže i mi se svi nasmijemo.
Led je probijen. Hvala Bogu.

25. POGLAVLJE
„Znači ti si mehaničarka,“ Josh upita, jedući svoju juhu od morskih plodova.
Klimnem, stavljajući svoju vilicu u usta. „Da.“
„To je impresivno. Koliko dugo radiš s autima?“
„Cijeli svoj život“, odgovorim.
„Lijepo.“ Josh klimne svoje odobravanje.
„Ona je jebeno dobra u tome“, Tazen me pohvali. „Priuštio sam joj težak period
na početku, ali ispalo je da je vještija od polovice mojih iskusnih mehaničara.“
Moje srce raste na njegov kompliment i osmjehnem mu se. On mi namigne.
„To je vruće,“ Kell kaže. „Ja bih volio naći djevojku koja nije glupa lutka
Barbika.“
„Onda bi ih možda trebao prestati tražiti u kućicama za lutke, sine.“
Josh se nasmije.
Kell progunđa. „Vjerojatno točno.“
„Ja sam totalno puna strahopoštovanja,“ Retro kaže. „Voljela bih da sam ja tako
opaka.“
Pogledam u nju. „Poprilično sam sigurna da jesi.“
Ona se naceri. „Da, to je totalno istina.“
„Previše voliš sebe“, Tazen kaže, smiješeći joj se.
„Ugrizi me, Taz. Nisi ni ti bolji.“

On se smiješi znalački sestri.
Ja se smijem na njihovo nadmudrivanje.
„Pa,“ Regina kaže, gledajući me. „Imaš li braće, Quinn?“
Odmahnem glavom. „Ne.“
„A tvoji roditelji?“
Tazen posegne, stisne mi ruku, ali ne smeta mi odgovoriti. Ne mogu skrivati

svoju prošlost više, i neću je se sramit. Nisam napravila ništa da se sramim.
„Moja mama je umrla od raka kada sam bila mlada. Bilo je teško meni i ocu i on
je postao alkoholičar. On ipak dobiva pomoć koju treba sada. Tako da je to to.“
Mrzim sažaljenje na njihovim licima, ali gurnem ga dalje.
„To je šteta, ljubavi. Žao mi je,“ Regina kaže.
„Ova djevojka,“ Tazen kaže, privuče me bliže i spusti poljubac na moju

sljepoočnicu. „Je čvršća nego itko koga sam ikada sreo.“
Okrenem se i osmjehnem mu se. On se nagne dolje, očešajući usne uz moje.

Kada se okrenemo nazad svima, Regina nas gleda sa svjetlucanjem u očima. Ona je
sretna što joj je sin sretan. Moje srce zakuca brže.
„I kako ide garaža, Taz?“ Josh upita.
Oni uđu u razgovor o garaži, a ja provedem to vrijeme upoznavajući Reginu i

Retro. Kada smo završili, a noć je odmakla, oni najave da odlaze. Ustanemo i
pozdravimo se, srce mi je toplo što sam upoznala Tazenovu obitelj i oni su tako
nevjerojatni. Zagrlim ih i onda Tazen i ja izađemo van na ulicu.
„Jesi li umorna, dušo?“ on upita, omotavajući ruku oko mojih ramena.
Odmahnem glavom. „Ne, zašto?“

On se naceri. „Dobro, imam nešto što ćeš obožavati.“
Tazen i ja stojimo u njegovoj garaži koja je smještena van L. A., u Glendaleu.

Impresivno je. Može se reći da brine za nju i šira je. Ogromna je, osam pregrada s autima
od jednog kraja do drugog. Soba s dijelovima je dodatak i oni čak imaju i lakirerski dio.
Vau, ako je ovo ono što on planira za garažu kod nas, mogla bih jednostavno priznati
da je to najbolja stvar za to.
„Taz,“ dahnem, šokirana da ga čak i zovem tako. „Ovo je nevjerojatno.“
„Poprilično je nevjerojatno, točno,“ kaže ponosno.
„Stvarno je.“
Nagne se prema glatkom, plavom autu. „Mi izvozimo ovu bebu van večeras.“
Gledam u njega. „Da? Nije ničiji?“
On odmahne glavom. „Ne, taj ide na aukciju. Zaradimo tako. Pa za sada, još je
moj. Imam mjesto gdje te želim odvesti. Spremna?“
Klimnem dok uzbuđenje raste u mojim prsim, otvara mi vrata da uđem u auto.
To je dvosjed, s crnom kožnom u unutrašnjosti. Prelijep je. Tazen sjedne na vozačko
sjedalo i obasja me cerekom. „Mi ćemo učiniti da ulice L. A. vrište noćas.“
Oh, čovječe.
„I dušo,“ on kaže, dok pali motor. „Pobrinut ćemo se da ti gaćice budu

natopljene, jebeno mokre zbog toga.“
Pocrvenim i prekrižim noge, već osjećajući toplinu kako se gradi. „Radujem se

tome,“ kažem hrapavim glasom.

On se naceri i izvuče daljinski iz džepa. Pritisne gumb i vrata garaže se krenu
otvarati. „Spremna?“
Klimnem. „Oh, bila sam spremna jučer.“
Izveze auto van, a on se doslovno trese od snage koja je ispod haube. Kada smo
na ulici, Tazen položi nogu na gas i mi poletimo naprijed. Vrisnem sretno i pritisnem
ruke na koljena dok prolazimo kraj auta koji voze normalnom brzinom. Tazen nas
odveze van grada na dugu autocestu. Auto pokaže pravu brzinu kada smo na otvorenoj
cesti, on grmi i urla, kao što bi svaki dobar auto trebao.
Baš kao doma, Tazen nas krene voditi sporednim ulicama. Shvatim da nas vodi
na trkaću stazu kada stane na velikom prostoru krcatom ljudima. Ovo mora biti gdje se
utrkivao. Veća je hrpa od one doma i impresivno je. Svjetla, ljudi, auti i sve dobre stvari
koje pristojna staza mora imati. Očito da ovo nije legalno utrkivanje, ali nije me briga.
Ne živim ovdje i za avanturu sam.
Tazen vozi auto niz sporednu cestu i mi pređemo nekoliko auta koji su poredani
za start. Dođemo do ograde i muškarac izađe, prilazi nam. Tazen spusti prozor i onaj
trenutak kada ga čovjek vidi, osmijeh mu osvijetli lice. „Tazen jebeni Watts. Nema
šanse!“
„Što ima, Doug,“ Tazen kaže, ispruživši ruku da se rukuju.
„Jebeš mi sve, brate. Što te dovodi nazad na ovu stranu svijeta?“
„Posjećujem garažu. Hoćeš mi dati da se utrkujem večeras?“
Moje srce preskače. Utrkuje? Tazen će se utrkivati? Oh Bože.
„Da, jebeno da. Uvijek imam mjesto za tebe. Poredaj se, četvrta pregrada.“
Tazen klimne i rukujući se opet, onda vozi do tamo gdje su auti poredani.
Okrenem se prema njemu kada stane. „Utrkivat ćeš se!“
Naceri se. „Ne, dušo. Ti ćeš se utrkivati.“

