Freud - Kratki Uvod

Frojd: Kratki uvod
Sarajevo/Zagreb, 2007.
Biblioteka Naslov originala Copyright
Urednik Izdava/Nakladnik Za izdavaa/nakladnika Prijevod Recenzent prijevoda Lektura i korektura Naslovna strana Tehniko ureenje tampa/Tisak Tira/Naklada
V.S.I. (Kratki uvod) Anthony Storr Freud Anthony Storr 1989 FREUD: Kratki uvod je izvorno objavljena na engleskom jeziku 2001. Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru sa Oxford University Press. Anthony Storr 1989 FREUD: A Very Short Introduction was originally published in English in 2001. This translation is published by arrangement with Oxford University Press. Prof. dr. Sulejman Bosto TKD ahinpai/BTC ahinpai Tajib Sahinpai/Lada Jurkovi Duan Jani Prof. dr. Midhat Rianovi Prof. dr. Sulejman Bosto Oxford University Press, Philip Atkins Dragan Tolomanoski Varteks, Varadin 500
Sarajevo/Zagreb, decembar/prosinac 2007.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 647358. GIP - K a t a l o g i z a c i j a u p u b l i k a c i j i Nacionalna i univerzitetska biblioteka B o s n e i H e r c e g o v i n e , Sarajevo 159.964.26 929 Freud S. STORR,Anthony Freud / Anthony Storr ; [prijevod Duan J a n i ] . - Sarajevo : ahinpai, 2007. - 167 str. : ilustr. ; 18 c m . - (Biblioteka V.S.I. Kratki uvod) Prijevod d j e l a : Freud ISBN 978-9958-41-217-2 COBISS.BH-ID 16049158
Sadraj
Izrazi zahvalnosti vii Popis ilustracija ix 1 ivot i lik Sigmunda Freuda 1 2 3 4 5 6 7 Vicevi 8 9 10 11 12 i Od traume do fantazije 17 Ispitivanje prolosti 29 Slobodne asocijacije, snovi i transfer 39 Ego, super-ego i id 55 Agresija, depresija i paranoja 67 Psihopatologija svakidanjeg ivota 79
Umjetnost i knjievnost 89 Kultura i religija 103
Freud kao terapeut 115 Psihoanaliza danas 131 Privlanost psihoanalize 141 Za daljnje itanje 155 Indeks 159
Izrazi zahvalnosti
Sir Keith Thomas je odlino prokomentirao ovu knjigu, a Catherine Clarke je znalaki obavila posao prireivaa. Posebno sam zahvalan dr. Charlesu Rycroftu koji mi je skrenuo panju na neke propuste i dao vie korisnih sugestija. Moram istai i znaaj koji su za mene imala njegova djela, kao i zahvaliti mu za kritiku ocjenu ove knjige.
Popis ilustracija
1 Freud stie u Pariz na putu za London, 1938.

Mary Evans Picture Library/ Sigmund Freud Copyrights
6 Ulazna vrata u kuu u 12 kojoj je Freud proveo posljednji dio ivota (Maresfield Gardens 20, London, NW3)
2 Pismo Marthi u stanju uzbuenosti, 9. augusta 1882.

7 J.M.Charcot 18 demonstrira simptome histerije (1887) 5

Mary Evans Picture Library
3 Freud i Martha Bernays na dan zaruka (1885)

8 Freud kao mladi (1885) 19

Mary Evans PictureLibrary/ Sigmund Freud Copyrights
4 Freud u Dolomitima s kerkom Annom (1913)

Fotografija Max Hallberstadst/ Mary Evans Picture Library/ Sigmund Freud Copyrights
7 9 Naslovna stranica prvog 41 izdanja Tumaenja snova

5 Dio Freudove zbirke antikih statueta

10
10 Zamak Bellevue (1895)

42
11 Freud u svom stanu 49 u ulici Berggasse br. 19 u Beu (1914)

14 Prva stranica prvog izdanja sluaja 'Dora' (1901-1905) 15 Freud i njegov Tajni komitet (1922)
122
150
12 Michelangelo, Mojsije
Archivi Alinari, Firenze
92
13 Leonardo da Vinci, 95 Djevica i dijete sa svetom Anom (1508-1513)

Louvre/Giroudon/Pix
16 Freud ita jedan rukopis (1938)

153
Prvo poglavlje ivot i lik Sigmunda Freuda
Sigmund Freud roenje 6. maja 1856. godine u moravskom gradu Freibergu, dananjem Priboru u ekoj. Njegova majka Amalie, trea ena Jacoba Freuda, idovskog trgovca vunom, bila je dvadesetak godina mlaa od svoga supruga. Godine 1859., kada je Sigmundu bilo tri godine, porodica Freud se preselila u Be. Sljedeih 79 godina Freud je ivio i radio u Beu, prema kojem je esto izraavao nenaklonost, ali koji nikad nije elio napustiti. Godine 1938. bio je prinuen da bjei pred nacistima, pa je posljednju godinu ivota proveo u Engleskoj. Umro je 23. septembra 1939., neposredno nakon poetka Drugog svjetskog rata. Freudova majka, ivahna i draga ena, ivjela je 95 godina. Sigmunda je rodila kada je imala samo 21 godinu, lako e roditi jo sedmero djece, Sigmund, o kojem ona govori kao o 'svom zlatnom Zigiju' ('mein goldener Sigi'), ostao joj je neprikosnoveni miljenik. Freud je upravo time tumaio svoje samopouzdanje. Pored toga, smatrao je da je njegov kasniji uspjeh u ivotu bio direktno povezan s injenicom d a j e idov, lako se nikada nije molio Bogu, te iako je svako vjerovanje bazirano na religiji odbacivao kao obmanu, Freud je bio veoma svjestan da je idov - imao je veoma malo prijatelja koji nisu bili idovi, redovito je posjeivao sastanke B'nai B'ritha, svog lokalnog idovskog udruenja, a odricao se i honorara za knjige koje su mu prevoene na jidi i hebrejski. Svoju intelektualnu 1
1. Freud stie u Pariz na putovanju za London 1938. godine, u drutvu Marie Bonaparte i Williama C. Bullitta. Marie Bonaparte (princeza Georgina od Grke) platila je potrebnu svotu novaca da nacisti puste Freuda da ode iz Austrije, jer je njegov bankovni raun bio blokiran a gotovina oduzeta. William Bullitt, ameriki ambasador u Parizu, zajedno s Freudom napisao je (veoma lou) k n j i g u o bivem amerikom predsjedniku Woodrowu Wilsonu.
samostalnost pripisivao je svom idovskom porijeklu. Pisao je da se sa antisemitizmom prvi put sreo na Bekom univerzitetu, te da je preao u opoziciju i poeo samostalno rasuivati kad je osjetio da ga kolege ne prihvaaju. Freud je kao djeak rano sazrio u intelektualnom smislu, a bio je i izuzetno vrijedan uenik. est godina zaredom bio je najbolji ak u razredu. Do kraja kolovanja je ne samo potpuno savladao grki, latinski, hebrejski, njemaki nego je nauio i francuski i engleski, te samostalno neto i panskog i talijanskog. Shakespearea je poeo itati kad mu je bilo osam godina. On i Goethe su mu ostali omiljeni pisci. Freud je jo od malih nogu bio ozbiljan, radu predan uenik, od kojeg su porodica i nastavnici oekivali da napravi neto veliko u ivotu. I sam je stekao uvjerenje da je bio predodreen dati neki vaan doprinos nauci. Njegove kolske aktivnosti bile su u sreditu panje u porodici. Veeravao je sam, a roditelji su odluili da se iz stana ukloni klavir jer mu je smetalo kad bi njegova sestra vjebala na njemu. Na Medicinski fakultet Bekog univerziteta upisao se u jesen 1873. godine, ali je diplomirao tek 30. marta 1881. U poetku su ga zanimala istraivanja u oblasti zoologije. Od 1876. do 1882. bavio se istraivakim radom u Fiziolokom institutu Ernsta Brckea, koji je bio autoritet u svojoj oblasti i koji je mnogo utjecao na Freudovu misao. Brcke i njegovi saradnici vrsto su vjerovali da se svi ivotni procesi mogu u krajnjoj liniji objasniti kategorijama fizike i hemije. To miljenje tada nije bilo ire prihvaeno, jer je to iziskivalo uklanjanje religijskih i vitalistikih koncepata iz biologije. Freud je cijelog ivota ostao determinist, smatrajui da svim ivotnim fenomenima, ukljuujui i psiholoke pojave kao to su miljenje, osjeanja i fantazije, strogo upravlja princip uzrono-posljedinog odnosa. Freud nije imao elju da se posveti medicinskoj praksi i bio bi zadovoljan da se bavi samo istraivakim radom. Ali 1882.
2. Pismo Marthi napisano u trenucima uzbuenja (otuda i mrlje od tinte). Freud je moli da ne trai objanjenje. 9. augusta 1882. godine zaljubio se u Marthu Bernays s kojom se i zaruio. Nakon to je uvidio da radom u Bruckeovom laboratoriju nee moi dovoljno zaraivati da bi izdravao enu i porodicu, nevoljno je odustao od istraivakog rada i naredne tri godine proveo kao staist u bekoj Opoj bolnici, to je predstavljalo pripremu za posao Ijekara. Godine 1885. postavljen je za predavaa neuropatologije na Bekom univerzitetu. Od oktobra 1885. do februara 1886. radio je u bolnici Salpetriere u Parizu pod vodstvom uvenog neurologa Charcota, ije je uenje o histeriji pridonijelo da se zainteresira za neuroze kao poremeaje koji se znatno razlikuju od organskih bolesti nervnog sistema. U aprilu 1886. Freud je u Beu otvorio privatnu ordinaciju, a 13. septembra se konano vjenao sa svojom zarunicom. Mathilda, koja se rodila u oktobru 1887. godine, bila je njihovo prvo dijete. Kasnije e im se roditi jo petero djece. Posljednja je bila Anna, roena 1895. godine; ona je bila jedino Freudovo 4
Freud i Martha Bernays na dan zaruka (1885)
dijete koje e postati psihoanalitiar. Freudova ena Martha bila je zadovoljna to se mogla posvetiti muu i djeci tokom itavog njihovog dugog i mirnog branog ivota. Iz pisama saznajemo da je njihov seksualni ivot rano splasnuo, ali da im je porodini ivot ostao skladan. Nakon Freudove smrti, Martha je pisala jednoj prijateljici: Kako mi je teko bez njega! ivjeti dalje bez toliko dobrote i mudrosti pored sebe! Mala mi je utjeha to u pedeset tri godine zajednikog ivota nismo razmijenili nijednu grubu rije i to sam se uvijek trudila da ga, koliko god sam mogla, potedim tekoa svakidanjeg ivota. Sredinom posljednje decenije 19. stoljea Freudov ivot postaje nerazdvojan od razvoja psihoanalize. Studije o histeriji, koje je napisao zajedno s Josefom Breuerom, objavljene su 1895. godine. Ako se uzme u obzir Freudov utjecaj na savremenu misao, kao i injenica da je njegov doprinos psihoanalizi tako veliki da je objavljen u dvadeset etiri knjige, udno je da je njegov prvi rad iz psihoanalize ugledao svjetlo dana tek kada je imao 39 godina. Kakav ovjek je u stanju uraditi toliko samo u drugoj polovini ivota? Za veinu ljudi izuzetnih intelektualnih sposobnosti i ostvarenja karakteristine su crte linosti koje psihijatri zovu opsesivnim. To znai da su pedantni, obzirni, tani, pouzdani, poteni, i da im je veoma stalo da sve bude isto, uredno i pod kontrolom. Tek kada te vrline postanu prenaglaene mogue je govoriti o opsesivnoj neurozi, poremeaju koji varira od blage kompulzivnosti, potrebi da se neto stalno ponavlja, provjerava, do stanja potpune onesposobljenosti, kada bolesnikom vladaju rituali u tolikoj mjeri da mu normalan ivot postaje nemogu. Freud je i sam priznavao da ima opsesivnu linost, i jednom je Jungu rekao da bi u sluaju da se razboli od neuroze to zacijelo bila neuroza opsesivnog tipa. Njegova prerana intelektualna 6
4. Freud s kerkom Annom u Dolomitima (1913)
zrelost i njegova predanost radu, koja je bila kompulzivna jo od djetinjstva, veoma su karakteristine. Svom prijatelju Fliessu pisao je da mu je potrebna 'dominantna strast'. Tvrdio je da ne moe zamisliti ivot bez rada i da smatra kako kreativna mata i rad idu zajedno. Bio je izuzetno produktivan u pisanju. Najvie je pisao nedjeljom ili kasno nou nakon napornog dana u kojem bi osam ili devet sati posvetio psihoanalitikom radu s pacijentima. Ljeti je odlazio na duge odmore, na kojima je mnogo etao, ali tokom radne sedmice gotovo da sebi nije ostavljao vremena za odmor. Kao i veina ljudi tog sklopa linosti, Freud je bio izuzetno uredan u odijevanju i u izgledu openito. Takav je bio i onda kad mu je oskudica smetala da bude takav. U jednom pismu Wilhelmu Fliessu kae da svakog dana odlazi kod brijaa. Imao je sve dragocjene osobine karakteristine za ljude njegova tipa: bio je obziran, vladao je svojim postupcima, bio je poten i strastveni traga za istinom. Sam Freud je ljude opsesivne linosti opisivao kao 'posebno uredne, tedljive i tvrdoglave' (CD, IX, 169). Zacijelo je i sam bio uredan i tvrdoglav, a u mladosti je vjerovatno bio i tedljiv jer je bio veoma siromaan i prinuen da se oslanja na novanu pomo prijatelja kao to je Josef Breuer. Bio je jednostavnog ukusa, a Ernest Jones pie kako nikada nije imao vie od tri odijela, tri para cipela i tri kompleta donjeg rublja. U kasnijem dobu nije elio nikome dugovati novac. Mada je skupo naplaivao profesionalne usluge onima koji su to sebi mogli priutiti, izdano je novano pomagao ljudima u oskudici, meu kojima su bili pojedini pacijenti, njegovi roaci i siromani studenti. Freud je i sam patio od nekih oblika nervne napetosti koji se kod opsesivnih linosti uvijek pojavljuju zajedno s vrlinama. Bio je sujevjeran kada su bili u pitanju brojevi. U pismu Jungu napisanom 16. aprila 1909. kae da je dugo vjerovao da e umrijeti u svojoj 61. ili 62. godini. Godine 1904. iao je s bratom na odmor u Grku. Poslije je napisao da je bilo 'stvarno jezivo' 8
koliko se esto broj 61 ili 60 pojavljivao u vezi s brojevima 1 i 2. Njegova soba u hotelu u Atini imala je broj 31, to jest pola od 62. U istom pismu kae da se opsesija brojevima kod njega prvi put javila 1899. godine: Tada su se desila dva dogaaja. Kao prvo, pisao sam 'Tumae nje snova' (koje je objavljeno kasnije, 1900. godine), a kao dru go dobio sam novi telefonski broj koji i danas imam: 14362. Lahko je uoiti ta je zajedniko tim dogaajima. Godine 1899., kada sam pisao 'Tumaenje snova', imao sam 43 godine. Bilo je mogue pretpostaviti da ostale brojke oznaavaju kraj mog ivota, dakle 61 ili 62.
(Prepiska Freud - Jung, 219)
Takvo sujevjerje, esto udrueno s kompulzivnim ritualima i zaokupljenou smru, esto se sree kod opsesivnih neurotiara. Ernest Jones je skrenuo panju na injenicu da je Freud, kao i mnogi drugi kreativni genijalni ljudi, oscilirao na udan nain izmeu skepse i lakovjernosti, lako nije vjerovao u 'spiritizam' i spiritistike medije koji su krajem 19. stoljea privlaili mnoge naunike, Freud je zadrao iracionalno uvjerenje u postojanje okultnog znaenja brojeva i vie nego labavo uvjerenje u telepatiju. Freud je imao jo neke opsesivne navike i osobine. Izmeu ostalog strastveno je puio cigare. ak i u periodu od 1893. do 1896., kada ga je povremeno muila srana aritmija koja je mogla biti djelomino izazvana puenjem, nije se mogao due oduprijeti toj navici. U 67. godini dobio je rak na nepcu, koji mu se vraao do kraja ivota i zbog kojeg se morao operirati vie od trideset puta. lako je znao da puenje iritira nepce i izaziva povratak bolesti, nije bio kadar da ga ostavi. Opsesivne linosti obino kontroliraju svoje ponaanje do te mjere da izgledaju inhibirane i sputane. I Freud je bio takav. Ali puenje je bilo Freudova Ahilova peta, kompulzivni element njegova ponaanja kojim nije bio u stanju ovladati. 9
5. Dio Freudove z b i r k e antikih statueta
Veoma je osobita i njegova kolekcionarska strast. Bio je strastveni ljubitelj antikviteta. Tu strast je stekao uei klasine jezike i itajui klasinu knjievnost, njegujui romantinu enju za Rimom te zahvaljujui zanimanju za drevne epohe ljudske historije. Fotografije iz njegova stana u Beu, i rekonstrukcija radne sobe toga stana u njegovom domu u londonskom naselju Hampstead (u ulici Maresfield Gardens l>r. 20), gdje je danas Freudov muzej, prikazuju njegovu /hirku antikih statueta. Police i pisai sto su pretrpani tim i.ituetama do to mjere da se nijedna ne moe doivjeti kao poseban estetski predmet. Takva postavka ne ukazuje na poznavaoca umjetnosti ve na opsesivnog kolekcionara kojeg vie zanima gomilanje predmeta nego ljepota. Freud je i sam bio svjestan da je njegovo interesiranje za takve predmete, kao i interesiranje za kiparstvo, zavisilo od historijskih asocijacija odreenih predmeta i njihovo emotivno i intelektualno znaenje, a ne za njihovu estetsku formu. To iskreno i priznaje U ogledu 'Michelangelov Mojsije', u kojem se takoer uoava koliku je panju posveivao detaljima, to veina istraivaa nee ni opaziti. Ta usredotoenost na detalje vidi se i u Freudovim klinikim tumaenjima simptoma i snova njegovih pacijenata, kao i u drugoj psiholokoj grai vezanoj za njih. F reud je volio knjievnost i ivo se zanimao za nju. Sam je pisao izvrsnim stilom, koji je uoen jo dok je bio ak. Godine 1930. postao je etvrti dobitnik Goetheove nagrade za knjievnost, koju mu je dodijelio grad Frankfurt. U Freudovim sabranim djelima Goethe i Shakespeare se spominju ee nego bilo koji psihijatar. U muzici je volio samo operu, anr koji se najvie dopada nemuzikalnim ljudima. Jedan njegov neak je rekao da je Freud mrzio muziku. Freudova inhibiranost i samokontrola nalaze izraza i u njegovoj autobiografiji, u kojoj se gotovo sasvim usredotoio na razvoj psihoanalize i gdje gotovo nita ne govori o linom ivotu. Jo poetkom 1885. godine pie svojoj zarunici da je unitio 11
6. Ulazna vrata u kuu u kojoj je Freud proveo posljednji dio ivota. Kua se nalazi u Londonu u ulici Maresfield Gardens 20. Danas je to Freudov muzej.
biljeke, pisma i rukopise iz prethodnih etrnaest godina, vidovito dodajui da svojim buduim biografima ne eli olakavati posao. Freud, ovjek koji je itav ivot ispitivao najdublje tajne koje ljudi nastoje sakriti od samih sebe kao i od drugih, jako se ustezao da otkriva vlastite tajne. U svom klinikom radu Freud je bio ljubazan i tolerantan, kakvi psihoanalitiari i trebaju biti. Meutim, njegova ljubaznost nije se temeljila na nekoj njegovoj visokoj ocjeni ljudi openito, na koje je uostalom vie gledao s prezirom ili s distance nego sa ljubavlju. U jednom pismu kae: U ljudskom rodu kao takvom gotovo da ne vidim nita 'dobro'. Iskustvo mi govori da su ljudi uglavnom gadovi. ('Psihoanaliza i vjera', 61-62) Jedan pacijent kojeg je analizirao biljei da je Freud bio udno bezlian ... Bio je tako koncentriran na svoje istra ivanje da je njegovo 'ja' funkcioniralo samo kao instrument u radu. Oni koji su mu bili bliski divili su mu se ne samo zato to je bio veoma inteligentan i obrazovan nego i zbog toga stoje bio poten i hrabar. Moda nije imao dovoljno topline u odnosu prema ljudima. U pismu Jungu (2. septembra 1907.) Freud pie: Uvijek sam osjeao da u mojoj linosti, mojim idejama i nai nu govora ima neto to ljudi nalaze udnim i odbojnim, dok Vama svi otvaraju svoja srca. Ako se zdrav ovjek, poput Vas, smatra histerinim tipom, onda ja za sebe mogu rei da pri padam 'opsesivnom tipu'. Taj tip ovjeka vegetira u vlastitom svijetu hermetikim zatvorenom.
(Prepiska Freud - Jung, 82)
13
Freudovo izuzetno potenje prisiljavalo ga je da tokom itavog svog dugog ivota vie puta preinauje i revidira svoje ideje. ini se, meutim, da se to uvijek deavalo kao posljedica novih saznanja, a ne kao reakcija na tue kritike. Kada bi doao do nekog posebnog zakljuka, nije podnosio neslaganja, i ta krutost uzrokovala je da ga mnogi saradnici i sljedbenici napuste. To je svakako alosna injenica u historiji psihoanalize. Freud je takva otpadnitva smatrao izdajom, a ne intelektualnim neslaganjem. Breuer, prvi Freudov saradnik koji se od njega odvojio, pisao je Forelu: Freud je ovjek apsolutnih i iskljuivih formulacija... to je neka psihika potreba koja ga, po mom miljenju, vodi do pretjera nog uopavanja. Breuer je bio u pravu u obje stvari. Kad je u pitanju ljudska slabost, Freud je bio neobino tolerantan. Takav stav, koji je pomogao da se na neuroze, seksualne devijacije i druge oblike emotivne neprilagoenosti gleda na civiliziraniji nain, jedan je od Freudovih najznaajnijih doprinosa. Ali u vremenu kada je psihoanaliza poinjala da se razvija Freud nije mogao dopustiti onima koji su mu bliski da osporavaju postavke za koje je smatrao da su temeljna i apsolutna naela nove nauke o psihi koju je on stvorio. To je dovelo do raskida ne samo s Breuerom i Fliessom nego i s Adlerom, Stekelom, Jungom, Rankom i jo nekim psihoanalitiarima. Breuerova opaska o Freudovim 'pretjeranom uopavanju' takoer je osnovana. Freud je bio smion i originalan mislilac, ali priroda i dugotrajnost psihoanalitikog postupka koji je izumio nuno su znaili da je zakljuke o ljudskoj prirodi zasnivao na veoma malom broju uzoraka. Freudovi pacijenti su uglavnom potjecali iz vie ili vie srednje klase. Pored toga, poremeaj kojim se psihoanaliza u poetku iskljuivo bavila bila je teka konverzna histerija kod ena, koja se danas veoma rijetko susree. 14
Pretjerano uopavanje je iskuenje svim originalnim misliocima koji su obino sujetni i zato precjenjuju vlastite ideje. Mogue je i da novatorske i nepopularne ideje nikada ne bi naile na odziv da njihovi zaetnici nisu bili posve uvjereni da su u pravu. Ne samo da je Freud bio siguran da je otkrio nove istine o ljudima nego je i pisao uvjerljivo nastojei da odgovori na sve eventualne kritike koje bi mu itatelji mogli uputiti; takvim pristupom ih je Freud svjesno 'razoruavao'. Oekivao je protivljenje i nevjericu, a esto je i nalazio na njih. Ali njegovo spisateljsko umijee i potpuna uvjerenost u ispravnost vlastitih stavova na kraju su uinili psihoanalizu silom s kojom se mora raunati u cijelom zapadnom svijetu. Postoji jo jedan razlog za pretjerano uopavanje koji nije rezultat precjenjivanja novih ideja, ve elje ili potrebe veoma izraene kod mislilaca sa opsesivnom linou. Budui da zbog svoje psihologije imaju potrebu za redom i kontrolom emocija i ponaanja, oni su skloni da trae njima privlane obuhvatne misaone sisteme, koji obeavaju gotovo cjelovita objanjenja ljudskog ivota i koji zato pruaju nadu da e pojedinac uz pomo novih saznanja biti u stanju da ovlada kako vlastitom prirodom i tako i vanjskom stvarnou. Neki od najveih filozofa, meu kojima su bili Kant i Wittgenstein, bili su ljudi upravo takvog tipa - stvarali su vlastite sisteme, bili su nepristupani za ideje drugih ljudi, a djela drugih filozofa esto nisu mogli itati uz zadovoljstvo ili korist koju bi im ona eventualno donijela. Freud se smatrao naunikom i nije bio filozof u pravom smislu te rijei, niti ga je filozofija posebno zanimala iako je kao mladi preveo jednu knjigu Johna Stuarta Milla. Po neemu je ipak liio na neke filozofe budui da je izgradio itav jedan sistem. Psihoanaliza je veoma rano izala iz ogranienog okvira ordinacije i zala u antropologiju, sociologiju, religiju, knjievnost, umjetnost i u sferu nadnaravnog. Postala je ako 15
ne filozofski sistem, onda bar poseban Weltanschauung. Taj izuzetni iskorak jedne metode lijeenja neurotiara u novi nain promatranja ljudske prirode ima porijeklo u psiholokim potrebama njenog osnivaa. Budui da je religiju odbacivao kao iluziju, Freudu je ipak bio potreban neki sistematski pristup pomou kojeg bi svijet shvatio na suvisao nain, lako je sistem koji je izumio zvao naukom, psihoanaliza nije, niti je ikada mogla biti, nauka u onom smislu u kojem su to fizika ili hernija. Naime, njene hipoteze su retrospektivne i pomou njih se ne moe predviati, a veina njih se i ne moe definitivno dokazati. Freudov deterministiki stav i ustrajavanje na tome da je psihoanaliza nauka diskreditirali su njegova otkria u oima filozofa kakav je bio Popper i naunika kao stoje bio Medawar. Oni zbog toga nisu uoili znaaj psihoanalize kao hermeneutikog sistema i naina promatranja ljudske prirode. U kratkoj knjizi kao to je naa ne moemo dati prikaz svega to je Freud napisao. Na narednim stranicama emo pokuati da u svjetlu dananjih znanja procijenimo znaaj njegovih vanijih teorija.
16
Drugo
Od
poglavlje
t r a u m e
do fantazije
I reudov kratki boravak u Parizu u zimu 1885/1886. ostavio je dubok trag na njegovu misao. Francuski Ijekar Jean-Martin Charcot je ve nekoliko godina istraivao hipnozu s ciljem da otkrije dijagnostiku tehniku kojom bi se mogla ustanoviti razlika izmeu paralize prouzrokovane organskom boleu centralnog nervnog sistema i paralize histerinog odnosno neurotskog' porijekla. Charcot je Freudu dokazao da predodbe, mada se ne mogu opisati, ipak mogu biti uzronici neuroze. Kad neko dobije histerinu paralizu, oblik koji ona poprima nije uvjetovan anatomijom ve pogrenom predodbom pacijenta o svojoj anatomiji. On ne dobija paralizu koja bi se mogla objasniti ozljedom odreenog perifernog nerva, ve paralizu nekog uda koja odgovara njegovoj predodbi o tome gdje mu se noga ili ruka poinje i zavrava. Charcot je pokazao da se takve paralize mogu lijeiti hipnotikom sugestijom, a i ponovno vjetaki izazivati. Freud je od Charcota nauio jo neto: ako se eli objasniti histerija, panju treba posvetiti psihologiji a ne neurologiji. Poto se pacijenti koji su se budili iz stanja slinog transu izazvanom hipnozom nisu mogli sjetiti onoga to im je bilo nagovijeteno dok su bili pod hipnozom, hipnotiki opiti su Freudu pokazali da mentalni procesi koji se odvijaju ispod praga svijesti u velikoj mjeri utjeu na ovjekovo ponaanje. Freud je zato primjenjivao hipnozu u lijeenju neurotinih pacijenata i tu metodu koristio je sve do 1896. Ali on hipnozu 17
8. Freud kao mladi (oko 1885)
nije koristio samo kao sredstvo da pacijentima prenese misli o dobrom zdravlju. Drugi i mnogo vaniji aspekt koritenja hipnoze potjee od zapaanja Josefa Breuera, Freudova prijatelja i kolege. Dok je hipnozom lijeio svoju uvenu pacijenticu 'Annu O.' (Berthu Pappen heim), Breuer je otkrio da postoje simptomi histerije koji mogu nestati ako se pacijentica sjeti trenutka kada se simptom prvi put javio i ako moe ponovno doivjeti emociju koja ga je pratila. Tu metodu lijeenja Breuer je nazvao 'katarzom'. Hipnoza se dakle poela koristiti kao metoda koja pacijentu omoguuje da se sjeti zaboravljenog poetka pojedinih simptoma. Hipnoza se nije koristila kao direktni napad na simptom pomou sugestije, ve je postala metoda istraivanja. Freud i Breuer su se ponadali da bi se ovim mukotrpnim iako u sutini jednostavnim postupkom mogli ukloniti svi neurotski simptomi. U prvom zajednikom lanku Studije o histeriji pisali su
Otkrili smo, isprva na nae veliko iznenaenje, da svaki indivi
dualni histerini simptom nestaje neposredno i trajno kada kod pacijenta uspijemo probuditi sjeanje na dogaaj kojim je on iza zvan a izazvati i pratei afekt, i kada pacijent taj dogaaj opie na najpodrobniji mogui nain i rijeima iskae afekt.
uvena je reenica u kojoj Freud i Breuer tvrde:

Histerici uglavnom pate od reminiscencija.
(CD, 11.6,7)1 Te reminiscencije su veoma osobite. Kao prvo, teko ih je prizvati u svijest. Pacijent bi ih se mogao sjetiti samo u stanju hipnoze, ili ako bi mu se, kao stoje Freud kasnije otkrio, autoritativno reklo da su sjeanja tu i da bi se mogla
1 Autor citira Freuda po engleskom standardnom izdanju cjelokupnih psiholo kih djela Sigmunda Freuda {The standard edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud). [Mi emo to oznaavati kao CD (cjelokupna djela) - op. prev.]
20
obnoviti ako Ijekar pritisne rukom pacijentovo elo. Kao drugo, reminiscencije su uvijek bolne, sadre neto sramotno, ili uznemiruju. Iz toga se moglo zakljuiti da postoji neki mentalni mehanizam koji neugodna sjeanja tei da odagna iz svijesti i donekle ih uini nepristupanima. Taj mehanizam I reud je nazvao potiskivanjem. Potiskivanje, prvi 'odbrambeni mehanizam', postalo je temelj psihoanalitike teorije o neurozama. Freud je ve ranije bio istakao da unutar psihe postoji konflikt; konflikt izmeu neke emocije (afekta) koja tei da postane svjesna i da se isprazni, i drugog dijela psihe koji odbija da prihvati postojanje njemu odbojne emocije, ili da se suoi s njom. Freud je zakljuio da negirani i potisnuti afekt, budui da ne moe nai direktan izraz i isprazniti se, dovodi do neurotskih simptoma. Za to mentalno stanje Freud je rekao da nalikuje na 'potkoni ir' ili apsces koji, poto ne uspijeva izbiti na povrinu, ne moe isprazniti toksinu tvar koju sadri. Takav se 'hirurki' pogled na neurozu Freudu kao medicinaru zacijelo dopao. Smatrao je da bi se negirani afekt koji izaziva neurotske simptome mogao odstraniti kao strano tijelo, uljez, kao neto to nije dio pacijentove linosti kao cjeline. Kada je u pitanju histerija, Freud je tvrdio da se afekt pretvara u fiziki simptom; otuda i pojam 'konverzne histerije'. U mnogim sluajevima fiziki simptom u simbolikom vidu izraava pacijentova osjeanja. Tako bi se naprimjer stezanje grla moglo tumaiti kao izraz nesposobnosti da se 'proguta' neka uvreda; bol u predjelu srca mogao bi znaiti da je pacijentovo srce u metaforikom smislu slomljeno ili ranjeno. U drugim vrstama neuroze, razni neurotski simptomi, kao to su opsesije i fobije, potjeu iz potisnutog afekta koji nastoji pronai indirektan izraz. U prvo vrijeme Freud je smatrao da je potisnuti afekt uvijek povezan s nekom traumom, odnosno s nekim neugodnim dogaajem koji bi pacijent najradije zaboravio. Takav stav se i 21
danas smatra valjanim u sluaju tzv. 'posttraumatskog stresnog poremeaja', kod kojeg neurotski simptomi nastaju jer je osoba za dlaku izbjegla smrt, doivjela neku nesreu, ili imala neko strano iskustvo, naprimjer bila izloena torturi. Omoguavanje takvom pacijentu da povrati sjeanje na to iskustvo, da kroz njega proe podrobno, da isprazni ili 'abreagira' emocije straha i uasa koje su ga prvobitno pratile doista ima korisne uinke, a to su mnogo puta dokazali oni koji se bave ratnim neurozama i lijee ih. Shvaanje potisnutog afekta Freud je kasnije proirio i u njega ukljuio nagonske porive koji trae da se isprazne. A do toga moe doi ili vanjskim poticanjem ili spontano. Jedan od ranih primjera takvog poremeaja je sluaj jedne djevojke koja nije mogla izai iz svoje sobe niti primati posjetioce a da vie puta ne ode da urinira. Freud je utvrdio da se simptom prvi put pojavio kada je djevojka bila u pozoritu i kada ju je veoma privukao neki mukarac, pri emu je osjetila genitalne podraaje koji su stvorili potrebu da urinira. Zbog toga je morala napustiti predstavu. Od tada se plaila da se taj osjeaj ne ponovi, tako da se strah od erotskih poriva prometnuo u strah da nee moi kontrolirati mokrenje. Moe se pretpostaviti, podsjeanje na nastanak simptoma zajedno sa priznavanjem i prihvaanjem vlastite seksualnosti pomogli su da se djevojka izlijei. U to vrijeme Freud je takoer ukazao da postoji posebna vrsta neuroza koje su izravno izazvane nezadovoljavajuim ili nepotpunim pranjenjem seksualnih poriva. Takvo nepotpuno pranjenje izazivaju masturbacija ili coitus interruptus, ili naprosto seksualna apstinencija. Freud je takva stanja nazvao 'aktualnim neurozama' (po njemakom aktuelle = 'koji se trenutno dogaa'). Takvi poremeaji se, smatrao je, mogu izlijeiti normalnom seksualnom aktivnou. ak i u toj poetnoj fazi u razvoju psihoanalize mogue je uoiti neke ideje koje e Freudu ostati vane itavog ivota. Prva je 22
da, izuzev u sluaju 'aktualne neuroze', ranije emocije uzrokuju kasnije probleme; druga je da su takve emocije uvijek sramotne, bolne ili strane, i da ih onaj koji im je podlegao odbija ili potiskuje. Freud je uvijek kao glavno naelo mentalnog ivota smatrao potrebu organizma da dosegne stanje spokoja oslobaanjem od svih napetosti (to je kasnije prozvano naelom nirvane). Po toj temeljnoj pretpostavci sve snane emocije sadre neto negativno. One se smatraju poremeajima kojih se rtve moraju osloboditi, a ne zadovoljstvima kojima treba stremiti. Blaenstvo, po tom frojdovskom shvaanju, dostie se kad se potrebe zadovolje a strasti istroe. Tu nema ni rijei o 'gladi za poticajima', potrebi ljudi da trae emotivne i intelektualne poticaje kada ive u sivilu u koje iz vanjskog svijeta dolazi nedovoljno svjetla, ili kada su veoma dugo u stanju spokoja da im postaje dosadno. Freud je uskoro iznio stav da je u mnogim sluajevima histerije trauma koja je naizgled izazvala izbijanje simptoma esto bila odve trivijalna da bi bila pravi uzronik. U takvim sluajevima, tvrdio je, vidljiva trauma je probudila sjeanja na neku raniju traumu, a kombinacija trenutne s prijanjom traumom dovela je do nastanka simptoma. U jednom ranom lanku sainjenom na osnovu predavanja koje je odrao u Beu 1896. godine, Freud tvrdi da:
nijedan histerini simptom ne moe nastati samo iz nekog stvar nog iskustva; u izbijanju simptoma ulogu uvijek ima i sjeanje na ranija iskustva pobuena u vezi s njim.
(CD, 111.197) Freud tada iznosi vaan i dalekosean stav. Na osnovu njemu poznatih osamnaest sluajeva histerije tvrdi: Koji god sluaj i koji god simptom uzmemo kao polazite, na
kraju neminovno dolazimo u oblast seksualnog iskustva.
(CD, 111.119) 23
U istom lanku Freud dalje kae: Moja teza je, dakle, da u osnovi svakog sluaja histerije lei je dan ili vie doivljaja preranog seksualnog iskustva, doivljaja iz ranog djetinjstva, ali koji se usprkos proteklom vremenu, mo da i decenijama, mogu reproducirati psihoanalitikim radom. Smatram da je to znaajno otkrie u neuropatologiji, a koje bih mogao nazvati otkriem 'izvora Nila' [caput Nilli]. Roger Brown, profesor psihologije na Harvardu, skrenuo je panju na injenicu da je to bio Freudov zadnji pokuaj da dade brojke u vezi s etiologijom, ali da ak i tu nije bilo provjeravanja. Usprkos svemu, Freud je i dalje za sebe tvrdio da je naunik. Iz Freudovih otkria slijedi da su seksualne emocije krajnje znaajne, te da, ako su potisnute, uzrokuju neurotine simptome, lako je priznao da i druge emocije mogu imati udjela u histerinim simptomima, naprimjer ozlojeenost uvredom koja se nije mogla 'progutati' i koja je izazvala stezanje u grlu, seksualnost, a ne agresija, postala je Freudova glavna tema. Njom se i bavio mnogo godina. Rasprostranjeni stav da se psihoanaliza uglavnom bavi seksom najveim dijelom je opravdan iako se mora priznati i da u njoj ima mnogo vie nego to se obino smatra. Freud je seks smatrao posebno prikladnom osom oko koje se psihoanalitika teorija moe kretati i nadograivati. Seks ne samo da izaziva mone emocije koje se esto odbacuju, te dakle potiskuju, nego i premouje jaz izmeu psihe i tijela, jer je odgovoran za mnotvo isto psiholokih manifestacija kao to su misli, fantazije i snovi, d o k j e s druge strane, i u svom hormonalnom porijeklu i svom krajnjem izrazu, oito fizika pojava. Freud, ostajui vjeran onom s t o j e nauio radei u Brckeovim laboratorijima, i dalje se nadao da e se na koncu pokazati da neuroza ima fiziko porijeklo. To je mislio usprkos injenici d a j e sam 1897. godine odustao od pokuaja da neurotske mehanizme dovede u vezu s anatomijom i fiziologijom mozga 24
(tzv. 'projekt naune psihologije'). U pismu Jungu od 19. aprila 1908. Freud pie: U seksualnim procesima uvijek postoji 'organska osnova' bez koje se Ijekar teko moe snai kada je u pitanju psiha.
[Prepiska Freud - Jung, 140-141)
Freud je sve vie bio uvjeren da neurotiara prije svega obiljeava izostanak normalnog seksualnog ivota, kao i d a j e seksualno zadovoljenje klju ljudske sree. Time je elio rei i da je zdrava osoba potpuno sposobna da napetosti uzrokovane seksualnim porivima oslobodi ponovljenim zadovoljavajuim orgazmom, ime obnavlja stanje nirvane u kojem nema napetosti. O stanju nirvane smo ve govorili. Freud je isprva smatrao da u sluaju histerije prerano seksualno iskustvo, a koje predstavlja jezgro neuroze u ranom djetinjstvu, jeste zavoenje djeteta od strane odrasle osobe. esto se radi o zavoenju keri od strane oca, kao to je bilo u sluaju Katharine, sluaju koji je Freud opisao u Studijama o histeriji, iako je tu u poetku njezinog 'oca' nazivao 'ujakom', lako je shvatio da svi koji su kao djeca bili zavedeni nisu kasnije postali neurotiari, Freud je smatrao da je to stoga jer su zadrali svjestan pristup traumatskom iskustvu, za razliku od neurotiara koji su ga potisnuli. Freud je zbog sklonosti ka uopavanju zakljuio da su svi njegovi pacijenti u ranom djetinjstvu bili nekom prilikom seksualno zavedeni, zakljuak koji su u jednom broju sluajeva njegovi pacijenti bili spremni da potvrde, ali koji im je, kao to je sam uvidio, Freud mogao i sugerirati. Freud je kasnije napustio teoriju o zavoenju, a za to su postojala tri razloga. Prvi je bio to to, mada do seksualnog zavoenja male djece od strane odraslih osoba nesumnjivo dolazi, Freud ipak nije vjerovao da se to dogaa tako esto, a to je zakljuio na osnovu svog sve veeg iskustva u radu s pacijentima. Drugi je bio taj to bi, u sluaju da aktualno 25
zavoenje uvijek prethodi pojavi histerinih simptoma, morao zakljuiti i da je njegov otac slino postupao. Naime, Freud je kod svoje brae i sestara primijetio neke histerine simptome. Trei razlog je sto je u toku samoanalize sve vie uviao vanost seksualnih fantazija. Freud je, naprimjer, priznao da se kao mali djeak erotski uzbudio kada je svoju majku vidio nagu. Zakljuio je da mnogi njegovi pacijenti zapravo prepriavaju svoje seksualne fantazije da su zavedeni od jednog od roditelja, a da to nije sjeanje na stvarne dogaaje. Bila je to znaajna promjena u Freudovu miljenju. Kao to je sam rekao, to ga je navelo da zakljui da neurotski simptomi nisu direktno povezani s aktualnim do gaajima ve s fantazijama kao ispunjenju elja, te da je kada je rije o neurozi psihika stvarnost znaajnija od materijalne. (CD, XX, 34) Od tada psihoanaliza vie nije pokuaj da se otkrije uzroni niz dogaaja koji vrhunac nalaze u izbijanju neuroze, ve prerasta u istraivanje pacijentovog izmatanog svijeta, posebno stoga jer se on veoma rano oituje u djetinjstvu. Medicinski model neuroze je gotovo sasvim nestao, mada je Freud i dalje vjerovao da se simptomi odnose na 'zauzdavanje' seksualnih napetosti koje nisu ispranjene kako valja. Suoiti se s propau tako tegobno graene pretpostavke je veoma neugodno, a Freudovo naputanje teorije o zavoenju pozdravljeno je kao dokaz njegova potenja i beskompromisne privrenosti istini. Jeffrey Masson, prireiva i prevodilac Freudovih pisama Fliessu, doveo je u pitanje Freudovo potenje u knjizi u kojoj tvrdi da se Freud svojih otkria u vezi sa seksualnim zavoenjem djece svjesno odrekao da ne bi dalje iritirao psihijatrijske krugove. Ipak, na osnovu onoga to o Freudovom karakteru znamo preko onih to su mu bili bliski Massonove optube se mogu odbaciti. S druge strane, 26
posljednjih godina psihijatri i drugi istraivai su shvatili da do seksualnog zavoenja djece od strane odraslih dolazi daleko ee nego to se dosad smatralo; iako zavoenje nije uvijek praeno razvojem histerinih simptoma, kako je Freud isprva pretpostavljao, ono doista esto ima alosne posljedice za daljnje ovjekovo emotivno prilagoavanje. Sasvim je mogue da su psihoanalitiari potcjenjivali uestalost seksualnog zavoenja, te da su kao fantazije tretirali uspomene svojih pacijenata koje su zapravo bili tani izvjetaji o stvarnim dogaajima. Nije utvreno koliko zaista esto dolazi do seksualnog zavoenja djece, ali nema sumnje da su sve vea tolerantnost u javnosti prema govoru o takvim stvarima i omoguavanje djeci da izvan porodice izvijeste o seksualnoj zloupotrebi doprinijeli da se na svjetlo dana iznesu mnogi sluajevi koji su ranije bili obavijeni utnjom. Zbog usredotoenja na pacijentov unutarnji svijet fantazija psihoanalitiari su ponekad zanemarivali ne samo pojave seksualnog zavoenja nego i ostale stvarne dogaaje i okolnosti koje utjeu na ivot ljudi. Kao to emo vidjeti, to je jedna od zamjerki koje su 'klasinoj' psihoanalizi upuivali neki kritiari meu kojima i John Bowlby. Unato svemu, Freudovo uvianje vanosti fantazija je kamen mea u razvoju psihoanalitike teorije. Freud je shvatio da ono to je podlono potiskivanju nisu obino sjeanja na aktualne traumatske dogaaje (iako se oni zacijelo mogu pojaviti), ve nagonski porivi koji se oituju kao fantazije. Upravo na tome poivaju Freudove teorije djeije seksualnosti i libidinalnog razvoja, a i njegova teorija o snovima.
27
Tree
poglavlje
Ispitivanje
prolosti
Seksualni razvoj u ranom djetinjstvu

Freuda odbacivanje teorije zavoenja nije poljuljalo u uvjerenju da je neuroza vezana za poremeaje seksualne funkcije, niti u stavu da ona nastaje u ranom djetinjstvu. Freud ubrzo prestaje da promatra i istrauje traumatine dogaaje i okree se prouavanju seksualnog i emotivnog razvoja djece. Iznosi stav da neuroza u kasnijem razdoblju nastupa zato to je seksualni razvoj u djetinjstvu donekle zaostao na nekom nezrelom stadiju. Ili, kao to sam kae: Postupno uviam da je seksualnost neurotiara ostala u infantilnom stadiju ili da je u njega vraena. (CD, VII. 172) Sukladno vlastitom zahtjevu da se psiholoki procesi, kad god je to mogue, iskau u kategorijama njihove 'nune organske osnove', Freud je faze seksualnog razvoja u ranom djetinjstvu povezao s dijelovima tijela, a ne s opaanjem, misaonou, uenjem i ljubavlju. U prvoj godini ivota dijete se fiziki zadovoljava prvenstveno preko usta; to je 'oralni' stadij. Negdje u treoj godini prevagu odnosi analna oblast. Nakon toga dolazi 'falusna' faza, u kojoj penis kod djeaka i klitoris kod djevojica postaju sredite libidinalnog zaposjedanja i masturbacijske aktivnosti; dijete meutim jo uvijek nije sposobno za genitalni 29
dodir s drugom osobom. Konani 'genitalni' stadij kada jedinka postaje kadra za sasvim zadovoljavajue seksualne odnose s osobama suprotnog spola dostie se tek nakon puberteta. ak i kod osoba koje su postale veoma zrele po karakteru uvijek je mogue uoiti tragove ranijih faza libidinalnog razvoja. Freud je u prvobitnom prikazu djeijeg seksualnog razvoja naglasak stavio na autoerotizam, to jest na promjene koje se zbivaju u djetetovu tijelu, a ne u odnosima koje ono ima s vanjskim svijetom. Smatrao je d a j e dijete u oralnom stadiju privremeno vezano za majine grudi, ali da se taj oralni djelomini nagon povlai i da dijete zadovoljenje poinje nalaziti u aktivnostima kao to su sisanje palca i vakanje, lako i dalje smatrajui da je trauma uzrok poremeaja, Freud je djetetov razvoj prikazivao kao unutarnji proces veoma njeno povezan s interakcijom s majkom ili drugim skrbnicima. Tek potkraj ivota Freud poinje shvaati sav znaaj koji za dijete ima odnos s majkom. Prethodno je majku smatrao uglavnom agentom koji odgovara na djeije potrebe ublaujui mu nagomilane napetosti kojih se malo dijete plai. Majku nije smatrao osobom s kojom dijete emotivno stoji u interakciji i osobom koja, osim to olakava napetost, daje i poticaje i prilike za uenje.
Freud je djeiju seksualnost opisivao kao 'polimorfno perverznu', to jest kao difuzno sastavljenu od djelominih nagona koji su isprva odvojene tenje, ali se u kasnijem stadiju stapaju i stvaraju seksualni nagon odraslog ovjeka. U te djelomine nagone spadaju sadistiki i mazohistiki porivi, homoseksualna interesiranja, egzibicionistike, voajeristike i fetiistike sklonosti. Tragovi svih tih djelominih nagona mogu se uoiti i kod normalnih osoba, ali su kod neurotiara posebno naglaeni. Freud je sada poeo isticati da su neurotini simptomi posljedica potiskivanja perverznih seksualnih poriva iz najranijeg djetinjstva. Zbog tog ranog potiskivanja neurotiareva seksualnost ostaje nedovoljno razvijena. Kada se 30
neki djelomini nagon preuvelia, ali ne bude potisnut, osoba postaje seksualni pervertit. Ona svoje perverzne sklonosti ispoljava u stvarnom ivotu. Po takvom gledanju, i neurotiari i pervertiti su fiksirani na ranije stadije seksualnog razvoja, ali se tazliito odnose prema toj fiksaciji. Takvo zapaanje je Freuda navelo da kae dobro poznati stav kako su
'neuroze, na izvjestan nain, negativ perverzije'
(CD, VII. 165).
lako su se krajem 19. stoljea mnogi istraivai zanimali za hirovitosti koje prate ljudsku seksualnost, Freud je zapravo najvie uvjerio i Ijekare i iroku publiku da su seksualne perverzije ustvari poremeaji psihoseksualnog razvoja, a ne 'nasljedne mane' ili manifestacije 'degeneracije'. Posebno je isticao da su i mukarci i ene djelomino biseksualni. Kod nekih ljudi tragovi ranih stadija libidinalnog razvoja tako su uporni da se uvrijeilo govoriti o 'oralnom' i 'analnom' karakteru. Oralne karakterne osobine mnogo je prouavao Freudov uenik Karl Abraham. Sam Freud, kao to bi se i moglo oekivati od linosti koju smo ocrtali u prvom poglavlju knjige, prvenstveno se bavio istraivanjem analnih karakternih osobina. S druge strane, istraivanjem falusnih karakternih osobina niko se nije podrobnije bavio. Rycroft, u svom rjeniku psihoanalize, za osobu falusnog karaktera kae da: seksualno ponaanje doivljava kao iskazivanje potentnosti, za razliku od osobe genitalnog karaktera koja seksualno ponaanje doivljava kao sudjelovanje u odnosu. Kad su u pitanju opisane oralne karakteristike, najee su spojene pasivnost, zavisnost i sumnja u vlastitu sposobnost. Te osobine se obino nalaze zdruene kod osoba sklonih povremenoj depresiji. Neki ljudi s tim osobinama imaju 'oralne' navike kao to su sisanje palca, sklonost da jedu vie nego to 31
im je potrebno i da previe uivaju u alkoholu i duhanu. To su obrasci ponaanja koje psihoanalitiari smatraju nadoknadom izvornog osjeaja lienosti majinih grudi. Kada se radi o seksualnim pervertitima, davanje prednosti cunnilingusu i fellatiu, kako se te prakse nazivaju, ili ak ljubljenju, a na raun snoaja, smatra se dokazom istrajne oralne psihopatologije. Ipak, dokazi da je aktualna lienost povezana s potonjim razvojem oralnog ponaanja ili karaktera nisu uvjerljivi. Oralne sklonosti odreene osobe je zato najbolje smatrati korisnim klinikim zapaanjem, a ne neim to ima specifian uzrok. Isto vai za 'analni' karakter. Pretjerana urednost i sklonost ka istoi smatra se 'reakcijskom tvorbom' protiv izraene sklonosti za neurednost i prljavtinu povezanu s defekacijom. Tvrdoglavost se tumai kao da proizlazi iz pobune protiv insistiranja roditelja da se samo u posebnim okolnostima 'moe ii van'. tedljivost se povezuje s djetetovom eljom da uiva zadravajui fekalije to due moe. Naime, Freud je na osnovu mitova, bajki i narodskog jezika zakljuio da se novac i fekalije esto vezuju u frazama kao to su 'prljava zarada' i 'stegnuta zadnjica'. Kod pervertita, vie nego kod neurotiara, jasno se uoava preokupacija defeciranjem i analnim otvorom. Tako je, naprimjer, i u djelu markiza de Sadea Sto dvadeset dana Sodome (Les 120 Journees de Sodome). U istraivanjima s ciljem da se otkrije jesu li opsesivna neuroza i 'analne' karakterne crte posljedica strogih ili neuobiajenih metoda vjebanja djeteta da odlazi na zahod nije pronaena nikakva stroga uzrona veza. Ali osobine o kojima Freud govori kao o povezanim zaista se veoma esto uoavaju zajedno, lako Freudovo uzrono objanjenje nema dovoljnu potporu, njegova klinika zapaanja i opisi su tani.
32
Edipov kompleks
Sada emo se pozabaviti zamrenim pitanjima Edipova kompleksa, djeije amnezije i perioda latencije za koji se smatra da dolazi nakon Edipovog stadija. Freud je shvaanje Edipovog kompleksa izgradio na osnovu samoanalize. U pismu Fliessu od 15. oktobra 1897. godine on pie: Samoanaliza mi je sada najvanija i obeava da e mi mnogo donijeti ako je privedem kraju. ... Ona ipak nipoto nije lahka. Biti posve iskren prema sebi dobra je vjeba. Sinula mi je veoma znaajna ideja. Uoio sam da sam bio zaljubljen u majku i bio ljubomoran na oca. Smatram da se to deava svoj djeci u ranom razdoblju, iako onoj histerinoj ne tako rano. Dakle, jasna je velika snaga koju ima Oedipus Rex bez obzira na sve primjedbe koje bi protiv sudbinskih predodreenja mogao istai razum. Shvatljivo je zato 'drama sudbine' obavezno ima alostan kraj.
{Prepiska Freud - Fliess, 271-272)
Freud je pretpostavio da se djeak kada doe u falusni stadij razvoja, negdje sa etiri ili pet godina, seksualno zainteresira za majku. eli biti njezin iskljuivi vlasnik, a prema ocu poinje gajiti neprijateljstvo. Ipak, to neprijateljstvo stvara strah da e se otac osvetiti, to jest da e ga najvjerovatnije kastrirati. 'Kompleks kastracije' kod djeaka biva aktiviran dijelom prijetnjama odraslih ljudi koji su ga vidjeli da masturbira, a dijelom njegovom pretpostavkom da su djevojice, poto nemaju penis, sigurno kastrirane. Suoen sa uasnom prijetnjom po najdragocjeniji dio svoga tijela, djeak nesvjesno gubi nadu da e se spolno sjediniti s majkom, poistovjeuje se sa svojim potencijalno agresivnim ocem, te se konano okree drugim enskim osobama da kod njih potrai seksualno zadovoljenje. enski pandan Edipovu kompleksu Freud nije tako jasno razradio jer su mu ene itavog ivota ostale zagonetka. 33
Meutim, smatrao je da mala djevojica takoer u poetku voli majku. Ali kad otkrije da nema penis, i zakljui da je inferiorno bie, ona se obino razoara majkom, koju poinje optuivati za to to jeste. To je usmjerava ka ocu kao objektu ljubavi, te poinje da fantazira da e je on oploditi. Za dijete koje e se roditi, smatrao je Freud, djevojica misli da e nadoknaditi neposjedovanje penisa, pa je ono u tom smislu nadomjestak za organ to joj nedostaje. Ovaj se stadij emotivnog razvoja zavrava kada djevojica sve druge mukarce poinje promatrati kao potencijalne oploditelje koji e joj omoguiti da ima bebu i tako savlada dugotrajan osjeaj da je nie ljudsko bie.
Iskazano u tako ogoljenom vidu, Freudovo shvaanje Edipovog kompleksa - kao glavnog emotivnog stadija kroz koji da bi ostvarilo stabilnost odrasle osobe i doseglo sreu treba proi svako ljudsko bie - doista zvui veoma grubo. Ve smo rekli da je Freud bio sklon da psiholoko i emotivno svodi na fiziko. Tvrdnja da se svi mali djeaci plae da e ih oevi kastrirati zvui smijeno u doslovnom smislu. Ali ako se to iskae na drugi nain, te tvrdi da mali djeaci arko ele ustanoviti svoj identitet kao mukarci, da osjeaju suparnitvo s oevima, te da se lahko osjete ponienima ili ugroenima ako im se upuuju prezirne primjedbe o njihovoj tjelesnoj visini, slabosti, nesposobnosti i nedostatku iskustva, onda bi se mnogi sloili s takvim shvaanjem. Uostalom, i djeaci i odrasli mukarci doista osjeaju da su im genitalije posebno ranjiv dio tijela. Freudova tvrdnja da je strah od kastracije vei kod mukaraca, za razliku od ena kod kojih je vei strah od gubitka ljubavi, potvrena je istraivanjem. ene se plae penetracije, ali poto su im spolni organi manje izloeni manje se plae njihove povrede. Muki spolni organi nisu samo nezatieni, ve su krajnje osjetljivi na bol. To je odvajkada bilo poznato raznim muiteljima. Istraivanja meu djecom podvrgnutom pedijatrijskom lijeenju otkrila su da velika 34
veina njih smatra da su djevojice imale penis, ali da su nekako o s t a l e bez njega. Strah od kastracije oituje se u svakodnevnom (lovoru. Oni koji poznaju psihoanalitiki argon esto na to asociraju. Tako ovjek moe rei da se 'osjea kastriranim' ako iz nekog razloga ne moe voziti auto ili obavljati posao. Freudovi uporni pokuaji da metaforino ukine u korist doslovnog dovelo je da se ono to je zaista elio rei rijetko kad dobro razumije. Slino se moe rei i za pojam 'zavisti zbog penisa'. U Freudovo doba dominacija mukaraca je bila vea nego danas. Budui da mukarci imaju najvie moi, mnoge ene se osjeaju inferiornim, potcijenjenim, prezrenim ili slabim biima. Raanje djece je nain na koji mogu osjetiti da su jednake ili nadmone nad mukarcima. Ako Freudovu misao izrazimo u psiholokim, a ne anatomskim kategorijama, malo je onih koji se s tim nee sloiti. Carl Gustav Jung je navodno rekao: 'Konano, penis je samo falusni simbol.' Izlaui svoja razmiljanja o seksualnosti male djece i Edipovu kompleksu, Freud je iznio i shvaanje da je dijete 'otac' mukarca, i u emotivnom i seksualnom smislu, kao i na druge naine. Freud je o tome pisao prije zoologa koji su vrili opite na ovjekolikim majmunima i koji su dokazali da produena izolacija u ranom djetinjstvu ivotinji u zrelom dobu moe onemoguiti parenje kao i stvaranje normalnih odnosa u svojoj grupi. Danas se smatra da djetetov prisni odnos s oba roditelja, ukljuujui i fiziku bliskost, utjee na njegovu kasniju sposobnost da u toku razvoja uspostavlja tople, srdane odnose s vrnjacima. Takva pretpostavka u velikoj mjeri potjee od Freuda, bez obzira to se moda ne slaemo sa svime to je napisao na temu djetinjstva. Freud je smatrao da Edipov kompleks postoji kod svih ljudi. Na to bi se meutim mogla staviti primjedba da je to u prvom redu zapadnjako shvaanje koje se odnosi na malu, 'nukleusnu' 35
porodicu. Jer pitanje je da li djeca odgojena u porodicama s mnogo lanova, u kojima postoji i poligamija, imaju osjeaje ljubomore, posesivnosti i straha koje je Freud uoavao kod svojih pacijenata. Nismo sigurni. Anegdotski dokazi navode na suprotan zakljuak. Jedan nigerijski psihoanalitiar mi je rekao da mu je, dok je bio na didaktikoj analizi, trebalo vie od godinu dana da svom analitiaru objasni potpuno drugaiju emotivnu atmosferu koja vlada u porodici u kojoj otac ima nekoliko ena.
Ve smo primijetili da se Freud, barem kada je poeo razraivati svoje teorije, mnogo vie zanimao za djetetov odnos prema ocu nego za odnos prema majci. tavie, oca je esto opisivao kao autoritarnu i strogu linost, kao izvor zabrana i prijetnji, a i kao osobu koja stvara 'super-ego', kako e tu instancu kasnije nazvati. Savremena istraivanja poduprla su Freudov stav o postojanju stadija u kojem djeak osjea suparnitvo prema ocu. S druge strane, istraivanja ukazuju da djeakovo kasnije poistovjeivanje s ocem nije 'poistovjeivanje s agresorom', ve posljedica toga da otac djetetu pristupa prijateljski i s ljubavlju. Kao to Fisher i Greenberg kau:
Izgleda da djeak odustaje od svog suparnikog stava spram oca jer ga ovaj prijateljski poziva da mu se pridrui a ne da se s njim bori... Otac poziva sina da mu se priblii, da stvore savez, da usvoji njegov identitet i prihvati njegove vrijednosti (str. 222).
Amnezija u ranom djetinjstvu

