Stvarno pravo I/2

1. Objasnite šta je stvarno pravo u objektivnom i u subjektivnom smislu, objasnite predmet i

sadržaj stvarnih prava?

Stvarno Pravo u Objektivnom Smislu

Stvarno pravo u objektivnom smislu odnosi se na skup pravnih normi koje regulišu odnose između
ljudi u vezi sa stvarima (tj. imovinom). To su pravila koja određuju kako se prava na imovinu stječu,
prenose, ograničavaju ili prestaju. U širem kontekstu, stvarna prava u objektivnom smislu odnose se
na područje prava koje se bavi pravima nad stvarima, kao što su pravo vlasništva, prava služnosti,
založna prava, i slično. Cilj ovih pravnih normi je da urede način na koji pojedinci i pravni subjekti
mogu koristiti, kontrolisati, i raspolažati imovinom.

Stvarno Pravo u Subjektivnom Smislu

Stvarno pravo u subjektivnom smislu odnosi se na ovlaštenja koja pojedinac ili pravni subjekt ima nad
određenom stvari. Ovo uključuje pravo da se neka stvar koristi, da se iz nje izvlači korist, da se nad
njom raspolaže (npr. prodajom, darivanjem), i da se brani od uplitanja trećih lica. Subjektivna stvarna
prava su apsolutna, što znači da se mogu zahtijevati prema svima. Najznačajniji primjer subjektivnog
stvarnog prava je pravo vlasništva, koje daje vlasniku najšire ovlaštenje nad stvari.

Predmet Stvarnih Prava

Predmet stvarnih prava su fizičke stvari, koje mogu biti pokretne (npr. automobil, mobilni telefon) i
nepokretne (npr. zemljište, zgrade), kao i određena nematerijalna dobra koja su po zakonu predmet
stvarnih prava (npr. autorska prava). Predmet stvarnog prava je, dakle, bilo koji oblik imovine nad
kojom se stvarno pravo može uspostaviti.

Sadržaj Stvarnih Prava

Sadržaj stvarnih prava određuje koje su točno aktivnosti i ovlaštenja koja pravo obuhvata. Za pravo
vlasništva, to uključuje:

- Pravo korištenja (ius utendi): Ovlaštenje da se stvar koristi na zakonom dozvoljen način.

- Pravo uživanja (ius fruendi): Ovlaštenje da se iz stvari izvlači korist, npr. prihodi od iznajmljivanja.

- Pravo raspolaganja (ius abutendi): Ovlaštenje da se nad stvari raspolože, npr. prodajom, darovanjem,
ili ostavljanjem u nasljedstvo.

Za druge tipove stvarnih prava, kao što su služnosti (prava korištenja tuđe stvari) ili založna prava
(prava založnog vjerovnika na tuđoj stvari radi osiguranja potraživanja), sadržaj prava bit će ograničen
na specifična ovlaštenja definirana tim pravom.

Stvarna prava su temeljna za funkcionisanje pravnog i ekonomskog sistema bilo koje države,
omogućavajući regulisanje najvažnijih odnosa između ljudi u vezi s imovinom.
 2. Navedite i objasnite karakteristike stvarnog prava?

Stvarna prava karakterišu određene specifičnosti koje ih razlikuju od drugih pravnih prava i obaveza.
Ove karakteristike omogućavaju jasno razumijevanje prirode i funkcije stvarnih prava unutar pravnog
sistema. Evo nekoliko ključnih karakteristika stvarnog prava:

1. Apsolutnost

Stvarna prava su apsolutna, što znači da se mogu ostvarivati prema svim osobama. Drugim riječima,
nosilac stvarnog prava može zahtijevati od svih drugih osoba da poštuju njegovo pravo, bez obzira na
to da li postoji prethodni pravni odnos s tim osobama. Apsolutnost osigurava široku zaštitu vlasnika
prava, omogućavajući mu da djeluje protiv bilo kojeg neopravdanog uplitanja u njegova prava.

2. Direktnost

Stvarna prava daju direktnu moć nad stvari, omogućavajući nosiocu prava da neposredno upravlja
predmetom svog prava (npr. nekretninom ili pokretnom imovinom). Nosilac prava ne treba
posredovanje treće strane da bi ostvario svoje pravo.

3. Izključivost

Karakteristika izključivosti znači da nosilac stvarnog prava može isključiti sve druge osobe od
upotrebe, koristi, ili raspolaganja predmetom prava. Na primjer, vlasnik nekretnine može spriječiti
druge da koriste ili ulaze na njegovu imovinu bez dozvole.

4. Praćenje stvari („Dinglichkeit“)

Stvarna prava su inherentno vezana za stvar na koju se odnose i "prate" stvar u slučaju njenog
prenosa na drugu osobu. To znači da se, na primjer, pravo vlasništva ili druga stvarna prava na
nekretnini automatski prenose s prodavca na kupca kada se nekretnina proda.

5. Ograničen broj

Stvarna prava su numerus clausus, što znači da postoji ograničen broj tipova stvarnih prava koje
priznaje zakon. Ova karakteristika osigurava pravnu sigurnost i predvidljivost, s obzirom da se ne
mogu stvarati nova stvarna prava bez intervencije zakonodavca.

6. Zaštita putem sudskih postupaka

Stvarna prava su zaštićena putem specifičnih sudskih postupaka koji omogućavaju nosiocima prava da
efikasno štite svoja prava od uplitanja ili kršenja. To uključuje, na primjer, tužbu za vraćanje posjeda ili
zaštitu od neopravdanih uplitanja.

7. Održivost

Stvarna prava su, po svojoj prirodi, dugoročna i mogu postojati neograničeno dugo vrijeme, dok ne
budu dobrovoljno prenesena ili ukinuta na drugi način.

Ove karakteristike omogućavaju stvarnim pravima da igraju ključnu ulogu u pravnom i ekonomskom
sistemu, pružajući temelj za regulisanje odnosa između pojedinaca i pravnih subjekata u pogledu
imovine.
 3. Navedite i obrazložite formalne i neformalne izvore stvarnog prava u Federaciji Bosne i
Hercegovine pa objasnite stvarna prava stranaca?

U Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i u većini pravnih sistema, izvori stvarnog prava mogu se
kategorizirati kao formalni i neformalni. Ovi izvori pružaju osnovu za pravni okvir koji reguliše stvarna
prava, uključujući prava vlasništva, služnosti, založna prava, i drugo.

Formalni Izvori

1. Zakoni i propisi: Najvažniji formalni izvor stvarnog prava u Federaciji Bosne i Hercegovine su zakoni
koji su usvojeni od strane zakonodavnih tijela. To uključuje, primarno, Zakon o stvarnim pravima, koji
detaljno reguliše stvarna prava, kao i posebne zakone koji se odnose na specifične aspekte stvarnih
prava, kao što su Zakon o zemljišnim knjigama, Zakon o hipoteci, Zakon o planiranju i izgradnji, itd.

2. Podzakonski akti i pravilnici: Ovi akti, koje izdaju izvršne agencije ili ministarstva, detaljnije regulišu
pojedine aspekte stvarnih prava, pružajući pravila za njihovu primjenu i interpretaciju.

3. Pravna praksa i sudsko tumačenje: Presude viših sudova, kao što su Ustavni sud Bosne i
Hercegovine i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, služe kao važan izvor za tumačenje zakona
i mogu postaviti presedane koji utječu na tumačenje i primjenu stvarnih prava.

Neformalni Izvori

1. Doktrina i stručna literatura: Publikacije pravnih stručnjaka, uključujući knjige, članke i komentare
na zakone, iako ne obavezujuće, mogu imati značajan utjecaj na razumijevanje i primjenu stvarnih
prava. One često služe kao vodič za tumačenje zakonskih odredbi.

2. Običaji: Iako je njihova uloga u modernom pravnom sistemu ograničena, pravni običaji mogu u
nekim slučajevima dopunjavati formalno pravo, posebno u oblastima gdje zakonodavstvo nije
potpuno jasno ili je nepotpuno.

Stvarna Prava Stranaca

Stvarna prava stranaca u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana su na osnovu principa

reciprociteta, kao i relevantnim domaćim zakonima i međunarodnim ugovorima kojih je Bosna i
Hercegovina strana. Općenito, stranci mogu stjecati stvarna prava na nekretninama u Bosni i
Hercegovini pod određenim uslovima:

1. Pravo vlasništva: Stranci mogu steći pravo vlasništva na nekretninama, ali to pravo može biti
ograničeno zakonima i međunarodnim ugovorima. Na primjer, mogu postojati ograničenja u vezi s
kupovinom zemljišta u određenim područjima ili za određene svrhe.

2. Investicije: Strane investicije su obično dobrodošle, i postoji niz poticaja za strance koji ulažu u
Bosnu i Hercegovinu, uključujući mogućnost stjecanja prava na nekretninama kao dijela investicijskih
projekata.

3. Reciprocitet: U nekim slučajevima, mogućnost stjecanja stvarnih prava od strane stranaca može
ovisiti o principu reciprociteta, tj. da li Bosna i Hercegovina ima sklopljen bilateralni ugovor s državom
stranca koji omogućava slična prava za građane Bosne i Hercegovine u toj državi.

U svakom slučaju, preporučljivo je da se stranci koji žele steći stvarna prava na nekretninama u
Federaciji Bosne i Hercegovine posavjetuju s pravnim stručnjacima u toj zemlji kako bi osigurali
usklađenost sa svim relevantnim zakonima i regulativama.
 4. Objasnite pojam stvari kao objekta stvarnog prava, obrazložite djelove stvari, plodove
stvari te objasnite šta je pertitencija stvari i zašto je to bitno?

Stvar kao objekt stvarnog prava predstavlja fizički entitet, materijalnu ili nematerijalnu tvorevinu, koja
može biti predmet vlasništva ili drugih stvarnih prava. U kontekstu prava, stvarni pravni odnosi
regulišu pravni status, upotrebu, i raspolažanje stvarima. Postoje različiti tipovi stvari, uključujući
pokretne i nepokretne stvari, dijeljive i nedjeljive, glavne i sporedne, itd.

Djelovi stvari

Djelovi stvari mogu biti prirodni ili umjetni. Prirodni dijelovi su oni koji su prirodno povezani s
glavnom stvari (npr. grane drveća), dok su umjetni dijelovi stvoreni ljudskom intervencijom i povezani
su s glavnom stvari na način da čine njenu sastavnu cjelinu (npr. vrata i prozori na zgradi).

Plodovi stvari

Plodovi stvari su koristi koje stvar pruža svojem vlasniku. Plodovi mogu biti prirodni, industrijski, ili
civilni. Prirodni plodovi su oni koje stvar daje svojom prirodnom funkcijom (npr. voće s drveta),
industrijski plodovi su rezultat ljudskog rada i ulaganja (npr. proizvodi proizvedeni u tvornici), a civilni
plodovi proizlaze iz pravnih odnosa, kao što su najamnina ili kamata.