Zurim širokih očiju. „M-m-m-molim?“
„Čula si me. Rekla si da si uvijek željela doći iza volana jednog ovakvog, sada
imaš priliku.“
„Ne,“ kažem brzo. „Neću voziti ovo. Ne znam kako voziti to. Razbit ću i… ne.“
Tazen posegne, omota prste oko pozadine mojeg vrata.
„Nećeš ga razbiti i imat ćeš nekoliko krugova zagrijavanja. Ne možeš pogriješiti

s tim, anđele. Izgubiš, nije bitno. Pobijediš, odlično.“
„Ja neću voziti ovaj auto.“
Cerek mu postane zločest. „Oh da, hoćeš.“
„Ne mogu.“
„Možeš.“
On izađe i obiđe oko auta. „Pomakni se, izvodimo ju na nekoliko krugova.“
„Tazen, ne,“ mucam.
On posegne, podigne me i prebaci preko sjedala. „Nećeš nikada više dobiti drugu
priliku poput ove, Quinn. Ti to imaš u sebi, oko auta si cijeli život. Znaš kako s njima.
Sada, upali.“
Ukliže na suvozačevo sjedalo i dobaci mi ključeve. Ulovim ih, ali jedva mogu
disati kroz živce. „Ne znam..“
„Bez oklijevanja više. Pokreni ga.“
Okrenem se i umetnem ključ, onda odbacim štikle i upalim ga.
Motor zagrmi u život, a moji živci pjevuše u uzbuđenju. Oh Bože, on me stvarno

pušta da napravim to. Dopušta mi da se utrkujem u njegovom autu. Odjednom, ja sam

skup uzbuđene energije. Slušam dok Tazen prolazi sve o autu. Klimnem i onda okrenem
lice naprijed.
„Tvoje je vrijeme za zasjaš. Kreni.“
On se zavali nazad u sjedalu, a ja pokrenem auto. Mogu osjetiti snagu ispod sebe,
i moje srce leprša jače. Polako podižem brzinu kada dođem na stazu. Tu su samo dva
auta koji se zagrijavaju, tako da je u osnovi moja. Uđem u prva dva zavoja poprilično
sporo, uplašena pustiti i dati autu ono što mu treba.
Brzinu.
„Hajde, stavi nogu na gas,“ Tazen ohrabljuje.
Duboko udahnem. Pritisnem papučicu gasa do poda. Motor oživi i auto poleti
naprijed. Sa sretnim cijukom, stisnem još. Glasni grmljavinski zvuk postaje brži i brži.
„Znaš kako ući u zavoj, Quinn,“ Tazen viče nad zvukom. „Blago kočenje, ali
uvijek ubrzanjem van.“
Radim kako kaže i uzmem prvi zavoj.
„Jebeno da, dušo!“ on viče.
Moj adrenalin se gradi i podižem brzinu, ulazeći u zavoj kao profesionalac.

Tazen se smije kraj mene, a moja prsa su puna uzbuđenja. Nabrijana sam i sretnija nego
što sam bila u dugo vremena. Kada dođemo do starta, krenemo još jedan krug. Ovaj put
idem brže. Koncentriram se jako sada, pokušavam zapamtiti zavoje najbolje što mogu.
Kada smo završili drugi krug, zaustavim se i okrenem Tazenu. „Oh moj bože!“
Vrištim. „To je bilo nevjerojatno.“
„Postat će upravo bolje. Utrka počinje.“
Odjednom mi je zlo. Tazen je morao primijetiti zato što se nagnuo i učinio da ga

pogledam. „Ti si prirodna, dušo, daj sve što imaš.“

Onda izađe iz auta.
On priđe mojoj strani i ja spustim prozor. On se taman mislio nagnuti kada sam
čula poznati glas. „Koji vrag oni rade ovdje?“
Tazen se okrene i ja gledam kraj njega i vidim Sheyenne kako juri . Odlično. Baš
odlično. Otvorim vrata i izađem. Nemamo puno prije početka utrke. Sheyenne me
pogleda još jednom i onda stane ispred Tazena s rukama čvrsto stavljenim na kukove.
„Ti ćeš dopustiti ovoj,“ mahne rukom na mene, „amaterki da vozi jedan od tvojih auta,
ali meni nećeš dati prokleto novi!“
Tazen joj se unese u lice, „Ta djevojka ima više poštovanja i talenta u svom
malom prstu nego ti u cijelom svom tijelu, Sheyenne. Dao bih joj tisuću auta prije nego
bih tebi dao jedan ponovno.“
Oči joj bljesnu ljutnjom. „Ti ćeš mi dati jedan, Tazen. Pobrinut ću se za to.“
Ona ima petlje prijetiti mu. Nema obraza.
„Vidjet ćemo to,“ on reži.
Ona otvori usta da nešto kaže, ali početak utrke se najavljuje. Ona se zagleda u
mene i prošišti, „Imat ću zabavu života razbijajući tvoju malu djevojku na stazi.“
Ljutnja ključa u meni. Stvarno ne volim ovu ženu. „Voljela bih vidjeti što imaš,“
kažem.
Ona se nasmije, prebacujući kosu nazad. „Oh, vidjet ćeš što imam. Imam novi
auto i nevjerojatan je. Ništa poput tog sranja koje ti voziš.“
Ona nije upravo uvrijedila Tazenov auto.
„Smiješno,“ kažem, uglađenog glasa. „Ovo smeće je ono što si molila od kada
te Tazen odbacio sa svoje cipele.“
Prsa joj se napušu. „Bolje ti je, pazi se, kučko.“