Veina ljudi se veoma slabo sjea dogaaja iz ranog djetinjstva. Istraivanja pokazuju da 'prva sjeanja' potjeu iz tree godine ivota. Freud je smatrao da je za infantilnu amneziju odgovorno potiskivanje i smatrao da svako eli da svoje najranije seksualne porive i iskustva progna u podruje nesvjesnog. To meutim ne izgleda vjerovatno, posebno u kulturama u kojima seksualna 36
igra izmeu djece pobuuje ne uas ve, naprotiv, radost. Postoje jo neki pokazatelji. Istraivanja pokazuju da se pamenje razvija postupno. Pamenje, zadravanje i prizivanje U sjeanje manje su uspjeni prije nego to se ovlada jezikom. Ne zna se kako djeca od tri ili etiri godine pamte dogaaje iz jo ranijeg razdoblja, to jest one dogaaje koje e kasnije zaboraviti. Ali, ak i kod odraslih, sjeanje na novije dogaaje Iezava ako se ne obnavlja. Bez vladanja jezikom do tog obnavljanja ne moe doi. Dakle, nije udno to se uspomene valjano ne zadravaju prije nego to pojedinac dovoljno ne ovlada jezikom.
Period latencije
Freud je smatrao da nakon edipalnog stadija nastupa 'period latencije', koji traje od pete godine do poetka puberteta, i u kojem se seksualni porivi i ponaanje, iako nisu nestali, mnogo manje ispoljavaju. Istraivanja ipak ne potvruju ovu drugu pretpostavku. U seksualno permisivnim kulturama tokom itavog spomenutog razdoblja postoji seksualna igra. ak i u onim kulturama u kojima se nerado gleda na seksualnu igru, koja je stoga skrivena, jasno je da su masturbacija, heteroseksualna i homoseksualna igra sve izraeniji. Freud je s druge strane bio u pravu da ovjek u svom razvoju prolazi kroz dvije faze. Od roenja do pete godine ivota razvoj je brz. Onda nastupa faza u kojoj se razvoj usporava, da bi prije puberteta dobio novi poticaj. ovjekovo prilagoavanje u velikoj mjeri zavisi od uenja i prenoenja kulture. Da bi to uenje i prenoenje bilo djelotvorno, period djetetove zavisnosti mora biti produen, to je vjerovatno razlog da izmeu dvije faze brzog razvoja postoji faza sporijeg razvoja, a koja se poklapa s periodom latencije. Mnogi uobiajeni ljudski problemi zasigurno nastaju zbog produene nezrelosti i zavisnosti od roditelja. Freudovo shvaanje da roditelj suprotnog spola predstavlja za dijete prvi seksualni 37
objekt donekle objanjava neke seksualne potekoe koje imaju odrasli ljudi. Mukarac ili ena koji se nisu oslobodili emotivnih veza s roditeljima e mogue seksualne partnere vjerovatno djelomice opaati kao roditelje. Prema Freudu, edipalnu privrenost roditelju suprotnog spola (barem kod mukaraca) prati strah od kastracije. Mukarci mogu ene, na koje i dalje gledaju uglavnom ili djelomino kao na majke, smatrati i potencijalno opasnim i seksualno privlanim; takva dispozicija vjerovatno izaziva razliite seksualne poremeaje, ukljuujui potpuno okretanje od ena, djelominu ili potpunu impotenciju, ili potrebu pribjegavanja sadomazohistikim ritualima ili fetiizmu, koji kao takvi jedini omoguuju spolni snoaj, lako su mnogi aspekti edipalne teorije problematini, njezina glavna naela ini se dovoljno dobro objanjavaju razliite seksualne potekoe i ponaanja koja se ranije nisu razumijevala.
Freud je ipak grijeio to je psihoseksualni razvoj smatrao toliko kljunim d a j e mislio da svi ostali oblici drutvenog i emotivnog razvoja u njemu imaju porijeklo. U ogledu o Leonardu da Vinciju ak tvrdi da iz seksualnosti potjeu radoznalost i elja za znanjem. Freud je zasigurno znao da se mnoge ivotinje ponaaju donekle istraivaki i da zapravo skupljaju informacije koje im pomau da se prilagode sredini. To ponaanje podsjea na intelektualnu znatielju kod ljudi. Freud ipak toliko upire na seks kao na prvog pokretaa da ak i sublimirana infantilna seksualna istraivanja smatra pobudom dalje strasti za stjecanjem znanja. Danas veina onih koji prouavaju razvoj djece smatra d a j e seksualni razvoj samo jedna karika u lancu, a nipoto prvi uzrok. Razlog za tekoe u kasnijim odnosima izmeu odraslih ljudi mogue je vidjeti i u ranim oblicima nesigurnosti koji nemaju nita zajedniko sa seksom, ali kasnije mogu izazvati seksualne probleme. Slino tome, problemi u seksualnom razvoju mogu dovesti do kasnijih problema u odnosima pojedinca i sredine.
38
etvrto poglavlje Slobodne a s o c i j a c i j e , snovi i t r a n s f e r
Slobodne asocijacije
Usporedo s razvojem svoje teorije neuroze, Freud je preinaio I tehniku lijeenja. Od 1892. hipnozu je postupno zamjenjivao tehnikom slobodnih asocijacija. Od pacijenta bi i dalje traio da legne na kau, dok bi on sjedio povie njegove glave i Izvan njegova vidnog polja. Pa ipak, prestao je da ga pomou hipnoze ili pritiui mu elo rukom potie da obnavlja sjeanja. Sada je od njega traio da rijeima bez cenzure iskazuje sve misli ili fantazije koje mu se spontano pojavljuju. Ta promjena tehnike imat e trajan utjecaj ne samo na psihoanalizu nego i na veinu psihoterapijskih tehnika koje su nastale kasnije. Takoer i na mnoge druge situacije kada ljudi nastoje da pomognu jedni drugima. Tehnika slobodnih asocijacija primorava pacijenta da preuzme inicijativu, dok psihoanalitiar, s druge strane, zauzima mnogo pasivniji stav nego to se obino oekuje od Ijekara. Hipnoza je pak bila zasnovana prvenstveno na pacijentovoj poslunosti i Ijekarevom autoritetu. Tehnika slobodnih asocijacija zahtijeva od pacijenta vei stepen autonomije. Psihoanaliza je tako postala tehnika kojom se pacijentu pomae da pomogne sam sebi. Ne obraajui se vie psihoanalitiaru za direktan savjet, pozitivne sugestije ili posebne upute, pacijenti psihoanalizu poinju koristiti kao sredstvo da bolje shvate sami sebe. U okviru takvog pristupa nastalo je oekivanje da e oni tako, stekavi nova saznanja, moi da rjeavaju vlastite probleme. 39
Snovi
Ako pacijent lei na kauu i upusti se u slobodne asocijacije, on e najvjerovatnije ponekad psihoanalitiaru ispriati svoje snove, jer su oni esto dojmljivi ili uznemirujui mentalni fenomeni, lako je o snovima ve postojala opsena literatura, Freud je s pravom zasluan to je objedinio vie stavova i to je san uinio legitimnim predmetom istraivanja, kao i za to to je izgradio teoriju snova i iznaao tehniku za njihovo tumaenje. Djelo Tumaenje snova objavljeno je u novembru 1899. Dok je u julu 1895. boravio u zamku Bellevue nadomak Bea, Freud je sanjao uveni san o 'Irminoj injekciji'. Pojedinosti tog sna, o kojem postoji opsena literatura, ovdje nas ne zanimaju. Freud je san protumaio kao vlastiti pokuaj da se oslobodi odgovornosti za neuspjeno lijeenje svoga pacijenta, pa je tako, mislio je on, predstavljao ispunjenje elje. Godine 1900. Freud je opet boravio na istom mjestu, a 12. juna pisao je Fliessu: Vjerujete li zapravo da e jednom na toj kui na mramornoj ploi pisati: Ovdje se dr. Sigmundu Freudu 25. jula 1895. godine razotkrila tajna sna. {Prepiska Freud - Fliess, 417) Freudova fantazija obistinila se 6. maja 1977. kada je takva ploa na tom mjestu zaista i postavljena. Godine 1931. Freud je napisao predgovor za tree englesko izdanje Tumaenja snova u kojem kae: Ova knjiga koja je dala novi doprinos psihologiji, a koja je iznenadila svijet kada je ugledala svjetlo dana (1900), tek je neznatno izmijenjena. U njoj je izloeno, ak i po mom da40
nanjem sudu, najvrjednije otkrie do kojeg sam doao. A do saznanja kao to je ovo ovdje izloeno ovjek dolazi samo jed nom u ivotu. (CD, IV. xxxii) Kreativni inovatori nisu uvijek i najbolji procjenitelji vlastitih djela, freudova teorija snova, iako jo uvijek znaajna, nije u cijelosti izdrala probu vremena kao to je to Freud vjerovao. Njegova konana teorija nastajala je u dugom razdoblju jer se za snove zainteresirao jo kada je bio student medicine, mnogo prije nastanka psihoanalize. Ovdje neemo opisivati faze kroz koje je teorija prola ve emo je samo prikazati u konanom obliku. Freud je tvrdio da snovi, izuzev u veoma malom broju sluajeva, jesu preruena, halucinatorna ispunjenja potisnutih elja. Takoer je tvrdio da snovi ne samo da predstavljaju tekue elje nego i da su uvijek i izrazi ispunjenja elja iz ranog djetinjstva. Ta je teorija jasno izvedena iz Freudovog ranog stava o histeriji o kojem smo govorili u drugom poglavlju (ili se s tim stavom moe usporediti), a gdje pretpostavlja da odreena trauma izaziva tekue simptome samo stoga to je probudila sjeanja na traume iz djetinjstva. Freud je snove smatrao neurotinim simptomima. Budui da normalni ljudi sanjaju, Freud je u svojoj teoriji snova zagovarao stav da se neurotino i normalno ne mogu jasno odijeliti, te je tako pripremio put za izgradnju psihoanalize kao ope teorije o psihi koja vai za sve ljude. Taj stav koji je domiljato iskoristio uvrstio ga je u temeljnom uvjerenju da skoro svi neurotini problemi potjeu iz ranog djetinjstva. Snovi, smatrao je, omoguuju posredni izraz potisnutih infantilnih seksualnih elja koje bi, da su izraene u nepreruenom vidu, mogle spavaa toliko uznemiriti da se probudi. U naoj teoriji o snovima smatra se da elje potjeu iz ranog djetinjstva kao neophodna pokretaka sila za stvaranje snova. (CD, V. 589) 43
Budui da su neprihvatljive i potencijalno uznemirujue, te su elje cenzurirane i preruene. San koji nastaje, kao neki neurotini simbol, jest kompromis izmeu cenzure i direktnog izraavanja. Dogaaji od prethodnog dana, koji esto nalaze izraza u snu, vani su samo stoga to aktiviraju potisnuti infantilni poriv s kojim stoje u nekoj vezi. Freud je opisao mentalne procese, ili 'rad sna' kojim se on preinauje i ini manje uznemirujuim. Postoji nekoliko mehanizama 'rada sna': zgunjavanje, to jest stapanje razliitih ideja i slika u samo jednu sliku; pomicanje, kojim se potencijalno uznemirujua slika ili ideja zamjenjuje neim srodnim, ali manje uznemirujuim; prikazivost, proces u kojem se misli pretvaraju u vizualne slike; simbolizacija, kojom neutralni objekti predstavljaju ili aludiraju na neki aspekt seksualnog ivota ili one osobe koje su s tim povezane, a koje sniva ne bi volio prepoznati. Osim toga, Freud je govorio i o sekundarnoj obradi, procesu koji tei da san uini razumljivim pretvarajui ga u suvislu priu, ali ga pritom vjerovatno dalje iskrivljuje.
Ova teorija podrazumijeva da je san, kakvim ga se sjea sniva, prethodno proao kroz sloeni proces preruavanja koji mu je skrio pravo znaenje. Da oznai ono ega se sniva sjea, Freud je uveo izraz 'manifestni sadraj sna'. Suprotno tome, 'latentni sadraj' sna je skriveno, istinsko znaenje sna, koje se moe otkriti samo kada se snivaeve asocijacije na slike u snu podvrgnu psihoanalitikom istraivanju i tumaenju. Freudova teorija snova ukazuje kako na odlunost njezina tvorca tako i na njegovu sklonost ka uopavanju. Bio je uvjeren da su infantilne seksualne elje uzrok neuroza. Snovi, po Freudovu miljenju, jesu primitivni, iracionalni mentalni fenomeni koji ne poznaju logiku, sintaksu, te svjesno prihvaene kriterije koji definiraju vrijeme i prostor. Freud je pisao: 44
Tumaenje snova je kraljevski put ka upoznavanju nesvjesnih aktivnosti psihe. (CD, V. 608) Snovi se, dakle, nuno i prvenstveno tiu infantilne seksualnosti, jedinog 'neophodnog organskog temelja' psihoanalitike teorije, makar se mnogi snovi naizgled tiu sasvim drugih pitanja. Freudova tehnika tumaenja snova je veoma otroumna, iako je i sam priznao da ima snova koji se ne uklapaju u njegovu teoriju. Kao prvo, postoje snovi koji ne zahtijevaju tumaenje. Gladan ovjek sanja o hrani, edan o piu. Ti takozvani 'prigodni' snovi zacijelo izraavaju elje, ali se odnose samo na snivaevo trenutno stanje, a ne na njegovo rano djetinjstvo. Kao drugo, postoje 'traumatski' snovi koji u nepreruenu vidu ponavljaju neki neoekivani, uznemirujui dogaaj, kao to je prometna nezgoda, bombaki napad, ili neki neizazvani napad kao to je silovanje ili fiziko nasilnitvo. Freud je bio prinuen priznati da se takvi snovi ne mogu smatrati ispunjenjem elja. Mislio je da se oni pojavljuju kada je trauma tako nagla da se psiha putem anksiozne pripreme nije mogla zatititi od oka. Freud pie: Ti snovi nastoje retrospektivno ovladati poticajem tako to razvijaju strepnju ije je odsustvo uzrokovalo traumatsku ne urozu. (CD, XVIII. 32) lako se u tom lanku bavio 'kompulzijom ponavljanja', Freud ne spominje da se pojedinci izloeni traumi svjesno ponaaju isto kao to ukazuju njihovi snovi: to jest tee prihvatiti ok, ili njime ovladati, tako to o svojoj traumi esto priaju svima koji ih ele sluati. 'Prie o bombama' proistekle iz iskustva ljudi koji su preivjeli bombardiranja u Drugom svjetskom ratu esto su veoma naporne za sluanje. 45
Kao tree, anksiozni snovi, koji se nekad pretvaraju u none more, kao da proturjee Freudovoj teoriji o snu kao ispunjenju elja. Freud ih je objanjavao dvojako. Kao prvo, mogue je da strepnja pripada samo manifestnom sadraju sna. Po tom stavu analiza bi sigurno dokazala da latentni sadraj sna ispunjava elju. Moglo bi se dogoditi i da potiskivanje i ispunjenje elja nisu sasvim uspjeli, ime se strepnji vezanoj za zabranjene porive omoguuje da se ispolji. U tom sluaju sniva se obino probudi jer takvi snovi ne uvaju san. Valjalo bi istai da je Freud u vrijeme kada je obrazloio svoju teoriju snova smatrao d a j e strepnja prosta manifestacija neosloboene seksualne energije. Kasnije, u knjizi Potiskivanja, simptomi i strepnja, na ovu potonju je poeo gledati kao na signal koji ukazuje na moguu opasnost koja prijeti egu, a zbog koje se pojedinac osjea bespomonim. Tako se, naprimjer, dijete moe osjeati nesposobno da isprazni agresivne ili seksualne porive to nastaju u njemu, ili pak da se drugaije suoi s njima. Ili moe osjeati da mu prijeti opasnost da izgubi roditelja koji mu je pruao ljubav i zatitu. Freud teoriju o snovima nije preinaio tako da u nju unese ovo novo tumaenje strepnje. Kao etvrto, i mukarci i ene esto imaju seksualne snove koji dovode do orgazma. Slikovnost takvih snova je ili simbolika ili nepreruena. Frojdovci su to pokuali objasniti tvrdnjom da su seksualne elje koje se pojavljuju sasvim prihvatljive snivau, za razliku od onih koje se pojavljuju u simbolikom obliku. Meutim, time se ne objanjavaju snovi u kojima su seksualni porivi otvoreno izraeni i takoer uznemirujui za snivaa. Iz tih razloga nije odriv stav da snovi uvijek skrivaju potisnute elje. lako je Freud uporno tvrdio da su potisnute infantilne elje glavni poticaji snova, kliniki primjeri koje navodi uglavnom su vezani za emocije odraslih osoba: za suparnitvo, neprikladne seksualne elje, ili, kao u sluaju njegovog vlastitog sna o Irmi, za elju da se oslobodi osjeaja krivnje. Danas tek nekoliko psihoanalitiara podrava Freudovu teoriju u njezinu 46
lzvornom obliku. Svi snovi nemaju za predmet neispunjene ili neprikladne elje, iako se mora priznati d a j e s nekima upravo to sluaj. tavie, ako bi svi snovi bili izrazi potisnutih infantilnih poriva, koji su se 'provukli' pored cenzora i ispoljili, moglo bi se oekivati da e ovjek sve due sanjati dok spava. Ali elektroencefalografska istraivanja pokazuju da djeca mnogo due sanjaju nego odrasli. To Freud nije znao. Iz injenice da snovi nisu izraeni svakodnevnim jezikom ne slijedi nuno da oni skrivaju neto neprihvatljivo. Poezija je izraavanje u kojem simbol i metafora igraju dominantnu ulogu, lako ju je esto teko razumjeti, o njoj ne mislimo da je zato svjesno opskurna. Simbol se moe definirati kao sve to predstavlja neto, ili ima 'reprezentativnu funkciju'. Za to je sasvim obian primjer nacionalna zastava. Za 'frojdovske simbole' se obino smatra da su predmeti koji se pojavljuju u snovima ili fantazijama i koji predstavljaju spolne organe. Na taj bi nain razna udubljenja, kao to su peine ili rune torbe, mogla simbolizirati enske spolne organe; s druge strane, maevi, kiobrani ili olovke mogu se shvatiti kao simboli za penis. U ogledu "Je li frojdovski simbolizam mit" Charles Rycroft je istakao da Freud isprva nije posveivao vei znaaj seksualnoj simbolici, ali da su ga na to kasnije potakli radovi Wilhelma Stekela koje je itao. Poto je priznao znaaj simbolizacije, Freud joj je pristupio na sebi svojstven reduktivan nain. To jest, tvrdio je da: Velika veina simbola u snovima jesu seksualni simboli. (CD, XV. 153) Potom nabraja mnotvo predmeta kao to su oni o kojima smo maloas govorili. Drugim rijeima, Freud smatra da simboli prvenstveno ispunjavaju funkciju skrivanja, ili pak anatomske aspekte seksualnosti ine prihvatljivijima. Kao to emo vidjeti u osmom poglavlju, gdje piemo o njegovim pogledima na umjetnost i knjievnost, Freud je slino negativno tretirao fantaziju za koju je smatrao da je prvenstveno eskapistike prirode. 47
Ako, za razliku od Freuda, razvoj unutarnjeg svijeta mate i sposobnosti za simbolizaciju smatramo adaptivnim i meusobno prateim funkcijama, a koje su posebno razvijene kod mukaraca, moda emo uvidjeti da je funkcija simbola moda da premoste jaz izmeu unutarnjeg i vanjskog svijeta, a predmetima u vanjskom svijetu daju emotivno znaenje. 'Prijelazni objekti' o kojima Winnicott pie u lanku iz 1954., a ponovo objavljenom u knjizi Kroz pedijatriju do psihoanalize (1975), tipini su primjeri. Sasvim mala djeca se snano vezuju za neke predmete, kao to su pliani medvjedii, ili razne krpice, od kojih se veoma teko rastaju. Takvi predmeti izvorno simboliziraju majku. Ali poto zaista postoje ne mogu se odbaciti kao naprosto izmatani. A ni proces simbolizacije, koji tim predmetima daje znaenje, ne moe se smatrati eskapistikim, jer djetetu prijelazni objekt prua utjehu. Freudova kruta podjela mentalnih aktivnosti na racionalne i iracionalne procese, ili na 'primarne' i 'sekundarne', stvorila je pravu pometnju.
Freudova teorija snova izgleda da je zasnovana na pretpostavci da sve to je nesvjesno nosi negativan predznak jer je potiskivanje mehanizam da se ono to je neprihvatljivo progna u oblast nesvjesnog. U lanku 'Nesvjesno', napisanom 1915. godine, Freud tvrdi da 'ono stoje potisnuto ne pokriva sve ono to je nesvjesno' (CD, XIV. 166). Ali u svojoj prvobitnoj teoriji snova on to gotovo i ne spominje. Postoji vie razloga da se smatra da nesvjesno nije iskljuivo, pa ak ni u prvom redu posljedica potiskivanja, a jasno je i da su neki snovi oito kreativni ili daju odgovore na probleme. Moderni teoretiari mahom o snovima misle kao o obradi informacija, moda o neem nalik na usporedbu dnevnih doivljaja sa slinim doivljajima pohranjenim u dugoronoj memoriji. Usprkos nedostacima u njegovoj teoriji snova, valja istai da je upravo Freud ponovo istakao znaaj prouavanja sna.
48
Transfer
Drugi znaajan rezultat Freudove primjene tehnike slobodnih asocijacija je otkrie transfera. Freud je transfer prvobitno definirao kao proces kojim pacijent analitiaru pripisuje stavove i ideje koji potjeu od linosti iz njegovog ranijeg ivota, posebno od njegovih roditelja. Izraz je kasnije proiren na pacijentov potpuni emotivni stav spram analitiara. Ako se pacijenta potie da bez cenzure govori sve to mu pada na pamet, on e govoriti ne samo o svojim neurotinim simptomima i sjeanjima iz ranog djetinjstva nego i o svojim nadama i strahovima, uspjesima i neuspjesima, a i o svojim trenutnim odnosima, u ta spada i dobar ili lo odnos s psihoanalitiarom. Kao naunik i Ijekar, Freud je isprva vjerovao da je otkrio uzrok neurotinih simptoma a i nain kako da se uklone. Omoguujui pacijentu da zaobie potiskivanje i podsjeti se nedaa koje je imao u djetinjstvu, prepreke istinskom pranjenju instinktivnih poriva trebalo bi da budu prevladane, pri emu bi nestali simptomi koji su rezultat kompromisa izmeu potiskivanja i pranjenja. Po tom nazoru lijeenje neuroza bi se moglo usporediti s lijeenjem organskih bolesti. Upravo kao to je bacil tuberkuloze uzrok plune tuberkuloze koji se unitava strogom terapijskom metodom, tako se poelo smatrati da su neuroze izazvane potisnutim infantilnim porivima i da se mogu ukloniti prizivanjem u sjeanje i odjelovljenjem tih poriva. Time se savlauju prepreke to pacijentu onemoguuju da dostigne seksualnu zrelost. Psihoanaliza se dakle treba smatrati tehnikom koju treba uiti isto onako kao i tehniku svih ostalih medicinskih postupaka. Psihoanalitiar preuzima tradicionalnu ulogu obrazovanog praktinog Ijekara. Treba biti dobronamjeran, obziran, ali uglavnom na distanci.
Upravo je takav pristup Freud u poetku pokuao slijediti. To je pristup u kojem je odnos izmeu pacijenta i Ijekara profesionalan i objektivan, a ne osoban, mada se u odreenom 50
stepenu mogu ispoljiti neki osobni elementi kao to je zahvalnost. Freud je ulogu psihoanalitiara usporeivao s ulogom planinskog vodia. Kao to smo vidjeli u prvom poglavlju, Freud je bio potpuno distanciran ovjek kojeg je vie njegovih pacijenata doivljavalo 'udno bezlinim'. Kada je Freud napustio hipnozu i metodu pritiskanja pacijentova ela, I prihvatio tehniku slobodnih asocijacija, vie nije bilo nuno da pacijenti lee na kauu. Freud je ipak zadrao kau, a sam je ostajao izvan vidnog polja pacijenata, dijelom da bi kod njih olakao tok asocijacija, ali dijelom, kao to je sam priznao, jer nije volio da ljudi u njega zure po itav dan. Ustrajnost na vlastitoj anonimnosti i odbijanje da odgovara na pitanja o sebi moda takoer imaju neke veze s njegovom linou. U prvom poglavlju smo istakli da je Freud oklijevao da govori o sebi. Ipak, ta se nespremnost na kraju pokazala znaajnom jer je kod pacijenata mogao da pobudi fantazije, to ne bi bio u stanju daje bio susretljiviji. To je jo jedan vaan aspekt savremenih tehnika psihoterapije. Freudova distanciranost i odbijanje da uspostavlja odnose prijateljstva sa svojim pacijentima izazivali su fenomene transfera koji su postajali vidljivi. Freud je negativno reagirao kada je shvatio da svojim pacijentima postaje znaajan u emotivnom pogledu. Ipak, ubrzo je priznao da je transfer neophodan i neizbjean dio psihoanalitikog procesa. Isprva je mislio da je transfer nekakva erotska vezanost za psihoanalitiara, kao to to doista ponekad i moe biti. lako to moe nositi i tekoe, transfer moe, smatrao je Freud, pomoi da pacijent prevlada otpore. Neto kasnije je povjerovao da je transfer vjetaki izazvana neuroza u kojoj pacijent ponavlja sve stavove koje je imao prema roditeljima. Putem tumaenja Freud je nastojao da ovo ponavljanje pretvori u sjeanje, te tako ublai intenzitet pacijentovih trenutnih emocija tvrdei da one zapravo pripadaju prolosti. ak i 5. juna 1910. godine Freud, iako je priznao njegov znaaj, jo uvijek izraava rezerve prema transferu. U pismu Pfisteru kae: 51
Transfer je pravo prokletstvo. Zakuasti i estoki porivi u bole sti, zbog kojih sam odustao od sugestije, kako indirektne tako i hipnotike, ne mogu se sasvim ukloniti ni psihoanalizom. Mogu se jedino ograniiti, a ono to preostaje izraz nalazi u transferu. A toga ima poprilino. Mogue je shvatiti kako se Freud osjeao. Nadao se da e ga pacijenti prihvatiti kao vjetog Ijekara koji tehnikom moe otkriti porijeklo simptoma neuroze od koje pate i ukloniti ih. Umjesto toga, oni ga pretvaraju u idealiziranog ljubavnika, u oinski lik, ili nekakvog spasitelja. Ne ele njegovo znanje ve njegovu ljubav. Emotivne porive usmjerene na samog sebe Freud je shvatio kao ponavljanja iz prolosti sigurno stoga to je po prirodi bio bezlini istraiva, i to je odbacivao mogunost da pacijenti moda imaju iva osjeanja. Pacijent takorei usmjeruje ka ljekaru neto svoje ljubavi (veo ma esto pomijeane s neprijateljstvom), a koja nije zasnova na na stvarnom odnosu izmeu njih i koja se - kao to se vidi po svemu kako se oituje - moe pratiti do starih fantazija kao ispunjenja elja, fantazija koje su postale nesvjesne. (CD, XI. 51) Sasvim je prirodno da pacijenti iskreno cijene svog psihoanalitiara, ma koliko slika koju kasnije imaju o njemu moe biti iskrivljena ranijim iskustvima. Mnogi koji odlaze na psihoanalizu nikad ni od koga nisu dobili tako dugotrajnu brigu kao od psihoanalitiara. U ivotu nemaju mogunost da ih neko toliko dugo i paljivo slua. Kod mnogih pacijenata se bude emocije koje nikada nisu imali, to znai da ne ponavljaju fantazije iz prolosti. Veina dananjih psihoanalitiara smatra da neuroza nije toliko vezana za potisnutu ili nerazvijenu seksualnost koliko za vaniji neuspjeh u stvaranju zadovoljavajuih ravnopravnih odnosa s drugim 52
ljudima. Tumaenje transfera, prema tome, zavisi od toga kako psihoanalitiar otkriva i komentira nain na koji se pacijent u stvarnosti odnosi prema njemu: je li uplaen, posluan, agresivan, suparniki raspoloen, i tome slino. Takvi stavovi imaju prethistoriju koju valja istraiti. Pa ipak, naglasak se stavlja na razumijevanje kako je stav pacijenta prema drugima iskrivljen, a tome doprinos daje ako se uoi na koji je nain iskrivljen stav spram analitiara. Da bi se to valjano obavilo, psihoanalitiar ne treba da se zanima samo za dogaaje u ranom djetinjstvu, ve da prizna postojanje aktualnog odnosa. Freudu je uskoro postalo jasno da psihoanalitiar nije i ne moe biti distancirani promatra za kojeg je pacijent nalik na hemijsku supstancu. Godine 1910. Freud je pisao: Ostale inovacije u tehnici psihoanalize odnose se na samog analitiara. Uvidjeli smo da u njemu nastaje 'protutransfer', i to kao posljedica pacijentovog utjecaja na analitiareve ne svjesne osjeaje. Skloni smo miljenju da e analitiar u sebi priznati protutransfer i da e ga nadii. (CD, XI. 144-145) Freud se isprva nadao da bi se to moglo postii samoanalizom slinom onoj kojoj je sam pribjegao. Kasnije je meutim priznao da samoanalizu treba zamijeniti didaktikom analizom pod vodstvom druge osobe. Carl Gustav Jung je meu osnivaima psihoanalize prvi tvrdio da i sam analitiar mora biti analiziran. Psihoanalitiar mora introspekcijom nadzirati vlastite emotivne reakcije, jer da bi shvatio pacijenta neophodna je njegova vlastita reakcija na pacijentov govor. To je veoma daleko od mentalnog sklopa koji se zahtijeva od naunika, koji nipoto ne smije dopustiti da mu emocije utjeu na eksperimente. Mada psihoanalitiar mora svog pacijenta donekle promatrati objektivno, kao linost e ga moi razumjeti tek ako uzme u obzir i vlastite reakcije. Posvemanja 53
distanciranost kojoj je Freud stremio, ali koju, kao to znamo iz novijih izvjetaja o njegovu ponaanju kao analitiara, nikada nije ostvario, odvojila bi ga od izvora informacija koje su svima nama potrebne ako elimo shvatiti osobe kao suprotstavljene vanjskom svijetu. Usprkos priznanju postojanja transfera i protutransfera, Freud je sebe i dalje, sve do kraja ivota, smatrao naunikom. Njegov psihoanalitiki rad je prikladnije usporediti s radom historiara. Historiari takoer nastoje rekonstruirati prolost, bez obzira to niko ne vjeruje da ju je mogue sagledati potpuno objektivno. Historija koja bi to pokuala bila bi naprosto nejasna. Historiarevo razumijevanje prolosti i pobuda ljudi koji stvaraju historiju povezano je s njegovim vlastitim iskustvom i sposobnou da shvati ljude. Stoga se ni historija ni psihoanaliza ne mogu ubrojiti u egzaktne nauke.
54
Mada se u naelu protivio kada su mu drugi preinaavali ideje, Freud ih je sam stalno revidirao. Sve do kraja ivota bio je kreativno inovativan. U razdoblju druge polovice Prvog svjetskog rata i poetkom dvadesetih godina 20. stoljea Freud je znatno upotpunio psihoanalitiku teoriju i revidirao je. Najvanija novina se tie shvaanja narcizma, strukture mentalnog aparata i priznanja znaaja agresivnih poriva uz one seksualne o kojima je ve govorio.
Narcizam
Narcizmom se isprva oznaavala seksualna perverzija u kojoj je ovjek zaljubljen ne u drugu osobu, ve u samog sebe. Pojam je kasnije proiren i ukljuio je svaki oblik ljubavi prema sebi. Budui da je samopotovanje neophodno za psihiko zdravlje, odreeni stepen narcizma se smatrao normalnim. Freud je smatrao da svako usmjerava libido i prema sebi (libido ja) i prema drugima (objektni libido). Kad je osoba zaljubljena, veliki dio njenog libida zaposjeda voljenu osobu. Kad je fiziki ili duevno bolesna, osoba postaje zaokupljena sama sobom i manje je sposobna da se emotivno vezuje za druge ljude. Ekstremni oblici narcizma sreu se u onom tipu shizofrenije kada nevoljnik sve to se deava u svijetu tumai kao da se odnosi na njega; u maninim stanjima kada rtva sebe 55
smatra svemonom; kao i u stanjima depresije kada moe biti hipohondrino zaokupljena stanjem svoga tijela i duha a da je nita drugo ne zanima. Freud je pretpostavio da u emotivnom razvoju postoji narcistiki stadij, ili primarni narcizam, koji prethodi libidinalnom zaposjedanju objekata izvan ovjeka. On ovaj stadij opisuje kao stanje u kojem se seksualni nagoni autoerotino zadovoljavaju. Zbog toga se moe smatrati da mentalna ili tjelesna bolest dovode do regresije na neki raniji stadij infantilnog razvoja. Freud od tada smatra da postoje dvije vrste nagona: nagoni samoodranja, koji pripadaju egu, i seksualni nagoni, koji pripadaju objektima. Zakljuio je da su samoodranje i ljubav prema sebi jedno te isto, kao i da je zapravo bitan stepen u kojem je libido usmjeren ka objektima u odnosu na stepen u kojem je usmjeren ka sebi. U drugoj knjizi Freudove biografije Ernest Jones tvrdi da je Freudov lanak 'O narcizmu: Uvod' (CD, XIV. 73-102) iao u prilog onim kritiarima koji su Freudu zamjerali da sve svodi na seks. Isprva je Freud smatrao da se nagoni samoodranja razlikuju od seksualnih nagona, pa ak i da s njima mogu biti u sukobu. Tvrdei da je ljubav prema drugima zapravo ljubav prema sebi okrenuta ka vani, Freud kao da je tvrdio da su seksualni porivi doista jedini izvor psihike energije. Taj stav je meutim uskoro preinaio. Freud je u sutini bio dualist koji je mentalne fenomene obino objanjavao u kategorijama interakcije ili konflikta suprotnosti. Kao to je prvi to i uoio, tenja da se tako misli karakteristina je za ljude opsesivnih linosti, koji su vidljivo 'ambivalentni' spram ljudi s kojima su povezani, i koji esto teko donose odluke jer ne mogu pomiriti oprene sudove. Ljubav i mrnja su suprotnosti koje se mogu jasno razlikovati u svakom prisnijem odnosu izmeu ljudi; kada se takav odnos prekine, ljubav se esto promee u mrnju. Freud je zakljuio da mrnja stoji u vezi s borbom ega za samoodranje. Takoer je rekao: 56
Mrnja, kao odnos prema stvarima, starija je nego ljubav. Ona potjee iz narcistikog prvobitnog odbijanja vanjskog svijeta od strane ega, svijeta s mnotvom poticaja. Kao izraz reakcije nezadovoljstva koje pobuuju predmeti, ona uvijek ostaje bli sko povezana s nagonima samoodranja; na taj nain seksual ni nagoni i nagoni ega razvijaju antitezu koja ponavlja odnos ljubavi i mrnje. (CD, XIV. 139) Pozivanje na 'vanjski svijet s mnotvom poticaja' moda izgleda nejasno ako se ne podsjetimo da je Freud smatrao da organizam uvijek tei da se oslobodi uznemirujuih poticaja, bilo da oni naviru izvanjskog svijeta ili da su nagonske napetosti koje nastaju u linosti. U drugom poglavlju govorili smo o 'potrebi organizma da dosegne stanje spokoja rjeavajui se svih napetosti'. Freud dalje tvrdi: nervni sistem je aparat ija je funkcija da se oslobodi poticaja koji ga doseu, ili pak da ih svede na najmanju moguu mjeru; ili koji bi, ako je to mogue, sebe odrao u stanju bez ikakvih poticaja. (CD, XIV. 120) Freud u svojim prvim studijama o histeriji i opsesivnoj neurozi govori o podvojenosti psihe na svjesno i nesvjesno. U tom jednostavnom modelu se pretpostavlja da nesvjesno uglavnom, ako ne i sasvim, potjee iz potiskivanja, te da se stoga sastoji iz poriva, misli i osjeaja koje svjesni ego ne moe prihvatiti. U toku prvih dvadeset godina 20. stoljea Freud je uvidio neadekvatnost tog modela. Naprimjer, instanca koja stvara potiskivanje trebala je potjecati iz ega, svjesnog dijela psihe. Ipak, pacijenti koji su leali na kauu pokazivali su otpor i ponaali se kao da je ta instanca nesvjesna. Naime, kada bi se u toku procesa slobodnih asocijacija poele pojavljivati opasne i njemu mrske teme, pacijent bi prestao govoriti slobodno, poeo bi tvrditi da mu nita ne pada na pamet, govoriti da je 57
zaboravio o emu se radi, ili na drugi nain izvrdavati. Freud tvrdi Sila koje je stvorila potiskivanje i koja ga odrava u toku analitikog rada opaa se kao otpor. {CD, XIX. 14) To je znailo da bi dio ega dotada povezivan samo sa svijeu i sam mogao biti nesvjestan. Freud je priznao da je bolje da se izraz 'nesvjesno' primjenjuje kao opisni prilog, a ne kao topografska imenica, lako sve stoje potisnuto jeste nesvjesno, sve nesvjesno nije potisnuto.
Struktura mentalnog aparata

