Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 11

SADRAJ

Strana U V O D ............................................................................................................................ 2 1. VRSTE ZALIHA ......................................................................................................... 3 2. TROKOVI ZALIHA ................................................................................................. 5 3. UPRAVLJANJE ZALIHAMA ................................................................................... 7 4. MEUNARODNI RAUNOVODSTVENI STANDARD ZALIHA ...................... 9 5. ZAKLJUAK ............................................................................................................. 10 6. LITERATURA ............................................................................................................ 11

1.Uvod

Zalihe spadaju u obrtna sredstva zbog toga to se reprodukuju u periodu kraem od godinu dana ili najdue u toku jednog proizvodnog ciklusa.One omoguavaju da se proces proizvodnje i prodaje u preduzeu obavljaju normalno, odnosno bez zastoja ili uz minimalne poremeaje. Zalihe esto prouzrokuju znaajna finansiska ulaganja u pojedinim preduzeima, to je uslovljeno vrstom i veliinom zaliha, veliinom preduzea, delatnou kojom se ono bavi i slino. Zalihe su uskladiteni materijal koji se koristi da bi se olakala proizvodnja ili da bi zadovoljili potrnju potroaa. Zalihe se tipino sastoje od sirovina, nedovrene proizvodnje i gotovih proizvoda.Zalihe predstavljaju skup ili ukupnu masu robe. One slue za relativno stalan rad unutar jednog preduzea uz obezbedjenje usluga kupcima. Zalihe se mogu smanjiti eim kupovanjem manjih koliina. Koliine zaliha u preduzeu zavise od tehnikih i ekonomskih faktora. One su locirane na razliitim mestima proizvodnje iji tokvi povezuju jedno mesto skladitenja sa drugim. Nivo do koje se zalihe mogu ponovo popuniti zavisi od kapaciteta nabave, a nivo pranjenja zavisi od potranje. Osnovna svrha zaliha je odvajanje od razliitih faza proizvodnje.

1. Vrste zaliha Zalihe se grupiu u tri velike grupe: Zalihe sirovina i materijala, zalihe nedovrene proizvodnje i zalihe gotovih proizvoda. Zalihe sirovina i materijala, obuhvataju takoe i sitan inventar i ambalau.Ove zalihe predstavljaju dobra koja se nalaze u skladitu, odnosno koja jo nisu predata u proizvodnju.Veliina ovih zaliha zavisi od njihovih mnogobrojnih karakteristika.Neke sirovine i materijali mogu se nabaviti odmah u toku istog dana, ukoliko se dostavljai nalaze u istom mestu i ako ih imaju na zalihama. Meutim, najee e od trenutka od trenutka slanja porudbine do trenutka isporuke protei izvestan vremenski period. Od duine tog perioda zavisie i veliina zaliha koje e se drati. Sirovine i materijali koji se lako kvare, lome, podlone su isparenju ili brzo zastarivaju, pa ih treba, takoe, pribavljati u manjim koliinama. Zalihe nedovrene proizvodnje, predstavljaju sredstva koja se nalaze u tekuoj proizvodnji. Na njima se jo obavljaju proizvodne operacije da bi se kompletirali gotovi proizvodi.Ulaganja u ove zalihe zavise pre svega od duine i sloenosti proizvodnog procesa. Ako je za proizvodnju nekog proizvoda potrebno izvriti veliki broj operacija sa odreenim vremenskim trajanjem, onda e i proces proizvodnje biti dug, odnosno zahtevae vie vremena. Zalihe gotovih proizvoda, gotovi proizvodi su zavrena dobra u proizvodnom preduzeu, koja su spremna za prodaju.Veliina zaliha gotovih proizvoda uslovljena je dinamikom njihove prodaje. Ako potranja za gotovim proizvodom naglo padne, oekuje se da e taj pad biti kratkotrajan, onda ne bi trebalo smanjivati zalihe gotovih proizvoda.Ako je taj pad dugotrajnog karaktera, onda se mora znaajnije smanjiti zaliha gotovih proizvoda.

Sirovine, to su proizvodi potrebni preduzeu koji se preradjuje da bi se

dobio finalni proizvod. Tu se podrazumevaju razliiti reliteti u vidu sirovina i osnovnog materijala, pomonog i pogonskog materijala, sitnog inventara, ambalae i slino.Svako preduzee mora da raspolae odredjenim zalihama kako bi se obezbedio kontinuitet procesa proizvodnje.