Nasmijem se i ona se okrene, odlazeći. Tazen se okrene prema meni, oči su mu
odjednom zabrinute. „Ne vjerujem joj, Quinn.“
Primim mu ruku, stiščući. „Moraš me pustiti da napravim to sada, Tazen.“
On uzdahne. „U kurac, znam da moram.“
Nagnem se naprijed, spustim poljubac na njegov obraz. „Mogu to.“
Bože, nadam se da mogu.
Uđem nazad u auto, a on se nasloni. „Ti si u četvrtom redu, najbolje mjesto za

biti. Nisi na kraju, ili mrtvom centru. Pazi zato što je Sheyenne uvijek na kraju i ona će
te pokušati izgurati. Uplašiš li se, stani. Tako jednostavno. Ovo je zabava, u redu?“
Klimnem, ali mi oboje znamo od kad me Sheyenne izazvala, da je to postalo više

od zabave.
„Sada, idi tamo i pokaži mi od čega si napravljena.“
Pritisne poljubac na moje usne i odmakne se. Ja podignem prozor i odvezem auto
na startnu poziciju. Dlanovi mi se znoje, a želudac okreće dok gledam djevojku koja ide
na sredinu ceste. Ima zastavu u svojim rukama. Razgleda, osmjehne se, i onda ih
podigne u zrak. Pripremim auto, držim upravljač kao da mi život ovisi o tome.
Kada ih spusti, spustim nogu dolje. Auto krene naprijed i zvuk drugih auta koji
bruje čine prokletu buku ovdje. Sagnem se prema prvom zavoju, s tri auta iza mene i
dva ispred. Uđemo lagano i ja proučavam suparnike. Dva auta ispred mene su poprilično
blizu. Ako uspijem otići udesno, mogla bih ih obići.
Odlučujući da mi je to plan napada, krenem desno, podižući brzinu. Udarim po

gasu kada vidim pukotinu, projurim ravno kraj njih. Ponos i očaj spoje se u mojim
prsima dok idem iza auta koji je na prvom mjestu. Ona dva koja sam upravo prošla su
blizu iza mene i mogli bi me proći bilo koje sekunde. Proučavam stazu i pokušam se
sjetiti gdje leži sljedeći zavoj. Sjetim se da je oštar, pa se povučem malo u lijevo.

U pravu sam, i vozači iza mene su prisiljeni usporiti zato što su ušli pod krivim
uglom. To mi daje trzaj naprijed koji trebam. Blizu sam auta koji je trenutno prvi,
uzbuđenje raste više. Tek tada shvatim da auto pripada Sheyenne. Odlično. Ne
fokusiram se na to, već umjesto toga na plan napada.
Još jedan oštri zavoj dolazi, moram ju zaobići, da bih mogla pobijediti. Kako se
približavamo zavoju, zataknem se u srednju liniju i dođem kraj nje. Očito joj se to ne
sviđa zato što primiče svoj auto prema meni, prisili me da trznem rukom i zbog toga mi
auto ode lijevo. Moram se brzo ispraviti prije nego se zavrtim bez kontrole.
Do tog vremena još jedan auto me prošao. Ljutnja bljesne i ja nagazim po gasu i
dovedem auto nazad blizu njih dvoje ispred. Srušit ću je zbog toga. Prođem prvi i
suočena sam sa Sheyenne opet. Predviđam njen potez zato što sam ju gledala kako se
utrkuje prije i zakočim kada ona trzne svoj auto prema meni. Ona povuče prejako i
završi okrećući se prednjim dijelom auta previše prema sredini. Iskoristim priliku i
obiđem ju.
Odjednom, ja vodim.
Moji otkucaji srca se podignu i dlanovi mi se znoje kad vidim završnu liniju.
Pogledam iza sebe. Drugačiji auto dolazi iza mene blizu, i bilo koje sekunde će me
zaobići. Ovo mi je prilika dati sve što imam. Smanjim brzinu i spustim nogu na gas.
Auto urla i reži, ubrzavajući i vrišteći prema cilju. Prijeđem ga za dvije dužine auta.
Kočeći stanem i vrištim od sreće kada Tazen otvori moja vrata. On vrišti nešto
isto, ali ja iskočim iz auta. On me podigne i moje noge se omotaju oko njegova struka.
Drži me čvrsto, vičući nešto u moje uho, ali ne mogu ga čuti od urlanja mnoštva.
Pobijedila sam.
Jebeno sam pobijedila.
„Sveto jebeno sranje,“ Tazen viče, spuštajući me dolje. „Dušo, pobijedila si!“
„Pobijedila sam!“ Vrištim.

Njegov osmijeh je tako velik da je zarazan. Ljudi su oko mene, tapšaju me po
leđima i čestitaju. Najavljivač govori mnoštvu da sam ja pobijedila, i oni eruptiraju u
navijanje. Ja sam nova, ali oni znaju tko je Tazen Watts, zbog toga su stavili svoj novac
na njegov auto. Ispravno su odlučili. Kao i ja.
Tren kasnije, dali su mi debeli snop novca. „Tvoj dobitak.“
Moj… dobitak?
Zurim u to. Tu mora biti deset tisuća dolara. Prestanem disati.
„Dušo,“ Tazen mi kaže u uho. „Jebeno si pobijedila!“
„Ov-ov-ov-ovaj novac je moj?“
„Jebeno da, tvoj je, i dobro zarađen. Ti mala petardo.“
Ovaj novac će mi promijeniti život.
Sveto sranje.
„Jebeno si varala!“
Okrenem se i vidim da Sheyenne juri prema meni. Bijesna je, dovoljno da Tazen
stavi ruku na moj trbuh i gurne me iza sebe.
„Ona je jebeno varala, izgurala me sa staze. Mogla sam poginuti.“
Nagnem se oko Tazena. „Ako se sjećam, ti si mene gurnula prva. Ne budi jadni
gubitnik, Sheyenne.“
Tijelo joj se trzne i ona zaurla, „Razbit ću ti guzicu! Idemo ponovno, upravo
ovdje, upravo sada.“
Frknem. „Ne hvala, već sam pobijedila. Ti idi i pogladi svoj ponos, od toga će ti
biti bolje.“
Tazen se smije baš kad se Murray približi Sheyenne.

