Emile Durkheim - Pravila Socioloske Metode

E m i l e
D u r k h e i m
PRAVILA SOCIOLOKE METODE

uredio Rade
Kalanj
Naklada Jesenski i Turk Hrvatsko socioloko drutvo Zagreb, 1999
Naslov izvornika: Emile Durkheim Les rgles de la mthode sociologique

Presses Universitaires de France, "Quadrige", Paris, 1993.
Predgovor hrvatskom
izdanju
EMILE DURKHEIM I METODOLOKO UTEMELJENJE SOCIOLOGIJE
U svojoj vrlo cijenjenoj knjizi Etape socioloke misli Raymond Aron zastupa tezu da su tri kljune intelektualne figure obiljeile razvoj sociologije u posljednjoj treini devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea: Emile Durkheim, Max Weber i Vilfredo Pareto.' Oni pripadaju istoj generaciji i glavna su im djela (izuzme li se Weberova posthumno objelodanjena Privreda i drutvo) objavljena prije poetka Prvog svjetskog rata. Zajedniko im je i to da su ivjeli u "blaenom" i "relativno mirnom" razdoblju europske povijesti, koje nisu bitno poremetili ni "kratki", "ogranieni" ratovi to su voeni izmeu 1815. i 1914. godine. Iz toga bi se, konstatira Aron, moglo zakljuiti da im je svojstvena optimistika vizija povijesti u kojoj su sudjelovali. Meutim, takav bi zakljuak bio promaen. Sva tri su mislioca, iako na razliite naine, polazili od uvjerenja da se europsko drutvo nalazi u krizi. To, dodue, nije neko novo ni originalno uvjerenje, jer gotovo svaka generacija misli ili ima osjeaj da upravo ona ivi u doba "krize" ili "preokreta". No bez obzira na razliite recepcije, tumaenja ili osjeaje "krize", navedene je tvorce sociologije, i to u fazi "prividnog mira", povezivao uvid da su drutva u kojima ive zahvaena dubokim promjenama. Svaki je od njih te promjene, njihove uzroke i posljedice, objanjavao u specifinim terminima svoga poimanja socioloke znanosti. Kad je rije o Emileu Durkheimu, njega je, u tom nestabilnom i neizvjesnom ("kriznom") sklopu, najvie zaokupljala "ekstremna diferencijacija" funkcija modernog drutva i stoga se pitao to bi valjalo uiniti kako bi to, na bezbroj specijalnosti podijeljeno drutvo, sauvalo svoju neophodnu intelektualnu i moralnu koherentnost. Brinule su ga patoloke pojave svojstvene modernim ili industrijskim drutvima i
1
Raymond Aron, Les tapes de la pense sociologique, Editions Gallimard, Paris, 1967, str. 307-316.
I
Pravila socioloke metode
stoga nije udno da se u sreditu njegove pozornosti uvijek nalazi problem anomije. Da bi to jasnije proniknuo u bit ljudskih drutava i doao do prave spoznaje o sredstvima reformiranja modernih drutava upustio se u istraivanje i promiljanje bitnih znaajki religijskog poretka ranih povijesnih razdoblja. Uranim, "najjednostavnim" drutvima traio je uporita za razumijevanje razvijenih, kompleksnih drutava i drutva kao takvog. Tu zaokupljenost dubokim promjenama koje su izazvane industrijskom modernizacijom i koje su istodobno potaknule oblikovanje njegova tematsko-istraivakog i metodolokog vidokruga, odnosno njegova poimanja sociologije, Durkheim je moda najrjeitije iskazao u predgovoru drugom izdanju svoga djela Opodjeli drutvenoga rada, gdje pie: "Ono to dananje stanje ini izuzetno tekim i opasnim jest dosad nepoznat razvoj koji su, u dva protekla stoljea, doivjele privredne funkcije. Dok su ranije igrale tek sporednu ulogu, one sada prednjae. Daleko smo od vremena kada ih se prezrivo preputalo niim klasama. Vidimo kako se pred njima sve vie povlae vojne, upravne i vjerske funkcije. Jedino su znanstvene funkcije sposobne boriti se s njima za prevlast. A i znanost danas zadobija premo uglavnom i samo ako moe sluiti praksi, to jest velikim dijelom privrednim pozivima Stoga se za naa drutva, i ne bez odreenog razloga, moe rei da jesu ili da u najveoj mjeri tee postati industrijskima. Jedan oblik djelovanja koji je zauzeo takvo mjesto u cjelokupnom drutvenom ivotu oigledno ne moe ostati toliko neureen a da iz toga ne proizau najdublji poremeaji. To je nadasve izvorom opeg opadanja morala. Jer upravo zato to se privrednim funkcijama danas bavi najvei broj graana, postoji velik broj pojedinaca kojima gotovo cijeli ivot protjee u industrijskoj i trgovakoj sredini. Budui d a j e ta sredina neznatno proeta moralnou, to moe imati za posljedicu da se najvei dio njihova ivota odvija mimo svakog moralnog djelovanja...Ali, kada je zlo ustanovljeno, gdje mu je uzrok i to mu moe biti lijek"?2 To pitanje, koje je proizalo iz dijagnoze "nestabilnosti, nasilja i dekadencije u modernom drutvu, ili barem u tadanjoj Francuskoj", tvori glavni motiv cjelokupne Durkheimove sociologije, kao i njegovih politikih i pedagokih ideja.3 U odgovoru na to pitanje on ne ide Comteovim i Spencerovim putem, jer su ga injenice upuivale na zakljuak da se nisu ostvarila njihova optimistika predvianja o
2
Emile Durkheim, De la Division du travail social, Presses Universitaires de France, Paris, 1960, str. III-IV. Randall Collins/Michael Makowsky, Storia dette teorie sociologiche, Zanichelli Bologna, 1980, str. 96.
II
Predgovor hrvatskom
Izdanju
kontinuiranom napretku industrijskog drutva. Vjerovao je u ideju napretka, osobito napretka znanosti, ali je bio nesklon njezinim tumaenjima koja su poivala na ideolokom optimizmu. Nije prihvaao ni Marxovo stajalite o unutranjim proturjenostima i samorazarajuim tendencijama industrijske podjele rada, a podjednako je odbacivao i poglede konzervativaca koji su smatrali daje nuan povratak na stari poredak, utemeljen na religiji i autoritetu. Po svom intelektualnopolitikom profilu Durkheim nije bio ni radikal ni konzervativac. Zagovornik je liberalno-buroaskih uvjerenja i pripadnik "racionalistike birokracijefrancuskogobrazovanja", iznikle iz prestine L'Ecole Normale Suprieure i predano angairane na kulturnoj i moralnoj konsolidaciji Tree Republike koja je uslijedila nakon Treeg Carstva Napoleona III i tekog iskuenja francusko-pruskog rata. Isticao je da su pisci i akademski intelektualci duni sudjelovati u javnom ivotu i zalagati se za republikanske vrijednosti francuskog drutva.4 Stoga ne zauuje daje za vrijeme Dreyfusove afere, koja je ugrozila ideale Tree Republike, zduno stao na stranu Dreyfusovih branitelja. Durkheimova je sociologija dobrim dijelom izraz tih neposrednih okolnosti, ali njezin se bitni cilj sastoji u tome da znanstveno objasni kako funkcionira moderno drutvo. Nije nevano napomenuti dvije intelektualne injenice koje su utjecale na postavljanje i realizaciju tog cilja. Durkheim je, kao student na L'Ecole Normale Suprieure, sluao predavanja Fustela de Coulangesa, autora Antikog grada u kojem je, na impresivan nain, izloeno objanjenje nastanka i dezintegracije zajednica. F. de Coulanges uvodi opreku izmeu postojanih i zatvorenih zajednica kakve su bile Atena i Rim u najranijem razdoblju svoje povijesti i individualistikih, otvorenih zajednica u koje e se one kasnije preobraziti. To se djelo s pravom smatra jednim od temelja sociolokog tumaenja klasine civilizacije. Ono to je Durkheima najvie privuklo F. de Coulangesu jest njegova teza da se u Zapadnoj Europi odvijao proces koji je korporativna i komunitarna naela vladavine zamijenio naelima individualizma i razuma, umjesto statusne organizacije
4
Odreujui se prema nainu javnog angamana intelektualaca za "poredak laikog kompromisa" Tree Republike, Durkheim kae: "Na se utjecaj mora oitovati preko knjiga, predavanja i doprinosa narodnom obrazovanju. Mi bismo prije svega trebali biti savjetodavci i odgojitelji. Naa se funkcija sastoji u tome da naim suvremenicima pomognemo kako bi vlastitim idejama i osjeajima shvatili sami sebe, a ne da njima vladamo. U stanju duhovne pomutnje u kojoj ivimo, to je najkorisnijauloga". E. Durkheim, La science sociale et action (ed. J. C. Filloux), Presses Universitaires de France, Paris, 1970, str. 280. Ill
uspostavio ugovornu organizaciju, a pojmove sakralnosti i zajednice potisnuo u korist ideja lainosti i udruivanja. U Durkheimovim djelima i njegovim kljunim pojmovima (mehanika i organska solidarnost, diferencijacija, anomija, drutvena kohezija itd.) nije teko prepoznati utjecaje navedenih stajalita. Nadalje, Durkheim je 1885-1886. boravio u Njemakoj gdje je bio u neposrednom doticaju s Wilhelmom Wundtom koji je radio na izgradnji eksperimentalne psihologije, nastojei je "oistiti" od primjesa spekulativnefilozofije.Orijentaciju na "psihologiju gomile", koju su u Francuskoj prakticirali Gabriel Tarde i Gustave le Bon, Durkheim je smatrao konzervativnom, a u Wundtovim je nastojanjima prepoznao elemente prave znanstvenosti i istraivakog odnosa prema injenicama. On je za sociologiju htio uiniti ono to je Wundt napravio u psihologiji: osloboditi je filozofije i utemeljiti je na istraivakim metodama empirijske znanosti. Izgradnja metode posve je logian konstitutivni moment takve ambicije. U sociolokom opusu Emilea Durkheima Pravila socioloke metode zauzimaju specifino mjesto. Specifinost je kronoloke i sadrajne naravi. Kronoloki gledano, to je jedno od glavnih sustavnih djela to ih Durkheim napisao u razdoblju od 1893. do 1912. godine, u nepuna dva desetljea intenzivnog rada na utemeljivanju, razradi, objanjavanju i promicanju vlastitih stajalita. Taj utemeljiteljski niz zapoinje s knjigom Opodjeli drutvenoga rada, koja je objavljena 1893. godine i koja je, izmeu ostalog, poznata kao Durkheimova doktorska disertacija. Ta je knjiga (doktorska disertacija), u duhu tadanjih akademskih pravila, popraena i "latinskom tezom" o Montesquieuovu doprinosu utemeljenju drutvene znanosti (Quid Secundatuspoliticae scientiae instituendae contulerit). Potom, 1895. godine, slijede Pravila socioloke metode, knjiga na koju je Durkheim "pomiljao" ve u fazi svoje zaokupljenosti Podjelom drutvenoga rada. Godinu dana kasnije (1896), zajedno s Clestinom Bouglom, pokree L'Anne sociologique {Socioloki godinjak), koji e se, pod neposrednim Durkheimovim vodstvom od trenutka kada je poeo izlaziti (1898) pa do 1913, pojaviti u dvanaest opsenih svezaka.5 To je nedvojbeno jedno od najsustavnijih i najorganiziranijih "klasinih" nastojanja oko disciplinarnog utemeljenja i promicanja socioloke znanosti. Time je Durkheim, na najuvjerljiviji nain, pretvorio u djelo svoje rijei izgovorene 20. srpnja 1987, prilikom preuzimanja katedre
5
Usp. Philippe Besnard, Le centenaire d'une entreprise fondatrice. U: L'Anne sociologique, 1/1998, str. 9-23.
I V
Predgovor hrvatskom
izdanju
za pedagogiju i znanost o drutvu na Sveuilitu u Bordeauxu: "Mogunost sociologije moe se dokazati samo na jedan nain. Valja pokazivati da ona postoji, da ivi". Dvije godine nakon Pravila objavljeno je Samoubojstvo (1897). Djelo se neposredno nadovezuje na prouavanje podjele rada, ali ga Raymond Aron poblie odreuje kao "studiju o jednom patolokom aspektu modernih drutava, o fenomenu koji je na najfrapantniji nain zadesio odnos izmeu pojedinca i zajednice".6 Poslije toga Durkheim objavljuje nekoliko manjih radova (Sociologija u srednjokolskom obrazovanju, O totemizmu, Odreenje moralne injenice, injenini sudovi i vrijednosni sudovi, Sociologija i drutvene znanosti), a 1912. godine izlaze Elementarni oblici religijskog ivota, posljednje u nizu njegovih sustavnih sociolokih djela. Posthumno su objavljeni preostali, manji ili vei radovi koji se bave sociolokom i pedagokom tematikom {Obrazovanje i sociologija, Moralni odgoj, Sociologija i filozofija, Razvoj pedagogije u Francuskoj, Lekcije iz sociologije. Fizika obiaja i prava), ali bez obzira na svoje pojedinano znaenje oni se ipak kreu na crti ve posve dovrenog poimanja sociologije kao znanosti. U genezi tog poimanja Pravila su, dakle, kronoloka injenica koja je po rangu vanosti jednaka Podjeli drutvenoga rada, Samoubojstvu i Elementarnim oblicima religijskog ivota. U sadrajnom pogledu Pravila su djelo u kojemu Durkheim obrazlae bitna naela svog poimanja sociologije: predmet, metodu, ciljeve, odnos prema drugim znanostima. To je, na odreen nain, izraz njegove kartezijanske savjesti, odnosno racionalistikog nastojanja da svoje teorijsko umovanje i istraivanje utemelji na jasnim i razgovijetnim pojmovima. Pravila su, na razini apstraktnog diskursa, Durkheimova sociologija u malom i stoga neki interpreti dre daje s njima najbolje poeti svaki susret s njegovim idejama i djelima. Ona se s tim djelima preklapaju i izriu njihova polazita, metodoloke postupke i znanstvene intencije. Ona su zapravo "Durkheimov projekt" i to im je moda glavna distinktivna znaajka u odnosu na sva druga njegova djela. Steven Lukes, prireiva amerikog izdanja Pravila, primjeuje da to nije "duboko teorijsko, metateorijsko ni najbolje Durkheimovo djelo", ali istodobno konstatira da se radi o "iznimno instruktivnom tekstu", osobito ita li ga se u svjetlu njegove socioloke prakse. "Pored svojih metodolokih postavki, taj tekst sadri tipino smione i jasne sudove o nastojanju drutvene znanosti da bude apsolutno objektivna, posebna
6
R. Aron, Les tapes de la pense sociologique, str. 331.

V
i autonomna (spram neznanstvenih utjecaja)".7 Ukratko, u Pravilima Durkheim tumai samoga sebe i ta metodoloki eksplicirana samorefleksija obuhvaa sve kljune elemente za razumijevanje njegove sociologije. Robert A. Nisbet, autor opsenog djela Socioloka tradicija i zasebne knjige o Durkheimovoj sociologiji, iznosi miljenje da su se Pravila socioloke metode u prvi mah mnogima uinila kao "puka skolastika vjeba" u kojoj se autor uputa u "postvarivanje apsolutnog drutvenog duha".8 U tadanjim je drutvenim znanostima naime prevladavala privrenost krajnjem obliku individualizma. Mali je broj tadanjih sociologa bio spreman prihvatiti sredinju Durkheimovu tezu, kao to e, dvadesetak godina kasnije, mali broj fiziara biti pripravan prihvatiti Einsteinovu teoriju relativiteta. Kao to su sociolozi bili zahvaeni individualistikim uenjima, tako su se fiziari kretali unutar naela klasine mehanike. Meutim, itaju li se Pravila paljivo i ostave li se po strani stanoviti polemiki naglasci i poneka jezika nezgrapnost, ona ne sadre "nita drugo nego poimanje prirode drutvene stvarnosti koj om se uglavnom bave empirijske socioloke studije institucionaliziranog ponaanja".9 Nisbet zakljuuje daje, bez obzira na tradiciju "analitikog individualizma", ve odavno stvorena intelektualna klima sukladna Durkheimovim metodolokim naelima. Drugim rijeima, Durkheimova je metodoloka samorefleksija, o kojoj govori Lukes, postala nezaobilaznim dijelom metodoloke batine suvremene sociologije. Durkheimovo poimanje sociologije temelji se na teoriji o drutvenoj injenici. On naime eli pokazati da sociologija moe i mora postojati kao objektivna znanost, koja ni malo ne odudara od modela drugih znanosti. Njezin predmet jest drutvena injenica. Za postojanje sociologije neophodna su dva uvjeta. S jedne strane, njezin predmet mora biti poseban, a to znai razliit od predmeta svih drugih znanosti, a s druge pak strane taj predmet valja promatrati i objanjavati onako kao to to na svojim injeninim podrujima rade sve druge znanosti. Iz tog dvojakog zahtjeva proizlaze dvije poznate postavke koje dobro saimaju bit Durkheimove misli: drutvene injenice valjaproma7
Steven Lukes, Introduction. U: Emile Durkheim, The Rules of Sociological Method, The Free Press, New York/Toronto, 1982, str. 23. Robert A. Nisbet, The Sociological Tradition, Basic Books Inc. Publishers, New York, 1966, str, 115. Durkheimom se Nisbet posebno bavi u knjizi TheSociology of Emile Durkheim, Oxford University Press, New York, 1974. R. A. Nisbet, The Sociological Tradition, str. 115.
V I
Predgovor hrvatskom
izdanju
trati kao stvari; drutvenim je injenicama svojstveno vre prinudu nad pojedincima.
to da
Obje su postavke, osobito prva, zbog svoje neuobiajene apodiktinosti, izazvale dosta prijepora i interpretativnih nesuglasica u sociolokim krugovima. Ono to je Durkheimu bitno, ostalo je kao trajni prijepor unutar socioloke tradicije. U tom je pogledu najotrije i najpoznatije polemiko stajalite Julesa Monnerota, izneseno u njegovoj knjizi Drutvene injenice nisu stvari.10 Monnerot tvrdi tvrdi da mi, u strogo znanstvenom smislu, ne znamo to su drutvene pojave koje nas okruuju, s kojima ivimo i koje ak proivljavamo. Mi znanstveno ne znamo to su drava, suferenost, politika sloboda, demokracija, ovaj ili onaj politiki sustav, t) svemu tome moemo imati neku ideju, ali ne i pravi znanstveni uvid. No oni koji brane Durkheima polaze upravo od te "nejasne i mutne ideje" o drutvenim pojavama. Ba zbog nje drutvene injenice valja promatrati kao stvari, to znai da se moramo osloboditi od svih predpojmova i predrasuda koji nas sputavaju u naem nastojanju da ih shvatimo znanstveno. Valja nam slijediti isti onaj put koji je od alkemije vodio prema kemiji i od astrologije prema astronomiji. Drutvene injenice moramo promatrati izvanjski, otkrivati ih onako kao to otkrivamo fizike injenice. Sociolog mora dospjeti u ono "stanje duha" koje je svojstveno fiziarima, kemiarima i fiziolozima kada se uputaju u jo neistraene predjele svoga znanstvenog podruja. Zbog nae iluzije da poznajemo drutvenu zbilju moramo se pomiriti s tim da nam ona nije neposredno poznata. Eto, u tom smislu Durkheim tvrdi da drutvene injenice treba promatrati kao stvari. Stvari su sve ono to je dano, sve ono to se nadaje ili namee promatranju. Durkheim uostalom nigdje nije napisao da drutvene injenice jesu stvari, ve je postulirao da ih valja objanjavati kao bilo koju konkretnu zbiljnost. Odgovarajui svojim kritiarima, on u predgovoru drugom izdanju Pravila (1901) pojanjava: "Mi ne tvrdimo da su drutvene injenice materijalne stvari, nego su one stvari u istom smislu kao to su to i materijalne stvari, ali na drugi nain. to je zapravo stvar? Stvar se suprotstvalja ideji kao ono to poznajemo izvana onome to se zna iznutra. Stvar je svaki predmet spoznaje do koje se ne dopire prirodnom inteligencijom, sve ono o emu ne moemo stvoriti primjereni pojam pukim postupkom duhovne ralambe, sve to duh moe shvatiti jedino ako, putem promatranja i vrenja pokusa, izae iz sebe sama, postupno
10
Jules Monnerot, Les Faits sociaux ne sont pas des choses, Gallimard, Paris, 1946. VII
prelazei od najizvanjskijih i najneposrednijih dostupnih obiljeja k onima manje vidljivima i dubljima".1 ' Zanimljivo je da Durkheim, formulirajui svoju postavku "Drutvene injenice valja promatrati kao stvari", vrlo otro kritizira stajalita politike ekonomije.12 To nipoto nije sluajno ima li se na umu daje ta znanost u njegovo vrijeme polagala najvie prava na tumaenje injeninog svijeta napredujueg industrijskog drutva i trine ekonomije. Durkheim ne napada njezinu zaokupljenost injenicama nego njezino poimanje injenica, pri emu ponajprije misli na apstraktne rasprave o pojmu vrijednosti. Sve te metode, dri on, pate od istog temeljnog nedostatka. One polaze od pogrene ideje da drutvene pojave moemo shvatiti iz znaenja to im ga spontano pridajemo. Na taj se nain ne dopire do njihove stvarne istine. Pravi smisao tih pojava moemo otkriti samo istraivanjem objektivne i znanstvene naravi. Druga kljuna Durkheimova postavka {Drutvena je injenica svaki nain djelovanja koji na pojedinca vri izvanjsku prinudu) manje je sporna od prve, ali ni ona nije jednoduno prihvaena u suvremenoj sociologiji, posebno u onim smjerovima koji metodiki primat pripisuju individualnim drutvenim akterima. No u tom se pogledu Durkheimu
Emile Durkheim, Les Rgles de la mthode sociologique, Presses Universitaires de France, 1986, str. 11. 12 Zanimljivo je navesti formulacije u kojima Durkheim kritizira metodu klasine ekonomije. To je utoliko zanimljivije to taj polemiki odnos spram ekonomista tvori znaajnu dimenziju njegova poimanja podjele rada. Ciljajui ponajprije na J. S. Milla i na "najosnovniju" od svih ekonomskih teorija, teoriju vrijednosti, Durkheim kae: "Da se vrijednost u njoj prouavala kao to treba propitivati neku stvarnost, ponajprije bi ekonomist naznaio ono po emu se moe prepoznati stvar nazvana tim imenom, zatim bi rasporedio njezine vrste, sustavnom indukcijom istraio uzroke o kojima ovise razlike meu njima, te bi naposlijetku usporedio dobivene rezultate kako bi iz svega mogao izvui neku opu tvrdnju. Teorija moe, prema tome, biti na djelu tek kad je znanost ve dobrano napredovala. Umjesto toga mije nalazimo na poetku. Razlog je tome injenica da se ekonomist, ne bi li je ustanovio, zadovoljava time da se usredotoi, da osvijesti ideju koju je sebi stvorio o vrijednosti, to jest o predmetu pogodnom za razmjenu; ustvruje da ona podrazumijeva ideju i o korisnome, rijetkome itd., i s tim rezultatima svoje analize gradi svoju definiciju. Dakako, on je potkrijepljuje i s nekoliko primjera. Ali kad pomislimo na bezbrojn injenice koje takva teorija mora uzeti u obzir, kako priznati najmanju vrijednost dokaza, nuno nadasve rijetkim, injenicama navedenim sluajnou nadahnua"? E. Durkheim, Les Rgles de ta mthode sociologique, str. 24-26. VIII
11
Predgovor hrvatskom
izdanju
moe malo to prigovoriti a da se ne zapadne u potpuno poricanje drutvenosti. Drutvenu pojavu, prema njegovu miljenju, prepoznajemo upravo po tome to se ona pojedincu namee. Prinuda je, dakle, izvanjski prepoznatljiva znaajka, a ne bit drutvene injenice. Durkheim daje niz razliitih primjera kojima eli pokazati smisao pojma prinude. Prinuda je, primjerice, na djelu kada svi lanovi nekog skupa ili gomile dijele isti osjeaj ili pak kada svi sudjeluju u nekoj kolektivnoj reakciji, kao to je recimo smijeh. To je tipino drutvena pojava jer je njezin subjekt cijela grupa a ne zasebni pojedinac. Moda je takoer drutvena pojava jer se u nekom vremenskom razdoblju oblaimo kao i drugi. Moda ne potjee od pojedinca nego od drutva koje se izraava kroz njezine implicitne i difuzne obveze. Durkheim u tom smislu govori i o "strujama miljenja" ili "stanjima kolektivne due" koja potiu na enidbu, samoubojstvo, vii ili nii natalitet itd. Ista se znaajka odnosi i na institucije obrazovanja, prava i vjerovanja. One su izvanjski dane i svima se izvanjski nameu. Pojave gomile, struje miljenja, moralna pravila, obrazovanje, pravo i vjerovanja - sve te injenice imaju prema Durkheimu isto temeljno obiljeje. One su ope jer su kolektivne, razlikuju se od reperkusija to ih izazivaju kod pojedinaca, a podloga im je cjelina kolektiviteta. Odatle slijedi i cjelovita, posve formalizirana definicija: "Drutvena je injenica svaki, ustanovljeni ili ne, nain djelovanja koji je kadar na pojedinca izvriti izvanjsku prinudu ili pak koji je openit u cjelokupnom danom drutvu, posjedujui u isti mah vlastitu opstojnost, neovisnu o njezinim pojedinanim oitovanjima".13 Cjelina "ivog drutva" tvori svijet koji se ne moe zahvatiti pukom introspekcijom. To je spoznatljivo ali nespoznato podruje na kojemu nam apriorna tumaenja ne mogu biti od velike pomoi. Do njega spoznajno moemo doprijeti preko kolektivnih predodaba koje su jedino objektivno oitovanje svjesnog i nesvjesnog kolektivnog ivota. Drutveno je obiljeje svojstveno samo stanjima kolektivne svijesti koja se oituju kroz razne oblike prinude, rituale, vjerovanja, tradicije, simbole ili pak "slobodna drutvena strujanja". Kolektivna svijest, karakteristina za sklop vjerovanja i osjeaja "zajednikih prosjeku lanova jednog drutva", tvori odredi sustav koji ima svoj vlastiti ivot. Istraivati ih znai zapravo objanjavati stvarne manifestacije drutvenosti. Stoga pojmovi "kolektivna predodba" i "kolektivna svijest" zauzimaju bitno mjesto u Durkheimovoj konceptualnoj arhitektonici. Operacionalnost tih pojmova potvruje se, izmeu ostalog, i u recentnoj obnovi sociolokog interesa za moralnu tematiku,
13
E. Durkheim, ibid, str. 14. IX t
koja je potaknula svojevrsni "povratak Durkheimu", kao najizrazitijem klasinom predstavniku sociologije morala.14 Razumije se da Durkheim, u svojim sociolokomoralnim razmatranjima, nije mogao zaobii Kanta. Kant je prvi zapadni filozof koji je odbacio mogunost da se kriterij dobra utemeljuje na prirodnim svojstvima ovjeka. Za apsolutne i bezuvjetno vaee moralne zakone traio je racionalno utemeljenje. Durkheim je, slijedei Kanta, priznavao da pojedinci moraju nadii svoju prirodnost kako bi postali moralni, ali je smatrao da su moralna pravila emocionalno zasnovani proizvodi drutva. On moralna pravila povezuje s drutvenim injenicama. To su drutvene pojava koje se oituju kroz kolektivne osjeaje i imaju prinudnu mo nad individualnim svijestima. Bez obzira na to to se moral oituje u racionalnom obliku, njegovi su temelji sadrani u drutvenom sueljavanju ovjeka s njegovim "prirodnim obiljejima". Durkheim naime dri daje normativni poredak drutvenog svijeta, izraen u kolektivnoj svijesti, utjelovljenje, ostvarenje kolektivnog ivota. A svojstvo se kolektivnog ivota sastoji u tome daprirodni svijet koji vlada pojedincima preobraava u drutveni i moralni svijet kojim vladaju ljudi. Durkheimova usredotoenost na sustavnost (metodinost), koju stalno naglaava kao ono to ga razlikuje od pretea i suvremenika, jednako dolazi do izraaja i u svim drugim elementima njegove socioloke metode. Kao strogi konceptualist on je stalno zaokupljen problemima definicije i klasifikacije. Sva njegova sustavna djela poinju s definicijom pojave koju analizira. Za svaku je analizu bitno da se izlui, izdvoji odreena kategorija injenica. "Svako se znanstveno istraivanje, kae on, odnosi na odreenu skupinu pojava koje odgovaraju istoj definiciji. Prvi se korak sociologa mora, dakle, sastojati u tome da definira stvari kojima se bavi, kako bi se znalo, i kako bi on znao, o emu je rije. To je prvi i neophodni uvjet svakog dokazivanja i svake provjere. Neka se teorija uistinu moe kontrolirati samo ako znamo prepoznati injenice kojima se ona mora baviti. Osim toga, budui da se tom poetnom definicijom ustanovljuje sam predmet znanosti, on e biti stvar ili ne, ovisno o tome kako ga definiramo".15 Drugim rijeima, dobra definicija neke kategorije injenica jedini je put do njihova pravog objanjenja. Odreena posljedica uvijek proizlazi iz istog uzroka. Iz injenice da postoje razliiti uzroci samoubojstva i zloina proizlaze
Usp. Chris Schilling and Philip A. Mellor, Durkheim, morality and modernity: collective effervescence, homo duplex and the sources of moral action. U: The British Journal of Sociology, 2/1998. 15 E. Durkheim, ibid, str. 34.
X
14
Predgovor hrvatskom
izdanju
razliiti tipovi samoubojstva i zloina. U skladu tezom daje definicija bitan "poetni korak" Durkheim utvruje i pravilo: "Uvijek kao predmet istraivanja uzimati skup pojava koje su odreene stanovitim izvanjskim, njima zajednikim obiljejima te u isto istraivanje ukljuiti sve pojave koje odgovaraju toj definiciji".'6 Mi, primjerice, uoavamo da neki postupci po svojim izvanjskim obiljejima izazivaju posebnu reakciju drutva koju nazivamo kaznom. Takve postupke uzimamo kao grupu sui generis i svrstavamo ih u istu rubriku. Zloinom nazivamo svaki kanjivi in i tako definiranom zloinu pristupamo kao predmetu posebne znanosti, a to je kriminologija. Prema tome, znaajka je zloina to da on izaziva reakciju drutva koju nazivamo sankcijom. Sankcija je odgovor na povredu kolektivne svijesti do koje dovodi neki kanjivi in. Istu konceptualistiku sklonost susreemo i u Durkheimovim metodolokim postupcima klasifikacije. On dri da je prikazivanje drutvenih injenica u krajnjoj liniji znanstveno samo ako ih klasificiramo u rodove i vrste. To je bez sumnje jedan od primjera koji pokazuje koliko je na njega utjecao napredak moderne bioloke znanosti, na koju se vrlo esto poziva. Temeljno naelo klasifikacije drutava jest njihova razliitost ovisno o stupnju kompleksnosti. Polazite je najjednostavniji skup (agregat) koji Durkheim naziva hordom. Ta grupa, koja je moda povijesna realnost a moda i puka teorijska fikcija, sastoji se u jednostavnom, gotovo atomistikom supostojanju pojedinaca. Nakon horde slijedi klan koji obuhvaa vie obitelji. Klanje najjednostavnije povijesno poznato drutvo koje je sastavljeno od skupa hordi. Isto se naelo primjenjuje i na klasifikaciju drugih drutava. Jednostavna polisegmentarna drutva obuhvaaju vie nadodanih klanova. Jednoslona polisegmentarna drutva, kao to su irokeki savezi, nadrastaju puko nadodavanje i ve se odlikuju viim tipom organizacije cjeline. Dvoslonapolisegmentarna drutva proizlaze iz nadodavanja ili stapanja jednoslonih polisegmentarnih drutava. Takvi su, primjerice, grko-antiki i rimski grad. Ta klasifikacija pretpostavlja postojanje jednostavnih drutvenih jedinica ijim se nadodavanjem oblikuju razliiti drutveni tipovi. Prema tom poimanju svakoje drutvo odreeno svojim stupnjem sloenosti i taj nam kriterij (stupanj sloenosti) omoguuje da zahvatimo narav nekog drutva a da pritom ne pitamo za povijesne faze, kao to su, recimo, famozne etape ekonomskog razvoja. Durkheim uostalom zapaa da neka drutva mogu preuzeti model ekonomskog razvoja izvanjskog porijekla a da time ne
16
E, Durkheim, ibid, str. 35. X I
promijene svoju autohtonu prirodu. To znai da je klasifikacija na drutvene rodove i vrste posve razliita od utvrivanja faza ekonomskog i drutvenog razvoja, kojemu pribjegavaju progresistika i historijskomaterijalistika uenja. U tom se pogledu Durkheim razlikuje od sociologa i socijalnih teoretiara kao to su Comte i Marx, koji su silno nastojali precizno odrediti glavna razdoblja ("stadije", "formacije") povijesnog razvoja, faze intelektualnog, ekonomskog i drutvenog napretka ovjeanstva. On dri da ta nastojanja ne vode nikamo. Mogue je, naprotiv, napraviti klasifikaciju rodova i vrsta drutava, vodei se kriterijem koji odraava strukturu nekog drutva. A ta se struktura ogleda u broju supostojeih segmenata odreenog kompleksnog drutva i nainu spajanja, povezivanja, "kombiniranja" tih segmenata. Jedna od znaajki Durkheimovih metodolokih elaboracija jest usmjerenost na strogo logiko povezivanje zasebnih elemenata s cjelinom. On je protivnik partikularnosti i zato ga se pokatkad svrstava meu zastupnike "apsolutne koncepcije znanja". Simmel mu je zbog toga prigovarao da pati od "nomologijske manije" i da njegovo apsolutno traganje za zakonima nije nita drugo do povratak na filozofski credo starih metafiziara prema kojima svaka spoznaja mora biti apsolutno univerzalna i nuna. No Durkheim je, odgovarajui Simmelu i branei svoju metodu, vrsto ostao pri uvjerenju da sociologija mora utvrivati empirijske pravilnosti koje upravljaju promatranim drutvenim injenicama.17 Stoga njegovi pojmovi i pojmovne distinkcije, kojima pripada i neko posebno znaenje, dobijaju svoj puni smisao samo ako ih promatramo kao logiki povezani, zakonomjerni slijed. Jedni se uvijek nadovezuju na druge. Tako se na obrazlaganje definicije i klasifikacije rodova i vrsta nadovezuje distinkcija izmeu normalnog i patolokog, kao i teorija objanjenja. Razlikovanje normalnog i patolokog igra vanu ulogu u Durkheimovu sustavu. Aron ak dri da e ta razlika do kraja ostati jednim od temelja njegove misli, iako je u posljednjem
17
Usp. S Lukes, Introduction. U: E. Durkheim, The Rules ofSociological Method, str. 11. Svoju kritiku Durkheimove "nomologijske manije" Simmel je objavio 1894. godine, u asopisu Revue internationale de sociologie. Durkheim je odgovorio tek est godina kasnije ( 1900), tekstom Sociologija i njezino znanstveno podruje, koji je objavljen u asopisu Rivista italiana di sociologia. On Simmelu prigovara da njegova "formalna sociologija" ostaje u "ideolokoj metafizici" i da ona, to je jo vanije, slijedi primjer Smitha i Ricarda, odnosno pribjegava (apstraktnoj) metodi "modela" koja pripada "nepovratnoj prolosti". Vidjeti Raymond Boudon, La place du desordre, Presses Universitaires de France, Paris, 1984, str. 209.
XII
Predgovor hrvatskom
izdanju
razdoblju, kada j e pisao Elementarne oblike religijskog ivota, nije osobito esto koristio. Vanost te razlike povezana j e s Durkheimovim reformatorskim nagnuima. Iako j e elio biti istim znanstvenikom gajio j e uvjerenje da sociologija ne bi bila vrijedna truda ukoliko ne bi pripomagala poboljavanje drutva. Nadao se d a j e na objektivnom i z n a n s t v e n o m p r o u a v a n j u p o j a v a m o g u e utemeljiti s a v j e t e za djelovanje u okolnostima tegobne prilagodbe na novu tehniku sredinu industrijskog drutva. A razlikovanje izmeu normalnog i patolokog neka j e vrsta posrednog m o m e n t a izmeu promatranja injenica i etablirane sfere naloga, zapovijedi, uredbi. Ako je neka pojava normalna mi je nismo u stanju iskljuiti, ak ni onda kada nas ona moralno pogaa. Ako je, meutim, patoloka tada j e socioloko razumijevanje korisno jer nam daje znanstveni argument koji utemeljuje, opravdava zamisli reforme i promjene. Za Durkheima j e neka pojava normalna ako je openito susreemo u drutvu odreenog tipa, u odreenoj fazi njegova razvoja. Prema tome, zloin j e normalan fenomen ili, tonije reeno, normalna je odreena stopa zloina. Normalnost j e tako definirana openitou, ali budui da su drutva razliita openitost se ne moe spoznati na apstraktan i univerzalan nain. Normalnom stoga valja smatrati onu pojavu koju najee susreemo u drutvu odreenog tipa, u danom trenutku njegova razvoja. Ta nas definicija normalnosti ne prijei da traimo objanjenje openitosti, to jest da nastojimo otkriti uzrok koji odreuje uestalost promatrane pojave. No prvi i odluujui znak normalnosti pojave jest upravo njezina uestalost. D o k se normalnost definira openitou, o b j a n j e n j e se p r e m a Durkheimu definira uzrokom. Objasniti neku drutvenu pojavu znai potraiti njezin djelatni uzrok, zahvatiti prethodnu pojavu koja je nuno proizvodi. Kad j e utvren uzrok mogue j e traiti i funkciju to j e ta pojava igra, njezinu korisnost. To je, dakako, funkcionalistiki, teleoloki usmjereni tip objanjenja, ali on j e podreen traenju djelatnog uzroka. Jer, napominje Durkheim, "pokazati emu j e neka injenica korisna ne znai objasniti kako j e ona nastala, ni kako ona jest to to jest. Uporabe k o j i m a o n a slui p r e t p o s t a v l j a j u s p e c i f i n e z n a a j k e k o j e j e karakteriziraju, ali j e ne stvaraju. Naa potreba za stvarima ne m o e utjecati da one budu ovakve ili onakve pa, prema tome, potreba ih ne moe izvui iz nitavila i dovesti ih do postojanja". 1 8 Uzroci drutvenih pojava moraju se traiti u drutvenoj sredini. Uzrok drutvenih pojava kojima se bavi sociologija jest struktura promatranog drutva. Ili, neto
18
E. Durkheim, Les Rgles de la mthode sociologique, str. 90.

XIII
jednostavnije reeno, objanjenje drutvenog ivota valja traiti u prirodi samoga drutva. "Prvotni izvor svakog drutvenog ivota od neke vanosti mora se traiti u unutranjem ustrojstvu drutvene sredine".19 Objanjenje pojava drutvenom sredinom suprotstavlja se povijesnom objanjenju prema kojemu uzrok neke pojave valja traiti u prolosti, to jest u prethodnom stanju drutva. Durkheim smatra da povijesno objanjenje nije istinski znanstveno objanjenje. Drutvena se pojava po njegovu miljenju moe objasniti "istodobnim uvjetima", uvjetima koji su prisutni u strukturi odreenog drutva. Oni su gradivni elementi stvarne drutvene sredine. Ako se drutvenom sredinom ne bi mogle objanjavati pojave koje promatramo u danom povijesnom trenutku, tada bi bilo nemogue uspostaviti bilo kakav odnos uzronosti. Taj je odnos klju svake znanstvenosti i stoga bi se ak moglo usvrditi daje djelatna uzronost drutvene sredine za Durkheima uvjet postojanja znanstvene sociologije. Ona se sastoji u izvanjskom prouavanju injenica, strogom definiranju pojmova pomou kojih izluujemo kategorije pojava, razvrstavanju drutava u rodove i vrste te objanjavanju neke posebne drutvene injenice drutvenom sredinom. Dokaz objanjenja postie se metodom "istodobnih varijacija", koje svjedoe o tome koliko su neke drutvene pojave uestale i koliko ih se, kao takve, moe uzrono generalizirati. "Samo jednim sredstvom, kae Durkheim, moemo dokazati da je jedna pojava uzrok drugoj! Moramo naime usporeivati sluajeve tamo gdje su oni istodobno prisutni ili odsutni i istraivati da li njihove varijacije u razliitim kombinacijama okolnosti svjedoe da jedan ovisi o drugome. Kada se oni mogu umjetno stvoriti po volji promatraa, metoda je eksperiment u pravom smislu. Kada, meutim, stvaranje injenica nije u naoj moi te ih moemo pribliavati takve kakvi su sponatano nastali, tada se sluimo metodom posrednog eksperimenta ili komparativnom metodom".20 Primjena te metode osobito je jednostavna u sluaju samoubojstva. Durkheim se ograniuje na usporedbu stopa samoubojstva unutar jednog drutva ili unutar vrlo slinih drutava. No metoda istodobnih
" E. Durkheim, ibid, str. 111. To utemeljenje sociologije na "drutvenoj sredini", kao objektivnoj podlozi znanstvenosti, naglaavaju ak i oni Durkheimovi tumai koji njegovoj koncepciji pripisuju stanovite "spiritualistike" znaajke. Tu, prije svega, mislimo, na Marcela Data (Sociologie, Felix Alcan, Paris, 1930) i Jeana Duvignauda (Durkheim. Sa vie, son oeuvre, Presses Universitaires de France Paris, 1965).
