UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIKIH NAUKA

KULTURA KOMUNICIRANJA Akad. k. god. 2011/2012

Student: Vedran olo Broj indeksa: 2518/P Odsjek: Politologija

JEZIK I NACIONALNI ODNOSI

Seminarski rad

Profesor: D.r Hanka Vajzovi Asistent: Dr. Husein Zvrko

Sarajevo, decembar 2011. godine

UVOD Jezik je komunikacijski sistem koji se moe sastojati od rijei, tonaliteta kojim se izgovaraju te rijei (naglasci) - tj. auditivne komponente jezika (koju moemo percipirati i preko telefona), te vizualne komponente jezika - gesta, stava i pokreta koji dopunjuju reenu informaciju. Na svijetu se govori od 5 000 do 7 000 jezika. Nema usuglaenog miljenja strunjaka o tanom broju jezika, jer danas jo nema egzaktne definicije to razlikuje dva jezika, naime ponekad su dijalekti jednog jezika sliniji nekom drugom jeziku (neki njemaki dijalekti i nizozemski), nego dijalektima svog nativnog jezika. Nastanak odnosa izmeu jezika i drutva, ispoljava se na razliite naine, ali i uz razliite korelacijski intezitete. Tako se jedan od vidova njihove povezanosti oituje, u meusobnom determiniranju, pa emo prokomentarisati veze koje postavlja jezik sa njegovim vrijednostima. Drutvo moemo definirati kao cjelokupnost odnosa ljudi prema prirodi i meusobnih odnosa ljudi. Njegova sutina je u nastojanju ljudi za prilagoavanje prirode prema samom sebi. Odnos meu ljudima je mnogo sloeniji i obuhvaa sve vrste odnosa od onih koji su manje sloeni i manje vani, do vrlo sloenih i najvanijih odnosa. Proizvodni odnosi meu tim odnosima su najsloeniji i najbitniji za razumijevanje drutva. Nacija je etapa u razvoju naroda koja se oituje u stvaranju drave. Ona ima zajedniki teritorij, zemlju kao kolijevku ivota i garanciju opstanka.Pored toga ima svoj jezik, nacionalne ustanove, izmeu ostalog etnike i kulturne ustanove i dravu sa sistemom polikih institucija i tijela, obiaje i prava koji su ujedno prava ljudskih osoba koje potuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijea. Uprkos svemu tome, nacija nije drutvo i ne prekoraje granicu politikog reda,odnosno, nacionalne drave. Priroda dvosmjernih odnosa izmeu jezika i drutva, ispoljava se na razliite naine, ali i uz razliite intezitete.Jedan od vidova njihove meusodne povezansoti oituje, u meusobnom, uzajamnom determiniranju, zato emo razmotriti veze koje postavlja jezik sa naznaenim izvanjezikim vrijednostima.

JEZIK - DRUTVO Jeziku je potrebno drutvo, jer jezik bez drutva ne bi mogao ostvarivati svoju osnovnu funkciju tj. sporazumjevanje meu ljudima. Jezika zajednica je obino podudarna sa nekim drugaije definiranim kolektivom. Ona je ta koja svoj jezik imenuje i ureuje za line potrebe, unutranje komunikacije, odnosno, usklauje ga sa potrebama ili interesima nejeziki organizirane drutvene zajednice. Jezik, moe biti ogledalo date drutvene zajednice, (njegove povijesti, razvijenosti i sl.), a jezika situacija ogledalo ukupnih drutvenih odnosa. Drutvu je jezik jako potreban i oni su meusobno zavisni. Svako drutvo je kao ljudska zajednica (dravna, plemenska, nacionalan) koja ima jezik (jedan ili vie) na kojem ostvaruje unutranju komunikaciju. Jezik kao takav moe biti vaan faktor prema prirodi jezika kao fenomena - (spo)razumjevanja meu ljudima, ili faktor datog kolektiva-drave. Obje ove mogunosti su relanost u praksi, a to uvjerljivo svjedoi i jezika situacija, ona prijanja i ova dananja. Danas, u BiH imamo novu jeziku situaciju koja svjesno svijedoi na drutvene odnose. Ranije je u postojeim posebnostima na nepostojeoj istovjetnosti, jezik je bio jedan,ali je bio i jedinstven,tako da se radilo na tome kako bih se omoguilo to bolje unutranje komuniciranje kako bi ujedinjavalo nae drutvo.