Polufabrikati, to su proizvodi koji jo nisu dovreni.Te proizvode je

proizvelo preduzee , preradilo ih ili ih pretvorilo u neto.

Finalni delovi, to su u sutini delovi polufabrikanata. To je kategorija

zaliha kada se u skladitu nalaze elementi koji bi se kasnije uzeli i sklapali u finalni proizvod.

Finalni proizvodi,zalihe gotovih proizvoda nad koji je proces proizvodnje

zavren, koji se povremeno lageruju za prodaju ili za transport.

Filijale, lageri i sladita, zalihe koje se dre udaljene od centralnog

proizvodnog pogona.

Ambalani materijal,u ambalani materijal spadaju kontejnjeri koji se ne Potroni materijal, tu spadaju artikli koji nisu namenjeni proizvodnji i kojih

vraaju, kartonske kutije, etikete, pregrade i slino.

ima stalno na lageru, oni se troe pri radu u fabrici ili su potrebni za odravanje zgrada, opreme i slino.

Rezervni delovi, oni se koriste za odravanje opreme i njeno servisiranje.

Takodje zalihe moemo podeliti i na sledei nain:

Planirane i

Stvarne Planirane zalihe su izraene normativima koji odredjuju minimalnu, optimalnu i maksimalnu koliinu zaliha.
1) Minimalne zalihe. Predstavljaju najmanju koliinu roba na zalihama ispod

koje se ne sme smanjiti nivo roba ili materijala, jer bi svako dalje smanjenje izazvalo poremeaje u funkcionisanju radne organizacije. 2) Maksimalne zalihe.Predstavljaju gornju granicu zaliha iznad koje se ne sme odredjeno vreme nabavljati roba, jer bi to bilo veoma tetno. 3) Optimalne zalihe.Kod maksimalne koliine zaliha ta sredstva su angaovana u najveem iznosu, a kod minimalnih angaovanje sredstava je minimalno, pa bi se na osnovu toga moglo zakljuiti da bi se optimalnim zalihama mogu smatrati minimalne zalihe, jer angauju najmanju koliinu sredstava.

2.Trokovi zaliha
4

Trokovi pribavljanja zaliha, u vezi sa nastankom ovih trokova treba razlikovati dva sluaja. Kod jednog se radi o trokovima jednokratnog pribavljanja zaliha sirovina, i materijala za potrebe proizvodnje, kod drugog o trokovima pribavljanja odnosno zamene sopstvenih zaliha gotovih proizvoda za potrebe prodaje. Trokovi pribavljanja zaliha mogu biti administrativni i tada nastaju u vezi sa ispostavljanjem i evidentiranjem porudbine. Ovi trokovi nastaju i u vezi sa samom isporukom i odnose se na prijem, kontrolu i smetaj zaliha. U ovu grupu spadaju i trokovi evidentiranja i isplate faktura dobavljaa. 1. Trokovi ispostavljanja porudbine, ukljuujui i trokove pripreme proizvodnje 2. .Trokovi prijema, istovara, kontrole i smetaja zaliha 3. Proputeni koliinski popusti Trokovi dranja zaliha, pod ovim trokovima podrazumevaju se svi trokovi koji su prouzrokovani dranjem zaliha u preduzeu. Neki od tih trokova ponaaju se kao fiksni, kao to su trokovi magacinskog prostora i opreme (amortizacija, odravanje, zakupnina, grejanje itd.). Zalihe se skladite u odgovarajuem prostoru sa kojim preduzee raspolae, dok se ponekad za ove svrhe mora iznajmiti prostor. Korienje prostora prouzrokuje nastanak trokova koji se nazivaju trokovi skladitenja. Zalihe se moraju osigurati da bi smo se zatitili od velikih gubitaka koji bi mogli nastati usled poara, poplava, kraa i drugih dogaaja koji se nisu mogli unapred predvideti, posebno ako se radi o skupocenim zalihama. Trokovi zastarelosti zaliha nastaju usled promene ukusa, stila, mode i drugih faktora. Trokovi dranja zaliha mogu se utvrditi u procentu od prosene nabavne vrednosti zaliha ili u novanom iznosu po jedinici zaliha za odreeni vremenski period.Ovi trokovi su najee od 20% do 30% godinje od cene kotanja gotovih proizvoda ili nabavne vrednosti sirovina, materijala ili robe. 1.Trokovi vezivanja kapitala 2.Trokovi uskladitenja 3.Trokovi osiguranja 4.Porez na imovinu