20
E. Durkheim, ibid, str. 124.
XIV
Predgovor hrvatskom
izdanju
varijacija moe i mora sadravati usporedbu iste pojave, primjerice obitelji ili zloina, u drutvima koja pripadju ili ne pripadaju istoj vrsti. Cilj se sastoji u tome da se ukupni razvoj dane pojave, primjerice obitelji ili religije, prati kroz sve drutvene vrste. "Drutvena injenica ma koje sloenosti, kae Durkheim, moe se objasniti samo pod uvjetom da pratimo njezin ukupni razvoj kroz sve drutvene vrste. Komparativna sociologija nije posebna grana sociologije. To j e sama sociologija utoliko to ona prestaje biti isto deskriptivnom i nastoji objasniti injenice". 21 Durkheim j e toliki poklonik komparativne metode d a j e ak izjednauje sa sociologijom kao takvom. Prednost se te metode sastoji u tome to ona odjednom zahvaa vie injenica u prostoru i vremenu i traei (usporeujui) njihove slinosti i razlike pribliava se standardu znanstvene objektivnosti. ak i onda kada tu metodu ne koristi ni doslovno ni u punom opsegu, ona je u njegovim analizama implicitno sadrana ili pretpostavljena kao potencijalni modus objanjavanja. Kad je, primjerice, rije o religiji Durkheim nastoji dospjeti do elementarnih oblika religijskog ivota. On ne preuzima ambiciju da razvoj religijskog fenomena sagledava u svim drutvenim vrstama, dakle komparativno. Pokazuje, meutim, kako bi j e d n a "idealna sociologija" k o j a se n a d a h n j u j e tom analizom ("elementarnih oblika") mogla polaziti od kategorije injenica definiranih izvanjski prepoznatljivim znaajkama, slijediti razvoj institucije kroz drutvene vrste te dospjeti do ope teorije o poretku injenica ili pak drutvenih vrsta. Potencijalna primjena komparativne metode pojavljuje se kao put do "ope teorije". Rije j e o svojevrsnom spoju konceptualizma i kategorija komparativno-empirijskog miljenja. Idealno gledano, mogue je, dakle, zamisliti opu teoriju drutva ije bi naelo bila konceptualistika filozofija koja sadri teoriju o kategorijama drutvenih injenica, poimanje rodova i vrsta drutava te uenje o objanjenju koje u drutvenoj sredini nalazi odreujui uzrok drutvenih injenica. Bez drutvene sredine i drutvenih injenica opa bi teorija drutva jo uvijek bila sustav konceptualnih spekulacija a ne prava znanost. To se p o i m a n j e socioloke znanosti temelji na sredinjoj tvrdnji Durkheimove misli: drutvo j e zbilja koja se po prirodi razlikuje od individualnih realiteta. Ono se sastoji od pojedinaca, ali se ne m o e razumjeti analizom te psihike mnotvenosti. Drutvena zbilja proima individualne svijesti, ali im na neki nain ostaje izvanjskom. Uzrok svake drutvene injenice jest neka druga drutvena injenica a nikada
21
E. Durkheim. ibid, str. 137. XV
individualna psihologija. Zbog osobite vanosti tog stajalita navest emo neto opsenije tumaenje iz Pravila.: "No, kazat ete, budui da j e drutvo jedino sainjeno od pojedinaca, prvobitni izvor drutvenih pojava nuno mora biti psiholoki. Prosuujui na taj nain mogli bismo jednako tako ustvrditi da se bioloke pojave analitiki objanjavaju neorganskim pojavama. Ustvari, posve j e izvjesno da u ivoj stanici ima samo molekula neorganske tvari. Pa ipak, one su u njoj povezane i upravo j e ta veza uzrokom novih pojava koje su svojstvene ivotu dok m u j e d n o m od povezanih initelja nije mogue pronai ak ni njihovu klicu. Tome j e tako to cjelina nije istovjetna zbroju svojih dijelova nego j e ona neto drugo, i njezina se svojstva razlikuju od onih dijelova od kojih j e sastavljena. Povezanost nije, kao to se ponekad vjerovalo, po sebi neplodna pojava koja se naprosto sastoji u tome da se dobivene injenice i utvrena svojstva postavi u izvanjski odnos. Nije li ona naprotiv, izvoritem svih novina to su slijedno nastajale tijekom opeg razvoja stvari? Kakve razlike postoje izmeu niih organizama i onih drugih, izmeu organiziranog ivog bia i puke plastide, izmeu nje i neorganskih molekula od kojih j e sastavljena, ako to nisu razlike povezivanja? Sva se ta bia, naposlijetku, razlau na initelje iste prirode; ali to su initelji j e d n o m postavljeni jedni pokraj drugih, a drugi put povezani. S pravom se ak moemo upitati ne protee li se taj zakon i na svijet minerala i nisu li razlike koje odvajaju organska tijela istog porijekla. Na osnovi tog naela, drutvo nije samo puki zbroj pojedinaca, nego sustav uoblien njihovim povezivanjem predstavlja posebnu stvarnost koja ima svoja vlastita obiljeja. Dakako, nita ne moe nastati iz kolektivnoga ako nisu dane pojedinane svijesti, ali taj uvjet nije dovoljan. Potrebno j e j o da te svijesti budu povezane, spojene, i to spojene na odreeni nain; upravo iz toga spoja proizlazi drutveni ivot i stoga j e upravo on njegovo objanjenje. Spajajui se, proimajui stapajui, pojedinani duhovi raaju, ako se hoe, j e d n o psihiko bie,' ah ono predstavlja psihikog pojedinca druge vrste. Dakle, u prirodi tog pojedinca a ne u prirodi njegovih sastavnih initelja valja traiti neposredne i odluujue uzroke injenica koje se u njoj stvaraju. Skupina misli, osjea, djeluje posve drukije no to bi to inili njezini lanovi da su odvojeni. Zato ako p o e m o od potonjih neemo uope razumjeti ono to se zbiva u skupini. Rijeju, izmeu psihologije i sociologije postoji isti prekid jedinstva kao izmeu biologije i fiziko-kemijskih znanosti". 2 2 Taj j e n a v o d , u neku ruku, o g l e d a l o D u r k h e i m o v e
22
E. Durkheim, ibid, str. 102-103.
Predgovor hrvatskom
izdanju
metodoloke misli. Drutvena j e injenica specifina, sui generis. Nastala povezivanjem pojedinaca ona se po svojoj prirodi razlikuje od o n o g a to se d o g a a n a razini individualnih svijesti. D r u t v e n e injenice m o g u biti predmetom jedne ope znanosti jer se dijele u kategorije i jer se same drutvene cjeline m o g u razvrstavati u rodove i vrste. Bez obzira na svoje filozofske "preostatke", " p o s t v a r e n j e " drutvene injenice i "divinizaciju" drutva, Durkheimovaje socioloka m i s a o izraz m e t o d o l o k o g s t a j a l i t a k o j e i s t o d o b n o z a g o v a r a racionalistiki individualizam i potivanje kolektivnih normi. Ona je, kao to j e ustvrdio njezin bliski poklonik i izravni slijedbenik Marcel Mauss, sva usredotoena na "staro pitanje" odnosa izmeu pojedinca i drutva. 23 A to j e vjeito pitanje cjelokupne sociologije.
Rade Kalanj
25
L'Oeuvre de Mauss par lui-mme. U: Revue franaise de sociologie, vol. XX, 1/1979, str. 209-220.
XVII
Predgovor prvom izdanju
Tako smo nevini znanstvenoj obradi drutvenih injenica da bi neke postavke iznesene u ovome djelu mogle iznenaditi itatelja. Pa ipak, ako postoji znanost o drutvima, valja oekivati da se ona ne sastoji naprosto od pukih ponavljanja tradicionalnih predrasuda, nego joj je eljom pokazati nam stvari drukijima no to se one nadaju neukima; jer predmet je svake znanosti otkrivanje, a svako otkrie unosi veu ili manju zabunu u preuzeta miljenja. Ako, dakle, zdravom razumu u sociologiji ne pridamo vanost koju je on davno izgubio i u ostalim znanostima - a nije razvidno odakle bi mu ona mogla biti pripisana - znanstvenik treba odluno zastupati svoja stajalita i ne plaiti se rezultata do kojih vode njegova istraivanja, pod uvjetom da su ona sustavno voena. Ako je traganje za paradoksom bavljenje sofista, bjeati od njega, kad ga nameu injenice, potvrdom je kukavikog duha ili nedostatka vjere u znanost. Naalost, lake se sloiti s tim pravilom u naelu i teoretski negoli ga dosljedno primijeniti. Jo smo odve naviknuti iznalaziti odgovore na pitanja sukladno napucima zdravog razuma da bismo ga spremno stavili na stranu u sociolokim raspravama. Kad ve vjerujemo da smo ga se oslobodili, on nam namee svoje prosudbe a da mi to i ne primijetimo. Jedino dugim i posebnim nainom rada mogue je doskoiti takvim nedostacima. Stoga molimo itatelja da to ne izgubi iz vida. Neka vazda ima na umu da naini miljenja kojima je najskloniji prije tete no to pripomau znanstvenom prouavanju drutvenih pojava i da mu, prema tome, valja biti na oprezu u vezi s prvim dojmovima. Prihvati li ih bez zadrke, izlae se opasnosti da o nama sudi a da nas nije razumio. Tako bi se moglo dogoditi da nas optui kako smo htjeli opravdati zloin pod izlikom da ga drimo pojavom normalne sociologije. Prigovor bi ipak bio djetinjast. Jer, ako je normalno da u svakom drutvu ima zloina, normalno je i da se oni kanjavaju. Uspostava sustava kanjavanja nije manje opa injenica od postojanja kriminaliteta, i jednako je nuna za zdravlje zajednice. Da u drutvu ne bude zloina, valj alo bi izj ednaiti pojedinane svijesti
21
ljudi to, s razloga o kojima e dalje biti rijei, nije ni mogue, niti poeljno; ali da u drutvu ne bude represije, bilo bi potrebno odsustvo moralne homogenosti, to nije spojivo s postojanjem drutva. Naprosto, polazei od injenice d a j e zloin gnjusan i prezira vrijedan, zdrav razum pogreno zakljuuje da bi on morao posve nestati. Sa sebi svojstvenim uproivanjem, on ne moe shvatiti da i stvar koje se gnuamo moe s nekog razloga biti korisna, a da unato svemu u tome ne bude nikakve proturjenosti. Nema li i u organizmu odbojnih funkcija ije je redovno odvijanje nuno za zdravlje pojedinca? Zar mi ne mrzimo bol? Pa ipak, bie koje je ne bi poznavalo bilo bi udovite. Normalno obiljeje neke stvari i osjeaj odbojnosti kojima nas ona nadahnjuje mogu se ak nadopunjavati. Iako je bol normalna injenica, mije ne volimo; iako je zloin normalan, on je omrznut.1 U naoj metodi, prema tome, nema nieg revolucionarnog. Ona je ak u nekom smislu bitno konzervativna, jer shvaa drutvene injenice kao stvari ija se priroda, kako god bila gipka i savitljiva, ipak ne moe po volji mijenjati. Koliko je opasnije nauavanje koje u njima vidi samo tvorevinu duhovnih kombinacija, koje puko govorniko umijee moe u hipu potresti od temelja do vrha! Jednako tako, budui da smo naviknuti predoivati si drutveni ivot kao logini razvoj idealnih pojmova, moda e se ocijeniti uproenom metoda koja sveukupni razvoj smatra ovisnim o objektivnim uvjetima, odreenima u prostoru, te nije iskljueno da nas smatraju materijalistima. Pa ipak, primjerenije bi nam bilo upravo suprotno odreenje. Zapravo, nije li bit spiritualizma sadrana u ideji
Ali, prigovorit e nam, ako zdravlje ine i elementi koji pobuuju mrnju, kako ga predoavati, kao to emo mi u nastavku uiniti, kao neposredni cilj ponaanja? - Nema u tome nikakva proturjeja. Neprestance se uvjeravamo kako je neka stvar, iako tetna po nekim svojim posljedicama, po drugima korisna i ak nuna za ivot; meutim, ako se njezini loi uinci redovno osujeuju suprotnim utjecajem, ispada da ona koristi ne tetei, a ipak ostaje predmetom mrnje, jer i dalje predstavlja moguu opasnost koju se ne moe ukloniti samo djelovanjem suprotne snage. To je sluaj sa zloinom; zlo koje je naneseno drutvu neutralizira se kaznom, ako se ona pravilno primjenjuje. Ispada tako da zloin, ne proizvodei zlo koje podrazumijeva, podrava, zajedno s osnovnim uvjetima drutvenog ivota, pozitivne odnose o kojima e u nastavku biti rijei. Samo, budui da, takoreku usprkos sebi, on prestaje biti tetan, osjeaji odbojnosti kojih je zloin predmetom ostaju utemeljeni. I8
1
Predgovor drugom izdanju
da se psihike pojave ne mogu neposredno izvesti iz organskih? A naa je metoda dijelom upravo primjena ovog naela na drutvene injenice. Jednako kao to spiritualisti odvajaju polje psiholokoga od biolokoga, tako i mi prvo odvajamo od polja drutvenoga; poput njih, mi odbijamo objasniti ono najsloenije pomou onog najjcdnostanijega. Meutim, ni prvo ni drugo odreenje nisu nam u cijelosti primijereni; jedino koje prihvaamo jest ono da smo racionalisti. Na je glavni cilj, ustvari, proiriti znanstveni racionalizam na ljudsko ponaanje, pokazujui da se ono, promatrano u prolosti, moe svesti na odnose uzroka i posljedica koji se zatim jednako racionalnom operacijom mogu preobraziti u pravila djelovanja za budunost. Ono to se nazivlje naim pozitivizmom tek je dosljednost tog racionalizma 2 . Jedino ako vjerujemo da su injenice iracionalne moemo doi u iskuenje da ih nadiemo, bilo da bismo ih shvatili ili im odredili tijek. Ako su u cijelosti shvatljive, dostatne su i znanosti i praksi: znanosti zato to utoliko vie nema razloga traiti izvan njih razloge njihova postojanja; praksi stoga to je njihova korisna vrijednost jedan od tih razloga. Kazali bismo, dakle, nadasve u nae vrijeme ponovnog raanja misticizma, da se na pristup moe i treba prihvatiti bez zazora, pa i s naklonou svih onih koji, iako se ne slau s nama u svim tokama, dijele nau vjeru u budunost razuma.
to znai da ga ne treba mijeati s pozitivistikom metafizikom Comtea i Spencera. 5
Kad je ova knjiga bila prvi put objavljena, izazvala je prilino ive rasprave. Kao da su uvrijeenene ideje njome bile zateene, te su joj se otprve oprle takvom snagom da se neko vrijeme na glas gotovo i nije mogao uti. ak i u vezi s pitanjima o kojima smo se najneposrednije izjasnili, proizvoljno su nam pripisivali stajalita koja nisu bila ni u kakvoj vezi s naima, vjerujui kako e pobijajui njih pobiti i nas. Unato tome to smo u brojnim navratima obznanili da svijest, kako pojedinana tako i drutvena, nije za nas nita supstancijalno, nego je tek vie ili manje sustavna cjelina pojava sui generis, optuivali su nas za realizam i ontologizam. Unato tome to smo izrijekom kazali i ponavljali na sve naine d a j e svekoliki drutveni ivot sainjen od predodaba, osuivali su nas da smo iz sociologije iskljuili duhovni element. Ilo se ak tako daleko te se protiv nas raspredalo na nain za koji se vjerovalo d a j e zauvijek iza nas. Pripisivali su nam tako stanovita miljenja koja nismo zastupali pod izlikom da su "sukladna naim naelima". Iskustvo je meutim dokazalo svekoliku opasnost ove metode koja, doputajui proizvoljno ustanovljavanje sustava o kojima se raspravlja, omoguuje takoer laku pobjedu nad njima. Vjerujemo da neemo pretjerati kaemo li da su otpori odonda postupno slabili. Besumnje, jo nam se osporavaju mnogi stavovi. Ali, takva nas korisna osporavanja ne iznenauju niti se zbog njih alimo;jasnoje, dakako, dae se nae postavke u budunosti mijenjati. Budui da su one saetak osobnog i nuno ogranienog iskustva, to e se nuno razvijati u mjeri u kojoj e se stjecati ire i produbljenije iskustvo drutvene stvarnosti. Metoda je, uostalom, uvijek privremena; mijenja se naporedno s napredovanjem znanosti. Ostaje ipak injenica daje tijekom posljednjih godina, usprkos suprotstavljanjima, objektivna, specifina i metodika sociologija neprestance irila svoje polje. Tome je zasigurno uvelike pridonijelo i pokretanje publikacije Socioloki godinjak (Anne sociologique). Stoga to u isti mah obuhvaa cijelo polje znanosti, Godinjak je bolje, negoli ikoje posebno izdanje moglo ukazati na ono to sociologija treba i moe postati. Tako se
uvidjelo da ona nije osuena ostati granom ope filozofije, i d a j e , s druge strane, ona stupila u doticaj s pojedinou injenica a da se nije prometnula u puku erudiciju. Zato bi teko bilo pretjerati u odavanju priznanja gorljivosti i portvovnosti naih suradnika; a upravo zahvaljujui njima moglo se pokuati i nastaviti s ovim naim dokazivanjem djelom. Pa ipak, koliko god bio stvaran taj napredak, nesporno je da ranije zablude i pometnje jo nisu dokraja rasprene. Stoga bismo htjeli iskoristiti prigodu drugog izdanja knjige kako bismo pridodali neka objanjenja svima onima koja smo ve iznijeli, odgovorili na neke kritike i podastrli nova objanjenja nekih pitanja.
Postavka prema kojoj se s drutvenim injenicama treba postupati kao sa stvarima - a ona je sam temelj nae metode - izazvala je najvie suprotnih miljenja. Doivjelo se paradoksalnim i sablanjivim to to mi injenice drutvenog svijeta usporeujemo s danostima izvanjskog svijeta. Znailo je to neobjanjivo pogrijeiti u razumijevanju znaenja i dometa tog sravnjivanja kojemu nije bilo eljom vie oblike postojanja prometnuti u nie, nego, naprotiv, za prve zahtijevati stupanj stvarnosti barem jednak onome koji svi priznaju drugima. Mi zapravo ne tvrdimo da su drutvene injenice materijalne stvari, nego su one stvari u istom smislu kao to su to i materijalne stvari, ali na drugi nain. to je zapravo neka stvar? Stvar se suprotstavlja ideji kao ono to poznajemo izvana onome to se zna iznutra. Stvar je svaki predmet spoznaje do koje se ne dopire prirodnom inteligencijom, sve ono o emu ne moemo stvoriti primjereni pojam pukim postupkom duhovne ralambe, sve to duh moe shvatiti jedino ako, putem promatranja i pokusa, izae iz sebe sama, postupno prelazei od najizvanjskijih i najneposrednije dostupnih obiljeja k onima manje vidljivima i dubljima. Postupati s injenicama stanovite vrste kao sa stvarima ne znai dakle razvrstati ih u ovu ili onu kategoriju stvarnosti; znai to zauzeti spram njih odreeno duhovno stajalite. Znai to pristupiti njihovu prouavanju uzevi kao naelo da uope ne znamo to su one, te da se njihova svojstvena obiljeja, kao i nepoznati uzroci o kojima ona ovise, ne mogu otkriti ni najpomnijom introspekcijom.
8
S tako odreenim pojmovima, naa je postavka daleko od toga da bude paradoks, nego bi se gotovo mogla uzeti za ope poznatu istinu kada je jo preesto ne bi osporavale znanosti o ovjeku, a osobito u sociologiji. Zapravo, u tom se smislu moe rei d a j e svaki predmet znanosti stvar, izuzev moda matematikih predmeta; jer, koliko je do potonjih, budui da ih mi sami gradimo od najjednostavnijih do najsloenijih, da bismo saznali to su oni, dostaje pogledati u svoju unutarnjost i iznutra ralaniti duhovni proces iz kojega oni proizlaze. Ali, im je rije o injenicama u pravom smislu, nuno je da su one za nas, budui da smo od njih naumili stvoriti znanost, nepoznanice, neznane stvari, jer su predodbe koje smo o njima mogli stvoriti tijekom ivota uinjene bez metode i kritike, pa su liene znanstvene vrijednosti i treba ih drati po strani. I same injenice individualne psihologije imaju to obiljeje i valja ih promatrati iz tog kuta. Ustvari, iako su one unutarnje po odreenju, svijest to je o njima imamo ne razotkriva ni njihovu unutarnju prirodu, ni njihov postanak. Ona nas s njima upoznaje do stanovitog stupnja, ali samo na nain na koji nas osjeti obavjetavaju o toplini ili svjetlosti, zvuku ili elektricitetu; ona nam o njima prua nejasne, prolazne, subjektivne dojmove, ali ne i jasne i razgovjetne, pojmove koji objanjavaju. I upravo s tog se razloga tijekom ovog stoljea utemeljila objektivna psihologija ije je osnovno pravilo da duhovne injenice prouava izvana, dakle kao stvari. Razlog vie da se tako postupa i s drutvenim injenicama, jer svijest ne moe biti pozvanija da njih spozna vie no svoj vlastiti ivot1. Prigovorit e nam kako budui da su one nae djelo, to trebamo jedino postati svjesni sebe samih kako bismo znali ono to smo u njih ugradili i kako smo ih oblikovali. Ali, ponajprije, veinu drutvenih ustanova ve su nam oblikovane ostavili u nasljee stariji narataji; mi nismo sudjelovali u njihovu ustanovljavanju, pa stoga i ne moemo, ispitujui sebe, iznai uzroke koji su ih proizveli. Nadalje, ak i kad smo sudjelovali u njihovu nastajanju, tek na najnejasniji i esto ak i najnetoniji nain naziremo istinske razloge koji su nas naveli da djelujemo, kao i prirodu svog
1
Kao to vidimo, da bi se prihvatila ta pretpostavka, nije potrebno tvrditi da je drutveni ivot sainjen od neeg drugoga doli od predodaba; dostaje ustvrditi kako se pojedinane i kolektivne predodbe mogu znanstveno prouavati jedino pod uvjetom da se to ini objektivno. 17
djelovanja. ak i kad je rije o naim privatnim postupcima, slabo su nam znane relativno jednostavne pobude koje nas vode; vjerujemo da smo nekoristoljubivi kad postupamo sebino, vjerujemo da se pokoravamo mrnji kada podlijeemo ljubavi, da sluamo razum kad smo robovi nerazumnih predrasuda itd. Kako bismo onda bili kadri jasnije razvidjeti i inae sloene uzroke iz kojih proizlaze postupci zajednice? Jer, kako god bilo, svatko u njima sudjeluje tek u beznaajnoj mjeri; mi imamo mnotvo suradnika i izmie nam ono to se zbiva u svijestima drugih ljudi. Nae pravilo, prema tome, ne ukljuuje nikakvo metafiziko poimanje, nikakvu spekulaciju o biti bia. Ono zahtijeva tek to da se sociolog izjednai s duhovnim stanjem fiziara, kemiara, fiziologa kad se uputaju u neko jo neistraeno znanstveno polje. Prodirui u drutveni svijet, sociolog mora biti svjestan da se uputa u nepoznato; on mora osjeati daje suoen s injenicama ije su zakonitosti jednako nesluene kao to je to bio sluaj sa zakonima ivota prije utemeljenja biologije; mora biti spreman otkriti stvari koje e ga iznenaditi i zbuniti. Ali, treba jo proi vremena da sociologija doe do tog stupnja intelektualne zrelosti. Dok znanstvenik koji prouava fiziku prirodu veoma snano osjea otpore koje mu ona prua i s koliko ih tekoa svladava, ini se uistinu da se sociolog bavi stvarima koje su duhu neposredno razvidne - s tolikom lakoom naime on rjeava i najzamrenija pitanja. Na dananjem stupnju znanosti, mi ak ne znamo uistinu to su glavne drutvene institucije, poput drave i obitelji, prava vlasnitva ili ugovora, kazne i odgovornosti; gotovo su nam u cijelosti nepoznati uzroci o kojima oni ovise, fukcije koje vre, zakonitosti njihova razvoja; jedva poinjemo poneto od toga nazirati. Pa ipak, dostajat e prelistati socioloka djela da bismo se uvjerili kako je rijetka svijest o tom neznanju i o tim tekoama. Ne samo da se smatramo gotovo obveznima dogmatski raspravljati o svim tim problemima istodobno nego vjerujemo da smo u mogunosti, na nekoliko stranica ili u nekoliko reenica, dosegnuti samu bit tih najsloenijih fenomena. To znai da takve teorije ne izraavaju injenice koje se ne mogu tako brzo iscrpsti, nego predpojam to ga je autor u vezi s tim pitanjem imao ak i prije provedenog istraivanja. I, nedojbeno, ideja stoje mi imamo o kolektivnim injenicama, o tome
I8
Predgovor drugom Izdanju
to one jesu i kakve bi trebale biti, jest initelj njihova razvoja. Ali i sama je ta ideja injenica koju, da bi se primjereno odredila, treba izvana prouiti. Jer nije vano shvatiti nain na koji si pojedini mislilac predouje neku instituciju, nego to kako je shvaa skupina; zapravo, jedino je takvo poimanje drutveno djelotvorno. Meutim, ono se ne moe dokuiti pukim unutarnjim promatranjem, jer se u cijelosti ne nahodi ni u kome od nas; valja dakle iznai neke izvanjske pokazatelje koji ga ine primjetnim. Osim toga, ono nije nastalo ni iz ega; i samo je posljedicom izvanjskih uzroka koje valja poznavati kako bismo mogli procijeniti njegovu ulogu u budunosti. to god poduzimali, uvijek se, kao to vidimo, valja vratiti toj istoj metodi.
II.
Druga postavka o kojoj se jednako ivo raspravljalo jest ona prema kojoj se drutvene pojave prikazuju pojedincima kao izvanjske. Danas se prilino spremno priznaje da su injenice pojedinanog ivota i one kolektivnoga unekoliko raznorodne: ak se moe kazati da se upravo u vezi s time postie ako ne jednodunost a onda opa suglasnost. Vie nijedan sociolog ne nijee sociologiji svaku posebnost. Ali budui d a j e drutvo sastavljeno jedino od pojedinaca 2 , zdravom se razumu ini da drutveni ivot ne moe imati druge osnove doli pojedinane svijesti, jer mu, u protivnome, izgleda da ivot ostaje u zraku, da lebdi u praznini. Pa ipak, ono to spremno proglaujemo neprihvatljivim kad je rije o drutvenim injenicama ope je prihvaeno za druga podruja prirode. Svaki put kada neki elementi, kombinirajui se, samim svojim povezivanjem stvaraju nove pojave, valja svakako shvatiti da se te pojave ne nahode u elementima, nego u cjelini koju tvori njihovo jedinstvo. iva stanica sastoji se jedino od mineralnih estica, kao to drutvo ine jedino pojedinci; a ipak, posve je oevidno kako nije mogue da se svojstvene pojave ivota nahode u atomima vodika, kisika, ugljika i duika. Jer, kako bi ivotno kretanje moglo nastati u
2
Tvrdnja je uostalom tek dijelom tona. Uz pojedince, postoje i stvari koje su sastavni initelji drutva. Tono je samo to da su pojedinci jedini njegovi aktivni initelji. 1 1
krilu neivih elemenata? Kako bi se, uostalom, bioloke osobine razdijelile meu tim elementima? Ne bi se mogle u istom omjeru nai u svima, budui da oni nisu iste prirode; ugljik nije duik i tako dalje, te ne moe zadobiti ista svojstva i obavljati istu zadau. Jednako je neprihvatljivo da svaki vid ivota, svako od njegovih glavnih obiljeja, budu utjelovljeni u drugoj skupini atoma. ivot se ne moe tako razlagati; on je jedan i zato mu sjeditem moe biti jedino iva supstancija u svojoj ukupnosti. On je u cjelini, a ne u dijelovima. Neive se estice ne hrane, ne mnoe, rijeju, ne ive, nego ivi samo stanica i jedino ona. A to to kaemo za ivot mogli bismo ponoviti i za sve mogue sinteze. vrstina bronce ne poiva ni u bakru, ni u olovu, ni u kalaju koji su posluili da se ona stvori i koji su meka i savitljiva tijela, nego u njihovoj mjeavini. Tekue stanje vode, njezina hranjiva i druga svojstva ne nahode se u dva plina od kojih je sastavljena, nego u sloenoj supstanciji koju oni stvaraju svojim sjedinjavanjem. Primijenimo to naelo na sociologiju. Ako, kao to se priznaje, ta sinteza sui generis koja tvori svako drutvo proizvodi nove pojave, razliite od onih koje se dogaaju u pojedinanim svijestima ljudi, valja takoer priznati da se te posebne injenice nahode u samome drutvu koje ih proizvodi, a ne u njegovim dijelovima, naime u njegovim lanovima. U tom su smislu one izvanjske pojedinanim svijestima kao takvima, jednako kao to su razliita obiljeja ivota izvanjska mineralnim tvarima od kojih se sastoji ljudsko bie. Njih ne mogu upiti elementi a da se ne dospije u proturjeje, budui da, prema definiciji, one pretpostavljaju drugo od onoga to ti elementi sadre. Tako se novim razlogom opravdava podjela to smo je u daljem izlaganju proveli izmeu psihologije u uem smislu, ili znanosti o pojedinanoj psihi, i sociologije. Drutvene injenice ne razlikuju se samo u svojstvu od psihikih injenica; one imaju drugu podlogu, ne razvijaju se u istom okruenju, ne ovise o istim uvjetima. To, meutim, ne znai da i one nisu na neki nain psihike prirode budui da se sve one nahode u oblicima miljenja i djelovanja. Ali stanja kolektivne svijesti druge su naravi negoli stanja individualne svijesti; one su predodbe druge vrste. Duhovni sklop skupina drukiji je od onoga pojedinaca; posjeduje on vlastite zakonitosti. Te su dvije
I8
znanosti na taj nain jednako razliite koliko to dvije znanosti mogu biti, bez obzira uostalom kakvi sve odnosi izmeu njih mogli postojati. Pa ipak, u vezi s time valjalo bi naznaiti jedno razlikovanje koje e moda baciti vie svjetla na raspravu. Nadaje nam se bjelodanim da se sadraj drutvenog ivota ne moe objasniti puko psiholokim initeljima, naime stanjima pojedinane svijesti. Ustvari, kolektivne predodbe izraavaju nain na koji skupina sebe misli u svojim odnosima prema predmetima koji djeluju na nju. Skupina je meutim drukijeg sastava negoli pojedinac i stvari koje na nj djeluju druge su prirode. Predodbe koje ne izraavaju ni iste sadraje ni iste predmete ne mogu ovisiti o istim uzrocima. Da bismo razumjeli na koji si nain drutvo predouje sebe samo i svijet koji ga okruuje, valja razmotriti prirodu drutva, a ne onu pojedinaca. Simboli u kojima ono misli o sebi mijenjaju se ovisno o tome to ono jest. Ako se, primjerice, zamilja d a j e proizalo od neke ivotinje koja mu je podarila ime, tada ono ustanovljuje posebnu skupinu koja se zove klan. Tamo gdje je ivotinju odmijenio neki ljudski ali jednako mitski predak, taj klan mijenja prirodu. Ako ono, iznad mjesnih i obiteljskih boanstava, zamilja druga i vjeruje da od njih proizlazi, znai to da se mjesne i obiteljske skupine nastoje okupiti i povezati, a stupanj jedinstva to ga postigne neki vjerski panteon u istom trenutku dosee i drutvo. Ako ono osuuje stanovite naine ponaanja, razlog je tome injenica da ona vrijeaju neke njegove osnovne osjeaje, a ti osjeaji ovise o njegovu sastavu, kao to i osjeaji pojedinca ovise o njegovu tjelesnu sastavu i njegovu duhovnom sklopu. Tako ak i kada individualna psihologija za nas vie ne bi imala tajni, ne bi nam bila kadra pruiti rjeenje za bilo koji od ovih problema, jer se oni odnose na vrste injenica koje njoj nisu poznate. Ali, jednom kad se prihvati ova raznorodnost, moemo se upitati nisu li unato tome individualne i kolektivne predodbe sline, utoliko to su ijedne i druge podjednako predodbe, kao i to nisu li, s obzirom na te slinosti, stanoviti apstraktni zakoni zajedniki obim podrujima. Mitovi, narodne legende, raznovrsna vjerska poimanja, moralna uvjerenja itd., izraavaju drugu stvarnost od one individualne, ali naini na koji se one privlae ili odbijaju, povezuju ili razdvajaju, nisu ovisni o njihovu sadraju nego ovise iskljuivo o njihovu opem svojstvu
17
predoivanja. Iako sainjeni od razliite grae, oni se u svojim uzajamnim odnosima ponaaju jednako kao i osjeti, slike ili ideje u pojedinaca. Ne moe li se, primjerice, povjerovati da dodirivanje i slinost, logine suprotnosti i oprenosti, djeluju na isti nain, bez obzira na predstavljene stvari? Tako se dolazi do zamisli o postojanju posve formalne psihologije koja bi bila nekom vrstom zajednikog tla individualne psihologije i sociologije, a to moda objanjava suzdranost stanovitih duhova pri odve jasnom razlikovanju tih dviju znanosti. U strogom smislu, na dananjem stupnju naih znanja, na pitanje koje se tako postavlja ne moe se kategoriki odgovoriti. Ustvari, s jedne strane, sve to znamo o nainu na koji se vezuju ideje pojedinca svodi se na nekoliko veoma openitih i vrlo neodreenih iskaza koje openito nazivljemo zakonima asocijacije ideja. A koliko je do zakona kolektivnog oblikovanja ideja, oni su jo manje poznati. Socijalna psihologija kojoj bi zadaom bilo da ih odredi, tek je rije koja oznauje sve vrste razliitih i netonih opih pojmova, bez odreenog predmeta. Trebalo bi, dakle, usporedbom mitolokih tema, narodnih legendi i predaja, jezika, istraiti na koji se nain drutvene predodbe privlae i iskljuuju, povezuju jedne s drugima ili razdvajaju itd. Meutim, iako predmet zavrjeuje da potakne radoznalost istraivaa, dosad ga se gotovo nitko nije latio, a sve dok se ne iznau neke od njegovih zakonitosti bit e oevidno nemogue s izvjesnou saznati ponavljaju li one zakonitosti inidividualne psihologije ili ne. Pa ipak, u nedostatku izvjesnosti, ipak je vjerojatno da su uza sve slinosti izmeu ovih dviju vrsta zakonitosti, zacijelo jednako prisutne i njihove razlike. Zapravo, ini se neprihvatljivim da sadraji od kojih su nainjene predodbe ne djeluju na naine njihova povezivanja. Istina je da psiholozi ponekad govore o zakonitostima asocijacije ideja kao da su one iste za sve vrste pojedinanih predodaba. Ali to doista nije vjerojatno: slike se meu sobom ne povezuju kao osjeti, niti pojmovi kao slike. D a j e psihologija vie uznapredovala, zacijelo bi ustvrdila kako svaka kategorija duhovnih stanja ima vlastite formalne zakonitosti. Ako je tome tako, onda a forteriori valja oekivati da zakoni koji odgovaraju drutvenoj misli budu specifini kao i sama ta misao. Doista, ako se imalo bavimo tom vrstom injenica, zacijelo emo stei svijest o toj specifinosti. Ne ine li nam se upravo
I8
zahvaljujui njoj tako neobinima posebni naini na koje se vjerska poimanja (a ona su ponajprije kolektivna) isprepliu ili se razdvajaju, preobraavaju se jedna u druga, stvarajui proturjene mjeavine koje odudaraju od uobiajenih proizvoda nae osobne misli. Ako dakle, kao to se moglo i pretpostaviti, neke zakonitosti drutvenog duhovnog stanja doista podsjeaju na neke zakonitosti koje ustanovljuju psiholozi, to ne znai da su prve naprosto posebni sluaj drugih, nego da izmeu jednih i drugih, uz zacijelo vana razlikovanja, postoje i slinosti koje bi apstraktno miljenje moglo izluiti a koje su uostalom jo nepoznate. Znai to da sociologija ni u kom sluaju ne moe naprosto preuzeti od psihologije neke svuje postavke ne bi li ih takve kakve jesu primijenila na drutvene injenice. Ali kolektivnu misao u cijelosti, u njenom obliku i sadraju, valja prouiti samu po sebi, samu za sebe, s osjeajem za ono to je njezina posebnost, dok budunosti valja prepustiti brigu da istrauje mjeru u kojoj ona nalikuje na misao pojedinca. To pak pitanje prije spada u opu filozofiju i u teorijsku logiku negoli u znanstveno prouavanje drutvenih injenica 3 .
III.