„Bila je to sreća,“ Sheyenne ispljune na mene. „Sreća!“
„Ili,“ ja kažem, cereći se. „Ti ne valjaš.“
Ona se baci naprijed, idući na stranu pokuša obići Tazena i doći do mene. Tazen
izbaci svoju nogu van i ona se spotakne, padajući dolje. Ona se zagleda u njega kada
pogodi pod, a on se nagne dolje, gleda ravno u njene oči. „Nitko ne dodiruje moju
djevojku, Sheyenne. Ako želiš vidjeti moju lošu stranu, pokušaj opet.“
„Ta je glupa drolja varala.“
„I,“ Tazen reži. „Nitko ju ne zove takvim imenima.“
„Sheyenne,“ Murray kaže i po prvi put primjetim da izgleda iscrpljeno, kao da

mu je dosta. Posegne dolje i podigne je. „Idemo.“
„Ovo nije gotovo!“ ona vrišti na Tazena. „Uništit ću te, znam što si radio i srušit
ću tebe i tvoju glupu malu djevojku, Tazen Watts! Platit ćeš za ovo.“
Tazen steže svoju čeljust i prebaci oči na Murrayja. „Završio sam s ovim,
Murray. Gotov sam s njenim uništavanjem mojih auta, gotov s njenim prijetnjama i
sranjima. Kunem ti se, ako ona ode policiji, uništit ću sve za što si radio i povući te dolje
za sobom.“
Murray se trzne.
Sheyenne nastavlja vikati. „Ti ne znaš ništa o njemu, ali ja imam sve o tebi,
Tazen. Uništit ću te.“
Murrayjeva čeljust se stegne i on okrene Sheyenne prema sebi. „Mi smo završili
ovdje, Sheyenne. Ti nećeš otvarati svoja usta i nećeš reći prokletu riječ, zato što ako
budeš ja ću te povući dolje sa sobom.“
Ona trepne onda vrisne, „Ti nećeš raditi ništa takvog. Vi ste svi ludi!“
Zabaci ruke u svoju kosu i vrišti glasno. Po prvi put, vidim. Ono što mi je Tazen
govorio. Ona je pukla. Nešto očito nije u redu s njom. Murray ju gleda, i nešto mu pređe
licem. Onda ju prima za zapešće i izvuče ruke iz kose. „Mi smo završili ovdje. Ti si do
kraja poludjela, Sheyenne. Trebaš pomoć.“
„Ne govori mi što trebam,“ ona urla. Svi gledaju u nas sada.
„Napravit ćeš kako kažem,“ Murray gunđa. „Ili ću te ostaviti. Bez mene, nećeš
imati ništa od toga!“
Ona prestane vrištati i trepne na njega. „Ti mi ne bi to napravio, Murray.“
„Jebeno hoću,“ on zalaje. „Sada miči se, ili ću ostvariti svoje prijetnje.“
Ne dopušta joj da odgovori, samo omota ruku oko nje i pogleda u Tazena. „Otiđi,
Tazen. Završili smo. Nećeš čuti više za nijedno od nas ako održiš svoj dio pogodbe.“
Novac. Murray možda zna da je Sheyenne luda, ali on još uvijek želi isplatu.
Iskreno, ljudi mogu biti takvi psi kada to žele biti.
„Imam li tvoju riječ, Murray?“ Tazen gunđa.
Murray ispruži ruku rukujući se s Tazenom. „Imaš moju riječ.“
„Dobro, čut ćemo se.“
Murray klimne opet i onda odvuče nju, a Tazen se okreće prema meni.
Tu je definitivno olakšanje u očima i osmijeh mi prelazi licem dok se bacam u

njegove ruke, ljubav i sreća rastu u mojim prsima.
„Volim te, Tazen Watts.“
On me drži čvrsto i nagne se do mojeg uha. „Jebemu, dušo, i ja tebe volim.“
Najbolja. Noć. Ikad.

26. POGLAVLJE
„Oh Bože,“ dahćem, izvijajući se.
Tazen prodire svojim kurcem u mene. Oboje smo na krevetu, njegovo veliko
tijelo je iznad mojeg i on prodire dovoljno da oživi moje živce, ali dovoljno sporo da
to učini slatkim i savršenim. Njegove ruke su u mojoj kosi, usne mu prelaze mojim
vratom, a moje noge su oko njegova struka.
„Dušo,“ on stenje.
„Da, zlato,“ uzviknem, grebajući mu leđa.
„Svršit ću tako jako.“
Pretekla sam ga u tome, stiščući njegov kurac svojim orgazmom. On me slijedi,

rašpajući moje ime dok prodire u mene. Kako silazi dolje, spušta svoje čelo na moje.
„Jebote, to je bilo tako dobro. Tako si me jebeno napalila dok sam gledao kako se
utrkuješ.“
Pritisnem svoje usne na njegov vrat. „Bilo je nevjerojatno. Hvala ti.“
„Ti si impresivna žena, Quinn Peterson.“
Otkotrlja se s mene, a ja mu se osmjehnem. „Pa, mogla sam ti to i sama reći.