Pertinencija stvari

Pertinencija stvari odnosi se na sporedne stvari koje, iako fizički odvojive, služe osnovnoj (glavnoj)
stvari, doprinoseći njenoj ekonomskoj vrijednosti ili upotrebljivosti. Primjeri uključuju ključeve od
kuće, dodatke koji poboljšavaju funkcionalnost nekog uređaja, itd. Koncept pertinencije je bitan jer
pravo vlasništva nad glavnom stvari obično uključuje pravo na pertinencije, što znači da se one mogu
prodati, iznajmiti, ili drugačije rasporediti zajedno s glavnom stvari.

Zašto je pertinencija bitna? Pertinencija omogućava efikasnije i funkcionalnije korištenje stvari,

povećavajući njezinu vrijednost i upotrebljivost. U pravnom smislu, razumijevanje i priznavanje
pertinencija omogućava jasnije definiranje prava vlasništva i olakšava pravne transakcije, poput
kupoprodaje ili nasljeđivanja, jer se prava mogu precizno odrediti i prenijeti.

5. Objasnite šta je pokretna stvar a šta nekretnina, uporedite ove dvije vrste stvari pa
objasnite zašto i na koje sve načine je ova podjela bitna u stvarnom pravu

U stvarnom pravu, stvari se klasificiraju kao pokretne i nepokretne (nekretnine) na osnovu njihove
prirode i karakteristika. Ova podjela je temeljna i ima značajne pravne posljedice u pogledu prava
vlasništva, upotrebe, prijenosa, i drugih aspekata pravnog prometa.

Pokretna stvar

Pokretna stvar je svaka stvar koja se može premjestiti s jednog mjesta na drugo bez da se pritom
naruši njena suština ili namjena. To uključuje fizičke objekte kao što su vozila, namještaj, elektronička
oprema, ali i nematerijalne stvari kao što su autorska prava ili dionice. Pokretne stvari karakteriše
njihova mobilnost i fleksibilnost u pravnom prometu.

Nekretnina (nepokretna stvar)

Nekretnina ili nepokretna stvar odnosi se na zemljište i sve što je trajno vezano za zemljište, bilo
prirodom, bilo ljudskom aktivnošću. To uključuje zgrade, kuće, stanove i druge građevine, kao i
prirodne resurse poput šuma i vodenih tokova koji su dio zemljišta. Nekretnine su, za razliku od
pokretnih stvari, stacionarne i ne mogu se premjestiti bez narušavanja njihove biti.
Uporedba i značaj podjele

Podjela na pokretne i nepokretne stvari bitna je iz nekoliko razloga:

1. Pravni promet: Pravila o kupoprodaji, najmu, zalogu, i drugim oblicima pravnog prometa razlikuju
se između pokretnih i nepokretnih stvari. Na primjer, prijenos vlasništva nad nekretninama često
zahteva registraciju u javnim evidencijama, dok za pokretne stvari takva formalnost obično nije
potrebna.

2. Zakon o zalogu: Mogućnost davanja stvari kao zalog i pravila koja regulišu založna prava također se
razlikuju. Založna prava na nekretninama obično zahtevaju formalnu registraciju, dok za pokretne
stvari postupak može biti jednostavniji.

3. Porezi i dažbine: Porezne obaveze i vrste poreza koje se primenjuju na pokretne i nepokretne stvari
također se mogu značajno razlikovati. Nekretnine su često predmet lokalnih poreza na imovinu, dok
su pokretne stvari podložne različitim oblicima oporezivanja.

4. Nasledno pravo: Pravila o nasleđivanju mogu se razlikovati između pokretnih i nepokretnih stvari,
posebno u međunarodnom kontekstu, gdje se za nekretnine obično primenjuju pravila zemlje u kojoj
se nekretnina nalazi.

Podjela na pokretne i nepokretnine stoga ima temeljne implikacije na pravne transakcije, upravljanje
imovinom, pravne sporove, i planiranje imovine, te je ključna za razumijevanje i primjenu stvarnog
prava.

6. Obrazložite institut posjeda u stvarnom pravu?

Institut posjeda jedan je od centralnih pojmova u stvarnom pravu koji se odnosi na faktičku vlast nad
stvari, neovisno o tome tko je pravni vlasnik te stvari. Posjed se odnosi na stanje u kojem osoba ima
stvar pod svojom kontrolom i koristi je kao da je njezin vlasnik, bez obzira na to ima li pravni temelj za
to. U pravnom smislu, posjed nije isto što i vlasništvo; posjednik stvari možda nije njezin vlasnik, ali
ima određena prava i zaštitu u okviru pravnog sistema.

Značaj posjeda

1. Pravna zaštita: Posjednici su zaštićeni zakonom, što znači da imaju pravo braniti svoj posjed protiv
neopravdanih upada ili oduzimanja. Postoje posebni pravni lijekovi za zaštitu posjeda, kao što su
tužba radi zaštite posjeda (possessory actions) koje omogućuju posjedniku da brani svoj posjed čak i
ako nije vlasnik.

2. Osnova za sticanje vlasništva: U određenim okolnostima, dugotrajan neometan posjed može

postati osnova za sticanje vlasništva putem usucapije (zakonitog stjecanja vlasništva na temelju
dugotrajnog posjeda). Ovo je poznato kao "pravo na temelju posjeda" i varira ovisno o jurisdikciji.

3. Osnova za druge pravne radnje: Posjed može biti osnova za određene pravne radnje, kao što su
plaćanje poreza ili obveza održavanja stvari. Posjednik je često odgovoran za održavanje stvari u
dobrom stanju i može biti obvezan platiti poreze i druge javne dažbine povezane sa stvari.

Vrste posjeda

- Neposredni i posredni posjed: Neposredni posjednik je osoba koja faktički kontrolira stvar, dok je
posredni posjednik osoba koja ima pravo nad stvari koja se faktički nalazi u posjedu druge osobe (npr.,
zakupodavac prema zakupniku).
- Dobrovoljni i prisilni posjed: Dobrovoljni posjed nastaje kada osoba stječe posjed uz svoju volju i sa
znanjem, dok prisilni posjed nastaje kada osoba stječe posjed bez svoje volje ili znanja.

Zaključak

Institut posjeda omogućava razlikovanje između faktičke kontrole nad stvari i pravnog vlasništva nad
njom, pružajući posjedniku određenu pravnu zaštitu i prava. To je temeljni koncept u stvarnom pravu
koji pomaže u regulisanju odnosa među ljudima u odnosu na korištenje i kontrolu stvarnih dobara.

7. Obrazložite vrste i moguće karakteristike posjeda kao instituta stvarnog prava?

Institut posjeda u stvarnom pravu obuhvaća različite vrste i karakteristike posjeda koje odražavaju
odnos osobe prema stvari koju posjeduje. Ove različitosti u posjedu omogućavaju pravni sistem da
precizno odredi prirodu posjedničkih prava i obveza, kao i da pruži adekvatnu pravnu zaštitu. Evo
nekih ključnih vrsta i karakteristika posjeda:

Vrste posjeda

1. Neposredni i posredni posjed (immediatus et mediatus possesio):

- Neposredni posjed se odnosi na situaciju u kojoj osoba ima fizičku kontrolu nad stvari, direktno
upravlja njome.

- Posredni posjed postoji kada osoba ima pravo nad stvari koja je faktički u posjedu druge osobe, na
primjer, vlasnik nekretnine koji je iznajmio tu nekretninu drugoj osobi.

2. Dobrovoljni i prisilni posjed:

- Dobrovoljni posjed nastaje kada osoba stekne posjed stvari vlastitom voljom i sa znanjem o tome.

- Prisilni posjed odnosi se na situaciju kada osoba stječe posjed protiv svoje volje ili bez svog znanja,
na primjer, kroz nezakonito zauzimanje.

3. Pravni i nepravni posjed (ius possesionis):

- Pravni posjed implicira da osoba ima pravni temelj za posjedovanje stvari, što može biti zasnovano
na zakonu ili ugovoru.

- Nepravni posjed odnosi se na posjed bez pravnog temelja, što može uključivati zauzimanje stvari
bez prava na to.

Karakteristike posjeda

1. Animus possidendi: Intencija da se posjeduje stvar kao vlastita. Ovo je psihološki element posjeda,
koji razlikuje posjedovanje stvari od pukog fizičkog držanja (detencije).

2. Corpus possesionis: Fizička kontrola nad stvari ili sposobnost da se nad stvari vrši faktička vlast, što
je fizički element posjeda.

3. Dobrovernost i zloćudnost (Bona fides et mala fides):

- Dobroverni posjednik je osoba koja je u dobrom vjerovanju da ima pravo na posjed stvari.

- Zloćudni posjednik je svjestan da nema pravo na stvar koju posjeduje.

4. Javnost posjeda: Posjed je javan kada je javnosti poznato da određena osoba ima stvar u posjedu.
Ovo je bitno za priznavanje i zaštitu posjedničkih prava.

Značaj razlikovanja

Razlikovanje između različitih vrsta i karakteristika posjeda omogućava pravnom sistemu da

adekvatno adresira i rješava posjedničke sporove, te da pruži odgovarajuću pravnu zaštitu. Na primjer,
pravna zaštita koja se pruža dobrovernom posjedniku može biti znatno jača od one koja se pruža
zloćudnom posjedniku. Također, razumijevanje vrsta posjeda omogućava jasnije definiranje prava i
obveza u odnosima između posjednika i trećih strana, kao i u kontekstu stjecanja vlasništva
usucapijom.

8. Objasnite kada će posjed biti „kvalifikovan“ i zašto je to bitno?

Posjed postaje "kvalifikovan" kada ispunjava određene zakonske uslove koji ga čine pravno
zaštićenijim i priznatijim od običnog posjeda. Ove kvalifikacije se mogu odnositi na način na koji je
posjed stečen, karakteristike posjedovanja, ili odnos posjednika prema stvari koju posjeduje. Da bi
posjed bio kvalifikovan, obično se zahtijeva da posjednik ima:

1. Dobrovernost (Bona fides): Posjednik mora vjerovati da ima pravo na posjedovanje stvari, tj. da nije
svjestan nikakvih pravnih zapreka svom posjedu. Dobrovernost je bitna jer pravo nudi veću zaštitu
onima koji su u dobrom vjerovanju da zakonito posjeduju stvar.

2. Pravni temelj za posjed (Iustus titulus): To znači da posjednik ima neki oblik pravne osnove za svoj
posjed, kao što je kupoprodajni ugovor, ugovor o najmu, ili slično. Pravni temelj pomaže u
legitimizaciji posjeda u očima zakona.

Kada posjed ima ove karakteristike, on se smatra kvalifikovanim, što ima nekoliko važnih implikacija:

Zaštita prava

Kvalifikovani posjed omogućava jaču pravnu zaštitu. Zakoni često pružaju specifične pravne lijekove za
zaštitu kvalifikovanog posjeda, kao što su tužbe za vraćanje posjeda ili sprečavanje upada. Ove pravne
mjere mogu biti dostupne samo kvalifikovanim posjednicima.

Usucapija

Kvalifikovan posjed može biti osnova za stjecanje vlasništva kroz usucapiju, tj. zakonito stjecanje
vlasništva na osnovu dugotrajnog posjeda. Zakon obično zahtijeva da posjed bude kvalifikovan
(dobroveran i na osnovu pravnog temelja) i da traje određeni, zakonom određeni period bez prekida.