Preostaje nam jo kazati nekoliko rijei o odreenju to smo ga dali za drutvene injenice u prvom poglavlju. One se, prema nama, nahode u nainima djelovanja i miljenja prepoznatljivima po posebnosti da su kadre presudno utjecati na pojedinane svijesti. U vezi s tim pitanjem nastala je pometnja koju bi valjalo pribiljeiti. Toliko smo naviknuti sociolokim stvarima pridavati oblike filozofske misli da se naa poetna definicija esto tumaila kao neka vrsta filozofije drutvene injenice. Reeno je da mi drutvene pojave objanjavamo prinudom, jednako kao to ih Tarde objanjava oponaanjem. Nipoto nam to nije bilo eljom i ak nismo ni pomiljali da bi nam je netko mogao pripisati, toliko je to protivno svakoj metodi. Nama pak nij e bilo nakanom filozofskim uvidom anticipirati zakljuke
3
Nepotrebno je s tog stajalita pokazivati kako je jo oevidnija potreba da se injenice prouavaju izvana, budui da su one proizvod sinteza koje su izvan nas i o kojima mi nemamo ak niti neodreenu predodbu kakvu nam svijest moe pruiti o unutarnjim pojavama. 17
znanosti, nego naprosto naznaiti prema kojim je izvanjskim initeljima mogue razabrati injenice kojima se ona treba baviti, kako bi ih znanstvenik znao prepoznati tamo gdje ih ima i ne bi ih zamijenio s drugima. eljelo se to bolje razgraniiti polje istraivanja, a ne uputati se u neku vrstu iscrpne intuicije. Stoga spremno prihvaamo prigovor iznesen naoj definiciji dane izraava sva obiljeja drutvene injenice i da zbog toga nije jedina mogua. Zapravo, shvatljivo je da se ona moe odrediti na nekoliko razliitih naina, jer nema razloga da ona posjeduje tek jedno razlikovno svojstvo4. Jedino je vano izabrati ono koje je najprimjerenije cilju to smo ga sebi postavili. ak je mogue da se, ovisno o okolnostima, posluimo naporedno s nekoliko mjerila. I sami smo priznali daje ponekad to ak i potrebno u sociologiji, jer u nekim sluajevima obiljeje prinude i nije lako uoljivo (vidi str.31). Budui d a j e rije o poetnoj definiciji, vano je tek da su obiljeja kojima se sluimo odmah prepoznatljiva i da se mogu uoiti prije istraivanja. A upravo taj uvjet ne ispunjavaju definicije koje su se ponekad suprotstavljale naoj. Tako je, primjerice, reeno da je drutvena injenica "sve to se stvara u drutvu i to ono proizvodi", ili pak, d a j e "ono to na neki nain zanima skupinu i na nju utjee". Ali tek kad je znanost ve uznapredovala moe se znati je li drutvo ili nije uzrokom neke injenice ili ta injenica proizvodi drutvene uinke. Takve definicije prema tome ne pomau odreenju predmeta istraivanja koje se zapoinje. Da bi se njima moglo koristiti, istraivanje bi drutvenih injenica moralo ve dobrano odmaknuti, pa je, sukladno tome, bilo potrebno iznai neki drugi prethodni nain na koji bi se one prepoznale tamo gdje jesu.
Prinudna mo koju joj pridajemo tako malo tvori cjelinu drutvene injenice da ak moe imati i suprotno obiljeje. Jer, u isto vrijeme dok nam se institucije nameu, mi drimo do njih, one nas prisiljavaju, a mi ih volimo; one nas prinuuju a mi nalazimo svoju korist u nihovu djelovanju ak i u toj prinudi. Moralisti su nerijetko upuivali na tu antitezu izmeu dva poimanja dobra i dunosti koji izraavaju dva razliita ali podjednako stvarna vida moralnog ivota. Prema tome, moda svi kolektivni odnosi na nas djeluju na taj dvostruki nain, koji je uostalom, tek prividno proturjean. Ako ih mi nismo odredili tom posebnom privrenou, u isti mah koristoljubivom i bezinteresnom, razlog je tome naprosto injenica to se ona ne oituje lako uoljivim znacima. U dobru ima neto dublje, prisnije od dunosti, dakle neto tee dokuljivo. I8
U isto vrijeme dok se nau definiciju smatralo odve uskom, ule su se i optube da je preiroka i da obuhvaa gotovo svekoliku stvarnost. Ustvari, tvrdilo se, svako fiziko okruenje vri pritisak na bia koja podnose njegovo djelovanje, jer im se valja, u stanovitoj mjeri, njemu prilagoditi. Ali, upravo se izmeu ta dva naina prinude nahodi sva razlika koja razdvaja tjelesnu sredinu od duhovne. Pritisak to ga vri jedno ili vie tijela na druga tijela ili ak na volje, ne moe se zamijeniti s pritiskom svijesti jedne skupine na svijesti svojih lanova. Posvemanja izuzetnost drutvene prisile naime sastoji se u tome to ona ne potjee od neumitnosti nekih molekularnih rasporeda, nego od vanosti koja se pridaje stanovitim predodbama. Istina je da pojedinani ili nasljedni obiaji posjeduju u stanovitom smislu to isto svojstvo. Oni nama upravljaju, nameu nam uvjerenja ili naine djelovanja. Samo, oni nama upravljaju iznutra, jer su u cijelosti u svakome od nas. Naprotiv, uvjerenja i drutveni postupci djeluju na nas izvana: stoga je utjecaj jednih i drugih u osnovi veoma razliit. Uostalom, ne treba se uditi to druge pojave u prirodi, u drugim oblicima, imaju isto obiljeje kojim smo mi odredili drutvene pojave. Ta slinost proizlazi naprosto iz injenice to su ijedne i druge realne stvari. Jer sve to je stvarno ima odreenu prirodu koja se namee i s kojom valja raunati i koja, makar je i uspjeli neutralizirati, nikad nije posve svladana. I, u osnovi, upravo se tu nahodi ono bitno u poimanju drutvene prinude. Jer ona naime podrazumijeva jedino to da kolektivni naini djelovanja i miljenja posjeduju neku stvarnost izvan pojedinca koji se u svakom trenutku s njom suoavaju. Stvari, naime, imaju vlastitu opstojnost. Pojedinac ih zatjee zgotovljene i on ne moe uiniti da nestanu ili da budu drukije nego to jesu; stoga je obvezan imati ih na umu, a to mu ih je tee (da ne kaemo nemogue) izmijeniti to one na razliitim stupnjevima sudjeluju u materijalnoj i moralnoj nadmoi drutva nad svojim lanovima. Dakako, pojedinac ima udjela u njihovu nastajanju. Ali, da bi drutvena injenica nastala, potrebno je da barem nekoliko pojedinaca udrui svoje djelovanje i da taj spoj polui nekim novim proizvodom. A budui da se to sjedinjenje odvija izvan svakoga od nas (jer postoji mnotvo svijesti), njegova je nuna posljedica utvrivanje, uspostavljanje stanovitih naina djelovanja i prosuivanja izvan nas koji ne ovise o volji
1 7
pojedinca ponaosob. Kao s t o j e naznaeno 5 , postoji rije koja, tek ako joj malo proirimo uobiajeno znaenje, dosta dobro izraava ovaj veoma posebni nain postojanja - institucija. Doista, ne izobliivi znaenje pojma, institucijom bismo mogli nazvati sva uvjerenja i sve naine ponaanja to ih je uspostavila zajednica. Tako se sociologija moe odrediti kao znanost o institucijama, njihovu nastanku i djelovanju 6 . ini nam se beskorisnim doticati se ostalih sporenja to ih je potaknula naa knjiga, jer se ona ne odnose ni na to bitno. Ope usmjerenje metode ne ovisi o postupcima koji se radije koriste bilo za razvrstavanje drutvenih tipova ili za razlikovanje normalnoga od patolokoga. Uostalom, ta su osporavanja veoma esto proizlazila iz injenice to se odbijalo prihvatiti, ili se nije prihvaalo bez zadrke, nae osnovno naelo: objektivnu stvarnost drutvenih injenica. Naposljetku, naime, sve poiva na tom naelu i sve se na nj vraa. Stoga nam se inilo primjerenim jo ga jednom istaknuti, izdvojivi ga od svih sporednih pitanja. Uvjereni smo pak da pridajui mu takvu prevlast ostajemo vjerni sociolokoj tradiciji jer, u osnovi, iz tog je poimanja proizala cjelokupna sociologija. Znanost sociologije mogla se naime roditi tek onoga dana kad se naslutilo da drutvene pojave, iako nisu materijalne, ostaju realne stvari koje podnose propitivanje. Da bi se rodila misao kako se moe istraivati to one jesu, trebalo je najprije razumjeti da su one odreenog oblika, da imaju stalni nain postojanja, da posjeduju prirodu koja ne ovisi o pojedinanoj proizvoljnosti i da odatle proizlaze nuni odnosi. Tako povijest
5 6
Vidjeti Fauconnetov i Maussov lanak Sociologie u La Grande Encyclopdie. Iz injenice da nas drutvena vjerovanja i postupci izvanjski proimaju ne proizlazi da ih mi pasivno prihvaamo i da ih ne mijenjamo. Mislei o kolektivnim institucijama, saivljavajui se s njima, mi ih individualiziramo, dajemo im vie ili manje nae osobno obiljeje. Mislei tako osjetilni svijet svatko ga od nas oslikava na svoj nain i razliiti se subjekti razliito prilagoavaju istoj fizikoj sredini. Stoga svatko od nas, u odreenoj mjeri, stvara svoj moral, svoju religiju, svoju tehniku. Nema drutvenog konformizma koji ne sadri cio niz individualnih nijansi. No polje doputenih varijacija ipak je ogranieno. Ono je neznatno ili vrlo sueno u krugu religijskih ili moralnih pojava gdje preinaka lako postaje zloinom. Sire je kad je rije o svemu onome to se odnosi na ekonomski ivot. Ali, prije ili kasnije, ak i u potonjem sluaju, dospijeva se do granice koja se ne moe prijei.
I 8
Predgovor drugom
izdanju
sociologije nije drugo doli ustrajni napor u smislu odreenja tog osjeaja, njegova produbljivanja, razvijanja svih posljedica koje odatle proizlaze. Ali, usprkos velikom napretku uinjenom u tom smislu, u nastavku naega djela vidjet emo kako su jo prisutne brojne preivjelosti antropocentrikog postulata, koji ovdje, kao i drugdje, prijei put znanosti. ovjek se nevoljko odrie bezgranine moi koju je tako dugo pripisivao drutvenom poretku i, s druge strane, ini mu se daje, ako uistinu postoje kolektivne snage, nuno osuen podnositi ih bez mogunosti njihova mijenjanja. Zbog toga je sklon njihovu poricanju. Uzalud ga ponovljena iskustva uila kako je ta svemo, u ijoj se iluziji dragovoljno uljuljavao, uvijek za njega bila uzrokom slabosti; da je njegova vlast nad stvarima odistinski poela tek u trenutku u kojemu je shvatio da one imaju vlastitu prirodu, i kad se pomirio s time da od njih naui to one jesu. Istjerana iz svih drugih znanosti, ta alosna predrasuda uporno se zadrava u sociologiji. Nema, dakle, hitnije zadae od pokuaja da se znanost nje konano oslobodi, a to je i glavni cilj naih napora.
Uvod
Dosad su se sociolozi malo trudili oznaiti i odrediti metodu kojom se slue pri prouavanju drutvenih injenica. Tako se u cijelome djelu H. Spencera pitanje metodologije uope ne spominje, jer je djelo Uvod u drutvenu znanost, iji bi nas naslov mogao zavarati, posveeno ukazivanju na tekoe i mogunosti sociologije, a ne izlaganju postupaka kojima se ona treba sluiti. Dodue, Mili se dosta dugo bavio ovim pitanjem1, ali on je svojom dijalektikom prilino pomno propitao to je o tome rekao Comte, ne dodavi nita doista osobnoga. Jedno poglavlje Comteova Teaja pozitivne filozofije ostaje, prema tome, gotovo jedinom izvornom i znaajnom studijom o naem predmetu 2 . Ta oevidna nemarnost ne treba nas, uostalom, uditi. Ustvari, veliki sociolozi, ija smo imena netom spomenuli, nisu uope poli dalje od opih pojmova o prirodi drutva, o odnosima izmeu drutvenog i biolokog carstva, o opem tijeku napretka. ak i opsena sociologija H. Spencera nema drugoga cilja doli da pokae kako se zakonitosti ope evolucije primjenjuju na drutva. Meutim, da bi se obradila ta filozofska pitanja nisu potrebni posebni i sloeni postupci. Dostajalo je dakle da se usporedbom utvrde prednosti dedukcije i indukcije i da se saeto propita najopenitija sredstva kojima raspolae socioloko istraivanje. Ali neodreenima su ostale sve mjere opreza to ih valja poduzeti pri promatranju injenica, nain na koji treba postaviti glavne probleme, smjer u kojemu istraivanja valja uputiti, posebni nain rada koji im moe osigurati uspjeh, pravila kojih se valja pridravati prije podastiranja dokaza. Sretnim stjecajem okolnosti, meu kojima na prvome mjestu valja istaknuti pruenu mi mogunost da redovno predajem sociologiju na Filozofskom fakultetu u Bordeauxu, omoguivi mi tako da se rano posvetim prouavanju znanosti o drutvu, i da ona ak postane predmetom moga strunog bavljenja, uspio sam se osloboditi tih odve
1 2
Systme de Logique 1. VI, poglavlje VII - XII. Vidi 2. izdanje, str. 294-336. 21
opih pitanja i pristupiti stanovitom nizu posebnih problema. Tako me sila samih stvari navela da iznaem odreeniju metodu za koju vjerujem daje primjerenija osobitoj naravi drutvenih pojava. eljom m i j e bilo ovdje izloiti rezultate svoga rada u cijelosti i podastrijeti ih raspravi. Besumnje, oni su preutno sadrani i u knjizi to sam je nedavno objavio, O podjeli drutvenog rada, ali miljenja sam da ih je bilo vano izdvojiti, iskazati odjelito, dopunivi ih dokazima i objasnivi primjerima preuzetim bilo iz navedenog djela ili iz jo neobjavljenih radova. Na taj e se nain moi bolje procijeniti usmjerenje koje sam pokuao podariti prouavanjima sociologije.
I8
Prvo poglavlje TO JE DRUTVENA INJENICA?
Prije nego propitamo koja metoda odgovara istraivanju drutvenih injenica, vano je znati koje se injenice takvima nazivlju. Pitanje je to nunije to se tom kvalifikacijom sluimo bez mnogo odreenosti. Obino je rabimo da bismo oznaili gotovo sve pojave koje se zbivaju unutar drutva, makar i u najmanjoj mjeri bile, s nekom openitou, zanimljive za drutvo. Ali, pri takvu shvaanju, mogli bismo kazati da gotovo i nema dogaaja koji se zbiva ljudima a ne bi se mogao nazvati drutvenim. Svaki pojedinac pije, spava, jede, razmilja i drutvu je dakako u interesu da se te funkcije odvijaju redovno. Ako su, dakle, te injenice drutvene, sociologija ne bi imala svoga navlastitog predmeta, i njezino bi se polje ispreplitalo s onim biologije i psihologije. Ali, u stvarnosti, u svakome drutvu postoji jedna jasno odreena skupina pojava koje se razlikuju izrazitim obiljejima od onih koje prouavaju druge prirodne znanosti. Kad obavljam svoju dunost brata, supruga ili graanina, kad izvravam obveze koje sam ugovorio, ispunjavam zadatke koji su odreeni izvan mene i mojih inova u pravu i obiajima. ak i ako su oni sukladni mojim osjeajima i kad iznutra utim njihovu stvarnost, stvarnost ne prestaje biti objektivnom, jer ih nisam ja stvorio, nego sam ih primio odgojem. Koliko nam se puta uostalom dogodi da ne znamo podrobnosti obveza koje su nas dopale te nam valja, da bismo ih saznali, posegnuti za objanjenjem zakona i mjerodavnih tumaa! Jednako tako, uvjerenja i obiaje vjerskog ivota vjernik svojim roenjem zatjee posve oblikovane; ako su oni postojali prije njega, znai da postoje izvan njega. Sustav znakova kojim se sluim da bih izrazio svoju misao, sustav novanica koji rabim da bih platio dugove,
21
kreditni instrumenti kojima se koristim u svojim trgovinskim odnosima, uobiajeni nain rada kojeg se pridravam u svome pozivu itd., itd.,' djeluju neovisno o mome koritenju njima. Uzmemo li jednog za drugim sve lanove od kojih je sastavljeno drutvo, to to je reeno moe se ponoviti za svakoga od njih. To su, dakle, naini djelovanja, miljenja i osjeanja koji posjeduju to izvanredno svojstvo da postoje izvan pojedinane svijesti. Ne samo da su ti tipovi ponaanja i miljenja izvanjski pojedincu nego su i obdareni imperativnom i prisilnom moi kojom mu se nameu, htio on to ili ne. Besumnje, kad joj se dobrovoljno podreujem, ta prinuda se ne osjea ili se gotovo ne osjea, jer je nepotrebna. Ali j e ona unato tome bitno obiljeje tih injenica, a dokaz je tome taj to se ona potvruje im joj se pokuam oprijeti. Pokuam li prekriti pravna pravila, ona ustaju protiv mene na nain da sprijee moj in ako jo za to ima vremena, ili da ga ponite i vrate mu njegov normalni oblik ako je ve izvren ali je nadoknadiv, ili zbog njega ispatam ako mu se ne moe doskoiti drukije. Jesu li na djelu isto moralne maksime? Opa svijest sprjeava svaki in koji se o njih ogreuje nadzorom to ga vri nad ponaanjem graana i posebnim kaznama kojima raspolae. U drugim sluajevima, prinuda nije tako silovita, ali ne prestaje postojati. Ako se ne podvrgavam drutvenim konvencijama, ako u odijevanju posve zanemarujem obiaje koji su na snazi u mojoj zemlji i mojoj klasi, podsmijeh to ga izazivam, odstojanje na kojemu me dre, imaju, iako na prikriveniji nain, iste uinke kao i kazna u strogom smislu. Uostalom, prisila nije manje djelotvorna ako je posredna. Ja nisam prisiljen govoriti francuski sa svojim sunarodnjacima, niti se sluiti zakonitim novanicama, ali ne mogu drukije postupiti. Pokuam li izbjei tu nunost, moje e nastojanje bijedno propasti. Ako sam industrijalac, nita mi ne zabranjuje da se pri radu sluim postupcima i metodama iz prolog stoljea, ali uinim li to, zacijelo u propasti. Tako da ak ako doista i uspijem osloboditi se tih pravila i prekriti ih, nikad se neu osloboditi obveze da se protiv njih borim. ak i kad ih naposljetku svladam, otpor koji mi pruaju bit e potvrdom njihove prisilne snage. Nema ak ni uspjenog inovatora koji se u svojim pothvatima nije sukobio s tom vrsto smetnji.
I8
Na djeluje dakle vrsta injenica s nadasve osobitim svojstvima: sastoje se one u nainima djelovanja, miljenja i osjeanja, izvanjske su pojedincu i obdarene prinudnom snagom na osnovi koje mu sc nameu. Nadalje, one se ne mogu poistovijetiti s organskim pojavama, budui da se nahode u predodbama i djelatnostima; niti s psihikim pojavama, koje postoje jedino u pojedinanoj svijesti i preko nje. ine one dakle novu vrstu, i njima valja podariti i pridrati odreenje drutvenih injenica. Njima ono odgovara, jer jasno je da budui da se ne odnose na pojedinca to im bit moe biti jedino drutvo, bilo politiko drutvo u cijelosti, ili neke posebne skupine koje ono obuhvaa, vjerske sljedbe, knjievne ili politike kole, poslovne udruge itd. S druge strane, to odreenje odgovara jedino njima, jer rije drutveno ima odreeni smisao pod uvjetom da oznauje jedino pojave koje ne ulaze ni u jednu od ve ustanovljenih i imenovanih kategorija injenica. Prema tome, one su podruje svojstveno sociologiji. Istina je da rije prinuda kojom ih odreujemo moe razgnjeviti gorljive zagovornike apsolutnog individualizma. Kako oni obznanjuju d a j e pojedinac savreno neovisan, ini im se da se on uniava svaki put kad se dopusti da osjeti kako ne ovisi samo o sebi. Ali, budui d a j e danas nesporno kako veinu svojih misli i sklonosti nismo sami stvorili, nego one dolaze izvana, one mogu prodrijeti u nas jedino nameui se, a upravo je to znaenje nae definicije. Poznato je, uostalom, da svaka drutvena prinuda ne iskljuuje nuno i pojedinanu osobnost1.
to je drutvena injenica ? 31
Pa ipak, budui da se svi primjeri koje smo malo prije naveli (pravna i moralna pravila, propisi, vjerske dogme, novani sustavi itd.) sastoje od vjerovanja i uspostavljenih postupaka, moglo bi se, na osnovi prethodnoga, pomisliti kako nema drutvene injenice izvan odreenog ureenja. Ali postoje i druge injenice koje, iako nemaju ovako iskristalizirane oblike, posjeduju jednaku objektivnost i jednako utjeu na pojedinca. To je ono to nazivljemo drutvenim strujama. Tako velikim valovima oduevljenja, zgraanja, saaljenja do kojih dolazi na nekom skupu nije mjestom nastanka nijedna pojedinana svijest. Oni svakome od nas dolaze izvana i kadri su nas povui
' To ne znai daje svaka prinuda normalna. Tom emo se pitanju jo vratiti u daljem tekstu.
usprkos nama Dakako, moe se dogoditi da, preputajui im se bez zadrke, ne osjetan prinudu to je one vre na mene. AH pnnuda e obznanjuje cim se pokuam bond prot.v njih. Pokua li se pojedinac suprotstaviti nekome od kolektivnih oitovanja, osjeaji koje m e L okrenut ce se protiv njega. Prema tome, ako se ova snaga izvan'ske prinude tako snano potvruje u sluajevima otpora to je stoga to
t 0 g a n s m o sv es smo^08^1' ' J ni, i u suprotnim sluajevima Tada smo mi rtvom privida k 0 J 1 ini da vjerujemo kako smo sami stvori ono sto nam je izvana nametnuto. Ali, ako popustljivost s kojom joj se preputamo uspijeva prikriti pretrpljeni pritisak, ona ga ne uklanja Tako i zrak ne gubi teinu, iako je mi ne osjeamo, a k i o n d a k f d smo dobrovoljno suraivali na zajednikom osjeaju, dojam to smo ga ocutjeh posve je drukiji od onoga koji bismo d o i v i da smo Wli sami Jednako tako, kad se skup jednom razie, kada drutveni uTeca prs anu djelovati na nas i kad se ponovno naemo sami sa sobom osjeaji koje smo proutjeli me nam se stranima i mi se u njima vie' ne prepoznajemo. Tada shvatimo da smo ih u mnogo ve oj mjer podno^^-o^smoihstvaral,Moeseakdogoditigdanasu2u oliko su protivni naoj prirodi. Na taj nain pojedinci, veinom
k T t n e d Z 0 P T m g U ' k U p l j e m U m n t - b i * Povuen i okrutne radnje. Prema tome, to to kazujemo o ovim prolaznim eksplozijama u jednakoj se mjeri odnosi i na one t r a j n i j e p r o ^ e n " mi ljenja koje neprestance nastaju oko nas, bilo u drutvu u c i j e l o s t l i " - ? kmg0Vima' U vezi umjetmckim pitanjima itd.
s v ers
kim, politikim, knji vnim'
'
Moe se, uostalom, ova definicija drutvene injenice potvrditi i svojstvenim iskustvom: dostaje promatrati nain na koji se odgajam djeca. Pogledamo li injenice kakve jesu ! kakve su uvijek b i ^ uocit cemo bjelodano kako se svekoliki odgoj sastoji u trajnom n poru da se djetetu nametne naine vienja, osjeanja i djelovanja do kojih ono samo ne bi dolo. Od prvih dana ivota, mi ga
Je e PijC SpaVaU dreeno J u ' ' vnjcme; prisiljavamo ga da bude cisto tiho, posluno; kasnije ga silimo da se naui uzimati
g ^ d a racH^td^A k
r a l
S e
t0Vatl n
S V r e
J ^ o v e navike, konvencije, prisiljavamo

e n
I8
J P r i t a j e osjeati, razlog j e tome cinjenica da malo-pomalo postaje nav kom

m
to je drutvena injenica ?
unutarnjom sklonou, koje je ine izlinom, ali koje je odmjenjuju s i i m o zato to iz nje proizlaze. Dodue, prema Spenceru, racionalni lii odgoj trebao odbaciti ovakve naine i ostaviti djetetu posvemanju slobodu, ali budui da ova pedagoka teorija jo nije bila primijenjena ni u jednom narodu, ona predstavlja tek osobni desideratum, a ne injenicu kadru da se suprotstavi navedenim injenicama. Meutim, nai su primjeri nadasve pouni stoga to je upravo cilj odgoja da bie uini drutvenim; u njima se, dakle, saeto ogleda na koji se nain to bie uspostavilo tijekom povijesti. Pritisak to ga dijete u svakom trenutku podnosi, pritisak je drutvenog okruenja koje ga nastoji oblikovati na svoj nain, a roditelji i uitelji samo su njegovi predstavnici i posrednici. Na taj nain njihova openitost ne moe posluiti da bi se obiljeila drutvena pojava. Misao koja se nahodi u svim pojedinanim svijestima, pokret to ga ponavljaju svi pojedinci nisu zbog toga i drutvene injenice. Tko se zadovoljava tim obiljejem da bi ih odredio, pogreno ih je zamijenio s onime to bismo mogli nazvati njihovim pojedinanim utjelovljenjem. Ono to tvori drutvene injenice jesu uvjerenja, sklonosti, postupanja skupine uzeti zajedno; koliko je do oblika koji poprimaju kolektivna stanja odraavajui se na pojedincima, stvari su druge vrste. To to kategoriki potvruje to dvojstvo prirode jest injenica da se ta dva reda injenica esto javljaju odvojeno. Ustvari, neki naini djelovanja i miljenja dobivaju, slijedom ponavljanja, neku vrstu postojanosti koja ih potie i, kazali bismo, izdvaj a od posebnih dogaaja koji ih odraavaju. Tako se one otjelovljuju, poprimajui ulni oblik koji im je svojstven i ine neku stvarnost sui generis, veoma razliitu od pojedinanih injenica koje je oituju. Kolektivna navika ne postoji samo u imanentnom stanju u slijednim inovima koje odreuje, nego se ona, preko povlatenosti koju ne susreemo na bilokom polju, izraava jednom za uvijek formulom koja se ponavlja od usta do usta, koja se prenosi odgojem, koja se ak utvruje napismeno. Takvi su porijeklo i priroda pravnih i moralnih pravila, narodnih izreka i poslovica, lanaka vjere u kojima vjerske ili politike sljedbe saimlju svoja vjerovanja, kodovi ukusa to ih ustanovljuju knjievne kole itd. Nijedno se od njih ne nahodi u cijelosti u primjeni pojedinaca, jer oni mogu postojati i kad nisu stvarno primijenjeni.
31
Besumnje, to se razdvajanje ne oituje uvijek s jednakom jasnoom. Ali dostaje da ono postoji na nedvojbeni nain u znaajnim i brojnim sluajevima koje smo netom naveli, da bismo dokazali kako je drutvena injenica razliita od svojih pojedinanih posljedica. Uostalom, ak i kad to r a z d v a j a n j e nije n e p o s r e d n o dano promatranju, esto ga je mogue ostvariti pomou stanovitih umjenosti metode; ak je i prijeko potrebno pristupiti tom zahvatu eli li se izdvojiti drutvenu injenicu od svake primjese da bi se promotrila u istome stanju. Tako nas stanovite struje miljenja potiu neujednaenom snagom, ovisno o vremenu i o zemlji, jednoga na sklapanje braka, drugoga na samoubojstvo ili na vei ili manji natalitet itd. To su oevidno drutvene injenice. Na prvi pogled one izgledaju neodvojivima od oblika to ih poprimaju u pojedinanim sluajevima. Ali statistika nam prua mogunost da ih izdvojimo. Njih zapravo prilino tono iskazuje stopa nataliteta, sklapanja braka, samoubojstava, naime broj koji dobivamo podijelivi ukupni godinji prosjek brakova, raanja, samoubojstava s brojem ljudi u dobi da sklope brak, raaju djecu, izvre samoubojstvo itd.2. Jer, kao to svaki od ovih brojeva bez razlike ukljuuje sve pojedinane sluajeve, pojedinane okolnosti koje mogu donekle utjecati na izazivanje pojave uzajamno se potiru, pa stoga ne pridonose odreivanju toga broja. On pak izraava stanovito stanje kolektivne due. To su drutvene injenice osloboene svakog stranog initelja. Koliko je do njihovih osobnih oitovanja, one zacijelo posjeduju neto drutveno budui da dijelom ponavljaju kolektivni obrazac; ali svaka od njih velikim dijelom ovisi takoer o organsko-psihikoj grai pojedinca, o posebnim okolnostima u kojima se on nalazi. Stoga su te pojave socioloke u pravom smislu. One u isti mah pripadaju dvama carstvima: mogli bismo ih nazvati socio-psihikima. One zanimaju sociologa iako nisu neposredna graa sociologije. Unutar organizma ak nalazimo i pojave mjeovite naravi koje prouavaju tzv. mjeovite znanosti, poput bioloke kemije.
Samoubijstvo se ne poinja u svakome ivotnom dobu, niti istim intenzitetom u svim dobima. I8
2
Ali, kazat e nam, pojava ne moe biti kolektivna ako nije zajednika svim lanovima drutva ili barem veini njih, budui da je opa. Besumnje, ali ona je opa upravo zato to je kolektivna (naime vie ili manje obvezna), a nipoto nije kolektivna zato to je opa. Ona je stanje skupine koje se ponavlja u pojedinaca zato to im se namee. Ono je u svakome dijelu zato to je u cjelini, a nipoto nije u cjelini zato to je u dijelovima. To je naroito bjelodano u vjerovanjima i postupcima koje gotove preuzimamo od ranijih narataja; mi ih primamo i prilagoujemo im se jer su, budui da su u isti mah kolektivno djelo i drevno djelo, stekli neku uglednost koju smo odgojem nauili priznati i potovati. Valja istaknuti da nam tim putem dolazi golema veina drutvenih pojava. Ali ak i kad je drutvena injenica dijelom posljedica nae neposredne suradnje, onanije drukije prirode. Kolektivni osjeaj koji izbija na nekome skupu, ne izraava samo ono to je zajedniko svim pojedinanim osjeajima. On je, kao to smo kazali, neto posve drugo. On je posljedica zajednikog ivota, proizvod akcija i reakcija meu pojedinanim svijestima, a odraava se u svakoj od njih uslijed svoje posebne snage koju duguje upravo svome kolektivnom porijeklu. Sva srca ne zatrepere u isti mah kao posljedica neke nagonske i unaprijed dane suglasnosti, nego zato to ih je jedna te ista snaga pokrenula u istome smjeru. Svatko je ponesen od svih. Uspjeli smo, dakle, jasno odrediti podruje sociologije. Ono obuhvaa tek odreenu skupinu pojava. Drutvena se injenica prepoznaje prema izvanjskoj snazi prinude stoje vri ili je moe izvriti nad pojedincima, a prisustvo te snage prepoznaje se pak postojanjem neke utvrene kaznene mjere, ili pak otporom to ga injenica prua svakom pojedinanom pokuaju d a j e silom izmijeni. Pa ipak, moe se odrediti i njezinom rasprostranjenou u skupini, ali pritom svakako valja dodati, sukladno gornjim napomenama, kao njezino drugo i bitno svojstvo, da ona postoji neovisono pojedinanim oblicima koje poprima irei se. Potonji je kriterij u nekim sluajevima ak lake primijeniti od prvoga. Ustvari, prinudu je lako ustanoviti kad se izvana oituje neposrednom reakcijom drutva, kao to je to sluaj u pravu, moralu, vjerovanju, obiajima, pa ak i u modi. Ali kad je ona posredna, poput one koju vri ekonomska organizacija, nije je uvijek lako uoiti. Openitost spojena s objektivnou mogu se tada lake utvrditi.
31
Uostalom, ta druga definicija tek je drugi oblik prve, jer se nain ponaanja, koji postoji izvan pojedinanih svijesti, moe poopiti jedino nj egovim nametanj em3. Pa ipak, mogli bismo se pitati je li ta definicija potpuna. Ustvari, injenice koje su nam posluile kao osnova sve su naini djelovanja-, one su fizioloke prirode. Ali, ima i kolektivnih naina postojanja, naime drutvenih injenica anatomske ili morfoloke prirode. Sociologija se mora zanimati za ono to se odnosi na podlogu kolektivnog ivota. Meutim, broj i priroda osnovnih dijelova koji tvore drutvo, nain na koji su oni rasporeeni, stupanj sraenosti koji su postigli, raspodjela stanovnitva na povrini teritorija, broj i priroda komunikacijskih veza, oblik stanovanja itd., ne ine se, na prvi pogled, svodivima na naine djelovanja ili osjeanja ili miljenja. Ali, ponajprije, te razliite pojave imaju isto obiljeje koje nam je posluilo da odredimo ostale, ti naini miljenja nameu se pojedincu jednako kao i naini djelovanja o kojima je bilo rijei. Ustvari, ako se eli spoznati nain na koji je neko drutvo politiki podijeljeno, od ega se sastoje te podjele, vea ili manja povezanost meu njima, nee se to postii materijalnim pregledom i geografskim prouavanjima, jer su te podjele udoredne naravi ak i kad imaju neku osnovu u
3
Vidljivo je koliko se ovo odreenje drutvene injenice razlikuje od onoga koje slui kao osnova domiljatom Tardeovu sustavu. Ponajprije, valja nam istaknuti kako u svojim istraivanjima nigdje nismo naili na potvrdu prevladavajueg utjecaja to ga Tarde pripisuje oponaanju u nastanku kolektivnih injenica. tovie, iz gornje definicije, koja nije teorija nego puki saetak neposrednih danosti promatranja, proizlazi da oponaanje ne samo da ne izraava uvijek nego gotovo nikada ono bitno i svojstveno drutvenoj injenici. Besumnje, svaka se drutvena injenica oponaa, ona je, kao to smo pokazali, sklona poopavanju, ali takvom je zato to je drutvena, naime obvezna. Mo njezina rasprostiranja nije uzrok nego posljedica njezina drutvenog obiljeja. Kad bi naime drutvene injenice same mogle proizvesti tu posljedicu, oponaanje bi moglo posluiti ako ne da ih objasni a ono barem da ih odredi. Ali pojedinano stanje koje se ponavlja time ne prestaje biti pojedinano. Osim toga, moemo se upitati je li oponaanje primjereni izraz da bi se oznailo irenje do kojeg dolazi prinudnim utjecajem. Pod taj jedinstveni pojam podvode se veoma razliite pojave koje bi valjalo jasno razluiti.
I8
fizikoj prirodi. Tu je organizaciju mogue prouiti jedino preko javnoga prava, jer ga to pravo odreuje, kao to odreuje i nae obiteljske i graanske odnose. Prema tome, ono nije nita manje obvezno. Ako se stanovnitvo natiskuje u gradove, umjesto da se raspri po selima, znai da postoji neka struja miljenja, kolektivni poriv koji namee pojedincima takvu koncentraciju. Nemamo vee slobode izbora kad je rije o obliku nae kue, negoli to je to sluaj s naom odjeom, ili je barem jedno obvezno u jednakoj mjeri kao i drugo. Saobraajne veze presudn odreuju smjer u kojemu se odvijaju unutarnje migracije i razmjene, pa ak i intenzitet ovih migracija i razmjena itd. Zbog toga bi se popisu pojava koje smo nabrojali, kao one koje raspolau razvidnim znakom drutvene injenice, naprosto mogla dodati jo jedna kategorija, ali budui da to nabrajanje nije u strogom smislu bilo iscrpno, to dodavanje nije nuno. Ali ono ak ne bi bilo ni korisno, jer su naini postojanja naprosto ustanovljeni naini djelovanja. Politika struktura nekog drutva tek je nain na koji su se razliiti segmenti od kojih je ono sastavljeno naviknuli ivjeti jedni pokraj drugih. Ako su njihovi odnosi tradicionalno bliski, segmenti tee povezivanju, dok u protivnom sluaju tee razdvajanju.Vrsta boravita koja nam se namee tek je nain na koji su se svi oko nas, a dijelom i raniji narataji, naviknuli graditi kue. Saobraajnice nisu drugo doli korito koje se samo produbilo, tekui u istome smjeru, uobiajeni tijek razmjena i migracija itd. Besumnje, kad bi pojave morfoloke vrste jedine pokazivale takvu postojanost, moglo bi se zacijelo vjerovati da one ine posebnu vrstu. Ali pravno je pravilo jednako trajno ustanovljeno kao neka vrsta gradnje, pa ipak rije je o fiziolokoj injenici. Puka moralna maksima zacijelo je savitljivija, ali ona ima mnogo krue oblike od pukog profesionalnog obiaja ili mode. Postoji tako cijela ljestvica nijansi koja, ne p r e k i d a j u i j e d i n s t v o , p o v e z u j e najsvojstvenije strukture na te slobodne tijekove drutvenog ivota koji se jo nisu uglavili ni u kakav odreeni kalup. Prema tome, meu njima postoje tek razlike u stupnju uvrenosti. Jedni i drugi samo su u veoj ili manjoj mjeri iskristalizirani ivot. Zacijelo, moglo bi biti korisno epitet morfoloki pridrati jedino za drutvene
3 1
injenice koje se odnose na drutvenu podlogu, ali pod uvjetom da ne izgubimo iz vida injenicu da su one iste prirode kao i ostale. Naa e definicija, prema tome, obuhvatiti sve ako kaemo: Drutvena je injenica svaki, utvren ili ne, nain djelovanja koji je kadar na pojedinca izvriti izvanjsku prinudu; ili jo, koji je openit u cjelokupnom danom drutvu u isti mah posjedujui vlastitu opstojnost, neovisnu o njezinim pojedinanim oitovanjima.4
I4 8
Ta tijesna srodnost izmeu ivota i strukture, izmeu organa i funkcije u sociologiji se moe lako ustanoviti zbog toga to izmeu ta dva krajnja pojma postoji niz neposredno zamjetljivih posredujuih lanova koji ukazuju na vezu izmeu njih. Biologija ne raspolae takvom mogunou. Ali moe se povjerovati da se indukcije prve od tih znanosti mogu primijeniti na drugu i da su u organizmima, kao i u drutvima, razlike izmeu tih dviju vrsta injenica jedino u stupnju.
Drugo poglavlje PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA PROMATRANJE DRUTVENIH INJENICA
Prvo i osnovno pravilo jest da se drutvene injenice kao stvari.

I.
promatraju
U trenutku kada nova vrsta pojava postane predmetom znanosti, one su ve predoene u duhu, ne samo osj etilnim slikama nego i grubo uoblienim pojmovima. Prije prvih zaetaka fizike i kemije, ljudi su ve imali nekakvo poimanje fiziko-kemijskih pojava koje nije bilo puki opaaj; takva su, primjerice, poimanja koja nalazimo isprepletena u svim religijama. Razlog je tome injenica da razmiljanje zapravo prethodi znanosti koja se njime samo slui s vie metode. ovjek ne moe ivjeti okruen stvarima a da o njima nema neku ideju sukladno kojoj upravlja svojim ponaanjem. Ali, budui da su ta poimanja blia nama i vie su nam nadohvat od injenica na koje se odnose, to ih prirodno teimo nadomjestiti potonjima i njih uiniti predmetom svojih promiljanja. Umjesto da promatramo stvari, da ih opisujemo i usporeujemo, mi se zadovoljavamo time da osvijestimo svoje ideje, analiziramo ih i kombiniramo. Umjesto znanosti o injenicama, bavimo se pukom ideolokom analizom. Besumnje, ta ralamba ne iskljuuje nuno svako promatranje. Mogue je pozivati se na injenice kako bi se potvrdila ta poimanja ili zakljuci koji iz njih proizlaze. Ali injenice su tada tek od drugorazredne vanosti, slue one kao primjeri ili kao potvrde, a nisu predmetom znanosti. Ona pak polazi od ideja stvarima, a ne od stvari idejama.