JEZIK- NACIJA Jezik moe biti dio nacionalne zajednice. Jezik e biti podreen nacionalnim interesima u sluaju kada je jezika zajednica determirana nacionalno, to znai da e njegov znaaj prevazii okvire komunikacije. U nastojanju da svoj jezik uine drugaijim od drugih, ignorie se pripadanje nacije drugaije definisanim zajdnicama i komunikacijskoga prostora, tako isto i granica izmeu nacionalnog i nacionalistikog u pravilu e blijediti i gubiti pravi smisao. Nacionalani jezici mogu pokrivati jedan dio dravnog prostora, ali mogu istovremeno i izlaziti iz tih granica. U tom sluaju nacionalna zajednica sama ureuje jezik i njegove 3

korisnike definira kao pripadnike iste etnonacionalne grupe. Pravilo u koleraciji nacije i jezika ne namee jezik, nego interese same nacije. Nacija ne mora da prati "jezik" da bi bila "nacija", jer se za to davno pobrinuo Imperijalizacija (sic.) Zapadnih naroda i nacija, koji je napravio "buckuris" ("melting pot") nacije i zajednice - sad to ve nastavlja u ime imperijalizma i kapitala da odrava njihov preimenovani nasljednik "globalizacija". Odlian primjer imamo u "tok pisin", kao sintezi engleskog i domorodakog jezika! Na prostorima dananje sh./hs. postavlja se pitanje komunikacije korisnika, nacionalnih jezika u meusobnoj poredbi. Nacionalna zajednica moe zavisiti od jezika. Dakle, isti simbol dodijeljen je razliitim pojmovima, pa je i komunikacija izmeu srpskog i panskog govornika nemogua, to u srpsko-crnogorskoj situaciji nije sluaj. Ono to je ovdje znaajno jeste da su i srpska i crnogorska govorna zajednica usvojile iste simbole koje pripisuju istim pojmovima, tako da je njihov psiholongvistiki obrazac istovjetan, a jezik kojim se slue jedan te isti. Nesporno je da u sintaksikom, semantikom, leksikom, pragmatinom, psiholokom i sociolokom smislu radi o jednom jeziku koji ima jedinstven sistem, to upuuje na zakljuak da ne postoje nikakvi, a kamoli dovoljni, nauni razlozi ni uslovi za odvajanje crnogorskog iz jedinstvenog ivog bia srpskoga jezika. Jezik je sistem, ija je primjena u komunikaciji, a koji se sastoji od grupe simbola i grupe pravila po kojima se upravlja simbolima. Njime se smatra jednim od vrlo vanih odreujuih entiteta u definiranju nacije. Ako bi se npr. prihvatilo odreenje crnogorskog kao slubenog jezika, dolo bi ne samo do oiglednog nezadovoljstva veeg dijela drutva, ve i do dugoronih socio-psiholokih posljedica. Naime, izvrnuo bi se ustaljeni unutranji poredak u drutvu, te spoljanji odnos drutva i jezika. Desio bi se paradoks da ne bi drutveno-kulturna zajednica obrazovala jezik i uticala na njega, ve bi jezik formirao drutvo i vrio uticaj na njegove promjene. Tako bi velike drutvene grupe koje se slue normiranim jezicima morale da ustuknu pred malom grupom govornika jezika vjetakoga imena i izvjetaenog sadraja. Time bi srpski jezik, ije ime ve odavno nije samo usko nacionalno obiljeje, ve istorijsko-lingvistiki fakticitet, ustupio mjesto crnogorskom, koji e biti samo mono oruje u rukama nacional-ovinistikih snaga. Na nasilni in u tom smislu upuuje i sami prijedlog da jezik kojim se govori ostane isti, a da se promijeni samo njegovo ime. Time se ustanovilo da se potvreni jezik samo pretvara u vjetaki, silom nametnuti zajedniki imenitelj koji ima za cilj stvaranje obezglavljene mase liene svakoga individualnog i kolektivnog identiteta i specifinosti. 4