Pravna sigurnost

Priznavanjem i zaštitom kvalifikovanog posjeda, pravni sistem promiče pravnu sigurnost i stabilnost u
društvu, olakšavajući pravne transakcije i smanjujući potencijal za sporove. To stvara pouzdan okvir
unutar kojeg ljudi mogu trgovati, ulagati i planirati svoju imovinu s jasnim razumijevanjem svojih
prava i obaveza.

Društvena i ekonomska funkcija

Kvalifikovan posjed doprinosi optimalnom korištenju resursa tako što osigurava da stvari budu u
rukama onih koji imaju pravni i moralni temelj za njihovo posjedovanje. Ovo, zauzvrat, potiče
održavanje i ulaganje u posjedovane resurse, doprinoseći ekonomskom razvoju.
Zbog svih ovih razloga, priznavanje i zaštita kvalifikovanog posjeda ključni su aspekti stvarnog prava
koji služe da balansiraju interese pojedinaca i društva u celini, promovirajući pravednost, pravnu
sigurnost, i društveni red.

9. Objasnite šta će predstavljati samovlast i šta će predstavljati čin smetanja posjeda?

Samovlast

Samovlast u kontekstu stvarnog prava odnosi se na neopravdano, samostalno djelovanje pojedinca

koje ima za cilj uspostavljanje, promjenu ili ukidanje stvarnih prava, bez pravnog osnova ili sudske
odluke. To je samovoljno postupanje koje može uključivati prisvajanje tuđe stvari, nasilno
preuzimanje posjeda, ili bilo koji drugi oblik direktnog fizičkog utjecaja na stvar ili pravo bez
suglasnosti vlasnika ili bez zakonske osnove. Samovlast je pravno nedopuštena jer predstavlja kršenje
prava drugih osoba i remeti pravni poredak.

Čin smetanja posjeda

Čin smetanja posjeda, poznat i kao turbatio possessionis, događa se kada netko nezakonito ometa ili
remeti posjed drugog, bez da nužno uzurpira taj posjed ili ga prisvaja. Smetanje može uključivati
različite oblike djelovanja, kao što su ometanje uživanja u posjedu, stvaranje buke, postavljanje
prepreka koje ograničavaju pristup posjedu, ili bilo koja druga radnja koja narušava mirno korištenje i
uživanje posjeda od strane posjednika. Za razliku od samovlasti, koja obuhvaća pokušaj promjene ili
uspostave posjeda, smetanje posjeda ne mora nužno uključivati pokušaj preuzimanja posjeda, već
predstavlja manje intenzivan oblik ometanja.

Značaj razlikovanja

Razlikovanje između samovlasti i čina smetanja posjeda bitno je za određivanje odgovarajućih pravnih
lijekova i mjera zaštite. Dok samovlast zahtijeva hitne i odlučne pravne mjere za vraćanje stanja u
prethodno stanje i zaštitu prava posjednika, slučajevi smetanja posjeda mogu zahtijevati drugačiji
pristup, često fokusiran na prestanak ometanja i kompenzaciju za prouzročenu štetu.

- Zaštita od samovlasti obično uključuje vraćanje posjeda onome tko ga je pravedno posjedovao prije
samovoljnog čina, te može rezultirati i kaznenom odgovornošću počinitelja.

- Zaštita od čina smetanja posjeda usmjerena je na prestanak smetnji i ometanja, uz mogućnost

naknade štete koja je posjedniku nastala zbog tih smetnji.

Obje situacije su predmet regulacije stvarnog prava koje pruža mehanizme zaštite posjedničkih prava,
omogućavajući očuvanje pravnog poretka i zaštitu individualnih prava na mirno uživanje posjeda.

10. Obrazložite sudsku zaštitu posjeda?

Sudska zaštitu posjeda je ključan mehanizam u stvarnom pravu koji omogućava posjednicima da
brane svoj posjed od samovlasti, smetanja, i drugih oblika nepravilnog oduzimanja ili ometanja. Ova
zaštita je dizajnirana da osigura brzu i efikasnu pravnu pomoć u cilju očuvanja statusa quo i zaštite
prava posjednika. Sudska zaštita posjeda temelji se na nekoliko osnovnih principa i uključuje različite
pravne lijekove:
1. Possessory Actions (Tužbe za zaštitu posjeda)

- Interdikt za vraćanje posjeda (restitutorni interdikt): Ovaj pravni lijek koristi se kada je posjednik
nepravilno izgubio posjed, a cilj je vraćanje posjeda posjedniku. Ova akcija se obično mora pokrenuti
ubrzo nakon gubitka posjeda kako bi se osigurala brza pravna intervencija.

- Interdikt za sprječavanje prijetnje posjedu (prohibitorni interdikt): Koristi se kada postoji realna
prijetnja oduzimanja posjeda ili kada se posjedniku ometa uživanje u posjedu. Cilj je spriječiti buduće
smetnje ili oduzimanje posjeda.

2. Odmah izvršive mjere

Sudovi često imaju ovlasti izdavati privremene naloge ili zabrane koje djeluju odmah, kako bi se
spriječilo daljnje narušavanje posjeda dok se glavni spor ne riješi. Ovo je posebno važno u situacijama
gdje bi kašnjenje moglo prouzročiti nepopravljivu štetu posjedniku.

3. Naknada štete

Pored vraćanja posjeda ili sprječavanja smetnji, posjednik može tražiti i naknadu za štetu koja je
nastala zbog nepravilnih akcija drugih. To uključuje fizičku štetu na stvari, kao i eventualnu materijalnu
štetu nastalu gubitkom korištenja posjeda.

4. Princip brzine i efikasnosti

Sudska zaštita posjeda dizajnirana je da bude brza i direktna, s ciljem osiguranja što hitnijeg vraćanja
pravednog stanja. To znači da se u praksi često koriste pojednostavljeni postupci kako bi se spriječile
dugotrajne pravne bitke koje bi mogle dodatno štetiti pravima posjednika.

5. Zaštita neovisno o vlasništvu

Bitno je naglasiti da se sudska zaštita posjeda može tražiti neovisno o tome tko je pravni vlasnik stvari.
Čak i ako posjednik nije vlasnik, on ima pravo braniti svoj posjed od nepravilnih uplitanja.

Sudska zaštita posjeda predstavlja temeljnu komponentu pravnog sistema koja služi zaštiti prava na
mirno uživanje i korištenje posjeda, sprječavajući samovolju i promovirajući pravni red i pravdu.

11. Obrazložite zaštitu posjeda putem samopomoći?

Zaštita posjeda putem samopomoći odnosi se na pravo posjednika da samostalno, bez obraćanja
sudu, poduzme određene radnje kako bi zaštitio svoj posjed od neposrednih, nezakonitih upada ili
smetnji. Samopomoć je mehanizam koji pravni sistemi priznaju kao iznimku od općeg pravila da se
pravna pitanja rješavaju putem formalnih sudskih postupaka. Međutim, upotreba samopomoći strogo
je ograničena određenim uvjetima kako bi se spriječila zloupotreba i osiguralo da se ne narušava javni
red i mir.

Uvjeti za korištenje samopomoći:

1. Neposredna opasnost: Samopomoć se obično može koristiti samo u situacijama neposredne

opasnosti za posjed, gdje bi čekanje na sudsku intervenciju moglo dovesti do nepopravljive štete ili
gubitka posjeda.
2. Proporcionalnost: Radnje poduzete u svrhu samopomoći moraju biti proporcionalne prirodi i
intenzitetu prijetnje. To znači da posjednik ne smije koristiti više sile nego što je nužno za obranu svog
posjeda.

3. Bez odgode: Samopomoć se mora primijeniti bez nepotrebnog odgađanja, obično neposredno
nakon što posjednik postane svjestan neposredne prijetnje ili upada.

Primjeri samopomoći:

- Fizičko sprečavanje upada: Ako netko pokuša nezakonito ući na tuđe zemljište, posjednik može
fizički, ali bez prekomjerne sile, spriječiti takav upad.

- Uklanjanje prepreka: Ako netko postavi prepreku koja ometa pristup posjedu, posjednik može
ukloniti tu prepreku kako bi osigurao slobodan pristup.

- Ponovno uspostavljanje posjeda: U određenim slučajevima, ako je posjed nepravedno oduzet,

posjednik može sam pokušati ponovno uspostaviti svoj posjed, pod uvjetom da to čini mirnim putem.

Ograničenja samopomoći:

- Zabrana prekomjerne sile: Upotreba prekomjerne sile ili nasilja u svrhu samopomoći strogo je
zabranjena.

- Zabrana samosuđenja: Samopomoć ne smije prerasti u samosuđenje, gdje posjednik sam izriče
"pravdu" bez obzira na zakonske norme.

Zaključak:

Iako je zaštita posjeda putem samopomoći priznata u mnogim pravnim sistemima kao legitimno
sredstvo obrane posjednih prava, njezina primjena je ograničena kako bi se osiguralo da se ne
narušava javni red i pravna sigurnost. U svakom slučaju, preporučljivo je tražiti pravni savjet ili sudsku
zaštitu kada je to izvedivo, kako bi se izbjegli mogući pravni rizici i komplikacije povezane s
korištenjem samopomoći.

12. Objasnite ko će biti aktivno a ko pasivno legitimisan da traži sudsku zaštitu posjeda, koje
činjenice će biti pravno relevantne i šta se može tražiti u tužbi za zaštitu posjeda te u kojim
rokovima?

Aktivna i pasivna legitimacija u kontekstu tužbe za zaštitu posjeda odnosi se na sposobnost stranaka
da sudjeluju u pravnom postupku; aktivna legitimacija odnosi se na pravo stranke da pokrene tužbu,
dok pasivna legitimacija označava osobu protiv koje se tužba može pokrenuti.

Aktivna legitimacija

Aktivno legitimiran za traženje sudske zaštitu posjeda je **posjednik** stvari, neovisno o tome je li
on vlasnik ili ne. To uključuje osobe koje imaju neposredni ili posredni posjed nad stvari i koje su
posjed izgubile ili im je on ometen zbog djelovanja druge strane. U praksi, to znači da svatko tko
faktički posjeduje stvar i smatra da mu je posjed nepravedno oduzet ili ometen, može biti aktivno
legitimiran za pokretanje tužbe za zaštitu posjeda.

Pasivna legitimacija

Pasivno legitimiran je obično počinitelj ometanja ili oduzimanja posjeda, tj. osoba ili entitet čije su
radnje dovele do gubitka ili ometanja posjeda. To može biti osoba koja je nezakonito ušla u posjed,
neovisno o tome ima li tvrdnju na pravo vlasništva nad stvari ili ne.
Pravno relevantne činjenice

Pravno relevantne činjenice koje treba dokazati u tužbi za zaštitu posjeda obuhvaćaju:

1. Postojanje posjeda u vrijeme ometanja ili oduzimanja: Tužitelj mora dokazati da je imao posjed nad
stvari u relevantno vrijeme.

2. Čin oduzimanja ili ometanja posjeda: Treba dokazati da je došlo do oduzimanja posjeda ili
ometanja u uživanju posjeda.

3. Identifikacija počinitelja: Tužitelj treba identificirati osobu ili entitet odgovoran za oduzimanje ili
ometanje posjeda.