Zapravo, mislim da i jesam.“
On se nasmije. „Da, jesi. Jesi li uzbuđena zbog sutrašnjeg otkrivanja?“
„Pakla mu da, ne mogu dočekati.“
„Kada dođemo doma, popravit ću onaj auto za tebe. Trebam te vidjeti kako se
nosiš s njima češće.“

„Zato što se to pretvara u najbolji seks tvom u životu?“
On zastenje. „Ti znaš to.“
Okrenem se prema njemu, a on me zatakne u svoje ruke.
Da, mislim da smo Tazen Watts i ja možda stvoreni jedno za drugo.
Otkrivanje se odvija na trkaćoj stazi, zato što je to novi trkaći auto. Divlje je sa
adrenalinom i ljudima, a Tazen drži govor i otkriva auto prije početka utrke. Uzbuđena
sam, čisto zato što sam nazad na stazi i osjećam se ovdje kao doma. Ovaj put mogu biti
kraj Tazena, gledam ga u elementu, pokazuju svijetu od čega je napravljen.
Ušli smo u boks s ekipom boksa, i gledali kako pripremaju auto za utrku. Biti
dio toga čini me kao da se osjećam kao kod kuće, i ne mogu prestati biti uzbuđena.
Tazen se čini kao da pripada tu, i primjetim da je više nego dobro poštovan u ovim
krugovima. Vozači dolaze i govore mu koliko vole njegov rad, i ovdje čak ima i svojih
obožavatelja.
Dok mi prezimo preko motora po zadnji put, grupa djevojaka dolazi da mole
Tazena da se slika s njima. On ih obasja najboljim osmjehom i pozira za njih, i ja sam
u redu s tim. Kada jedna od djevojaka klizne svoj broj u njegov džep, nisam u redu s
tim. Ono što je još gore, je da joj se Tazen osmjehne i klimne glavom, a ona tada nestane.
On ga ne izvadi, podere u tisuću dijelova i zgazi na podu.
U redu, to je pomalo dramatično, ali ipak.
„Quinn?“
Trznem se i vidim da me Tazen gleda.

„Ah, daa, dolazim.“
Krenem prema njemu, ali stanem kada čujem djevojke što razgovaraju dok
nestaju u mnoštvu. „Ja sam ga imala zadnji put kad je bio ovdje. On je nevjerojatan u
krevetu. Stvari koje može svojim jezikom su nestvarne. Ako dobiješ Tazena Wattsa da
te jebe, nikad više nećeš pomisliti na drugog muškarca.“
„Radujem se što će nazvati, onda.“
Leđa mi se ukoče i iako sam znala da je Tazen imao dosta žena, imati jednu tako
blizu i čuti je kako govori o njemu to čini da moje zelenooko čudovište izbaci svoju
glavu van. Prisilim noge da se pomiču bliže Tazenu. On me proučava, ali isforsiram
osmijeh i kažem, „Da, što trebaš?“
On se namršti.
Pretvaram se da ne primjećujem i osmjehnem se ekipi boksa.
Tazen uzdahne i kaže, „Samo sam želio još jedan par očiju prije nego ga
predamo.“
Srce mi se ugrije na činjenicu da mi daje tu šansu, zato što je lijep osjećaj što mi
vjeruje dovoljno za drugo mišljenje.
Pređem još jednom po autu, i onda najavljivač objavljuje svima da će se auto

otkriti. Stanem uz stup, gledam s ponosom dok Tazen staje za mikrofonom.
„Ovaj auto je prilično odlično izgrađen od mojeg tima. Ima ekstra konjsku snagu
i neke ozbiljnije naručene izrade na karoseriji. Bilo je zadovoljstvo biti dio ovog
nevjerojatnog projekta. Kao što većina vas zna, ja sam promijenio brod i sada radim iz
Floride, tako da je moj izrađivački raspored udvostručen. Ovaj auto, međutim, je bio
jedan od zadnjih na kojima sam radio prije nego sam otišao.“
Mnoštvo navija, žene viču Tazenovo ime, a atmosfera postaje uzbuđena. Oni
žele vidjeti auto. Moje srce preskoči otkucaj, gledajući svojeg čovjeka gore, kako radi
što voli.

„Imam dosta ljudi kojima se moram zahvaliti , ali očito je da je moj tim prvi za
zahvalu. Oni su ti koji su se naradili da sklope ovaj auto. Trkač koji će uzeti ovu bebu
na njeno putovanje kroz život zaslužuje najbolje od sreće. I svima vama dragim
ljudima…“
Mnoštvo urla. „Vi ste svi gledali moju emisiju, svi ste mi podupirali leđa dok
sam izgrađivao svoj posao od početka, tako da većinom, nadam se da ćete uživati u
ovome.“
On mahne rukom, a ljudi plješću i navijaju. Auto je u sredini staze, gdje ga svi
mogu vidjeti. Tazen klimne odobravajući i četiri muškarca odu i podignu prekrivač,
otkrivajući glatki, plavo bijeli trkaći auto sa sponzorskim naljepnicama na njemu.
Mnoštvo navija i zviždi, a ja ne mogu obrisati ogromni osmijeh sa svog lica dok gledam
u čistoj sreći nevjerojatni posao koji je stvoren od Tazena i njegove ekipe.
Kada najavljivač opet preuzme, i predstavlja auto i vozača, Tazen se vraća nazad
prema meni. On ima prelijepi osmjeh na svom licu, izgleda sretno, ali najviše od svega,
izgleda ponosno. I treba biti. To je prelijep auto. Kada me dosegne nagne se i poljubi
me jako, onda se povuče nazad. „Hoćeš mi reći što nije u redu sada?“
Proučavam mu lice pa uzdahnem.
„Ona djevojka ti je dala svoj broj.“
Obrve mu odu gore. „I?“
„A ti si ga ostavio u svom džepu.“
Daje mi osmijeh za koji ne želim priznati da je jebeno neodoljiv.
Čak i za njega. „I, dušo?“
„Zadržao si ga,“ prošapćem.
On uzme moje kukove u svoje ruke i privuče me bliže. „Nisam ga mislio baciti
na pod. Naučiš jednu stvar kada se nosiš s obožavateljima, da radiš što god ih drži

sretnim u očima javnosti. Ako to znači zadržati njen broj i pustiti ju da ona misli da ću
ju nazvati, napravit ću to. Da sam joj ga vratio, ona bi pukla, a ja bih ispao guzica.“
Prokletstvo, ima pravo.
„U redu, ali kada su odlazile čula sam jednu kako govori… da te jebala.“
Stisne mi kuk. „Ponekad ćeš čuti o mojoj prošlosti. Imao sam nekakvu
reputaciju, ali to je bilo onda, anđele. Ovo je sada.“
Prokletstvo, opet ima pravo.
Klimnem i pogledam u njega.
„Uostalom, ti si jedina žena koju ja sada mogu podnijeti.“
Zagledam se u njega, i onda ga pljesnem po prsima.
„Dobri smo si?“
„Da,“ kažem. „Dobri smo.“
„Kako misliš da je prošlo?“
Osmjehnem se. „Oni te vole.“
„Da,“ on kaže, okrećući nas prema mnoštvu.
„Dobar je to osjećaj.“
Sigurno da je.
„Prestani se meškoljiti, ženo.“