Freudov novi model psihe, koji je rezultat tih i drugih promiljanja, sastoji se od tri dijela - ega, ida i super-ega. Id se definira kao najstariji dio psihe iz kojeg nastaju ostale strukture. Id sadri sve naslijeeno, sve to je prisutno prilikom roenja, to postoji u ovjekovom ustrojstvu - dakle prije svega nagone koji potjeu iz somatske organizacije i koji svoj prvi psihiki izraz nalaze u nama nepoznatim formama. (CD, XXIII. 145) Id je primitivan, neorganiziran i emotivan: on je 'oblast iloginog'. On je mrani, nepristupani dio nae linosti; ono malo to o nje mu znamo nauili smo iz prouavanja rada sna i naina na koji nastaju neurotski simptomi. Veina toga ima negativni predznak i moe se opisati jedino u suprotnosti spram ega. Idu pristupa mo analogijama: nazivamo ga haosom, kotlom punim nadraaja to kljuaju... Njega puni energija to stie iz nagona, ali on nema organizaciju, ne stvara cjelovitu volju, ve samo tei zadovolje nju nagonskih potreba koje se pokoravaju naelu zadovoljstva. (CD, XXII. 73) 58
i reud je jasno razlikovao dva naina funkcioniranja psihikog aparata koje je nazvao 'primarnim' i 'sekundarnim' procesom. Id se koristi primarnim procesom u kojem djeluju mehanizmi zgunjavanja, pomicanja, simbolizacije i halucinatornog Ispunjavanja elja (o emu smo govorili u etvrtom poglavlju kada smo raspravljali o snovima). Idu su nepoznate kategorije vremena i prostora, a opreke kao to su svijetlo/tamno i visoko/ duboko on tretira kao identine. Freud smatra da idom upravlja samo najosnovnije, najprimitivnije naelo mentalne dinamike: Izbjegavanje 'nezadovoljstva' uzrokovanog nagonskom napetou, a to se moe postii samo zadovoljenjem nagonskih potreba praenih zadovoljstvom. U Freudov prvenstveno pesimistiki pogled na ljudsku prirodu ukljueno je takozvano naelo zadovoljstva, koje u njegovoj teoriji zauzima znaajno mjesto. A to naelo vie je vezano za izbjegavanje bola nego za potragu za zadovoljstvom. U drugom poglavlju rekli smo da je Freud smatrao da su mone emocije zapravo poremeaji kojih se ovjek mora osloboditi, a ne tragati za njima kao zadovoljstvima. Ego je dio psihe koji predstavlja svijest. On se slui sekundarnim procesom: on je pamet, zdrav razum, a i sposobnost da se odgode neposredne reakcije na vanjske ili unutarnje nagonske poticaje. On prvobitno nastaje iz ida. Freud je id opisivao kao posebnu organizaciju' blisko povezanu s organima opaanja, jer se prvi put razvija kao rezultat poticaja iz vanjskog svijeta koji utjeu na osjetila. Ego je najprije i u prvom redu tjelesni ego. (CD, XIX. 26) Freud tu misli da ego, budui da izravno potjee iz osjeta to nastaju na povrini tijela, jest projekcija povrine tijela. Osjeaj o 'ja' zavisi od opaanja vlastitog tijela kao posebne cjeline. im nastane, ego 'djeluje kao posrednik izmeu ida i vanjskog 59
svijeta'. Zbog neuralne veze izmeu osjetilnog opaanja i motorike aktivnosti, ego nadzire voljno kretanje. Prva funkcija ega je samoodranje. to se tie vanjskih deavanja, ego ispunjava taj zadatak tako to postaje svjestan poticaja, pohranjuje iskustva o njima (u sjeanju), izbjegava iznimno jake poticaje (kroz bijeg), bavi se umjerenim poticajima (kroz adaptaciju), te konano to u svoju korist izvodi korisne promjene u vanjskom svijetu (kroz aktivnost). to se tie unutarnjih dogaaja, u odnosu na id on izvrava tu zadau tako to stjee kontrolu nad zahtjevima na gona, odluuje da li da im dopusti zadovoljenje, odgaajui ga prema zahtjevima vanjskog svijeta, kao i potpunim potiski vanjem njihovih podraaja. (CD, XXIII. 145-146) Postoji i trea Freudova podjela psihikog aparata: Dugo razdoblje djetinjstva, tokom kojeg dijete koje odrasta ivi zavisno od roditelja, ostavlja iza sebe u egu, poput neke nataloene tvari, posebnu instancu u kojoj se produava taj roditeljski utjecaj. Ta instanca se zove super-ego. Poto se su per-ego razlikuje od ega, ili mu je suprotstavljen, on je trea sila s kojom ego mora raunati. (CD, XXIII. 146) Freud je pojam super-ega poeo razvijati u spomenutom lanku o narcizmu. Smatrao je da u toku razvoja djetetov megalomanski primarni narcizam postupno iezava, to jest dijete sebe prestaje promatrati kao svemonog 'kralja bebu', kao sredite svijeta. Dok dijete postupno stjee kulturne i moralne predodbe, potiskuju se njegovi libidinalni instinktivni porivi. Zbog te podjele u psihi dijete uvia da sebe vie ne moe idealizirati; da postoji ego-ideal kojem njegov vlastiti ego nije uvijek saglasan. Freud je bio uvjeren da u svijesti postoji instanca koja se bavi samopromatranjem. Ona nadzire ego i 60
utvruje da li se on prilagouje ego-idealu. Tu je instancu Freud kasnije prozvao super-egom. Kao to smo istakli u posljednjem navodu, super-ego potjee iz roditeljskih zabrana i kritike. Zbog dugotrajne djetetove zavisnosti, roditeljski standardi i potom standardi drutva postaju njegovi vlastiti. Oni naime postaju dio psihe subjekta, to za posljedicu ima da se uvijek kada ego odstupi od ego-ideala zauje glas savjesti. Freud je moda mogao koristiti i Pavlovljevu terminologiju. Super-ego se moe smatrati proizvodom trajnog uvjetovanja roditeljskim naredbama i kritikom. Tako naprimjer naredba roditelja 'mora oprati zube poslije jela' moe postati tako uvrijeena da se odrastao ovjek koji je odavno napustio roditeljski dom osjea nelagodno ako je ne poslua. Egu je dakle nelagodno izmeu tri instance: vanjskog svijeta, Ida i super-ega, od kojih svaka moe nametati poseban smjer ponaanja. Nije udno to ljudske djelatnosti ponekad izgledaju kolebljive ili neodlune.
Agresija
U ovom poglavlju ve smo naveli Freudov zakljuak da 'Mrnja, kao odnos prema objektima, jeste starija nego ljubav'. To je Freud napisao 1915. u lanku 'Nagoni i njihova nestalnost', gdje prvi put priznaje postojanje 'agresivnog nagona' kao dijela ega, a koji se razlikuje od seksualnog nagona. Prije toga agresiju je smatrao sadistikim vidom seksualnog nagona, 'porivom za vladanjem', primitivnom formom tenje za seksualnim objektom ili njegovim ovladavanjem. Ljubav u tom obliku i u toj preliminarnoj fazi teko je razliko vati od mrnje u svom stavu spram objekta. Ljubav postaje suprotna mrnji tek kada se ustanovi genitalna organizacija linosti. (CD, XIV. 139) 61
Veoma sporo i zaobilazno Freud je prihvatio postojanje 'agresivnog nagona' koji ne zavisi ni od ega seksualnog. Sjeam se svog defanzivnog stava kada se u psihoanalitikoj literaturi prvi put pojavila ideja o postojanju destruktivnog nagona, kao i toga koliko mi je dugo trebalo daje prihvatim. (CD, XXI. 120) Freudova esta upotreba rijei 'instinkt' [koji mi ovdje uglavnom prevodimo kao nagon - op. prev.] ima staromodan prizvuk zbog toga to su je moderni psiholozi i etolozi davno napustili. Izraz'instinkt' se isprva koristio pri opisivanju onih vidova ponaanja za koje se smatralo da su uroeni i da se razvijaju nezavisno od utjecaja sredine. Danas se mahom vjeruje da je svekoliko ponaanje pod utjecajem genetske konstitucije i sredinskih uvjeta koji prate ovjekov razvoj. ak i razmjerno stereotipni oblici ponaanja kao to je ptiiji pjev nastaju tek kada se u odreenoj fazi pojave odgovarajui sredinski poticaji. Freud je bio ispred svoga vremena jer je smatrao da okolina igra veoma vanu ulogu tako to utjee na obrasce seksualnog ponaanja. Freud je, meutim, jer mu se tako dopalo, instinkte 'ograniio' na dva. Tako su, naprimjer, spavanje i jedenje kod njega u velikoj mjeri odreeni unutarnjim potrebama. Freud je agresivni nagon prvi put opisao u lanku 'S onu stranu naela ugode', spekulativnom ogledu koji je objavljen 1920 (CD, XVIII. 7-64). Mada je i dalje tvrdio da ovjekom vlada naelo ugode, koje se preinaava, ali ne i ukida, time to ego prihvaa naelo stvarnosti, Freud je zakljuio da mora djelovati i drugo naelo. Kao to smo vidjeli u posljednjem poglavlju, prouavanje pacijenata koji pate od 'posttraumatskog stresnog poremeaja', odnosno od neuroze izazvane iznenadnim nesreama ili okovima, otkrilo je da se traumatski dogaaj u snovima pojavljuje gotovo nepreinaen. Poto je traumatski dogaaj po definiciji neugodan, njegovo ponavljanje kao da 62
proturjei naelu ugode. Freud je primijetio i da kod male djece postoji sklonost da u snovima i igri ponavljaju neugodna iskustva, naprimjer odlazak od kue nekog od roditelja. Tu se takvi dogaaji pretvaraju u repetitivnu igru koja im u mati donekle omoguuje nadzor nad dogaajem. Freud je zakljuio da i neurotian izloeni oku i djeca koja su pretrpjela neko bolno iskustvo pokuavaju ovladati neugodnim doivljajima tako to ih ponavljaju u snovima i igri. U ovom smo poglavlju naveli Freudov stav da je mrnja starija od ljubavi, te da je povezana s primordijalnim egoovim odbijanjem predmeta kao izvorita uznemirujuih poticaja. To nam pomae da shvatimo zasto je Freud agresiju povezao s ovladavanjem okom i nesreama, o kojima smo gore govorili, a i s prisilom da se ponavljaju neugodna iskustva. Ispoljavanja neke prinude ponavljanja... pokazuju visoki stepen nagonskog obiljeja, a kada ona djeluju opreno naelu ugode onda to ostavlja dojam o djelovanju neke 'demonske' sile. (CD, XVII. 35) Ali Freud ide i dalje. Ostajui vjeran shvaanju da je funkcija mentalnog aparata da se oslobodi poticaja koji u njega stiu, Freud zakljuuje da ta 'demonska' instinktivna prinuda ponavljanja zapravo uvijek prati nagon. Tako pie: Izgleda, dakle, da je instinkt inherentni nagon u organskom ivotu da se obnovi neka ranija faza koju je ivo bie moralo napustiti pod pritiskom vanjskih remetilakih sila... (CD, XVIII. 36) Postavlja se pitanje ta je to najranije stanje stvari koje instinkt nastoji da obnovi. Budui da u povijesti nae planete neorgansko prethodi organskom, to jedino moe biti tenja ka obnovi nekog stanja prije pojave samog ivota. 63
Ako bez ostatka prihvatimo da sve ivo umire iz unutarnjih razloga - odnosno da opet postaje neorgansko - onda smo prinueni rei da 'cilj itavog ivota jeste smrt' i da su, gledajui unazad, 'neoivljene stvari postojale prije ivih'. (CD, XVIII. 38)
Nagon smrti
Freud je tako poeo govoriti o 'nagonu smrti', kako ga nazivamo danas, kao o krajnjem izrazu naela nirvane, tenji organizma da dosegne Swinburneov 'Prozerpinin vrt', gdje nikakav vanjski ili unutarnji poticaj ne remeti vjeni mir. Ni zvijezde ni sunce se ne bude. Niti ima ikakve promjene svjetla: Niti huke uzburkanih voda. Niti bilo kakvog zvuka ili prizora: Niti zimskog ni proljetnog lia. Niti dana niti dnevnih stvari; Samo vjeiti san U beskrajnoj noi. Ta prilino apstraktna razmatranja Freudu su dala ono stoje elio: dualistiku shemu u kojoj bi se svi fenomeni mentalnog ivota mogli u konanici pratiti do interakcije dva nagona ili instinkta, ili pak do njihovog konflikta. Poslije dugog kolebanja i oklijevanja prihvatio sam postojanje samo dva temeljna nagona, Erosa i destruktivnog nagona... Cilj prvog je da ustanovljuje sve vee jedinice i da ih tako sauva, ukratko, da povezuje; cilj drugog je, naprotiv, da unitava veze, pa tako i stvari. Kad je rije o destruktivnom nagonu, pretpo stavljamo da mu je konani cilj da ono to je ivo vrati u neor gansko stanje. Zato emo taj nagon zvati nagonom smrti. (CD, XXIII. 148)
64
Freud je smatrao da agresija potjee iz nagona smrti, ali da se preusmjerava ka vanjskom svijetu. Pisao je: Destruktivni nagon, umjeren i zauzdan, i takorei inhibiran u svom cilju, mora, kada je usmjeren ka predmetima, egu dati zadovoljtinu u pogledu njegovih vitalnih potreba, kao i kontrolu nad prirodom. (CD, XXI. 121) Freud zakljuuje da je sklonost ka agresiji 'najvea prepreka civilizaciji'. A civilizaciju predstavlja kao proces u slubi Erosa ija je svrha da pojedince, porodice, rase, kao i narode i nacije, zdruuje u veliku jedinicu, u ovje anstvo. Ali ovjekov prirodni agresivni nagon, neprijateljstvo svakog prema svakom i svih prema svima, opire se tom pro gramu civilizacije. Taj agresivni nagon je izvedene prirode i glavni je predstavnik nagona smrti koji sreemo zajedno s Erosom s kojim skupa vlada svijetom. Mislim da nam je zna enje razvoja sada jasno. Taj razvoj nuno predstavlja borbu izmeu Erosa i Smrti, izmeu nagona ivota i destruktivnog nagona, borbu koja se odvija meu ljudima. ivot se upravo u biti i sastoji od te borbe, pa se razvoj civilizacije moe na prosto opisati kao borba za ivot ljudske vrste. Upravo taj boj divova nae dadilje pokuavaju umiriti svojim uspavankama o Raju. (CD, XXI. 122) Ko bi pretpostavio da je jedan Ijekar koji se trudio da shvati neuroze svojih pacijenata iz beke vie klase iz svojih istraivanja izveo tako velianstveno shvaanje ljudske sudbine? Freudovo istraivanje sporednih putova seksa i agresije dovelo je do kosmike vizije oprenih sila dobra i zla. Freud je odlomak koji smo upravo citirali napisao sedamnaest godina nakon razlaza s Jungom. Da su dvojica rodonaelnika nastavila saraivati, Freud bi moda uvidio da ovaj njegov 65
opis Erosa i Smrti kao divova koji se stalno bore odgovara onome to e Jung nazvati 'arhetipskom" vizijom. Je li takva vizija istinita ili nije, druga je stvar. To nema nita zajedniko s naukom.
66
Nakon to je utvrdio postojanje nezavisnog 'destruktivnog nagona', Freud se pozabavio pitanjem kako civilizacija nadzire taj nagon. Zakljuio je da glavnu ulogu ima 'introjekcija'. Naime, ego unosi bitnu koliinu agresije u sebe, te je tako od vanjskog svijeta okree ka sebstvu. Freud tvrdi da tako dolazi do dvostrukog preusmjeravanja agresije. Nagon smrti je izvorno usmjeren protiv sebstva, a poto svako umire taj nagon konano pobjeuje. Ali tokom ivota nagon smrti je u velikoj mjeri usmjeren ka van, i to kao agresija: kao prvo, protiv neeljenih poticaja iz vanjskog svijeta; kao drugo, kao 'sadizam' koji potpomae dominaciju nad seksualnim objektima; kao tree, protiv pojedinaca ili okolnosti koji osujeuju elje ega. Ipak, civilizacija osigurava da se destruktivnost ponovno okrene ka unutra. Ona se unosi u super-ego i oituje kao osjeaj krivnje koji dovodi do optuivanja, mrnje i kanjavanja samog sebe. Civilizacija, dakle, ovladava pojedinevom opasnom eljom za agresijom tako to je slabi i oduzima joj sredstva da doe do izraaja, kao i ustanovljujui u pojedincu instancu koja e ga nadzirati, slino kao to vojni garnizon ini u okupiranom gradu. (CD, XXI. 123-124)
67
Freud pridaje veliki znaaj iracionalnoj strogosti super-ega. U pravu je to tvrdi da dijete koje je blago odgojeno nikada nee razviti strogu savjest. Njegovo objanjenje je uvjerljivo. Freud smatra da sve ono u agresiji od ijeg ispoljavanja subjekt odustaje pre uzima super-ego koji tako pojaava svoju agresivnost (protiv ega). (CD, XXI. 129) Drugim rijeima, to ovjek vie potiskuje svoju agresivnost prema drugima, vie e biti sklon sam sebe kanjavati. Slian fenomen je Freud ranije opisao u uvenom lanku 'Tugovanje i melanholija'. Melanholija se danas opisuje kao teka depresivna bolest. Freud tano opisuje njena osobita mentalna obiljeja kao bolan osjeaj beznaa, gubljenje zanimanja za vanjski svijet i sposobnosti za ljubav, inhibiciju svih aktivnosti, te toliko sniavanje osjeaja samopotovanja da se on svodi na prigo varanje samom sebi i samooptuivanje. A to vrhunac nalazi u iluzornom oekivanju kazne. (CD, XIV. 244) U tugovanju gubitak samopotovanja obino nije prisutan u istom stepenu, mada mnogi koji su izgubili nekog bliskog esto sami sebe optuuju to ga nisu dovoljno voljeli i o njemu se starali. Obiljeja tugovanja i teke depresije su u nekim drugim aspektima veoma slina. Freud kae da je tugovanje esto veoma dugotrajno. Tu potekou povlaenja libida od izgubljenog predmeta ljubavi Freud ukljuuje u obuhvatne potekoe koje svako ima kada naputa bilo koju libidinalnu poziciju. A tu je i potekoa koju neurotiari osjeaju kada prekinu edipalne veze s roditeljima.
68
Freud istie i da melanholiju esto izaziva gubitak voljene osobe iako do tog gubitka prije dolazi odbacivanjem a ne smru. Ali zato depresivna osoba sebi sve vie predbacuje? Freud istie da optube, koje osoba koja pati od depresije usmjerava na sebe, jesu uglavnom primjedbe koje bi se jednako mogle usmjeriti na objekt ljubavi koji je postao nedostupan. Stav 'Ja sam bezvrijedna osoba koja ne zasluuje da ivi' znai pomicanje stava 'Ti si bezvrijedna osoba koja ne zasluuje da ivi jer si me napustila'. To je primjer kako se agresija, izvorno okrenuta ka van, usmjeruje ka unutra, a unesena u super-ego. U tom sluaju se oituje kao zamjeranje samom sebi i osjeaj mrnje prema samom sebi. Freud smatra da je izmeu tugovanja i melanholije glavna razlika u tome da je u prvom sluaju osoba potpuno svjesna gubitka koji ju je zadesio, dok u drugom sluaju to nije tako izraeno. Kako se to odnosi na stav o razlici izmeu tugovanja i melanholije, stavu o kojem smo ve govorili? Tu se naime pretpostavlja da u melanholiji dolazi do mnogo veeg gubitka samopotovanja. Freud smatra da u neku ruku melanholik govori istinu o gubitku samopotovanja. Analogija s tugovanjem navodi nas na zakljuak da je melan holik pretrpio gubitak nekog objekta. Ono to nam on govori ukazuje na gubitak s obzirom na njegov ego. (CD, XIV. 247) Freudove primjedbe tota objanjavaju. Ljudi koji na gubitak nekog objekta reagiraju gubitkom samopotovanja jesu ljudi koji svoj izbor objekta temelje na poistovjeenju s njim, odnosno na narcistikom izboru objekta koji u izvjesnom smislu lii na njih. Gubitak objekta je u neku ruku gubitak dijela ega. U znaajnom lanku 'O narcizmu', koji spominjemo u posljednjem poglavlju, Freud nabraja vie naina na koje ovjek bira objekte.
69
Osoba moe voljeti: 1) Prema narcistikom tipu: a) ono to je ona sama (to jest samu sebe), b) ono to je sama bila, c) ono to bi voljela biti, d) nekog koje nekad bio njen dio. 2. Prema anaklitinom tipu: a) enu koja je hrani, b) mukarca koji je titi, te niz zamjena koji staju na njihovo mjesto. (CD, XIV. 90) ('Anaklitiki' doslovno znai 'koji se naslanja'. Freud misli na izvornu situaciju izmeu djeteta i majke. Dijete tu libidinalno djelomice zaposjeda oba objekta, odnosno i samo sebe i majku). Freud smatra da se melanholici ili vraaju na primitivniji stepen u emotivnom razvoju kada su objekte birali narcistiki a ne anaklitiki, ili pak da nikada nisu prevladali taj stepen. Tako kada gube neki objekt oni gube vei dio samih sebe nego to je sluaj s onima iju ljubav vie odreuje vezanost za neki objekt koji se sasvim razlikuje od njih samih. Freud je smatrao da su takvi pacijenti zaostali na 'oralnom stadiju' emotivnog razvoja (pogledati tree poglavlje), lako razloge za to zaostajanje Freud nije jasno odredio, moe se pretpostaviti da do fiksacije za oralni stadij dolazi ili zbog osujeenja ili zbog prekomjernog zadovoljenja oralnih potreba malog djeteta, lako se Freudovo uporno objanjavanje depresivne linosti na osnovu zaostajanja na 'oralnom' stadiju emotivnog razvoja moe initi nedovoljnim u svjetlu modernih istraivanja, ono je ipaktano i prodorno kao i veina njegovih klinikih opisa. U treem poglavlju smo primijetili da su pasivnost, zavisnost i sumnje u vlastitu sposobnost karakterna svojstva koja se esto sreu zajedno. 70
Osobe sklone melanholiji u dananje vrijeme opisuju se veoma razliito. Za osobu sklonu da na gubitak reagira ozbiljnom depresijom, umjesto da naprosto proe kroz period tugovanja, moe se misliti da ne posjeduje osjeaj vlastite vrijednosti, te da stoga nema unutarnjih resursa da se suoi s eventualnim gubitkom ili liavanjem. Takva osoba ostaje posebno zavisna od vanjskih izvora da bi sauvala samopotovanje, od drugih osoba koje e je voljeti ili joj se diviti, ili od vlastitih ostvarenja kojima e jaati svoj ego. Vjerovatno je da dijete koje dobija iracionalne pohvale i divljenje kojima ga roditelji to ga vole obino obasipaju postupno zadobija osjeaj vlastite vrijednosti koji je najvjerovatnije objektivno neopravdan, ali postaje izvor unutarnje snage kada stvari krenu naopako. Vjerovatno je da takav proces traje u itavom djetinjstvu, a ne da je posebno vezan za prvu godinu ivota, kao to su vjerovali Freud i njegov saradnik Karl Abraham. Postoji vie razloga da se taj proces ne odigra, ime subjekt ostaje posebno sklon depresiji. Mogue je da roditelji nisu eljeli dijete, ili ga nisu voljeli. Mogue je da su postavljali tako visoke standarde da se ono uvijek osjealo da ga smatraju neuspjenim. A mogue je i da neki genetski faktor (ima dokaza da u mnogim sluajevima povremene depresije ulogu igraju genetski faktori) spreava dijete, bez obzira koliko mu se ljubavi daje, da tu ljubav introjicira i tako razvije unutarnji osjeaj samopotovanja. U tom kontekstu je posebno zanimljivo Freudovo shvaanje narcistikog izbora objekta, to jest izbora objekta kroz identifikaciju. Naime, 'depresivne linosti', kao to u zvati one koji su skloni tekoj depresiji, gladne su priznanja i tee da izbjegavaju kritiku ili okrivljavanja koja ih mogu baciti u depresiju. Njihova jaka tenja da se dopadaju ini ih preosjetljivim za ono to osjeaju drugi. To uvjetuje da se drugima prilagoavaju kroz poistovjeivanje. Obino uklapajui se to vie u ono to ostali osjeaju, dovodi do toga 71
da depresivna osoba suzbija ili potiskuje vlastita miljenja i osjeaje, a posebno samopotvrdnu ili agresivnu stranu svoje linosti. Freud govori i o maniji: stanju psihe suprotnom melanholiji, ali i njezinom dobro poznatom supstitutu u sluajevima maninodepresivne psihoze ili bipolarnog afektivnog poremeaja, kao to se on esto danas naziva. Freud je smatrao da su stanja 'veselosti, likovanja ili trijumfalizma' osobita za maniju, a da ih obiljeava iznenadna dostupnost psihike energije koja se do tada koristila za neto drugo. To lii kao da se na automobilu uklone konice, ili na stanje koje Freud opisuje kao 'dugu i estoku borbu krunisanu uspjehom'. Dok u stanjima depresije subjekt sebi spoitava vlastite nedostatke, dotle u stanjima manije ovjek ne samo da izgleda veoma zadovoljan sobom nego katkad sebi pripisuje i magijske moi, onu 'svemo' za koju je Freud mislio da je karakteristina za infantilno stanje primarnog narcizma. Freud je smatrao da u sluaju manije nestaje rascjep izmeu 'ideala j a ' i ega. Super-ego, dakle, vie ne ukazuje kako ego nije uspio ostvariti 'ideal ja', jer izmeu dva entiteta vie ne postoji nikakva podjela. Naa analiza ega jasno pokazuje da su se u sluaju manije ego i 'ideal ja' stopili, tako da osoba, slavodobitniki raspoloena i samozadovoljna, neuznemirena bilo kakvom samokritikom, moe uivati u povlaenju inhibicija, nestanku osjeaja obzira prema drugima i primjedaba koje sebi upuuje. (CD, XVIII. 132) Ranije smo komentirali tanost Freudovog opisa teke depresije, mentalne bolesti koja nekad iziskuje hospitalizaciju, a koju psihoanalitiari i veoma esto sreu u praksi. Freudove biljeke o stanjima manije su jo krae i manje zadovoljavaju, vjerovatno jer je on imao malo linog iskustva s takvim poremeajima. rtve manije rijetko kad odlaze kod privatnih psihijatara jer uglavnom ne trae medicinsku pomo. Njih 72
primaju u duevne bolnice i klinike ili stoga to to urede njihovi roaci ili to se ponaaju antisocijalno pa ih je nuno izolirati. rtve manije su rijetko u istim stanjima 'veselosti, likovanja ili trijumfalizma' koja je opisao Freud. Pored toga, obino se lahko uzrujaju, agresivne su i sklone rasijanosti. lako blaga hipomanija moe biti ugodna, i podrazumijeva brzo razmiljanje, stoje nekad uzrok velike kreativnosti, manini pacijenti su veinom prenadraeni, a ne sretni, a kada se oporave svoje iskustvo opisuju kao ozbiljan poremeaj a ne radost. esto se zaboravlja da je Freud zaista imao veoma malo iskustva s pacijentima koji su patili od tekih duevnih bolesti. Godine 1885., dok je ekao da li e dobiti stipendiju za studijski boravak u Parizu, na Charcotovoj klinici, Freud je tri sedmice radio kao locum tenens u privatnoj bolnici za duevne bolesti u bekom predgrau Oberdbling. Bolesnike je svojoj zarunici opisivao kao 'slaboumne i ekscentrine'. Pored razdoblja kada je sa Charcotom radio u Parizu, kada se u prvom redu bavio histerijom, tri sedmice u Oberdblingu bile su sve Freudovo kliniko iskustvo u radu s psihotinim pacijentima u bolnici. Kao to emo vidjeti, njegova uvena studija o paranoidnom sudiji Schreberu bila je zasnovana na pacijentovim spisima a ne na susretu i radu s njim. U uvodu studije Freud tvrdi da on, kao i drugi psihijatri, susree 'mnoge sluajeva paranoje i dementiae praecox' (shizofrenije). Ali budui da je smatrao da takvi sluajevi nisu prikladni za psihoanalitiki tretman on ne tvrdi da ih je podrobno istraivao. Carl Gustav Jung je radio kao psihijatar u duevnoj bolnici Burghlzli od 1900. do 1909. godine prije nego to je otvorio privatnu praksu. Da je Freud slino dugotrajno neposredno radio s pacijentima koji pate od hronine shizofrenije, manino-depresivne psihoze i drugih oblika tekih duevnih bolesti, on bi svoju psihopatologiju moda izgradio na psihozama a ne na neurozama. U takvoj psihopatologiji bi vjerovatno vie bilo mjesta za probleme razvoja individualnog osjeaja za stvarnost nego za mijene djeije seksualnosti. Freudova uzrona objanjenja psihotinih 73
stanja su preusko utemeljena da bi zadovoljila veinu psihijatara, ali uvijek sadre veoma vrijedna izvorna klinika zapaanja. lanak o uspomenama sudije Daniela Paula Schrebera, koji smo netom spomenuli, rjeito svjedoi i o visprenosti i o ogranienjima Freudove misli. Paranoidne mentalne bolesti, kojih ima vie vrsta, uglavnom su obiljeene iluzijama proganjanja koje jaaju. Pacijent uobraava da ga proganjaju, da je napadnut, da ga truju, ili da ga povreuje neki pojedinac ili grupa ljudi sa zlim namjerama. Ta su vjerovanja esto praena grandioznim uvjerenjem u vlastitu vanost, to se moe djelomice objasniti injenicom da je nevoljnik izloen velikoj panji na koju nerado gleda. Tako se i desi da nekad pomisli da je doista kraljevskog porijekla, ili da je upuen u neku iznimno vanu tajnu koju od njega ele izvui njegovi neprijatelji. Sudija Schreber je u vie pogleda bio neobian sluaj, lako su paranoidne psihoze u veini sluajeva hronine, a ne akutne i prolazne, Schreber je prvi put od mentalne bolesti patio od oktobra 1884.do juna 1885. Tada se veoma dobro oporavio. Vratio se sudijskom poslu na kojem je ostao do 1893. Kada je imao 51 godinu, ubrzo nakon to je unaprijeen, ponovo je zapao u duevnu bolest, i to veoma teku, zbog ega je u bolnici morao ostati do decembra 1902. godine. Njegove uspomene su objavljene godinu dana nakon to je izaao iz bolnice. Od ove druge bolesti nikada se nije sasvim oporavio. Godine 1907. ponovo je smjeten u duevnu bolnicu u kojoj je 14. aprila 1911. i umro. Tokom druge bolesti Schreber je vjerovao da ga svakojako fiziki zlostavljaju, kao i da ga progone i povreuju, u emu posebno prednjai profesor Flechsig, direktor klinike u koju je prvi put bio smjeten. S vremenom Schreberova akutna bolest je popustila i ustupila mjesto hroninim iluzijama. Kao i ostale rtve paranoje, Schreber je izgledao sasvim normalan sve dok 74
se u njegovom prisustvu ne bi dotakla tema njegovih iluzija. Uspio je da ga puste iz bolnice 1902. usprkos istrajnim iluzijama, stanju koje se saeto moe ovako opisati: Vjerovao je da mu je poslanstvo da iskupi svijet i vrati ga u izgubljeno stanje blaenstva. A to je pak mogao ostvariti, sma trao je, samo ako najprije bude pretvoren u enu. (CD, XII. 16) U svojim zapisima Schreber je izrazio uvjerenje da e, kada bude pretvoren u enu, biti proet boanskim zracima, to e omoguiti nastanak nove vrste ljudi. lako ne znamo kakva je bila Schreberova prva bolest, Freud drugu bolest tumai Schreberovim strahom od seksualnih odnosa s Flechsigom, ali i eljom za njima. Poticaj za bolest bio je, dakle, izljev homoseksualnog libida; objekt tog libida bio je vjerovatno jo od poetka doktor Flechsig; Schreberova borba protiv libidinalnog poriva stvorila je konflikt koji je izazvao simptome. (CD, XII. 43) Freud Schreberove pretpostavljene homoseksualne sklonosti ka njegovom psihijatru objanjava kao transfer ranijih nesvjesnih homoseksualnih osjeanja koja su izvorno bila usmjerena na Schreberova oca. To sto je Schreber kasnije na mjesto Flechsiga kao progonitelja stavio Boga kao onog koji proima zrakama ima slian uzrok. Freud smatra da bi se svi uobiajeni glavni oblici paranoje mogli predstaviti kao kontradikcije stava: 'Ja (mukarac) volim njega (mukarca)'. One doista iscrpljuju sve mogue naine na koje bi se takve kontradikcije mogle formulirati. (CD, XII. 63)
75
Freud iluzije o proganjanju objanjava stavom da pacijentovo poricanje homoseksualnih osjeaja najprije dobija oblik Ja ga ne volim - ja ga mrzim'; drugi dio stava se onda projekcijom pretvara u 'On me mrzi (proganja), to mi daje opravdanje da ga mrzim'. Freud je uvjeren da je progonitelj uvijek osoba istog spola koju je progonjeni nekad volio. Freud je pridavao veliki znaaj injenici da je Schreberov otac bio istaknuti Ijekar i pedagog iji su nazori o fizikom odgoju bili u to doba ire poznati. Umro je veoma mlad, sa 53 godine, kada mu je sin imao devetnaest. Freud svoje tumaenje da su Schreberove iluzije o Bogu u krajnjoj liniji potjecale iz njegovih osjeanja prema ocu brani tako to istie da e takav ugledan ovjek prije nego drugi izazvati osjeaje 'poklonikog potinjavanja i pobunjenike neposlunosti', za koje je Freud smatrao da obiljeavaju infantilne stavove djeaka prema njihovim oevima. lako mu nije bilo lahko utvrditi da je otac sudije Schrebera bio dr. Daniel Gottlob Moritz Schreber, kao i da je sudija Schreber imao starijeg brata, Freud nije dublje istraivao Schreberovo djetinjstvo i linost njegovog oca. Da je to uinio, vjerovatno bi utvrdio da je dr. Daniel Schreber bio autoritarno udovite. Njegov stariji sin se ubio u 38. godini, njegov mlai sin, sudija Schreber, postao je, kao to smo rekli, psihotian. Ovdje nema mjesta da opisujemo koliko se Schreber stariji trudio da slomi sinovljevu volju, da mu je uz pomo raznih sprava tijelo drao u uspravnom poloaju, da je koristio epie da bi mu sprijeio none polucije, kao i druge uase. Pun prikaz o tome nalazi se u knjizi Mortona Schatzmana Ubistvo due (New York, 1973). U drugom poglavlju sam spomenuo da je Freudovo ustrajavanje na stavu da je upornost ili ponovno izbijanje infantilnih seksualnih fantazija kao uzronika neuroza ponekad psihoanalitiare navodilo da zanemaruju stvarne dogaaje i okolnosti koje utjeu na ivot ljudi. injenica da sam Freud nije nita otkrio o Schreberovom ocu je za to veoma dobar primjer. 76
Freud meutim pokuava objasniti zato se Schreberova druga bolest pojavila kada je imao 51 godinu. Smatra da u tom 'klimakterinom' dobu i mukarcima i enama vie prijeti opasnost da se razbole. Takoer ukazuje da je Schreber izgubio oca i brata, kao i da nije imao djecu; posebno je bitno to nije imao sinove 'na koje bi projicirao svoje nezadovoljene homoseksualne sklonosti'. Tako su se kod Schrebera ponovo Javile elje da postane enom, elje za koje Freud smatra da ih je u ranom djetinjstvu imao zbog stava spram svog oca. Freudova tvrdnja da osnovu paranoje ine konflikti u vezi sa homoseksualnim porivima potakla je mnoga istraivanja. Fisher i Greenberg u pregledu literature posveene toj temi zakljuuju da eksperimentalna istraivanja u cjelini podravaju ideju da 'paranoici i oni koji to nisu veoma razliito reagiraju na poticaje sa homoseksualnim konotacijama'. Pa ipak, nije potvrena Freudova tvrdnja da je progonitelj uvijek osoba istog spola kao progonjeni. Tokom akutne faze bolesti, Schreber, kao i mnogi drugi koji pate od slinih bolesti, misle da nailazi velika katastrofa, moda i smak svijeta. Nakon to se dovoljno oporavio da bi ga otpustili iz bolnice, Schreber je i dalje vjerovao da se katastrofa dogodila, ali je shvatio, bar djelomice, da se ona dogodila u njemu a ne u vanjskom svijetu. Freud smatra da je u akutnom stanju bolesti svijet paranoiara doista doao do nekog kraja, jer on vie nije u stanju da odrava emotivne veze s njim. Mehanizam projekcije je takav da ga navodi da misli da to stoji u vezi s vanjskim svijetom a ne s njim samim. Poslije toga konstruira novi svijet zasnovan na vlastitom sistemu iluzija. Freud vispreno uoava da takav sistem iluzija predstavlja 'pokuaj oporavka, proces rekonstrukcije'. U doba kada su se iluzije mentalno oboljelih obino smatrale patolokim besmislicama, a ne fenomenima to iziskuju istraivanje i razumijevanje, Freudove opaske su bile neobino originalne.
77
lanak o Schreberu nam mnogo govori o Freudovu nainu razmiljanja i metodi tumaenja. On zapravo pokazuje koliko je, kada se razmatra Freudovo djelo, vano razdvojiti ito od kukolja. Freudovi komentari o toku Schreberove bolesti, o ljubomori, o projekciji, kao i o pozitivnim funkcijama sistema iluzija esto su veoma rjeiti. Ali neuspjeh da Schreberovu karakternu strukturu i sadraj njegovih iluzija povee s mranim nainom na koji ga je otac odgojio, a koji je injenino utvrdio, predstavlja ozbiljan nedostatak. Gotovo je nevjerovatno da se pojava homoseksualnih fantazija u srednjem dobu moe smatrati dovoljnim uzrokom za izbijanje tako teke psihotine bolesti. ak i na prijelomu 19. i 20. stoljea, jedan inteligentan i obrazovan sudija, upuen u ponaanje ljudi i obiaje, zacijelo je znao da mukarci i ene imaju razne seksualne misli i fantazije koje ne bi rado javno priznali, ali koje nipoto nisu tako strane da bi ih odvele u ludilo. Krafft-Ebing je svoje djelo Psychopathic/ Sexualis, u kojem postoji obilje informacija o svim vrstama seksualne perverzije, objavio 1886. godine. Seksualnost i njegovi pojavni oblici bili su u to doba esta tema rasprava voenih u Beu. Freudovo miljenje da je upornost infantilnih seksualnih fantazija glavni uzrok mentalnih bolesti gotovo da je ponajbolje dokazano u Schreberovu sluaju. Iz injenice da svi paranoiari na psiholokim testovima pokazuju ili posebno zanimanje za homoseksualne teme, ili pak snanu odbojnost prema njima, ne slijedi da su nerazrijeeni homoseksualni konflikti jedini uzrok paranoidnih duevnih bolesti. Mnogo je vjerovatnije da su ta zanimanja dio mnogo dubljeg i obuhvatnog poremeaja.
78
Sedmo poglavlje Vicevi i Psihopatologija s v a k i d a n j e g ivota
Freud je prvi dio djela Psihopatologija svakidanjeg ivota uglavnom posvetio psihopatologiji neuroza i psihoza, jer je ona za psihoanalizu bila polazite u nastojanju da postane obuhvatna psihologija. Kao to smo istakli u prvom poglavlju, Freud je jo od doba kada je psihoanaliza nastajala spekulativno teoretizirao o temama iz drugih oblasti. Da se ograniio na prouavanje razliitih oblika mentalnih bolesti, psihoanaliza zacijelo ne bi izvrila tako obuhvatan utjecaj. Freud je bio uvjeren da se ono to je otkrio o ljudskoj motivaciji i nesvjesnom ne odnosi samo na neurotiare, ve i na sve ljudske aktivnosti. Psihopatologija svakidanjeg ivota spada meu Freudove najpopularnije knjige. U njoj se on bavi uvenim 'omakama', odnosno grekama u govoru, u pisanju, pogrenom pamenju imena, zaboravljanju namjera i slinom. Da podupre stav da su svi mentalni fenomeni uzrono determinirani, Freud dokazuje da su takve greke ili 'omake' posljedica uplitanja potisnutih, nesvjesnih misli. Jedan sluaj o kojem izvjetava Jung mogao bi nam posluiti kao jednostavan primjer. Gospodin Y zaljubio se u jednu gospou; nije imao uspjeha, a ona se ubrzo udala za gospodina X. Poslije toga je gospodin Y, usprkos tome sto je dugo vremena poznavao gospodina X, 79
i ak imao poslovne veze s njim, stalno zaboravljao njegovo ime. Vie puta kada je elio da mu se obrati morao je da se raspita o njegovom imenu. (CD, VI. 25) Oito je da je ozlojeenost prema svom uspjenom suparniku kod gospodina Y stvorila elju da zaboravi da ovaj uope i postoji. Jednako je lahko protumaiti sljedeu omaku u pisanju: Jedan Amerikanac koji ivi u Evropi, a koji je svoju enu osta vio pod runim okolnostima, pomislio je da se moe pomiriti s njom i pozvao je doe u Evropu i vide se odreenog dana. 'Bilo bi dobro', pisao je, 'ako bi mogla doi Mauritanijom kao i ja.' Ipak se nije usudio poslati joj to pismo. Naime, nije elio da ona pri mijeti da je ispravio ime broda. Najprije je napisao Lusitanijom. (CD, VI. 121-122) Lusitania je bilo ime broda kojeg je za vrijeme Prvog svjetskog rata nadomak obale Irske potopila njemaka podmornica. Ipak, svi Freudovi primjeri nisu tako jednostavni. Neka njegova tumaenja izgledaju pogrena i iskonstruirana. Kao to smo primijetili kada smo govorili o snovima, Freud je uvijek kada je elio potkrijepiti vlastite teorije bio veoma domiljat. Upravo prvi njegov primjer dobra je ilustracija za to. Freud se nije mogao sjetiti imena slikara koji je izradio uvene freske u katedrali u Orvietu. Umjesto imena Signoreli na pamet su mu stalno padala imena Boticelli i Boltraffio. Freud ovo zaboravljanje objanjava na etiri stranice i spominje neodlunost da s nepoznatim ljudima govori o seksu, kao i elju da zaboravi samoubistvo njegovog prethodnog pacijenta. Opisuje i kako su njegove potisnute misli uzrokovale da ime Signorelli razdvoji na dvoje, dok je u isto vrijeme zamijenio njemako 'Herr' sa talijanskim 'Signor'. 'Herr'je dio rijei Hercegovina, a 'Bo' u imenu Boticellija i Boltraffija dio je rijei 80
Bosna. Bosna i Hercegovina je zemlja koju su bili zauzeli Turci, narod o ijim seksualnim navikama Freud nije elio govoriti sa znancima u koje nije imao vee povjerenje. Dok je boravio u Italiji, u Trafoiju, Freud je uo za samoubistvo svog biveg pacijenta, to ga je uznemirilo. Trafoi je dakle pridonio Freudovoj greci u pamenju nametnuvi drugi dio imena Boltraffio. Freud je pokuao dokazati da se dvije teme koje je elio izbjei ipak oituju u imenima koja staju na mjesto zaboravljenih. Isto je tumaenje primijenio na opsesivne rituale; naime, ritual je indirektni izraz nagonskog poriva koji je nevoljnik potisnuo i koji se dakle ne moe izravno isprazniti. Krajnje dovitljivo, Freudovo objanjenje je veoma sloeno, ali ipak neuvjerljivo. Izgleda 'odve pametno', kao to je sluaj i sa mnogim Freudovim tumaenjima snova. Nesvjesnoj mentalnoj aktivnosti se pripisuju sloene konstrukcije da bi se sakrilo ono to je u sutini trivijalno. Mnoge jezike omake i greke u pamenju su nesumnjivo motivirane onako kako to misli Freud. Ali za druge to uope ne vai. Tako se veina starijih ljudi sve tee sjea imena. Oni su ih moda tano zapamtili, ali im treba sve vie vremena da ih se sjete. U treem poglavlju smo izrazili sumnju da je Freud bio u pravu kada je infantilnu amneziju sasvim pripisivao potiskivanju i predloili smo i druga objanjenja. Sline sumnje nastaju i povodom Freudove teorije zaboravljanja kod odraslih. On ne uzima u obzir drutveni kontekst u kojem sjeanje zakazuje, niti mogunost da imena zbog razliitih okolnosti nisu jednako dobro zapamena. ovjek e se vjerovatnije sjetiti imena novog znanca s kojim je proveo veer nego nekoga ko mu je bio samo predstavljen na nekom prijemu. Ali, poto je utvrdio da nesvjesne elje i misli nekad utjeu na sjeanje, Freud to uopava na sve sluajeve. Sebastiano Timpanaro napisao je knjigu Freudova omaka u kojoj kritizira Freuda da nije uzeo u obzir da su mnoge omake zapravo greke koje prave svi pisci: ponavljaju rijei koje su upravo iskoristili, isputaju druge jer im je pamet bila 81
bra od pera, i tako dalje. U svom prikazu Timpanarove knjige psihoanalitiar Charles Rycroft dodaje kritiku koju je u vezi sa slobodnim asocijacijama prvi izrekao Jung. Mnoga Freudova tumaenja greaka povezana su sa asocijacijama subjekta na okolnosti u vezi s pogrekom. Naravno, Freud tako brzo stie do grae koja stvara pometnju; ne uvijek do seksualnih sadraja, kao to bi se oekivalo na osnovu Freudovih teorija, ve do ljubomornih misli, misli o linom napredovanju, do predrasuda i neprijateljskih stavova, to jest svega to je osobi ukljuenoj u test slobodnih asocijacija neprihvatljivo. Svako koje valjano radio sa slobodnim asocijacijama zna da se tako uvijek i brzo u svijest dovode teme sa emotivnim znaenjem. Kao to Rycroft istie: konano dosezanje 'znaajnog materijala' nije dokaz da je i samo polazite na neki nain njime bilo uzrokovano". Freud se u istraivanje svakodnevnog ivota veoma rano upustio i u vezi s humorom. Djelo Vicevi i njihov odnos prema nesvjesnom prvi put je objavljeno 1905. Freud je idovske ale poeo skupljati jo 1897., ali je njegovo zanimanje za te teme ojaalo kada mu se prijatelj Fliess, proitavi otisak djela Tumaenje snova, poalio da su snovi prepuni ala. U odgovoru na Fliessovo pismo, Freud pie: Svi snivai su jednako neugodno duhoviti, to je i razumljivo jer su pod pritiskom i direktan put im je preprijeen... Oita duhovitost svih nesvjesnih procesa izravno je povezana sa teorijom ale i komike. [Prepiska Freud - Fliess, 371) Freud je pisao tako jasno i uvjerljivo da je veinu njegovih djela, ak i u prijevodu, zadovoljstvo itati. Knjiga o vicevima je u tom pogledu iznimka. To je dijelom stoga to vicevi gube mnogo u prijevodu, a dijelom jer im objanjenje oduzima na duhovitosti. Freud analizira tehniku vica, kako je naziva, i naglaava da neki mehanizmi koji su tu na djelu postoje i u snovima, posebno zgunjavanje i zamjena jedne rijei drugom. Jedan primjer je 82