Što se može tražiti u tužbi za zaštitu posjeda

U tužbi za zaštitu posjeda, tužitelj može tražiti:

1. Vraćanje posjeda: Najčešći zahtjev je vraćanje stvari u posjed tužitelja.

2. Prestanak ometanja: Ako je posjed ometan, tužitelj može tražiti sudsku naredbu kojom se
zabranjuje daljnje ometanje.

3. Naknada štete: U nekim slučajevima, tužitelj može tražiti i naknadu štete nastale zbog oduzimanja
ili ometanja posjeda.

Rokovi za pokretanje tužbe

Rokovi za pokretanje tužbe za zaštitu posjeda mogu varirati ovisno o nacionalnom zakonodavstvu. U
mnogim jurisdikcijama postoji relativno kratki rok za pokretanje tužbe nakon oduzimanja ili ometanja
posjeda, često godinu dana ili manje, kako bi se osigurala brza zaštita prava posjednika. Bitno je
provjeriti specifične rokove unutar relevantne jurisdikcije kako bi se osiguralo pravovremeno
djelovanje.

Sudska zaštita posjeda temelji se na principu zaštite faktičkog stanja posjeda, neovisno o pitanju prava
vlasništva, s ciljem očuvanja mira i pravne sigurnosti u društvu.

13. Uporedite posjed i pravo vlasništva?

Posjed i pravo vlasništva su dva temeljna, ali različita pojma u stvarnom pravu, s različitim pravnim
karakteristikama i posljedicama. Oba su ključna za razumijevanje pravnih odnosa koji se tiču stvari, ali
imaju različite funkcije i zaštitu unutar pravnog sistema.

Posjed

Posjed se odnosi na faktičku kontrolu nad stvari. Posjednik je osoba koja stvar drži i koristi, neovisno o
tome ima li pravni temelj za to. Posjed uključuje dvije glavne komponente:

1. Corpus (fizička kontrola): Fizičko držanje stvari.

2. Animus (namjera da se stvar drži kao vlastita): Psihološki element koji odražava namjeru osobe da
stvar tretira kao svoju.
Posjed može biti zaštićen pravno, čak i ako osoba nema pravo vlasništva nad stvari. Zakon često
omogućava posjedniku da se brani protiv nepravilnih upada ili oduzimanja posjeda, ne ulazeći u
pitanje vlasništva.

Pravo vlasništva

Pravo vlasništva je najpotpunije pravo koje osoba može imati nad stvari, i uključuje pravo korištenja,
raspolaganja i isključivanja drugih od upotrebe stvari. Vlasništvo daje pravni temelj za posjed, ali i niz
drugih prava, uključujući:

- Pravo da se stvar koristi na bilo koji zakonom dozvoljen način.

- Pravo da se stvar prodaje, iznajmljuje, daruje, ili na drugi način prenosi.

- Pravo da se isključi druge osobe od upotrebe ili ometanja stvari.

Uporedba i važnost razlikovanja

- Pravna zaštita: Dok su i posjed i vlasništvo zaštićeni pravom, pravo vlasništva pruža opsežniju zaštitu,
uključujući pravo na tužbu protiv bilo koga tko nezakonito ometa vlasnikova prava. Zaštita posjeda
fokusirana je na očuvanje faktičkog stanja, bez obzira na pravo vlasništva.

- Prenosivost: Pravo vlasništva može se prenositi ili nasljeđivati, dok se posjed prenosi faktičkim
predajom stvari.

- Usucapija: Dugotrajni posjed pod određenim uvjetima može dovesti do stjecanja prava vlasništva
putem usucapije, što pokazuje kako posjed može utjecati na pravo vlasništva.

- Porezi i dužnosti: Vlasnici su obično odgovorni za plaćanje poreza na imovinu i drugih obveza
povezanih sa stvari, dok posjednici mogu biti odgovorni za određene obveze samo dok faktički drže
stvar.

Razumijevanje razlike između posjeda i prava vlasništva ključno je za navigaciju kroz pravne odnose u
vezi s imovinom, reguliranje sukoba interesa, i razumijevanje pravnih obveza i prava u kontekstu
stvarnog prava.

14. Objasnite pojam prava vlasništva u objektivnom i subjektivnom smislu te zakonsku

definiciju prava vlasništva, objasnite objekte i subjekte vlasništva?

Pravo vlasništva je temeljni pojam u pravu koji se može razumjeti i analizirati kroz dvostruku
perspektivu: objektivnu i subjektivnu. Osim toga, pravo vlasništva ima svoje specifične objekte i
subjekte, koji definiraju odnos između vlasnika i stvari.

Pravo Vlasništva u Objektivnom Smislu

U objektivnom smislu, pravo vlasništva odnosi se na skup pravnih pravila i normi koje regulišu odnose
između ljudi u pogledu vlasništva nad stvarima. Ovo uključuje zakone i regulative koje određuju kako
se pravo vlasništva stiče, prenosi, ograničava ili gasi. Objektivno pravo vlasništva formira pravni okvir
unutar kojeg subjekti mogu djelovati i ostvarivati svoja prava i obveze.

Pravo Vlasništva u Subjektivnom Smislu

U subjektivnom smislu, pravo vlasništva se odnosi na ovlast pojedinca ili pravne osobe da raspolaže
određenom stvari u najširem mogućem opsegu. To uključuje pravo korištenja stvari (usus), pravo na
plodove stvari (fructus), i pravo raspolaganja stvari (abusus). Subjektivno pravo vlasništva omogućava
vlasniku da isključi druge od upotrebe njegove stvari, pod uvjetom da njegovo korištenje ne krši
zakone i prava drugih.

Zakonska Definicija Prava Vlasništva

Zakonska definicija prava vlasništva može varirati od jurisdikcije do jurisdikcije, ali općenito obuhvaća
pravo osobe da uživa i raspolaže svojom imovinom na zakonom dopuštene načine. Zakon definira
vlasništvo kao pravo koje pruža najkompletniju kontrolu nad stvarima, ograničeno samo zakonskim
restrikcijama koje služe javnom interesu ili pravima drugih.

Objekti Vlasništva

Objekti prava vlasništva su stvari nad kojima se to pravo može ostvarivati. U pravnom smislu, "stvari"
mogu biti pokretne (kao što su automobili, knjige, elektronika) ili nepokretne (kao što su zemljišta,
zgrade). Također, pravo vlasništva može se odnositi na nematerijalna dobra, poput autorskih prava ili
patenata.

Subjekti Vlasništva

Subjekti prava vlasništva su nositelji tog prava, tj. osobe koje mogu biti fizičke (pojedinci) ili pravne
(korporacije, udruge, država itd.) koje posjeduju pravo vlasništva nad stvarima. Subjekti vlasništva
imaju pravnu sposobnost da ostvaruju prava i obveze koje proizlaze iz vlasništva.

U suštini, pravo vlasništva predstavlja ključni element u pravnom sistemu koji omogućava pojedincima
i pravnim subjektima da ostvaruju kontrolu nad resursima, pri čemu su ta prava zaštićena i regulirana
zakonom radi očuvanja društvenog reda i pravednosti.

15. Objasnite kako je pravo vlasništva zaštićeno ustavom i međunarodnim konvencijama a kako
zakonom?

Pravo vlasništva je temeljno pravo koje je široko priznato i zaštićeno na više razina: kroz ustavno
pravo, međunarodne konvencije i nacionalne zakone. Svaka od ovih razina pruža određeni oblik
zaštite i okvir za ostvarivanje i zaštitu prava vlasništva.

Zaštita kroz Ustav

U mnogim državama, pravo vlasništva je zaštićeno ustavom, koji predstavlja najviši pravni akt.
Ustavom se često garantuje pravo pojedinaca i pravnih subjekata na stjecanje, posjedovanje,
korištenje i raspolaganje svojom privatnom imovinom. Ustavna zaštita također uključuje odredbe koje
štite vlasnike imovine od arbitrarnog oduzimanja bez pravedne naknade, postavljajući temeljne
principe pravednosti i sigurnosti prava vlasništva. Na primjer, klauzule o eksproprijaciji ili
nacionalizaciji obično zahtijevaju da se vlasnicima pruži pravična odšteta.

Zaštita kroz Međunarodne Konvencije

Na međunarodnoj razini, pravo vlasništva je priznato i zaštićeno kroz razne međunarodne konvencije i
deklaracije, kao što su:

- Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (članak 17), koja svim ljudima garantuje pravo na
vlasništvo, pojedinačno i u zajednici s drugima.

- Europska konvencija o ljudskim pravima (Protokol br. 1), koja štiti pravo na mirno uživanje vlasništva
i postavlja uvjete pod kojima se može ograničiti ovo pravo ili provesti eksproprijacija.
Međunarodne konvencije postavljaju opće standarde zaštite prava vlasništva i obvezuju države članice
da ih poštuju u svojim nacionalnim zakonodavstvima.

Zaštita kroz Zakon

Nacionalni zakoni pružaju detaljan okvir za ostvarivanje, zaštitu i ograničavanje prava vlasništva. Ovi
zakoni uključuju:

- Građanski i stvarnopravni zakonici, koji definiraju pravo vlasništva, vrste imovine, načine stjecanja i
prenosa vlasništva, te pravne lijekove za zaštitu prava vlasništva.

- Zakoni o eksproprijaciji, koji uređuju uvjete i postupke pod kojima se može provesti oduzimanje
imovine u javnom interesu, uvijek uz pravičnu naknadu.

- Zakoni o zemljištu, koji se bave posebnostima vlasništva nad zemljištem i nekretninama.

- Specijalizirani zakoni, kao što su zakoni o autorskim pravima, patentima i zaštitnim znakovima, koji
štite nematerijalnu imovinu.

Zakoni omogućuju konkretizaciju ustavnih i međunarodnih principa zaštite prava vlasništva, pružajući
specifične mehanizme i pravne lijekove za njegovu obranu i očuvanje.

Ukupno, zaštita prava vlasništva kroz ustav, međunarodne konvencije i zakone predstavlja složen
sistem koji osigurava ravnotežu između prava pojedinaca i pravnih subjekata na privatnu imovinu i
interesa zajednice.

16. Navedite i detaljno objasnite karakteristike prava vlasništva?

Pravo vlasništva je temeljno pravo koje se manifestira kroz niz karakteristika koje ga čine jedinstvenim
i razlikuju od drugih pravnih odnosa. Ove karakteristike omogućuju vlasniku najširu moguću kontrolu
nad njegovom imovinom, unutar granica zakona. Detaljno objašnjenje ovih karakteristika pruža uvid u
prirodu i opseg prava vlasništva.

1. Isključivost (Exclusivity)

Isključivost je jedna od osnovnih karakteristika prava vlasništva i odnosi se na mogućnost vlasnika da

isključi druge osobe od korištenja njegove imovine. Ova karakteristika pruža vlasniku pravo da
odlučuje tko može, a tko ne može koristiti ili pristupiti imovini. Isključivost je temelj za ostvarivanje
drugih prava vlasništva, kao što su pravo korištenja, uživanja plodova i pravo raspolaganja.