Frknem i nastavim se meškoljiti. Haljina u kojoj sam je najljepša od tri koje je
Retro izabrala za mene. Još uvijek izgleda kao da je otišla u dućan za kurve i izabrala
tri klasične haljine tamo. Drugim riječima kratka je, crna i uska. Ja ne oblačim haljine
ni na dobar dan, ali uske haljine koje pokazuju toliko kože… definitivno ne.
„Mislim da mi svi mogu vidjeti dupe,“ požalim se.
Tazen, obučen u smoking izgleda božanstveno, nasmije mi se.
„Ako budu, oni će biti u mogućnosti umrijeti sretni.“
„To nije smiješno. Trebao si upozoriti Retro da ja ne nosim, pa, Retro.“
Tazen prasne u smijeh. „Mislio sam da će shvatiti cijelu dobrotvornu večeru i

shvatiti da nije vrijeme za kratko i usko. Ne da se žalim.“
„Bolje ti je da doniraš neku ozbiljnu lovu večeras ili ću ja ispaliti...“
„Tazen Watts!“
Odrezana sam kada visoki, elegantni crni muškarac priđe. Stane ispred Tazena i
mene sa širokim, prekrasnim osmijehom.
„Hej, Jeremy,“ Tazen kaže. „Dobro te vidjeti.“
Jeremy primi Tazenovu ruku i rukuju se. „Tebe isto, prošlo je puno vremena.
Kako ide izgradnja?“
Njih dvojica počnu brbljati o izgradnji, a ja stojim, kao lijepi pomoćnik i slušam.
Kada su oni završili, krenuli smo i uživali u večeri. Pridružila sam se nekim
razgovorima, ali većinom Tazen govori, a ja se samo smiješim. Moja usna počne se
tresti nakon nekog vremena, radim to puno.
Nakon večere dolazi dobrotvorna ceremonija. Tazen i njegova kompanija

završili su donirajući milijun dolara dječjoj bolnici u državi.
Srce mi se otopi.

Kada je to gotovo, Tazen me vodi na plesni podij i primi me u svoje ruke. Osjećaj
je odličan, biti ovdje s njim, doživjeti njegov svijet i vidjeti stranu njega koja mi čini
da iskreno razumijem zašto ga volim. Tazen Watts je dobar, prizemljen, drag i ljubazan
čovjek. On je ono što svaki muškarac treba biti. Točno je ono što ja trebam.
Pogledam u njegove oči dok se pomičemo po plesnom podiju i moje srce se širi
od sirove, nezagađene ljubavi.
„Uživaš li?“ on upita, dok plešemo.
„Odlično se zabavljam. Volim vidjeti kako živiš i radiš.“
On se smiješi, prelazeći rukom po mojim leđima. „Uvijek je dobro iskustvo

vidjeti otkrivanje auta i onda moći vratiti nazad zajednici kroz ovakve funkcije.“
„Ti si napravio stvarno odličnu stvar. Tim bolnice će koristiti ozbiljne donacije.“
„Nema ništa bolje od pomoći djeci.“
Posegnem gore, dodirnem mu obraz. „Mislim da je tu veliki mekani medo

unutra, Tazen Watts.“
On se naceri. „Nemoj reći nikome, to će mi pokvariti reputaciju.“
Nasmijem se. „Tvoja tajna je sigurna sa mnom.“
On posegne, pređe svojim prstima kroz moju ispeglanu kosu. „Drago mi je što
sam te pronašao, Quinn. Siguran sam da iz kojeg god razloga si mi ti poslana, je dobar.
Čak i što si me dovela do zida.“
Nasmijem se i nagnem, ljubeći mu usne.
„Imaš još dosta godina što ću ti to raditi. Bolje ti je da se navikneš.“
Oči mu sjaje s ljubavlju, humorom i divljenjem. „Planiram, dušo.“
Radujem se tome.

EPILOG
Osmjehnem se svom ocu koji sjedi u naslonjaču preko puta mene. Nosi bijelu
majicu i sivu trenirku. Kosa mu je oprana i ima života u njoj, i više nema tamnih krugova
ispod očiju ili ispijenih obraza. Izgleda zdravije i sliči više muškarcu kojeg se sjećam.
On je na rehabilitaciji sada već tri mjeseca i ide mu stvarno dobro.
„To je predivno, Quinn,“ on kaže, dok mu pričam o izradi mojeg novog auta.
„Bilo je to dugo putovanje. Djevojka koja ga je vozila je bila teška, ali konačno
se počinje vraćati u život.“
„Lijepo je vidjeti auto koji se sastavlja. Kako je Tazen?“
„Ide mu stvarno dobro. Upravo je potpisalo pet novih ugovora za aute za velikog
trkaćeg mogula. To će nas držati zauzetima poprilično.“
„To je odlično. Razmišlja li se preseliti na utrkivanje?“
Da. Tazen zarađuje više novca i širi svoju karijeru u toj industriji.
„Da, postaje veće svakim danom i dobiva bolje ugovore.“
„To je odlično.“
„Je. Kako si ti, oče?“
Osmjehne se. „Dobro. Neki su dani teži, ali prolazim ih lakše i lakše se nosim.“
„I što misliš kako će ići kada izađeš?“
Njegovo lice izgubi sreću i on gleda u mene. Stvarno gleda. Tu je toliko krivnje
i srama iza tih očiju. Znam da ide najboljim savjetnicima i terapeutima, da mu pomognu,