5.Trokovi amortizacije i zastarevanja Trokovi nedostatka zaliha, ovi trokovi nastaju u dva sluaja: kada se javi nedostatak zaliha sirovina i materijala koje iziskuje proces proizvodnje, odnosno nedostatak zaliha gotovih proizvoda da bi se zadovoljile prispele porudbine od strane kupaca. Kod nedostatka zaliha gotovih proizvoda problem je neto sloeniji s obzirom da nivo tih trokova zavisi prevashodno od naina reagovanja kupca. Na primer ako preduzee nema na skladitu materijala morae da plasira novu porudbinu i to e usloviti poveanje trokova porudbine. Ako se dodatne koliine materijala ne mogu brzo pribaviti, prekinue se proces proizvodnje i radnici e u tom periodu biti nezaposleni. A zbog prekida proizvodnje poveae se pojedinani i ukupni trokovi proizvodnje. 1. Proputeni prihod od prodaje 2. Gubitak reputacije 3. Gubici zbog neizvrenja planova proizvodnje Optimalna veliina porudbine minimizira ukupne trokove zaliha. Treba utvrditi broj jedinica sirovina materijala ili robe koji e se pribaviti plasiranjem jedne porudbine da bi ukupni trokovi zaliha bili minimalni.

3. Upravljanje zalihama

Upravljanje zalihama je veoma vana funkcija upravljanja proizvodnjom jer zalihe zahtevaju veliki kapital i utiu na isporuku roba korisnicima. Upravljanje zalihama ima veliki uticaj na sve poslovne funkcije, a posebno na: proizvodnju, marketing i finansije.Kao to smo ve rekli, zalihe zahtevaju veliki kapital, ali da ta ulaganja ne bi postala nepotrebno i neopravdano visoka, zalihama se mora upravljati efikasno. Najvei problem kad je re u upravljanju zalihama jesu sledea pitanja: Kada, koliko naruiti zaliha? Koju vrstu sistema kontrole koristiti? Kod ovog proraunavanja u obzir treba uzeti ve navedene trokove zaliha. Upravljanje zalihama predstavlja jedan od najveih izazova u poslovanju svakog preduzea. Pored potrebe za preciznom evidencijom i praenjem zaliha od izuzetne je vanosti odravanje optimalnog nivoa zaliha u preduzeu, jer i vii i nii nivo zaliha predstavlja dodatni troak za preduzee. Efikasno upravljanje zalihama doprinosi smanjenju trokova, ali i boljoj iskorienosti kapaciteta i, uopte, boljoj organizaciji preduzea. Poto preduzea posluju u dinaminom okruenju, velike i este promene utiu na to da je jako teko, ako ne i nemogue, efikasno upravljati zalihama bez dobrog i, pre svega, integralnog informacionog sistema. U nastavku e biti prikazana neka reenja pomou kojih IIS Perftech. Largo omoguava efikasno upravljanje zalihama. Jedan od najlakih naina za praenje zaliha je taj da se za odreeni matini podatak (sirovinu, repromaterijal, poluproizvod, proizvod itd.) definiu minimalne, maksimalne, prosene i kritine zalihe. Na osnovu ovih podeavanja mogue je generisati razliite preglede i analize. Posebno je vano definisati nivo kritinih zaliha, jer je na bazi ovog kriterijuma mogue pokrenuti proces nabavke robe ili proces proizvodnje kada zalihe padnu ispod kritinog nivoa. Zatim, u procesu nabavke ponekad je vano definisati standardne koliine prilikom nabavke nekog repromaterijala ili sirovine, a ukoliko se nabavka vri u standardnim koliinama mogue je definisati i faktor zaokruivanja, kako bi se nabavka uvek vrila u skladu sa komercijalnim pakovanjem repromaterijala, sirovine, trgovake robe... U procesu nabavke moe se odrediti i vreme potrebno za nabavku, od slanja narudbenice dobavljau do vremena prijema poruenih artikala. Na bazi ovih vremena mogue je planirati prodaju ili proizvodnju. Naravno, da li e ova vremena biti ispotovana od strane dobavljaa zavisi od poslovne politike prema dobavljaima i od kvaliteta sklopljenih ugovora; ali opet, program omoguava rangiranje dobavljaa na bazi prethodno definisanih kriterijuma, na osnovu ega se moe stei utisak o tome