2. Pravo Korištenja (Usus)

Pravo korištenja omogućava vlasniku da koristi svoju imovinu na bilo koji način koji nije zabranjen
zakonom. To uključuje pravo na osobnu upotrebu imovine ili njezino korištenje u svrhu ostvarivanja
dobiti. Pravo korištenja je fleksibilno i može se prilagoditi potrebama i željama vlasnika, sve dok je u
skladu s pravnim ograničenjima.

3. Pravo na Plodove (Fructus)

Vlasnik ima pravo na sve plodove koje njegova imovina proizvede. To mogu biti prirodni plodovi (npr.
poljoprivredni proizvodi), industrijski plodovi (npr. proizvodi izrađeni u tvornici na vlasnikovom
zemljištu) ili civilni plodovi (npr. prihodi od najma). Ovo pravo omogućava vlasniku da ekonomski
koristi svoju imovinu i uživa u njenim beneficijama.

4. Pravo Raspolaganja (Abusus)

Pravo raspolaganja je možda najpotpunija manifestacija prava vlasništva. Omogućava vlasniku da
trajno prenese svoja prava na drugu osobu, bilo prodajom, darovanjem, nasljeđivanjem ili na drugi
način. Ovo pravo također uključuje mogućnost da se imovina uništi ili na drugi način izmijeni, pod
uvjetom da takve radnje nisu u suprotnosti s zakonom ili pravima drugih.

5. Perpetuitet (Perpetuity)

Pravo vlasništva je, u teoriji, neograničeno u vremenu. To znači da pravo vlasništva ne ističe samo s
vremenom, već može trajati neograničeno, sve dok vlasnik ili njegovi pravni nasljednici nastavljaju
ostvarivati prava vlasništva nad imovinom.

6. Apsolutnost

Pravo vlasništva je apsolutno u smislu da se priznaje i štiti protiv svih osoba. Apsolutnost prava
vlasništva znači da pravni sustav pruža zaštitu vlasničkih prava protiv bilo koje osobe koja bi mogla
pokušati uskratiti ili ometati ta prava, čineći pravo vlasništva jednim od najjačih pravnih prava.

Zaključak

Ove karakteristike prava vlasništva čine temelj privatnog vlasništva i središnji su za razumijevanje kako
pravni sustavi reguliraju odnose između pojedinaca i stvari. One omogućavaju vlasnicima da ostvaruju
ekonomsku i osobnu korist od svoje imovine, dok istovremeno postavljaju okvir unutar kojeg se ta
prava mogu ostvarivati odgovorno i u skladu s javnim interesom.

17. Objasnite sadržaj prava vlasništva pa objasnite koji je značaj „numerus clausus“ na sadržaj
prava vlasništva?

Sadržaj Prava Vlasništva

Sadržaj prava vlasništva obuhvata tri osnovna prava koja zajedno čine puno vlasničko pravo, a to su:
pravo korištenja (usus), pravo na plodove (fructus), i pravo raspolaganja (abusus).

1. Pravo korištenja (usus): Omogućava vlasniku da koristi i upravlja svojom imovinom na način koji
smatra prikladnim, pod uvjetom da ne krši zakonske odredbe i prava drugih osoba. Ovo uključuje
pravo da se na vlastitoj zemlji gradi, živi na njoj, koristi pokretne stvari itd.

2. Pravo na plodove (fructus): Vlasnik ima pravo na sve prirodne ili civilne plodove koje njegova
imovina proizvede. Prirodni plodovi uključuju stvari poput usjeva, dok civilni plodovi mogu biti prihodi
od iznajmljivanja ili zakupa imovine.

3. Pravo raspolaganja (abusus): Najšire i najkompleksnije pravo, koje vlasniku omogućava da svoju
imovinu proda, daruje, ostavi u nasljedstvo, ili čak uništi. Ovo pravo uključuje i mogućnost stvaranja
ograničenih prava na imovini, kao što su hipoteke ili služnosti.

Značaj „Numerus Clausus“ na Sadržaj Prava Vlasništva

Koncept „numerus clausus“ u pravu vlasništva odnosi se na ograničeni broj tipova stvarnih prava koja
pravni sistem priznaje. To znači da zakon definira određeni skup prava vlasništva i drugih stvarnih
prava, kao što su servituti, zalozi, i hipoteke, te ne dozvoljava stvaranje novih tipova stvarnih prava
bez zakonske osnove. Postojanje ovog principa ima nekoliko važnih posljedica:

1. Pravna sigurnost i predvidljivost: Ograničavajući broj priznatih stvarnih prava, pravni sistem
olakšava razumijevanje prava i obveza koje proizlaze iz vlasništva. To doprinosi stabilnosti pravnog
prometa i smanjuje pravnu nesigurnost.
2. Zaštita trećih strana: Numerus clausus pomaže u zaštiti interesa trećih strana koji mogu biti
zainteresirani za imovinu (npr., kupci, kreditori) tako što im omogućava da lako identificiraju koje
pravne interese treba uzeti u obzir prilikom transakcija ili u postupcima naplate.

3. Ujednačavanje prakse: Ovaj princip osigurava da se stvarna prava na imovinu tretiraju dosljedno u
različitim situacijama i smanjuje prostor za pravnu inovaciju koja bi mogla dovesti do konfuzije ili
nestabilnosti u pravnom sustavu.

4. Efikasnost pravne zaštite: Uspostavljanjem jasnih i ograničenih kategorija stvarnih prava, numerus
clausus olakšava sudovima da primjenjuju pravnu zaštitu i donose odluke u sporovima vezanim za
imovinu.

Ukratko, princip „numerus clausus“ igra ključnu ulogu u organizaciji i funkcionalnosti prava vlasništva,
promovirajući pravnu sigurnost i efikasnost, dok istovremeno štiti interese vlasnika i trećih strana u
pravnom prometu.

18. Obrazložite kako je pravo vlasništva ograničeno?

Pravo vlasništva, iako predstavlja jedno od najširih prava nad stvarima koje pravni sistem priznaje, nije
apsolutno. Postoje različita ograničenja na pravo vlasništva koja proizlaze iz potrebe da se usklade
interesi vlasnika sa pravima, sigurnošću i blagostanjem zajednice, kao i sa zaštitom prava drugih
pojedinaca. Ova ograničenja mogu biti opća ili specifična, zakonska ili ugovorna. Evo nekih od ključnih
načina na koje je pravo vlasništva ograničeno:

1. Zakonska Ograničenja

- Javni interes i regulativa: Država može ograničiti upotrebu imovine kroz različite regulative koje
promiču javni interes, kao što su zakoni o urbanom planiranju, zaštiti okoliša, zdravstveni i sigurnosni
standardi. Na primjer, moguće je da se određenom imovinom ne smije raspolagati na način koji šteti
okolišu ili koji je u suprotnosti s urbanističkim planovima.

- Eksproprijacija: Država ima pravo oduzeti privatnu imovinu u javnom interesu, kao što je izgradnja
infrastrukture, pod uvjetom da pruži pravičnu naknadu vlasniku. Ovo je primjer ograničenja prava
raspolaganja.

- Ograničenja povezana s pravima drugih: Pravo vlasništva može biti ograničeno i pravima drugih
osoba, kao što su prava susjeda, prava na put ili servituti.

2. Ugovorna Ograničenja

- Pravna ograničenja kroz ugovore: Vlasnici mogu pristati na određena ograničenja na svoje pravo
vlasništva kroz ugovore, kao što su ugovori o najmu, zakupu ili servitutima, gdje se određena prava
prenose ili ograničavaju u korist drugih strana.

3. Ograničenja povezana s moralom i etikom

- Etička i moralna ograničenja: Iako ne nužno formalizirana kroz zakone, postoji očekivanje da vlasnici
neće koristiti svoju imovinu na način koji je štetan za društvo ili koji je na drugi način neetičan.

4. Ograničenja radi zaštite prava drugih

- Prava trećih strana: Pravo vlasništva ne smije se ostvarivati na način koji nepravedno šteti pravima ili
interesima trećih strana, kao što su prava na privatnost, pristup svjetlu i zraku, i slično.

Značaj Ograničenja
Ograničenja prava vlasništva su ključna za uspostavljanje ravnoteže između individualnih prava i
javnog interesa. Ona osiguravaju da upotreba privatne imovine odražava šire društvene vrijednosti i
potrebe, promičući pravedno i održivo društvo. Također, omogućavaju da se pravni sustav prilagodi
promjenjivim društvenim normama i izazovima, omogućujući fleksibilnost i adaptaciju.

19. Objasnite susjedska prava, pa navedite i objasnite najmanje tri pozitivnopravna instituta
susjedskih prava po vlastitom izboru?

Susjedska prava odnose se na skup pravnih pravila koja regulišu odnose između vlasnika susjednih
nekretnina. Ova prava su dizajnirana da uspostave ravnotežu između prava i obveza vlasnika u
kontekstu njihove neposredne prostorne blizine, s ciljem sprječavanja ili rješavanja mogućih konflikata
koji proizlaze iz korištenja nekretnina. Susjedska prava obuhvaćaju širok spektar pitanja, od pristupa
svjetlu i zraku, preko odvodnje vode, do ograničenja u pogledu buke i drugih oblika ometanja.

Evo tri primjera pozitivnopravnih instituta susjedskih prava:

1. Pravo na pristup svjetlu i zraku

Pravo na pristup svjetlu i zraku odnosi se na ograničenje koje se može postaviti na izgradnju ili
korištenje nekretnine na način koji bi neproporcionalno umanjio pristup prirodnom svjetlu ili protoku
zraka do susjedne nekretnine. Ovo pravo štiti vlasnike od izgradnje koja bi mogla uzrokovati
"zatamnjenje" njihove nekretnine ili znatno smanjiti kvalitetu zraka, utječući na životni standard i
vrijednost imovine.

2. Pravo na odvodnju vode

Pravo na odvodnju vode reguliše način na koji se površinska ili podzemna voda može odvoditi sa
jedne nekretnine na drugu. Cilj je osigurati da korištenje ili izmjene na jednoj nekretnini ne uzrokuju
štetu susjedima putem poplava, erozije ili druge štete uzrokovane vodom. Ovaj institut zahtijeva od
vlasnika da poduzmu odgovarajuće mjere za kontrolu odvodnje vode sa svoje nekretnine kako ne bi
negativno utjecali na susjedne nekretnine.

3. Ograničenja u pogledu buke i drugih oblika ometanja

Zakoni često postavljaju ograničenja na razinu buke, vibracija, mirisa ili drugih oblika ometanja koje
nekretnina može proizvesti kako bi se zaštitila mir i privatnost susjeda. Ova pravila variraju ovisno o
lokaciji i specifičnim lokalnim uredbama, ali općenito zahtijevaju od vlasnika da svoju imovinu koriste
na način koji ne uzrokuje nerazumnu smetnju susjedima. Ovo može uključivati ograničenja na radno
vrijeme određenih djelatnosti, upotrebu zvučne izolacije ili postavljanje ograničenja na vrste
aktivnosti koje se mogu obavljati na nekretnini.