21
Jasno je da takva metoda ne moe iznjedriti objektivne rezultate. Ta poimanja ili pojmovi, nazvali ih kako nam drago, nisu opravdana zamjena za stvari. Proizvodi laikoga iskustva, njima je ponajprije svrha da nae djelovanje usklade sa svijetom koji je oko nas; njih je stvorila praksa i nastali su za nju. Predodba, meutim, moe korisno obaviti tu zadaa a da u isti mah bude teorijski pogrena. Kopernik je prije nekoliko stoljea uklonio zabludu naih osjetila u vezi s kretanjem zvijezda, a mi i dalje podjelu vremena provodimo sukladno tom prividu. Da bi misao ispravno potaknula kretanja to ih iziskuje priroda neke stvari, nije nuno da ona vjerno izrazi tu prirodu, nego dostaje da osjetimo to to je u stvari za nas korisno ili tetno, kako nam moe posluiti, a kako natetiti. Usto, tako nastale predodbe potvruju tu praktinu pravilnost tek priblino i samo u veini sluajeva. U koliko su navrata one jednako opasne koliko i neprimjerene! To pak znai da obraujui ih, na koji im god nain prili, nikad neemo uspjeti otkriti zakone stvarnosti. One su, naprotiv, poput koprene koja pada izmeu stvari i nas, koja nam ih zabauruje to vie to smo uvjereniji d a j e prozirna. Takva znanost nije samo krnja nego joj nedostaje i grae kojom bi se ispunila. Tek to je nastala nestaje, da tako kaemo, promeui se u umijee. Zapravo, vjeruje se da te predodbe sadre sve to je bitno za stvarnost, budui da ih zamjenjujemo sa samom stvarnou. Nadalje, ini nam se da one raspolau svime to omoguuje ne samo da razumijemo ono to jest nego i da propisujemo to bi ono trebalo biti, kao i sredstva da se to izvede. Jer dobro je ono to je sukladno prirodi stvari; to joj je suprotno loe je, a sredstva da se jedno postigne a drugo izbjegne proizlaze iz same te prirode. Ako, dakle, otprve shvaamo stvarnost, onda njezino izuavanje praktino vie nema smisla, te je nadalje bez cilja. Promiljanje se na taj nain odvraa od onoga to je samim predmetom znanosti, naime promiljanje sadanjosti i prolosti, da bi se u skoku usmjerilo na budunost. Umjesto da pokuavamo razumjeti dane i ostvarene injenice, ono namah nastoji ostvariti nove, primjerenije ciljevima za kojima ljudi tee. Kad vjerujemo da smo spoznali u emu se sastoji bit predmeta, namah kreemo u traganje za kamenom mudrosti. Taj iskorak umijea u znanost, koji joj prijei da se razvije, jo potiu same okolnosti koje
I8
Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih
injenica
odreuju buenje znanstvene misli. Jer, budui da se ona raa samo da bi zadovoljila ivotne potrebe, prirodno je usmjerena na praksu. Potrebe koje bi joj valjalo zadovoljiti uvijek su hitne i pouruju je da ih zadovolji; one ne iziskuju objanjenje nego lijek. Taj nain postupanja tako je primjeren prirodnoj sklonosti naega duha da ga nalazimo ak i u izvoritu prirodnih znanosti. Upravo on razlikuje alkemiju od kemije, astrologiju od astronomije. Upravo je njime Bacon odredio metodu kojom su se sluili znanstvenici njegova doba i protiv koje se borio. Poimanja o kojima je bilo rijei tek su laiki pojmovi (notiones vulgares) ili predpojmovi (praenotiones)x za koje kae da su u osnovi svake znanosti 2 gdje zauzimaju mjesto injenica 3 . To su idoli, vrsta utvara koje nam izobliuju istinski vid stvari koje unato tome shvaamo kao stvari same. I upravo zato to to izmiljeno okruenje ne prua duhu nikakav otpor, on se, utei da ga nita ne sputava, preputa bezgraninim ambicijama i vjeruje da moe izgraditi ili radije samo svojim snagama iznova izgraditi svijet po svojoj elji. Ako je tako s prirodnim znanostima, za sociologiju se to moe oekivati samo s jo vie razloga. Ljudi nisu ekali pojavu drutvene znanosti da bi si stvorili neku ideju o pravu, o moralu, obitelji, dravi, pa i samome drutvu, jer im je ona bila nuna za ivot. Meutim, upravo u sociologiji ti su predpojmovi, upotrijebimo Baconov izraz, kadri ovladati duhovima i stati na mjesto stvari. Zapravo, drutvene stvari ozbiljuju jedino ljudi; one su proizvod ljudske djelatnosti. Tako one ne izgledaju drugo doli ostvarenje ideja, uroenih ili ne, koje nosimo u sebi, tek kao njihova primjena na razliite okolnosti koje prate odnose meu ljudima. Organizacija obitelji, ugovora, represije, drave, drutva ne nadaje se, prema tome, niim drugime doli pukim razvojem ideja to ih mi imamo o drutvu, dravi, pravosuu itd. Ako je tome tako, te injenice, izgleda imaju stvarnost jedino u i preko ideja koje su im u zaetku i koje time postaju svojstvenim predmetom sociologije. Takav se nain gledanja odrava zato to pojedinost drutvenog ivota preplavljuje sa svih strana svijest te ona nema dovoljno snanu
1 2 3
Novum
organum,
I.,str. 26.
Ibid., I. str. 17. Ibid., I. str. 36. 35
I8
opaajnu mo da bi outjela njezinu stvarnost. Budui da u nama ne nalazi dovoljno vrstih i bliskih uporita, sve to lako stvara dojam da ne poiva ni na emu i da pluta u praznome, kao upola nestvarna i beskrajno plastina predmetnost. Upravo su zato toliki mislioci u drutvenom ureenju vidjeli tek umjetne vie ili manje proizvoljne sklopove. Ali ako nam pojedinost, ako nam konkretni i osobiti oblici izmiu, barem si predoujemo najopenitije vidove kolektivne opstojnosti u glavnim obrisima i priblino, a upravo te shematske i saete predodbe ine p r e d p o j m o v e kojima se sluimo za svakodnevne potrebe ivota. Stoga ne moemo niti pomisliti da dovodimo u pitanje njihovu opstojnost, jer je uoavamo u isti mah kad i svoju vlastitu. Ne samo da su ti pojmovi u nama nego kao da su proizvod ponovljenih iskustava te iz ponavljanja i navike koji odatle proizlaze oni stjeu neku vrstu utjecaja i autoriteta. Poelimo li osloboditi ih se, primijetit emo da nam se oni opiru. A meutim mi nuno doivljavamo kao stvarno neto to nam prua otpor. Sve tako pridonosi da u njima uoavamo pravu drutvenu stvarnost.
I, doista, sve do danas, sociologija se u veoj ili manjoj mjeri nije bavila stvarima nego pojmovima. Comte je dodue proglasio drutvene pojave prirodnim injenicama, podreenima prirodnim zakonima. Time je on preutno priznao njihovo svojstvo stvari, jer samo stvari postoje u prirodi. Ali kada, napustivi te filozofske openitosti, on pokuava primijeniti svoje naelo i iz njega izvesti znanost koja je u njemu sadrana, on za predmet svog prouavanja uzima ideje. Ustvari, glavni predmet njegove sociologije jest napredak ovjeanstva u vremenu. On polazi od ideje da se ljudski rod neprestance razvija, to rezultira sve potpunijim ostvarenjem ljudske prirode, a problem kojim se on bavi jest ustanoviti red toga razvoja. Ali, uz pretpostavku da takav razvoj postoji, njegova se stvarnost moe utvrditi tek nakon to se uspostavi znanost; ona, dakle, moe postati predmetom istraivanja jedino ako se shvati kao zamisao duha, a ne kao stvar. I doista, na djelu je posve subjektivna predodba te taj napredak ovjeanstva zapravo i ne postoji. Postoje jedino i jedino su podlona promatranju pojedina drutva koja se raaju, razvijaju i umiru neovisno jedna o drugima. Ako jo ona novija predstavljaju nastavak onih koja su im
injenica
prethodila, svaka via vrsta mogla bi se smatrati pukim ponavljanjem one neposredno nie uz jo jedan dodatak. Moglo bi se takoreku sve tipove staviti jedan pokraj drugoga, spajajui one koji su na istom stupnju razvoja, pa bi se tako stvoreni niz drao reprezentativnim za ovjeanstvo. Ali injenice se ne pokazuju u takvoj krajnjoj jednostavnosti. Narod koji nadomjeta neki drugi nije naprosto produljenje toga potonjega uz nekoliko novih obiljeja; on je drugi narod, nekih osobina ima vie, a drugih manje; uspostavlja on novu individualnost, a sve te razliite individualnosti, budui da su raznorodne, ne mogu se stopiti u neki trajni niz, a nadasve ne u neki jedinstveni slijed. Jer slijed drutava ne moe se predoiti geometrijskom crtom; nalikuje on prije na stablo ije se grane pruaju u razliitim smjerovima. Rijeju, Comte je povijesni razvoj shvatio na osnovi poimanja to gaje imao o njemu, a ono se ne razlikuje mnogo od poimanja laika. Gledana izdaleka, povijest uistinu dobiva taj serijalni i jednostavni izgled. Uoava se tek pojedince koji slijede jedni druge i svi kroe u istome smjeru, jer su im prirode istovjetne. Budui da se, uostalom, drutveni razvoj ne poima drukije nego kao razvoj neke ljudske ideje, to se nadaje posve prirodnim odrediti ga tom idejom koju o njemu imaju ljudi. Meutim, postupajui tako ne samo da ostajemo u ideologiji nego za predmet sociologije proglaujemo neto u emu nema nieg sociolokoga u pravom smislu rijei. Spencer odbacuje to poimanje, ali samo da bi ga odmijenio drugim koje nije nastalo na drukiji nain. On predmetom znanosti proglauje drutva, a ne ovjeanstvo. Samo, on o prvima odmah daje definiciju koja niti stvar o kojoj govori da bi je odmijenio predpojmom koji o njoj ima. On proglauje oevidnom tvrdnju da je o "drutvu rije jedino onda kad se na postojanje jednog uz drugoga nadovezuje suradnja", te jedino na taj nain ujedinjavanjem pojedinaca nastaje drutvo u pravom smislu.4 Potom, polazei od naela d a j e suradnja bit drutvenog ivota, on razvrstava drutva u dvije klase, ovisno o prirodi suradnjekojaunjimaprevladava. "Postoji", kae on, "spontana suradnja koja se provodi bez predumiljaja tijekom nastojanja da se ostvare ciljevi od prirodnog znaaja; postoji takoer svjesno uspostavljena suradnja koja pretpostavlja jasno razaberive javne
4
Sociologie,
franc, prev., III. str. 331., 332.
ciljeve" 5 . Prve imenuje industrijskim drutvima, druge vojnikima i moe se rei daje to razlikovanje temeljna misao njegove sociologije. Ali ta prvotna definicija obznanjuje kao stvar neto to je tek jedno vienje duha. Predoava se ona zapravo kao izraz neposredno vidljive injenice koju se moe ustanoviti promatranjem budui daje ona od poetka u znanosti postavljena kao aksiom. Pa ipak, nije mogue jednostavnim pregledom ustanoviti je li suradnja uistinu svekoliki drutveni ivot. Takva tvrdnja znanstveno je utemeljena jedino ako se poelo s promatranjem svih oitovanja kolektivne opstojnosti i ako smo utvrdili da su sve one razliiti oblici suradnje. Tu je dakle i dalje na djelu stanoviti nain poimanja drutvene stvarnosti koji nadomjeta tu stvarnost6. Na taj se nain ne definira stvarnost nego ideja to je Spencer ima o njoj. I on se ne sustee tako postupiti stoga to i prema njegovu miljenju drutvo nije i ne moe biti drugo doli ostvarenje neke ideje, naime same ideje suradnje kojom ga on definira 7 . Bilo bi lako pokazati kako u pristupu svakom posebnom problemu kojim se bavi njegova metoda ostaje ista. Takoer, unato tome to nastoji djelovati kao da postupa empirijski, injenice nagomilane u njegovoj sociologiji prije ilustriraju pojmove nego to bi objasnile stvari, pa je stoga oevidno da su one tamo jedino da poslue kao argumenti. Ustvari, sve bitno u njegovu nauavanju moe se neposredno izvesti iz njegove definicije drutva i razliitih oblika suradnje. Jer, ako nema izbora doli izmeu tiranski nametnute suradnje i slobodne i dobrovoljne suradnje, jasno je d a j e potonja ideal kome ovjeanstvo mora teiti. Ova laika poimanja ne susreemo samo u osnovi njegove znanosti nego takoer i u svakom trenutku u potki prosuivanja. Na dananjem stupnju spoznaje, kada ne znamo s izvjesnou to je drava, suverenost, politika sloboda, demokracija, socijalizam, komunizam itd., metoda bi dakle iziskivala da se ne koristimo tim pojmovima, sve dok ne budu znanstveno utvreni. Pa ipak, rijei koje ih izraavaju neprestance su u uporabi u raspravama sociologa. Redovno se i sa sigurnou rabe kao da odgovaraju stvarima dobro
5 6 7
Ibid., III. str. 332. Shvaanje uostalom sporno. (Vidi, Division du travail social, II. 2., & 4.). "Suradnje dakle ne moe biti bez drutva, i to je razlog zbog kojega drutvo postoji" (Principes de Sociologie, III. str. 332.).
38
injenica
znanima i odreenima, dok u nama bude tek zbunjena poimanja, nerazvidnu mjeavinu neodreenih predodbi, predrasuda i strasti. Danas se podsmjehujemo neobinim zakljucima to su ih srednjovjekovni lijenici izvodili na osnovi poimanja toploga, hladnoga, vlanoga itd., a ne uoavamo da se i sami nastavljamo sluiti tom metodom u vezi s pojavama kojima je neprimjerenija od bilo koje druge zbog njihove krajnje sloenosti. Ovo ideoloko obiljeje jo je vidljivije u posebnim granama sociologije. To je nadasve sluaj s moralom. Moe se rei, ustvari, da nema nijednog sustava koji nije predstavljen kao naprosti razvoj neke poetne ideje koja ga potencijalno sadri u cijelosti. Neki vjeruju da tu ideju ovjek zatjee gotovu po svome roenju; drugi, naprotiv, da se ona oblikuje bre ili sporije tijekom povijesti. Ali prema jednima i prema drugima, za empiriste i racionaliste, jedino se ona istinski ozbiljuje u moralu. Koliko je do pojedinosti pravnih i moralnih pravila, ona takoreku ne mogu postojati po sebi, nego mogu biti jedino taj osnovni pojam primijenjen na posebne okolnosti i koji se razlikuje ovisno o sluajevima. Prema tome, predmet morala ne moe biti taj sustav propisa bez stvarnosti, nego ideja iz koje oni proizlaze i kojeg su tek razliite primjene. Tako se i sva pitanja koja se obino postavljaju etici ne odnose na stvari nego na ideje; stoga je vano znati u emu se sastoji ideja prava, ideja morala, a ne kakva je priroda morala i prava uzetih po sebi. Moralisti jo nisu dospjeli do tog veoma jednostavnog poimanja da jednako kao to nae predodbe o osjetilnim stvarima potjeu od samih tih stvari i izraavaju ih tono u veoj ili manjoj mjeri, naa predodba o moralu nastaje iz samog prizora pravila koja djeluju nama naoigled i shematski ih predstavlja; da su, prema tome, pravila a ne na opi pogled na njih predmetom znanosti, kao to su predmet fizike tijela onakva kakva postoje, a ne ideja koju si o njima stvara neuki duh. Proizlazi odatle da se kao osnova morala uzima ono to bi trebalo biti njegovim vrhuncem, naime, nain na koji se on iri u pojedinane svijesti i u njima se odraava. A ta se metoda ne primjenjuje samo u najopenitijim nego i u posebnim pitanjima znanosti. Od bitnih ideja koje najrpije prouava, moralist prelazi na sporedna pitanja
39
I8
obitelji, domovine, odgovornosti, samilosti, pravednosti itd., ali njegovo se razmiljanje uvijek odnosi na ideje. Nije drukije niti s politikom ekonomijom. Njoj su predmetom, kazuje Stuart Mill, drutvene injenice koje se uglavnom ili iskljuivo odnose na stjecanje bogatstva 8 . Ali da bi ovako odreene injenice mogle biti podastrte poput stvari promatranju znanstvenika, valjalo bi pokazati prema kojemu je znaku mogue prepoznati one koje mogu udovoljiti tom uvjetu. Meutim, na poetnom stupnju znanosti ne moe se s pravom niti tvrditi da one postoje, a kamoli znati kakve su. Pri svakoj vrsti istraivanja ustvari tek jednom kad je objanjenje injenica dovoljno uznapredovalo mogue je utvrditi da one imaju neki cilj i koji je on. Nema sloenijeg i manje pogodnog problema za brza rjeenja. Nita nam, dakle, unaprijed ne osigurava da postoji podruje drutvene djelatnosti na kojemu elja za bogaenjem uistinu igra takvu presudnu ulogu. Prema tome, predmet tako shvaene politike ekonomije ne sastoji se od danosti na koje se moe uprijeti prstom, nego od pukih mogunosti, istih predodaba duha, naime od injenica koje ekonomist zamilja kao da se odnose na cilj za kojim se tei, i to onakvih kako ih se zamilja. Ako, primjerice, naumi prouavati to to on naziva proizvodnjom, otprve e vjerovati da moe nabrojati glavne initelje pomou kojih se ona odvija i promotriti ih. Razlog je tome injenica da njihovo postojanje nije uoio propitujui uvjete o kojima je ovisila stvar koju prouava; jer bi utoliko poeo s iznoenjem iskustava iz kojih je izveo taj zakljuak. Ako se on od poetka istraivanja i u svega nekoliko rijei odluuje za tu kvalifikaciju, znai d a j e do nje doao tek na osnovi logike analize. On polazi od ideje proizvodnje; rastavivi je, iznalazi da ona logino obuhvaa ideje prirodnih sila, rada, orua ili kapitala, i potom na jednaki nain postupa s tim izvedenim idejama 9 .
Najosnovnija od svih ekonomskih teorija, teorija vrijednosti, oevidno je izgraena sukladno ovoj metodi. Da se vrijednost u njoj prouavala kao to treba propitivati neku stvarnost, ponajprije bi ekonomist naznaio
8 9
Systeme de Logique, III. str. 496. Na to obiljeje upuuju sami izrazi koje rabe ekonomisti. Neprestano je rije o idejama, o ideji korisnoga, o ideji tednje, ulaganja, potronje. (Vidi, Gide, Principe d'conomie politique, III., pogl I., & 1.; pogl. III,, 1.).
!
Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih injenica
ono po emu se moe prepoznati stvar nazvana tim imenom, zatim bi rasporedio njezine vrste, sustavnom indukcijom istraio uzroke o kojima ovise razlike meu njima, te bi naposljetku usporedio dobivene rezultate kako bi iz svega mogao izvui neku opu tvrdnju. Teorija moe, prema tome, biti na djelu tek kad je znanost ve dobrano napredovala. Umjesto toga, mi je nalazimo na poetku. Razlog je tome injenica da se ekonomist, ne bi lije ustanovio, zadovoljava time da se usredotoi, da osvijesti ideju koju je sebi stvorio o vrijednosti, tj. o predmetu pogodnom za razmjenu; ustvruje da ona podrazumijeva ideju i o korisnome, rijetkome itd., i s tim rezultatima svoje ralambe gradi svoju definiciju. Dakako, on je potkrepljuje i s nekoliko primjera. Ali kad pomislimo na bezbrojne injenice koje takva teorija mora uzeti u obzir, kako priznati i najmanju vrijednost dokaza, nuno nadasve rijetkim, injenicama navedenima sluajnou nadahnua? Jednako tako, u politikoj ekonomiji kao i u moralu udio znanstvenog istraivanja veoma je ogranien, a udio umijea prevladavajui je. U moralu, teorijski se dio svodi na nekoliko rasprava o ideji dunosti, o dobru i o pravu. Meutim, te apstraktne spekulacije po sebi ne ine znanost u strogom smislu, budui da njima nije predmet odrediti to to jest ustvari vrhovno moralno pravilo, nego to to bi ono trebalo biti. Jednako tako, u istraivanjima ekonomista najvie mjesta zauzima, primjerice, pitanje treba li drutvo biti organizirano prema poimanju individualista ili socijalista;ye li bolje da se drava uplie u industrijske i trgovinske odnose ili ih treba prepustiti privatnoj inicijativi; treba li monetarni sustav biti monometalizam ili bimetalizam itd., itd. Pritom je malo zakonitosti u pravom smislu; ak i one koje obino takvima nazivljemo uglavnom ne zasluuju to odreenje, jer su tek maksime djelovanja, prerueni praktini recepti. Uzmimo, primjerice, glasoviti zakon ponude i potranje. On nikad nije induktivno izveden kao izraz ekonomske stvarnosti. Nikad nikakvo iskustvo, nikakva sustavna poredba nije provedena da bi se uistinu potvrdilo kako ekonomski odnosi slijede taj zakon. Sve to se moglo uiniti i to je uinjeno jest da se dijalektiki dokae kako pojedinci moraju postupati na taj nain ako su im na umu vlastiti interesi: naime, svako drugo postupanje bilo bi za njih tetno i podrazumijevalo bi istinsko logiko zastranjenje onih koji bi tako postupili. Logino je da se najvie trae
41
I8
najproizvodnije industrije, da vlasnici najtraenijih i najrjeih proizvoda prodaju iste po najvioj cijeni. Ali ta posve logina nunost ni u emu ne nalikuje na loginost istinskih prirodnih zakona. Oni izraavaju odnose slijedno kojima se injenice odistinski povezuju, a ne nain na koji bi bilo dobro da se povezu ju. To to smo kazali za taj zakon moe se ponoviti i za sve druge koje ortodoksna ekonomska kola odreuje kao prirodne i koji uostalom nisu drugo doli pojedinani sluajevi prethodnog zakona. Oni su prirodni, ako se hoe, u smislu da iskazuju sredstva koje jest ili se moe initi prirodnim upotrijebiti da bi se postignuo odreeni pretpostavljeni cilj; ali ne treba ih nazivati tim imenom ako pod prirodnim zakonom podrazumijevamo svaki induktivno utvreni nain postojanja prirode. Oni su, rijeju, tek savjeti praktine razboritosti i ako su se mogli u veoj ili manjoj mjeri prividno prikazati kao sam izraz stvarnosti, to je zbog toga to se, s razlogom ili ne, vjerovalo kako se moe pretpostaviti da se veina ljudi u veini sluajeva uistinu i pridrava tih savjeta. Meutim, drutvene su pojave stvari i s njima valja postupati kao sa stvarima. Da bi se dokazala ova postavka, nije nuno mudrovati o njihovoj prirodi, raspravljati o analogijama s pojavama niih carstava. Dostaje ustanoviti da su oni jedina danost {datum) ponuena sociologu. Stvar je naime sve to je dano, sve to se nudi ili radije namee promatranju. Postupati s pojavama kao sa stvarim, znai postupati s njima kao s danostima (data) koje predstavljaju poetnu toku znanosti. Drutvene pojave nedvojbeno imaju takvo obiljeje. Ono to nam je dano nije ideja koju ljudi stvaraju o vrijednosti, jer ona je nedostupna; dane su vrijednosti koje se stvarno razmjenjuju u sklopu ekonomskih odnosa. Ne ovo ili ono poimanje moralnog ideala, nego skup pravila uistinu odreuje ponaanje. Nije to ideja o korisnome ili o bogatstvu, nego svaka pojedinost ekonomskog ureenja. Mogue je d a j e drutveni ivot tek razvoj stanovitih pojmova, ali ako tome i jest tako, ti pojmovi nisu neposredno dani. Znai to da ih se ne moe dosegnuti neposredno, nego jedino preko pojavne stvarnosti koja ih izraava. Mi ne znamo a priori koje su ideje u izvoritu razliitih struja na koje se dijeli drutveni ivot, niti da li ih ima; tek nakon to smo se vratili do njihova izvorita, znat emo odakle potjeu.
injenica
Valja, dakle, drutvene pojave promatrati u njima samima, odjelito od svjesnih subjekata koji ih predouju; valja ih prouavati izvana kao izvanjske stvari, jer se u tom svojstvu nama predouju. Ako je ta izvanjskost tek prividna, privid e se raspriti u mjeri u kojoj e znanost napredovati i vidjet emo, da tako kaemo, kako se izvanjsko vraa u unutarnje. Ali rjeenje se ne moe unaprijed ponuditi te ak kada one naposljetku ne bi imale sva bitna svojstva stvari, u poetku valja s njima postupati kao da ih imaju. To se pravilo dakle primjenjuje na svekoliku drutvenu stvarnost, te nita od njega ne moe biti izuzeto. ak i pojave koje se naizgled ponajvie sastoje u umjetnim ureenjima valja promatrati s toga stajalita. Konvencionalni karakter nekog injenja ili institucije nikad ne treba pretpostavljati. Ako nam je, uostalom, doputeno pozivati se na vlastito iskustvo, ini nam se opravdanim tvrditi da emo, postupajui na taj nain, esto sa zadovoljstvom uoiti kako prividno najproizvoljnije injenice nakon pomnijeg promatranja pokazuju znaajke stalnosti i pravilnosti, simptome svoje objektivnosti. Uotalom, i openito, ono to je prije kazano o svojstvima kojima se odlikuje drutvena injenica dostaje da nas uvjeri u prirodu te objektivnosti i da potvrdi kako ona nije izmiljena. Ustvari, naelno stvar prepoznajemo po tome to je nije mogue promijeniti pukom odlukom volje. To ne znai da ona odolijeva svakoj promjeni. Ali da bi do promjene dolo, nije dostatno to htjeti, nego valja jo uloiti vie ili manje radini napor u svladavanju otpora koji ona prua i koji se uostalom ne moe uvijek nadvladati. Meutim, kao to smo vidjeli, drutvene injenice posjeduju to obiljeje. Ne samo da one nisu proizvod nae volje nego je one izvana odreuju; ponaaju se one poput kalupa u koje smo prisiljeni uliti svoje djelovanje. Nerijetko je ak ta nunost tolika te je nismo kadri zaobii. A ak i kad je uspijemo nadii, otpor s kojim se suoavamo dostatan je da nas uvjeri kako smo suoeni s neime to nije ovisno o nama. Prema tome, promatrajui drutvene pojave kao stvari, naprosto se prilagoavamo njihovoj prirodi. Naposljetku, reforma koju bi valjalo uvesti u sociologiju u svakoj je pojedinosti istovjetna onoj koja je preobrazila psihologiju tijekom posljednjih trideset godina. Jednako kao to Comte i Spencer
43
i
obznanjuju da su drutvene injenice prirodne injenice, a ipak se spram njih ne ponaaju kao da su stvari, razliite su empirijske kole ve odavno prepoznale prirodni karakter psiholokih pojava i dalje na njih primjenjujui posve ideoloku metodu. Zapravo, empiristi, jednako kao i njihovi protivnici, djeluju iskljuivo na osnovi samopromatranja. Meutim, injenice koje se promatra samo na sebi vrlo su rijetke, odve nestalne, previe neuhvatljive da bi se mogle nametnuti odgovarajuim pojmovima koje je navika u nama uvrijeila i da bi mogle postati zakonitou. Dakle, kad ti pojmovi nisu podreeni drugom nadzoru, nita nije njihovom protuteom; zato oni zauzimaju mjesto injenica i bivaju predmetom znanosti. Jednako tako, ni Lock ni Condillac nisu fizike pojave promatrali objektivno. Oni nisu prouavali osjete nego stanovitu ideju o njima. Zbog toga se, unato tome to su u stanovitom smislu oni pripremili ustanovljavanje znanstvene psihologije, ona doista uspostavila tek mnogo kasnije, kad se napokon dolo do poimanja da se svijet moe i treba promatrati izvana, a ne sa stajalita svijesti koja ih doivljava. To je znaajni preokret do kojeg je dolo u toj vrsti prouavanja. Svi posebni postupci, sve nove metode kojima se obogatila ta znanost tek su razliita sredstva za potpunije ostvarenje ove temeljne ideje. Upravo takav napredak valja postii u sociologiji. Ona mora prijei iz subjektivnog stadija, koji jo nije nadila, u objektivni. Taj je prijelaz uostalom lake ostvariti nego u psihologiji. Ustvari, psihike su injenice prirodno dane kao stanja subjekta, te se ini da ih od njega nije mogue odvojiti. Unutarnje po odreenju, ini se da im je mogue pristupiti kao izvanjskima jedino ogreujui se o njihovu prirodu. Da bi im se uspjelo prii na taj nain, nije samo potreban napor apstrakcije nego i cijeli niz postupaka i umijea. Naprotiv, drutvene injenice posjeduju posve prirodno i neposredno sva obiljeja stvari. Pravo je sadrano u zakonicima, kretanja svakodnevnog ivota upisana su u brojkama statistike, u povijesnim spomenicima, nainima odijevanja, ukusima za umjetnika djela. One se ak, zahvaljujui svojoj prirodi, nastoje uspostaviti izvan pojedinanih svijesti budui da njima vladaju. Dabi se uoile kao stvari, nije ih potrebno dovitljivo izokretati. U tome je ozbiljna prednost sociologije u odnosu na psihologiju koja dosad nije bila uoena, a ona bi joj mogla ubrzati razvoj. injenice se moda tee
injenica
tumai, budui da su sloenije, ali lake su dostine. Psihologija se, naprotiv, suoava s veim tekoama da oh obradi, ali takoer i da ih dosegne. Zbog toga, doputeno je povjerovati kako e od dana kada naelo te znanstvene metode bude jednoduno priznano i prihvaeno, sociologija napredovati brzinom koju sadanja sporost njezina razvoja nipoto ne navjeuje, pa bi se ak mogla nai u prednosti pred psihologijom koja svoju premo zahvaljuje jedino svojoj ranijoj pojavi"'.
II.
Ali, iskustvo naih prethodnika pokazalo nam je da za osiguranje praktinog ostvarenja istine koju smo netom utvrdili, nije dostatno podastrti njezin teorijski dokaz niti se ak njome proeti. Duh je tako prirodno sklon njezinu previanju da emo nuno iznova zapasti u ranije greke ne podvrgnemo li se strogoj disciplini te emo navesti njezina osnovna pravila, koja su prirodna posljedica prethodno iznesenog. 1) Prva od tih prirodnih posljedica glasi: Valja sustavno uklanjati svepredpojmove. Posebno dokazivanje ovog pravila nije potrebno; ono proizlazi iz svega to smo ranije kazali. Ono je uostalom temelj svake znanstvene metode. Descartesova metodika sumnja nije u osnovi nita doli jedna njegova mogua primjena. Ako u trenutku kada smjera utemeljiti znanost Descartes sebi nalae kao zakon postaviti u sumnju sve ideje to ih je ranije stekao, ini to zato to se eli sluiti jedino znanstveno propitanim pojmovima, naime, nastalima prema metodi koju uvodi; sve one kojima raspolae iz nekog drugog izvora valja dakle, barem privremeno, odbaciti. Ve smo vidjeli da Baconova teorija idola i nije imala drugo znaenje. Dva velika nauavanja koja su tako esto jedna drugom suprotstavljena, slau se u ovom bitnom dijelu. Potrebno je stoga da sociolog, bilo u trenutku kada odredi predmet svojih istraivanja ili tijekom svojih izvoda, odluno odbaci koritenje pojmova koji su nastali izvan znanosti i za potrebe
10
Tono je da vea sloenost drutvenih injenica ini znanost sloenijom. Ali, u naknadu, upravo zato to se sociologija posljednja pojavila, u mogunosti je okoristiti se dosezima i iskustvima to su ih ostvarile znanosti prije nje. To koritenje steenim iskustvima nuno ubrzava njezin razvoj 45
koje u sebi nemaju nieg znanstvenoga. Valja mu se osloboditi tih lanih oevidnosti koje prevladavaju u duhu neukoga, da jednom zauvijek zbaci jaram empirijskih kategorija koje duga navika naposljetku ini tiranskima. A ako ipak ponekad mora posegnuti za njima, neka to uradi svjestan njihove male vrijednosti, kako im ne bi u svome nauavanju dodijelio znaaj koji ne zasluuju. To je oslobaanje u sociologiji posebno teko uslijed estog uplitanja osjeaja. Ustvari, strasno nas obuzimaju naa politika i vjerska uvjerenja, nae udoredne navade, sasvim drukije negoli fiziki svijet; slijedno tome, taj se strastveni znaaj prenosi na nain na koji ih mi zamiljamo i na koji ih objanjavamo. Ideje koje si o njima stvaramo lee nam na srcu, kao i njihov predmet, te stjeu toliki autoritet da on ne podnosi protivljenje. Svako miljenje koje ih osporava dri se neprijateljskim. Postavku koja nije sukladna naem poimanju domoljublja, ili pojedinanog dostojanstva, primjerice, opovrgavamo bez obzira na dokazivanja na kojima ona poiva. Ne moe se priznati d a j e tona; suprotstavljamo joj prigovor, a strast s kojom elimo opravdati vlastito miljenje s lakoom iznalazi razloge koji lako postaju odlunima. Takva poimanja mogu ak biti u toj mjeri povlatena da ne trpe ak ni znanstveno propitivanje. Ve i sama injenica da ih podvrgavamo, kao i pojave koje oni izraavaju, hladnoj i suhoj ralambi kadra je naljutiti neke duhove. Tkogod se poduhvati prouavati moral izvana i kao d a j e rije o izvanjskoj stvarnosti tim se istananim duama nadaje kao d a j e lien udorednog osjeaja, kao to se osoba koja obavlja vivisekciju neukome nadaje poput ovjeka liena osjeajnosti. Daleko od pomisli kako nas ti osjeaji udaljavaju od znanosti, vjeruje se kako su upravo oni pozvani da bi se ustanovila znanost o stvarima na koje se odnose. "Teko onome", pie jedan rjeiti povjesniar religije, "teko znanstveniku koji se laa Bojih stvari ako se na dnu njegove svijesti, u nerazorivoj podlozi njegova bia, tamo gdje poiva dua predaka, ne nahodi neko nepoznato svetite odakle se povremeno uzdie miris tamjana, redak psalma, bolni ili pobjedniki krik to ga dijete upuuje nebu i koji ga iznenadno innova vraa u zajednitvo sa svojim negdanjim prorocima'" 1 .
" J. Darmsteter, Les prophetes d'Isral, str. 9. 46
Ne moe se dovoljno snano ustati protiv toga mistinog nauavanja koje - poput svakog misticizma, uostalom - nije u osnovi drugo doli prerueni empirizam, poricatelj svake znanosti. Osjeaji kojima su predmetom drutvene stvari nisu povlateni u odnosu na druge, jer nemaju drugo porijeklo. I oni su se, kao i ostali, oblikovali tijekom povijesti; oni su proizvod ljudskog iskustva, ali smuenog i neorganiziranog iskustva. Nisu oni nastali iz neke transcendentalne anticipacije stvarnosti, nego su rezultat svakovrsnih dojmova i osjeaja nagomilanih bez reda, ovisno o sluaju okolnosti, bez sustavna tumaenja. Daleko od toga da nam podastiru jasnou koja bi nadmaivala onu racionalnu, njih iskljuivo tvore dodue snana ali nejasna stanja. Podariti im takvu prevlast, znailo bi niim sposobnostima razumijevanja priznati nadmo nad onim viima, znai to svesti se u veoj ili manjoj mjeri na prepirku rijeima. Na taj nain uspostavljena znanost moe zadovoljiti jedino duhove koji radije misle svojom osjetilnou nego rasudbom, koji vie vole neposredne i smuene osjetilne sinteze negoli strpljive i rasvjetljujue ralambe razuma. Osjeaj jest predmet znanosti, ali nije kriterij znanstvene istine. Uostalom, svaka se znanost u svojim zaecima suoava sa slinim otporima. Neko su se osjeanja u vezi sa stvarima fizikoga svijeta, budui da su i sama bila vjerske ili moralne naravi, suprotstavljala s vie ili manje snage uspostavljanju fizikih znanosti. Moe se, dakle, vjerovati da e, izgnana za redom iz svih znanosti, i ova predrasuda biti naposljetku uklonjena i iz sociologije, svoga posljednjeg utoita, ne bi li ostavila slobodan prostor znanstveniku. 2) No prethodno je pravilo posve negativno. Ono pouava sociologa da pobjegne iz carstva laikih poimanja ne bi li usmjerio pozornost na injenice, ali ne kazuje na koji nain valja pristupiti potonjima da bi ih uinio predmetom objektivnog prouavanja. Svako znanstveno istraivanje odnosi se na odreenu skupinu pojava koje se mogu svrstati pod jednu te istu definiciju. Prvi korak sociologa mora prema tome biti odreivanje stvari kojima se bavi kako bismo znali i kako bi on znao o emu je rije. To je prvi i nezaobilazni uvjet svakog dokazivanja i svake provjere. Teorija se ustvari ne moe nadzirati izuzev ako znamo raspoznati injenice o kojima ona eli izvijestiti. Osim toga, budui da se na osnovi te prvotne
47
definicije uspostavio i sam predmet znanosti, taj e biti stvar ili to nee biti, ovisno o nainu na koji j e dana ta definicija. Da bi bila objektivna, dakako, ona mora izraavati pojave koje ne ovise o nekoj duhovnoj zamisli nego o osobinama koje su joj svojstvene. Meutim, u trenutku u kojem je istraivanje tek poelo, dok jo injenice nisu podreene bilo kakvoj razradi, jedine njihove osobine koje se mogu ustanoviti jesu one koje su im dovoljno izvanjske da bi bile vidljive. One, meutim, koje su smjetene dublje zacijelo su i vanije; njihova je eksplikativna vrijednost vea, ali na tom stupnju znanosti jo nisu poznate i mogu se anticipirati jedino ako stvarnost nadomjestimo nekim duhovnim poimanjem. Stoga meu prvima valja traiti predmet ove osnovne definicije. S druge strane J a s n o je da ta definicija mora obuhvatiti, bez iznimke i razlike, sve pojave koje takoer posjeduju jednaka svojstva; jer, nema nikakva razloga niti sredstva da bismo izmeu njih birali. Ta su svojstva tada sve to znamo o stvarnome; slijedno tome, ona moraju posve odrediti nain na koji injenice trebaju biti grupirane. Ne raspolaemo nijednim drugim kriterijem koji bi mogao, makar djelomino, odloiti posljedice prethodnog kriterija. Odatle sljedee pravilo: Uvijek izabrati za predmet istraivanja samo jednu skupinu pojava unaprijed odreenih nekim izvanjskim svojstvima koja su im zajednika i istim istraivanjem obuhvatiti sve pojave koje odgovaraju ovoj definiciji. Primjerice, mi ustanovljujemo postojanje stanovitog broja inova kojima je svima izvanjsko obiljeje to da, jednom izvreni, izazivaju na strani drutva posebnu reakciju koju imenujemo kaznom. Od njih oblikujemo skupmusuigeneris koju obiljeujemo zajednikim nazivom; zloinom nazivljemo svaki kanjeni in, pa tako odreeni zloin postaje predmetom posebne znanosti, kriminologije. Jednako tako, opaamo unutar svakoga poznatoga drutva postojanje nekog odjelitog drutva, prepoznatljivoga po tom izvanjskom obiljeju daje sainjeno od osoba u krvnome srodstvu i koje su veinom povezane meu sobom pravnim vezama. Od injenica koje se na njih odnose oblikujemo posebnu skupinu i dajemo joj posebno ime; to su pojave iz obiteljskog ivota. Obitelju nazivljemo svaku skupinu takve vrste, te na taj nain odreena obitelj postaje predmetom posebnog ispitivanja koje jo nije dobilo odreeno ime u sociolokoj terminologiji. Kada
48
injenica
emo kasnije od obitelji openito prijei na istraivanje tipova obitelji, primijenit emo isto pravilo. Kad emo se, primjerice, baviti prouavanjem klana, ili matrijarhalnom ili patrijarhalnom obitelji, poet emo s njihovim odreenjem i sluiti se istom metodom. Predmet svakog problema, bio on openit ili poseban, valja ustanoviti sukladno istom naelu. Postupajui na taj nain, sociolog od prvog koraaja stupa na tlo stvarnosti. Ustvari, nain na koji e se injenice ovako razvrstati ne ovisi o njemu, o posebnoj sklonosti njegova duha, nego o prirodi stvari. Znak prema kome se one uvrtavaju u ovu ili onu kategoriju moe se pokazati svakome i drugi mogu provjeravati tvrdnje promatraa. Tono je da se tako dobiveni pojam ne podudara uvijek ili se ne podudara openito s laikim pojmom. Primjerice, oevidno je da zdrav razum injenice slobode misli ili nepridravanja pravila ophoenja, koje se tako esto i tako okrutno kanjavaju u veini drutava, ne dri prijestupima ak niti u tim drutvima. Jednako tako, klan nije obitelj u uobiajenom znaenju rijei. Ali to nije vano, jer nije naprosto rije o tome da se otkrije sredstvo koje nam omoguuje da pronaemo dovoljno pouzdano injenice na koje se odnose rijei govornog jezika i ideje koje one izraavaju. Valja naime u cijelosti stvoriti nove pojmove, primjerene potrebama znanosti i izraene pomou posebne terminologije. Besumnje, laiki pojam nije beskoristan znanstveniku; on slui kao naznaka. On nas obavjetava da negdje postoji ukupnost pojava objedinjenih pod istim nazivom i koje po svoj prilici imaju zajednika svojstva; ak nam ponekad, jer je uvijek u nekakvoj vezi s pojavama, saeto naznauje u kojem smjeru valja istraivati. Ali, budui d a j e sirovo oblikvan, prirodno je da se ne podudara u cijelosti sa znanstvenim pojmom ije je uvoenje on potaknuo 12 .