ali isto znam da mu treba moj oprost da stvarno zacijeli. Zbog toga ga posjećujem svaki
vikend sada, zato što želim da zna da ću mu oprostiti.
„Neću se vratiti tome, Quinn. Svaki put kad pomislim na piće, moj želudac se
stisne u boli zbog onog šta sam ti napravio. To sjećanje će biti zauvijek povezano s
mojim opijanjem, tako da svaka pomisao na to mi stegne utrobu.“
Moje oči se omekšaju i kažem nježnim glasom: „Oče, ti si bio jako bolestan i ja
te ne krivim za ono što si napravio. Znam da moraš raditi da prođeš kroz to svojim
vlastitim ritmom, ali želim da znaš da ti opraštam. Volim te i tako sam sretna što si
izabrao da ti bude bolje, zato što znam da si ti to napravio zbog mene.“
Oči mu sjaje suzama. „Ja bih napravio bilo što za tebe, Quinn. Provest ću ostatak
života dokazujući ti to.“
Zasjam. „Nadam se, zato što te želim u blizini.“
On se osmjehne i ja ustanem, pojurim u njegove ruke. On me drži čvrsto, i mi

sjedimo tako dugo vremena. Kada se ja povučem, on me poljubi u čelo. „Ne govorim
to dovoljno, ali ja sam tako nevjerojatno ponosan na ženu koja si postala, Quinn.“
„A ja sam ponosna na tebe.“
„Volim te, Pixie djevojko.“
Moje srce eksplodira i ja se smiješim svojem ocu.
„Volim i ja tebe isto, oče.“
Stvari konačno dolaze na svoje.
Bilo je i vrijeme.

Tri mjeseca kasnije
„Drži oči zatvorenima, Quinn,“ Tazen naredi, sa svojom rukom na mojim očima.
„Znaš da mrzim iznenađenja, Taz. Kamo me vodiš?“
On se nasmije. „To je iznenađenje, sjećaš se? Ako ti kažem, mislim da bi to

uništilo sve.“
„Vjerojatno si u pravu.“ Nasmijem se.
„Samo nastavi hodati ravno.“
„Zar si mi kupio ponija?“
On se nasmije. „Ponija? Ženo, nemoj se vrijeđati.“
Zahihoćem se. „U redu, kamion?“
On se nasmije. „To ti više priliči, ali ne. Imam za tebe nešto mnogo bolje.“
„Nije mi rođendan.“
„Ne,“ on kaže, glas mu je nizak. „Pa možeš li zamisliti što ćeš dobiti?“
Moji obrazi gore i očešam svoju guzicu uz njega dok hodamo.
„Dosta toga,“ on mrmori u moje uho.
„Zašto? Hoćeš li postati tvrd ispred mojeg iznenađenja?“
Zagrize mi ušnu resicu. „Prekasno je za to.“
Oh čovječe.
„U redu,“ on kaže, zaustavi me. „Jesi li spremna za ovo?“
„Ne znam.“

„Jesi.“
Makne ruku s mojih očiju i ja trepnem da se saberem. Vidim svoj stari tim, kao
i Tazenove dečke, i mojeg oca kako stoje oko prekrivenog auta. Srce mi počne lupati i
zurim. Ne može biti…. može li? Tazen sigurno nije uspio završiti moj auto bez mene.
Mislim naravno, bila sam toliko zauzeta na poslu da nisam ni provjerila njegovu garažu
ali…
„Quinn,“ on kaže, okrećući se prema meni. „Želio sam popraviti stvari za tebe
od dana kada sam kupio ovu garažu, ali nikako nisam bio sposoban otkriti način kako
to napraviti. Uzeo sam nešto od tebe i želim ti vratiti.“
„Tazen,“ kažem nježno. „Nisi uzeo ništa, učinio si boljim.“
„Samo me pusti da završim,“ on kaže blago.
Klimnem.
„Ti si voljela garažu zbog onoga što je predstavljala u tvom životu. Bila je to
tvoja mama, tvoj otac, i sve prelijepo što ti je ostalo.“
Suze mi se skupe u očima.
„Pa, uz pomoć tvog oca, tvoje stare ekipe i moje, mi smo uspjeli završiti tvoj
auto za tebe.“
Progutam knedlu u grlu. „Tazen,“ rašpam.
„Ali prije nego ti pokažem, imam još neke vijesti za podijeliti.“
Oh Bože.
„Prva je da sam svima iz tvoje stare ekipe dao posao u garaži. Mi trebamo još
ljudi s poslom koji smo uzeli.“
Suza klizne i uzmem ga za ruku, prinesem ju ustima i poljubim, rašpajući. „Hvala

ti, dušo.“

„Drugi dio vijesti je da je i tvoj otac isto dobio posao. On radi kao vođa novog
mehaničarskog tima, koji su tvoji dečki.“
On je dao mojem ocu posao. Oh Bože, dao je mojem ocu posao.
„Taz,“ graknem.
„Sada, na najbolji dio. Mislio sam o toliko načina na koji bi mogao učiniti ovaj
auto ispravnim za tebe, ali na kraju je bio samo jedan način na koji se to moglo dogoditi.
Pa, Quinn dušo, ovo je tvoj auto, tvoja obitelj, i sva tvoja uspomena upravo tamo gdje i
pripada.“
On klimne i svi povuku prekrivač s auta. Kako se polako pojavljuje ispred mene,
moje suze padaju, kao vodopad. Srce mi gori. Grlo se stegne i ispustim glasni, prodorni
jecaj. Auto, koji je originalno bio narančast, je potpuno prelakiran. Sada je ljubičast, što
je bila majčina omiljena boja. To nije najbolji dio, ipak. Ne, niti blizu.
Najbolji dio je slika koja je uklopljena u boji i prelakirana. Slike mojeg

djetinjstva, slike moje obitelji, slike svega što je bilo jednom nevjerojatno u mojem
životu. Moje jecanje se pretvara u teško plakanje kada mi oči odu na haubu auta, a tamo,
savršenim podebljanim slovima su dvije riječi, dvije riječi koje su mi uvijek značile
cijeli svijet.
Pixie Wheelie.
Zavrtim se i bacim ruke oko Tazena, držeći ga i jecajući glasno. On me drži

čvrsto, i onda se nagne dolje do mog uha i prošapće: „Ne mogu ti vratiti nazad tvoju
mamu ili prošlost, ali mogu ti vratiti nazad svaku prelijepu uspomenu koju si imala.“
Nagnem se i poljubim ga, poljubim ga s takvom silom da mi grlo gori, usne me

bole, a srce se osjeća kao da puca od ljubavi.
„Volim te, Tazen Watts.“
On obriše suzu svojim palcem. „A ja volim tebe, anđele.“