Susjedska prava su ključan element stvarnog prava jer promiču koegzistenciju i harmonične odnose
između vlasnika nekretnina. Kroz uravnoteženje prava i obveza, ovi pravni instituti omogućavaju
rješavanje konflikata i sprečavanje potencijalnih sporova, osiguravajući da se interesi svih strana
pošteno uzimaju u obzir.
 20. Obrazložite insitute šikane, imisije i izvlaštenja u stvarnom pravu?

Instituti šikane, imisije, i izvlaštenja predstavljaju ključne koncepte u stvarnom pravu koji se bave
različitim aspektima prava vlasništva i susjedskih odnosa. Ovi koncepti su važni za razumijevanje kako
pravo reguliše interakcije između vlasnika imovine, kao i odnos između pojedinaca i države u
kontekstu korištenja i upravljanja imovinom.

Šikana

Šikana (ili actio de iniuriis) odnosi se na svjesno djelovanje jednog vlasnika nekretnine s ciljem da
našteti ili izazove nepotrebnu smetnju susjedu, bez legitimnog razloga ili prava na takvo ponašanje.
Primjeri šikane mogu uključivati izgradnju strukture koja nema praktičnu svrhu osim blokiranja
pristupa svjetlu ili zraku susjedne nekretnine. Ključni element šikane je subjektivna namjera da se
naudi drugoj osobi, često bez materijalne koristi za počinitelja.

Imisije

Imisije se odnose na unošenje ili prenošenje čestica, energije ili buke s jedne nekretnine na drugu, što
može uzrokovati štetu ili smetnje. Ovo može uključivati dim, prašinu, vibracije, buku ili neugodne
mirise. Pravo reguliše imisije postavljanjem standarda koji određuju prihvatljive razine emisija i
pružaju pravne lijekove za one koji su pogođeni neprihvatljivim razinama imisija. Princip je da vlasnik
nekretnine ima pravo koristiti svoju imovinu na način koji ne šteti pravima susjeda.

Izvlaštenje

Izvlaštenje je proces kojim država ili ovlaštena tijela mogu prisilno oduzeti privatnu imovinu od
pojedinca, obično za javnu upotrebu ili u javnom interesu, kao što su izgradnja cesta, škola, ili bolnica.
Izvlaštenje je ograničeno načelima pravednosti i pravične naknade, što znači da vlasnik mora biti
adekvatno nadoknađen za gubitak svoje imovine. Pravo izvlaštenja temelji se na pretpostavci da opći
interesi zajednice mogu prevagnuti nad pravima pojedinaca pod određenim uvjetima.

Svaki od ovih instituta odražava napetost između individualnih prava i potreba zajednice, te
predstavlja mehanizme kroz koje pravni sustav pokušava uravnotežiti te interese. Dok šikana i imisije
naglašavaju potrebu za zaštitom pojedinaca od štetnih djelovanja drugih, izvlaštenje prepoznaje
situacije u kojima individualna prava mogu biti podređena širim društvenim ciljevima.

21. Obrazložite i uporedite individualno vlasništvo, suvlasništvo, zajedničko vlasništvo i etažno

vlasništvo?

Vlasništvo se može kategorizirati na različite načine ovisno o tome kako se prava nad imovinom dijele
među osobama. Individualno vlasništvo, suvlasništvo, zajedničko vlasništvo, i etažno vlasništvo su
četiri ključna koncepta koja ilustriraju različite načine na koje se mogu strukturirati prava vlasništva.
Razumijevanje ovih kategorija pomaže u identificiranju prava i obveza koje imaju vlasnici u različitim
situacijama.

Individualno Vlasništvo

Individualno vlasništvo odnosi se na pravo jedne osobe da posjeduje, koristi, i raspolože imovinom po
vlastitom nahođenju, unutar okvira zakona. Ovaj oblik vlasništva pruža vlasniku apsolutnu kontrolu
nad imovinom, uključujući pravo na korištenje, uživanje plodova i pravo raspolaganja. Primjer
individualnog vlasništva je kada jedna osoba posjeduje automobil ili kuću.
Suvlasništvo

Suvlasništvo postoji kada dve ili više osoba dijele pravo vlasništva nad određenom imovinom.
Suvlasništvo se može dalje podijeliti na dva tipa: idealno suvlasništvo (gdje svaki suvlasnik ima udio u
cijeloj imovini proporcionalno svom vlasničkom udjelu) i suvlasništvo po dijelovima (gdje svaki
suvlasnik ima pravo na određeni fizički dio imovine). U praksi, idealno suvlasništvo je češće, a
suvlasnici moraju zajednički odlučivati o upravljanju i raspolaganju imovinom.

Zajedničko Vlasništvo

Zajedničko vlasništvo se odnosi na imovinu koja pripada grupi osoba bez određenih udjela za svakog
člana. Svi vlasnici imaju jednaka prava korištenja cijele imovine i ne mogu je dijeliti ili prodavati bez
suglasnosti svih ostalih vlasnika. Ovaj oblik vlasništva često se primjenjuje na bračnu stečevinu ili na
imovinu stečenu zajedničkim ulaganjem. Odluke o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom
moraju biti donesene jednoglasno ili prema dogovorenim pravilima unutar grupe.

Etažno Vlasništvo

Etažno vlasništvo je specifičan oblik suvlasništva koji se primjenjuje na višestambene zgrade, gdje
svaki vlasnik posjeduje ekskluzivno pravo na svoju stambenu jedinicu (npr., stan) i suvlasnički udio u
zajedničkim dijelovima zgrade (npr., hodnici, dizala, vanjski zidovi). Etažno vlasništvo omogućava
individualno vlasništvo unutar zajedničke strukture, gdje suvlasnici dijele odgovornost za održavanje i
troškove povezane sa zajedničkim prostorima.

Usporedba

Ključna razlika između ovih oblika vlasništva leži u načinu na koji se prava nad imovinom dijele i vrše:

- Individualno vlasništvo pruža najveći stupanj kontrole i autonomije jednoj osobi.

- Suvlasništvo i zajedničko vlasništvo zahtijevaju koordinaciju i suradnju među vlasnicima, s tim što
zajedničko vlasništvo ne razlikuje pojedinačne udjele.

- Etažno vlasništvo kombinira elemente individualnog vlasništva unutar privatnih jedinica sa

suvlasništvom nad zajedničkim prostorima, zahtijevajući također koordinaciju među suvlasnicima.

Svaki oblik vlasništva ima svoje prednosti i izazove, te je prikladan za različite situacije i potrebe
vlasnika.

22. Obrazložite suvlasništvo kao institut stvarnog prava?

Suvlasništvo predstavlja institut stvarnog prava gdje dve ili više osoba zajednički posjeduju pravo
vlasništva nad istom stvari, bilo da je riječ o pokretnoj ili nepokretnoj imovini. U suvlasništvu, svaki
suvlasnik ima udio u cijeloj stvari, a ti udjeli mogu, ali ne moraju biti jednaki. Suvlasništvo omogućava
suvlasnicima da dijele koristi od imovine, ali također zahtijeva od njih da se dogovaraju o načinu
upotrebe, održavanja i eventualne prodaje te imovine.

Karakteristike Suvlasništva

- Podijeljeni Udjeli: Svaki suvlasnik ima određeni udio u vlasništvu, koji može biti izražen kao frakcija ili
postotak. Ti udjeli predstavljaju mjeru vlasničkog interesa svakog suvlasnika u cijeloj imovini.
- Nedjeljivost: Iako su vlasnički udjeli podijeljeni, sama stvar u suvlasništvu se ne dijeli. Svi suvlasnici
zajedno posjeduju cijelu stvar, a ne njezine fizički odvojene dijelove.

- Nezavisno Korištenje: Suvlasnici mogu nezavisno koristiti imovinu u skladu s njenom namjenom i
svrhom, pod uvjetom da takva upotreba ne narušava prava ostalih suvlasnika.

- Pravo na Raspolaganje: Suvlasnici imaju pravo raspolagati svojim udjelom, uključujući njegovu
prodaju, darovanje ili nasljeđivanje. Međutim, prodaja ili drugo raspolaganje cijelom imovinom
zahtijeva suglasnost svih suvlasnika.

Pravna Regulacija

Pravna regulativa suvlasništva obuhvata mehanizme za donošenje odluka, upravljanje imovinom, i

rješavanje sukoba među suvlasnicima. Načela koja regulišu ove aspekte obično uključuju:

- Odlučivanje: Većina pravnih sistema zahtijeva suglasnost svih suvlasnika za važne odluke koje utječu
na imovinu, poput prodaje ili rekonstrukcije. Manje odluke mogu se donositi većinskim glasovima ili u
skladu s udjelima suvlasnika.

- Raspolaganje Udjelima: Suvlasnici slobodno mogu raspolagati svojim udjelima, ali u mnogim
pravnim sistemima postoji pravo prvokupa za ostale suvlasnike.

- Podjela Dobiti i Troškova: Dobit od korištenja imovine i troškovi održavanja dijele se među
suvlasnicima proporcionalno njihovim udjelima u suvlasništvu.

Razrješenje Suvlasništva

Suvlasništvo se može razrješiti na nekoliko načina, uključujući:

- Prodaja i podjela prihoda: Suvlasnici se mogu dogovoriti prodati imovinu i podijeliti prihod
proporcionalno svojim udjelima.

- Fizička podjela imovine: Ako je moguće i praktično, imovina se može fizički podijeliti među
suvlasnicima prema njihovim udjelima.

- Izvlaštenje udjela: Suvlasnik može izvlaštiti udjele ostalih suvlasnika plaćanjem njihove tržišne
vrijednosti, pod uvjetom da postoji pravni okvir koji to omogućava.

Suvlasništvo predstavlja fleksibilan, ali kompleksan oblik vlasništva koji zahtijeva suradnju i dogovor
među suvlasnicima kako bi se osiguralo harmonično upravljanje i korištenje imovine.

23. Objasnite kako se vrši upravljanje sa stvari u suvlasništvu?

Upravljanje stvarima u suvlasništvu predstavlja ključni aspekt koji omogućava suvlasnicima da

koordiniraju kako će njihova zajednička imovina biti korištena, održavana, i potencijalno unapređena.
Budući da suvlasništvo podrazumijeva da dve ili više osoba dijele pravo vlasništva nad istom stvari,
potrebno je uspostaviti mehanizme za efikasno upravljanje kako bi se izbjegli konflikti i osiguralo da
imovina zadovoljava potrebe svih suvlasnika. Evo nekoliko ključnih principa i metoda koji se koriste u
upravljanju stvarima u suvlasništvu:

1. Donošenje Odluka

- Odluke o redovnom upravljanju: Za odluke koje se tiču redovnog upravljanja i održavanja stvari,
obično je dovoljna jednostavna većina suvlasnika. To uključuje odluke o rutinskom održavanju,
popravkama, i sličnim aktivnostima koje su neophodne za očuvanje vrijednosti i funkcionalnosti
imovine.

- Odluke o bitnim promjenama: Za odluke koje bi mogle znatno promijeniti prirodu imovine, njenu
vrijednost, ili način korištenja, obično je potrebna suglasnost svih suvlasnika ili većine koja predstavlja
određeni postotak vlasničkih udjela, ovisno o pravilima postavljenim zakonom ili internim dogovorom.