12
U praksi se uvijek polazi od laikog poimanja i izraza. Propituje se ima li meu stvarima koje neodreeno obuhvaa ovaj iskaz onih sa zajednikim izvanjskim obiljejem. Ako ih ima i ako se poimanje nastalo na osnovi tako usporeenih injenica preklapa, ako ne u cijelosti (to je rijetko), a ono barem u veem dijelu, s laikim pojmom, moemo i dalje prvoga oznaavati istim iskazom kao i drugoga te zadrati u znanosti izraz koji se rabi u svakodnevnu govoru. Ali, ako je neslaganje odve veliko, ako laiki pojam brka mnotvo razliitih pojmova, namee se stvaranje novih i posebnih izraza. 49
Kako god oigledno i vano bilo ovo pravilo, nitko ga se ne pridrava u sociologiji. Upravo zato to je u njemu rije o stvarima o kojima govorimo neprestance, kao to je obitelj, vlasnitvo, zloin itd., sociologu se najee ini beskorisnim da im ustanovi prethodnu i strogu definiciju. Tako smo naviknuli sluiti se tim rijeima, koje su neprestance temom razgovora, te nam se ini nepotrebnim odrediti znaenje u kome ih rabimo. Naprosto se pozivamo na ope poimanje. A ono je pak veoma esto dvosmisleno. Uslijed te dvosmislenosti pod istim imenom i uz isto objanjenje stvari zapravo podrazumijevamo veoma razliito. Odatle proizlaze nerazmrsive pometnje. Tako postoje dvije vrste monogamnih zajednica: jedne su to injenino, a druge pravno. U prvima suprug ima samo jednu suprugu, iako ih pravno moe imati vie; u drugima mu je zakonom zabranjena poligamija. injenina monogamija susree se u mnogih ivotinjskih vrsta i u nekim niim drutvima, i to ne mjestimice nego s jednakom openitou kao daje zakonom propisana. Kad je stanovnitvo raspreno na irokoj povrini, drutvena je potka prilino labava, pa pojedinci stoga ive odvojeni jedni od drugih. Zato svaki mukarac prirodno nastoji sebi osigurati enu, i to samo jednu, jer bi ih u takvu stanju izdvojenosti teko mogao imati vie. Obvezatna monogamija, naprotiv, propisuje se samo u najrazvijenijim drutvima. Te dvije vrste branih zajednica imaju prema tome ^rlo razliito znaenje, pa ipak odreuju se istim pojmom; jer, esto kaemo za neke ivotinje da su moncgamne, iako u njih nema niega to bi podsjealo na neku pravnu obvezu. Spencer, meutim, pristupajui prouavanju braka, rabi rije monogamija ne odredivi je, u uobiajenom i dvosmislenom znaenju. Proizlazi da se njemu ini kako razvoj braka pokazuje neshvatljivu anomaliju, budui da vjeruje kako on promatra najvii oblik spolne zajednice od prvih stadija povijesnog razvoja, a prije bi se kazalo da taj oblik iezava u prijelaznom razdoblju a potom se iznova pojavljuje. Zakljuuje odatle da nema pravilnog odnosa izmeu drutvenog napretka openito i postupnog napredovanja prema savrenom tipu obiteljskog ivota. Primjerena definicija bila bi sprijeila takvu greku13.
13
Upravo taj nedostatak definicije razlog je da se ponekad kae kako se demokracija susree na poetku i na kraju povijesti. Istina je pak da su primitivna demokracija i ova dananja veoma razliite.
50
injenica
U drugim sluajevima, pridaje se velika pozornost definiranju predmeta na koji se odnosi istraivanje; ali, umjesto da se definicijom obuhvati i podvede pod istu rubriku sve pojave s jednakim izvanjskim osobinama, izmeu njih se vri odabir. Izabiru se neke, neka vrsta elite, koje se promatraju kao jedine koje imaju pravo na te osobine. Za druge se pak dri da su si bespravno prisvojile ove znakove raspoznavanja i ne uzimaju se u obzir. Ali, bjelodano je da se na taj nain moe dobiti jedino subjektivno i nepotpuno poimanje. To iskljuivanje moe se naime provoditi samo na osnovi unaprijed stvorene ideje, budui da, na poetnom stupnju znanosti, jo nikakvo istraivanje nije moglo utvrditi istinsko postojanje takvog bespravnog prisvajanja, uz pretpostavku daje ono uope mogue. Izabrane pojave uzete su u obzir jedino stoga to su one vie od ostalih bile sukladne idealnu poimanju o takvoj vrsti stvarnosti. Garofalo, primjerice, na poetku svoga djela Kriminologija, jasno pokazuje da polazina toka znanosti mora biti "socioloko poimanje zloina, kriminaliteta"14. Ali, da bi oblikovao taj pojam, on ne usporeuje bez razlike sve inove koji su, u razliitim vrstama drutava, bili spreavani uobiajenim kaznama, nego samo neke meu njima, naime one koji se ogreuju o prosjean i nepromjenjivi dio moralnog smisla. Koliko je do moralnih osjeaja koji su nestali tijekom razvoja, oni mu se ne ine osnovanima u prirodi stvari s razloga to se nisu uspjeli odrati; slijedno tome, inovi koji su proglaeni za zloinake zbog toga to su ih vrijeali, duguju ovaj naziv, prema njegovu miljenju, samo sluajnim ili u veoj ili manjoj mjeri patolokim okolnostima. Ali to iskljuivanje on provodi na osnovi posve osobnog moralnog poimanja. On polazi od ideje da moralni razvoj, sagledan od samog poetka ili u njegovoj blizini, nosi sa sobom sve vrste skora i neistoa koje potom postupno eliminira te da se tek danas uspio osloboditi svih pridolih initelja koji su mu izvorno pomutili tok. Ali to naelo nije ni oevidni aksiom niti dokazana istina; rije je tek o pretpostavci koju nita ne potvruje. Promjenjivi dijelovi moralnoga smisla nisu nita vie utemeljeni u prirodi stvari nego oni nepromjenjivi; inaice kroz koje su proli prvi svjedoe jedino o tome da su se same stvari promijenile. U zoologiji, posebni oblici niih vrsta ne doivljavaju se kao manje prirodni od onih koji se
14
Criminologie,
str. 2. SI
ponavljaju na svim stupnjevima razvoja ivotinjske ljestvice. Jednako tako, inovi koje primitivna drutva smatraju kriminalnima i koji su izgubili to odreenje, uistinu su kriminalni u odnosu na ta drutva, jednako kao i oni koje danas kanjavamo. Prvi odgovaraju promjenjivim okolnostima drutvenog ivota, drugi njihovim trajnim uvjetima; ali jedni nisu manje prirodni od drugih. Nadalje, makar ti inovi nezaslueno dobili znaaj kriminalnih, njih se ne bi smjelo strogo odvojiti od drugih; jer bolesni oblici neke pojave nisu druge prirode negoli njezini uobiajeni oblici i stoga je nuno, da bismo spoznali njihovu prirodu, promatrati i prve i druge. Bolest nije suprotnost zdravlju, rije je o dvjema inaicama iste vrste koje se meusobno rasvjetljuju. To se pravilo odavno spoznalo i primjenjuje se u biologiji kao i u psihologiji, a sociolog bi ga se u jednakoj mjeri trebao pridravati. Ako ne prihvatimo stajalita da istu pojavu moe jednom prouzroiti jedan uzrok, a drugi put drugi, naime ako ne nijeemo naelo uzronosti, uzroci koji jednome inu utiskuju, ali na nenormalni nain, znak raspoznavanja prijestupa ne mogu se po sebi razlikovati od onih iz kojih normalno proizlazi ista posljedica; razlikuju se oni od njih samo u stupnju ili zato to ne djeluju u istome sklopu okolnosti. Nenormalni je zloin i dalje zloin i mora stoga ui u definiciju zloina. to se meutim dogaa? Garofalo uzima za rod ono to je tek vrsta ili puka inaica. injenice na koje se odnosi njegovo odreenje kriminaliteta predstavljaju tek najbeznaajnju manjinu onih koje bi trebalo obuhvatiti, jer ono ne podrazumijeva ni vjerske prekraje, ni ogrijeenja o dolinost, obrednost, tradiciju itd., koji su dodue ispali iz naih suvremenih zakonika, ali su inili gotovo svekoliko kazneno pravosue ranijih drutava. Jednakom metodolokom grekom, neki promatrai nijeu divljacima svaki moralni smisao15. Polaze oni od ideje daje na moral jedini pravi; meutim, oevidno je d a j e on nepoznat primitivnim narodima ili da u njih postoji tek u rudimentarnom obliku. Ali t a j e definicija proizvoljna. Primijenimo li nae pravilo, sve se mijenja. Da
15
Vidi Lubbock, Les Origines de la civilisation, pogl. VIII. Openitije se jo, ne manje pogreno, kae da su stare religije amoralne ili nemoralne. Istina je da one imaju svoj vlastiti moral.
52
injenica
bismo odluili kako je neki naputak udoredan ili to nije, moramo propitati predstavlja li on ili ne izvanjski znak moralnosti; taj se znak sastoji u rairenoj kaznenoj mjeri, tj. osudi javnoga mnijenja koje se osveuje za svako ogrjeenje o pravila. Kad god se naemo suoeni s injenicom koja posjeduje ovo obiljeje, ne smijemo joj osporiti njezino udoredno odreenje, jer je upravo to dokaz d a j e ona iste prirode kao i ostale moralne injenice. Meutim, ne samo da se takva pravila nalaze u niim drutvima nego su ona u njih brojnija negoli u civiliziranima. Mnotvo inova koji su danas preputeni slobodnoj procjeni pojedinaca, neko su bili obvezno nametnuti. Vidljivo je do kakvih se greaka dolazi kad se ne definira ili kad se pogreno definira. Ali, kazat e se, odrediti pojave prema njihovim vidljivim svojstvima ne znai pripisati povrinskim osobinama neku vrstu prevlasti nad temeljnim svojstvima: ne znai li to istinskim obrtanjem loginoga reda postaviti stvari na glavu, a ne na noge? Tako kada zloin odreujemo pomou kazne, gotovo se neizbjeno izlaemo opasnosti da nas optue kako zloin elimo izvesti iz kazne ili, slijedno poznatome navodu, da vjeala, a ne kanjivi in, doivljavamo kao izvorite srama. Ali prigovor poiva na pometnji. Budui da se definicija, za koju smo malo prije ustanovili pravilo, smjetava na poetni stupanj znanosti, njezin predmet ne moe biti da izrazi bit stvarnosti, nego ona mora omoguiti da kasnije u tome uspijemo. Njezina je jedina zadaa omoguiti nam da doemo u dodir sa stvarima i budui da njih duh moe dosegnuti jedino izvana, to e ih izraziti preko njihove izvanjskosti. Ona njih time ne objanjava, nego samo daje prvi nuni oslonac za naa objanjenja. Dakako, kazna ne ini zloin, nego se preko nje on nama izvanjski razotkriva i stoga valja od nje polaziti elimo li ga razumjeti. Primjedba bi bila utemeljena jedino kad bi ta izvanjska obiljeja u isti mah bila i sluajna, naravno, kad ne bi bila u vezi s bitnim svoj stvima. U tim uvjetima, naime, znanost, nakon to bi ih naznaila ne bi imala nikakvih sredstava da ide dalje; ne bi mogla dublje prodrijeti u stvarnost budui da ne bi bilo nikakva odnosa izmeu povrine i dna. Ali, ako naelo uzronosti nije tek puka rije, kad se odreena obiljeja nau istovjetno i bez iznimke kod svih pojava istoga reda, moemo biti sigurni da su tijesno povezana s potonjima i da su s njima solidarna.
53
Ako stanovita skupina inova podjednako potvruje posebnost da se na njih nadovezuje zakonska sankcija, znai to da postoji bliska veza izmeu bitnih obiljeja tih inova. Zbog toga, kako god bila povrna, ta svojstva, promatraju li se sustavno J a s n o znanstveniku pokazuju put koji mu valja slijediti da bi dospio do biti stvari; ona su prva i neizbjena karika u lancu koji e znanost, u svojim objanjenjima, kasnije razviti. Budui da nam se izvanjskost stvari nadaje preko osjeta, moemo prema tome zakljuiti sljedee: da bi znanost bila objektivna, ona ne smije polaziti od poimanja koja su se oblikovala izvan nje, nego od osjeta. Ona mora neposredno od osjetnih danosti preuzeti elemente svoje prvobitne definicije. I doista, dostaje predoiti si u emu se sastoji djelo znanosti da bismo razumjeli kako ona ne moe drukije postupiti. Njoj su potrebni pojmovi koji primjereno izraavaju stvari, a ne da ih zamiljamo takvima kakvi bi bili korisni za praksu. Meutim, pojmovi koji su se oblikovali izvan njezina djelovanja ne zadovoljavaju taj uvjet. Stoga ona mora ustanoviti nove i zato se, uklonivi ope pojmove i rijei koje ih izraavaju, vraa osjetu, prvoj i prijeko potrebnoj grai svih pojmova. Iz osjeta se izluuju sve openite ideje, bile one tone ili pogrene, znanstvene ili ne. Polazina toka znanosti ili teorijske spoznaje zato moe biti samo polazina toka laike ili praktine spoznaje. Razilaenja poinju jedino nakon toga, u nainu na koji se taj zajedniki sadraj poslije obrauje. 3j Ali osjet je esto subjektivan. Zato je u prirodnim znanostima pravilo da se uklone svi ulni podaci koji bi mogli biti odve osobno promatraevi, da bi se zadrali jedino oni koji posjeduju dovoljni stupanj objektivnosti. Tako fiziar nadomjeta neodreene utiske to ih proizvodi temperatura ili elektricitet s vizualnim predoivanjem oscilacija na termometru ili elektrometru. Sociolog mora poduzimati jednake mjere opreza. Izvanjska obiljeja na osnovi kojih on odreuje predmet svojih istraivanja moraju biti to je mogue objektivnija. Moe se postaviti naelo da su drutvene injenice to primjerenije za objektivno predoivanje to su potpunije osloboene pojedinanih injenica koje ih oituju. Ustvari, osjet je utoliko objektivniji to je predmet na koji se odnosi stalniji; jer uvjet svake objektivnosti jest postojanje stalnog i istovjetnog
54
injenica
uporita na koje se predodba moe pozvati i koje omoguuje uklanjanje svega to je promjenjivo, to je u vezi sa subjektivnim. Ako su jedine dane uporine toke i same promjenjive, ako su neprestance razliite u odnosu na sebe same, nema nikakve zajednike mjere, i nema nikakva naina da u svojim dojmovima razlikujemo ono to ovisi o izvanjskome od onoga to proizlazi iz nas. Meutim, sve dok drutveni ivot ne uspije izdvojiti posebne dogaaje koji ga utjelovljuju da bi se mogao odvojeno uspostaviti, ima upravo tu osobinu, jer budui da dogaaji nemaju isti izgled u jednoj ili drugoj prigodi, od jednog do drugog trenutka, a kako je on neodvojiv od njih, oni prenose na nj svoju promjenjivost. Sastoji se on onda od slobodnog strujanja koje vodi stalnoj preobrazbi i koje pogled promatraa ne moe zaustaviti. Znai to da znanstvenik ne moe s te strane prii prouavanju drutvene stvarnosti. Ali mi znamo za tu njezinu osobitost, daje, ne prestajui biti istom, kadra kristalizirati se. Izvan pojedinanih inova koje potiu, zajedniki obiaji izraavaju se u odreenim oblicima, pravnim i moralnim pravilima, narodnim izrekama, injenicama drutvene strukture itd. Budui da ti oblici postoje na trajni nain, da se ne mijenjaju s razliitim njihovim primjenama, predstavljaju oni nepromjenjivi predmet, trajnu mjeru koja je uvijek nadomak promatrau i u kojoj nema mjesta subjektivnim dojmovima i osobnim zapaanjima. Pravno je pravilo to to jest i nema dva naina da se ono opazi. Budui da su, s druge strane, ove prakse ustaljen drutveni ivot, opravdano je, izuzev oprenih naputaka16, prouavati ga na osnovi njih. Kada, dakle, sociolog poinje istraivati bilo koju vrstu drutvenih injenica, mora se prisiliti da ih promatra sa strane na kojoj se one oituju izdvojene od svojih pojedinanih oitovanja. Polazei upravo od tog naela, prouavali smo drutvenu solidarnost, njezine razliite oblike i njihov razvoj preko sustava pravnih pravila koja ih izraavaju 17 . Jednako tako, ako se pokua razlikovati i razvrstati razliite vrste obitelji oslanjajui se na knjievne opise koje nam o njima nude putnici, i ponekad povjesniari, postoji
16
Ova zamjena ne bi bila osnovana, kad bi, primjerice, bilo razloga povjerovati da u danome trenutku pravo vie ne izraava istinske drutvene odnose. 17 Division du travail social, I. 55
mogunost da pobrkamo najrazliitije vrste, da poistovjetimo najudaljenije tipove. Ako, naprotiv, kao osnovu svoje klasifikacije uzmemo pravno ustrojstvo obitelji, i nadasve nasljedno pravo, raspolagat emo objektivnim kriterijem koji e, iako nije nepogreiv, ipak sprijeiti mnoge greke18. elimo li razvrstati razliite oblike zloina? Nastojat emo predoiti naine ivljenja, profesionalne navade u razliitim kriminalnim sredinama, i ustanovit emo toliko kriminolokih tipova koliko je razliitih vrsta ove organizacije. Da bismo se upoznali s obiajima, narodnim vjerovanjima, posegnut emo za poslovicama, mudrim izrekama koje ih izraavaju. Besumnje, postupajui na taj nain, privremeno ostavljamo izvan znanosti konkretni sadraj drutvenog ivota, koji, kako god bio promjenjiv, ipak ne treba shvatiti kao a priori nespoznatljiv. Ali, elimo li se pridravati metodikog pristupa, pretpostavke znanosti valja postaviti na vrsto tlo a ne na ivi pijesak. Drutvenome carstvu valja prii na mjestima gdje je ono najpogodnije za znanstveno istraivanje. Jedino e na taj nain biti mogue dalje produbiti istraivanje i putem radova na postupnom pribliavanju polako zahvaati stvarnost koja izmie i koju ljudski um vjerojatno nikad nee u cijelosti obuhvatiti.
18
Usp. na Introduction la sociologie de la famille u Annales de la Facult des lettres de Bordeaux, godina 1889.
56
Tree poglavlje PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA RAZLIKOVANJE NORMALNOG I PATOLOKOG
Promatranje provedeno sukladno pravilima koja prethode ne razlikuje dvije vrste injenica koje su po nekim svojim znaajkama veoma razliite: one koje su u cijelosti onakve kakve bi trebale biti i one koje su drukije no to bi trebale biti, normalne pojave i patoloke pojave. ak je, kao to smo vidjeli, nuno da ih u jednakoj mjeri obuhvati definicija kojom treba zapoeti svako istraivanje. Ali, ako su one u stanovitim vidovima iste naravi, ipak ine dvije razliite podvrste koje valja razlikovati. Raspolae li znanost sredstvima koja omoguuju uoavanje takva razlikovanja? Pitanje je to sve znaajnije, jer o njegovu rjeenju ovisi ideja koju emo si stvoriti o ulozi znanosti, nadasve znanosti o ovjeku. Prema teoriji iji zagovornici potjeu iz najrazliitijh kola, znanost nas ne poduava niemu to bismo trebali eljeti da saznamo. Ona poznaje, tvrde takvi, tek injenice koje su sve iste vrijednosti i istog interesa; ona ih promatra, objanjava, ali ne prosuuje o njima; prema njoj, nijedna ne bi bila za osudu. U njihovim oima ne postoji dobro i zlo. Ona nam moe kazati koji uzroci proizvode njihove uinke, ali ne i ciljeve kojima valja teiti. Da bismo saznali ne to jest nego to je poeljno, valja se obratiti poticajima nesvjesnoga, kako god mi nazivali osjeaj, nagon, ivotni poriv itd. Znanost, kae autor kojega smo ve navodili, moe zacijelo rasvijetliti svijet, ali ona ostavlja tamu u srcima ljudi; samo srce mora stvoriti svoju vlastitu svjetlost. Tako je znanost posve, ili gotovo posve, liena svake praktine djelotvornosti i stoga i nema veliko opravdanje svog postojanja; jer, emu se truditi upoznati
57
stvarnost ako nam steeno znanje ne moe posluiti u ivotu? Hoe li se kazati da nam znanost, otkrivajui nam uzroke pojava, omoguuje da ih proizvoljno sami stvaramo i da, sukladno tome, ostvarimo ciljeve za kojima naa volja tei iz razloga koji nadilaze znanost? Ali svako je sredstvo u stanovitom smislu i smo cilj, jer, da bismo ga primijenili, valja to eljeti na jednaki nain kao i cilj ije ostvarenje ono priprema. Uvijek nekoliko putova vodi odreenom cilju; treba dakle izabrati meu njima. Meutim, ako nam znanost ne moe pomoi u izboru cilja, kako bi nam ona mogla pokazati koji je put najbolji da bismo ga dosegnuli? Zato bi nam radije ukazala na onaj najbri radije negoli na onaj najekonominiji, najsgurniji radije negoli najjednostavniji ili obratno? Ako nas pak ona ne moe voditi u odabiru najviih ciljeva, jednako je nemona kad je rije o drugorazrednim ili podreenim ciljevima koje nazivljemo sredstvima. Ideoloka metoda doputa, dodue, izbjei taj misticizam i uostalom upravo elja da se on izbjegne dijelom je osigurala postojanost te metode. Oni koji su se njome sluili bili su ustvari odve racionalisti da bi prihvatili kako ljudskim ponaanjem ne treba upravljati razmiljanje. Pa ipak, u pojavama uzetima samima za sebe i neovisno o svakoj subjektivnoj danosti, oni nisu uviali nita to bi doputalo da se one razvrstaju sukladno njihovoj praktinoj vrijednosti. Izgledalo je, prema tome, da je jedino sredstvo pomou kojega se o njima moe suditi dovesti ih u vezu s nekim pojmom koji bi njima upravljao; nadalje, koritenje pojmova koji upravljaju usporedbom injenica, umjesto da iz njih proizlaze, postalo je nunim u svakoj racionalnoj sociologiji. Ali, mi znamo da praksa provedena u takvim okolnostima dodue postaje promiljena, ali da tako uporabljena rasudba nije znanstvena. Problem to smo ga netom postavili omoguit e nam da postavimo zahtjev za pravima razuma ne zapadajui iznova u ideologiju. Ustvari, za drutva kao i za pojedince zdravlje je dobro i poeljno, dok je bolest naprotiv loa stvar koju valja izbjegavati. Ako stoga iznaemo neki objektivni kriterij svojstven samim stvarima, koji bi nam omoguio znanstveno razlikovati zdravlje od bolesti u razliitim vrstama drutvenih pojava, znanost e biti kadra rasvijetliti praksu u isti mah ostajui vjerna svojoj metodi. Besumnje, budui da ona zasad ne
58
Pravila koja se odnose na razlikovanje normalnog od patolokog
uspijeva doprijeti do pojedinca, kadra nam je pruiti tek ope naputke koji se mogu primjereno mijenjati jedino ako se neposredno preko osjeta dospije u doticaj s posebnime. Stanje zdravlja, kakvo ona moe definirati, ne moe tono odgovarati nijednom pojedinanom subjektu, budui da se ono moe jedino ustanoviti u odnosu na najopenitije okolnosti, od kojih se svatko razlikuje u manjoj ili veoj mjeri; ono zbog toga nije nita manje dragocjeni pokazatelj pomou kojega je mogue usmjeriti ponaanje. injenica da se zatim valja prilagoditi svakom pojedinom sluaju nimalo ne umanje vanost njegova poznavanja. Naprotiv, on je mjera koja mora sluiti kao osnova za sva naa praktina rasuivanja. S obzirom na sve to, nemamo vie pravo kazati da misao nije korisna djelovanju. Izmeu znanosti i umijea vie ne postoji ponor, nego se iz jedne prelazi u drugo, bez prekida jedinstva. Znanost se dodue ne moe spustiti do injenica bez posredovanja umijea, ali umijee je samo produetak znanosti. Jo bismo se mogli upitati nee li praktina nedostatnost potonje opadati budu li zakoni koje ona postavlja sve potpunije .izraavali pojedinanu stvarnost.
I.
Bol se obino smatra pokazateljem bolesti i izvjesno je da openito izmeu tih dviju injenica postoji odnos, ali nedostaje mu postojanosti i tonosti. Neka su teka oboljenja bezbolna, dok nevane smetnje, poput onih koje nastaju ako nam zrnce ugljena upadne u oko, mogu izazvati pravu muku. ak, u izvjesnim sluajevima, upravo odsustvo boli ili pak zadovoljstva mogu biti pokazatelji bolesti. Stanovita neranjivost moe biti patoloka. U uvjetima u kojima bi zdrav ovjek trpio bol, neurasteniar moe doivjeti osjeaj uitka ija je bolesna priroda nesporna. Obratno, bol prati mnoga stanja, poput gladi, umora, poroaja koji su isto fizioloke pojave. Hoemo li kazati da se zdravlje, koje se sastoji u sretnom razvoju ivotnih snaga, prepoznaje po savrenoj prilagodbi organizma sredini, pa emo, naprotiv, nazvati boleu sve to ometa tu prilagodbu? Ali ponajprije - kasnije emo se vratiti tome pitanju - nije nipoto dokazano d a j e svako stanje organizma u skladu s nekim izvanjskim stanjem.
59
Osim toga, kada bi taj kriterij i bio odlikom zdravstvenoga stanja, njemu bi pak trebao neki drugi kriterij da bi se moglo prepoznati; jer trebalo bi, u svakom sluaju, znati na osnovi kojeg naela moemo odrediti da je jedan nain prilagodbe savreniji od drugoga. Zar bismo to mogli kazati na osnovi naina na koji jedno i drugo utjeu na izglede za nae preivljavanje? Zdravlje bi tada bilo stanje organizma u kojemu su ti izgledi maksimalni, a bolest bi, naprotiv, inilo sve to uzrokuje njihovo smanjenje. Nema sumnje, ustvari, da je openita posljedica bolesti slabljenje organizma. Ali ne poluuje jedino ona takav rezultat. Funkcije razmnoavanja kod stanovitih niih vrsta neizbjeno uzrokuju smrt, a ak i kod viih vrsta stvaraju opasnost. Meutim, one su normalne. Starost i djetinjstvo imaju iste uinke, jer su starac i dijete podloniji uzrocima razaranja. Jesu li oni, prema tome, bolesnici i treba li proglasiti jedinom zdravom vrstom odrasle ljude? Kako bismo na taj nain suzili polje zdravlja i fiziologije! Ako je uza sve to starost sama po sebi bolest, kako razlikovati zdravoga starca od bolesnoga? S istoga stajalita valjalo bi mjesenicu svrstati meu bolesne pojave, jer zbog smetnji koje izaziva ona poveava prijemivost ene za bolest. Kako, meutim, proglasiti bolesnim stanje ije odsustvo ili prerani nestanak nedvojbeno predstavljaju patoloku pojavu? U vezi s tim pitanjem razmilja se na nain kao da u zdravome organizmu svaka pojedinost, da tako kaemo, mora odigrati korisnu ulogu; kao da svakome unutarnjem stanju odgovara tono neki izvanjski uvjet te stoga, sa svoje strane, pridonosi osiguravanju ivotne ravnotee i smanjuju izglede za smrt. Naprotiv, osnovano je pretpostaviti kako neke funkcionalne i anatomske podeenosti ne slue neposredno niemu, nego naprosto postoje jer ne mogu ne postojati, s obzirom na ope uvjete ivota. Zato ih se, meutim, ne moe nazvati bolesnima, jer bolest je, ponajprije, neto to se moe izbjei, to nije redovnim sastavnim dijelom sustava ivoga bia. Meutim, moe se dogoditi da one umjesto da osnae organizam smanje njegovu otpornu snagu i stoga poveavaju opasnost smrti. S druge strane, nije sigurno daje bolest uvijek posljedica onoga u odnosu na to je mi elimo definirati. Ne postoje li brojna odve lagana oboljenja da bismo mogli kazati kako znaajno utjeu na ivotne osnove organizma? ak i meu najteima posljedice nekih meu
60
njima nisu nimalo teke, ako se umijemo boriti protiv njih orujem kojim raspolaemo. Trbuni bolesnik koji ivi higijenski zacijelo moe ivjeti jednako dugo kao i zdrav ovjek. Dakako, obvezan je njegovati se, ali nije li to obveza svih nas i moe li se drukije ivot odrati? Svatko od nas treba svoju njegu; njega bolesna ovjeka ne nalikuje na onu prosjenoga ovjeka u njegovu vremenu i sredini, ali to je i jedina razlika izmeu njih s tog stajalita. Bolest nas ne onesposobljava uvijek toliko da nismo u stanju nepopravljive neprilagoenosti; ona nas tek prisiljava da se prilagodimo na drugi nain od veine nama slinih. Tko kae da naposljetku neke bolesti nisu i korisne? Ospice su prava bolest koju sebi dobrovoljno nanosimo cijepljenjem vakcinom, ali, unato tome, one poveavaju nae izglede za preivljavanje. Vjerojatno ima dosta i drugih sluajeva u kojima je smetnja nastala boleu beznaajna u odnosu na imunitet koji nam ona daje. Naposljetku i nadasve, to mjerilo najee nije primjenjivo. Moe se dakako utvrditi kako najnia poznata smrtnost postoji u odreenoj skupini pojedinaca; ali ne moe se dokazati da ne bi mogla postojati i nia od nje. Tko moe tvrditi da se pomou nekih moguih mjera ona ne bi mogla jo smanjiti? Taj minimum injenica nije, prema tome, dokaz savrene prilagoenosti, niti je, slijedno tome, pokazatelj zdravstvenog stanja sukladno prethodnoj definiciji. Osim toga, vrlo je teko ustanoviti skupinu i izdvojiti je od svih ostalih, to bi bilo potrebno kako bi se moglo promotriti organski sustav kojim je ona povlatena i koji je pretpostavljeni uzrok te nadmoi. Obratno, ako je vjerojatnost da e bie preivjeti oevidno smanjena kad je rije o bolesti iji je ishod u pravilu smrt, takav je zakljuak neobino teko donijeti kad oboljenje nije takve prirode te mu je neposredna posljedica smrt. Zapravo, samo se na jedan objektivni nain moe dokazati da bia stavljena u stanovite uvjete imaju manje izglede da preive od ostalih, a to je da se pokae kako veina njih zapravo ivi krae. Meutim, ako je ovo dokazivanje esto mogue u sluaju pojedinanih bolesti, ono je posve neprimjenjivo u sociologiji jer tu nema uporita kojim biolog raspolae, naime broja prosjene smrtnosti. Mi ak ne moemo nitipriblino tono razvidjeti u kojem se trenutku neko drutvo raa, a u kojemu umire. Sve te tekoe koje ak ni u biologiji nisu ni izdaleka razrijeene, ostaju za sociologa jo zavijene velom tajne.
6 l
Uostalom, dogaaji koji se odvijaju tijekom drutvenog ivota i koji se gotovo istovjetno ponavljaju u svim drutvima iste vrste suvie su raznovrsni da bi se moglo odrediti u kojoj mjeri jedan od njih moe pridonijeti ubrzanju konanog raspleta. Kad je rije o pojedincima, budui da su oni veoma brojni, moe se izabrati one koji se usporeuju na osnovi zajednikog posjedovanja tek jedne i iste anomalije; nju se na taj nain moe izdvojiti od svih prateih pojava i potom se moe propitivati njezin utjecaj na organizam. Ako, primjerice, tisuu reumatiara, uzetih nasumice, pokazuju smrtnost zamjetno veu od prosjeka, osnovano je smrtnost pripisati reumatizmu. Ali budui da u sociologiji svaka drutvena vrsta broji tek mali broj pojedinaca, polje usporeivanja odve je sueno da bi skupine ove vrste bile uvjerljive. Dakle, u nedostatku injeninog dokaza, preostaje tek deduktivni pristup, a dobiveni zakljuci mogu jedino imati vrijednost subjektivnih pretpostavki. Nee se dokazati da neki dogaaj uistinu slabi drutveni organizam, nego da on treba tako djelovati. Zbog toga e se pokazati kako on nuno za sobom povlai odreenu posljedicu koju drutvo odreuje kao nepovoljnu i na osnovi toga se proglaava boleu. Ali uz pretpostavku da je on uistinu uzrok te posljedice, mogue je da nelagode koje izaziva budu povrh toga nadoknaene prednostima kojih nismo svjesni. Osim toga, samo se s jednog razloga posljedica moe proglasiti kobnom, naime da ometa normalni tijek funkcija. Ali takav dokaz pretpostavlja ve rijeeni problem, jer je on mogu jedino ako smo unaprijed odredili to je normalno stanje i stoga znamo prema kojim se znakovima moe prepoznati. to ako ga se pokua a priori u cijelosti postaviti? Nepotrebno je ukazivati na to kakvu bi vrijednost mogla imati takva konstrukcija. Evo zato se u sociologiji, kao i u povijesti, dogaa da se isti dogaaji procjenjuju kao korisni ili kao tetni prema osobnim osjeajima znanstvenika. Tako neprestance teoretiar ateist doivljava kao bolesnu pojavu ostatke vjere koji se odravaju u okruenju u kojemu je dolo do opeg nipodatavanja vjerskih osjeaja, dok vjernik upravo nevjeru doivljava danas kao teku bolest drutva. Jednako tako, za socijalistaje sadanja ekonomska organizacija injenica drutvene teratologije, dok su za ortodoksnog ekonomista socijalistike orijentacije par excellence patoloke. I svatko za potvrdu svog miljenja navodi silogizme koje dri dobro sroenima.
62
Zajedniki nedostatak tih definicija jest u tome to ele prije vremena doprijeti do biti pojava. Jednako tako one pretpostavljaju da se preuzete postavke, bile one tone ili ne, mogu dokazati jedino ako je znanost ve dovoljno napredovala. Upravo to je sluaj u kojemu nam se valja pridravati pravila koje smo ranije ustanovili. Umjesto da unaprijed elimo odrediti odnose normalnoga stanja i njegove suprotnosti sa ivotnim snagama, potraimo naprosto neki izvanjski neposredno uoljivi ali objektivni pokazatelj koji e nam omoguiti da razluimo jednu od druge te dvije vrste injenica. Svaka socioloka pojava, kao uostalom i svaka bioloka pojava, kadra je, iako ostajui bitno ono to jest, poprimiti razliite oblike ovisno o sluaju. Meutim, postoje dvije vrste oblika. Jedni su openiti u cijelom opsegu vrste; ako se i ne nahode kod svih pojedinaca, prisutni su barem kod veine njih, i ako se ne ponavljaju na istovjetni nain u svim sluajevima koje promatramo, nego se razlikuju od jednog subjekta do drugoga, te se varijacije nalaze unutar vrlo uskih granica. Ima i drugih koji su, naprotiv, izuzetni ne samo zato to ih susreemo u manjine nego stoga to ak i tamo gdje se pojavljuju najee ne traju tijekom cijelog ivota pojedinca. Oni su iznimka u vremenu i u prostoru 1 . Suoeni smo tako s dvjema razliitim podvrstama pojava koje valja oznaiti razliitim pojmovima. Normalnima nazivljemo injenice koje predstavljaju najopenitije oblike, dok emo druge nazvati bolesnima ili patolokima. Ako se sloimo da prosjeni tip nazovemo shematskim biem do kojeg bismo doli obuhvaajui u jednu cjelinu, u neku vrstu apstraktne linosti, najea obiljeja u vrsti s njihovim najeim oblicima, mogli bismo kazati da se normalni tip preklapa s prosjenim, i d a j e svaki otklon od tog obrasca zdravlja bolesna pojava. Istina je da se prosjeni tip
1
Na taj je nain mogue razlikovati bolest od nakaznosti. Druga je izuzetak jedino u prostoru; ona se ne susree u prosjeku vrste, ali traje cijeli ivot pojedinca u kojeg je prisutna. Vidimo, uostalom, da se ta dva reda injenica razlikuju jedino u stupnju i u samoj su osnovi prirode. Granice izmeu njih veoma su neodreene, jer bolest ne iskljuuje svaku stabilnost niti nakaznost svaku razvojnost. Stoga ih, nakon to smo ih odredili, ne moemo do kraja razdvojiti. Razlika izmeu njih ne moe biti stroa no to je ona izmeu morfologije i fiziologije, budui da je openito bolesnik nenormalan u fiziolokom pogledu, kao to je nakazan nenormalan u anatomskom pogledu. 63
ne moe odrediti s jednakom preciznou kao pojedinani, budui da njegova bitna svojstva nipoto nisu stalna, nego su podlona promjeni. Ali nije sporno da se on moe ustanoviti, poto je on neposredni predmet znanosti, i stoga to se preplie s generikim tipom. Fiziolog tako prouava funkcije prosjenog organizma, a tako je i sa sociologom. Jednom kad umijemo razluiti drutvene vrste jedne od drugih - o tome e jo biti rijei - uvijek je mogue pronai najopenitiji oblik neke pojave u sklopu odreene vrste. Kao to vidimo, injenica se moe odrediti kao bolesna jedino u odnosu na neku danu vrstu. Uvjeti zdravlja i bolesti ne mogu se definirati in abstracto i na apsolutni nain. Pravilo nije osporeno niti u biologiji; nikad nitko nije pomislio da bi ono to je normalno za mekuca trebalo biti normalno i za kimenjaka. Svaka vrsta ima svoje zdravlje, jer posjeduje navlastiti prosjeni tip, pa zdravlje i najniih vrsta nije manje od onih najviih. Jednako se naelo primjenjuje i u sociologiji iako se ono esto previa. Valja napustiti jo odve rairene navade da se sudi o nekoj instituciji, praksi, moralnoj maksimi kao o dobrima ili loima po sebi i za sebe, za sve drutvene tipove bez razlike. Budui da se polazite s kojega se moe suditi o stanju zdravlja ili bolesti razlikuje ovisno o vrsti, ono se moe razlikovati i unutar jedne 1 iste vrste, ako se ona promijeni. Na taj nain, s puko bilokog stajalita, ono to je normalno za divljaka nije uvijek takvime za civiliziranog i obratno2. Postoji nadasve jedan niz promjena koje valja imati na umu jer se one javljaju redovno u svim vrstama, a to su one koje se odnose na starost. Zdravlje starca nije isto kao i odrasle osobe, jednako kao to njegovo nije zdravlje djeteta, a to vrijedi i za drutva3. Za drutvenu se injenicu tako moe rei da je normalna za odreenu drutvenu vrstu jedino s obzirom na stanoviti, takoer odreeni stupanj njezina razvoja; zbog toga, da bismo znali ima li pravo na taj naziv, nije dostatno promatrati pod kakvim se uvjetima
2
Na primjer, divljak koji bi imao skraen probavni trakt a razvijen ivani sustav zdravoga civiliziranog ovjeka bio bi bolesnik u odnosu na svoju sredinu. Skraujemo ovaj dio izlaganja, jer ovdje moemo tek ponoviti, u vezi s drutvenim injenicama openito, ono to smo na drugome mjestu kazali u vezi s podjelom moralnih injenica na normalne i nenormalne. (Vidi, Division du travail social str. 33.-39.).