JEZIK-POLITIKA Jezikom upravlja politika. Budui da politika ima odreene mehanizme, da utjee na jeziku situaciju, jasno je da jezik moe posluiti kao vano sredstvo u politikih ciljeva izmeu ostalog i: a) nadgleda pitanja jezikog planiranja b) udruena je sa lingvistikom, uspostavalja principe knjievnojezike politike pratei njihovo provoenje c) regulie pitanje prava, na jeziku u slubenoj upotrebi d) osigurava pravo naroda, osobito manjinskih, na vlastiti jezik i imenovanje jezika u vlastitoj volji e) brine o ravnopravnostima jezika u viejezinim sredinama i tome sl. Politika volja utjee na determiniranje jezikih zjednica, jer politika, praktino, odluuje s kojim e drukije definiranim kolektivom jezika zajednica biti podudarna (dravnim, adminstrativno-politikim, sociokulturnim, nacionalnim). Dugotrajna politika instrumentalizacija jezika donijela je zanimljivu sociopsiholoku pojavu - da u nas svi, ba svi, misle kako su kompetentni da daju sudove o jeziku, i to ine u svakoj prilici. Ta pojava lino dolazi do izraaja na politikim tribinama, kao to se vidi i danas u kontekstu aktuelnih rasprava o promjenama ustava. Spekulie se tezama da nova politika realnost, zahtijeva i novo jeziko odreenje, pa se sve ini da se fizika egzistencija crnogorske nacije i drave osigura kreacijom novoga crnogorskog jezika, to predstavlja najgrublje izvrtanje sistema vrijednosti i bespotedno ruganje nauci o jeziku koja, postoji ve dvije i po hiljade godina, poev od Paninija, tvorca 3.959 pravila sanskritske morfologije! Jezik moe utjecati na politiku. Jeziko ponaanje govornika, moe pozitivno i negativno djelovati. injenica je da se uprkos nacionalnoj jezikoj izdjeljenosti, graani Bosne i Hercegovine meusobno sporazumijevaju. Na jezik i jeziku situaciju moe, utjecati i ira drutvena/dravna zajednica, nacija i aktuelna politika. U procjeni nae savremene jezike situacije valja imati na umu: - Da jezike grupe mogu korelirati sa razliitim drugim, drutvenim grupama i pri tome se mogu, ali i ne moraju podudarati. 5 ostvarivanju eljenih

- Da je jezik, naznaen kao jedan od odreujuih elemenata nacije i da je slobodna upotreba maternjeg jezika. Uprkos problemima koji se podstavljaju izmeu drave i nacionalnih zajednica, rjeenje se ne nazire, jer: nacionalistike opcije insistiraju na 3 jezika i na temelju toga ele promjene u graanske opcije insistiraju na jednom prostoru i na temelju toga prieljkuju prostoru da bude 3 sredine (nacionalne), najvie zbog razlika u jeziku, promjene, da bude jedan jezik. Kod nas je drava predmet licitiranja i pitanje svih pitanja, dok je jezik samo pomono sredstvo u svemu tome.

ZAKLJUAK Nedostatak postojanja faktora posebnog jezika u praksi moe dovesti do sumnje u

dostupnou zahtjeva za nacionalnom posebnou, tj. etnikom individualnou. Zbog toga mnogi nacionalni ideolozi, pogotovo onih nacija koje dugo vremena nisu imale samostalan dravni razvitak, uporno nastoje da naglase da je jezik (pa i pismo) kojim se slui njihova nacija razliit od jezika (i pisma) drugih (prevashodno susjednih nacija). U svakom sluaju ja mislim da se, nastoji dokazati da postoji dovoljnost u razlici izmeu srodnih jezika koja uslovljava postojanje posebnog nacionalnog jezika, to e rei posebnog nacionalnog entiteta. Znai, da nacija ne mora pratiti "jezik" da bi bila "nacija. Mislim da za jezik nema asnijeg imena od bosanski ili bonjaki jezik, pojavljuje se i pitanje: to e biti s ovima oko nas, i hoe li oni od pravoslavnog vjerozakona, ili od katolikog vjerozakona, htjeti ii s nama ili ne. Ako nee, Bosna se cijepa na jeziku! ini mi se da ono to je bilo nerjeivo, pokazuje da je u dananje vrijeme jo manje rjeivo. Prema tome, bilo mi je jasno, im je poela ta rasprava ili prepirka oko bosanskog jezika da niko opet nee htjeti to prihvatiti, iako je iz Bosne, iako je Bonjak.

LITERATURA: Jezik i nacionalni identiteti,Hanka Vajzovi,Sarajevo 2008g Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850. - 2000.) Milan ipka