2. Upravljanje Troškovima

Troškovi povezani s održavanjem i upravljanjem zajedničke imovine dijele se među suvlasnicima,

obično proporcionalno njihovim udjelima u suvlasništvu. To uključuje troškove popravaka, osiguranja,
poreza na imovinu, i drugih troškova nastalih redovnim korištenjem i održavanjem imovine.

3. Rješavanje Sporova

Za rješavanje mogućih sporova među suvlasnicima, često se koriste unaprijed dogovoreni mehanizmi,
kao što su medijacija ili arbitraža. Ovi postupci omogućavaju suvlasnicima da na miran način riješe
nesuglasice, bez potrebe za sudskim postupcima.

4. Pravo Prvokupa

U mnogim pravnim sustavima, suvlasnici imaju pravo prvokupa u slučaju da jedan od suvlasnika želi
prodati svoj udio. To znači da suvlasnici imaju prednost u kupovini udjela prije nego što se on ponudi
vanjskim kupcima, što može pomoći u očuvanju stabilnosti i kontinuiteta u upravljanju imovinom.

5. Izvlaštenje Udjela

U nekim slučajevima, suvlasnici mogu odlučiti da jedan suvlasnik izvlašti udjele ostalih, preuzimajući
cjelokupno vlasništvo nad imovinom, pod uvjetom da se može dogovoriti prihvatljiva cijena i da je
takav postupak dozvoljen zakonom.

Upravljanje stvarima u suvlasništvu zahtijeva fleksibilnost, komunikaciju i suradnju među

suvlasnicima. Postavljanjem jasnih pravila i dogovaranjem mehanizama za donošenje odluka i
rješavanje sporova, suvlasnici mogu osigurati da njihova zajednička imovina bude adekvatno
upravljana i održavana.

24. Objasnite nastanak i prestanak suvlasništva, zajedničnog vlasništva i etažnog vlasništva?

Nastanak i prestanak suvlasništva, zajedničkog vlasništva, i etažnog vlasništva regulirani su pravilima

stvarnog prava, koja variraju ovisno o jurisdikciji, ali se mogu opisati kroz nekoliko osnovnih principa.

Nastanak Suvlasništva

Suvlasništvo nastaje na više načina, uključujući:

1. Kupoprodajom: Dva ili više kupaca zajednički kupuju nekretninu i postaju suvlasnici.

2. Nasljedstvom: Kada osoba umre, njena imovina može biti podijeljena među nasljednicima koji
postaju suvlasnici.

3. Darovanjem: Imovina može biti darovana više osoba koje onda postaju suvlasnici.

4. Ugovorom: Osobe mogu ugovorom dogovoriti suvlasništvo nad određenom imovinom.

Prestanak Suvlasništva

Suvlasništvo može prestati kroz:

1. Prodaju: Suvlasnici mogu prodati svoj udio u imovini trećoj strani, čime se mijenja struktura
suvlasništva.

2. Razdvajanje imovine: Ukoliko je moguće, imovina se može fizički podijeliti tako da svaki suvlasnik
dobije vlastiti dio.

3. Otkup: Jedan suvlasnik može otkupiti udjele ostalih suvlasnika.

4. Sporazumno razrješenje: Suvlasnici se mogu sporazumno dogovoriti o prestanku suvlasništva.

Nastanak Zajedničkog Vlasništva

Zajedničko vlasništvo često nastaje:

1. Automatski u braku: U mnogim pravnim sustavima, imovina stečena tijekom braka postaje
zajednička imovina supružnika.

2. Nasljedstvom ili darovanjem: Kada više osoba naslijedi ili primi dar bez specifikacije udjela.

Prestanak Zajedničkog Vlasništva

Zajedničko vlasništvo može prestati:

1. Prodajom: Ako se zajednička imovina proda i prihod podijeli među vlasnicima.

2. Sporazumom: Vlasnici se mogu dogovoriti o podjeli imovine ili o drugim načinima prestanka
zajedničkog vlasništva.

Nastanak Etažnog Vlasništva

Etažno vlasništvo najčešće nastaje:

1. Gradnjom: Izgradnjom višestambenih zgrada gdje svaka stambena jedinica može imati odvojenog
vlasnika.

2. Podjelom veće nekretnine: Postojeća nekretnina može biti podijeljena na više etažnih jedinica s
odvojenim vlasništvom.

Prestanak Etažnog Vlasništva

Etažno vlasništvo može prestati:

1. Ujedinjenjem: Ako jedna osoba stekne vlasništvo nad svim etažama.

2. Razdvajanjem zgrade: Teoretski, ali rijetko praktično, etažno vlasništvo može prestati razdvajanjem
zgrade na odvojene jedinice koje nisu više strukturirane kao etažno vlasništvo.

Svaki od ovih oblika vlasništva ima svoje specifične mehanizme za nastanak i prestanak, koji su
detaljno uređeni zakonima svake jurisdikcije. Ovi mehanizmi omogućavaju fleksibilnost u stvaranju,
upravljanju i rješavanju vlasničkih odnosa nad imovinom.
 25. Obrazložite zajedničko vlasništvo kao institut stvarnog prava?

Zajedničko vlasništvo je oblik suvlasništva gdje dva ili više subjekata posjeduju pravo vlasništva nad
istom stvari, ali za razliku od tipičnog suvlasništva, udjeli nisu individualno određeni. U zajedničkom
vlasništvu, svi vlasnici imaju jednako pravo na cijelu imovinu, a ne na specifične, razgraničene dijelove
ili udjele te imovine. Ovaj oblik vlasništva često zahtijeva visoki stupanj suradnje i komunikacije među
vlasnicima, jer se svaka značajna odluka o upotrebi, upravljanju ili raspolaganju imovinom mora
donijeti zajednički.

Karakteristike Zajedničkog Vlasništva

- Nedjeljivi Udjeli: Za razliku od suvlasništva, gdje svaki suvlasnik ima jasno definiran udio, u
zajedničkom vlasništvu udjeli nisu određeni. Svi zajednički vlasnici imaju pravo koristiti cijelu imovinu,
ne samo specifičan dio ili udio.

- Donošenje Odluka: Odluke o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom obično se moraju

donijeti jednoglasno, osim ako vlasnici nisu drugačije dogovorili. To može uključivati odluke o prodaji,
iznajmljivanju ili renoviranju imovine.

- Podjela Prihoda i Troškova: Prihodi ostvareni od imovine, kao i troškovi održavanja, dijele se među
vlasnicima, obično jednakim dijelovima, osim ako postoji drugačiji dogovor.

- Pravo Prvokupa: U slučaju da jedan od zajedničkih vlasnika želi prodati svoj "udio" ili izlazak iz
zajedničkog vlasništva, ostali vlasnici često imaju pravo prvokupa ili prvo odbijanje, kako bi mogli
zadržati kontrolu nad imovinom.

Nastanak Zajedničkog Vlasništva

Zajedničko vlasništvo može nastati na različite načine, uključujući:

- Nasljedstvom: Kada imovina prelazi na više nasljednika bez specifične podjele.

- Kupoprodajom ili darovanjem: Kada više osoba zajedno kupuje ili prima imovinu kao dar bez
određivanja specifičnih udjela.

- Ugovorom: Osobe mogu ugovorom dogovoriti uspostavu zajedničkog vlasništva nad određenom
imovinom.

Prestanak Zajedničkog Vlasništva

Zajedničko vlasništvo može prestati na nekoliko načina, uključujući:

- Prodajom imovine: Ako se svi zajednički vlasnici slože prodati imovinu i podijeliti prihod.

- Podjelom imovine: Ako je moguće i ako se vlasnici slože, imovina se može podijeliti na način da svaki
vlasnik dobije vlastiti dio.

- Otkupom: Jedan ili više vlasnika može otkupiti udjele ostalih vlasnika i postati jedini vlasnik ili
uspostaviti novu strukturu suvlasništva.

Zajedničko vlasništvo predstavlja izazov u pogledu upravljanja i odlučivanja, ali također nudi
fleksibilnost i mogućnost zajedničkog ulaganja i korištenja imovine. Ključno je da vlasnici unaprijed
razmotre i moguće dogovore načine rješavanja potencijalnih sporova i odlučivanja o upravljanju
imovinom.

26. Obrazložite vlasništvo na posebnom djelu nekretnine?

Vlasništvo na posebnom djelu nekretnine odnosi se na situaciju gdje pojedinci imaju ekskluzivno
pravo vlasništva nad određenim dijelovima zgrade ili zemljišta, dok ostatak objekta ili zemljišta može
biti u zajedničkom vlasništvu ili suvlasništvu s drugima. Ovaj koncept je posebno relevantan u
kontekstu etažnog vlasništva, koje omogućava individualno vlasništvo nad stambenim ili poslovnim
jedinicama unutar višestambenih zgrada ili kompleksa zgrada, dok su zajednički prostori, kao što su
hodnici, liftovi, vanjski zidovi i krovovi, u zajedničkom vlasništvu svih vlasnika jedinica.

Karakteristike

- Ekskluzivno Pravo Korištenja: Vlasnici imaju ekskluzivno pravo korištenja i raspolaženja svojim
posebnim dijelom nekretnine (npr., stanom ili poslovnim prostorom), unutar granica zakona i
pravilnika zajednice.

- Zajednički Prostori: Zajednički prostori i infrastruktura koriste se kolektivno, a njihovo održavanje i

troškovi podmiruju se od strane svih vlasnika, obično kroz plaćanje mjesečnih doprinosa ili pristojbi za
održavanje.

- Pravila Zajednice: Etažno vlasništvo često podliježe pravilima stanovanja ili korištenja poslovnog
prostora koja su uspostavljena kako bi se osiguralo mirno i funkcionalno suživot vlasnika. Ova pravila
mogu uključivati ograničenja vezana za buku, korištenje zajedničkih prostora, i slično.

Nastanak Vlasništva na Posebnom Djelu Nekretnine

Vlasništvo na posebnom djelu nekretnine obično nastaje kroz:

- Izgradnju: Prilikom izgradnje višestambenih zgrada ili kompleksa, gdje se svaka jedinica prodaje ili
dodjeljuje pojedinačnim vlasnicima.

- Podjelu već postojeće nekretnine: Postojeće nekretnine se ponekad mogu podijeliti na manje
jedinice koje se zatim mogu prodati ili dodijeliti kao posebni dijelovi nekretnine.

Pravna Regulacija

- Zakon o etažnom vlasništvu: Mnoge zemlje imaju specifične zakone koji reguliraju etažno vlasništvo,
uključujući prava i obveze vlasnika, upravljanje zajedničkim prostorima, i rješavanje sporova unutar
zajednice vlasnika.

Prestanak Vlasništva na Posebnom Djelu Nekretnine

Vlasništvo na posebnom djelu nekretnine može prestati:

- Prodajom: Vlasnik može prodati svoj dio nekretnine drugoj osobi.

- Zamjenom: Vlasnik može zamijeniti svoj dio nekretnine za drugu imovinu.

- Prinudnom prodajom: U određenim slučajevima, kao što su neplaćanje pristojbi za održavanje, sud
može narediti prodaju jedinice.
Vlasništvo na posebnom djelu nekretnine omogućava individualizirano vlasništvo unutar kolektivnih
objekata, promovirajući efikasno iskorištavanje prostora i resursa, dok istovremeno zahtijeva od
vlasnika da surađuju i koordiniraju aktivnosti vezane za zajedničke prostore i infrastrukturu.