64
ona openito pojavljuje u drutvima koja pripadaju odreenoj vrsti, nego valja jo uzeti u obzir da se drutva ispituju na odgovarajuem stupnju njihova razvoja. Izgleda da smo dosad naprosto pristupali definiciji rijei, jer smo pojavama koje smo grupirali prema njihovim slinostima i razlikama i tako uoblienim skupinama nadjenuli imena. Ali, ustvari, pojmovi koje smo na taj nain oblikovali, iako imaju veliku prednost utoliko to se prepoznaju po svojim objektivnim obiljejima i to su lako uoljivi, ne udaljavaju se od uobiajenog pojma o zdravlju i o bolesti. Ne shvaaju li svi bolest ustvari kao nedau koja je besumnje sastavnim dijelom ivoga bia, ali ne mora se pojaviti u pravilu? To su iskazivali stari filozofi kad su kazali da ona ne proizlazi iz prirode stvari, nego je proizvod neke vrste sluajnosti svojstvene organizmu. Takvo je poimanje zacijelo nijekanje svekolike znanosti, jer bolest nije nita udesnija od zdravlja; ona se takoer temelji u prirodi bia. Samo, onanijeutemeljenaunjihovoj normalnoj prirodi, nije ukljuena u njihov redovni tjelesni sastav niti je povezana s uvjetima ivota o kojima ona openito ovise. Obratno, svi brkaju tip zdravlja s tipom vrste. Ne moe se ak, bez zapadanja u proturjeje, zamisliti neku vrstu koja bi sama po sebi i na temelju svoga bitnog sastava bila neizljeivo bolesna. Ona je norma par excellence i stoga ne moe sadravati nita nenormalno. Istina je da esto pod zdravljem podrazumijevamo stanje koje u pravilu pretpostavljamo bolesti. Ali ta je definicija sadrana u prethodnoj. Ako su se ustvari obiljeja iji skup tvori normalni tip mogla uopiti u nekoj vrsti, to se nije zbilo bez razloga. Ta openitost je i sama injenica koju valja objasniti i koja stoga iziskuje neki uzrok. On, meutim, ne bi bio objanjiv kada najraireniji oblici organizacije ne bi takoer bili, barem u svojoj cjelini, najpovoljniji. Kako bi se mogli odrati u tolikoj raznorodnosti okolnosti da pojedincima nisu omoguili da se bolje odupru uzrocima razaranja? Naprotiv, ako su ostali rjei, razlog je tome oevidno injenica da u prosjeku sluajeva subjekti koji ih predstavljaju tee preivljavaju. Vea uestalost prvih dokaz je, dakle, njihove nadmonosti 4 .
4
Garofalo je pokuao dodue razlikovati nakazno od nenormalnog (Criminologie, str. 109.-110.). Ali jedina dva dokaza na kojima osniva to razlikovanje jesu 65
II.
Posljednja primjedba prua ak mogunost provjere prethodne metode. Budui d a j e openitost koja izvana obiljeuje normalne pojave i sama objanjiva pojava, primjereno je, nakon to je neposredno utvrena promatranjem, pokuati objasniti je. Besumnje, unaprijed moemo biti sigurni da ona nije bez uzroka, ali bolje je tono saznati o kojem je uzroku rije. Normalno obiljeje pojave bit e ustvari neospornije dokaemo li da izvanjski znak koji ju je ponajprije razotkrio nije tek prividan, nego je utemeljen u prirodi stvari; ako se, rijeju, ta injenina normalnost moe podii na pravnu normalnost. To se dokazivanje nee uostalom uvijek sastojati u tome da se pokae kako je pojava korisna za organizam, iako je to najee sluaj s razloga koje smo netom naveli; ali, moe se takoer dogoditi, kao to smo gore spomenuli, da neko ureenje bude normalno a da niemu ne slui, naprosto zato to je nuno ukljueno u prirodu bia. Tako, bilo bi moda korisno da poroaj ne izaziva tako estoke poremeaje u enskom organizmu, ali to nije mogue. Zbog toga se normalnost pojave moe jedino objasniti onime to je u vezi s okolnostima postojanja promatrane vrste, bilo kao mehanika nuna posljedica tih okolnosti, bilo kao sredstvo koje organizmu omoguuje da im se prilagodi 5 . Taj dokaz nije koristan samo kao kontrola. Ne treba zaboraviti, naime, daje vano razlikovati normalno od nenormalnoga, ponajprije zato da se objasni praksa. Jer, da bismo djelovali razborito, nije
sljedei: 1. Rije bolest uvijek oznaava neto to tei posvemanjem ili djelominom razaranju organizma; ako nema unitenja, na djeluje ozdravljenje, a nikad postojanost kao kod mnogih anomalija. Ali, kao to smo vidjeli, i nenormalnost je u prosjeku sluajeva prijetnja ivome biu. Tono je da nije uvijek tako, ali opasnosti koje bolest podrazumijeva postoje jednako tako u najveem broju okolnosti. Koliko je do odsustva postojanosti kakva postoji kod bolesti, znai zaboraviti na kronine bolesti i nakazno posve odvojiti od patolokog. Nakaznosti su trajne. 2. Normalno i nenormalno razlikuju se navodno ovisno o rasi, dok razlikovanje izmeu fiziolokog i patolokog vrijedi za cijeli ljudski rod (genus homo). Kao to smo gore pokazali, esto ono to je bolesno za civiliziranog ovjeka za divljaka to nije. Uvjeti tjelesnog zdravlja mijenjaju se sa sredinom. Moemo se dodue pitati nije li neka pojava korisna samim time to nuno proizlazi iz opih uvjeta ivota. Ne moemo raspravljati o tom filozofskom pitanju. Pa ipak, dotaknut emo ga se neto dalje.
66
dostatno znati to trebamo htjeti, nego zato to trebamo htjeti. Znanstvena stajalita koja se odnose na normalno neposrednije e se primjenjivati na pojedinane sluajeve budu li popraena razlozima, jer emo tada lake prepoznati u kojim ih sluajevima i u kojem smislu valja pri primjeni promijeniti. U nekim okolnostima taje provjera ak i nuna, jer bi prva metoda, uporabi li se sama, mogla dovesti do greke. To se dogaa u prijelaznim razdobljima kad je cijela vrsta u razvoju i jo nije konano ustaljena u svome novom obliku. U tom sluaju, jedini normalni tip koji se odmah ostvaruje i koji je iskazan u injenicama jest onaj iz prolosti, a on meutim vie nije u vezi s novim uvjetima ivota. Tako se neka injenica moe odrati u cijelom opsegu vrste iako vie ne odgovara zahtjevima situacije. Utoliko ona zadrava jedino privid normalnosti, jer je openitost koju predstavlja samo lana etiketa, budui da, odravajui se samo slijepom snagom obiaja, ona vie nije pokazatelj d a j e promatrana pojava tijesno povezana s opim uvjetima kolektivnog opstanka. Ta je tekoa uostalom posebno prisutna u sociology i. Ona takoreku ne postoj i za biologa. Uostalom, ivotinjske vrste veoma su rijetko prinuene poprimiti nepredviene oblike. Jedine normalne preobrazbe kroz koje one prolaze jesu one koje se redovno javljaju kod svake jedinke, mahom pod utjecajem starosti. Prema tome, one su poznate ili su spoznatljive budui da su se ve dogodile u brojnim sluajevima. Zbog toga, u svakom trenutku razvoja ivotinje, pa ak i u razdobljima krize, mi moemo znati to predstavlja normalno stanje. Tako je i u sociologiji kad je rije o drutvima koja pripadaju niim vrstama. Jer, budui da su mnoga od njih ve zavrila svoju ivotnu putanju, zakonitost je njihova normalnog razvoja utvrena, ili se moe utvrditi. Ali, kad je rije o razvijenijim i mlaim drutvima, taj je zakon po definiciji nepoznat, jer ona jo nisu prola cijelu svoju povijest. Sociolog se tada moe nai u neprilici ne znajui je li neka pojava normalna budui da mu nedostaje uporinih toaka. Oslobodit e se neprilike bude li postupio na nain koji smo netom iznijeli. Nakon to je promatranjem utvrdio d a j e injenica openita, tragat e za okolnostima koje su odredile tu openitost u prolosti i potom e ispitatijesu li te okolnosti prisutne i u sadanjosti ili su se,
67
naprotiv, promijenile. U prvom sluaju bit e u pravu pojavu smatrati normalnom, a u drugome uskratiti joj to odreenje. Primjerice, da bismo saznali jesu li sadanje gospodarske prilike u europskih naroda, u kojima nije prisutna njima svojstvena organizacija 6 , normalne ili nisu, ispitat emo to ih je u prolosti stvorilo. Ako te okolnosti odgovaraju onima u kojima se i danas nalaze naa drutva, znai da je takvo stanje normalno usprkos pobunama koje izaziva. Ali ako, naprotiv, ustanovimo da je ono u vezi sa starom drutvenom strukturom koju smo na drugome mjestu odredili kao segmentarnu 7 , i koja, nakon to je bila temeljnom okosnicom drutava, sve vie iezava, valja nam zakljuiti kako ona danas, koliko god bila openita, predstavlja bolesno stanje. Sukladno istoj metodi valjalo bi razrijeiti sva proturjena pitanja te vrste, primjerice ustanoviti jesu li pojave poput slabljenja vjerskih uvjerenja ili razvoj dravne moi normalne pojave ili nisu8.
Vidi u vezi s time biljeku "La Dfinition du socialisme", objavljenu u broju Revue Philosophique iz studenoga 1893.g. 7 Segmentarna drutva, a posebice segmentarna drutva s teritorijalnom osnovom, ona su ije temeljne artikulacije odgovaraju teritorijalnim podjelama, (vidi, Division du travail social, str. 189.-210.). 8 U nekim sluajevima, moe se postupiti donekle drukije i dokazati zasluuje li injenica u iji se normalni znaaj sumnja ili ne zasluuje takvu sumnju pokazujui daje ona tijesno povezana s ranijim razvojem drutvenoga tipa koji propitujemo, a moda i za svekoliki drutveni razvoj, ili pak, naprotiv, ona proturijei i jednome i drugome. Na taj smo nain uspjeli dokazati d a j e dananje slabljenje vjerskih uvjerenja, kolektivnih osjeaja u odnosu na kolektivne ciljeve posve normalno; dokazali smo d a j e to slabljenje to vee to je drutvo blie naemu drutvenom tipu i to je ono, kad na njega doe red, razvijenije (Division du travail social, str. 73.-182.). Ali, u osnovi, taje metoda tek posebni sluaj prethodne. Jer ako se normalnost neke pojave mogla utvrditi na taj nain, znai to d a j e ona u isti mah povezana s opim uvjetima nae kolektivne opstojnosti. Ustvari, sjedne strane, ako je opadanje religijske svijesti to vidljivije to je struktura naih drutava odreenija, to je zato to ono ne ovisi o nekakvu sporednom uzroku, nego o samom sustavu nae drutvene sredine i da su, s druge strane, svojstvena obiljeja potonjega nesumnjivo razvijenija danas nego nekad, pa je posve normalno da su se i pojave koje o njima ovise poveale. Ta se metoda razlikuje od prethodne jedino utoliko to su okolnosti koje objanjavaju i opravdavaju openitost izvedene a ne neposredno zapaene. Zna se da ona ovisi o prirodi drutvene sredine, ali ne zna se u emu i na koji nain. 68
6
Pa ipak, ta metoda ne moe ni u kom sluaju zamijeniti prethodnu, niti ju je mogue upotrijebiti poput one prve. Ponajprije, ona potie pitanja o kojima e u nastavku biti rijei i kojima se moe pristupiti tek kad se uznapredovalo u znanosti, jer ona zapravo podrazumijeva gotovo svekoliko objanjenje pojava, budui da pretpostavlja da su im odreeni i uzroci i funkcije. Vano je, meutim, od poetka istraivanja razvrstati injenice u normalne i nenormalne, uz iznimku ponekoga posebnog sluaja, kako bi se moglo fiziologiji odrediti njezino polje a patologiji njezino. Nadalje, da bi se injenicu odredilo kao normalnu, valja vidjeti je li ona nuna ili korisna u odnosu na normalni tip. Drugim rijeima, moglo bi se bolest zamijeniti sa zdravljem, jer ona nuno potjee iz organizma koji je njome pogoen; jedino s prosjenim organizmom ona nije u istom odnosu. Jednako tako, koritenje nekoga lijeka, koji je koristan bolesnome, moglo bi se proglasiti normalnom pojavom, dok je ono bjelodano anormalno, jer je lijek koristan samo u takvim anormalnim okolnostima. Tom se metodom dakle moemo sluiti jedino ako je normalni tip prije toga utvren, a to se ostvaruje drugim postupkom. Napokon i nadasve, ako je istina d a j e sve to je normalno i korisno, ukoliko nije nuno, pogreno je d a j e sve to je korisno i normalno. Moemo biti sigurni da su stanja koja su u vrsti opeprisutna korisnija od onih koja su ostala izuzetnima, ali ne i u to da su najkorisnija ona koja postoje ili koja mogu postojati. Nema nijednog razloga da vjerujemo kako su sve mogue kombinacije isprobane tijekom nekog iskustva, a meu onima koje nikad nisu ostvarene ali se mogu zamisliti moda ima i korisnijih od onih koje poznajemo. Pojam korisnoga nadilazi pojam normalnoga; on je u odnosu na potonji to to je rod za vrstu. Meutim, nije mogue izvesti vie iz manjega, rod iz vrste. Ali, vrsta se moe nai u rodu, jer je on sadri. Stoga, jednom kad se ustanovi openitost pojave, mogu se, pokazajui kako ona slui, potvrditi rezultati prve metode 9 . Moemo, dakle, formulirati sljedea tri pravila:
9
Ali tada bi se moglo primijetiti da ostvarenje normalnoga tipa nije najvii cilj koji si moemo postaviti, a da bismo ga nadili valja takoer nadii i znanost. Ovo pitanje ne moemo sada propitati ex professo, odgovorit emo tek: 1. da je ono posve teorijsko, jer je zapravo normalni tip, stanje zdravlja, ve dosta teko ostvariti i prilino se rijetko postie, pa stoga nije potrebno naprezati matu da bi se iznalo 69
1) Drutvena je injenica normalna za odreeni drutveni tip, promatran na odreenom stupnju svoga razvoja, kad se ona javlja u prosjeku drutava te vrste, promatranih na odgovarajuem stupnju njihova razvoja. 2) Rezultati prethodne metode mogu se provjeriti da openitost pojave ovisi o opim uvjetima ivota u promatranom drutvenom tipu. pokazujui kolektivnog
3.) Ta je provjera nuna kad se injenica odnosi na drutvenu vrstu koja jo nije u cijelosti zavrila svoj razvoj.
III.
Toliko smo naviknuti spremno odgovarati na ta teka pitanja i na brzu ruku odluivati je li neka drutvena injenica normalna ili to nije, a sve tek na osnovi promatranja i pomou silogizama, te nam se navedeni postupak moe uiniti nepotrebno sloenim. ini se kako ne treba toliko truda da bi se bolest razlikovalo od zdravlja. Zar svakodnevno ne utvrujemo takva razlikovanja? Tono, ali valja jo vidjeti inimo li ih kako valja. Tekou problema prikriva to to vidimo kako ih biolog rjeava relativno lako. Ali zaboravljamo kako je njemu mnogo lake nego sociologu uoiti nain na koji neka pojava utjee na otpornu snagu organizma te joj, prema tome, odreuje s praktino zadovoljavajuom tonou normalnost ili nenormalnost. U sociologiji, vea sloenost i promjenjivost injenica prisiljavaju na mnogo vei oprez, kao to to potvruju proturjene prosudbe strana o istoj pojavi. Da bismo j asno ukazali u koj oj j e mj eri taj oprez potreban, pokaimo na nekoliko primjera kakvim je grekama izloen svatko tko to ne uzima u obzir i u kakvu se novu svjetlu pomaljaju najvanije pojave kad se s njima postupa metodiki. Ako uope postoji injenica ija je patoloka narav nesporna, to je zacijelo zloin. Svi se kriminolozi u tome slau. Ako i objanjavaju tu bolest na razliite naine, jednoduni su u njezinu prepoznavanju. Problemu bi, meutim, valjalo prii postupnije.
neto bolje; 2. da ova objektivno povoljnija poboljanja nisu zato i objektivno poeljnija, jer ako ona ne odgovaraju nikakvoj tenji, to znai da normalni tip nije ostvaren; 3. napokon, da bi se moglo poboljati normalni tip, valja ga poznavati. Ne moe se dakle znanost nadii oslanjajui se jedino na nju. 70
Primijenimo naime prethodna pravila. Zloin nije prisutan jedino u veini drutava ove ili one vrste, nego u svim tipovima drutava. Nema drutava bez zloina. On moe promijeniti oblik, inovi koji se takvima proglauju nisu p o s v u d a jednaki; ali, svugdje i uvijek ima ljudi koji se ponaaju na nain da iziskuju kaznenu mjeru. Kada bi, barem u mjeri u kojoj drutva prelaze iz niih tipova prema viima, postotak kriminaliteta, naime odnos izmeu godinjeg broja zloina i broja stanovnika, pokazivao sklonost opadanju, moglo bi se povjerovati da iako zloin ostaje normalnom pojavom pokazuje tendenciju da to svojstvo izgubi. Ali nijedan nas razlog ne navodi da povjerujemo u stvarnost tog opadanja. Mnoge injenice izgleda prije ukazuju na kretanje u suprotnom smjeru. Od poetka stoljea, statistika nam omoguuje praenje stope kriminaliteta; ona je pak posvuda u porastu. U Francuskoj porast iznosi gotovo 300 posto. Nijedna dakle pojava ne pokazuje dokraja nesporno sve znakove normalnosti, jer se javlja tijesno povezana s uvjetima cjelokupnoga kolektivnog ivota. Proglasiti zloin boleu drutva znailo bi zastupati miljenje da bolest nije neto sluajno, nego da, naprotiv, u nekim sluajevima proizlazi iz temeljnog ustroja ivoga bia; znailo bi to ponititi svaku razliku izmeu fiziologije i patologije. Besumnje, mogue je da i sam zloin poprimi anormalni oblik, to se dogaa, primjerice, kada dostigne pretjeranu stopu. Nema sumnje, dakako, da je ta pretjeranost bolesne prirode. Normalno je naprosto da postoji stanoviti kriminalitet, ako on dostigne i ne prelazi za svaki drutveni tip stanovitu razinu koju je mogue odrediti sukladno prethodnim pravilima 10 . Donijeli smo prividno paradoksalni zakljuak. Jer, ne treba se zavaravati. Razvrstati zloin meu dogaaje normalne sociologije, ne znai samo kazati kako je rije o neizbjenoj iako alosnoj pojavi svojstvenoj nepopravljivoj zloi ljudi; znai to ustvrditi kako postoji neki initelj javnoga zdravlja, sastavni dio svakoga zdravog drutva. Taj je rezultat na prvi pogled prilino zauujui te nas je dugo zbunjivao. Pa ipak, jednom kad smo svladali prvi dojam iznenaenja,
1 Izinjenice daje zloin pojava normalne sociologije ne proizlazi daje zloinac normalan pojedinac u biolokom i psiholokom smisli. Dva pitanja ne ovise jedno o drugome. Bit e nam razvidnija ta neovisnost, kad u nastavku budemo pokazali razliku koja postoji izmeu psihikih i sociolokih injenica. 71
lako je iznai razloge koji objanjavaju tu normalnost i u isti je mah potvruju. Ponajprije, zloin je normalan zbog toga to je posve nemogue da postoji drutvo koje bi ga bilo u cijelosti lieno. Zloin, kao to smo pokazali na drugome mjestu, sastoji se u inu koji vrijea stanovite kolektivne osjeaje koji posjeduju posebnu snagu i razvidnost. Da bi se u nekom drutvu inovi koji su proglaeni zloinakima mogli prestati dogaati, trebalo bi da se osjeaji koje oni vrijeaju nahode u svim pojedinanim svijestima bez iznimke i sa stupnjem snage potrebne da se obuzdaju suprotni osjeaji. Meutim, pretpostavimo li da se taj uvjet uistinu moe ostvariti, time zloin ne nestaje, nego on samo mijenja oblik; jer sam uzrok koji je omoguio da presui jedan izvor kriminaliteta, odmah otvara nove. Ustvari, da bi kolektivni osjeaji koje titi kazneno pravo nekog naroda u odreenom trenutku njegove povijesti na taj nain uspjeli prodrijeti u svijesti koje su im dosad bile nedostupne i da steknu veu snagu tamo gdje je nisu imali dovoljno, trebali bi zadobiti veu mo od one koju su dotad imali. Zajednica u cijelosti trebala bi ih snanije osjeati, jer oni ne mogu na drugim izvorima crpsti veu snagu da bi se nametnuli pojedincima koji su ih neko najsnanije odbijali. Da bi ubojice nestali, uas nad prolivenom krvi morao bi porasti u onim slojevima drutva iz kojih se regrutiraju ubojice; ali zato bi to gnuanje moralo porasti i u cijelom opsegu drutva. Uostalom, samo odsustvo zloina neposredno bi pridonijelo postizanju takva rezultata, jer osjeaj pobuuje mnogo vee potovanje kad ga uvijek i svi potuju. Ali ne obraa se pozornost da takva snana stanja kolektivne svijesti ne mogu tako ojaati a da slabija stanja, ija je povreda ranije bila uzrokom jedino moralnih pogreaka, ne ojaaju istodobno, jer ova su tek produetak, pritajeni oblik prvih. Tako kraa i puka nesavjesnost vrijeaju jedan te isti altruistiki osjeaj, potovanje tueg vlasnitva. Samo, taj osjeaj manje vrijea jedan od tih inova nego drugi; a budui da, s druge strane, u prosjenoj svijesti ne postoji dovoljno snanog osjeaja koji bi ivo osjetio laku od tih dviju povreda, to je ona predmetom vee trpeljivosti. Eto zato se nesavjesnoga naprosto osuuje, a kradljivca kanjava. Ali ako taj osjeaj postane snaniji, do stupnja da u svim svijestima potare sklonost koja ovjeka navodi na krau, on e postati osjetljiviji na povrede
72
Pravila koja se odnose na razlikovanje
normalnog
od patolokog
koje su ga do tada jedva doticale; reagirat e na njih stoga s vie estine; bit e one predmetom snanijeg zamjeranja t e e neke meu njima, od obinih moralnih pogreaka, to su bile, dosegnuti stupanj zloina. Primjerice, nesavjesni ili nesavjesno utanaeni ugovori koji za sobom povlae tek javnu sramotu ili graansku odtetu, postat e krivinim djelima. Zamislite drutvo svetaca, primjerni i savreni samostan. U njemu zloini u pravom smislu rijei ne bi bili poznati, dok bi greke koje bi se obinom ovjeku inile oprostivima, tamo izazvale istu sablazan koju prava krivina djela izazivaju u svijesti obinih ljudi. Ako, dakle, ovo drutvo bude raspolagalo vlau da sudi i kanjava, ono e takve radnje odrediti kao krivine i odnosit e se prema njima kao prema takvima. Iz istog razloga, savreno poten ovjek osuuje svoje najmanje slabosti sa strogou koju mnotvo pridrava za istinske krivine postupke. Neko su silovite radnje protiv osoba bile ee nego danas zbog toga to se manje tovalo dostojanstvo pojedinca. Kako je ono poraslo, ta su zlodjela postala rjea; ali jednako tako, mnogi inovi koji su vrijeali ovaj osjeaj uli su u krivino pravo u koje prvobitno nisu spadali11. Da bismo iscrpili sve logiki mogue pretpostavke, mogli bismo se zapitati zato se ova jednodunost ne bi proirila na sve kolektivne osjeaje bez iznimke; zato ak i najslabiji osjeaji ne bi zadobili dovoljno snage da sprijee svako neslaganje. Cjelokupna bi se tada moralna svijest nalazila u svakom pojedincu i s dostatnom snagom da onemogui svaki in koji je vrijea, kako puke moralne greke, tako i krivina djela. Ali tako opa i apsolutna jednodunost posve je nemogua, jer neposredno fiziko okruenje u kojemu ivi svatko od nas, nasljedni antecedenti, drutveni utjecaji o kojima ovisimo razlikuju se od pojedinca do pojedinca, odakle su i svijesti ljudi razliite. Nije mogue da si svi do tog stupnja nalikuju, ako nita a ono zato to svatko posjeduje vlastiti organizam i to ti organizmi zauzimaju razliite dijelove prostora. Tako ak i u nie razvijenih naroda, u kojih je pojedinana osobnost manje razvijena, ona ipak postoji. Prema tome, ako nema d r u t v a u kojemu se pojedinci ne razlikuju u veoj ili manjoj mjeri od kolektivnog tipa, takoer je neizbjeno da meu tim otklonima bude i nekih s kriminalnim obiljejem. Jer to im obiljeje ne podaruje
11
Klevete, uvrede, ogovaranje, prevara itd. 73
vlastiti znaaj, nego zajednika svijest. Ako je, prema tome, ona snanija, ako je dovoljno mona te je kadra te razlike preobraziti u apsolutnu vrijednost, takoer e biti i osjetljivija, zahtjevnija i snano e reagirati i na najmanja zastranjenja kako bi se inae ponaala jedino u odnosu na krupnija odstupanja, pripisujui im jednaku teinu, naime odredit e ih kao krivina. Zloin je dakle potreban; on je povezan s temeljnim uvjetima svakoga drutvenog ivota i samim time koristan, jer su uvjeti s kojima je solidaran i sami prijeko potrebni za normalan razvoj morala i prava. Ustvari, danas se ne moe poricati da se ne samo moral i pravo razlikuju od jednog tipa drutva do drugoga nego da se mijenjaju i unutar istoga tipa ako se promijene okolnosti kolektivnog ivota. Ali, da bi te preobrazbe bile mogue, kolektivni osjeaji koji su u osnovi morala ne bi se smjeli opirati promjeni, to znai da bi trebali biti tek umjerene snage. Kad bi bili odve snani, ne bi bili dovoljno rastezljivi. Svaki je ustroj zapravo smetnja preustroju, i to u to veoj mjeri to je izvorni ustroj vri. to je struktura snanije uspostavljena, to se vie opire svakoj promjeni, a tako je i s funkcionalnim i s anatomskim ureenjem. Meutim, kad ne bi bilo zloina, taj uvjet ne bi bio ispunjen, jer bi ta hipoteza pretpostavljala da su kolektivni osjeaji dosegnuli stupanj snage besprimjeran u povijesti. Nita nije beskonano i neizmjerno dobro. Autoritet kojim raspolae moralna svijest ne smije biti pretjeran, jer, u protivnome, nitko se ne bi osmjelio ustati protiv nje i odve bi se lako skamenila u neizmjenjivi oblik. Da bi se mogla razvijati, potrebno je da se pojedinana osobnost moe pojaviti. Naime, da bi se osobnost idealista koji sanja o tome da nadie svoje stoljee mogla oitovati, mora biti mogua i ona prijestupnika koji je ispod svog vremena. Jedno ne ide bez drugoga. To nije sve. Izuzev te posredne korisnosti, i sam zloin moe igrati pozitivnu ulogu u tom razvoju. Ne samo da on podrazumijeva to da put ostane otvoren nunim promjenama, nego takoer, u nekim sluajevima, on neposredno priprema promjene. Tamo gdje on postoji zajedniki osjeaji nisu samo u stanju nune savitljivosti da bi poprimili novo oblije nego on ponekad unaprijed odreuje oblike koje e oni poprimiti. Koliko puta, uistinu, on nije drugo doli anticipacija budue moralnosti i putanja prema onome to e biti! Prema atenskome pravu, Sokrat je bio zloinac i njegova je osuda bila posve pravedna.
Pa ipak njegov zloin, naime neovisnost njegove misli, bila je korisna ne samo ovjeanstvu nego i njegovoj domovini. Jer, onaje pripremala novu udorednost i novi put koj i j e tada trebao Atenj anima, j er predaj e s kojima su do tada ivjeli vie nisu bile u skladu s uvjetima njihova opstanka. Ali Sokratov sluaj nije izdvojen; on se povremeno ponavlja tijekom povijesti. Sloboda misli koju mi danas uivamo ne bi nikad bila ostvarena da propisi koji su je zabranjivali nisu bili kreni prije no to su bili sveano ukinuti. Pa ipak, u tom trenutku, to je krenje bilo zloin, budui d a j e predstavljalo uvredu jo veoma ivih osjeaja u opoj svijesti ljudi. Ali, unato tome, taj je zloin bio koristan budui d a j e on prethodio preobrazbama koje su iz dana u dan postale sve nunijima. Slobodnoj filozofiji prethodile su hereze svake vrste koje je svjetovna vlast s pravom progonila tijekom cijeloga srednjeg vijeka i sve do uoi suvremenoga doba. S tog stajalita, temeljne injenice kriminologije predouju nam se u posve novome svjetlu. Protivno rairenom miljenju, zloinac se vie ne nadaje kao radikalno asocijalno bie, kao neka vrsta nametnikog elementa, stranog i neprihvatljivog tijela unesenog u krilo drutva12, nego on postaje redovnim initeljem drutvenog ivota. Zloin, sa svoje strane, vie ne treba doivljavati kao zlo koje bi trebalo drati u najuim moguim granicama, nego ak daleko od toga; naime, ne samo da si ne treba estitati kad se njegova stopa spusti odve nisko ispod uobiajene razine nego moemo biti sigurni da je taj prividni napredak naporedan i povezan s nekim drutvenim poremeajem. Tako se broj povreda i ranjavanja nikad ne spusti tako nisko kao u doba oskudice 13 . Istodobno i povratnim djelovanjem, teorija o
12
I sami smo pogrijeili govorei na taj nain o zloincu ne primijenivi svoje pravilo (Division du travail social, str. 395.-396.). 13 Uostalom, iz injenice daje zloin normalna socioloka injenica ne proizlazi da ga ne treba mrziti. Jednako tako bol nije poeljna; pojedinac je mrzi kao to drutvo mrzi zloin, pa ipak onaje sastavnim dijelom normalne fiziologije. Ne samo daje ona nuna sastavnica samog ustroja svakoga ivog bia nego ona ima korisnu ulogu u ivotu i nita je ne moe nadomjestiti. Znailo bi to grdno izopaiti nae misli kad bismo je prikazivali kao obranu zloina. Ne bismo ni pomiljali pobuniti se protiv takva tumaenja kada ne bismo znali kakvim se neobinim optubama i nesporazumima ovjek izlae ako naumi objektivno prouiti moralne injenice i o njima govoriti jezikom kojima se slue neuki.
kanjavanju obnavlja se ili radije, treba se obnoviti. Ako je ustvari zloin bolest, kazna mu je lijekom i ne moe se drukije pojmitistoga se sve rasprave u vezi s njom odnose na pitanje kakva bi ona trebala biti da bi ispunia svoju ulogu lijeka. Ali ako u zloinu nema mcega bolesnoga, zadaa kazne ne bi mogla biti da ga lijei i pravu bi joj ulogu trebalo traiti drugdje. Prema tome, ranije navedena pravila nipoto nisu utvrena jedino radi zadovoljavanja logikog formalizma bez velike koristi budui da, ovisno o tome primijenili ih mi ili ne, bitne drutvene injenice u cijelosti mijenjaju svoj znaaj. Uostalom, ako je na primjer dovoljno uvjerljiv - pa smo se zato na njemu i zadrali mnogo je i drugih koje bi bilo korisno navesti. Nema drutva u kojemu ne bi vrijedilo pravilo da kazna mora biti razmjerna prijestupu, pa ipak, prema miljenju talijanske kole, to je naelo tek pravniki pronalazak lien svake podloge 14 . Nadalje prema miljenju tih kriminologa, cijeli kazneni sustav, onakav kakav je postojao do sada u svih poznatih naroda, protivan je prirodi Kao sto smo ve vidjeli, prema Garofalu, kriminalitet svojstven niim drutvima nema nieg prirodnoga. Prema socijalistima kapitalistiko ureenje, usprkos svojoj openitosti, predstavlja izopacenost normalnog stanja izazvanu nasiljem i prijevarom Naprotiv, prema Spenceru, centralizacija nae uprave, proirivanje dravnih ovlasti osnovni je nedostatak naih drutava, bez obzira sto i jedno i drugo, to se vie odmie u povijesti, napreduje na najredovniji i najopiji nain. Mi ne vjerujemo d a j e itko pokuao sustavno odluivati o normalnom ili nenormalnom obiljeju drutvenih injenica prema stupnju openitosti. Ta se pitanja uvijek rjeavaju na brzinu uz veliku podrku dijalektike. Pa ipak, odbaci li se taj kriterij, ovjek ne samo da se izlae zabunama i pogrekama, poput onih o kojima je netom bilo rijei nego sama znanost postaje nemogua. Zapravo, njezin je neposredni predmet p r o u a v a n j e normalnog tipa. Prema tome, ako su najopenitije injenice bolesne, to znai da normalni tip nikad nije postojao u injenicama. emu ih onda prouavati? One samo mogu potvrditi nae predrasude i ukorijeniti nae pogreke budui da iz
14
Vidi, Garofalo, Criminologie, str. 299.
76
njih proizlaze. Ako su kazna i odgovornost, takve kakve postoje u povijesti, tek proizvod neznanja i barbarstva, emu onda nastojati da se oni upoznaju kako bismo im odredili normalne oblike? Tako se duh navodi da se okrene od stvarnosti, koja j e ubudue bez interesa, da bi se usredotoio na samoga sebe i da bi u sebi potraio potrebna uporita za njezino preoblikovanje. Da bi se sociologija spram injenica ponaala kao spram stvari, sociolog mora osjetiti nunost da od njih ui. Dakle, budui d a j e glavni predmet svake znanosti o ivotu, bilo pojedinanom ili drutvenom, ukratko odrediti normalno stanje, objasniti ga i razlikovati od njegove suprotnosti, gotovo je sa spasonosnom ovisnou ako normalnost nije dana u samim stvarima, naime ako je ona, naprotiv, obiljeje koje mi njima izvana pridajemo ili uskraujemo iz bilo kojeg razloga. Duhu je lagodno ako je pred njim stvarnost koja ga nema bogzna emu poduiti; vie nije sputan predmetom kome pristupa budui da na neki nain on njega odreuje. Razliita pravila koja smo do sada ustanovili na taj su nain tijesno povezana. Da bi sociologija uistinu bila znanost o stvarima, openitost pojava valja uzeti kao mjerilo njihove normalnosti. Naa metoda uostalom ima prednost da u isti mah upravlja d j e l o v a n j e m i miljenjem. Ako ono to se eli nije predmet promatranja, nego se moe i mora odrediti nekom vrstom duhovnog raunanja, ne moe se, kazali bismo, postaviti nikakva granica neovisnom traganju mate za neim boljim. Jer kako usavravanju postaviti granicu koju ono ne moe nadii? Ono po odreenju izmie svakom ogranienju. Cilj se ovjeanstva na taj nain pomie u beskonanost, obeshrabrujui neke samom svojim udaljenou a, naprotiv, uzbuujui i ispunjavajui groznicom druge koji ubrzavaju napredak i uputaju se u revolucije. Ova praktina dilema izbjegava se ako j e ono to se eli zdravlje i ako je zdravlje neto odreeno i dano stvarima, jer je istodobno postavljena i granica napora. Vie nije rije o tome da se oajniki tei za ciljem koji izmie u mjeri u kojoj mu se pribliavamo, nego da se ravnomjernom upornou radi na odravanju normalnoga stanja, na n j e g o v u ponovnu uspostavljanju ako je poremeeno i na ponovnom uspostavljanju uvjeta ako su se oni izmijenili. Zadaa dravnika vie nije da drullVO
ff
silom gura prema nekom idealu koji mu se ini privlanim, nego ima ulogu lijenika: dobrom higijenom on spreava izbijanje bolesti, a kad ona jednom bukne, nastoji je izlijeiti 15 .
15
Iz teorije izloene u ovom poglavlju ponekad se zakljuivalo kako je porast kriminaliteta u 19. stoljeu nama normalna pojava. Nita nije dalje od naeg shvaanja. Mnoge injenice na koje smo ukazali u vezi sa samoubojstvom (vidi, Le Suicide, str. 420. i dr.) nastoje nas, naprotiv, uvjeriti daje openito taj razvoj bolestan. Kako god bilo, moglo bi se dogoditi da odreeni porast stanovitih oblika kriminaliteta bude normalan, jer svaki stupanj civilizacije ima vlastiti kriminalitet. Ali o tome se moe jedino iznositi pretpostavke.
78
etvrto poglavlje PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA UTVRIVANJE DRUTVENIH TIPOVA
Budui da se drutvena injenica moe oznaiti normalnom ili anormalnom samo za odreenu drutvenu vrstu, to to prethodi podrazumijeva da je jedna grana sociologije posveena utvrivanju tih vrsta i njihovu razvrstavanju. Pojam drutvene vrste, uostalom, ima veliku prednost to nam podaruje srednjega lana izmeu dvaju suprotnih poimanja kolektivnog ivota, koja su tijekom dugog razdoblja razdvajala duhove; imam na umu nominalizam povjesniara 1 i krajnji realizam filozofa. Za povjesniara, drutva tvori isto toliko raznorodnih, meusobno neusporedivih pojedinanosti. Svaki narod ima svoju fizionomiju, svoj posebni ustroj, svoje pravo, udoree, svoje gospodarsko ureenje koje samo njemu odgovara, pa je svaka generalizacija gotovo nemogua. Za filozofa, naprotiv, sve te posebne skupine koje nazivamo plemenima, gradovima, narodima tek su sluajne i privremene kombinacije bez navlastite stvarnosti. Stvarno je jedino ovjeanstvo i iz opih atributa ljudske prirode proizlazi cjelokupni drutveni razvoj. Prema prvima, slijedno tome, povijest je tek niz dogaaja koji tvore lanac ne ponavljajui se; prema drugima, ti isti dogaaji vrijedni su i zanimljivi jedino kao ilustracija opih zakonitosti upisanih u ovjekov ustroj i koji vladaju cjelokupnim povijesnim razvojem. Prema prvima, ono to je dobro zajedno drutvo ne moe se primijeniti na drugo. Uvjeti stanja zdravlja razlikuju se od naroda do naroda i ne mogu se teorijski odrediti; to je posao prakse, iskustva, lutanja. Prema drugima, mogue ih je izraunati jednom zasvagda i
i jako ga nazivljem jer je bio est meu povjesniarima, ali ne elim rei da je prisutan u svih. 79
za cijeli ljudski rod. Izgleda tako da drutvena stvarnost moe jedino biti predmetom neke neodreene i apstraktne filozofije ili posve deskriptivnih monografija. Ali ta se alternativa izbjegava im se shvati da izmeu neodreenog mnotva povijesnih drutava i jedinstvenog ali idealnog poimanja ovjeanstva postoje srednji lanovi: to su drutvene vrste. U ideji vrste naime objedinjeno je i jedinstvo koje potrebuje svako uistinu znanstveno ispitivanje i raznolikost koja je dana u injenicama, budui da vrsta ostaje ista u svih jedinki koje je ine i da se, s druge strane, vrste meusobno razlikuju. Ostaje tono da su moralne, pravne, ekonomske itd. ustanove beskonano promjenjive, ali njihove inaice nisu takve prirode da ne bi bile dostupne znanstvenoj misli. Upravo zato to nije uzeo u obzir postojanje drutvenih vrsta, Comte je vjerovao da e moi prikazati napredak ljudskih drutava kao istovjetan onome jednog jedinog naroda, "na koji bi se idealno odnosile sve slijedne promjene primijeene u razliitih naroda" 2 . Jer, ako postoji samo jedna drutvena vrsta, posebna se drutva mogu meusobno razlikovati samo u stupnju, ovisno o tome da li predstavljaju vie ili manje potpuno tvorbena obiljeja te jedine vrste, ovisno o tome predstavljaju li vie ili manje savreno ovjeanstvo. Ako, naprotiv, postoje kvalitativno razliiti drutveni tipovi, zalud ih je sravnjivati, jer nee biti mogue da se oni iznova spoje na nain na koji se preklapaju istorodni dijelovi geometrijskog pravca. Povijesni razvoj na taj nain gubi idealnu i pojednostavnjujuu jedinstvenost koja mu se pripisuje. On se cijepa, da tako kaemo, na mnotvo odsjeaka koji se zbog toga to se meusobno specifino razlikuju ne mogu povezivati u neprekidnu nizu. Glasovita Pascalova metafora, koju je preuzeo Comte, nadalje vie nije istinita. Ali, kako onda ustanoviti vrste?
