BIZANT NA JADRANU OD 550. DO 800.

GODINE
Mnogi su se istraivai bavili razliitim vidovima bizantske povijesti na istonojadranskoj obali, ali ih se vrlo malo, a ta nekolicina tek periferno, zapitala: to to uistinu predstavlja Bizant na tom podruju? to je to to dokazuje prisutnost Bizanta? Na to pitanje, ako ga se promatra na razini politikih dogaaja, prilino je lako odgovoriti, jer se odgovor suava na slijedee: da li je postojala neposredna bizantska vlast, odnosno kontrola nad zbivanjima iz Carigrada na istonojadranskoj obali ili nije. Ako jest, Bizant je tu, ako takve vlasti ili kontrole nema, nema ni Bizanta. No, istonojadransku je stvarnost uglavnom vrlo teko promatrati u tim kategorijama - stoga je potrebno u analizu ukljuiti i druge pojmove. Bilo je vrlo malo neposrednih akcija sredinje vlasti na Jadranu: vojnih akcija bilo je tek nekolicina, prenoene su relikvije, bizantski utjecaji oituju se u umjetnosti. Iz Bizanta je stizao novac. No, izmeu 550. i 800. godine svega toga jo je manje. Bizantski su se utjecaji na hrvatsko drutvo ostvarivali na razne naine i esto ih je teko razlikovati od kasnoantike batine na hrvatskom tlu. Oigledan je bizantski utjecaj na stvaranje hrvatskog prava, u materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji primjer takvog utjecaja nalazi tzv. "starohrvatskih" naunica. Mnogo je nalaza bizantskog novca. Ipak je politika prisutnost bila najvanija, bila je temelj svakog drugog utjecaja - stoga se bizantska prisutnost ponajvie oslikava u injenici da svi znaju i svi bespogovorno prihvaaju daje priobalni dio Dalmacije zemlja pod vrhovnitvom bizantskog cara. To je najtrajniji osjeaj, on se ak sauvao i od kraja 6. do poetka 9. stoljea, kada je carstvo bilo prisiljeno na obranu Carigrada i okolice i nije imalo snage baviti se udaljenim zapadnim podrujima. Ouvanje Bizanta na istonom Jadranu u to je vrijeme velikim dijelom i rezultat osjeaja ugroenosti ovdanjih stanovnika od strane agresivnih Slavena iz zalea, odnosno Hrvata i Srba. Vezivanje uz ideju Carstva onemoguavalo je nametanje bilo kakve druge politike ili vlasti. Slino se dogaalo i u priobalnim krajevima Italije koje su u isto vrijeme iz zalea ugroavali Langobardi. Oigledno jest da epitet "bizantski" ne bi trebalo pripisivati samo onome to je dolazilo iz Carigrada i sredinjih dijelova Carstva, nego je "bizantsko" i sve ono to se stvara i dogaa na bizantskim teritorijima, kako recimo, u Italiji (za ranije razdoblje u Raveni i Rimu), tako i u bizantskoj Dalmaciji i Istri. Gledajui u strogo povijesno-pravnim kategorijama, i ne bi moglo biti drugaije - vladalaka ideologija Bizantskog Carstva smatrala je svojim vlasnitvom sve zemlje kranskoga svijeta, a carevim podanicima sve krane koji su ih nastanjivali, bez obzira na govorni jezik.