koliko je odreeni dobavlja ispotovao ugovor o pravovremenoj dostavi i odgovarajuem kvalitetu poruenih artikala. Jedna od najboljih osobina Larga je ta da je mogue izraunati neto potrebe za materijalima ili poluproizvodima potrebnim za poetak proizvodnje. Na osnovu jednog ili vie radnih naloga, planova proizvodnje ili porudbina kupaca i brojnih zadatih kriterijuma sistem moe izraunati optimalne koliine materijala ili poluproizvoda koje je potrebno nabaviti. Nakon ovoga mogue je direktno generisati nabavni nalog ili narudbenicu dobavljau. Na ovaj nain sinhronizuje se rad pripreme proizvodnje i nabavke i postie se vii nivo organizacije, ime se znaajno sniavaju trokovi poslovanja preduzea. Upravljanje zalihama je neto o emu treba da razmiljaju svi zaposleni koji su angaovani u procesu nabavke, proizvodnje i prodaje robe. Perftech.Largo je dobra alatka koja u rukama iskusnih i, pre svega, motivisanih zaposlenih utie na odravanje optimalnog nivoa zaliha i pomae efikasnom upravljanju zalihama.

4. Meunarodni raunovodstveni standardi zaliha


8

Cilj ovog standarda je da propie postupak raunovodstvenog obuhvatanja zaliha u kontekstu sistema istorijskog troka. Osnovno pitanje u raunovodstvenom obuhvatanju zaliha je iznos troka koji se priznaje kao sredstvo i tako iskazuje sve do priznavanja odgovarajuih prihoda. Zalihe se obraunavaju po FIFO metodi (prva ulazna cena, jednakoj prvoj izlaznoj) tako da stavke koje ostanu na zalihe na kraju perioda su po poslednjim nabavljenim cenama. Po LIFO metodi (poslednja ulazna cena, jednaka je prvoj izlaznoj) pretpostavka je da zadnje nabavljene zalihe se prve prodaju tako da na kraju perioda ostanu one zalihe koje su prve nabavljene ili proizvedene. Prema metodi ponderisanog proseka, cena kotanja svake stavke odreuje se na osnovu ponderisang proseka cene kotanja slinih stavki na poetku perioda i cene kotanja slinih stavki koje su nabavljene ili proizvedene tokom tog perioda. Prosek se moe izraunati periodino ili prilikom prijema svake naredne poiljke.

5.Zakljuak

Zalih su sredstva koja se dre za prodaju u uobiajenom toku poslovanja, koja su u procesu proizvodnje za buduu prodaju ili je to materijal ili pomono sredstvo koji se troe u procesu proizvodnje ili prilikom pruanja usluga. Zalihe obuhvataju robu koja je nabavljena i dri se radi preprodaje (roba kao trgovac), moe biti zrmljite za prodaju ili gotovi proizvodi namenjeni prodaji, nedovreni proizvodi, kao i osnovi i pomoni materijal koji se koristi u procesu proizvodnje. Problemi upravljanja zalihama su veoma obimni i sloeni. Pa zbog toga treba razmotriti samo sledea pitanja: vrste zaliha, trokove zaliha i osnovne odluke o zalihama sirovina i materijala. Kroz ovaj rad razmotrili smo sva pitanja. Imati pravu zalihu na pravom mestu i u tano potrebnoj koliini moe doslovno pretvoriti izazov upravljanja zalihama u konkurentsku prednost.

10

LITERATURA

1.Dr Krasulja D: Poslovne finansije, Ekonomski fakultet u Beogradu 2. www.wikipedia.com 3. Dr KanjevacM (1992): Finansiranje, Savremena administracija, Beograd 1992. godina 4. Dr Stankovi R: Proizvodni i usluni menadment, Visoka poslovna kola. aak

11

You might also like