Na prvi pogled moe se initi da je jedini nain prouiti svako drutvo posebno, napraviti njegovu monografiju to tonije i potpunije, 1 potom meusobno usporediti sve te monografije i vidjeti u emu se
2
Cours de philosophie positive, IV., str. 263.
80
Pravila koja se odnose na utvrivanje drutvenih tipova
preklapaju, a u emu razlikuju, te razvrstati narode u sline ili razliite skupine. Zato se naglaava da je jedino ova metoda primjerena znanstvenom promatranju. Vrsta naime nije drugo doli skup pojedinaca; kako je onda ustanoviti ne ponemo li s opisom svake od njih i to s potpunim opisom? Nije li pravilo da se uzdie do opega tek kad se promotrilo posebno, i to cijelo posebno? S tog se razloga ponekad nastojalo sociologiju odgaati do beskrajno udaljena razdoblja kada povijest, u svome prouavanju pojedinih drutava, bude postigla dovoljno objektivne i odreene rezultate kako bi se oni mogli korisno usporeivati. Ali, u stvarnosti, takva je podozrivost tek prividno znanstvena. Nije naime tono da znanost moe ustanoviti zakon tek nakon to je propitala sve injenice koje ga izraavaju, i ustanoviti rodove tek nakon to u cijelosti opie pojedince koje oni obuhvaaju. Istinska eksperimentalna metoda, meutim, nastoji obine injenice koje su uvjerljive jedino pod uvjetom da su veoma brojne i koje, prema tome, omoguuju jedino vjeno sporne zakljuke, zamijeniti presudnim ili kljunim injenicama, kao stoje kazao Bacon 3 , koje same i neovisno o svome broju imaju vrijednost i znanstveno su zanimljive. Nadasve je potrebno na taj nain postupiti pri utvrivanju rodova i vrsta. Jer napraviti popis svih obiljeja koja pripadaju pojedincu nerjeivi je problem. Svaki je pojedinac beskonaan, a beskonano se ne moe iscrpsti. elimo li uzeti u obzir jedino najvanija svojstva? Ali prema kojem ih kljuu izabrati? Zato bi valjalo raspolagati mjerilom koje nadilazi pojedinca i koje nam ni najbolje izraene monografije ne mogu pruiti. ak ako i ne postavimo stvari tako strogo, mogue je predvidjeti da to svojstva koja e posluiti za takvu klasifikaciju budu brojnija, to e tee razliiti naini na koje se ona kombiniraju u pojedinim sluajevima pokazivati dovoljno oigledne slinosti i dovoljno odlune razlike da bi se moglo ustanoviti odreene skupine i podskupine. Ali kad bi i bila mogua klasifikacija sukladno toj metodi, njezin bi veliki nedostatak bio u tome to ne bi posluila u svrhu zbog koje je stvorena. Ustvari, prije svega cilj joj mora biti da skrati znanstveni rad zamjenjujui beskonano mnotvo pojedinaca malim brojem tipova. Ali ona gubi tu prednost ako su tipovi utvreni tek nakon to
3
Novum
organum,
II., par. 36. 8 1
su svi pojedinci ispitani i potpuno analizirani. Ona nipoto ne moe pojednostavniti istraivanje ako jedino saimlje dosadanja istraivanja. Uistinu korisna moe ona biti jedino ako omoguuje ravrstavanje drugih svojstava, a ne samo onih koja joj slue kao osnova, jedino ako nam prui okvire za budue injenice. Njezina je uloga da nam prui uporita na koja moemo nadovezati i druga opaanja izuzev onih koja su nam ta uporita omoguila. Ali, da bi tako bilo, nju ne treba izraditi prema potpunom popisu svih pojedinanih obiljeja, nego prema malom broju dobro odabranih svojstava. U tim uvjetima, ona nee samo omoguiti da donekle sredimo steene spoznaje nego i da steknemo nove. Potedjet e promatrau mnoge korake jer e ga voditi. Na taj nain, jedino kad smo proveli razvrstavanje prema tom naelu, da bismo provjerili je li neka injenica openita u vrsti nee biti potrebno promatrati sva drutva te vrste, ve e ih dostajati nekoliko. ak u mnogim sluajevima dostajat e jedno dobro provedeno ispitivanje, kao to nerijetko dobro izveden opit dostaje za ustanovljavanje zakona. Stoga bismo za klasifikaciju trebali izabrati doista kljuna obiljeja. Istina je da ih moemo spoznati jedino ako je istraivanje dovoljno odmaknulo. Ta dva dijela znanosti povezana su i napreduju ovisno jedan o drugome. Pa ipak, i ne produbljujui naroito poznavanje injenica, nije teko pretpostaviti gdje treba traiti karakteristina svojstva drutvenih tipova. Znamo naime da su drutva sastavljena od dijelova pridodanih jednih drugima. Budui da narav svake rezultante nuno ovisi o prirodi, broju sastavnih elemenata i nainu njihova povezivanja, ta su svojstva oevidno ona koja moramo uzeti za osnovu, i u daljem emo izlaganju doista vidjeti da o njima ovise ope injenice drutvenog ivota. S druge strane, budui da su ona morfoloke prirode, mogla bi se sociologija kojoj je zadaa ustanoviti i ravrstati drutvene tipove nazvati drutvenom morfolologijom. Mogli bismo i bolje pojasniti naelo te klasifikacije. Poznato je naime da su sastavni dijelovi od kojih je sainjeno cijelo drutvo jednostavniji od njega. Narod nastaje spajanjem dvaju ili vie naroda koji su mu prethodili. Ako, dakle, promatramo najjednostavnije drutvo to je ikad postojalo, da bismo proveli klasifikaciju, dostajat e slijediti nain na koji se to drutvo povezuje sa samim sobom i na koji se nain njegovi sastavni dijelovi povezuju meu sobom.
82
Pravila koja se odnose nap r o m a t r a n j edrutvenih injenica
II.
Spencer je veoma dobro razumio da metodika klasifikacija drutvenih tipova ne moe imati druge osnove. "Vidjeli smo", kazuje on, "da drutveni razvoj poinje jednostavnim malim skupovima, da napreduje povezivanjem nekoliko skupova u vee skupove i da se, nakon to se uvrste, ovi skupovi povezuju s drugim njima slinima kako bi stvorile jo vee cjeline. Nasa klasifikacija treba, prema tome, poeti s prvobitnim, tj. najjednostavnijim drutvom4. Naalost, da bismo to naelo primijenili, valjalo bi za poetak precizno odrediti to podrazumijevamo pod jednostavnim drutvom. Ali ne samo da Spencer ne daje tu definiciju nego je dri gotovo nemoguom 5 . Naime, jednostavnost se, kako je on poimlje, bitno sastoji u stanovitoj sirovosti ureenja. Nije meutim lako tono kazati u kojem je trenutku drutveno ureenje dovoljno nerazvijeno da bi se odredilo kao jednostavno, jer je to pitanje procjene. Tako je obrazac koji on nudi toliko kolebljiv te odgovara razliitim drutvima. "Jedino to nam preostaje", kazuje on, "jest da jednostavnim smatramo drutvo koje ini cjelinu koja nije podreena drugome i iji dijelovi meusobno surauju sa ili bez nekoga upravnog sredita radi nekih ciljeva od zajednikog interesa"6. Ali, brojni narodi zadovoljavaju taj uvjet. Odatle proizlazi da Spencer pomalo nasumino podvodi pod taj naziv sva manje civilizirana drutva. Mogue je zamisliti to se sve moglo nai u njegovoj klasifikaciji s takvim polazitem. U neopisivoj zbrci u njoj su se usporeivala najrazliitija drutva, Grci Homerova doba nali su se pokraj feudalnih dobara iz 10. stoljea, a ispod Beuana, Zulua i Fidija, atenski savez uz francuska feudalna imanja iz 13. stoljea, a ispod Irokeza i Araukanaca. Rije jednostavnost ima odreen smisao jedino ako oznauje potpuno odsustvo dijelova. Pod jednostavnim drutvom treba dakle razumjeti svako drutvo koje u sebi ne obuhvaa neko drugo jednostavnije od njega; koje ne samo d a j e svedeno na jedan jedini segment nego ne pokazuje nikakvih tragova neke ranije segmentacije.
4
Sociologie, II., str. 135. 5 "Ne moemo uvijek rei od ega se drutvo sastoji" (Ibidem, str. 135.,13b.).
6
Ibidem, str. 136.
83
Horda, kako smo je mi odredili na drugome mjestu7, odgovara upravo tom odreenju. Rije je o drutvenom agregatu koji ne sadrava i nije nikad sadravao u svome krilu nijedan drugi elementarniji agregat, i koji se neposredno svodi na pojedince. Oni pak unutar totalne grupe ne tvore posebne grupe, razliite od prethodne; oni su jedni pokraj drugih, poput atoma. Razumljivo je da ne moe postojati jednostavnije drutvo; to je protoplazma drutvene vladavine i stoga prirodna osnova svake klasifikacije. Istina je da u povijesti moda nije postojalo drutvo koje bi tono odgovaralo tome opisu, ali, kao to smo ve spomenuli u navedenoj knjizi, poznajemo mnoga drutva koja su nastala, spontano i bez posrednika, spajanjem hordi. Kada horda postaje drutveni segment umjesto da bude cijelo drutvo, mijenja ime i nazivlje se klan; ali zadrava ista temeljna obiljeja. K l a n j e ustvari drutveni agregat koji se ne rastavlja ni na kakav drugi, ui. Primijetit e se da openito tamo gdje ga danas zatiemo on obuhvaa nekoliko odjelitih obitelji. Ali, prije svega, s razloga o kojima ne moemo raspravljati na ovome mjestu, mi vjerujemo da su te male obiteljske skupine nastale nakon klana; potom, one ne predstavljaju drutvene segmente u strogom smislu, jer nije rije o politikim podjelama. Gdjegod ga susretnemo, klan predstavlja posljednju podjelu ove vrste. Zbog toga kad i ne bi druge injenice omoguavale pretpostavku o postojanju horde - a njih ima i bit e prilike da ih izloimo - postojanje klana, naime drutva oblikovanog spajanjem hordi, doputa pretpostavku da su u poetku postojala jednostavnija drutva koja su se svodila na hordu u strogom smislu te ju stoga moemo smatrati izvoritem iz kojega su potekle sve drutvene vrste. Jednom kad se uvede pojam horde ili drutva s jedinstvenim segmentom - bilo ono shvaeno kao povijesna stvarnost ili kao znanstveni postulat - dobiva se potrebno uporite za gradnju cijele ljestvice drutvenih tipova. Razlikovat emo toliko temeljnih tipova koliko je naina na koji se horda moe spajati s drugom hordom raajui nova drutva i na koje se ova drutva spajaju meu sobom. Susrest emo najprije skupove oblikovane pukim spajanjem hordi ili klanova (nazovimo ih pravim imenom), a da klanovi pritom ne budu
7
Division du travail social, str. 189.
84
povezani meu sobom na nain da predstavljaju posrednike skupine izmeu totalne skupine koja ih sve obuhvaa i svakoga od njih. Primjere takvih drutava, koja bismo mogli nazvati jednostavnim polisegmentarnim, nalazimo kod nekih irokekih i australskih plemena. Arch ili kabilsko pleme ima isto obiljeje; rije je o skupini klanova u obliku sela. Vrlo vjerojatno, u nekom trenutku u povijesti rimska curiae, atenska fratrija bile su takva drutva. Iznad ovih slijedila bi drutva oblikovana okupljanjem drutava prethodne vrste, naime jednostavno sloena polisegmentarna drutva. Takvo je obiljeje irokeke konfederacije, kao i saveza oblikovanih povezivanjem kabilskih plemena; isto je izvorno bilo i sa svakim od triju primitivnih plemena ije je povezivanje kasnije urodilo rimskim gradom. Potom emo susresti dvostruko sloena polisegmentarna drutva koja su posljedica spajanja ili povezivanja nekoliko jednostruko sloenih polisegmentarnih drutava. Takvi su grad, skup plemena, koja su i sama skupovi kurija, koje se opet razlau nagentes ili klanove; i germansko pleme sa svojim grofovijama to se dalje dijele na stotine kojima je opet posljednja jedinica klan koji je postao selom. Nije nam nakanom dalje razvijati i produbljivati ovih nekoliko naznaka, budui da nam nije eljom ovdje provesti klasifikaciju drutava. Rije je o odve sloenu problemu da bi se mogao tako, usputno, raspraviti; on naime pretpostavlja niz dugih i posebnih istraivanja. Naprosto smo eljeli, na nekoliko primjera, tonije odrediti shvaanja i pokazati kako valja primijeniti naelo metode. ak ni to to je prethodno izneseno ne treba shvatiti kao potpunu klasifikaciju ranijih drutava. Jasnoe radi, donekle smo pojednostavnili izlaganje. Pretpostavili smo naime da je svaki vii tip nastao ponavljanjem drutava istoga tipa, naime neposredno nieg tipa. Nije meutim nemogue da se drutva razliitih vrsta, razliito postavljena na rodoslovnom stablu drutvenih tipova, poveu na nain da tvore novu vrstu. Poznat nam je barem jedan takav sluaj - Rimsko Carstvo koje je u svome krilu okupljalo po prirodi najrazliitije narode8. Ali jednom kad su ti tipovi ustanovljeni, trebat e razlikovati unutar svakoga od njih razliite podvrste, ovisno o tome jesu li segmentarna
8
Pa ipak, vjerojatno je da razlika izmeu sloenih drutava openito nije velika jer, u protivnome, ne bi tvorila moralnu zajednicu. 85
drutva, koja su posluila oblikovanju drutva koje je iz njih proizalo, sauvala stanovitu inidividualnost ili su se naprotiv utopila u totalnoj masi. Razumljivo je naime da se drutvene pojave moraju razlikovati ne samo ovisno o prirodi sastavnih elemenata nego i o nainu njihova povezivanja; nadasve se moraju vrlo razlikovati ovisno o tome je li svaka odjelita skupina sauvala svoj mjesni ivot ili su sve uvuene u opi ivot, naime ovisno o tome jesu li vie ili manje tijesno povezane. Valjat e stoga istraiti je li u nekom trenutku dolo do posvemanjeg stapanja tih segmenata. Ako je dolo do takva sraivanja, tada prvobitni drutveni skup vie ne utjee na administrativno i politiko ureenje. U tom se smislu grad jasno razlikuje od germanskih plemena. U potonjih se ureenje na osnovi klano va makar u obrisu zadralo do kraja njihove povijesti, dok su u Rimu i Ateni gentes i yvri vrlo rano prestali biti politike podjele da bi se prometnuli u privatna udruenja. Unutar tako zacrtanih okvira, moglo bi se pokuati uvesti nova razlikovanja sukladno sekundarnim morfolokim obiljejima. Pa ipak, s razloga koje emo kasnije iznijeti, nipoto ne drimo moguim da bi bilo neke koristi u nadilaenju opih podjela na koje smo netom ukazali. tovie, nema potrebe ulaziti u te pojedinosti, dostaje da smo postavili naelo klasifikacije koje se moe saeti ovako: Poet e se s klasificiranjem drutava prema stupnju sjedinjenja koje pokazuju, uzimajui za osnovu savreno jednostavno drutvo ili drutvo s jedinstvenim segmentom; u sklopu tih vrsta, razlikovat e se razliite podvrste ovisno o tome dolazi li ili ne do potpunog sraivanja poetnih segmenata.
III.
Navedena pravila implicitno odgovaraju na pitanje koje sije itatelj moda postavio uoivi da govorimo o drutvenim vrstama kao da one postoje, a da nismo neposredno ustanovili njihovo postojanje. Taj dokaz sadran je u samom naelu metode koju smo upravo izloili. Maloas smo naime vidjeli da drutva nisu samo razliite kombinacije jednoga i istoga prvobitnoga drutva. Prema tome, jedan te isti element moe se spajati sa samim sobom i sloena tijela koja iz
86
toga proizlaze mogu se ponovno meusobo spajati jedino na ogranieni broj naina, pogotovo ako su sastavni elementi malobrojni, kao to je sluaj s drutvenim segmentima. Ljestvica moguih kombinacija je dakle konana, pa se, prema tome, barem veina njih mora ponavljati. Na taj nain postoje drutvene vrste. Mogue je, uostalom, da se neke od kombinacija ostvare samo jedanput. To ne prijei da vrste postoje. Jedino e se u takvim sluajevima rei da vrsta ima samo jednog pojedinca 9 . Drutvene vrste dakle postoje s istog razloga kao to postoje vrste u biologiji. One pak postoje zahvaljujui injenici da su organizmi tek razliite kombinacije jedne i iste anatomske jedinice. Pa ipak, u tom pogledu postoji golema razlika izmeu dvaju podruja. U ivotinja, naime, jedan posebni initelj podaraje specifinim obiljejima posebnu otpornu snagu koju nemaju drutvene vrste, a to je postojanje narataja. Specifina obiljeja mnogo su snanije ukorijenjena u organizmu zato to su zajednika cijeloj liniji predaka. Njih stoga ne moe lako ponititi djelovanje pojedinanih sredina, nego ostaju istovjetna sama sebi, usprkos raznolikosti izvanjskih okolnosti. Njih utvruje neka unutarnja snaga usprkos moguih poticaja na promjenu izvana, a to je snaga nasljednih navika. Zbog toga se njih moe jasno odrediti i mogu se tono utvrditi. Na drutvenom podruju nema toga unutarnjeg uzroka. Njih ne moe osnaiti postojanje narataja, jer traju samo jedan narataj. Zapravo, pravilo je da novonastala drutva budu druge vrste negoli matina drutva, jer potonja, povezujui se, stvaraju posve nove sklopove. Jedino bi se kolonizacija mogla usporediti s postojanjem narataja poniklog iz sjemena; ipak, da bi usporedba bila tona, skupina kolona ne smije se izmijeati s nekim drutvom druge vrste ili podvrste. Razlikovna obiljeja vrste ne dobivaju tako nasljedstvom viak snage koji bi im omoguio da odole pojedinanim promjenama. Ali, pod utjecajem okolnosti, ona se mijenjaju i preobraavaju u beskonanost. Stoga, kad elimo do njih doprijeti, jednom kad smo uklonili sve varijante koje ih zaklanjaju, esto dobivamo tek neodreeni talog. Ta neodreenost prirodno raste to vie stoje vea sloenost obiljeja; jer to je neka stvar sloenija, to
9
Nije li to upravo sluaj s Rimskim Carstvom za koje se ini da nema analogije u povijesti? 87
dijelovi koji je ine mogu oblikovati razliitije kombinacije. Odatle proizlazi da specifini tip, ponad najopenitijih i najjednostavnijih svojstava, nema tako jasne obrise kao s t o j e to sluaj u biologiji' 0 .
Pn redakturi ovog poglavlja za prvo izdanje naega djela, nita nismo kazali o metodi koja se sastoji u klasifikaciji drutava prema stupnju njihove civilizacije. U to vrijeme doista i nije postojalo klasifikacije koju bi predloili mjerodavni sociolozi, izuzev moda i odve oevidno zastarjele Comteove. Otad je bilo nekoliko pokuaja u tom smislu, primjerice onaj Vierkandtov (Die Kulturtypen des Menscheit, u Archivesfur Anthropologie, 1898.), Sutherlandov (The Origins and Growth of the Moral Instinct) i Steinmetzov (Classification des types sociaux u Anne sociologique, III., str. 43.-147.). Pa ipak, nismo o njima raspravljali s razloga to ne odgovaraju na pitanja to smo ih postavili u ovom poglavlju. U njima nisu razvrstane drutvene vrste, nego, a to je veoma razliito, povijesni stupnjevi. Francuska je od svog poetka prola kroz razliite oblike civilizacijena poetku je bila poljoprivredna, da bi zatim prela na zanatsku radinost i na sitnu trgovinu, pa na manufakturu te napokon na krupnu industriju. Meutim nije mogue pretpostaviti da ista kolektivna linost moe tri ili etiri puta promijeniti vrstu. Vrstu moraju odreivati trajnija obiljeja. Gospodarsko stanje, tehnoloko ltd., odve su nestalne i sloene pojave da bi posluile kao osnova klasifikacije ak je veoma mogue da se ista industrijska, znanstvena i umjetnika civilizacija susretnu u drutvima iji je utvreni sastav veoma razliit. Japan nam moe posuditi svoju umjetnost, industriju, pa ak i politiko ureenje, ali e ipak i dalje pripadati drugoj drutvenoj vrsti negoli Francuska ili Njemaka. Dodajmo da su takvi pokuaji, iako su ih uinili ugledni sociolozi, dali tek neodreene, sporne i nekorisne rezultate. 88
Peto poglavlje PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA OBJANJENJE DRUTVENIH INJENICA
Utvrivanje vrsta ponajprije je sredstvo da se grupiraju injenice kako bi se olakalo njihovo tumaenje; socijalna morfologija je put k dijelu znanosti koji prua prava objanjenja. Koja je metoda primjerena tom dijelu znanosti?
I.
Veina sociologa vjeruje da su objasnili pojave jednom kad su pokazali emu one slue, kakvu ulogu igraju. Prosuuju kao da one postoje jedino u odnosu na tu ulogu i nemaju drugi odluni uzrok doli jasnog ili nejasnog osjeaja o zadaama koje su pozvane obaviti. Zbog toga vjerujemo da smo kazali sve to je potrebno da bismo ih uinili razumljivima ako utvrdimo stvarnost tih zadaa i pokaemo koju drutvenu potrebu one zadovoljavaju. Na taj nain Comte svodi svekoliku progresivnu snagu ljudskoga drutva na tu temeljnu tenju "koja ovjeka neposredno nagoni da neprestano, u svakom pogledu, popravlja bilo koje svoje stanje" 1 , dok je Spencer svodi na potrebu za veom sreom. Na osnovi tog naela on objanjava ustanovljavanje drutva prednostima koje proizlaze iz suradnje, ustanovu vladavine koriu koju se ima od vojne suradnje2, preobrazbe kroz koje je prola obitelj potrebom da se sve savrenije pomire interesi roditelja, djece i drutva. Ali ta metoda brka dva veoma razliita pitanja. Pokazati emu koristi jedna injenica ne znai objasniti kako je ona nastala niti kako
1 2
Cours de philosophie positive,. IV., str. 262. Sociologie, III., str. 336. 89
je ona postala to to jest. Jer uporabe kojima je ona namijenjena pretpostavljaju posebna svojstva koja je odreuju, ali je ne stvaraju. Potreba koju imamo za stvarima ne moe uiniti da one budu ovakvima ili onakvima, pa ih zato ta potreba ne moe stvoriti niti uiniti da postoje. Svoje postojanje one duguju uzrocima druge vrste. Na osjeaj o njihovoj koristi moe nas svakako potaknuti da te uzroke pokrenemo i iz njih izvedemo posljedice koje oni podrazumijevaju, ali ne moemo te posljedice izazvati ni iz ega. Taje postavka oevidna sve dok je rije o materijalnim ili psiholokim pojavama. Ona ne bi bila sporna niti u sociologiji da nam drutvene injenice, zbog svoje krajnje nematerijalnosti, pogreno ne izgledaju lienima svake bitne stvarnosti. Budui da u njima razviamo puko duhovne sklopove, ini nam se da bi one morale nastajati same od sebe im imamo neku zamisao o njima ili ako ih smatramo korisnima. Ali budui da je svaka od njih snaga koja nadilazi nau, s obzirom da ona posjeduje sebi svojstvenu prirodu, ne moe dostajati htjeti je i eljeti te joj tako podariti ivot. Potrebno je jo da snage sposobne da proizvedu tu odreenu snagu i prirode sposobne da proizvedu tu posebnu prirodu budu dane. Jedino pod tim uvjetom pojava je mogua. Da bismo oivjeli duh obitelji tamo gdje je oslabio, ne dostaje da svi shvate prednosti toga; treba da se uzroci neposredno pokrenu, jer su ga jedino oni kadri proizvesti. Da bi vlada stekla ugled koji joj je potreban nije dovoljno osjeati potrebu za tim, nego se valja obratiti jedinom izvoru iz kojega potjee svekoliki autoritet, naime uspostaviti tradicije, zajedniki duh itd., a za to se valja vratiti jo dalje unatrag u lancu uzroka i posljedica dok se ne doe do toke na kojoj bi se ljudsko djelovanje moglo uspjeno uklopiti. Na dvostrukost tih dviju vrsta istraivanja jasno ukazuje to da injenica moe postojati a da niemu ne slui, bilo zato to nikad nije bila podeena nekome ivotnom cilju, ili stoga to je nakon to je bila korisna nastavila postojati jedino snagom navike. Ustvari, u drutvu postoji vie preivjelosti nego u organizmu. Ima i sluajeva da neka praksa, neka drutvena ustanova promijeni ulogu a da zbog toga ne promijeni prirodu. Pravilo is pater est quern justae nuptiae declarant ostalo je u naem zakoniku u pravom smislu ono to je bilo u starome rimskom pravu. Ali dok je njegov cilj bio sauvati vlasnika prava
90
Pravila koja se odnose na objanjenje drutvenih
injenica
oca nad djecom roenom od zakonite ene, danas ono prije titi prava djeteta. Zakletva je poela time to je bila nekom vrstom sudskog kuanja da bi naprosto postala oblikom svjedoenja koji je svean i ulijeva potovanje. Vjerske dogme kranstva nisu se promijenile tijekom stoljea, ali njihova uloga u modernim drutvima nije vie ista kao u srednjemu vijeku. Tako iste rijei slue da bi se iskazale nove ideje a da im se sklop ne mijenja. Uostalom, toan je i u sociologiji i u biologiji stav prema kojemu je organ neovisan o svojoj funkciji, naime da ostajui isti moe posluiti razliitim ciljevima. Tome je tako zbog toga to su uzroci koji ga stvaraju neovisni o ciljevima kojima on slui. Nije nam, uostalom, eljom kazati da se sklonosti, potrebe, elje ljudi nikad aktivno ne upliu u drutveni razvoj. Izvjesno je, naprotiv, da ljudi mogu, nainom na koji se odnose prema uvjetima o kojima injenice ovise, ubrzati ili usporiti njegov razvoj. Ali, osim to ne mogu ni u kom sluaju stvoriti neto ni iz ega, do samog njihova uplitanja, kakve god bile posljedice, moe jedino doi na osnovi stvarnih uzroka. Zapravo, neka sklonost moe pridonijeti, ak i u ovoj ogranienoj mjeri, stvaranju nove pojave jedino ako i je ona sama nova, bilo da se u cijelosti uspostavila ili je posljedica odreenog preobraaja neke ranije tenje. Jer, ako se ne pretpostavi neka uistinu providljiva prestabilizirana harmonija, ne moe se pretpostaviti da ovjek od svog poetka u sebi nosi u virtuelnom stanju, ali dokraja spremne da se probude na poticaj okolnosti, sve sklonosti ija bi se prikladnost osjetila tijekom razvoja. Prema tome, naklonost je takoer stvar; ona ne moe ni postati niti se mijenjati naprosto zato to je drimo korisnom. Ta snaga ima svoju vlastitu prirodu; da bi se ta priroda izazvala ili promijenila, nije dostatno da mi u tome nalazimo neku korist. Da bi se odredile takve promjene, potrebni su razlozi koji ih fiziki podrazumij evaju. Primjerice, objasnili smo stalni napredak podjele drutvenoga rada pokazavi kako je on nuan da bi ovjek mogao opstati u novim uvjetima ivota u koje dospijeva kako povijest napreduje; toj smo sklonosti, koja se prilino neprimjereno nazivlje nagonom za odranjem, na taj nain podarili prilino znaajnu ulogu u naem objanjenju. Ali, ponajprije, ona sama po sebi ne bi bila kadra objasniti
91
ak ni najosnovniju specijalizaciju. Jer ona je nemona ako ve nisu ostvareni uvjeti o kojima ovisi ta pojava, to jest ako pojedinane razlike nisu dovoljno narasle zbog sve vee neodreenosti zajednike svijesti i nasljednih utjecaja 3 . ak je bilo potrebno da podjela rada ve pone postojati da bi se njezina korist uoila a potreba za njom osjetila; i sam razvoj pojedinanih razlika, podrazumijevajui veu raznolikost ukusa i sposobnosti, nuno bi trebao poluiti tim prvim rezultatom. Ali, uza sve to, nagon za odranjem nije sam od sebe i bez razloga oplodio tu irvu klicu specijalizacije. No on se usmjerio i nama ukazao na taj novi put ponajprije stoga to je put kojim se prije kretao, i nas njime upuivao, postao kao zabrtvljen, jer je vea estina borbe, prouzroena veom zbijenou drutva, sve vie oteavala preivljavanje pojedincima koji su se nastavljali posveivati opim zadaama. Zato je bilo nuno promijeniti smjer. S druge strane, on se preusmjerio i nau djelatnost uputio vie u smjeru sve razvijenije podjele rada s razloga to je u isti mah to bio i smjer manjeg otpora. Druga mogua rjeenja bila su iseljavanje, samoubojstvo, zloin. Meutim, u prosjeku sluajeva, spone koje nas vezuju uz nau zemlju, uza ivot, sklonost to je utimo spram svojih blinjih, snaniji su i otporniji osjeaji od navika koje nas mogu odvratiti od ue specijalizacije. Upravo su potonje morale ustuknuti pred svakim novim naletom do kojega bi dolo. Na taj se nain ak ni djelimice ne vraamo na finalizam zato to ne odbijamo ljudskim potrebama pridrati mjesto u sociolokim objanjenjima. Jer one mogu utjecati na drutveni razvoj jedino pod uvjetom da se same razvijaju, a promjene kroz koje prolaze mogu se objasniti jedino uzrocima koji nemaju nita ciljnoga. Ali jo je uvjerljivija od gornjih razmatranja sama praksa drutvenih injenica. Tamo gdje je na djelu finalizam, na snazi je i vie ili manje iroka neizvjesnost; jer nema ciljeva, ajo manje sredstava, koji bi se nuno nametnuli svim ljudima, ak i ako pretpostavimo da se nalaze u istim uvjetima. U jednoj te istoj sredini, svaki se pojedinac, shodno svome nahoenju, prilagoava na svoj nain koji pretpostavlja svakom drugome. Jedan e je pokuati promijeniti kako bije prilagodio svojim potrebama; drugi e radije promijeniti samoga sebe i uiniti svoje elje umjerenijima; a da se postigne cilj kolikim se razliitim putevima
3
Division du travail social, II., pogl. III. i IV.
92
injenica
moe kretati i uistinu se kree! Ako bi, prema tome, bilo tono da se povijesni razvoj kretao s obzirom na jasno ili nejasno predviene ciljeve, drutvene bi injenice trebale biti beskonano raznolike i svaka bi usporedba bila gotovo nemogua. Istina je, meutim, suprotno. Besumnje, izvanjski dogaaji, ija potka ini povrinski dio drutvenog ivota, razlikuju se od naroda do naroda. Upravo na taj nain svaki pojedinac ima svoju povijest, unato tome to su osnove fizike i moralne organizacije iste u svih. Ustvari, kad donekle stupimo u doticaj s drutvenim pojavama, iznenauje nas, naprotiv, pravilnost s kojom se one ponavljaju u istim okolnostima. ak i najbeznaajniji i prividno najdjetinjastiji obiaji ponavljaju se s krajnje neobinijom jednoobraznou. Stanovite svadbene sveanosti, naizgled posve simboline, kao to je otmica zarunice, prisutne su na isti nain posvuda gdje postoji odreeni tip obitelji, koji je i sam povezan s odreenim politikim ureenjem. Najneobiniji obiaji, poput kuvada, levirata, egzomanije itd., uoavaju se kod najrazliitijih naroda i pokazatelji su odreenoga drutvenog stanja. Pravo zavjetanja javlja se na odreenom stupnju povijesti, a prema vie ili manje vanim ogranienjima koja ga suavaju moemo ustanoviti u kojem se trenutku drutvenog razvoja nalazimo. Bilo bi lako navesti brojne primjere. Ali ta openitost kolektivnih oblika ne bi se mogla objasniti kada bi u sociologoji prevladavali krajnji ciljevi, to im se pripisuje. Kad se, dakle, pokua objasniti neku drutvenu pojavu, valja izdvojeno istraivati stvarni uzrok koji je izaziva i funkciju koju ona vri. Radije se sluimo rijeju funkcija od one cilja ili svrhe, upravo stoga to drutvene pojave rt postoje openito u odnosu na rezultate koje poluuju. Treba naime utvrditi postoji li veza izmeu promatrane injenice i opih potreba drutvenog organizma te u emu se sastoji ta veza, ne pitajui seje li ona namjerna ili nije. Sva su ta pitanja o namjeri uostalom odve subjektivna da bi se o njima moglo znanstveno raspravljati. Ne samo da te dvije vrste problema treba odvojiti nego bi openito prve trebalo istraiti prije drugih. Taj redoslijed odgovara zapravo redoslijedu injenica. Prirodno je traiti uzrok neke pojave prije negoli pokuamo odrediti njezine uinke. T a j e metoda to loginija to c jednom razlueno prvo pitanje nerijetko pomoi razrjeenju drugoga
93
Ustvari, veza solidarnosti koja povezuje uzrok i poljedicu ima svojstvo uzajamnosti koja nije bila dovoljno priznata. Besumnje, posljedica ne moe postojati bez svoga uzroka, a on pak treba svoju posljedicu. On joj podaruje snagu, ali mu je i ona vraa ako se prilika ukae te stoga ne moe ieznuti a da on to ne osjeti4. Primjerice, drutvena reakcija koju kazna predstavlja potjee od snage kolektivnih osjeaja koje zloin povrjeuje, ali, s druge strane, njezina je korisna uloga da ove osjeaje odrava na istom stupnju jaine, jer bi ona odmah stala slabiti kada uvreda koje nanosi ne bi bile kanjene 5 . Jednako tako, u mjeri u kojoj drutveno okruenje postaje sloenije i pokretnije, predaje i preuzeta vjerovanja poinju slabiti, postaju neodreeniji i savitljiviji, a razvijaju se sposobnosti prosudbe; ali i same te sposobnosti prijeko su potrebne drutvima i pojedincima da bi se prilagodili pokretnijemu i sloenijem okruenju 6 . U mjeri u kojoj su ljudi prisiljeni napornije raditi, proizvodi toga rada postaju brojniji i bolje vrsnoe; ali ti obilniji i bolji proizvodi nuni su da se namire trokovi koje pretpostavlja taj opseniji rad7. Na taj nain, daleko od toga da se uzrok drutvenih pojava sastoji u duhovnoj anticipaciji funkcije koju one trebaju ispuniti, naprotiv, ta se funkcija, barem u brojnim sluajevima, sastoji u odravanju prauzroka iz kojega one proistjeu; pa e se prvo lake pronai ako je drugo ve poznato. Ali, iako odreivanju funkcije treba pristupiti tek na drugome mjestu, ono je prijeko potrebno da bi objanjenje pojave bilo potpuno. Ustvari, ako korisnost injenice nije ono to ini da ona postoji, openito ona mora biti korisna da bi se mogla odrati. Jer, dostaje da ne slui niemu da bi samim time bila tetna budui da u tom sluaju ona predstavlja troak a ne donosi nita. Ako je dakle najvei broj drutvenih pojava imao to parazitsko svojstvo, budet organizma bio bi deficitaran, drutveni ivot ne bi bio mogu. Slijedno tome, da bi se ovaj ivot dovoljno shvatio, potrebno je pokazati kako pojave, koje su
4
5 6 1
Nije nam eljom ovdje pokrenuti pitanje ope filozofije, jer to ovdje ne bi bilo primjereno. Primijetimo ipak da bi poblie propitana ova uzajamnost uzroka i posljedice mogla omoguiti da se znanstveni mehanizam izmiri s finalizmom, to podrazumijeva postojanje i nadasve odravanje ivota. Division du travail social, II., pogl. II., osobito str. 105. i d. Ibidem, str. 52. i 53. Ibidem, str 301. i d.
94
injenica
njegov sadraj, meusobno surauju ne bi li drutvo uskladile sa samim sobom i s izvanjskim svijetom. Besumnje, uobiajeni izraz kojim se ivot odreuje kao vezu izmeu unutarnjeg i izvanjskog okruenja samo je priblian; pa ipak, on je openito toan i prema tome, da bi se objasnila neka injenica od ivotne vanosti, nije dovoljno ukazati na uzrok o kojemu ona ovisi, nego jo valja, barem kad je rije o veini sluajeva, pronai udjel koji joj pripada u uspostavljanju toga opega sklada.
II.
Nakon to smo razluili ta dva pitanja, valja nam utvrditi metodu sukladno koj oj ih treba razrij eiti. Metoda objanjenja kojom se openito slue sociolozi bitno je psiholoka iako je u isti mah i finalistika. Te su dvije tendencije meusobno ravnomjerne. Ustvari, ako drutvo nije drugo doli sustav sredstava to ih je ovjek uspostavio s obzirom na neke ciljeve, ti ciljevi mogu jedino biti pojedinani, jer su prije drutva postojali jedino pojedinci. Od pojedinca, dakle, proizlaze zamisli i potrebe koje su odredile ustanovljavanje drutva, a ako sve proizlazi iz njega nuno se njime sve moe i objasniti. Uostalom, u drutvu postoje samo pojedinane svijesti; to pak znai da se u potonjima nahodi izvorite svekolikoga drutvenog razvoja. Slijedno tome, socioloki zakoni mogu jedino biti postavke koje su prirodna posljedica openitijih zakona psihologije; krajnje objanjenje zajednikog ivota sastojat e se u tome da se vidi kako on proizlazi iz ljudske prirode openito, bilo da se izvodi neposredno i bez prethodnog ispitivanja, bilo da se to prihvati nakon propitivanja. Tim se rijeima gotovo doslovce slui Auguste Comte da bi odredio svoju metodu. "Budui da", kae on, "drutvena pojava, shvaena u cijelosti, nije u osnovi drugo doli jednostavni razvoj ovjeanstva bez ikakvog stvaranja bilo kakvih svojstava, kao to sam ustvrdio gore, to bi se sve stvarne odredbe, koje e socioloko ispitivanje postupno moi otkriti, morale makar u klici nahoditi u tome prvobitnom tipu koji je biologija unaprijed izgradila za sociologiju"8. Tome je tako,
8
Cours de philosophie
positive,
IV., str. 333. 95
prema njemu, stoga to je napredak prevladavajua injenica drutvenog ivota i zato to, s druge strane, napredak ovisi iskljuivo 0 fizikome initelju, naime o sklonosti koja nagoni ovjeka da sve vie razvija svoju prirodu. Drutvene bi injenice na taj nain tako neposredno proizlazile iz ljudske prirode te bi se na prvim stupnjevima povijesti ak mogle neposredno izvoditi bez potrebe propitivanja 9 . Dodue, a to Comte i priznaje, nije mogue primijeniti tu deduktivnu metodu na vie stupnjeve razvoja. Ali, ta je nemogunost isto praktine laravi. Potjee ona iz injenice da je rastojanje izmeu polazne i krajnje toke postalo odve veliko te bi se ljudski duh, naumi li ga prijei bez vodia, izloio opasnosti da zaluta10. Pa ipak, odnos izmeu osnovnih zakona ljudske prirode i krajnjih rezultata napretka 1 dalje ostaje analitian. Najsloeniji oblici civilizacije samo su oblici razvijenoga psihikog ivota Jednako tako, ak i kad teorije psihologije ne mogu dostajati kao premise sociolokog rasuivanja, one ostaju probnim kamenom koji jedini omoguuje ispitivanje valjanosti induktivno utvrenih postavki. "Nijedan zakon o drutvenom redoslijedu", kazuje Comte, "nagovijeten povijesnom metodom, ak i uza sav mogui autoritet, ne bi trebalo konano prihvatiti prije no to se, neposredno ili posredno ali uvijek neosporno, racionalno ne dovede u vezu s pozitivnom teorijom o ljudskoj prirodi" 11 . Uvijek e dakle psihologija imati posljednju rije. Istom se metodom slui i Spencer. Prema njemu, naime, dva temeljna initelja drutvenih pojava jesu kozmiko okruenje te tjelesni i udoredni ustroj pojedinca 12 . Prvi meutim moe utjecati na drutvo jedino preko drugoga, koji se tako nadaje bitnim pokretaem drutvenog razvoja. Drutvo se oblikuje ne bi li omoguilo pojedincu da ostvari svoju prirodu, a svim preobrazbama kroz koje je ono prolo jedini je cilj tu preobrazbu olakati i upotpuniti. Prije no to je pristupio bilo kakvu istraivanju drutvene organizacije, Spencer je na osnovi tog naela drao potrebnim gotovo cijeli prvi svezak svojih Naela sociologije posvetiti prouavanju fizikih, emotivnih i intelektualnih osobina primitivnog ovjeka. "Znanost sociologije", kazuje on, "polazi
9
Ibidem, str. 345. Ibidem, str. 346. " Ibidem, str. 335. 12 Principes de sociologie, I., str. 14.