opaska engleskog politiara Disraelija koji kae da su stari ljudi skloni pasti u 'anecdotage'.Tu su naime zgusnute rijei 'anecdote' i 'dotage', ['anecdote' = anegdota i 'dotage' = senilnost; Disraeli eli dakle rei da stari ljudi obino priaju prazne prie - op. prev.]. Slian primjer je kada se za boini praznik kae 'alcoholida/ [praznik kada se pije mnogo alkohola - op. prev.]. Freud spominje i druge mehanizme koji djeluju u snovima i vicevima: 'pomicanje', krivo zakljuivanje, apsurdnost, indirektno predstavljanje, predstavljanje putem suprotnosti. Potom viceve razvrstava u dvije glavne grupe, u 'nevine' i 'tendenciozne'. Prvi su iskljuivo zasnovani na verbalnoj domiljatosti, a drugi su posredan izraz neprijateljstva ili opscenosti. Freuda uglavnom zanimaju tendenciozni vicevi. I zaista, kao to emo vidjeti, njemu je veoma teko da objasni zato nam 'nevini' vicevi priinjavaju veliko zadovoljstvo. Tekoa meutim ne postoji u tumaenju 'tendencioznih' viceva. Oni se lahko mogu usporediti s neurotskim simptomima, omakama u govoru i snovima. Ovdje najzad moemo shvatiti kako vicevi ostvaruju svoje namjere. Oni omoguuju zadovoljenje nekog nagona (bilo da je pohotan ili neprijateljski) pred kojim stoji zapreka. Oni je zaobilaze i tako izvlae zadovoljstvo iz izvora koji je zbog zapreke bio nepristupaan. (CD, VII. 100-101) Zapreka moe biti ili unutarnja ili pak drutvena inhibicija, to jest biti oliena u nekoj osobi koju bi vic moda okirao. U tom ranom radu Freud civilizaciju ve predstavlja kao neprijatelja nagona i kao neto to potie potiskivanje. Tendenciozni vicevi su nain da se zaobiu zapreke za direktno izraavanje opscenosti i agresije, zapreke koje je postavila civilizacija. Kada smo u estom poglavlju razmatrali Freudovo tumaenje maninih stanja, rekli smo da je on smatrao da su stanja 'veselosti, likovanja ili trijumfalizma' obiljeena iznenadnom dostupnou psihike energije, a to smo usporedili s 83
otputanjem konica na automobilu. Zadovoljstvo to prati vic je, smatrao je Freud, sline prirode. To je uoljivo u sluaju tendencioznih viceva kada onaj koji se ali, preruavajui svoje opscene misli ili agresivne porive u humoristiko ruho, zaobilazi vlastite inhibicije. Freud je ipak priznao da ne samo unutarnje inhibicije nego i isto vanjski faktori mogu sprijeiti direktno izraavanje takvih poriva. Freud navodi vic o princu koji u gomili vidi ovjeka koji veoma lii na njega i pita ga: 'Je li vaa majka neko vrijeme radila na dvoru?' Nato mu ovaj odgovara: 'Ne Vaa Visosti, ali moj otac jeste.' Vicem ovjek moe izraziti agresiju prema dostojanstvenom i monom princu, agresiju koju, zbog moi ovog drugog, ne moe neposredno iskaliti. Freud je tvrdio da u tom sluaju zadovoljstvo koje donosi vic potjee iz injenice da nije bilo zapreke da ovjek izrazi svoja iskrena osjeanja. Vicevi vezani za vanjske i unutarnje zapreke razlikuju se jedino to se kod drugih uklanjaju postojee inhibicije, a kod prvih izbjegava postavljanje neke nove. U tom sluaju se neemo previe oslanjati na spekulaciju da i postavljanje i odravanje psiholoke inhibicije iziskuje 'psihiko troenje'. A poto zna mo da se u oba sluaja koritenja tendencioznih viceva dobija zadovoljstvo ima razloga pretpostavci da taj prinos zadovolj
stva odgovara uteenom psihikom utroku.
{CD, VIII. 118) Ovakvo dovitljivo rjeenje se Freudu nametnulo jer je elio dati objanjenje koje bi vailo i za 'nevine' i za tendenciozne viceve. Nevini vicevi temelje se na verbalnim dosjetkama, igrama rijei, kombinaciji teko spojivih rijei i tome slino. Freud kae da 'mora zakljuiti kako su same tehnike vica izvori zadovoljstva'. 84
Tu pokazuje kao da nije spreman priznati da bi izvor zadovoljstva moglo biti ita izuzev nagonskog pranjenja. Freud problem rjeava tako to tvrdi da je zadovoljstvo koje potjee iz nevinih viceva vezano i za ekonominost. Jer kada ponovno otkrijemo neto poznato, kao to se esto deava kada sluamo viceve, ili kada verbalnim asocijacijama poveemo dvije stvari koje u prvi mah izgledaju nesaglasne, mi se igramo rijeima, izbjegavamo napor da kritiki razmiljamo, te tako tedimo psihiku energiju, a to nam sve donosi zadovoljstvo. Freud ovu minornu i ekonominu ugodu naziva 'predugodom', ime je usporeuje s razliitim predugodama osobitim za seksualno uzbuenje, kada stimulacija drugih dijelova tijela vodi nadraenosti genitalija. Freud na koncu problem koji postavljaju 'nevini' vicevi rjeava tako to kae: Vicevi, ak i kada je misao koju sadre netendenciozna i tako samo intelektualna, nikada zapravo nisu netendenciozni. (CD, VIII. 132) Izvorno netendenciozan vic, a koji je poeo kao igra, sekundarno ulazi u odnos s namjerama iz kojih nita to dobija oblik u svijesti ne moe na kraju ostati postrani. (CD, VIII. 133) Freud tvrdi da dobar vic proizvodi totalni utisak; d a j e esto teko utvrditi da li zadovoljstvo potjee u prvom redu od forme vica, ili od misli sadrane u njemu. Freud pod formom smatra neku vrstu omotaa koji pomae da misao u njemu bude prihvatljivija; slinu funkciju ima i eer kojim se prekrivaju gorke ljekarije. Freud, vidjet emo, istu analogiju koristi i kada raspravlja o umjetnikim djelima. O estetskoj formi pie kao o dosjetki kojom umjetnici skrivaju svoje 'egoistine dnevne snove' i istodobno ih ine prihvatljivijim za druge ljude. U oba sluaja Freud porie da istinsko zadovoljstvo proizlazi iz forme. Svako zadovoljstvo koje dobijamo iz verbalne domiljatosti vica. 85
ili iz estetskog aspekta umjetnikog djela, nuno je minorno: ono je 'predugoda' koja se razlikuje od konane ugode koja po Freudovom nazoru mora biti osjetilne prirode. To ne proturjei Freudovu stavu da tendenciozni vicevi omoguuju izraavanje agresije kao i seksualnih poriva. Naime, kada je to pisao, agresiju je jo uvijek smatrao sadistikim aspektom seksualnog nagona. Iznenauje moda to Freud ne priznaje da zadovoljstvo moe postojati i u koritenju moi i gospodarenju. Kada u istom djelu govori o igri, Freud spominje pisca C. Groosa koji u svojoj knjizi o igrama govori o 'uivanju u moi' ili uivanju u savladavanju tekoa. Freud taj uitak odmah odbacuje kao sporedan. Mi ipak moramo prihvatiti stav da zadovoljstvo moe potjecati iz izvoenja vjetine, bilo da je ona fizika ili intelektualna. Vicevi su obino varijante neke dobro poznate teme, ali to nama ne smeta ako je vic verbalno domiljat ili ekonomino konstruiran. Drugim rijeima, u vicevima, ak i kada su tendenciozni, mi cijenimo i formu i sadraj. Forma vica nije naprosto mito, 'poticajni bonus', kao to ga naziva Freud, ve bitan element onoga to izaziva zadovoljstvo. Napravimo li novi vic, bit emo zadovoljni svojom pameu. Ako ujemo novi vic, cijenimo pamet njegova tvorca. Za vic su veoma vani forma i ureivanje grae, ime se povezuje ono to se ini nesuvislo. Vic je dakle estetska tvorevina iako primitivne vrste. Potraga za redom, za naelima koja objanjavaju, za zajednikim obiljejima to povezuju razliite stvari, trajna je ovjekova osobina. Sam Freud j e , kada bi rijeio neki problem to ga je zbunjivao, vjerovatno osjeao zadovoljstvo koje prati takozvano 'eureka iskustvo'. Usprkos svemu, on je takvo zadovoljstvo i dalje smatrao sublimacijom, a ne neim primarnim. ak i 1930. godine pisao je: Zadovoljstvo koje ima umjetnik dok svojim fantazijama daje formu, ili naunik dok rjeava probleme ili otkriva neto novo, 86
ima osobiti kvalitet koji emo jednom moi opisati metapsiholokim kategorijama. Danas samo figurativno moemo rei da takva zadovoljstva izgledaju 'finija i via'. Ali njihov intenzitet je blag u usporedbi s onim koji prati zadovoljenja grubih i pri marnih nagonskih poriva. Ta zadovoljstva ne potresaju nae fiziko bie. (CD, XXI. 79-80) U sljedeom poglavlju e m o govoriti o Freudovim p o g l e d i m a na umjetnost i umjetnike.
87
Psihoanaliza je tokom dvadesetog stoljea vrila izuzetan utjecaj na umjetnost i knjievnost. Freudovo shvaanje nesvjesnog, njegovo koritenje metode slobodnih asocijacija i ponovno otkrie vanosti snova potakli su slikare, kipare i pisce da eksperimentiraju sa sluajnim i iracionalnim, da posvete ozbiljnu panju vlastitim snovima i snovima najavi, kao i da pronau znaenje misli i slika koje su prethodno odbacivali kao apsurdne ili nelogine. Pokreti kao dada i nadrealizam mnogo duguju Freudu; takav je sluaj i s nekim knjievnim djelima, kao to su Valovi Virginije Woolf, a u kojima se koristi postupak 'toka svijesti'. Po ustanovljenju psihoanalize biografi poinju uviati da njihovi prikazi ostaju nepotpuni ako ne otkriju kojim su emotivnim utjecajima u ranom djetinjstvu bili izloeni njihovi junaci. Poto je Freud istakao da je seksualnost glavna pokretaka sila u ljudskoj prirodi, istraivanja seksualnog ponaanja i sklonosti postala su u toj oblasti gotovo obavezna. Prihvaeno je da je ak i politiare nemogue sasvim shvatiti ako se ne sagledaju i s psihoanalitikog stanovita. Sam je Freud s amerikim diplomatom Williamom Bullittom napisao psihonalitiku studiju o Woodrowu Wilsonu, dvadeset osmom amerikom predsjedniku. Mada su neki ugledni historiari prihvatili da su psihoanalitiki koncepti vrijedni u razumijevanju historijskih linosti, spomenuta knjiga se mahom smatra veoma loom jer su Freud i Bullitt gajili velike predrasude prema Wilsonu. Tako su ga ak nazivali 'prvom svinjom'. Napisali su
89
i sljedee: "Tommyja Wilsona, boleljivog, stidljivog djeaka koji je nosio naoale, titili su otac, mati i sestre. U ivotu se nikada nije potukao." Freud i Bullitt kao da misle da je tunjava conditio sine que non muevnosti. Izrazili su svoj prezir i prema Wilsonovim religijskim uvjerenjima i optuili ga da se poistovjeivao sa Kristom. Ova tendenciozna biografija je rani primjer koritenja psihoanalize u svrhu 'ubistva linosti'. Freud je imao neobino podvojen stav prema umjetnosti i umjetnicima. Kao to smo zabiljeili u prvom poglavlju, on je veoma dobro poznavao i volio knjievnost, to je nalo izraza i u izuzetnom stilu njegovih djela. Volio je i kiparstvo, a neto manje slikarstvo. S druge strane, sam je pisao da u muzici ne nalazi nikakvo zadovoljstvo. Freud je napisao vie knjiga i lanaka o umjetnosti i umjetnicima, od kojih su najpoznatiji Sumanutost i snovi u Jensenovoj 'Gradivi'; Jedna uspomena iz djetinjstva Leonarda da Vincija; 'Mojsije i Michelangelo'; i 'Dostojevski i oceubistvo'. Freud je vjerovao da je za nastanak sve umjetnosti i knjievnosti zasluna sublimacija nezadovoljenog ega, to jest smatrao je da umjetnici prazne svoju infantilnu seksualnost tako to je prenose u nenagonske forme. Kao to smo vidjeli u treem poglavlju, Freud je smatrao da potiskivanje perverznih, predgenitalnih seksualnih nagona dovodi do zaustavljanja seksualnog razvoja i posljedinog nedostatka seksualnog zadovoljstva, u ta se stalno uvjeravao u sluajevima svojih pacijenata neurotiara. Smatrao je da e osoba ako kod nje porivi nisu potisnuti, ali su iz nekog razloga preuveliani, vjerovatno postati seksualni pervertit a ne neurotiar. Trei nain da rade na istoj grai nudi se umjetniki nadarenim ljudima. Po takvom nazoru umjetnici su ljudi koji mogu izbjei neurozu i perverziju tako to line porive sublimiraju kroz svoje djelo. Freud nije pokuavao objasniti prirodu umjetnike nadarenosti, isto kao ni spretnost ruku, inteligenciju, niti 90
bilo koju vrstu misaone ili opaajne razlike izmeu ljudi koje prouavaju eksperimentalni psiholozi. Freuda je u prvom redu zanimala motivacija; a ona se po njegovu miljenju u krajnjoj liniji moe izvesti samo iz nagona smrti koji se oituje kao agresija, ili iz seksualnog nagona. tavie, u Freudovu modelu motivaciju treba pratiti do potiskivanja nagona u ranom djetinjstvu. U Freudovim radovima o umjetnosti i umjetnicima jasno se naziru ogranienja takvog gledanja na 'nagon'. Kao to smo primijetili na kraju prethodnog poglavlja, Freud je smatrao da je ljudska potreba za ureivanjem iskustva i njegovim osmiljavanjem samo sporedni fenomen. Ta se potreba, misli on, ne moe direktno povezati s naelom ugode. Ipak, i umjetnost i nauka, mada su veoma razliite vrste ljudske aktivnosti, bave se pronalaenjem reda u sloenosti, kao i jedinstva u razliitosti. A i poriv za to, bioloki adaptivan, mogao bi se smatrati 'nagonskim'. Ovo ogranienje ukazuje da Freuda nije zanimala forma umjetnikog djela, ve jedino njegov sadraj. On to u lanku 'Michelangelov Mojsije'skromno i priznaje: Odmah u rei da nisam poznavalac umjetnosti, ve napro sto laik. Vie puta sam uoio da me teme umjetnikih djela vie privlae nego njihovi formalni i tehniki aspekti, iako za umjetnika vrijednost djela ponajprije lei u ovim potonjim. Ni sam kadar ispravno procijeniti mnoge umjetnike metode niti efekte koji se ostvaruju. (CD, XIII. 211) Budui da se Freud bavio sadrajem, a ne stilom, bilo je prirodno da na umjetnika djela primijeni isti postupak tumaenja kao na snove, fantazije i neurotine simptome. S obzirom na to da je umjetnost smatrao sublimacijom, u umjetnikim djelima je s vie ili manje uspjeha otkrivao dokaze umjetnikovih navodnih konflikata u ranom djetinjstvu.
91
Freudov ogled o Leonardu da Vinciju dobra je ilustracija kako njegovih stavova tako i ogranienja njegova pristupa. Iz historijskih izvora je poznato da je Leonardo imao homoseksualne sklonosti i da je bio vanbrano dijete. Iste godine kada se rodio, otac mu se oenio s drugom enom. Majka mu se udala poslije njegova roenja. Leonarda je kasnije njegov pravi otac usvojio i odgojio u svom domu. Nema historijskih dokumenta koji bi ukazali kakve je odnose Leonardo imao sa svojom majkom i maehom, ili koji bi nam neto bitno rekli o kakvim se ljudima radilo. Takoer se ne zna kada su tano Leonarda oduzeli majci i doveli na odgoj maehi i ocu, iako je zabiljeeno da je u tom domainstvu bio kada mu je bilo pet godina. Freud analizira jednu uspomenu iz Leonardova djetinjstva. On se sjea da mu je dok je bio u kolijevci neka velika ptica otvorila repom usta i istim ga repom udarila vie puta preko usana. Freud s razlogom pretpostavlja da se to nikako nije stvarno desilo, ve da je to vjerovatno kasnija Leonardova fantazija koju je on prenio u rano djetinjstvo. Kao to se moe oekivati, Freud fantaziju tumai kao izraz pasivne homoseksualnosti; ptiiji rep surogat je za penis, a elja da se penis uzme u usta potjee iz iskustva sisanja koje Freud naziva 'prvim zadovoljstvom u ivotu'. Ali zato majku predstavlja ptica? Freud, pretpostavljajui da je ptica strvinar, objanjava vezu koja u egipatskoj mitologiji postoji izmeu majke i strvinara. On tvrdi da je Leonardo izabrao tu pticu kao predstavu svoje majke jer se smatralo da su strvinari iskljuivo enskog spola, tako da je strvinar posebno pogodna slika majke u sluaju djeteta kojem nedostaje otac. Freudovo tumaenje je naalost zasnovano na pogrenom prijevodu. Ptica nije strvinar, ve jastreb. Dok su strvinari u mitologiji zaista povezani s majkama, s jastrebovima to nije sluaj. Pored toga, iako prihvaa da ne postoji valjan dokument 93
0 tome kada su Leonarda odveli u oev dom, Freud i dalje tvrdi da fantazija ukazuje na to da je on sigurno najranije djetinjstvo proveo sa 'svojom jadnom naputenom pravom majkom, tako da je imao vremena osjetiti da nema oca'. Historiare umjetnosti ne moemo optuivati to su Freudova tumaenja odbacili kao potpuno neosnovana. Ali kao to je esto sluaj s Freudom, i meu kukoljem se moe pronai ito. Freud podrobno komentira uvenu Leonardovu sliku Djevica i dijete sa svetom Anom. Sveta Ana je prikazana kao neznatno starija od svoje keri, djevice Marije. Freud pretpostavlja da je temu majke, bake i djeteta, za koju su se slikari malo kad odluivali, Leonardo moda izabrao stoga to je u domainstvu njegovog oca pored maehe ivjela i oeva majka. Dalje sugerira da je slinost u dobu dviju ena na slici moda odraz injenice da je Leonardo zapravo imao dvije majke: bioloku majku i maehu. Ova spekulacija ini se i zanimljivijom i utemeljenijom. Teme koje umjetnik bira i nain na koji ih predstavlja esto zapravo odreuju umjetnikovi pokrovitelji i konvencije odreenog razdoblja. Ipak, one su uvijek i djelomini odrazi umjetnikove linosti i njegova ivota, iako on sam ne mora biti svjestan takve povezanosti. Da li izabrane teme imaju neto zajedniko s potisnutim seksualnim fantazijama tee je pitanje. Freud je smatrao da Dostojevski kao knjievnik 'ne zaostaje mnogo za Shakespeareom', a Brau Karamazove je smatrao 'najboljim ikada napisanim romanom'. On opravdano istie da opisi Dostojevskog o mnogo linosti nasilnika, egoista i ubica ukazuju na sline tenje u samom sebi, te se poziva na njegovo navodno priznanje da je jednom seksualno napao neku mladu djevojku. Strahov, prijatelj i biograf Dostojevskog, na to se poziva u pismu Tolstoju, a postoji i pria da je Dostojevski to jednom povjerio i Turgenjevu. Ta se tema u djelima Dostojevskog esto sree. Freud skree 94
panju i na oite sadomazohistike crte kod Dostojevskog, kao i na njegovu kockarsku zavisnost. Freudovo tumaenje psihopatologije Dostojevskog poiva uglavnom na pretpostavci da je piev otac bio 'posebno nasilan'. Freud smatra da sklonost Dostojevskog vue korijen u nerazrijeenom konfliktu izmeu muke (sadistike) pobune i enskog (mazohistikog) pokoravanja u odnosu na svog oca, kao i d a j e izraena sklonost Dostojevskog da samog sebe kanjava stajala u vezi sa sklonou njegovog oca da kanjava sina. Freud je pisao: Za Dostojevskog se dakle moe rei: to je osoba s posebno izra enom biseksualnom dispozicijom, osoba koja se estoko moe braniti protiv zavisnosti u odnosu na krajnje strogog oca. Meutim, mada je bio strog traei od svoje djece da se rano posvete uenju, dr. Dostojevski je bio posebno savjestan otac koji je posvetio mnogo vremena obrazovanju svoje djece, koju nikada nije fiziki kanjavao. tavie, da ih drugi ne bi tukli, poslao ih je u privatne kole iako je to sebi jedva mogao priutiti. U svojoj definitivnoj biografiji Dostojevskog Joseph Frank kae da je Freud proitao fusnotu u biografiji objavljenoj 1883., gdje se ukazuje na 'poseban dokaz o bolesti Fjodora Mihailovia iz rane mladosti, a ta bolest povezuje s jednim traginim dogaajem u porodinom ivotu'. Premda u tom odlomku ne postoji nita o kanjavanju niti o ocu, Freud u pismu Stefanu Zweigu podsjea na ono to je proitao: U biografiji Dostojevskog sam proitao da je njegova nesrea kao odraslog ovjeka povezana s injenicom da ga je otac veoma strogo kanjavao. To je primjer gdje Freud nehotice grijei u prisjeanju, a to da bi potkrijepio svoj ve zauzeti stav o psihopatologiji Dostojevskog. Upravo je to ona fantazija koja ispunjava elje i koja dovodi do pogrenog sjeanja, a o emu i sam Freud govori u 96
Psihopatologiji svakidanjeg ivota. Bolest, ili 'kasnija nesrea', jest epilepsija. Na temelju tog 'dokaza' Freud zakljuuje da napadi od kojih je patio Dostojevski zasigurno nisu bili nastupi prave epilepsije, ve da su bili izazvani emotivnim konfliktom a ne oteenjem mozga. Takoer smatra da je Dostojevski u djetinjstvu imao 'napade' koji su nagovjetavali kasniju epilepsiju i bili praeni strahom od smrti i iznenadnim stanjima letargije. Joseph Frank uvjerljivo dokazuje da Dostojevski u djetinjstvu nije imao nikakve simptome bolesti jer se oni prvi put javljaju 1846. i 1847. godine, odnosno kada je Dostojevskom bilo 25 godina. Oca Dostojevskog su navodno ubili njegovi kmetovi kada mu je sin bio osamnaestogodinji student. Freud epilepsiju Dostojevskog tumai, bilo d a j e 'prava' ili ne, kao mazohistiku elju za samokanjavanjem, te tvrdi da se ispoljila kada je uo za oevu smrt. Ustvari, svi dokazi, sa iznimkom nepotvrene 'porodine tradicije' o kojoj pie njegova ki, sugeriraju d a j e Dostojevski prvi epileptini napad imao 1859. godine u zatvoru u Sibiru. Ljekarski izvjetaji uvjerljivo ukazuju d a j e Dostojevski patio od greva tipinih za 'grand mal' (pravu epilepsiju). Daljnji dokaz je i to to mu je sin Aleksej umro od epilepsije kada mu je bilo tri godine. Naime, dokazano je da je kod epilepsije veoma znaajan nasljedni faktor. To je sutina kritike koju Frank upuuje Freudu zbog njegovog nagaanja. Naime, Freudu je, kada je jednom donio zakljuak, bilo teko da ga preinai pa je birao samo one 'dokaze' koji podupiru njegove pretpostavke. Ovdje emo se svakako sjetiti i da Freud nije uspio otkriti kakav je bio otac sudije Schrebera. Moramo istai da Frank nije imao posebni animozitet prema Freudu, lako je bio sumnjiav povodom njegovih tumaenja karaktera Dostojevskog, Frankje smatrao d a j e Freud svoje tumaenje temeljio na tanim podacima. Tek poto je prouio dogaaje iz djetinjstva i mladosti Dostojevskog, Frankje uoio da je Freud nepouzdan na isto injeninom nivou. 97
Freudov lanak 'Michelangelov Mojsije' drugaije je vrste. Tu on ne nagaa o Michelangelovu ranom djetinjstvu i ne tumai njegovu psihopatologiju. To je zapravo opirni i teorijski inspirirani prikaz onoga to su historiari umjetnosti napisali o Michelangelovu kipu Mojsija, a to prate Freudovi zakljuci o znaenju poze koju je umjetnik odabrao. Svi koji proitaju ogled bit e impresionirani otrinom Freudova ispitivanja, panjom koju posveuje detaljima, kao i skromnosti u tvrdnjama. Freud za Michelangelov kip kae da je: kao konkretni izraz najveeg mentalnog postignua jednog ovjeka, to jest uspjene borbe protiv unutarnje strasti a zbog neega emu se posvetio. Nije mnogo vano da li se savremeni historiari umjetnosti slau s tim stavom. U tom se ogledu uoavaju i Freudova uenost i izuzetan dar zapaanja. Ironino je meutim da u njegovom najboljem lanku o umjetnosti i umjetnicima psihoanalitika teorija gotovo da nema znaaja. Kao to smo ukazali na poetku poglavlja, Freud je smatrao da umjetnost i knjievnost nastaju iz sublimacije nezadovoljenog libida. Mada je smatrao da normalni ljudi koji ive u civilizaciji i pod prinudama koje ona namee uvijek pribjegavaju sublimaciji, iz njegovog stava bi se moglo zakljuiti da umjetnost i knjievnost ne bi bili nuni kada bi libido bio sasvim ispranjen. A iz toga bi slijedilo i da su umjetnici, poto se veoma posveuju aktivnostima to proizlaze iz sublimacije, blii neurotiarima nego prosjenim osobama. Freud je to doista i mislio. Umjetnik je u osnovi introvert i nije daleko od neuroze. Njega pritiu izuzetno snane nagonske potrebe. On eli ast, mo, bogatstvo, slavu, kao i ljubav ena; ali nedostaju mu sredstva da bi sve to postigao. Shodno tome, kao i svi drugi 98
nezadovoljeni ljudi, on se okree od stvarnosti i sav svoj interes i libido prenosi na fantazije koje ispunjavaju elje, a to moe voditi i u neurozu. (CD, XVI. 376) Freud je smatrao da fantazija potjee iz igre. Po njegovu nazoru, i igra i fantazija podrazumijevaju okretanje od stvarnosti ili njeno poricanje, i prema tome predstavljaju aktivnosti koje valja prerasti. Dijete koje raste, a koje se prestaje igrati, odustaje upravo od veze sa stvarnim objektima; umjesto da se igra, ono sada fan tazira. Ono gradi kule u zraku i stvara takozvane snove na javi.
(CD, IX. 145)
Kreativni pisac postupa isto kao i dijete koje se igra. On stvara svijet fantazije koji shvaa veoma ozbiljno (a u koji investira veliku koliinu emocija), iako ga otro odvaja od stvarnosti. (CD, IX. 144) Moemo smatrati da sretna osoba nikada ne fantazira, ve da to ini samo nezadovoljna. Pokretaku snagu fantazija predstavljaju nezadovoljene elje. Svaka fantazija je zapravo ispunjenje elje, korekcija stvarnosti koja ne zadovoljava. (CD, IX. 146) Neurotiari se okreu od stvarnosti jer im je nepodnoljiva, ili u cijelosti ili djelomino. (CD, XII. 218) Po ovom stajalitu igra, snovi i fantazije su slini jer su djetinjasti, eskapistiki naini ispunjavanja elje kojima se nadomjeta stvarnost koja ne donosi zadovoljenje. U petom poglavlju smo govorili da je Freud razlikovao dvije vrste funkcioniranja mentalnog aparata koje je prozvao 99
'primarnim' i 'sekundarnim' procesom. Prvim procesom upravlja ispunjavanje elja i naelo zadovoljstva, a drugim svjesno planiranje i naelo stvarnosti. Naelo zadovoljstva dovodi do odvajanja jedne vrste misaone aktivnosti koja ne podlijee provjeri u stvarnosti i potinjena je samo naelu zadovoljstva. Ta aktivnost je fantaziranje koje poinje ve u djeijoj igri, i koje kasnije, kada se nastavi kao sanjanje na javi, vie ne zavisi od stvarnih objekata. {CD, XII. 222) Freud je ipak priznao, iako nevoljno, da umjetnici nisu naprosto neurotiari koji koriste svoju darovitost da pobjegnu od stvarnosti. Umjetnost na novi nain dovodi do izmirenja dvaju naela. Umjetnik je u sutini ovjek koji se okree od stvarnosti jer mu je teko prihvatiti odustajanje nagonskog zadovoljenja koje ona isprva zahtijeva. Potom on u fantaziji puta da se njegove erotske i druge elje razmahnu. On iz tog svijeta fantazije ipak nalazi put natrag u stvarnost tako to se koristi posebnim darom da svoje fantazije preoblikuje u istine nove vrste, a koje ljudi cijene kao dragocjene odraze stvarnosti. (CD, XII. 224) U ovom neobinom shvaanju smatra se da, iako umjetnik moe izbjei pad u neurozu, njegova umjetnost jo uvijek predstavlja posredan put da dobije nagonsko zadovoljenje u kojem bi, da je bolje prilagoen stvarnosti, ili uivao ili od njega odustao. Drugim rijeima, umjetnost je prvenstveno eskapistika. U idealnom svijetu u kojem bi svako bio dovoljno zreo da naelo zadovoljstva zamijeni naelom stvarnosti, ne bi bilo potrebe za umjetnou. Ovaj zakljuak izvrsnog pisca koji je veoma cijenio knjievnost i likovne umjetnosti mnogim e itaocima izgledati veoma 100
neobian. Da je Freud ivio toliko dugo da se upozna s modernom biolokom milju, on bi najvjerovatnije revidirao svoje stavove. Etolozi se naprimjer uglavnom slau da je igra mladih ivotinja ne eskapistiko, ve adaptivno ponaanje. Igra olakava istraivanje, a ponavljanjem pokreta potie razvoj miinih vjetina. Nestana igra izmeu mladih ivotinja i djece je vjerovatno vaan nain uenja kontrolirane upotrebe agresije, a moe olakati i kasnije seksualno zadovoljenje. Ako je igranje adaptivno u biolokom smislu, moda je to tako i s fantazijom, lako postoje 'prazni' snovi na javi koji se uklapaju u Freudovu eskapistiku teoriju, to nije sluaj sa svim fantazijama. Albert Einstein je razmiljanje definirao kao 'slobodnu igru pojmova' i posebno naglasio potrebu da kreativno miljenje bude slobodno od prinuda koje nameu realni objekti. On sam nikada bez fantazije ne bi uspio stvoriti specijalnu teoriju relativnosti, iako je ona kasnije, naravno, i eksperimentalno potvrena. Freud je, kao to smo rekli, smatrao da su Braa Karamazovi najbolji ikada napisani roman, lako plod pieve mate, roman takoer sadri portrete zasnovane na stvarnim ljudima. Kao i svaki veliki roman razvija i produbljuje nae razumijevanje stvarnosti, dakle ne nudi bijeg iz nje. U etvrtom poglavlju smo govorili o neodrivosti Freudove teorije da su snovi skoro uvijek halucinatorna ispunjenja potisnutih elja. Rekli smo da su neki snovi put da se ovjek suoi s traumom, dok drugi predstavljaju obradu informacija. To dvije funkcije nisu eskapistike, ve naini da se postupno prihvati stvarnost. Igra, fantazija i snovi, tri aktivnosti koje je Freud dovodio u vezu kao eskapistiko ispunjenje elja, mogu se smatrati i adaptivnim aktivnostima. Tanije, kao naini da se biraju elementi naeg unutarnjeg i vanjskog iskustva, i da se od njih stvaraju nove 101
kombinacije. Freud je smatrao da se pobude umjetnika i pobude naunika veoma razlikuju. Nagon u osnovi umjetnikove kreativne djelatnosti je nezadovoljeni libido koji se oituje u eskapistikoj fantaziji. Nagon u osnovi naunikove djelatnosti je elja da ovlada vanjskim svijetom. Ono to umjetnici i naunici rade zacijelo se veoma razlikuje; ali, kao to smo ve rekli, i jedni i drugi ele stvoriti poredak, osmisliti svijet i na doivljaj njega, pri emu u razliitosti otkrivaju jedinstvo ili ga sami oblikuju. Mnogi najkreativniji psihoanalitiari novijeg doba, izmeu ostalih Rycroft, Winnicot, Bowlby, Marion Milner, kao i Ehrenzweig, odbacuju Freudov pojam 'primarnog procesa' kao arhaian, djetinjast i neprimjeren. Fantazija moe biti eskapistika, ali kada se oituje kao kreativna mata onda je ona vitalni aspekt ovjekovog prilagoavanja svijetu. Goya je sigurno u pravu kada je povodom svog djela Caprichos napisao: Fantazija koju je razum napustio proizvodi strana udovita; udruena s razumom, ona je majka umjetnosti i ishodite nje nih divota.
102
Deveto p o g l a v l j e
Kultura i religija
Primjena psihoanalitike teorije na antropologiju i religiju bila je, u cjelini, razoaranje. Pa ipak, Freudovi pogledi na te oblasti, iako ih antropolozi i teolozi obino ne prihvaaju, vani su jer pokazuju kako je psihoanaliza od metode lijeenja neurotskih poremeaja prerasla u misaoni sistem koji pretendira da objasni sve ovjekove aktivnosti. Kao to smo napomenuli, Freud je bio veoma civiliziran ovjek, ali je civilizaciju ipak smatrao represivnom jer ona, po njegovu miljenju, suvie sputava zadovoljavanje nagona, to kod veine ljudi izaziva neurotske simptome. Nije dakle udno to je Freud mnogo prouavao antropologiju; smatrao je da moe utvrditi kakav je ovjek bio prije no to je upao u eljeznu stegu represije. Naalost, Freud je pisao u razdoblju 'salonske' antropologije, kada je bilo mnogo teoretiziranja bez oslanjanja na dokaze. Tada se jo uvijek o ljudima iz kultura u kojima nije bilo pisma moglo govoriti kao o 'divljacima', a i sasvim neopravdano izjednaavati 'primitivno' s 'neurotinim' ili 'infantilnim', kao to je sam Freud inio. Danas znamo da su primitivni ljudi na veoma sloen nain bili dobro prilagoeni sredini. Meutim, prije Prvog svjetskog rata prevladavali su viktorijanski nazori da postoji jasan napredak od 'divljatva' do vrtoglavih visina evropske civilizacije 20. stoljea. Otkrie postojanja koncentracionih logora i dogaaji u dva svjetska rata unitili su taj doivljaj samozadovoljstva. 103
Djelo Totem i tabu, koje ima etiri dijela koja su izvorno objavljena zasebno, pojavilo se kao knjiga 1913. godine. Freudovi glavni izvori za ove antropoloke spekulacije bili su Darwinovo Porijeklo ovjeka, Frazerova Zlatna grana, kao i teorije Robertsona Smitha i J. J. Atkinsona. Neki od tih izvora su danas djelomino, a drugi u cijelosti diskreditirani. Totem je simboliki znamen posebne drutvene grupe ili plemena. On moe biti ivotinja ili, rjee, biljka ili prirodna pojava kao naprimjer kia. Totem je predmet potovanja ili oboavanja, i zatien je tabuima koji naelno zabranjuju da se on ubija, jede ili ak dodiruje. Meutim, u posebnim prilikama totemska ivotinja se ritualno ubija i sakramentalno jede. Vezanost za posebni totem definira drutvene odnose, tako da su seksualni odnosi izmeu lanova istog totemskog klana obino zabranjeni. Freud je totem tumaio kao da predstavlja oca jer je znao za tri sluaja u kojima su djeaci s edipalnim konfliktima imali fantazije ivotinja koje su bile zamjena za oca, ili su pak imali fobije od njih. Freudov pacijent zvani 'mali Hans' plaio se da e ga ugristi konj, to je Freud smatrao rezultatom potiskivanja i kasnije projekcije djetetovog neprijateljstva prema ocu. Freud je na Darwinovu tragu pretpostavio da su primitivni ljudi ivjeli u malim skupinama ili 'hordama' u kojima je dominirao samo jedan snani mujak koji ne samo da je zadravao sve enke za sebe nego je i protjerivao mlae muke suparnike, te tako spreavao incest i poticao stvaranje seksualnih veza izvan izvorne grupe. Freud istie da su se: ... jednog dana prognana braa zajedno vratila, ubila i prodrla svoga oca, to je oznailo kraj patrijarhalne horde... lotemski objed, koji je moda ovjekova najranija svetkovina, na taj je nain ponavljanje tog znamenitog i zloinakog djela 104
koje je znailo i poetak mnogo ega - drutvene organizacije, obiajnih ogranienja i religije. (CD, XIII, 141-142) Freud p o t o m tvrdi da su se sinovi koji su ubili o c a raalostili, pa su: svoj postupak opozvali tako to su zabranili da se totem, zamjena za njihovog oca, ubija; odrekli su se od onoga to je on donosio tako to su odustali od pretenzija na ene koje su osloboene. Tako su od sinovljevskog osjeaja krivice stvorili dva osnovna tabua totemizma koji upravo zbog toga odgovaraju dvjema potisnutim eljama Edipova kompleksa. Ko prekri te tabue kriv je za jedina dva zloina koje poznaje primitivno drutvo. (CD, XIII. 143) Obredni 'totemski o b j e d ' m o g a o bi se tumaiti kao 'povratak potisnutog'; kao privremeni simboliki izraz izvornih poriva mrnje prema o c u , poriva koji z b o g osjeaja krivice o b i n o ostaju nesvjesni. Freud je smatrao da je to praubistvo o c a bilo stvarni d o g a a j koji je ostavio 'neizbrisive tragove u historiji ovjeanstva'. D r u g i m rijeima, vjerovao je u diskreditiranu L a m a r c k o v u teoriju o nasljeivanju steenih o s o b i n a . Usprkos izvrsnom poznavanju Darwinove teorije evolucije koja je kod g o t o v o svih biologa diskreditirala Lamarckovu ideju, Freud je uporno, sve do kraja ivota, tvrdio da se steene o s o b i n e m o g u prenositi, ime je elio rei da se poeci religije i morala sigurno m o g u traiti u nekom stvarnom d o g a a j u . Freud i z g l e d a da je gajio p o d v o j e n a osjeanja p r e m a djelu Totem i tabu. lako ga je smatrao svojim velikim ostvarenjem, j e d n o m je rekao: 'Nemojte to uzimati tako ozbiljno, napisao sam to j e d n o g kiovitog nedjeljnog p o p o d n e v a . ' Pored toga
105
sto je Freud privren Lamarcku, u njegovoj teoriji postoji vie neodrivih elemenata. Kao prvo, ni u antropologiji ni u nauci to prouava ovjekolike majmune nema dokaza da je ikada postojala 'prvobitna horda' kojom je dominirao samo jedan mujak. Darwin je svoju teoriju izveo iz nepouzdanih izvjetaja o organizaciji grupe gorila, izvjetaja koji su se ispostavili netanima. Kao drugo, totemski objedi su rijetka pojava koja je dokazana samo kod malog broja plemena kod kojih postoji totemizam. Kao tree, Freud ne govori o moguem znaaju majke u totemskoj religiji. To je propust karakteristian za psihoanalitiku teoriju koja je veoma dugo u svom razvoju obino ulozi majke pretpostavljala ulogu oca. Takav naglasak vjerovatno ishodite ima u tome da je sam Freud imao vie problema u odnosu prema ocu nego u odnosu prema majci. Kao etvrto, u bar jednom sluaju na kojem je Freud zasnovao svoju teoriju totema koji predstavlja oca mogue je posve razliito tumaenje. 'Malog Hansa', petogodinjeg sina svog prijatelja Maxa Grafa, Freud je zapravo vidio samo jednom. Lijeio ga je posredstvom oca. John Bowlby, preispitujui sluaj, utvrdio je da je fobija 'malog Hansa', kao i ostale djeije fobije, vjerovatno bila izazvana strahom da e ga majka napustiti. Utvreno je da je Hansa majka odgajala tako sto je koristila uznemirujue prijetnje, ukljuujui i prijetnju da e ga, bude li zloest, ostaviti. U svjetlu moderne antropologije, darvinovske teorije, Bowlbyjeve teorije o 'privrenosti', lahko je biti naknadno mudar i optuivati Freuda da zanemaruje dokaze od kojih za neke onda nikako i nije mogao znati. Unato svemu, Totem i tabu zaista je u velikoj mjeri spekulativno djelo, a svjedoi i o Freudovoj tenji da kada misli da e to poduprijeti 10
psihoanalitiku teoriju stvara openite sudove na osnovu nedovoljnog broja injenica. Thomas Mann, u eseju objavljenom 1929., napisao je da je Totem i tabu Freudovo djelo koje je na njega ostavilo najjai dojam. To izgleda neobino ako ne znamo da je Mannova ocjena isto literarna, to jest da se ne temelji ni na kakvoj antropolokoj teoriji. Mann je pisao da je Torem / tabu nedvojbeno Freudovo djelo koje ima najveu umjetniku vrijednost; kako po koncepciji tako i po formi, to je knjievno remek-djelo koje stoji rame uz rame s najveim knjievnim esejima s kojima se moe usporeivati. Neke od kritika upuenih djelu Totem i tabu mogu se uputiti i djelu Mojsije i monoteizam, Freudovoj posljednjoj potpunoj knjizi koju je zavrio kada je imao vie od osamdeset godina. Freud je istakao kontroverzan stav da je Mojsije, voa i osniva idovskog naroda, bio zapravo Egipanin, kao to nagovjetava i etimologija njegova imena. Biblijska prii veli da su Mojsija, da bi izbjegao faraonov progon, roditelji stavili u koaricu od papirusove trstike i poloili je pored rijeke. Faraonova ki je otuda izbavila Mojsija. Poto ga je odgojila kao svoga sina, Freud ne bez razloga zakljuuje da je on zapravo to i bio, to jest da nije bio idov. Dalje kae da je Mojsije prihvatio veliku reformu faraona Ehnatona koji je ukinuo mnogobotvo i uveo jednobotvo. Kada je Ehnaton umro, dolo je do reakcije koja je ugrozila monoteistika vjerovanja. Mojsije je stao na elo potinjene idovske manjine, ojaao im identitet ustrajavajui na jednobotvu i obiaju obrezivanja. Na kraju je idove iz Egipta poveo u Obeanu zemlju (egzodus), lako se u Bibliji kae da je Mojsije umro u sto dvadesetoj godini, Freud je smatrao da su ga zapravo ubili sunarodnjaci. Dokaz je pronaao u jednom stavu Ernsta Sellina koji su, odmah kada je bio iznijet, odbacili svi idovski uenjaci. Freud je rado prihvatio Sellinovu pretpostavku jer je ona podupirala njegovu ideju o oceubistvu i porijeklu religije. Freud je smatrao da je ubistvo Mojsija 107
ojaalo osjeaj krivice koji je potjecao iz opisanog prvobitnog oceubistva, i da je u idovskom narodu izazvao trajan nesvjesni osjeaj krivice. Sasvim je mogue da je kajanje zbog ubistva Mojsija bilo poticaj za fantaziju o Mesiji koji e se vratiti i svoj narod povesti ka iskupljenju i u obeanu vladavinu nad svijetom. (CD, XXIII. 89) Veina kritiara su djelo Mojsije i monoteizam odbacili kao jedan od Freudovih najmanje uvjerljivih radova. Kao i u djelu Totem i tabu, dokazivanje se i u ovom djelu znatno oslanja na lamarkovsku teoriju o nasljeivanju steenih osobina. Pored toga, knjizi se moe uputiti mnogo historiografskih primjedbi koje bi ovdje bilo suvino nabrajati. U prvom poglavlju smo rekli da Freud nikada nije bio aktivni idovski vjernik, lako je priznavao da religija nekad moe igrati ulogu u suzbijanju neurotskih simptoma, vrsto je ostao pri stavu d a j e religija iluzija koja ispunjava elje. Bogovi, po Freudovu miljenju, imaju tri zadatka. Oni moraju odstranjivati uase prirode, moraju ljude navii na sudbinske nevolje, posebno na smrt, i moraju im dati nadoknadu za patnje koje im je civilizirani ivot nametnuo. (CD, XXI. 18) Freud je vjerovao da religija nastaje iz ovjekovog osjeaja bespomonosti. Kao odrasla osoba, ovjek je suoen sa svakojakim opasnostima, od zemljotresa do bolesti. One mu prijete, a on ih ne moe kontrolirati. Kao malo dijete bio je jo bespomoniji, ali je uviao da ga otac, ma koliko ulijevao strah, bar titi od uobiajenih opasnosti. Nastanak religijskih potreba iz djeije bespomonosti i tenje za ocem izgleda mi neosporno, posebno jer se taj osjeaj ne pro108
duuje prosto iz djetinjstva, ve se trajno odrava strahom pred viim sudbinskim moima. Mislim da u djetinjstvu nijedna potre ba nije toliko snana kao potreba za zatitom koju prua otac. (CD, XXI. 72) U jednom ranijem lanku Freud je vei naglasak stavio na opasnosti koje pojedincu prijete od njega samog. Uoio je slinost izmeu vjerskih obiaja i opsesivnih rituala. Po njegovu nazoru, opsesivni rituali su nain da se ego zatiti od pojave fantazija, misli ili seksualnih poriva koje je ovjek potisnuo; u isto vrijeme to je pomaknuti i djelomini izraz tih poriva. Naprimjer, neki njegov pacijent je patio od prisile da esto pere ruke, to je u tom sluaju bio izraz osjeaja krivnje u vezi s masturbacijom. Pored toga, osjeao je prisilu da svaki prst posebno pere, ime je pravio opsceni gest koji oznaava snoaj. Freud je smatrao da je religija, kao dio civilizacije, zasnovana na suzbijanju izvjesnih nagonskih poriva i odustajanju od njih. Ti porivi, meutim, nisu, kao i u neurozi, iskljuivo komponente seksualnog nagona; oni su sebini, drutveno tetni nagoni, iako, ak i tada, obino sadre neku seksualnu komponentu. (CD, IX. 125) Poboni ljudi koji se ispovijedaju i priznaju da su grjenici moraju biti obredno posluni jer se tako brane protiv napasti i nadziru ili odbacuju nagonske sile koje uvijek prijete da izbiju na povrinu. Freud je otiao ak tako daleko da je tvrdio da je religiju mogue smatrati 'univerzalnom opsesivnom neurozom'. Religija, dakle, obeava zatitu protiv unutarnjih teko umirivih poriva, to se postie uestvovanjem u obredima. Ona prua i djelominu zatitu protiv vanjskih opasnosti tako to prihvaa ogranienja kojima civilizacija sputava sebine porive pojedinaca. Ovo suzbijanje poriva omoguuje izvjestan stepen solidarnosti s drugim ljudima, te stoga ublaava osjeaj bespomonosti. 109