Pogledam nazad u auto, ispunjen sa svim mojim sretnim mjestima i onda se
osmjehnem svakoj osobi u prostoriji, zato što mi svi oni znače puno. Nikada nisam
imala prijatelje, nikad nisam imala obitelj, i sada imam sve zbog jednog nevjerojatnog
muškarca.
„Pitala si me jesam li ikada imao auto koji sam volio dovoljno da ga zauvijek
želim zadržati,“ Tazen kaže, povlačeći me u sebe.
„Jesam,“ graknem.
„Pa, konačno sam ga pronašao. To je to, Quinn. To je taj auto za mene. To je

najbolja stvar koju sam ikada izradio i takva je zbog tebe. Ti si donijela strast nazad u
moju garažu, donijela si ponos, ali najviše od svega, donijela si duh. Vratila si nam
nazad točno ono što smo trebali.“
„Moja mama bi bila tako ponosna na ovaj auto, na mene, na oca, na sve ovo.“
Tazen me stisne bliže. „Anđele, ona bi bila ponosna na tebe bez obzira na bilo
što.“
„Hvala ti, Tazen,“ kažem, gledajući u njega.
„Za što?“
Osmjehnem se i to je najčišći osmijeh koji sam dala u dugo, dugo vremena.
„Što si vratio nazad sve lijepo.“
KRAJ

Težak slom Srce alfe 2_ dio LJ_E_R_

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Težak slom Srce alfe 2_ dio LJ_E_R_

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1 | Čarobne knjige i ljubavni romani

SRCE ALFE 2. DIO

Obrada: Lady & Mary

Frustracija mi se podiže u prsima, osjetim divlje okretanje mojeg srca, dok me

„Quinn?“ on poviče između bljuvanja. „Quinn!“

Tjerajući ljutnju koja prijeti da će se podići i eksplodirati iz mojih prsa, hodam s

On zastenje i okrene se na leđa, majica mu je namočena ustajalim znojem. Moja

2 | Čarobne knjige i ljubavni romani

Kada je kupaonica čista i sterilna, pokrijem svojeg onesviještenog oca dekom i

3 | Čarobne knjige i ljubavni romani

4 | Čarobne knjige i ljubavni romani

„Dobro jutro, tata,“ kažem, ulazeći u kuhinju sljedećeg jutra.

„Jutro, šećeru,“ on rašpa. „Žao mi je zbog sinoć.“

On to kaže svaki put kad se to dogodi.

„Nema problema,“ kažem svojim najboljim cvrkutavim glasom, točeći kavu.

On se namršti. „Bih, ali moj želudac… nije dobro. Možda sutra.“

To kaže svaki put.

5 | Čarobne knjige i ljubavni romani

Požurim do vrata i uđem u svoj stari plavi Mustang s bijelom kožnom

„Ti želiš biti što?“ upitao je, širokih očiju.

„Želim biti mehaničar,“ rekla sam ponosno. „Poput tebe, oče.“

On trepne. „Dušo, ti si djevojka.“

Gledam u njega, šokirana. „I?“

On odmahne glavom. „Ne bi možda željela, ne znam, nositi haljine i lakirati

„Ne rade sve djevojke te stvari, tata.“

On se nasmije. „Ne… ali….zlato, mislim da to nije pravi posao za tebe. To je

6 | Čarobne knjige i ljubavni romani

Zasjam i bacim se u njegove ruke. „Zar govoriš da mogu raditi s tobom?“

On se nasmije, stišćući me čvrsto. „Nakon što razgovaraš sa svojom majkom o

Lenny i Oscar su najstariji. Lenny je u pedesetima, a Oscar ima pedeset osam.

7 | Čarobne knjige i ljubavni romani

Dođem do garaže i parkiram se na rezervirano mjesto koje je uvijek bilo moje.

Hodam prema dvostrukim garažnim vratima i ugledam natpis Pixie Wheels,

Sjednem za stol paleći kompjuter i nadajući se da ću proći nešto primitka prije

8 | Čarobne knjige i ljubavni romani

„Hej, Lenny,“ osmjehnem se, ustajući.

On me proučava i njegov izraz postane mrk. Znam da može vidjeti da sam

„Rob ti je ponovno zadavao probleme sinoć?“ on upita dok ga ja pokušavam

On mi daje ogorčeni izraz. Ne sviđa mu se moj humor. On previše brine. Ne

Lenny odmahne svojom glavom, a čeljust mu se stegne. „Morat ću ponovno

9 | Čarobne knjige i ljubavni romani

„Vodiš se pod zemlju.“

„Lenny, bit ću dobro,“ kažem čvrstim tonom, prolazeći ga.

Osmjehnem se. „Hvala, a ti izgledaš kao farmer Joe.“

To je laž. Žene bi se vjerojatno bacale pod njegove noge da ga vide u tom

10 | Čarobne knjige i ljubavni romani

„Sada si skoro učinio da povjerujem u to,“ osmjehnem se.

„Alternator je sranje,“ Lenny me obavijesti. „Dobio sam sve naručene dijelove

„Kul,“ kažem. „Pa, krenimo s tim.“

Nestanem u ured da uzmem svoje stvari i onda odem u žensku kupaonicu da

11 | Čarobne knjige i ljubavni romani

Ne sviđa mi se što vidim.

Odem do auta koji će mi okupirati jutro i podignem ga tako da mogu uklizati

Završim crveni auto za nekih dva sata i maknem se na mijenjanje nekoliko

„Zašto ljudi moraju imati toliko zahtjeva?“

Podignem se i odem do recepcije, podignem slušalicu.

„Halo?“ kažem svojim najboljim cvrkutavim glasom.

„Halo, Quinn, moje ime je Wesley. Zovem zbog svojega auta.“

12 | Čarobne knjige i ljubavni romani

„Pa, Betty, čini se da dimi poprilično.“

„Točno“, sprečavam kikot. „Betty radi to često?“

On frkne. „Naravno, ona je moj ponos i sreća.“

13 | Čarobne knjige i ljubavni romani

Tazen jebeni Watts.