27. Objasnite sticanje prava vlasništva na nekretninama?

Sticanje prava vlasništva na nekretninama obuhvata procese kroz koje osoba postaje vlasnik
nekretnine, bilo da je riječ o zemljištu, zgradama, stanovima ili drugim objektima vezanim za
zemljište. Postoje različiti načini sticanja vlasništva nad nekretninama, koji se mogu klasificirati u dvije
glavne kategorije: originarno (prvobitno) sticanje i derivativno (posredno) sticanje.

Originarno Sticanje Prava Vlasništva

Originarno sticanje prava vlasništva podrazumijeva sticanje vlasništva bez prenosa prava od
prethodnog vlasnika. Ovo uključuje:

1. Okupacija (usucapio): Sticanje vlasništva nad nekretninom koja nije bila u vlasništvu druge osobe
kroz kontinuiranu, javnu i nespornu posesiju tokom određenog vremenskog perioda, kako je
definisano zakonom.

2. Pronalazak blaga: U nekim jurisdikcijama, osoba koja nađe skriveno blago na nečijem zemljištu
može steći vlasništvo nad tim blagom pod određenim uvjetima.

3. Prisvajanje prirodnih resursa: Na primjer, pretvaranje neobrađenog zemljišta u obradivo može

rezultirati sticanjem vlasništva nad tim zemljištem.

Derivativno Sticanje Prava Vlasništva

Derivativno sticanje podrazumijeva sticanje vlasništva preko prethodnog vlasnika, obično putem
nekog pravnog akta ili transakcije. Ovo uključuje:

1. Kupoprodaja: Najčešći način sticanja vlasništva, gdje kupac stječe vlasništvo od prodavca kroz
kupoprodajni ugovor.

2. Nasljedstvo: Sticanje vlasništva preko testamenta ili zakonskog nasljeđivanja po smrti prethodnog
vlasnika.

3. Poklon (darovanje): Sticanje vlasništva kroz ugovor o darovanju, gdje darovatelj prenosi vlasništvo
na primatelja bez naknade.

4. Zamjena nekretnina: Dvije strane mogu zamijeniti nekretnine, čime svaka strana stječe vlasništvo
nad nekretninom druge strane.

5. Izvršenje prava založnog vjerovnika: Ako založni dužnik ne ispuni svoje obveze prema založnom
vjerovniku, založni vjerovnik može steći vlasništvo nad založenom nekretninom.

Pravna Procedura

Sticanje vlasništva nad nekretninama obično zahtijeva ispunjenje određenih pravnih procedura,
uključujući:

- Ugovor: Pravno obvezujući dokument koji detaljno opisuje uvjete pod kojima se vlasništvo prenosi.
- Registracija: U mnogim jurisdikcijama, prenos vlasništva nad nekretninama mora biti registriran u
odgovarajućem javnom registru kako bi postao pravno priznat.

- Plaćanje poreza i pristojbi: Prenos vlasništva često podliježe plaćanju određenih poreza i pristojbi.

Pravila i procedure vezane za sticanje prava vlasništva variraju značajno između različitih pravnih
sistema, stoga je važno konsultovati relevantne zakone i regulative specifične za jurisdikciju u kojoj se
nekretnina nalazi.

28. Obrazložite originarno sticanje prava vlasništva?

Originarno sticanje prava vlasništva predstavlja način sticanja prava vlasništva bez prenosa tog prava
od strane prethodnog vlasnika na novog vlasnika. Ova vrsta sticanja prava vlasništva je nezavisna i ne
oslanja se na pravni akt prethodnog vlasnika. Postoji nekoliko osnovnih načina originarnog sticanja
prava vlasništva:

1. Okupacija - sticanje prava vlasništva na stvarima koje nemaju vlasnika (res nullius), kao što su divlje
životinje, napuštena imovina ili stvari koje su otkrivene (npr. arheološki nalazi).

2. Pronalazak - slično okupaciji, pronalazak se odnosi na sticanje prava vlasništva nad stvarima koje su
izgubljene ili ostavljene, ali sa namjerom da se pronađe pravi vlasnik. Ako se vlasnik ne pojavi u
zakonom određenom roku, pronalazač može steći pravo vlasništva.

3. Specifikacija - proces stvaranja nove stvari od materijala koji pripada drugome, pri čemu nova stvar
postaje svojina stvaraoca, ukoliko se ne može vratiti u originalno stanje.

4. Akcesion - sticanje prava vlasništva na osnovu prirodnog ili umjetnog procesa kojim se neka stvar
povećava, kao što je rast zemljišta usled nanosa zemlje ili povećanje stvari spajanjem ili obradom.

5. Nasljeđivanje - iako se može smatrati derivativnim načinom sticanja, u nekim pravnim sistemima se
nasljeđivanje tretira kao originarno sticanje jer nasljednik stiče pravo vlasništva na osnovu zakonskog
nasljednog prava, a ne prenosa od strane prethodnog vlasnika.

6. Nalaz državne blagajne - sticanje prava vlasništva na osnovu nalaza stvari koje su od kulturnog,
historijskog ili arheološkog značaja, često podložno zakonima koji regulišu državnu blagajnu i
nacionalno blago.

7. Expropriacija za javnu potrebu - iako obično uključuje kompenzaciju bivšem vlasniku, ova metoda
može biti uključena u širem smislu originarnog sticanja, jer država stiče pravo vlasništva radi javnog
interesa.

Originarno sticanje prava vlasništva važno je u pravu jer omogućava sticanje vlasništva na načine koji
nisu direktno vezani za prethodne vlasničke odnose, čime se omogućava obnavljanje ili proširenje
prava vlasništva na nove ili napuštene stvari.

29. Objasnite institut dosjelosti u stvarnom pravu?

Institut dosjelosti (usucapio) je pravni mehanizam kroz koji se stiče pravo vlasništva na nepokretnosti
ili pokretnosti nečijim dugotrajnim posjedovanjem pod određenim uvjetima. Dosjelost predstavlja
jedan od načina originarnog sticanja prava vlasništva, što znači da se pravo vlasništva stiče neovisno o
volji prethodnog vlasnika. Za uspješno sticanje prava vlasništva putem dosjelosti, moraju biti ispunjeni
određeni zakonski uvjeti, koji mogu varirati ovisno o jurisdikciji, ali obično uključuju sljedeće
elemente:
1. Posjedovanje - osoba mora posjedovati stvar na način koji odgovara posjedovanju pravog vlasnika.
Ovo uključuje kontrolu nad stvari i isključenje drugih od njezinog korištenja.

2. Mirnost - posjedovanje mora biti mirno, bez sukoba ili prigovora od strane pravog vlasnika ili drugih
osoba.

3. Javnost - posjedovanje mora biti javno, vidljivo i ne tajno, tako da pravi vlasnik ili zainteresirane
strane mogu biti svjesni tog posjedovanja.

4. Neprekidnost - posjedovanje mora biti kontinuirano i bez prekida kroz cijeli period predviđen
zakonom.

5. Vremenski period - zakon određuje minimalni vremenski period tokom kojeg osoba mora
neprekidno i mirno posjedovati stvar prije nego što može steći pravo vlasništva. Ovaj period može
varirati, često je od 10 do 20 godina, ali može biti i duži ili kraći, ovisno o zakonodavstvu.

6. Dobra vjera i pravna osnova - u nekim pravnim sistemima, zahtijeva se da osoba posjeduje u dobroj
vjeri, vjerujući da ima pravo na posjedovanje i da postoji pravna osnova za to (npr., na osnovu
ugovora). U drugim sistemima, dosjelost može biti ostvariva i bez dobre vjere.

Kada osoba ispunjava sve ove uvjete, može tražiti priznanje svog prava vlasništva nad stvari pred
nadležnim sudom. Ako sud utvrdi da su svi uvjeti za dosjelost ispunjeni, izdat će odluku kojom se
potvrđuje pravo vlasništva na osnovu dosjelosti. Dosjelost je važan pravni institut jer omogućava
rješavanje situacija u kojima formalni vlasnički zapisi možda ne odražavaju stvarno stanje na terenu i
potiče efikasnu upotrebu zemljišta i drugih resursa.

30. Navedite sve načine sticanja prava vlasništva na osnovu zakona i objasnite najmanje tri
načina, koja nisu dosjelost, po vlastitom izboru?

Načini sticanja prava vlasništva mogu se kategorizovati u dve glavne grupe: originarno (primarno)
sticanje i derivativno (sekundarno) sticanje. Originarno sticanje prava vlasništva podrazumeva sticanje
bez prethodnog vlasnika ili nezavisno od volje prethodnog vlasnika, dok derivativno sticanje uključuje
prenos prava vlasništva od jedne osobe na drugu. Pored dosjelosti, koji je primer originarnog sticanja
prava vlasništva, postoje i drugi načini sticanja prava vlasništva na osnovu zakona:

Originarni načini: 1. Okupacija 2. Pronalazak 3. Specifikacija 4. Akcesija 5. Nasljeđivanje 6. Nalaz

državne blagajne 7. Expropriacija

Derivativni načini: 1. Kupoprodaja 2. Zamena 3. Poklon 4. Nasleđivanje 5. Sudska odluka

Evo objašnjenja za tri izabrana načina koja nisu dosjelost:

1. Okupacija je način originarnog sticanja prava vlasništva na stvarima koje trenutno nemaju vlasnika
(res nullius). Primer za to može biti sticanje prava vlasništva na divlje životinje koje su ulovljene u
prirodi. Kada osoba uhvati i zadrži takvu životinju sa namerom da je zadrži za sebe, može steći pravo
vlasništva nad njom. Okupacija se smatra primitivnim oblikom sticanja vlasništva i retko se primenjuje
u savremenom pravu.

2. Specifikacija se odnosi na proces kroz koji se stvara nova stvar preradom ili obradom materijala koji
pripada nekom drugom. Ako je nova stvar bitno različita od originalnog materijala i ne može se vratiti
u prvobitno stanje, osoba koja je izvršila preradu može steći pravo vlasništva na novonastaloj stvari.
Primer bi bio izrada skulpture od kamena koji je u vlasništvu nekog drugog. Ako je skulptura
umetničko delo i ne može se vratiti u oblik sirovog kamena, skulptor može steći pravo vlasništva na
skulpturi.
3. Nasljeđivanje je pravni proces kroz koji se imovina prenosi od pokojnika na jednu ili više osoba
(naslednike). Iako se često smatra derivativnim načinom sticanja prava vlasništva, u nekim pravnim
sistemima nasljeđivanje se može smatrati i originarnim načinom, jer naslednik stiče pravo na osnovu
zakona, a ne direktnog prenosa od strane prethodnog vlasnika. Nasljeđivanje je regulisano zakonom
koji određuje ko ima pravo da nasledi imovinu i pod kojim uslovima.

Ovi načini sticanja prava vlasništva omogućavaju pravni okvir kroz koji pojedinci i pravni subjekti mogu
regulisati svoje imovinske odnose, osiguravajući time stabilnost i predvidivost u pravnom prometu.