Religija osim toga obeava ivot nakon smrti. To ne samo da ublaava strah od smrti nego i implicira da e pokojnik u raju biti nagraen zadovoljstvima koja e nadoknaditi ovozemaljska zadovoljstva kojih se liio u interesu civilizacije. Na poetku poglavlja primijetili smo da je Freud civilizaciju smatrao pretjerano opresivnom i neim to uzrokuje neuroze. Njegova ozlojeenost je ila mnogo dalje od toga; toliko, doista, da se moe pretpostaviti da mu je krajnja opsesivna kontrola vlastitih poriva predstavljala teret. Freud, iako je priznao da je civilizacija nuna ako ovjek kao vrsta eli preivjeti, ipak govori o 'ozljedama' koje civilizacija nanosi pojedincu. Sljedei navod je jasno ironian, ali otkriva i ta je Freud mislio o 'prirodnom' ovjeku koji ne bi bio sputan. Govorili smo o mrnji prema civilizaciji, mrnji koju stvara pritisak to ga ona namee, kao i zahtjev za odustajanjem od nagona. Zamislimo li da su te zabrane ukinute - ako ovjek moe kao seksualni objekt uzeti svaku enu koju poeli, ako bez kolebanja moe ubiti takmaca za njenu ljubav ili bilo kog drugog to mu stoji na putu, ako nekanjeno moe otuiti imovinu drugog ovjeka - nastao bi divan ivot, ispunjen za dovoljstvima! Ta tmurna slika je rezultat injenice da je psihoanalitika teorija zapravo teorija 'nagona'. Ona prvenstveno ispituje kako pojedinci trae ili ne uspijevaju nai naine da isprazne nagonske porive. itajui Freuda stjee se dojam da su odnosi koje ovjek ima s drugim ljudskim biima vrijedni samo ako olakavaju nagonsko zadovoljstvo. Prijateljstvo i drugi odnosi se nikako ne vrednuju sami po sebi, ve se svi smatraju 'ciljno potisnutim' zamjenama za seksualne odnose. Nije udno to je Freud odbacio kransku zapovijed 'Voli blinjeg svoga kao samoga sebe', o kojoj je govorio kao propisu koji nema smisla jer se 'njegovo potovanje ne bi moglo preporuiti kao racionalno'. Kao to emo vidjeti, moderna psihoanalitika 110
teorija se mnogo vie nego to je to inio Freud bavi kvalitetom i vrstom odnosa u koje pojedinci stupaju itavog svog ivota. Freudovo shvaanje religije se u vie pitanja moe izloiti kritici. Kao prvo, on smatra d a j e religija iskljuivo utemeljena na linosti oca. Mada je Be u prvom redu bio katoliki grad, Djevica Marija i ostale boice nisu imale nikakav znaaj, to je nedostatak o kojem Freud raspravlja u djelu Totem i tabu. Kao drugo, Freud ne spominje religije kao to su rani budizam, u kome izgleda nema vjerovanja u boga ili bogove, ali koji ipak propisuje nain ivota za koji mnogi smatraju da donosi veliko ispunjenje. Kao tree, Freud, kao to sam priznaje, nije u stanju da shvati ekstatina i mistina iskustva, koja za mnoge ljude predstavljaju izvor 'vjerskih' osjeaja. Kada je Freud svom prijatelju Romainu Rollandu poslao primjerak svoje knjige Budunost jedne iluzije, a u kojoj odbacuje religiju, ovaj je rekao da Freud nije shvatio pravi izvor vjerskog osjeaja. Freud je pisao: On, kae Rolland, sastoji se u posebnom osjeanju koje je kod njega stalno prisutno, a koje je uoio kod mnogo ljudi, a za koje moe pretpostaviti da postoji kod miliona ljudi. To osjeanje bi on volio nazvati osjetom 'vjenosti', osjeanjem neeg bezgraninog, nesputanog - takorei 'okeanskog'. (CD, XXI. 64) Freud ispravno oznaava to kao: osjeaj neraskidive veze, jedinstva s vanjskim svijetom kao cjelinom. (CD, XXI. 65) Freud taj osjeaj usporeuje sa snanom zaljubljenou, kada se onaj koji voli osjea potpuno ujedinjenim s voljenom osobom. 111
Freud to tumai kao krajnju regresiju na veoma rano stanje; stanje malog djeteta na grudima majke prije nego to naui da sebe razlikuje od majke i vanjskog svijeta. I ljubav i okeanski osjeaj su za Freuda dakle iluzije. I doista, on o stanju ljubavi govori kao o nekakvom ludilu, kao o 'normalnom prauzoru psihoze'. Freud se djelomice slae s Rollandom jer doputa da okeanski osjeaj i osjeaj jedinstvenosti sa svemirom moe biti povezan s vjerskim osjeanjima u kasnijem stadiju, a to opisuje kao prvi pokuaj vjerske utjehe, kao jo jedan nain da se porekne opasnost za koju ego uoava da prijeti iz vanjskog svijeta. (CD, XXI. 72) Mada je svako rtva samoobmana i iluzija koje ispunjavaju elje, oni koji su, za razliku od Freuda, doivjeli okeanski osjeaj, nee biti zadovoljni tim objanjenjem. Prikazi ekstatinih iskustava koje su dali mnogi ljudi, meu kojima i vjerski mistici, kao i istraivai, meu kojima je bio admiral Byrd, nagovjeuju da su takva iskustva najdublji trenuci u njihovu ivotu, a da ponekad dovode do promjena u nainu kako opaaju sebe same i svijet. Takva iskustva nije potrebno objanjavati u vjerskim kategorijama, ali se ne mogu odbaciti ni kao sasvim iluzorna. Defanzivna ispunjavanja elja izgledaju djelomice neautentina ak i onima koji uivaju u njima. S druge strane, okeansko iskustvo se osjea kao duboko i posve autentino. Ovo ipak nije mjesto da se podrobnije bavimo okeanskim osjeajem. Dovoljno e biti ako kaemo kako bi Freud, da je ikada osjetio neto slino tome, bio primoran razmotriti neko drugo tumaenje. Djelo Budunost jedne iluzije Freud zavrava postupkom kojim se uvijek sluio kada se bavio posebno kontroverznim temama. Rije je o raspravi izmeu njega i zamiljenog protivnika. Freud smatra da e u dalekoj budunosti intelekt konano potvrditi svoj primat a religija biti naputena. 1)2
Moemo koliko hoemo tvrditi da je ovjekov intelekt bespo moan u usporedbi s nagonskim ivotom, a u tome moemo biti u pravu. Meutim, ta slabost ima neto osobito. Glas inte lekta je blag, ali se ne stiava dok ne naie na onoga koji ga slua. Konano, nakon bezbroj odbijanja, on uspijeva. (CD, XX. 53) Freud izjednaava intelekt s naukom, mada, kao to smo ranije ukazali, nije mogue podrati Freudov stav da psihoanaliza ve jeste, ili da bi mogla postati nauka u strogom smislu te rijei. U uvenoj posljednjoj reenici u spomenutoj knjizi Freud kae: Ne, naa nauka nije iluzija. Iluzija bi pak bilo pretpostaviti da ono to nam nauka ne moe dati moemo dobiti drugdje. (CD, XXI. 56) Moda vrijedi rei da kada Freud govori o Bogu svog zamiljenog protivnika kao o 'vaem Bogu', o Bogu iz tradicionalne religije, on suprotstavlja ono to ironino naziva 'naim Bogom', Logosom, glasom razuma. Ova Freudova verbalna dosjetka otkriva o njemu vie no to on misli. Iskljuivo vjerovanje u razum ili nauku moglo bi naime biti isto tako iracionalno kao i vjerovanje u Boga. Dakako, Freudova vjera u psihoanalizu znatno je nadilazila svaki dokaz o njenoj ispravnosti koji bi se mogao nazvati naunim.
113
Tehnika psihoanalize
U etvrtom poglavlju kratko smo opisali tri aspekta psihoanalitike tehnike: slobodne asocijacije, tumaenje snova, i ocjenu transfera i protutransfera. Freud je o tehnici psihoanalitikog lijeenja napisao vie lanaka. ak i u ovako kratkoj knjizi obavezni smo saeto predstaviti njegova shvaanja. Naime, njegov postupak utjecao je na skoro sve kasnije oblike psihoterapije koji e se primjenjivati na Zapadu. Principi lijeenja koje je postavio Freud znatno se razlikuju od onih kojih se dre tradicionalni Ijekari, a u razdoblju prije Prvog svjetskog rata, odnosno u vrijeme kada su formulirani, zacijelo su izgledali revolucionarni, lako se savremeni psihoanalitiari malo kad pridravaju svih Freudovih preporuka, uobiajene prakse psihoanalize i drugi oblici psihoterapije zasnovani su i dalje na Freudovom postupku, i ostaju meu njegovom najtrajnijom ostavtinom. Jo poetkom 1904. godine Freud je ustanovio nekoliko kriterija za izbor za psihoanalizu pogodnih pacijenata. Smatrao je da pacijenti trebaju biti 'dovoljno obrazovani i veoma pouzdanog karaktera'. Nije elio psihotine pacijente, odnosno shizofreniare i one koji su patili od najteeg oblika melanholije (depresivne bolesti). Kao to smo ve primijetili, pacijenti koji pate od manije ili hipomanije malo kad se 115
obraaju psihoanalitiarima, lako su neki psihoanalitiari odbacili Freudov savjet u tom pogledu, te pokuali analizirati shizofreniare, njihovi rezultati razoaravaju. Freud je shvatio da se psihotini oblici duevnih bolesti mogu oitovati kao neuroze i da nije uvijek uoljivo da se radi o daleko ozbiljnijim poremeajima. Zbog toga je uviavno preporuivao ogledni period analize od samo jedne ili dvije sedmice. Takoer je bio oprezan kada je upozoravao da se psihoanaliza ne koristi u sluajevima anorexiae nervosae i drugih ozbiljnih poremeaja koji zahtijevaju neposredno uklanjanje simptoma. Freud je dalje tvrdio da pacijenti 'blizu pedesete godine ivota ili stariji' nisu pogodni za psihoanalitiki tretman iz dva razloga. Kao prvo, plaio se da je graa koja se nagomilala u toku pacijentovog ivota tolika da bi se tretman mogao oduiti unedogled. Danas psihoanalitiari vie ne prihvaaju to upozorenje i esto uspjeno lijee i starije pacijente. Freudov drugi razlog za neprimanje sredovjenih i starijih pacijenata mnogo je zanimljiviji. Kae da 'starije ljudi vie nije mogue obrazovati', za razliku od mladih koji jo nisu stupili u adolescenciju 'i koji su esto veoma podloni utjecaju'. Freud je inae tvrdio da je psihoanaliza tretman u kojem direktan utjecaj i sugestija imaju veoma mali udio. U tom je pak odlomku iznio stav da sugestija u psihoanalizi igra mnogo veu ulogu nego to se to openito smatra. U etvrtom poglavlju naveli smo dva razloga zato je Freud od pacijenata traio da lee na kauu, dok je on sjedio iza njih tako da ga oni nisu mogli vidjeti. Freud je rekao da se tako potie tok slobodnih asocijacija, a da on sam izbjegava da ga drugi ljudi promatraju po itav dan. Ali postojao je jo jedan razlog: Freud je smatrao da pacijent ne treba znati za promjene izraza na analitiarevom licu. Sva tri razloga su donekle znaajna, a veina frojdovski usmjerenih psihoanalitiara i dalje koriste kau. Analitiari koji pripadaju drugim usmjerenjima smatraju da je 116
kau neprimjeren, i vie vole direktan kontakt s pacijentom, koji vie izgleda kao susret ravnopravnih. Freud je preporuivao da psihoanalitiar ne zapisuje nita tokom seanse jer bi to moglo poremetiti 'jednako raspodijeljenu panju' kada ne treba odluivati koji je pacijentov iskaz vaan. Freud je isticao da znaenje onoga to analitiar uje na posebnoj seansi treba biti utvreno tek kasnije. Analitiar mora vlastito nesvjesno kao receptivni organ okrenuti preno enju pacijentovog nesvjesnog. On se mora prilagoditi paci jentu kao to je telefonska slualica prilagoena mikrofonu. (CD, XII. 113-114) Svaki psihoterapeut priznat e da je to mudar savjet. U najee greke koje prave psihoterapeuti spada prerano tumaenje: ure i bez dovoljno dokaza donose pogrene zakljuke. Konvencija trai da psihoanalitiar ostane nehumano distanciran, da ga jedino zanima tumaenje grae koju isporuuje pacijent, a da ne dopusti da ga njegova muka potrese. Ve smo rekli da je Freud, dok je izvodio psihoanalizu, bio 'udno bezlian'. On je pisao: Svoje kolege savjetujem da se tokom tretmana ponaaju kao hirurzi, koji na stranu stavljaju sve osjeaje, ak i ljudski saosjeaj, a svu mentalnu energiju fokusiraju na operaciju koju trebaju izvesti to spretnije... Emotivna hladnoa koju traimo od analitiara izuzetno je povoljna za obje strane. Za Ijekara je to poeljna zatita vlastitog emotivnog ivota, a za pacijenta najvea pomo koja mu se danas moe dati. (CD, XII. 115) Analitiar doista treba biti donekle distanciran. Ako se previe poistovjeti s pacijentom, izgubit e objektivnost i nee vidjeti koliko je pacijent zapravo odgovoran za vlastite tekoe. S 117
druge strane, ako je distanciran, kao to je savjetovao Freud, onda prijeti opasnost da pacijenta ne shvati kao osobu. Istraivanja su pokazala da analitiari trebaju biti sposobni za iskrenu brigu za pacijenta. Takoer je ustanovljeno da srdaan prijem od strane analitiara olakava da u pacijentovoj linosti doe do promjena. Psihoanaliza i druge iz nje proizile vrste psihoterapije ne mogu se promatrati kao hirurgija, djelomice i stoga to vie nismo sigurni, onako kao to je bio Freud, da je mogue utvrditi jedinstven uzrok svakog neurotskog simptoma. Danas se analitiari vie zanimaju za pacijentovu linost u cjelini, kao i za odnose koje je imao u ivotu, nego za potisnute seksualne fantazije u ranom djetinjstvu. A to trai razliit pristup od onog koji je preporuivao Freud, lako mora biti objektivan spram pacijentova ponaanja, koje moe odobravati ili ne, analitiar mora pokazivati i 'bezuvjetni pozitivni pogled', kako je to nazivao Carl Rogers. To e rei da analitiar pacijenta mora doista vrednovati kao osobu. U etvrtom poglavlju smo rekli da se Freud sloio s Jungovom sugestijom da i analitiar treba biti analiziran. Freud kae da analitiar ne smije podlei napasti da govori o vlastitoj linosti i problemima, kao u obinom ivotu gdje vlada pravilo 'ispovijest za ispovijest'. Freud preporuuje da Ijekar ostane neproziran za pacijente, te da, kao kakvo ogledalo, njima pokazuje samo ono sto je pokazano njemu. (CD, XII. 118) lako se svaki terapeut s tim nee sloiti, smatram da je Freud tu bio u pravu. Govoriti o sebi je velika popustljivost, to analitiar treba izbjegavati tokom seanse, kada treba biti pacijentov agent. Analitiarevo ispovijedanje, kao to primjeuje Freud, stvara nesavladive tekoe u tumaenju transfera. Freud je kritizirao i didaktiki pristup - preporuivanje pacijentu ta da ita, kao i usmjeravanje pacijenta koji se oslobodio da ide 118
novim putovima za koje analitiar smatra da su primjereni. Freud je opravdano kritizirao i praksu da se moguim pacijentima kao uvod u ono to ih oekuje daju na itanje knjige i lanci iz oblasti psihoanalize, a to danas neki psihoterapeuti primjenjuju. itanje o psihoanalizi moglo bi uzrokovati raspravu umjesto da se prvenstvo dadne linom iskustvu. Pored toga, davanje savjeta koji se ne trae je neka vrsta pokroviteljstva, ime se pacijentu porie status autonomne osobe. Freud je savjetovao svakodnevni psihoanalitiki tretman, izuzev nedjeljom i praznicima (iako je isticao da se 'blagi' ili 'dobro uznapredovali' sluajevi mogu tretirati rjee). Smatrao je ak i da stanka nedjeljom ima lo uinak. Danas veina psihoanalitiara pacijente via rjee. Razlog je izmeu ostalog i to se vie ne radi subotom, a i stoga to ima veoma malo pacijenata koji sebi mogu priutiti svakodnevni skupi psihoanalitiki tretman. Analitiaru naravno ide u prilog da ima vie pacijenata koje prima rjee, jer tako seanse moe naplaivati skuplje. Freud zacijelo ne bi odobrio takvo preinaenje vlastite tehnike. lako je ponekad bio velikoduan prema siromanima, Freud je bio veoma realistian kad je u pitanju novac. Pridravao se pravila da svakog radnog dana svakom pacijentu odredi jedan sat, i da taj sat naplati, bilo da ga je pacijent iskoristio ili ne. To na prvi pogled izgleda neuviavno, ali se Freud branio tvrdnjom da bi pacijenti, ako se od njih ne bi trailo da plate, veoma esto ispoljavali otpor ne dolazei na seanse, za to bi pronalazili svakojake razloge, a to bi se vjerovatno deavalo upravo kada je na pomolu neko vano otkrie. Freud je izriito odbijao da kao pacijente prima one s kojima je imao neki odnos izvan psihoanalitike ordinacije. Posebne tekoe nastaju kada analitiar i novi pacijent, ili pak njihove porodice, gaje prijateljske odnose ili odravaju neke 119
drutvene veze. Psihoanalitiar kojeg pitaju da poduzme tretman supruge ili djeteta svoga prijatelja mora biti spreman da, bez obzira na ishod tretmana, izgubi prijateljstvo; ipak, mora podnijeti tu rtvu ako nije u stanju predloiti nekoga ko e ga u tom poslu valjano zamijeniti. (CD, XII. 125) Veina psihoanalitiara smatra to pravilo utemeljenim, posebno otkada je analiza transfera postala u psihoanalitikom tretmanu krajnje vaan element. Meutim, i sam Freud je esto krio vlastita pravila. Tako je naprimjer nekoliko godina analizirao svoju ker Annu, to je oito krenje psihoanalitikih principa i to bi veina psihoanalitiara osudila. Znakovito je da je Anna Freud jedino Freudovo dijete koje e postati psihoanalitiar, kao i da se nikada nije udavala i da je tako ispoljila trajnu odanost ocu. U zavrnoj fazi Freudove bolesti o njemu se nije starala supruga Martha, ve upravo Anna. Freud je esto svoje ukaze krio i tako sto je tokom seansi mnogo priao, a ponekad i o svojoj porodici. Hilda Doolittle, pjesnikinja i prijateljica Ezre Pounda, a koja je neko vrijeme bila udata za Richarda Adlingtona, biljei da je ve ostarjeli Freud jednom prilikom udario akom o gornji dio kaua na kojem je leala i rekao: Nevolja je to sam ja starac i to vi ne mislite da je vrijedno voljeti me. Meutim, oni koji kritiziraju Freuda da je krio pravila psihoanalize ponekad kao da zaboravljaju da ih je upravo on i smislio.
Freudovi sluajevi
Freudovi zapisani sluajevi postali su uveni, i kao ilustracija kako je izvodio psihoanalizu, ali i kao prava knjievna djela. Detaljnim prouavanjem Freudovih sabranih djela otkrivamo 120
da je on uzgred spomenuo 133 sluaja, ali da postoji samo est podrobnih izvjetaja o odreenim pacijentima. Tu su izvjetaj o sudiji Schreberu, kojeg Freud nikada nije vidio, kao i izvjetaj o 'malom Hansu', koga je Freud lijeio posredstvom njegovog oca. Ostaju etiri sluaja kojima se osobno bavio Freud: 'Dora', koja je na psihoanalizi bila jedanaest sedmica 1900. godine; 'ovjek takor', lijeen jedanaest mjeseci od oktobra 1907; neimenovana osamnaestogodinja lezbijka koju je Freud prestao lijeiti nakon 'kratkog vremena'. etvrti sluaj je uveni 'ovjek vuk', ija je sudbina praena punih ezdesetih godina, i koji je ivio sve do 1979. godine. Izvjetaj o pacijentici 'Dori' je obzirno nazvan 'Fragment jedne analize sluaja histerije'. Dora je bila osamnaestogodinja djevojka, ki dvoje ljudi koji su ivjeli u nesretnom braku, a koji su bili bliski prijatelji s takoer nesretnim branim parom koji Freud naziva gospodinom i gospoom K. Gospoa K. je bila ljubavnica Dorinog oca. Dora se nakratko zaljubila u gospou K. Gospodin K. je Dori iznosio seksualne prijedloge kada je ona imala 14 godina, to je ona estoko odbila. Kada je imala 16 godina, izjavila je da prezire gospodina K. i rekla da joj se on opet udvarao. Od tada je patila od histerinih simptoma - gubitka glasa, nervoznog kalja i nesvjestice - to je bilo praeno depresijom, povlaenjem iz drutva i pomislima na samoubistvo. Sluaj Dore vaan je jer je, kao to biljei Ernest Jones, godinama sluio kao graa onima koji su uili psihoanalizu. Kao to je Freud i elio, on ukazuje na znaaj snova u psihoanalitikom tretmanu i svjedoi o Freudovoj sposobnosti da ih tumai. On otkriva i mnogo toga to Freudu nije bila namjera. Freud je veoma rano zakljuio da je Dora godinama bila zaljubljena u gospodina K.; to je ona ostentativno poricala sve do pretposljednje seanse u kratkotrajnom tretmanu. Freud je njena ponovljena poricanja smatrao potvrdom, a ne poricanjem svog tumaenja. 121
'Ne' izgovoreno od pacijenta nakon to se njegovoj svijesti prvi put predstavila neka potisnuta misao naprosto ukazuje na postojanje potiskivanja i njegovu silinu; ono djeluje, takorei, kao mjerilo snage potiskivanja. Ako se to 'ne', umjesto da se smatra izrazom nepristranog suda (za koji je pacijent zaista sposoban), zanemari, i ako se rad nastavi, ubrzo postaje jasno da 'ne' zapravo znai prieljkivano 'da'. (CD, VII. 58-59) Dora je ipak uporno poricala da je zaljubljena u gospodina K. (koji je, uzgred, bio mnogo stariji od nje) sve dok nije odluila prekinuti lijeenje. Kao to su drugi primijetili, Freud ju je opteretio tumaenjima sve dok nakon pretposljednje seanse nije napisao: Dora vie nije osporavala injenicu. (CD, VII. 104)
Svako ko bez predrasuda proui Dorin sluaj uvidjet e da Freud, im je donio zakljuak, vie 'ne' nije smatrao odgovorom, ve je koristio svu svoju domiljatost i izuzetne sposobnosti uvjeravanja da pacijenticu prinudi da prizna da je on u pravu. Kao to smo ve primijetili, Freud je isto tako postupao u svojim spisima, posebice u onima u kojima je pokuavao anticipirati svaki prigovor koji bi mogao iznijeti neki zamiljeni protivnik. 'Psihogeneza jednog sluaja homoseksualnosti kod jedne ene' istie injenicu, a koju psihoanalitiari danas uglavnom priznaju, da se adolescenti koje su roditelji prinudili na tretman rijetko kad oporave. Freud je to uoio, te kae da ta osamnaestogodinja pacijentica nije ni na koji nain bila bolesna (nije patila ni od kakvog unutarnjeg problema, niti se alila na svoje stanje). (CD, XVIII. 150) 123
Pa ipak, est mjeseci prije toga pokuala je da se ubije. Freud je takoer priznao injenicu da pretvaranje homoseksualne u heteroseksualnu usmjerenost nikada nije 'lahko'. Freud je upozorio roditelje da e im elja da kod njihove keri doe do promjene teko biti ostvarena. Veoma brzo uvidio je da analiza nee uspjeti. Djevojka je odbacivala Freudova tumaenja i, prema njegovom izvjetaju, ispoljavala je negativni transfer, zasnovan na njezinoj mrnji prema svom ocu i mukarcima openito. Freud je prekinuo tretman i preporuio da djevojka potrai pomo lijenice. Njegova rekonstrukcija djevojinog ranog seksualnog razvoja, onoga to ju je ponukalo da odbacuje mukarce i zaljubljuje se u surogate majke, kao i dogaaja i osjeanja koji su doveli do pokuaja samoubistva, iznimno je znaajna. Ali zato je Freud tu djevojku, unato tolikim kontraindikacijama za psihoanalizu kojih je bio sasvim svjestan uope prihvatio za pacijenta? Odgovor se nalazi u prvoj reenici u lanku. Homoseksualnost kod ena, koja zacijelo nije rjea nego kod mukaraca, iako je manje upadljiva, ne samo to zakonski nije sankcionirana nego joj ni u psihoanalitikom istraivanju nije posveivana panja. (CD, XVIII. 147) Jasno je da je Freud prihvatio Doru kao pacijenta ne bi li taj propust nekako nadoknadio. Mora da je shvatio da je pokuaj da se analizira neko ko nije bolestan i ko ne trai pomo uzaludan sa pacijentovog stajalita, mada ne i s njegovog vlastitog. Freud bi se sloio da je njegova intelektualna znatielja uvijek imala prednost nad eljom da bude terapeut. Vjerovatno je mislio da injenica da samo mali broj lezbijki dolazi na lijeenje opravdava da se pacijent 'koristi' za istraivanje. 'ovjek takor'je bio potpuno drugaiji sluaj. To je jedan od Freudovih najzanimljivijih i najuspjenijih sluajeva. 'ovjek 124
takor' bio je dvadesetdevetogodinji pravnik koji je kod Freuda prvi put doao 1. oktobra 1907. godine. alio se na opsesivne misli, to jest na neeljene misli i fantazije kojih se nije mogao osloboditi. (Oni kojima je neto takvo nepoznato mogli bi se sjetiti este pojave kada se neka pjesma 'stalno vrti u glavi' a da se ne moe odagnati.) Misli koje su progonile Ernsta Lanzera (tako se zvao pacijent) bile su doista uasne. U mnogima je bio prisutan strah da e se ljudima koje je volio dogoditi neto jezivo: njegovom ocu, ili eni koju je oboavao. Freud se iznenadio kada je utvrdio da su se pacijentovi opsesivni strahovi u vezi s njegovim ocem uporno pojavljivali bez obzira to mu je otac umro nekoliko godina ranije. Ali najstranije opsesivne misli ticale su se uskrnjeg kanjavanja o kojem su mu priali dok je sluio vojsku. Ono se sastojalo od vezivanja posude sa takorima za zadnjicu kriminalca, tako da bi te ivotinje prodrle u tijelo kroz anus. Lanzer je priznao da mu je palo na pamet da je ta kazna nanijeta eni o kojoj je govorio Freudu; osjeao se prinuenim da vri neke opsesivne rituale ne bi li se odbranio od te opasnosti. Freudov dugaki, ali svakako i nepotpun izvjetaj o tom sluaju zauzima drugi dio desete knjige engleskog standardnog izdanja njegovih sabranih djela. U tom spisu Freud se pokazuje kao izvrstan i iznimno uvjerljiv pisac. Freudova analiza opsesivnih sumnji i ambivalencije ije se porijeklo moe ispitivati do konflikta izmeu ljubavi i mrnje veoma je uvjerljiva. Freud je oito osjeao posebnu empatiju prema opsesivnim neurotiarima, a zasnovanu na svojoj vlastitoj opsesivnoj linosti. Uspio je da 'ovjeka takora' oslobodi njegovih muka, zastraujuih misli, tako da je pisao: tretman, koji je trajao nekih godinu dana, doveo je do potpune obnove pacijentove linosti, kao i do uklanjanja njegovih inhibicija. (CD, X. 155) 125
Skeptici e moda zamjeriti da ne postoji dugoroni izvjetaj o sluaju Ernsta Lanzera. Opsesivni neurotian koje su muili, kao i ovdje, prisilne misli i rituali od ranog djetinjstva rijetko kad se zauvijek sasvim oslobode simptoma kojima opet podlegnu kada dozive stres. Kao to emo vidjeti, to vai i za sluaj 'ovjeka vuka', to vidimo iz dugoronog izvjetaja kojem u analima psihoanalize nema premca. Freud je svom izvjetaju o 'ovjeku vuku' dao naslov 'Iz historije jedne infantilne neuroze'. ovjek vuk je bio bogati Rus odgojen na velikom imanju. Prvi put se obratio Freudu u februaru 1910. godine, nakon ega ga je ovaj lijeio do jula 1914. Freud biljei da ga je u to vrijeme smatrao izlijeenim. Pacijent u svojim sjeanjima biljei da je kada je posjetio Freuda u proljee 1919. godine, nakon to se zavrio Prvi svjetski rat, bio sasvim zadovoljan svojim duevnim i emotivnim stanjem i da je rijeio da prekine psihoanalizu. Ipak, Freud, kada je uo izvjetaj, mislio je drugaije i savjetovao je jo jednu fazu lijeenja. Freud je pacijenta viao ponovo od novembra 1919. do februara 1920. On izvjetava: dio transfera koji do sada nije bio prevazien uspjeno je savladan. (CD, XVII. 122) 'ovjek vuk' patio je od povremenih napada depresije i razliitih opsesivnih simptoma, koji su se, kao u sluaju 'ovjeka takora', razliitom snagom ispoljavali od ranog djetinjstva. Prozvan je ovjekom vukom zbog straha od vukova koji potjee iz razdoblja kada je imao etiri godine, tanije od vremena none more iz istog razdoblja, kada se uasnuo vidjevi kako est ili sedam bijelih vukova sjede na granama oraha ispred prozora njegove sobe. Freud je zapisao da je bio siguran da se u osnovi tog sna krije pacijentova infantilna neuroza. Ovdje je nemogue podrobno opisati kako je Freud doao do tumaenja. Uostalom, 1 on sam iz izvjetaja isputa mnogo ta, moda iz opreznosti. 126
'Iz metea snivaevih nesvjesnih memorijskih tragova' on zakljuuje da je pacijent kada je imao jednu i po godinu, dok je leao u svom krevetiu, vjerovatno triput vidio coitus a tergo izmeu roditelja. Freud je od samog nastanka psihoanalize bio uvjeren da vienje 'praprizora' snoaja izmeu roditelja traumatski djeluje na malu djecu. To bi se moda moglo i oekivati s obzirom na to da je veina njegovih pacijenata dolazila iz vie klase. U prenatrpanim stanovima siromanih djeca su svjedoci takvih prizora sigurno i vie puta sedmino; ipak, Freud je esto govorio da su pripadnici radnike klase manje skloni neurozama. Freud je bio toliko uvjeren u valjanost svog objanjenja da je izriito napisao da je seksualni ivot njegovog pacijenta zbog ovog ranog doivljaja bio 'rascijepljen'. Pa ipak, 'ovjek vuk' se sam nije sjeao tog dogaaja. Poto mu je Freud zabranio da bude kritian, on je moda prihvatio Freudovu rekonstrukciju u to vrijeme, ali to kasnije sigurno nije mislio. U intervjuu koji je dao kada je imao 87 godina otkrio je: Nikada nisam previe vjerovao u tumaenje snova. Uostalom, u mom sluaju, ta snovi objanjavaju? Freud sve svodi na praprizor koji izvodi iz sna. Ali u snu tog prizora i nema. Smatram da je malo nategnuto kada bijele vukove tumai kao none koulje ili neto slino tome, naprimjer plahte ili krpe. Prizor u snu gdje se prozori otvaraju i tako dalje, kao i vukovi koji tamo sjede, i njegovo tumaenje, ne znam, te su stvari veoma razliite. Sve je veoma nategnuto. U prikazu analize s Freudom on meutim esto istie koliko je bio impresioniran Freudovom linou, te da je u njemu naao 'novog oca'. Freud je imao mnogo linog razumijevanja za mene, kao to mi je esto go vorio tokom tretmana, a to je naravno ojaalo moju privre nost njemu. 127
'ovjek vuk' otkriva da je Freud s njim priao o Dostojevskom, da je govorio o nezgodi koju je njegov sin imao na skijanju, kao i da nije oklijevao da mu dadne direktan savjet kad je to smatrao umjesnim. Na kraju prvog stadija tretmana Freud je sam predloio da mu 'ovjek vuk' dadne neki poklon 'da njegov osjeaj zahvalnosti ne bi bio prejak'. Ovaj mu je poklonio jednu egipatsku statuetu za njegovu zbirku. Oigledno je da znatno poboljanje stanja 'ovjeka vuka' u toj fazi nema nita zajedniko s Freudovim tumaenjem njegovih infantilnih seksualnih iskustava, ve d a j e sasvim vezano za injenicu da je pacijent u Freudu vidio oinski lik na koji se moe osloniti. Kada je 'ovjek vuk' poslije rata doao na drugu fazu analize, bio je sasvim ostao bez novaca. Freud ga je analizirao besplatno, pomagao mu novano, i vie godina za njega iz drugih izvora sakupljao novac. Godine 1926. bio je na psihoanalizi kod dr. Ruth Mack Brunswick, koja ga je od tada vie puta lijeila. Povremeno je odlazio kod barem jo tri psihoanalitiara. Psihijatri e tu prepoznati tipian sluaj hronine opsesivne neuroze. 'ovjek vuk'je umro 7. maja 1979., kada je imao 92 godine. U nizu intervjua koje je s njim vodila Karin Obholzer, gotovo do njegove smrti, vidi se da je i u kasnim osamdesetim jo uvijek imao problema u odnosima sa enama, d a j e dobijao napade depresije, kao i da su ga muile opsesivne misli i sumnje. Freudov najuveniji pacijent nije dakle reklama za psihoanalizu, to se Freud moda nadao nakon to se s njim prvi put sreo. ak i kada se zna da je psihoanalitike sluajeve teko predstaviti a da se ne prekri povjerenje, broj tretiranih sluajeva, a o kojima je Freud podrobno izvijestio, nevjerovatno je mali. tavie, samo u jednom od tih sluajeva postoje uvjerljivi dokazi da je dolo do bitnog poboljanja pacijentova stanja. Fisher i Greenberg kau da
128
Freud nikada nije predoio nijedan podatak, u statistikom obliku ili u obliku studije sluaja, koji bi dokazao da je tretman bio koristan veem broju pacijenata s kojima je lino radio. Zato je to tako? Neki e moda rei da Freud nije mogao ponuditi takve podatke jer njegovi tretmani i nisu ba imali dobre rezultate. Osobno mislim da je Freud bio daleko vie zainteresiran za ideje nego za pacijente. Njemu su trebali vrijeme i prilika da svoje ideje predstavi tako uvjerljivo da itav svijet prizna i prihvati njegov revolucionarni nain razumijevanja ovjeka. Nije mu bilo previe vano da li sluajevi koje je izloio dokazuju terapijsku djelotvornost psihoanalize. Oni su mu bili vani prije svega da bi poduprli njegove teorije o ljudskoj prirodi.
129
Jedanaesto poglavlje Psihoanaliza danas
lako su Freuda prvenstveno zanimali istraivanje i psihoanalitika teorija, a ne terapija kao takva, italac bi sigurno elio znati kakav je dananji status psihoanalize, i da li se smatra djelotvornom u lijeenju neurotskih poremeaja. Usprkos izuzetno opsenim istraivanjima posveenim tim pitanjima, na njih je krajnje teko odgovoriti. A za to postoji vie razloga. Kao prvo, istraivanja su dokazala da se psihoanalitiari upadljivo razlikuju u pristupima ciljevima lijeenja i oekivanjima ta ona mogu postii, kao i u nainu ophoenja prema pacijentima. Tako nije mogue utvrditi, ak ni u frojdovskoj koli, da neki oblik psihoterapije koji bi se mogao oznaiti kao 'psihoanaliza' doista i postoji. Veina istraivanja kojima bi trebalo ispitati rezultate psihoanalize tu injenicu ne uzimaju dovoljno u obzir. Meutim, prilino je pouzdano da psihoanaliza koja se izvodi onako kako je to Freud u poetku inio, metodom slobodnih asocijacija, koritenjem kaua, kao i uz pet ili est seansi sedmino, ne postie bolje uinke u ublaavanju neurotskih poremeaja nego manje intenzivne vrste analitiki usmjerene psihoterapije. Pedesetih godina 20. stoljea Hans Eysenck i neki drugi pokuali su dokazati d a j e psihoanaliza sasvim nedjelotvorna. Ta je kritika opaska bila korisna jer je potakla daljnja istraivanja, lako se ne moe rei da je psihoanaliza koju je provodio Freud mnogo djelotvornija od drugih oblika psihoterapije koji su se iz nje razvili, ipak postoji 131
saglasnost da e se osoba koja pati od neurotskih problema prije oporaviti ako umjesto da naprosto eka da smetnje prou same od sebe potrai pomo iskusnog psihoterapeuta. Kao drugo, veoma je teko definirati u emu se lijeenje sastoji. Psihoanaliza, koju je izvorno izgradio Freud, kao glavni svoj cilj imala je da pacijente oslobodi histerinih i opsesivnih simptoma. U entuzijazmu, prvi psihoanalitiari i njihovi pacijenti otili su mnogo dalje u nadi da e zahvaljujui psihoanalizi u linosti i karakternoj strukturi pacijenta nastupiti duboke promjene. Mnogo panje posveivalo se pitanju je li X ili Y 'potpuno analiziran', kao da se tu radilo o nekom dostinom rezultatu. Sam Freud nije govorio o nekakvim izuzetnim ciljevima. Danas su psihoanalitiari uglavnom manje sigurni nego Freud u pitanju definicije 'uzroka' neuroza. Kada je psihoanaliza uspjena, a ona to zacijelo moe biti, onda ona vjerovatno djeluje tako to pacijentu omoguuje da korisno upotrebljava svoju psihopatologiju, a ne da je uklanja. Pacijenti koji odlaze na psihoanalizu osjeaju se preoptereenima i nisu sposobni suoiti se s problemima. Bolje razumijevanje vlastite snage i ogranienja moe biti krajnje korisno, ak i kada im se linost temeljno ne preinaava. U jednoj knjizi naveo sam moj vlastiti sluaj koji dobro osvjetljuje tekoe u procjeni rezultata svake vrste psihoterapije. Dobio sam pismo od ovjeka kojeg sam prije 25 godina kratko analizirao u dravnoj bolnici. Molio me je da primim njegovu kerku. U pismu je napisao: 'Iskreno Vam kaem da je est mjeseci Vaeg paljivog sluanja mojih jada veoma utjecalo na nain na koji ivim. Mada moj transvestizam nije izlijeen, moj pristup ivotu i drugim ljudima je preokrenut, i zbog toga sam Vam posebno zahvalan. Taj dio mog ivota nisam nikada zaboravio.' Taj sluaj moe se smatrati neuspjenim, jer glavni simptom, transvestizam, nije uklonjen. Ipak, poto sam proitao to pismo 132
napisano mnogo godina nakon zavretka tretmana, morao sam priznati da se dogodilo neto vano, a to se moe direktno povezati s tretmanom. ini se da je ograniena psihoterapija koju sam pruio pomogla pacijentu da prihvati sebe, ili da se suoi sa svojom psihopatologijom, da ne bude time dalje optereen. Takvi rezultati su mnogo ei nego to se obino smatra. Meutim, pitanje njihovog naunog vrednovanja nije rijeeno. U prvom poglavlju smo ocrtali neke aspekte opsesivne linosti. Ljudi s takvom linou se lahko prepoznaju. Mada se opsesivni simptomi mogu ublaiti, kao to je bio sluaj s 'ovjekom takorom', crte osobene za opsesivnu linost psihoanaliza ne odstranjuje. Od 1930. do 1950. godine psihoanaliza je bila posebno popularna u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Od nje se vie oekivalo nego to je Freud ikada tvrdio da ona moe postii. I pacijenti i psihoanalitiari su oekivali da u linosti moe doi do radikalnih promjena. Pored toga, vrijeme tretmana se sve vie produavalo. Dobro se sjeam jednog starijeg britanskog psihoanalitiara, koji se vidi na fotografiji sa psihoanalitikog kongresa 1929. godine u Oxfordu, a koji mi je ispriao o mladom ovjeku kojeg je analizirao vie godina. Dr. W. je bio uvjeren da je njegov pacijent u ranom djetinjstvu bio rtva homoseksualnog napada. Doktor je bio siguran da bi se pacijent, da je ikako mogao savladati svoju odbranu da se sjeti tog incidenta, oporavio. Ipak, nije bilo nikakvog dokaza da je do takvog napada zaista dolo. Spomenuta generacija psihoanalitiara otila je sa scene. Njihovi dananji kolege su skeptiniji. tavie, sluaj ovjeka vuka' dobro najavljuje jednu od velikih promjena u psihoanalitikoj teoriji koja je nastupila poslije Freudove smrti 23. septembra 1939. Freud je bio uvjeren da je pacijentovo prividno izljeenje poslije prvog stadija analize bilo posljedica osvjeivanja da je u djetinjstvu bio svjedok praprizora koji je Freud pretpostavio da se desio. Ali 'ovjek vuk'je 133
mislio drugaije. Usprkos svemu, iako je odbacio Freudovu rekonstrukciju vlastite psihopatologije, stalno je ponavljao da se divi Freudu. Ako stvari promatrate kritiki, u psihoanalizi nema mnogo ega to bi izdralo provjeru. Pa ipak, ona je meni pomogla. Freud je bio genij. 'ovjek vuk' se prisjea da mu je otac umro prije nego to je doao na analizu kod Freuda; da je imao lo odnos s ocem jer je ovaj vie volio svoju kerku, pacijentovu sestru; kao i da je zbog smrti svog oca razvio transfer u odnosu na Freuda koji je bio tako intenzivan da ak pie kako je tog ovjeka 'oboavao'. Drugim rijeima, 'ovjek vuk' poboljanje svog stanja pripisuje u cjelini svom odnosu prema Freudu; tome to je otkrio novog 'oca', koji je bio tolerantniji i predusretljiviji nego njegov vlastiti otac; ovjeka koji je bio spreman da etiri godine slua njegova intimna i ponekad okantna priznanja bez kritike, zgraanja i ne odbacujui ga kao osobu. U etvrtom poglavlju smo ukratko prikazali fenomen transfera. Od 1950. psihoanalitiari su se od Freudovih teorija o nagonu okrenuli teoriji 'objektnog odnosa', kako je ona ne ba sretno prozvana; to jest, neurotske probleme poeli su pripisivati ranim potekoama u meuljudskim odnosima, a ne vie sputanom nagonskom razvoju. Freud je izraz 'objekt' izvorno koristio kao da oznaava ono prema emu je libido okrenut ne bi li zadobio seksualno olakanje. Ti objekti su obino ljudi, ali se sam izraz 'objekt' moe odnositi i na dijelove tijela ljudi, kao to su grudi, ili na surogate za osobe, kao to su fetii ili ivotinje. Dolo je zapravo do promjene naglaska. Freud je prvenstveno elio otkriti potisnute infantilne seksualne fantazije koje su, bio je uvjeren, bile meu uzrocima zaustavljanja neurotiarevog libidinalnog razvoja. Budui da mu je seksualnost ostala u infantilnom stadiju, neurotiar ne 134
moe ostvariti seksualno zadovoljenje kao odrasla osoba, stoje Freud smatrao kao conditio sine qua non duevnog zdravlja. Freud je naravno shvaao da su liavanje ili poremeaj u ranim odnosima s roditeljima meu uzrocima zaustavljanja razvoja. Ipak, on je stavljao naglasak na tretiranje pojedinca kojim se oslobaa potiskivanja i otkrivaju fantazije ili traumatini dogaaji iz ranog djetinjstva, kao to je tvrdio da sam radi u sluaju 'ovjeka vuka'. Terapijski cilj psihoanalize Freud je definirao na sljedei nain: Ona treba da ojaa ego, da on postane mnogo nezavisniji od super-ega, da se proiri njegovo opaajno polje i ojaa njego va organizacija, tako da moe prisvojiti svjee dijelove ida. Jer gdje je id tamo je i ego. To je dugotrajan rad, slian isuivanju jezera Zuider. (CD, XXII. 80) Tu se uope ne spominje mogunost poboljavanja odnosa izmeu pacijenta i drugih ljudi. Psihoanalitika kola koja govori o objektnom odnosu prouava odnose u koje pojedinac stupa od ranog djetinjstva. Tu se posebno istie, a to Freud nije izvorno inio, vanost djetetove veze s majkom. Svi psihoanalitiari su od Freuda naslijedili uvjerenje da su zadovoljavajui seksualni odnosi glavni element ovjekova zdravlja i sree. Ali oni pretpostavljaju i da sposobnost da se oni ostvare zavisi od prethodnog ustanovljenja sigurnih i ljubavlju proetih veza s roditeljima ili drugim skrbnicima. Freud smatra da je seks na prvom, a da su ljubav i privrenost na drugom mjestu. S druge strane, John Bowlby, kao najvaniji teoretiar objektnog odnosa, ustanovio je da sigurna privrenost na prvom, a seks na drugom mjestu. Ta promjena u naglasku uzrok je to se moderna psihoanaliza posebno bavi analiziranjem transfera. Pacijent kojeg u ranom 135
djetinjstvu nisu razumjeli, kojeg su odbacivali, ili su prema njemu loe postupali, oekivat e slian tretman i od onih koje sree u ivotu. Kako on moe ostvariti zadovoljavajui seksualni odnos ako, na nekom nivou kojeg je vjerovatno nesvjestan, tretira svaku enu kao da od nje oekuje da ga kritizira ili odbacuje? tavie, on e sline stavove pokazivati i prema psihoanalitiaru. Nain na koji se prema nama odnosilo u ranom djetinjstvu obavezno e uvjetovati naa oekivanja 0 tome kako e nas drugi kasnije tretirati. Psihoanalitiar ima zadatak da ukae na takva ponavljanja i da stalnim skretanjem pacijentove panje na lane pretpostavke o analitiaru stvara korektivno emotivno iskustvo, postupno mijenjajui odnos izmeu njih u odnos u kojem se pacijent osjea prihvaenim 1 shvaenim. U teim sluajevima moe se desiti da pacijent nikada ne dosegne sreu; da pone vjerovati analitiaru, ali da nije kadar da to vjerovanje prenese na nekog drugog. U povoljnijim okolnostima pacijent e svoju novopronaenu sigurnost prenijeti na druge osobe u vanjskom svijetu, a poto je sposoban da se povjeri drugima moe biti u stanju da pronae ljubav i sreu. Ovo kratko i jednostavno izlaganje moe izgledati da nije vezano za Freuda. To ipak nije tako, jer ono omoguuje da se razumije vitalni dio Freudova naslijea. Svima koji ne poznaju psihoanalizu, a koji proitaju saeti prikaz Freudova opisa vlastitih sluajeva koji smo dali u prethodnom poglavlju, moe se oprostiti ako znatan dio psihoanalize odbacuju smatrajui je besmislenom. Bez obzira na to kako se dogodilo u sluaju 'ovjeka takora', pacijenti pokazuju ili privremeno poboljanje ili im se stanje nimalo ne mijenja. Neka Freudova tumaenja svakako izgledaju nategnuta. tavie, mnogi ljudi danas imaju poznanike za koje znaju da su veoma dugo bili 'na analizi', ali koji izgleda da se uope nisu oslobodili simptoma bolesti, ili su se oslobodili samo nekih. Zato ti ljudi uporno plaaju skupi tretman koji ini se da im i ne pomae? Zato mnogi psihoanalitiari i dalje primaju mnogo pacijenata koji 136
ne uspijevaju da se oslobode simptoma bolesti? Ako elimo biti cinini, moemo rei da psihoanalitiar, poto pacijenti ele nastaviti tretman i spremni su za njega i dalje plaati, nema razloga da ih se odrekne. Ali veina psihoanalitiara ima dovoljno pacijenata, a uz to je mnogo zahvalnije lijeiti ljude kod kojih postoje jasni znaci da im se stanje poboljava tako to se oslobaaju simptoma nego nastaviti rad s pacijentima s kojima to nije sluaj. To sve dalje komplicira injenica da se pacijenti koji danas odlaze na psihoanalizu veoma razlikuju od onih koji su odlazili Freudu. Dok su Freudovi pacijenti traili pomo zbog jasnih histerinih i opsesivnih simptoma, danas pacijenti esto odlaze kod analitiara zbog onoga to Thomas Szasz naziva 'problemima u ivotu': zbog tekoa u odnosima s drugim ljudima, ili opeg nezadovoljstva ivotom. Takva situacija je dovela do rasprava u psihoanalitikim krugovima. Iskrsnulo je pitanje je li cilj psihoanalize smanjenje ili uklanjanje neurotskih simptoma, ili pak stjecanje znanja o samom sebi. I jedno i drugo su vrijedni ciljevi, a oboje se moe djelomice ostvariti u toku psihoanalize. A l i j e li to sve to pacijenti trae? Mnogi potcjenjuju revolucionarnu prirodu Freudovog postupka i njegov uinak, bez obzira na to da li se radi o saznavanju ili lijeenju simptoma. Psihoanaliza nudi jedinstveno iskustvo koje se ne moe usporediti ni s jednom situacijom u ivotu. Postoji li uope takva situacija da je neko spreman da iz sata u sat, iz godine u godinu, tolerantno, s razumijevanjem i predusretljivo slua? Psihoanalitiar je dobar prijatelj, zamjena za roditelja koji nikada ne odbacuje, nikada nije ljut i nikada ne kanjava. Mnogi pacijenti odlaze na psihoanalizu jer osjeaju da ih niko ne razumije ili ne prihvaa. Neki se ne usuuju otkriti svoju pravu prirodu ikom drugom, jer misle da e, ako to uine, biti odbaeni. Psihoanaliza nekad moe biti muno iskustvo; ali, ak i ako svi simptomi bolesti ne nestanu, iskustvo koje se stjee toliko je bogato da se psihoanalitiari ale da im je najtee 137
da okonaju analizu, a ne da pacijenta uvjere d a j e nastavi. Freud se s tom potekoom sreo u analizi 'ovjeka vuka' tokom prvog razdoblja tretmana, pa je na kraju morao odrediti rok za zavretak analize. Freudova tehnika, koja je izmeu analitiara i pacijenta zahtijevala sasvim drugaiji odnos nego to je onaj tradicionalni izmeu Ijekara i pacijenta, bila je i ostala mnogo znaajnija od Freudove teorije o seksualnosti u ranom djetinjstvu. Vidjeli smo da Freudova teorija o snovima, kojom se ponosio, nije izdrala kritiku provjeru. Freud esto nije dobro uviao ono stoje u njegovim otkriima vano i ono stoje sporno. Njegovo tumaenje infantilne seksualnosti 'ovjeka vuka' bilo je nagaanje koje nije mogue dokazati. Freud je potcjenjivao svoje prihvaanje tog pacijenta kao osobe, svoje strpljenje, stalnu brigu u duem vremenskom razdoblju, a to je ipak bilo od vitalnog znaaja. U etvrtom poglavlju smo rekli da Freud nije elio priznati d a j e svojim pacijentima postao emotivno znaajan. Naime, on je elio da ga smatraju spretnim tehniarom, bezlinim istraivaem i distanciranim naunikom. Transfer je smatrao istim ponavljanjem, to jest projekcijom na njega osobina pacijentovih roditelja, osobina koje s njim nemaju nita zajedniko. Takav stav prema transferu doekan je sa dvije primjedbe. Kao prvo, a to smo rekli u etvrtom poglavlju, neki pacijenti prema analitiaru iskazuju pozitivna osjeanja koja nikada ranije nisu iskazivali ni prema kome. Ta osjeanja nisu imali prema svojim roditeljima jer su ovi bili ravnoduni, neprijateljski nastrojeni, ili skloni da ih odbacuju. Kao drugo, Freud je potcjenjivao znaaj aktualnih uinaka tehnike koju je primjenjivao, a koja je bila usmjerena na daleke ciljeve. Smatrao je da tretman mora biti dugaak da bi se prodrlo u tajne iz pacijentovog djetinjstva. Ali nesretni i otueni pacijenti trebaju i cijene onoga kojeg opaaju kao uviavnog, susretljivog, ljubaznog i u dugom razdoblju zainteresiranog za njih, bez 138
obzira na to da li to prihvaanje dovodi do olakanja simptoma ili pak do poveanja znanja o njima samima. U sluajevima kada se postigne bilo ta pozitivno, to je najmanje to se moe oekivati. To je postignue koje se ne bi smjelo potcjenjivati. U najboljem sluaju, psihoanaliza i razliiti oblici individualne psihoterapije proistekli iz nje mogu dovesti do saznanja o munim simptomima i njihovog ublaavanja, kao i do sve vee sposobnosti za uspostavljanje plodnih meuljudskih odnosa. Savremeni psihoanalitiari su svjesni koliko je teko definirati pravu prirodu psihoanalize. To su ipak neki pokuali uz pet osnovnih pretpostavki. Prva je da je psihoanaliza opa psihologija koja se odnosi kako na normalne ljude tako i na neurotiare. Poto svi imamo neke neurotine simptome, razlika izmeu neurotiara i normalnog ovjeka je kvantitativna, a ne kvalitativna. Kao drugo, psihoanaliza prihvaa Freudov pojam mentalnog aparata koji iz vanjskog svijeta dobija poticaje i koji je u interakciji s unutarnjim fiziolokim sistemima. Psihoanaliza se razlikuje od eksperimentalne psihologije jer se prvenstveno bavi subjektivnim iskustvom pojedinca, a tek uzgred njegovim vidljivim ponaanjem. Kao tree, psihoanaliza se bavi prilagoavanjem; s tim kako se subjekt (ili ego) odnosi spram poticaja koji mu stiu izvana i iznutra. Psihoanalitiari ne prihvaaju uvijek Freudovo naelo nirvane. Smatraju da organizam stremi ravnotei, ali da ona moe biti postojano stanje u kojem su poticaji u konfliktu izbalansirani a ne posve ispranjeni. Tako, konflikt u psihi, konflikt izmeu suparnikih poticaja kao to su seks i glad, ili konflikt izmeu razliitih instanci psihe kao to su ego ili super-ego, jesu glavne teme u psihoanalitikoj misli. Takvo je shvaanje o egu koji koristi 'odbrambene' mehanizme kao to su potiskivanje, projekcija, odbacivanje te sublimacije kao naina da se suoi s pritiscima koje trpi. Psihoanaliza jo uvijek 139
nedovoljno govori o 'gladi za poticajima', o potrebi da se trae poticaji kada ih nema. Kao etvrto, psihoanalitiari u prouavanju mentalne aktivnosti prihvaaju Freudov determinizam, to jest smatraju da mentalne aktivnosti podlijeu uzronim zakonima. To meutim ne moe rijeiti pitanje slobodne volje. Izvjesno je da su neurotski simptomi, kao to su fobije i opsesije, strogo determinirani. Njihovo otklanjanje ipak mora dovesti do toga da pacijent ima veu slobodu biranja, a biranje je dobrovoljna radnja koja iziskuje volju i namjeru, lako se priznaje da je svaki pojedinac izloen genetskim i sredinskim pritiscima koji ograniavaju slobodu izbora u nekim sluajevima - naprimjer u seksualnoj orijentaciji - drutveni ivot bi bio nemogu bez pretpostavke da su ljudi u naelu sposobni sami donositi odluke i birati. Thomas Szasz, svakako neortodoksni psihoanalitiar, definirao je cilj psihoanalize kao 'uveanje pacijentovog znanja o sebi samom i drugima i stoga poveanje njegove slobode biranja u vlastitom ivotu'. Kao peto, psihoanaliza pretpostavlja da su neki aspekti mentalnog ivota nepristupani za svijest. Mada se takvi mentalni sadraji mogu djelomice ispoljiti u snovima, neurotskim simptomima, omakama u govoru, kao i u stanjima svijesti duevnih bolesnika, veina njih moe biti osvijetena posebnim tehnikama podsjeanja i tumaenja koji su sastavni dio psihoanalitikog procesa. To psihoanalitiari moda najvie danas mogu rei za vjerovanja i teorije koje dijele.
140
Dvanaesto poglavlje
Privlanost psihoanalize
Freuda smatraju historijskom linou. 0 njegovim ostvarenjima ali i o nedostacima njegove teorije mogue je raspravljati a da se pritom ne zaradi ni epitet nekritikog sljedbenika koji u cjelini prihvaa psihoanalizu ni ovjeka koji je odbacuje zbog linog otpora ili nedovoljnog znanja. Freud nas nije odveo u obeanu zemlju kao to su se to nadali njegovi najodaniji privrenici. Ali Freudove ideje su imale tako snaan utjecaj da je, kao to kae Ernest Gellner, psihoanaliza postala 'dominantni idiom u raspravi o ljudskoj linosti i ljudskim odnosima'. Kako i zato je do toga dolo? Freud je zacijelo imao mnogo originalnih ideja, ali moramo rei da veina inventivnih umova mnogo duguju prethodnicima. Mislioci kojima se pripisuje revolucionarnost pojavljuju se kada njihove ideje ve dovoljno dugo vise u zraku da bi nova sinteza bila i mogua i ire prihvatljiva. Za Freuda se jo uvijek ponekad kae da je otkrio nesvjesno; ali kao to je u djelu Nesvjesno prije Freuda pokazao Lancelot White 'ideja o nesvjesnom mentalnom procesu mogla se u mnogo emu zamisliti 1700. godine. Bila je veoma esta oko 1800., a aktualizirana je oko 1900/ Freud nije otkrio nesvjesno, ali je shvaanje o njemu kliniki primijenio i uinio ga operativnim. Lancelot Whyte nabraja mnogo filozofa, Ijekara i drugih strunjaka koji su prihvatili i promovirali stav da nesvjesni 141
procesi u ovjekovu duevnom ivotu igraju znaajnu ulogu. Meu one koji su najvie utjecali na oblikovanje Freudove misli ubrajaju se njemaki Ijekar C. G. Carus (1789-1869), prijatelj Freudovog omiljenog pisca Goethea. Carus je napisao znaajnu knjigu Psyche objavljenu 1846. godine. Na samom poetku tvrdi: Klju za spoznaju prirode svjesnog ivota due lei u oblasti nesvjesnog. Ovo objanjava tekou, ako ne i nemogunost da se doista shvati tajna due. Freud je u svojoj biblioteci imao Carusova djela, ali se njegovo ime ne pojavljuje u indeksu u Freudovim sabranim djelima. Eduard von Hartmann (1842-1906), autor djela Filozofija nesvjesnog (1869), drugi je pisac na kojeg se Freud oslonio. Freud slinosti njihovog razmiljanja spominje u fusnoti u Tumaenju snova iz 1914. godine (CD, V. 528). U Autobiografiji Freud posebno priznaje veliki dug njemakom psihologu G.T. Fechneru (1801-1887). Njegove ideje utjecale su na Freudov stav d a j e glavna funkcija mentalnog aparata da povrati mir tako to otputa napetosti izazvane uznemirujuim poticajima. Fechnerove ideje se spominju i u djelu S onu stranu naela ugode (CD, XVIII. 8-9). U prvom poglavlju istakli smo da Freuda nije mnogo zanimala filozofija. U eseju pod naslovom 'Otpori psihoanalizi', prvi put objavljenom 1925., Freud kae: Ideja koju imaju filozofi o onome to je mentalno nije ideja psihoanalize. Filozofi u ogromnoj veini mentalnima smatraju jedino fenomene svijesti. Za njih se oblast svjesnog poklapa s oblau onoga to je mentalno. (CD, XXI. 216)
142
Ovaj neobian i netaan stav uglavnom se ne slae s onim sto je Freud iste godine napisao u Autobiografiji: ak i kada me promatranje vie nije zanimalo izbjegavao sam svaki dodir s pravom filozofijom. Ovo izbjegavanje bilo je znat no olakano mojom unutarnjom nesposobnou... Mnogo od onoga to se u psihoanalizi poklapa sa Schopenhauerovom filozofijom (on ne samo da je govorio o vlasti emocija i najve em moguem znaaju seksualnosti nego je znao i za mehani zam potiskivanja) ne moe se povezivati s mojim poznavanjem njegovog uenja. Schopenhauera sam itao veoma kasno. Nietzschea, drugog filozofa ije se slutnje i intuicije esto veoma neobino slau sa saznanjima do kojih je s mukom dola psi hoanaliza, upravo sam zbog toga dugo izbjegavao. Vie nego pitanje prvenstva zanimalo me je da zadrim nepristranost. (CD, XX. 59-60) Vie pisaca, meu kojima Thomas Mann, Philip Rieff i Henri Ellenberger, tvrdili su da su Schopenhauer i Nietzsche mnogo vie utjecali na Freuda nego to je on sam priznavao ili moda shvaao. Thomas Mann je tvrdio da su psihoanalitiki koncepti ustvari Schopenhauerove ideje prevedene iz metafizike u psihologiju. Rieff istie da je Freudov napad na religiju (Budunostjedne iluzije) veoma slian Schopenhauerovu Dijalogu o religiji. Freud je na sugestiju nekonvencionalnog analitiara Groddecka prihvatio izraz'id', a njega je izmislio upravo Nietzsche. Nietzscheova opreka izmeu dioniskog i apolonskog naela veoma lii na Freudovu dihotomiju izmeu 'primarnog' i 'sekundarnog' procesa. O Schopenhauerovim i Nietzscheovim idejama se u Freudovo doba veoma mnogo raspravljalo u intelektualnim krugovima. Sam je Freud kao student pet godina bio lan 'Knjievnog kruoka' njemakih studenata u Beu, a o kojem je Sulloway govorio kao o 'radikalnom svenjemakom udruenju u kojem se mnogo raspravljalo o Schopenhauerovim, Wagnerovim i Nietzscheovim stavovima'. 143
Nijednom autoru koji se bavi idejama nije milo kada otkrije da ono to je smatrao svojom idejom postoji u djelima drugog autora kojeg je smetnuo s uma. To to Freud ponekad neopravdano tvrdi da je on prvi iznio neke ideje zapravo je dokaz njegove teorije o tenjama koje 'nesvjesno' ima za ispunjenjem elja, a ne Freudove elje da nekog obmane. Freuda su esto, uz Darwina i Marxa, smatrali jednim od stvaralaca koji su najvie izmijenili ovjekov nazor o samom sebi u 20. stoljeu. Potranja za knjigama posveenim Freudu i njegovim teorijama jo uvijek je nezasitna, a ak ezdeset godina nakon njegove smrti svjedoi o sveprisutnosti njegovog utjecaja. Poetkom 20. stoljea, kada je Freud formulirao svoje glavne teorije o psihi, Darwinove ideje o evoluciji i porijeklu ovjeka tek to su bile prihvaene. Darwin, dokazujui da ovjek nije neko posebno stvorenje, ve da je najrazvijeniji primat, utro je put psihologiji koja nije zasnovana na filozofiji svijesti, na percepciji, uvjetnim refleksima, ni na ovjekovim duhovnim odlikama, ve na ovjekovoj srodnosti sa ivotinjama. Sazrelo je bilo vrijeme za nastanak psihologije zasnovane na 'instinktima', to jest na osnovnim biolokim silama ili 'nagonima' koji odreuju ponaanje i ovjeka i ivotinja. A od njih jedan od najznaajnijih jeste seksualni nagon. Darwin je ak zakljuio da jezik, razlikovno obiljeje drutvene interakcije svojstveno ovjeku, potjee od izraajnih krikova koje primati koriste tokom udvaranja, a koji su se postepeno razvijali u rijei kao znakove sve sloenijih emocija. Kao to F. Sulloway istie u studiji Freud, biolog psihe, upravo je Darwin ukazao na bioloki znaaj instinkta za opstanak i reprodukciju vrste. On je strunjacima za medicinu predstavio dinaminu i dualistiku paradigmu instinkta koja izgleda obuhvaa itavo 'organsko ponaanje'. Darwin je uzdrmao ovjekovo samopotovanje dokazujui mu daje srodan ivotinjama. Freud gaje dalje uzdrmao tvrdnjom 144
da je ovjek daleko manje nego to sam pretpostavlja, gospodar svog uma. Glas Intelekta moe biti uporan kao i blag, ali ljudima daleko vie vladaju emocije i iracionalnost nego to to oni obino misle. Freud je tvrdio da su ak i najvea ovjekova dostignua u umjetnosti i filozofiji zapravo sublimacija prvobitnog instinkta. Darwinov portret ovjeka bio je 'reduktivan'jer on ne samo da je odbacio pojam ovjeka kao posebnog stvorenja po slici Boijoj nego je i veoma sloeno ovjekovo ponaanje svodio na jednostavne bioloke uzroke. Freud je pokuao da uini isto; jedan od razloga zato se psihoanaliza toliko proirila izgleda da je njena saglasnost s novom biologijom. Freudov dug Darwinu bio je sigurno znatan, a to je i on sam priznao. Pored toga, Freud je ivio u vremenu kada su fiziari poinjali uoavati razlike u strukturi materije. Elektron je otkriven 1890. godine. Uskoro je otkriveno mnotvo subatomskih estica. Gotovo da ne treba isticati da se poetkom 20. stoljea nauno istraivanje izjednaavalo sa svoenjem raznih struktura, dakle i strukture svijesti, na sastavne dijelove. To je moda razlog zato su previeni ili zanemareni neki nedostaci psihoanalitike teorije. Kao to smo ve ukazali, Freudov pokuaj da umjetnost i religiju objasni u kategorijama sublimirane infantilne seksualnosti i eskapistike fantazije nije zadovoljavajui. Freud u svom isto reduktivnim stavu uope ne razmatra sintezu, potrebu da se iz jasno razliitih entiteta stvore nove cjeline. Ne razmatra ni getalt psihologiju, ni 'bisocijaciju', kako ju je Koestler kasnije prozvao. Freud nije prouavao ni kognitivni razvoj, a drutveni razvoj je definirao samo u sklopu psihoseksualnog razvoja unutar nukleusne porodice. Osjeao se na vrstom tlu samo kada je mentalno svodio na fiziko, na 'neophodnu organsku bazu' na kojoj je insistirao. Ovaj beskompromisni redukcionizam imao je znatnu emotivnu privlanost. Svaki misaoni sistem koji se zove 'naunim' i koji obeava novo razumijevanje ljudske prirode tako to se svodi 145
na nekoliko osnovnih postavki vjerovatno privlai ljude koji se ponose time da su racionalni realisti, koji tvrde da ih ne mogu prevariti govor o altruizmu, samoportvovnosti, nezainteresiranoj ljubavi, kao ni isprazne prie o moralu. Freud je bio posebno umjean da ljudske tenje svodi na najmanji zajedniki nazivnik. Nije naodmet rei da je takav postupak osobit i za idovski humor. Oni koji prihvaaju psihoanalizu kao obuhvatni sistem za objanjenje ljudskog ponaanja ne samo da imaju sklonost da se ponose time da su agresivno realistini i da posjeduju ezoterino znanje nedostupno drugima nego to znanje koriste na nain koji podsjea na takozvane 'ja pa ja'tehnike koje je pobrojao Stephen Potter. 'Ja sve razumijem bolje nego ti; ti si neurotiar, a ja zapravo znam.' Doveden do krajnosti, ovaj stav za posljedicu ima 'ubistvo linosti' o kojem smo ranije govorili u vezi s Freudovom i Bullittovom biografijom Woodrowa Wilsona. O psihoanalizi se esto govori kao o religiji, djelomice i zbog estokih rasprava unutar pokreta koje su esto stvarale disidente koji su osnivali suparnice kole, ili posebne grupe, a to podsjea na vjerske sekte. Freud je uvijek poricao da psihoanaliza nudi poseban Weltanschauung; u posljednjem dijelu Novih uvodnih predavanja o psihoanalizi dokazuje da psihoanaliza ne odstupa od naunih kriterija, te da na svijet gleda kroz naunu prizmu. Ali takorei svi, izuzev nekolicine ortodoksnih frojdovaca, slau se da psihoanaliza nije nauka, jer njene teorije nisu podlone opovrgavanju i ne mogu se koristiti za predvianje. Usprkos svemu, psihoanaliza je stvorila sistem vjerovanja. U svom posljednjem 'uvodnom predavanju', Freud pie da je marksizam stekao energiju i samopouzdani i ekskluzivni karakter Weltanschauunga, ali da u isto vrijeme udno lii na ono protiv ega se bori... Svako kritiko ispitivanje marksistike teorije je zabranjeno, a sumnje u njegovu ispravnost se kanjavaju isto onako kao to katolika crkva kanjava herezu. (CD, XXII. 180) 146
Isto se moe rei i za psihoanalizu u ranim fazama njenog razvoja, mada njeni heretici - Adler, Stekel, Jung, Rank i mnogi drugi, nisu bili podvrgnuti torturi niti su pogubljeni, ve su samo 'karakterno ubijeni' tako to su ih oznaili neuroticima ili psihotiarima. Jezik koji se koristio za to ponekad je strano estok. Danas izmeu prethodno zavaenih frakcija Britanskog psihoanalitikog drutva vlada primirje. Oruje ipak nije odloeno, a u privatnim krugovima psihoanalitiari iz neke od tri grupe na koje je drutvo podijeljeno skloni su da o onim drugima uvredljivo govore. Zablude kako neka grupa bolje uva psihoanalitiku 'istinu' od druge grupe jo uvijek naalost postoje. Kao to smo ranije ukazali, Freud je intelektualnu znatielju i strast za znanjem izvodio iz infantilnih seksualnih zanimanja, tako da nije prihvaao da ovjek posjeduje sklonost za istraivako ponaanje slino onom koje postoji kod drugih vrsta. Moda ovo tumaenje ima korijen iz vlastitog sjeanja kada je u djetinjstvu iz radoznalosti ulazio u spavau sobu svojih roditelja, odakle ga je razljueni otac tjerao. Sam Freud zacijelo je bio veoma eljan znanja i teio nai put u zbunjujuem labirintu duevnih fenomena. Freud je filozofiju napadao tvrdei da ona, za razliku od nauke, pokuava svijet prikazati odve koherentnim, odnosno bez praznina. Pored toga, Freud je tvrdio da filozofija moe zanimati samo mali broj intelektualaca a da drugim ljudima nije razumljiva. Meutim, Freud se ipak nije ograniio na objanjavanje neurotskih simptoma. Jo od nastanka psihoanalize, vidjeli smo, nastojao je stvoriti suvisli idejni sistem pomou kojeg bi se mogle objanjavati ne samo razne mentalne bolesti nego i religija, umjetnost, knjievnost, humor, ovjekovo porijeklo, kao i drutvo. Privlanost psihoanalize, injenica da je postala pokret, to jest da nije ostala samo nain lijeenja neuroza, zacijelo potjee iz njene pretenzije da tota objasni. Psihoanalizi nedostaju mnoge odlike koje obino prate religiju, ali u svjetovnom dobu kada se oni koji pristaju na stara vjerovanja 147
esto osjeaju iskorijenjenima i nesigurnima ona nudi sistem za objanjavanje koji se rado prihvaa kao zamjena za religiju. Ona takoer nudi lanstvo u ezoterinom bratstvu u koje spadaju oni koji su bili analizirani, dakle ako ne sam Freud onda neki od njegovih uenika, ili uenika tih uenika. Psihoanalitiko znanje izgleda da se u velikoj mjeri prenosi usmenim putem, a ne u pisanom obliku. Psihoanaliza, bar u svojoj ranijoj fazi, izgleda da je nudila svjetovni oblik spasenja. tavie, ak i kada pacijentima nije bilo bolje, ili uenici nisu svesrdno usvajali sva naela koja je postavio Freud, psihoanalitiari su esto uspijevali pacijente uvjeriti da su za to krivi sami, a ne psihoanaliza. Takav pristup je osobit za sve sisteme vjerovanja, od onog koji su nudila Plimutska braa do onog koji su nudili Muniji. Da psihoanaliza bude tako iroko prihvaena znatno je pridonio i Freud svojim neobino uvjerljivim stilom pisanja. ak i kada njegove ideje ne mogu izdrati provjeru, jo uvijek ih je zadovoljstvo itati. To je sluaj ak i s Freudovim prevedenim djelima. Ne znam ni za jednog psihoanalitikog autora koji bi mu bio ravan, dok mi s druge strane padaju na pamet mnogi koji kao da su namjerno mrani. Jacques Lacan, prevratniki francuski naunik koji je psihoanalizu pokuavao spojiti sa lingvistikom, glavni je primjer. No, kada neki pisac zdrui stilsku uglaenost, uvjerljivost i potpuno uzdanje d a j e u pravu, teko je odoljeti mu. Freuda njegovi sljedbenici esto hvale za fleksibilnost (koja je meutim prividna), za spremnost da u toku razvoja psihoanalize preinaava vlastite postavke. Pa ipak, postoje dokazi i da je Freud bio netolerantan prema suprotstavljanju, lako je sam mijenjao i razraivao svoje teorije, drugima to mahom nije doputao, uz poneki izuzetak meu lanovima vlastitog navodno lojalnog komiteta, malog zatvorenog kruga u kojem su bili Karl Abraham i Ernest Jones. Uvjerenou da je u pravu, Freud je podsjeao na jednog od svojih najotrijih kritiara, filozofa nauke Karla Poppera. 148
Zanimljivo je da se Popper, da bi potkopao svoje oponente, sluio istom argumentativnom tehnikom kao i Freud. Freudovo uvjerenje da su njegove osnovne ideje ispravne umnogome je zasluno to je privukao brojne sljedbenike, mada se tu ne moe raditi o istinski naunom stavu. Veina ljudi je sklona slijediti vou koji ispoljava potpuno uvjerenje, jer ih takav stav oslobaa strepnje uz koju uvijek ide nesigurnost, kao i od napora da samostalno misle. Nije teko ukazati na neke politike lidere iz novijeg vremena koji pokazuju slinu dogmatinost, bez obzira na njenu krhkost. Kao to je u djelu U potrazi za milenijem dokazao Norman Cohn, potpuno uvjerenje daje karizmu ak i mnogo manje originalnim i dojmljivim linostima nego to je bio Freud. Frojdovska teorija dovela je do toga da zapadni ovjek pone sumnjati u ponaanje koje je ranije smatrano vrlim, a to je esto imalo i nesretne posljedice. Godine 1900. na osobu koja je pokazivala altruizam i samoportvovnost gledalo se naprosto kao na 'dobrog' ovjeka. Od vremena Freuda nesebinost se obino tumai kao mazohistiko samokanjavanje, a altruizam kao skrivena elja za pokroviteljstvom. Nesebinost i velikodunost su jo uvijek vrline. Pa ipak, Freud je onima koji ne ele njegovati te vrline olakao napor da opravdaju svoje ponaanje. Nevjenanost se uglavnom hvalila. Danas se uglavnom tumai kao da skriva perverziju ili da je sramotan bijeg od seksa, a ne kao samokontrola ili dokaz duhovne kreposti. Ljudi u viktorijanskom dobu bili su tolerantniji nego mi prema homoseksualnim osjeanjima, iako ne i prema homoseksualnom ponaanju. Tennysonova pjesma In Memoriam, njegova dugaka jadikovka nad smru svog dragog prijatelja Arthura Hallama, danas ne bi mogla biti objavljena ako pjesnik nije javno priznao svoju homoseksualnost. Onima koji su zacijelo bili dominatno heteroseksualno usmjereni, kakav je bio Tennyson, danas se izgleda daje manje slobode nego ranije da izraze strastveno prijateljstvo prema pripadniku istog spola. 149
To je veoma neobino kada se zna da je Freud tvrdio da je svako donekle biseksualan. Ipak, psihoanaliza je u cjelini doprinijela poveanju razumijevanja i tolerancije prema onima koji se ne uklapaju u tradicionalne seksualne obrasce, lako seks moda nije prvi pokreta kako je to on smatrao, Freudu ipak mnogo dugujemo jer je uklonio velove viktorijanske izvjetaene ednosti i od seksa stvorio temu o kojoj se moe otvoreno i ozbiljno razgovarati. Freudova teorija je pomogla razvoju tolerancije i u nekim drugim oblastima. Zahvaljujui Freudovu stavu da je sjeme neuroze posijano u ranom djetinjstvu, danas vie panje posveujemo emocionalnim potrebama nae djece, i moda ih vie pokuavamo shvatiti, a ne kanjavati kada se ponaaju antisocijalno. Isto vai za stavove koje imamo prema kriminalcima. Premda smo jo uvijek sasvim nedjelotvorni kada je rije o kriminalcima recidivistima, uglavnom se shvaa da okrutno kanjavanje niti odvraa niti popravlja. Poelo se uviati da antisocijalno ponaanje moe odraavati otuenje od drutva ili osjeaje oaja, a ne uroenu zlou. Mada u lijeenju neuroza psihoanaliza nije djelotvornija od drugih oblika psihoterapija, Freudov pristup koji zahtijeva da analitiar dugo vremena slua nesretne ljude iznimno je korisno djelovao na sve oblike psihoterapije proizile iz psihoanalize. Kao to smo ranije ukazali, ak i oni koji ne prevladaju sve simptome sve vie razumijevaju sami sebe i osjeaju da su prihvaeni kao linosti, a do ega se ranije nikada nije moglo doi. Ironija je to su upravo Freudova strast prema istraivanju i manjak entuzijazma za terapiju stvorili njegovo najvanije naslijee. Svako moe dati 'dobar savjet' ljudima koji su u nevolji. Freud nas je, naime, nauio da sluamo. Freudovi izleti u oblasti izvan ordinacije uglavnom su loe ocijenjeni. Freudove ideje o religiji, antropologiji i umjetnosti mogu prihvatiti samo veoma odani frojdovci. Moda bi status 151
psihoanalize bio vii da Freud vlastite teorije nije koristio da pored neuroza, perverzija i psihoze objasni i tota drugo. No to se moda nije moglo izbjei postoje elio stvoriti psihologiju koja bi se osim na neurotiare mogla primijeniti i na normalne osobe. Vrijedi ponoviti Breuerov sud koji smo naveli u prvom poglavlju: Freud je ovjek apsolutnih i iskljuivih formulacija... nekakva psihika potreba ga, po mom miljenju, vodi do pretjeranih uopavanja. Pouzdano moemo rei da Freudu, ak i kada bi se dokazalo da mu je svaka ideja pogrena, jo uvijek mnogo dugujemo. Mada psihoanaliza nije nauka iste vrste kakve su egzaktne nauke, na primjer fizika i hernija, historija ideja dokazuje da, u pogledu naeg razumijevanje samih sebe i svijeta, psihoanaliza isto onako napreduje kao stoje Popper rekao da napreduje i nauka - odnosno pobijanjem postojeih hipoteza. Freud je bio iznimno inventivan i domiljat. Izveo je revoluciju u naem nainu razmiljanja. Iznio je mnotvo pretpostavki, koje, ak i kada su pogrene, zasluuju da se ozbiljno razmotre i pobiju u detaljima. Eysenck psihoanalizu odbacuje kao nevrijednu smatrajui je nenaunom. Medawar je naziva 'zapanjujuom intelektualnom obmanom'. Psihoanaliza je ipak imala tako veliki utjecaj na nae miljenje jer zacijelo dira 'duboke ice' u nama. Psihoanaliza u najmanju ruku zasluuje struno kritiko ispitivanje, a ne jednostavno odbacivanje. Moda je 'ovjek vuk' bio u pravu kada je rekao: Freud je neosporno bio genij. Sve one ideje koje je spojio u sistem... Makar i mnogo toga ne bilo tano, rije je o velikom ostvarenju.
152
Za daljnje itanje
Freud Sigmund, The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, prevedeno s njemakog pod urednitvom Jamesa Stracheya, a u saradnji s Annom Freud kojoj su pomagali Mix Strachey i Alan Tyson, 24 knjige (London, 1953-1974). U ovoj se knjizi pozivamo na ovo izdanje kao CD, iza ega stoji broj knjige i stranice, naprimjer (CD, V. 96). Farrell, B. A., The Standing of Psycho-Analysis (Oxford, 1981). Prikaz psihoanalize od strane filozofa koji ne doputa da njegovo poznavanje psihoanalize, i naklonost koju ima za nju, iskrivi njegov kritiki stav. Ferris, Paul, Dr. Freud: A Life (London, 1997). Veoma iva, kritika i moderna biografija objektivnog pisca koji uzima u obzir nedavne promjene u stavu prema Freudu. Fisher, Seymour i Greenberg, Roger P., The Scientific Credibility of Freud's Theories and Therapy (New York, 1977). Obuhvatni pregled svih objektivnih istraivanja psihoanalitike teorije i tretmana prije 1977. godine. Neophodno referentno djelo. Gay, Peter, Freud; A Life for Our Time (London, 1988). Freudova biografija iz pera istaknutog historiara kulture. Peter Gay je diplomirao na 'Western England Institute of PsychoAnalysis', tako da se kao strunjak razumije u tu temu. Gellner, Ernest, The Psychoanalitic Movement (London, 1985). Zloban i mjestimino nepoten, ali ipak zabavan napad na psihoanalizu u kojem se nastoje objasniti drutvene 155
potrebe i klima koji su utjecali da se psihoanaliza prihvati i da od medicinske tehnike preraste u pokret. Grosskurth, Phyllis, The Secret Ring (New York, 1991). Izvanredan izvjetaj o Freudovom tajnom komitetu od est navodno vjernih uenika. Njihove intrige i nevjerstvo psihoanalizu vie prikazuje kao vjeru a ne naunu djelatnost. Horden, Peregrin (ed.), Freud and the Humanities (London, 1985). Zbirka radova prvobitno predstavljenih na Chicele Lectures 1984. godine pod pokroviteljstvom All Souls Collegea u Oxfordu. Meu saradnicima su historiar umjetnosti Ernst Gombrich, Regius profesor grkog u Oxfordu, Hugh LloydJones, te pokojni Richard Ellmann, biograf Jamesa Joycea i Oscara Wildea. Jones Ernest, Sigmund Freud: Life and Work, tri knjige (London, 1953). Klasina biografija Freudovog najblieg britanskog saradnika. Mada je Jones kao Freudov uenik odve nekritian, i mada je u kasnijim biografijama otkriveno vie injenica, ova biografija je jo uvijek neophodno djelo. Kline, Paul, Fact and Fantasy in Freudian Theory (London, 1972). Jo jedan vrijedan prikaz objektivnog istraivanja Freudovih teorija, sa dodacima iz knjige Fishera i Greenberga vezanim za mnoge oblasti. Masson, Jeffrey M., (prevodilac i prireiva), The Complete Letters of Sigmund Freud to Wilhelm Fliess, 1887-1904 (Cambridge, Mass and London, 1985). Ta pisma su najvaniji izvor za razumijevanje ranog razvoja psihoanalize. To je prvo potpuno izdanje na engleskom jeziku, jer su uvari Freudovih arhiva mnoga pisma (koja nisu bila namijenjena objavljivanju) esto ili skrivali ili znatno cenzurirali. McGuire, William (ed.), The Freud-Jung Letters (London, 1974). Briljivo prireena, fascinantna zbirka pisama koja svjedoe o odnosu Freuda i Junga. To je zapravo tuna pria o tome kako su se dvojica originalnih mislilaca meusobno otkrila, kako su se intelektualno i emotivno sprijateljili, a onda se otuili, te u gorini rastali. 156
Rieff, Philip, Freud: The Mind of the Moralist (London, 1960). Izuzetno inteligentan prikaz Freudovog djela iz pera amerikog autora, sa posebnim ukazivanjem na Freudovo mjesto u historiji misli. Rieff psihonalizu naziva 'posljednjim velikim izrazom svjetovnosti 19. stoljea'. Roazen, Paul, Freud and His Followers (New York, 1975). Od 1964 i 1967. godine, Roazen je intervjuirao sedamdeset ljudi koji su lino poznavali Freuda. Roazen, koji ima sklonost za skandal dobro je poznavao mnoge ljude koji su bili veoma blisku Freudu. Pored toga nauni je hroniar psihoanalitikog pokreta. U njegovoj knjizi ima mnogo grae koja se ne moe nai drugdje, a izloena je veoma itljivo. Rycroft, Charles, A Critical Dictionary of Psychoanalysis. Drugo izdanje (London, 1995). Svako koga zbunjuje psihoanalitika terminologija, a to smo gotovo svi mi, u Rycroftovoj knjizi e nai izvanredno vrijedan izvor tanih definicija koje lijepo objanjavaju ak i najzakuastije pojmove. Sulloway, Frank J., Freud: Biologist of the Mind (New York, 1979). Opsean, podroban i znaajan prikaz biolokog porijekla Freudovih teorija. Sulloway smjeta Freuda u kontekst historije ideja na jedinstven nain, i rui mit da je Freud bio usamljeni, herojski lik ije su ideje u cijelosti odbaene. Svaki savremeni frojdovac duguje neto Sullowayu. Webster, Richard, Why Freud Was Wrong (London, 1995). Kontroverzna, originalna, izvrsna knjiga u kojoj autor znalaki osporava da je Freud bio nekakav Mesija, i da je psihoanaliza preruen nastavak judeo-kranske vjerske tradicije. Neophodna moderna kritika psihoanalize. Whyte, Lancelot Law, The Unconscious Before Freud (London, 1962). Iznimno vano tivo za svakog koga zanima historija ideja. Lancelot Whyte dokazuje da su Freudove teorije bile vrhunac kulturnog procesa koji se odvijao nekoliko stotina godina, kao i da su mnoga od njihovih otkria anticipirali stariji mislioci. 157
Wollheim, Richard, Sigmund Freud (London, 1971). Freud je u ovom djelu predstavljen kao 'moderni teoretiar'. To je vrijedno izlaganje Freudovih teorija psihe iz pera uglednog filozofa. Richard Wollheim je meutim odve uvjereni frojdovac da bi bio sasvim objektivan. Zbog toga moda i ne raspravlja mnogo o Freudovim izletima u umjetnost, a pored toga i nekritiki prihvaa Freuda kao terapeuta.
158
Index
A
Abraham, Karl 31,71,148 abreakcija, odjelovljenje 50 Adler, Alfred 14,147 agresija 24,61-4,65,67-78, 83-4,86,91,101 amnezija, infantilna 36,81 anaklitini 70 anksiozni snovi 46 latentni sadraj 44 manifestni sadraj 44 'prigodni'snovi 45 'rad sna' 44 traumatski snovi 45 'Anna O.', pogledati Pappenheim, Bertha anorexia nervosa 116 antropologija 15,103,106,151 Atkinson, J . J . 104 autoerotizam 30,56 B Be 1,3-4,11,15,23,40,49, 65, 73, 78,111,143 Bonaparte, Marie (princeza Georgina od Grke) 2
Bowlbyjohn
27,102,106,135
Breuer, Josef 6,8,14,20,152 Brown, Roger 24 Brcke, Ernst 3-4,24 Brunswick, Ruth Mack 128 Bullitt, William C. 2,89-90,146 Byrd, admiral 112
Carus,C.G. 142 Charcot, Jean-Martin 4,17, 18, 73 civilizacija 65,67,83,98,103, 109-10 Cohn, Norman 149
V
'ovjek takor' (Ernst Lanzer) 121,124-6,133,136 'ovjek vuk' (Sergei Pankejeff) 121,126-8,133-4,152
Darwin, Charles 104-6,144-5 depresija 31,56,67-9,71-3,75, 77,121,126,128 159
Doolittle, Hilda 120 'Dora' 121-4 Dostojevski, Fjodor M. 90,94, 96-7,128
Freud, Martha (ena) 5,6,120 Freud, Mathilde (ker) 4 Freudov muzej 11,12 Freud, Sigmund bezlinost 13,51,117,138 brak 6
Edipov kompleks 33-5,105 ego (ja) 57-69,72,135,139 tjelesni 59 ego-ideal (ideal ja) libido ja 61 Ehrenzweig, Anton 102 Einstein, Albert 101 Ellenberger, Henri 143 emocije 15,20-4,46,51-3,59, 99,143-5 Eros 64-6 estetska forma 11,85-6 Eysenck, Hans 131,1452
E
itanje 3 fotografije 2, 5, 7,19,49, 150,153 Freudov determinizam 3 Goetheova nagrada 11 historije sluaja 120-9 kao dualist 56 kao istraiva u oblasti zoologije 3 kao lingvist 3 kao student medicine 3 knjievni stil 11,90,148 kolekcionarske strasti 11 linost 6,8-9,13,31,127 naune pretenzije 15,16, 24,102 nepodnoenje suprotstavljanju 140 novac, stav prema novcu 8,119,128 opsesivne crte 6,8-9 otvara Ijekarsku ordinaciju 4 predanost radu 8 psihoanalitika tehnika 115-20 puenje 9 ravnodunost prema muzici 11,90 roenje 1 rak, bolest 9 samoanaliza 33,53 160
r
fantazija 3,17,21,23-7,39-40, 47,51-2,76, 78, 86,91,93-4, 96,99-102,104,108-9,118, 125,134-5,145 Fechner,G.T. 142 filozofija 15,142-5,147 Fisher, Seymour 36,77,128 Flechsig, Professor P. E. 74-5 Fliess, Wilhelm 8,14,26,33, 40,82 F r a n k j o s e p h 96-7 Frazer, James 104 Freiberg 1 Freud, Amalie (majka) 1 Freud, Anna (ker) 4,120 Freud, Anna (sestra) 3 Freud, Jacob (otac) 1,26
seksualni ivot 6 sklonost ka uopavanju 14, 15,25,44,81 smrt Freudova 1 spisi navedeni kao: Autobiografija 111-2,143 Dostojevski i oceubistvo 90 Fragment jedne Iz historije jedne infantilne neuroze 126 Jedna uspomena iz djetinjstva Michelangelov 11,91,98 Mojsije i monoteizam 90, 107-8 Nagoni i njihova nestalnost 61 Nesvjesno 48 Nova uvodna predavanja 146 142 o psihoanalizi Otpori psihoanalizi strepnja 46 Projekt naune psihologije 25 Psihogeneza jednog sluaja homoseksu alnosti kod ena Psihopatologija svakidanjeg ivota 79 S onu stranu naela 161 123 Leonarda Mojsije da Vincija 90 analize 121 sluaja histerije 11,142-3 iluzije Budunost jedne
zadovoljstva
62,142
Studije o histeriji (sa Josefom Breuerom) 6,20 Sumanutost i snovi u Jensenovoj 90 Thomas Woodrow Wilson (sa Williamom C. Bullittom) 89 Totem i tabu 104-8,111 Tugovanje i melanholija 68 Tumaenje snova 9,40, 45, 82 Vicevi i njihov odnos prema nesvjesnom 82 srana aritmija 9 sujevjerje 8-9 zaruke 4 zbunjenost u pogledu ena 34 idovska solidarnost 1,146 'Frojdovska omaka' 81,83, 140 'Frojdovski simboli' 47 'Gradivi'
0 narcizmu: uvod 56 Potiskivanja, simptomi i Gellner, Ernest 141 glad za poticajima 23,140 Goethe, Johann Wolfgang von 3,11,142 Goya, Francisco 102 Greenberg, Roger P. 36,77, 128 Groddeck, Georg 143 Groos, Carl 86
H
Hallam, Arthur 149 'Hans', pogledati 'Mali Hans' Hartmann, Eduard von 142 hipnoza 17-8,20,39,51-2 73,115 hipomanija
Kant, Immanuel 15 kastracija, kompleks kastracije 33-5,38 katarza 20 'Katharina' 25 Koestler, Arthur 145 konflikt 14,21 21,56,64,75,77-8, 96-7,104,125,139 Krafft-Ebing, Richard von 78
histerija 4,6,14,17-8,20-1, 23-5,43, 57, 73 histerija konverzije homoseksualnost 30,37,758,
93,123-4,133,149
id 55-66,135,143 igra 37,63,85-6,99-101 instinkti, nagoni 22,27,30, 56-7, 59,62,65,83,91,102, 110,113,134 destruktivni nagon 62, 65,67 dvojnost nagona 64 nagon smrti 64-6,67,91 nagon za samoodranjem 56-7 nagoni ega 57 nagonski poriv 27,87 seksualni nagon 30,56,61, 86,90,144 'Irma' 40,46 ispunjenje elja 26,40,43, 45-6, 52,99,101,144
Lacan, Jacques 148 Lamarck, Jean-Baptiste 105-6 Leonardoda Vinci 93-5 literatura, knjievnost 11,15, 40,62, 77,98,100,107 Lusitania 80
majka 30,33-4,38,48,70,84, 93-4,106,112,124,135
'Mali Hans' (Herbert Graf) 104,106,121 manija, manino-depresivno stanje 55,72-3,83,115 Mann, Thomas 107,143 Marx, Karl 144 Masson, Jeffrey M. 26 Mauretania pogledati Lusitania Medawar, Sir Peter 16,152 melanholija Michelangelo 68-72,115 11,92,98
J
Jones, Ernest 8,9,56,121,148 J u n g , C G . 6,8,9,13,14,25, 35,53,65, 66, 73, 79,82, 118,147
Mill, John Stuart 15 Milner, Marion 102 Mojsije 162 94,107-8
mrnja 56,57,61,63,67,69, 105,110,124-5
kao zatitnik 109 kao zavodnik 25 praubistvo oca 105 otpor 51,57-8,119,141-2
N
naelo nirvane 23,25,64,139 naelo stvarnosti 62,100 naelo zadovoljstva (ugode) 58-9,100 narcizam 55-61,72 nauka 14,16,54,66,91,113, 146-8,152 nesvjesno 36,45,48,52-3,578, 75, 79,81-2, 89,105,108, 117,127,141-2,144 neuroza 21,22,24, 29,44,50, 51, 73, 147,152 aktualna 22, opsesivna 6,32, Nietzsche, Friedrich 143
P
Pappenheim, Bertha ('Anna O.') 20 paranoja 67-78 Pavlov, Ivan Petrovi 61 penis, zavist zbog penisa 335,47,93 period latencije 33,37 perverzija, seksualna (devijacija) 31,55, 78, 90, 149,152 egzibicionizam 30 fetiizam 30,38,134 sadomazohizam voajerizam 30 Pfister, Oskar 51-2 Popper, Karl 16,148-9,152 potiskivanje 21,27,30,36,46, 48,50, 57-8,60, 81, 83, 90-1, 104,123,135,139,143 praprizor 127,133 prijelazni objekti 48 primarni proces 59,102,143 protutransfer 53-4,115 psihoanaliza 52 cilj 132,135,137,140 i biografija 89-90 i umjetnost 89 ishod 131 osnovne pretpostavke 139-40 163 6,11,13-6,24, 31,43,48,113,131-40,14138,96
Obholzer, Karin 128 objektni odnosi 134-5 odbrambeni mehanizmi 21, 139 'okeanski osjeaj' 111-2 opsesivne crte linosti 8-9,13,15,56, 125,133 misli 125,128 neuroze 6,32,57,109,1256,128 praznovjerice, sujevjerja 8-9 rituali 81,109,125 orgazam 25,46 otac kao autoritet 36,76
objektni libido 55
kao ezoterini sistem vjerovanja 16 kao historija 54 kao istraivanje fantazije 27 kao jedinstvena situacija 137 kao opa teorija psihe 16, 43,103 kao teorija neuroza 22,26, 79,116,132,135 kao tretman, postupak lijeenja 39,50,52, 115-28 kao 'ubistvo linosti' 90,146 kao Weltanschauung 146 samoanaliza 26,33,53,118 tehnika 53,115-20 psihoza 72-4,79,112,152 16, 146,148 kao hermeneutiki sistem
Schopenhauer, Arthur 143 Schreber, Daniel Gottlob Moritz 78,97,121 Schreber, Daniel Paul 73-8, 121 seks, seksualni razvoj, emocije, porivi, nagoni 2232,37-8, 56, 80,90,109 biseksualnost 31,96 infantilna seksualnost 38, 43-5,76, 78,90,128,134, 138,145,147 kao pokreta snova 43 stadiji analni 31 falusni 33 genitalni 30 oralni 29-31,70 prerano seksualno iskustvo 24-5 seksualni simbolizam 47-8 sekundarni proces 59,100, 143 Sellin, Ernest 107 Shakespeare, William 3,11,94 shizofrenija 55,73 Signorelli, Luca 80 simbolizam 44,47-8,59 slobodne asocijacije 39,40, 43,45,47,50-1,53, 57,82, 89,115,131 Smith, Robertson 104 smrt 6,22,64-7,91,97,108, 110,128,133-4,144 snovi 24,27,40,43-48,59,623,80,82-3, 89,90,98-9,101, 127,138,140 Stekel, Wilhelm 14,47,147 164
R
raj 65 Rank, Otto 14,147 reakcijska tvorba 32 religija 1,3,15-6,90,103,10513,143,145-8,151 Rieff, Philip 143 Rogers, Carl 118 Rolland, Romain 111-2 Rycroft, Charles 31,47,82,102
Sade, Marquis de 32 san na javi (dnevni san) 89, 99-101 Schatzman, Morton 76
Strahov, Nikolaj N. 94 strepnja 45-6,149 sublimacija 86,90-1,98,139, 145 Sulloway, Frank J. 143-4 super-ego 36,55-66,67-9, 72, 135,139 Swinburne, Algernon 64 Szasz, Thomas 137,140
tugovanje
68-9,71
Turgenjev, Ivan S. 94
U
umjetnost 11,15,47,87,89102,145,147,151
tedljivost 8,32
vicevi, ale, dosjetke 79-87
Wagner, Richard 143 Whyte, Lancelot Law 141 Wilson, Wood row 2,89-90, 146 Winnicott, Donald W. 48 Wittgenstein, Ludwig 15 Woolf, Virginia 89
Tennyson, Alfred Lord 149 Timpanaro, Sebastiano 81-2 Tolstoj, Lav N. 94 totem, totemizam 104-8,111 transfer 50-4,75,115,118,120, 124,126,134-5,138 trauma 17-27,29-30,43,45, 127,135 posttraumatski stresni poremeaj 22,62 traumatska neuroza 45 traumatski snovi 45,101
zakazivanje sjeanja 81 zamak Bellevue 40,42 zavoenje, seksualno 25-7,29 Zweig, Stefan 96
165

Freud - Kratki Uvod

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Freud - Kratki Uvod

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Frojd: Kratki uvod

Biblioteka Naslov originala Copyright

Sarajevo/Zagreb, decembar/prosinac 2007.

Umjetnost i knjievnost 89 Kultura i religija 103

1 Freud stie u Pariz na putu za London, 1938.

2 Pismo Marthi u stanju uzbuenosti, 9. augusta 1882.

7 J.M.Charcot 18 demonstrira simptome histerije (1887) 5

3 Freud i Martha Bernays na dan zaruka (1885)

8 Freud kao mladi (1885) 19

4 Freud u Dolomitima s kerkom Annom (1913)

7 9 Naslovna stranica prvog 41 izdanja Tumaenja snova

5 Dio Freudove zbirke antikih statueta

10 Zamak Bellevue (1895)

11 Freud u svom stanu 49 u ulici Berggasse br. 19 u Beu (1914)

Mary Evans Picture Library/ Sigmund Freud Copyrights

13 Leonardo da Vinci, 95 Djevica i dijete sa svetom Anom (1508-1513)

16 Freud ita jedan rukopis (1938)

Prvo poglavlje ivot i lik Sigmunda Freuda

Freud i Martha Bernays na dan zaruka (1885)

4. Freud s kerkom Annom u Dolomitima (1913)

5. Dio Freudove z b i r k e antikih statueta

8. Freud kao mladi (oko 1885)

uvena je reenica u kojoj Freud i Breuer tvrde:

Seksualni razvoj u ranom djetinjstvu

Amnezija u ranom djetinjstvu

etvrto poglavlje Slobodne a s o c i j a c i j e , snovi i t r a n s f e r

Struktura mentalnog aparata

Sedmo poglavlje Vicevi i Psihopatologija s v a k i d a n j e g ivota

Jedanaesto poglavlje Psihoanaliza danas

Darwin, Charles 104-6,144-5 depresija 31,56,67-9,71-3,75, 77,121,126,128 159

Doolittle, Hilda 120 'Dora' 121-4 Dostojevski, Fjodor M. 90,94, 96-7,128

histerija 4,6,14,17-8,20-1, 23-5,43, 57, 73 histerija konverzije homoseksualnost 30,37,758,

majka 30,33-4,38,48,70,84, 93-4,106,112,124,135

Mill, John Stuart 15 Milner, Marion 102 Mojsije 162 94,107-8

mrnja 56,57,61,63,67,69, 105,110,124-5

vicevi, ale, dosjetke 79-87

You might also like