10
96
injenica
od drutvenih jedinica podreenih uvjetima s kojima smo se upoznali, initeljima tjelesnog, osjeajnog i intelektualnog sustava, i koje raspolau nekim rano steenim idejama i odgovarajuim osjeajima'" 3 . A u dvama od tih osjeaja, u strahu od ivih i u strahu od mrtvih, iznalazi on porijeklo politike i vjerske vladavine14. Doputa, dodue, da drutvo, jednom kad se ustanovi, povratno utjee na pojedinca 15 . Ali odatle ne proizlazi da ono raspolae moi da neposredno stvori i najmanju drutvenu injenicu; s tog stajalita, ono djeluje uzrono jedino posredstvom promjena do kojih dovodi u pojedinca. Sve dakle proizlazi iz ljudske prirode, bilo prvobitne ili izvedene. Uostalom, djelovanje drutvenog tijela na lanove ne moe imati nieg posebnoga, budui da politiki ciljevi, sami po sebi, nisu nita drugo doli jednostavan i saeti izraz pojedinanih ciljeva16. Ono, prema tome, ne moe biti drugo doli vraanja privatnog djelovanja na sebe samo. Nadasve, nije razvidno u emu bi se ono moglo sastojati u industrijskim drutvima kojima je predmetom upravo vraanje pojedinca sebi samome i njegovim prirodnim nagonima, oslobaajui ga svake drutvene prisile. To naelo nije samo u osnovi tih velikih nauavanja ope sociologije; u isti mah ono nadahnjuje velik broj posebnih teorija. Na taj se nain obiteljsko ureenje obino objanjava uzajamnim osjeajima izmeu roditelja i djece; ustanova braka prednostima to ga on ima za supruge i njihove potomke; kazna, gnjevom koji u pojedinca izaziva svaka teka povreda njegovih interesa. Svekoliki gospodarski ivot, kako ga poimaju i objanjavaju ekonomisti, nadasve ortodoksna kola, u konanici ovisi o tom posve individualnom initelju, elji za bogatstvom. Je li rije o moralu? Osnova etike je obveza pojedinca prema samome sebi. Je li rije o religiji? Nju se doivljava kao proizvod dojmova to ga velike sile prirode ili neke ugledne linosti pobuuju u ovjeku itd. itd.
13 14
Ibidem, I., 583. Ibidem, str. 582. 15 Ibidem, str. 18. 16 "Drutvo postoji radi koristi svojih lanova, lanovi ne postoje radi koristi drutva (...): prava politikog tijela nisu nita sama po sebi, ona postaju neto j e d i n o pod uvjetom da utjelovljuju prava pojedinaca koji ga ine" (Op. cit., II., str.
20.).
97
Ali ta se metoda moe primijeniti na drutvene pojave jedino pod uvjetom da im se izmijeni priroda. Da bismo to dokazali dostaje se pozvati na odreenje koje smo im dodijelili. Budui da se njihovo osnovno obiljeje sastoji u moi kojom raspolau da izvana vre pritisak na pojedinane svijesti, to znai da one ne proizlaze iz njih i da se, prema tome, sociologija ne sastoji od postavki koje su prirodna posljedica zakljuaka psihologije. Jer ta prinudna mo svjedoi o tome da one izraavaju prirodu razliitu od nae, budui da one u nas prodiru silom ili barem pritiui nas u veoj ili manjoj mjeri. Kad bi drutveni ivot bio tek produetak pojedinanoga bia, ne bi se opaalo kako se on iznova vraa svome izvoru i kako ga naglo preplavljuje. Autoritet kojemu se podreuje pojedinac u svome drutvenom djelovanju, osjeanju ili miljenju njime vlada u tolikoj mjeri s razloga to je on proizvod snaga koje ga nadilaze i koje on ne moe objasniti. Od njega ne moe potjecati taj izvanjski pritisak koji on podnosi, dakle ono to se u njemu dogaa ne moe objasniti taj pritisak. Istina je da smo kadri sami sebe prinuditi; moemo obuzdati svoje sklonosti, navike, pa ak i nagone, i inom prinude sprijeiti njihov razvoj. Ali inh'ibicijom obuzdani nagon ne moe se brkati s onim to predstavlja drutvenu prisilu. Proces prvih je centrifugalan, a drugih centripetalan. Jedni nastaju u pojedinanoj svijesti i potom tee da se oituju, dok su drugi najprije izvanjski za pojedinca kojega potom tee izvana uobliiti sukladno svojoj slici. Inhibicija je, kazali bismo, sredstvo kojim drutvena prisila stvara psihike posljedice, ona nije sama ta prisila. Dakle, jednom kad se pojedinac odstrani, ostaje tek drutvo; prema tome, objanjenje drutvenog ivota treba traiti u samoj prirodi drutva. Shvatljivo je doista d a j e ono, budui da beskrajno nadilazi pojedinca kako u vremenu tako i u prostoru, kadro nametnuti mu naine djelovanja i miljenja koje je posvetilo svojim autoritetom. Tu prinudu koja je kljuno obiljeje drutvenih injenica, vre svi na svakoga. Ali, kazat ete, budui daje drutvo jedino sainjeno od pojedinaca, prvobitni izvor drutvenih pojava nuno mora biti psiholoki.' Prosuujui na taj nain, mogli bismo jednako tako ustvrditi da se bioloke pojave analitiki objanjavaju neoorganskim pojavama. Ustvari, posve je izvjesno da u ivoj stanici ima samo molekula
98
injenica
neorganske tvari. Pa ipak, one su u njoj povezane i upravo je ta veza uzrokom novih pojava koje su svojstvene ivotu, dok ni u jednom od povezanih initelja nije mogue pronai ak ni njihovu klicu. Tome jc tako to cjelina nije istovjetna zbroju svojih dijelova, nego je ona neto drugo, i njezina se svojstva razlikuju od onih dijelova od kojih je sastavljena. Povezanost nije, kao to se ponekad vjerovalo, po sebi neplodna pojava koja se naprosto sastoji u tome da se dobivene injenice i utvrena svojstva postavi u izvanjski odnos. Nije li ona, naprotiv, izvoritem svih novina to su slijedno nastajale tijekom opeg razvoja stvari? Kakve razlike postoje izmeu niih organizama i onih drugih, izmeu organiziranog ivog bia i puke plastide, izmeu nje i neorganskih molekula od kojih je sastavljena, ako to nisu razlike povezivanja? Sva se ta bia, naposljetku, razlau na initelje iste prirode; ali ti su initelji jednom postavljeni jedni pokraj drugih, a drugi put povezani; jednom povezani na jedan, a drugi put na drugi nain. S pravom se ak moemo upitati ne protee li se taj zakon i na svijet minerala i nisu li razlike koje odvajaju neorganska tijela istog porijekla. Na osnovi tog naela, drutvo nije samo puki zbroj pojedinaca, nego sustav uoblien njihovim povezivanjem predstavlja posebnu stvarnost koja ima svoja vlastita obiljeja. Dakako, nita ne moe nastati iz kolektivnoga ako nisu dane pojedinane svijesti, ali taj uvjet nije dovoljan. Potrebno je jo da te svijesti budu povezane, spojene, i to spojene na odreeni nain; upravo iz tog spoja proizlazi drutveni ivot i stoga je upravo on njegovo objanjenje. Spajajui se, proimajui, stapajui, pojedinani duhovi raaju, ako se hoe, jedno psihiko bie, ali ono predstavlja psihikog pojedinca druge vrste17.
17
U tom smislu i zbog navedenih razloga moe se i treba govoriti o kolektivnoj svijesti koja se razlikuje od pojedinane. Da bi se opravdala ova razlika prva sc ne mora opredmetiti, ona je neto posebno i treba se odrediti posebnim imcnoin, naprosto zato to se stanja koja ju oblikuju specifino razlikuju od onih pojedinani: svijesti. To im svojstvo proizlazi iz injenice to one nisu sastavljene od istih initelja. Jedne zapravo prozlaze iz prirode organsko-psihikoga bia u/.clog odjelito, a druge iz spajanja mnotva bia ove vrste. Rezultati se, dakle, intfno razlikuju, budui da se njihovi sastavni dijelovi toliko razlikuju. Naa definiciju drutvene injenice, uostalom, samo je na drugi nain odredila tu crtu razgranienih 99
Dakle, u prirodi tog pojedinca a ne u onoj njegovih sastavnih initelja valja traiti neposredne i odluujue uzroke injenica koje se u njoj stvaraju. Skupina misli, osjea, djeluje posve drukije no to bi to inili njezini lanovi da su odvojeni. Zato ako poemo od potonjih, neemo uope razumjeti ono to se zbiva u skupini. Rijeju, izmeu psihologije i sociologije postoji isti prekid jedinstva kao izmeu biologije i fiziko-kemijskih znanosti. Zbog toga, svaki put kad se neka drutvena pojava objanjava neposredno nekom psihikom pojavom, moemo biti sigurni daje objanjenje pogreno. Odgovorit e se moda da ako je jednom uspostavljeno drutvo ustvari najblii uzrok drutvene pojave, to su i uzroci koji su odredili njegovo uspostavljanje psiholoke prirode. Prihvaa se injenica da udruivanje pojedinaca moe proizvesti ivot, ali se tvrdi da on moe nastati samo iz pojedinanih razloga. Ali, ustvari, kako se god daleko vraali u povijest, injenica povezivanja najobveznija je od svih; jerje ona izvorom svih drugih obveza. Samim svojim roenjem, nuno smo povezani s jednim odreenim narodom. Kae se nadalje da kao odrasli pristajemo na tu obvezu samim time to nastavljamo ivjeti u svojoj zemlji. Ali, to onda? To pristajanje ne oduzima toj obvezi njezino zapovjedno svojstvo. Pritisak koji se dobrovoljno prima i podnosi ne prestaje biti pritiskom. Uostalom, kakvu vanost moe imati takvo pristajanje? Ponajprije, ono je prisilno jer u veini sluajeva nismo ni materijalno ni moralno u mogunosti liiti se svoje narodnosti; takva se promjena ak u pravilu smatra otpadnitvom. Potom, ono se ne moe odnositi na prolost, s kojom se nismo mogli suglasiti ali koja ipak odreuje nau sadanjost: ja nisam elio obrazovanje koje sam dobio; a upravo me ono vie od bilo ega drugog vezuje uz rodnu grudu. Napokon, ono ne moe imati moralne vrijednosti za budunost s obzirom daje ona nepoznata. ak i ne znam koje bi me sve dunosti mogle jednoga dana zatei u mom svojstvu dravljanina; kako bih mogao na njih unaprijed pristati? Meutim, sve to je obvezno, kao to smo pokazali, ima svoje izvorite izvan pojedinca. Sve dok se ne izae iz povijesti, injenica udruivanja ima stoga jednako svojstvo kao i ostale, pa se prema tome i objanjava na isti nain. S druge strane, budui da su sva drutva nastala iz drugih drutava bez prekida kontinuiteta, moemo biti sigurni kako u cijelom toku drutvenog razvoja
100
injenica
nije bilo nijednog trenutka kad su pojedinci doista bili u prigodi razmiljati hoe li ili nee ui u kolektivni ivot i hoe li radije pristupiti ovome ili onome. Da bi se to pitanje moglo postaviti, valjalo bi dakle vratiti se prvim poecima svakoga drutva. Ali uvijek sumnjiva rjeenja koja se mogu ponuditi za takve probleme ne bi ni u kom sluaju mogla utjecati na metodu prema kojoj treba postupati s injenicama danim u povijesti. O njima stoga i ne trebamo raspravljati. Ali naa bi misao bila posve pogreno shvaena kad bi se iz iznesenog izveo zakljuak kako, prema naem miljenju, sociologija treba ili ak smije previdjeti ovjeka i njegova obiljeja. Jasno je, naprotiv, da opa svojstva ljudske prirode sudjeluju u razradi iz koje proizlazi drutveni ivot. Ali, ona ga ne izazivaju niti mu podaruju njegov posebni oblik; ona ga jedino omoguuju. Stvaralaki uzroci zajednikih predodaba, osjeaja i sklonosti nisu stanovita stanja svijesti pojedinaca, nego uvjeti u kojima se nahodi drutveno tijelo u cijelosti. Besumnje, oni se mogu ostvariti jedino ako im se pojedinane prirode ne opiru, ali one su tek neodreena tvar koju drutveni initelj odreuje i preobraava. Njihov se doprinos sastoji iskljuivo u veoma opim stanjima, u neodreenim i prema tome promjenjivim prirodnim sklonostima koje same ne bi bile kadre poprimiti konane i sloene oblike svojstvene drutvenim pojavama kad se drugi initelji ne bi upleli. Kakav ponor, primjerice, izmeu osjeaja to ih ovjek uti suoen s viim silama od njegove i religijske ustanove s njezinim vjerovanjima, s njezinim brojnim i sloenim obiajima, s njezinim materijalnim i moralnim ustrojem; izmeu psihikih uvjeta naklonosti to je dva bia iste krve ute jedno spram drugoga 18 i zgusnutog mnotva pravnih i moralnih pravila koja odreuju strukturu obitelji, odnose meu osobama, stvari prema osobama itd.! Kao to smo vidjeli, ak i kad se drutvo svodi na neorganiziranu gomilu, zajedniki osjeaji koji se u njemu oblikuju mogu biti ne samo razliiti nego i suprotni prosjenim osjeanjima pojedinaca. U kojoj mjeri to rastojanje mora biti jo znaajnije kada pritisak to ga pojedinac trpi potjee od ureenog drutva, u kojemu se djelovanje suvremenika nastavlja na ono ranijih
18
Ako ona uope postoji prije svakoga drutvenog ivota. Vidi u vezi s time, Espinas, Socits animales, str. 474.. 101
narataja i predaja! Posve psiholokom objanjenju drutvenih injenica stoga nuno nedostaje sve to je u njima specifino, tj. drutveno. Mnogi sociolozi nisu uoavali nedostatnost te metode s razloga to su, uzimajui posljedicu za uzrok, veoma esto drutvenim pojavama pripisivali kao odreujue uvjete stanovita, razmjerno odreena i posebna, psihika stanja koja su zapravo njihova posljedica. Tako se vjerovalo daje ovjeku priroen stanoviti osjeaj religioznosti, neki minimum spolne ljubomore, sinovljevskog potovanja, oinske ljubavi itd., pa se na taj nain pokualo objasniti religiju, brak, obitelj. Ali povijest pokazuje da ta nagnua nipoto nisu uroena ljudskoj prirodi, te posve izostaju u nekim drutvenim okolnostima, ili se pak toliko razlikuju od drutva do drutva da se ono to preostane kad uklonimo sve te razlike, i to se jedino moe smatrati daje psiholokog podrijetla, svodi na neto neodreeno i shematsko od ega su beskonano udaljene injenice koje se eli objasniti. Razlog je tome injenica da ti osjeaji proizlaze iz kolektivne ureenja, a nipoto nisu njegovom osnovom. tovie, uope nije dokazano da je sklonost drutvenosti od poetka bila nagon priroen ljudskome rodu. Mnogo je prirodnije shvatiti ga kao proizvod drutvenog ivota koji se polagano u nama oblikovao, jer je zapaena injenica da su ivotinje drutvene ili to nisu ovisno o tome da li ih uvjeti u postojbini na to upuuju ili ih od toga odvraaju. A tome bi jo valjalo pridodati da ak i izmeu tih odreenijih sklonosti i drutvene stvarnosti ostaje znaajni raskorak. Uostalom, postoji nain da se gotovo u cijelosti izdvoji psiholoki initelj kako bi se mogao utvrditi raspon njegova djelovanja: propitati na koji nain rasa utjee na drutveni razvoj. Ustvari, etnika su obiljeja organsko-psihike vrste. Prema tome, ako psihike pojave djeluju uzrono na drutvo, kao to im se to pripisuje, tada se drutveni ivot mora mijenjati ako se one promijene. Nije nam, meutim, poznata nijedna drutvena pojava koja bi neosporno ovisila o rasi. Besumnje, toj postavci ne bismo eljeli pripisati vrijednost zakona, ali je barem moemo ustvrditi kao stalnu injenicu naeg iskustva. U drutvima iste rase susreu se najrazliitiji oblici ureenja, dok u drutvima razliitih rasa nalazimo zapanjujue slinosti. Grad je postojao u Feniana, kao i u Rimljana i Grka; nalazimo ga u nastajanju
102
injenica
kod Kabila. Patrijarhalna je obitelj bila gotovo u cijelosti jednako razvijena u idova i u Indijaca, ali je ne nalazimo u Slavena koji su ipak arijevske rase. Naprotiv, obiteljsko ureenje koje u njih susreemo, istovjetno je onome Arapa. Matrijarhalnu obitelj i klan nalazimo posvuda. Pojedinosti sudskih dokaza, svadbenih obreda iste su u naroda najrazliitijega etnikog podrijetla. Ako je tome tako, to znai d a j e psihiki doprinos suvie openit da bi unaprijed odredio tok drutvenih pojava. Budui da sm ne podrazumijeva neki drutveni oblik prije nekog drugoga, on ne moe objasniti nijedan. Dodue, stanoviti se broj injenica uobiajeno pripisuje utjecaju rase. Na taj se nain, primjerice, objanjava kako je razvoj pisma i umjetnosti bio tako brz i snaan u Ateni, a tako spor i osrednji u Rimu. Ali takvo tumaenje injenica, iako ope usvojeno, nikad nije bilo sustavno dokazano; ini se naime nadasve vjerojatnim da ono svu svoju mjerodavnost stjee jedino iz tradicije. Nije se ak ni pokualo istepojave protumaiti socioloki, a uvjereni smo da bi pokuaj mogao poluiti uspjehom. Rijeju, kad se umjetniko obiljeje atenske civilizacije tako brzopleto dovodi u vezi s uroenim estetskim osobinama, postupa se priblino jednako kao to se radilo u srednjemu vijeku kad se vatra objanjavala flogistikom, a djelovanje opijuma njegovim uspavljujuim svojstvima. Napokon, ako je psiholoki ustroj ovjeka uistinu podrijetlom u drutvenom razvoju, nije jasno kako je do njega moglo doi. Jer bi utoliko valjalo pretpostaviti da mu je pokretaem bilo neto unutar ljudske prirode. Ali, kakav bi to mogao biti pokreta? Bi li to bila neka vrsta nagona, o kojemu govori Comte, koji bi tjerao ovjeka da sve vie ostvaruje svoju prirodu? No to bi znailo na pitanje odgovoriti pitanjem i objasniti napredak nekom uroenom sklonou napretku, pravom metafizikom biti ije postojanje uostalom nita ne potvruje, budui da ak i najrazvijenije ivotinjske vrste nemaju nikakvu potrebu za napredovanjem, a da se ak i meu ljudskim drutvima mnogima svia ubeskraj ostati u stanju bez promjena. Je li na djelu, kao to izgleda vjeruje Spencer, potreba za veom sreom koju bi sve sloeniji oblici civilizacije bili sudbinski odreeni sve potpunije ostvariti? Tada bi trebalo utvrditi kako srea raste s civilizacijom, a ve smo na drugome mjestu iznijeli sve tekoe to iskrsavaju u vezi s tom
103
pretpostavkom 19 . Ali, to nije sve; ak i kad bi trebalo prihvatiti jednu ili drugu od tih pretpostavki, povijesni razvoj time ne bi postao razumljivijim, jer bi objanjenje koje bi iz nje proizalo bilo posve finalistiko, a ve smo pokazali da se drutvene injenice, kao i sve prirodne pojave, ne objanjavaju samo time to slue nekome cilju. Jednom kad smo dokazali da su sve istananija drutvena ureenja koja su slijedila tijekom povijesti imala za posljedicu to da su sve vie zadovoljavala neku od naih temeljnih tenji, jo nismo objasnili kako su ona nastala. injenica da su bila korisna ne ui nas tome kako su ona postala. ak i kad bismo objasnili kako smo ih mi uspjeli zamisliti, da smo unaprijed razradili plan o tome kako da si predoimo slunosti koje bismo od njih mogli oekivati - a to je ve teki problem - elje ijim bi predmetom ona bila ne bi posjedovale snagu da ih stvore ni iz ega. Rijeju, prihvaajui da su ona nuna sredstva za postizanje cilja za kojim se teilo, ostaje potpuno otvorenim sljedee pitanje: kako, tj. od ega i sa ime su ta sredstva oblikovana? Stiemo do sljedeeg pravila: Odluujui uzrok drutvene injenice valja traiti meu prethodnim drutvenim injenicama, a ne meu stanjima pojedinane svijesti. S druge strane, posve je razumljivo da se sve gore reeno odnosi kako na odreivanje funkcije, tako i na utvrivanje uzroka Uloga drutvene injenice moe biti jedino drutvena, tj. ona se sastoji u stvaranju drutveno korisnih posljedica. Besumnje, moe se dogoditi, i stvarno se dogaa, da ona uzvratno slui i pojedincu. Ali taj sretni rezultat nije neposredni razlog njezina postojanja. Gornji zakljuak moemo dakle upotpuniti ovako: Funkciju drutvene injenice valja uvijek traiti u njezinu odnosu naspram nekoga drutvenog cilja. Upravo zbog toga to sociolozi esto nisu znali za ovo pravilo i to su drutvenim pojavama prilazili odve s psiholokog stajalita, njihove se teorije mnogima nadaju pretjerano neodreenim, neizvjesnim, udaljenim od posebne prirode stvari koju vjeruju da objanjavaju. Primjerice, povjesniar koji ivi u bliskom doticaju s drutvenom stvarnou, nuno mora snano osjetiti u kojoj su mjeri odve openita tumaenja nemona da ponovno sastave injenice, i upravo tu zacijelo valja dijelom traiti esto iskazanu podozrivost
19
Division du travail social, II., pogl.I.
104
injenica
povijesti naspram sociologije. To dakako ne znai da prouavanje psihikih injenica nije nuno u sociologiji. Ako kolektivni ivot ne proizlazi iz individualnog, ijedan i drugi tijesno su povezani; ako drugi ne moe objasniti prvi, on mu barem moe pojednostavniti objanjenje. Ponajprije, kao to smo pokazali, neprijeporno je da su drutvene injenice proizvod obrade sui generis psihikih injenica. Ali, uza sve to, ta sama obrada nije bez analogije s obradom do koje dolazi u svakoj pojedinanoj svijesti i koja postupno preobraava osnovne initelje (osjete, reflekse, nagone) od kojih se prvobitno sastoji. Nije se bez razloga kazalo kako je i samo ja neko drutvo, na isti nain kao to je to i organizam u drukijem smislu, a psiholozi su odavno pokazali svu vanost initelja asocijacije za objanjenje duhovnog ivota. Psiholoko obrazovanje, jo vie negoli bioloko, sociologu je prema tome prijeko potrebno pripremno obrazovanje; ali ono e mu biti korisno jedino ako ga se oslobodi nakon to gaje primio i ako ga nadie upotpunjujui ga navlastito sociolokim obrazovanjem. Potrebno je da psihologija na neki nain prestane biti sreditem njegovih bavljenja, tokom s koje trebaju kretati i kamo se trebaju vraati svi prodori u drutveni svijet, te da se postavi u samo srce drutvenih injenica kako bi ih motrio oi u oi i bez posrednika, traei od znanosti o pojedincu tek opu pripremu i, u sluaju potrebe, poneku korisnu sugestiju20.
20
Psihike pojave mogu imati drutvene posljedice jedino ako su tako tijesno povezane s drutvenim pojavama te je djelovanje jednih i drugih nuno sjedinjeno. To je sluaj sa stanovitim sociopsiholokim injenicama. Tako je jedan slubenik u isti mah drutvena snaga i pojedinac. Odatle proizlazi da se on ne moe sluiti drutvenom energijom kojom raspolae u smislu odreenom njegovom pojedinanom prirodom i na taj nain moe utjecati na drutveno ureenje. To je sluaj s malim dravama i jo openitije s genijalnim ljudima. ak i kad ne obavljaju drutvenu ulogu, oni iz kolektivnih osjeaja, kojih su predmetom, zadobivaju autoritet koji je takoer drutvena snaga i koji oni mogu u stanovitoj mjeri stavili u slubu osobnih zamisli. Ali, vidljivo je da su ti sluajevi proizali iz pojedinanih sluajeva i prema tome ne mogu utjecati na osnovna obiljeja drutvene vrste koja je jedina predmet znanosti. Ogranienje gore navedenog naela nije, dakle, naroito znaajno za sociologa. 124
III.
Budui da su injenice drutvene morfologije iste prirode kao i fizioloke pojave, valja ih objanjavati sukladno istom netom iznesenom pravilu. Pa ipak, iz svega reenog proizlazi da one imaju znaajnu ulogu u kolektivnom ivotu i prema tome presudnu u sociolokim objanjenjima. Ustvari, ako se odluujui uvjet drutvenih pojava sastoji, kao to smo pokazali, u samoj injenici udruivanja, one se mijenjaju s oblicima tog udruivanja, naime sukladno nainima na koje se okupljaju sastavni dijelovi drutva. Budui da, s druge strane, odreena cjelina koju svojim sjedinjavanjem tvore raznovrsni initelji koji ulaze u sastav nekog drutva predstavlja njegovu unutarnju sredinu, kao to skup anatomskih elemenata, nainom na koji su oni rasporeeni u prostoru ini unutarnju sredinu organizama, mogli bismo kazati: Prvobitni izvor svakog znaajnijeg drutvenog procesa valja traiti u sustavu unutarnje drutvene sredine. Mogue je to i tonije odrediti. Ustvari, elementi od kojih se sastoji ta sredina dviju su vrsta: stvari i osobe. Pod stvarima valja razumjeti, izuzev materijalnih predmeta koji su sastavni dio drutva, ranije proizvode drutvene djelatnosti, ustanovljeno pravo, utvrene obiaje, knjievne i umjetnike spomenike itd. Ali jasno je da ni od jednih ni od drugih ne moe proizai poticaj koji odreuje drutvene preobrazbe, jer oni ne posjeduju nikakvu pokretaku snagu. Besumnje, njih valja uzeti u obzir pri objanjenjima koja pokuavamo podastrijeti. Oni su zacijelo od stanovite vanosti za drutveni razvoj ija se brzina i smjer ak mijenjaju ovisno o tome to oni jesu, ali u njima nema nieg potrebnoga da ga potaknu. Oni su tvar na koju se primjenjuju ive snage drutva, ali sami ne oslobaaju nikakvu ivu snagu. Preostaje dakle, kao djelatni initelj, isto ljudska sredina. Glavni napor sociologa trebao bi biti usmjeren otkrivanju razliitih svojstava odreene sredine koja su kadra djelovati na tok drutvenih pojava. Dosad smo pronali dva niza svojstava koja izvanredno odgovaraju tom uvjetu; to je broj drutvenih initelja ili, kao to smo takoer kazali, obujam drutva i stupanj koncentracije mase ili to to smo nazvali dinamikom gustoom. Potonje ne treba razumjeti kao puko materijalno zbijanje skupa koje ne moe poluiti posljedicama 106
injenica
budui da su pojedinci ili, tonije, skupine pojedinaca i nadalje razdvojeni moralnim prazninama, nego kao moralno zbijanje kojeg je prethodno tek pomonik i, uglavnom, posljedica. Dinamika se gustoa moe odrediti, pod uvjetom jednakih opsega, u ovisnosti o broju pojedinaca koji su stvarao ne samo u trgovakim nego i u moralnim odnosima, tj. koji ne razmjenjuju samo usluge ili se natjeu, nego ive zajednikim ivotom. Jer, kao to isto ekonomski odnosi doputaju ljudima da ostanu na razdaljini jedni od drugih, mogu postojati i veoma ivi ekonomski odnosi a da se zbog toga ne sudjeluje u istom zajednikom ivotu. Poslovi to se ugovaraju preko granica koje dijele narode ne ukidaju te iste granice. Prema tome, na zajedniki ivot moe utjecati samo broj onih koji u njemu djelotvorno surauju. Zato dinamiku gustou naroda najbolje izraava stupanj spojenosti drutvenih segmenata. Jer, ako svaki djelomini skup ini cjelinu, posebnu linost, ogradom odvojenu od ostalih, onda djelovanje njezinih lanova ostaje u pravilu lokalizirano u njoj; ako su, naprotiv, ta djelomina drutva sva povezana u cjelokupno drutvo, ili tee da se u njemu sjedine, u istoj se toj mjeri proirio krug drutvenog ivota. to se tie materijalne gustoe - ako se pod time razumije ne samo broj stanovnika po jedinici povrine nego i razvoj saobraajnih i prijenosnih veza - ona obino prati u korak dinamiku gustou i openito moe posluiti za njezino mjerenje. Jer, ako razliiti dijelovi drutva tee zbliavanju, neizbjeno je da si utruput koji e im omoguiti to zbliavanje i, s druge strane, odnosi izmeu udaljenih toaka drutvene mase mogu se uspostaviti jedino ako ta udaljenost nije smetnja, tj. ako je zapravo ukinuta. Pa ipak, ima iznimaka21 i mogli bismo ozbiljno pogrijeiti ako bismo moralnu koncentraciju drutva uvijek ocjenjivali prema stupnju njegove materijalne koncentracije. Putovi, eljeznike pruge itd., prije slue unapreenju poslovnih odnosa negoli stapanju stanovnitva kojeg su utoliko tek veoma nepotpuni izraz. To je sluaj s Engleskom, ija materijalna gustoa nadilazi onu Francuske, a gdje je unato tome stapanje segmenata mnogo manje odmaklo, to potvruje uporno ouvanje lokalnog duha i regionalnog ivota.
21
Pogrijeili smo to smo u djelu Division du travail social materijalnu gustou odve prikazali kao toni izraz dinamike gustoe. Ipak, zamijeniti drugu prvom posve je opravdano za sve to se odnosi na ekonomske posljedice te druge, primjerice, na podjelu rada kao isto ekonomske injenice. 107
Na drugom smo mjestu pokazali kako svaki rast obujma i dinamike gustoe drutva, osnaujui drutveni ivot, irei obzorje to ga svaki pojedinac obuhvaa svojom milju i ispunjava svojim djelovanjem, iz dubine mijenja temeljne uvjete kolektivnog ivota. Ne moramo se vraati na primjenu tog naela o kojoj je bilo rijei. Dodajmo tek da nam je ono posluilo ne samo da se bavimo jo veoma openitim pitanjem koje je bilo predmetom te studije nego i mnogim drugim posebnijim pitanjima te smo na taj nain poprilinim brojem iskustava mogli provjeriti njegovu tonost. Pa ipak, nedostatak je u tome to smo vjerovali kako smo uoili sve posebnosti drutvene sredine koje mogu biti znaajne pri objanjenju drutvenih injenica. Sve to moemo rei jest da su one bile jedine koje smo uoili i da se nismo uputali u traganje za drugima. Ali ta vrsta pretenosti to je pripisujemo drutvenoj sredini i, nadasve, ljudskom okruenju ne podrazumijeva d a j u treba shvatiti kao krajnju i apsolutnu injenicu iz koje se nema to dalje traiti. Oevidno je, naprotiv, da stanje u kojemu je ona u svakom trenutku povijesti i samo ovisi o drutvenim uzrocima, od kojih su jedni svojstveni samome drutvu, dok drugi proizlaze iz djelovanja i reakcija to se razmjenjuju izmeu tog drutva i njegovih susjeda. Uostalom, znanost ne poznaje prvi uzrok u apsolutnom znaenju rijei. Prema njoj, neka je injenica prvobitna naprosto ako je dovoljno openita da objasni veliki broj drugih injenica. A drutvena je sredina zacijelo initelj takve vrste, jer se promjene do kojih u njoj dolazi, kakvi im god bili uzroci, odraavaju u svim smjerovima drutvenog tijela i moraju nuno u veoj ili manjoj mjeri utjecati na sve funkcije. to smo kazali za opu sredinu drutva moe se ponoviti i za posebne sredine svake od odjelitih skupina koje ono obuhvaa. Na primjer, ovisno o tome je li obitelj brojnija ili malobrojnija, vie ili manje okrenuta sebi, obiteljski e ivot biti drukiji. Jednako tako, ako se profesionalne udruge obnavljaju na nain d a j e svaka razgranata na cijelom prostoru, umjesto da ostane zatvorena, kao to je to neko bio sluaj, u granicama jednoga grada, njezino e djelovanje biti veoma razliito od onoga neko. Openitije, profesionalni ivot e se posve razlikovati ovisno o tome je li profesionalno okruenje svakog zanimanja strogo uspostavljeno ili je ta granica labava, kao to je
108
injenica
danas sluaj. Pa ipak, djelovanje tih odjelitih sredina ne moe zadobiti vanost ope sredine, jer i one same potpadaju pod utjecaj potonje. Uvijek se njoj valja vratiti. Pritisak to ga ona vri na te odjelite skupine izaziva promjene njihova sustava. To poimanje drutvene sredine, kao odluujueg initelja kolektivnog razvoja, od najvee je vanosti. Jer, odbacimo li ga, sociologija nije u mogunosti uspostaviti bilo kakav odnos uzronosti. Ustvari, ako se taj poredak uzroka ukloni, nema korelativnih uvjeta o kojima bi mogle ovisiti drutvene pojave, jer ako izvanjska drutvena sredina, naime ona koju oblikuju susjedna drutva, uope moe djelovati, to se djelovanje moe odnositi jedino na funkcije kojima je predmet napad i obrana, a, osim toga, ona moe osjetno utjecati jedino posredovanjem unutarnje drutvene sredine. Glavni uzroci povijesnog razvoja ne bi se tako nahodili meu circumfusa, nego bi svi bili u prolosti. I sami bi oni bili dijelom tog razvoja predstavljajui naprosto starije stupnjeve. Suvremeni dogaaji drutvenog ivota ne bi tada proizlazili iz sadanjeg stanja drutva, nego iz ranijih dogaaja, iz povijesnih prethodnih sluajeva, a socioloka bi se objanjenja sastojala iskljuivo u povezivanju sadanjosti s prolou. Moe se doista initi d a j e to dovoljno. Ne kaemo li obino daje predmet povijesti upravo povezivanje dogaaja sukladno njihovu slijedu? Ali nije mogue zamisliti kako bi stanje do kojega je u danom trenutku civilizacije dolo moglo biti odluujuim uzrokom stanja koje za njim slijedi. Etape kroz koje ovjeanstvo slijedno prolazi ne raaju se jedne iz drugih. Posve je razumljivo da napredak postignut u odreenom razdoblju na pravnome, gospodarskom, politikom itd. podruju omoguuje novi napredak, ali u kojoj ga mjeri on predodreuje? Valjalo bi tada priznati postojanje unutarnje sklonosti koja tjera ovjeanstvo da neprestance nadilazi postignute rezultate, bilo svojim posvemanjim ostvarenjem, bilo da bi povealo sreu, pa bi predmet sociologije bio da iznae red kojim se razvija ova tenja. Ali, ne vraajui se na tekoe koje podrazumijeva slina pretpostavka, zakon koji izraava taj razvoj zacijelo ne moe imati nieg uzronoga. Odnos uzronosti moe se ustvari ustanoviti izmeu dviju danih injenica; meutim, sklonost za koju se vjeruje daje uzrok tom razvoju nije dana; nju jedino oblikuje i izgrauje duh prema
109
posljedicama koje joj se pripisuju. Neku vrstu pokretake sposobnosti zamiljamo kao kretanje da bismo ga uzmogli opisati, ali stvarni uzrok nekog kretanja moe jedino biti neko drugo kretanje, a ne mogunost takve vrste. Sve to nam je, dakle, na osnovi iskustva dostupno u ovom sluaju jest niz promjena meu kojima nema uzrone veze. Prethodno stanje ne stvara sljedee, nego je izmeu njih odnos iskljuivo kronoloki. Zato u tim okolnostima nije mogue bilo kakvo znanstveno predvianje. Mi moemo tono kazati kojim su se slijedom stvari odvijale do danas, ali ne kojim e se slijedom odigravati nadalje, zbog toga to uzrok o kojemu se vjeruje da one ovise nije znanstveno utvren, niti je on utvrdljiv. Dodue, obino se smatra da e se razvoj nastaviti u istom smjeru kao i u prolosti, ali to se ini na osnovi jednostavne postavke. Nita nas ne uvjerava da ostvarene injenice dovoljno potpuno izraavaju prirodu ove tenje da bismo bez propitivanja mogli unaprijed odluiti kome kraju ona vodi s obzirom na stupnjeve kroz koje je slijedno dosad prolazila. Osim toga, zato bi pravac kojim se ona upuuje i koji obiljeuje morao biti pravolinijski? Toje pravi razlog tako ogranienu broju uzronih odnosa to su ih utvrdili sociolozi. Uz nekoliko iznimaka, kojih je Montesquieu najslavniji primjer, stara filozofija povijesti nastojalaje otkriti opi smjer kojim se ovjeanstvo upuuje ne pokuavajui povezati faze tog razvoja s bilo kakvim korelativnim uvjetom. Kolika god bila usluga to ju je Comte uinio socijalnoj filozofiji, izrazi kojima on postavlja socioloki problem ne razlikuju se od prethodnih. Jednako tako, u njegovu poznatom zakonu o trima stadijima nema niega od odnosa uzronosti; makar i bio toan, on jest i moe biti samo empirijski. Na djeluje saeti osvrt na proteklu povijest ljudskoga roda. Posve je proizvoljno Comteovo poimanje treega stadija kao konanog stadija ovjeanstva.Tko moe rei da se u budunosti nee pojaviti jo jedan? Napokon, zakon koji prevladava u Spencerovoj sociologiji nije, kazali bismo, drukije prirode. Ako je i istina da danas nastojimo pronai sreu u industrijskom razvoju, nita ne dokazuje d a j e u budunosti neemo traiti negdje drugdje. Prema tome, razlog openitosti i trajnosti te metode jest u tome to se drutvenu sredinu najee doivljavalo kao sredstvo kojim se napredak ostvaruje, a ne kao uzrok koji ga odreuje.
110
injenica
S druge strane, korisnu vrijednost ili, kao to smo kazali, funkciju drutvenih pojava valja jednako tako mjeriti u vezi s tom istom sredinom. Medu promjenama koje je pruzroila sredina, jedino one slue koje su u vezi sa stanjem u kome je ona, budui d a j e ona bitni uvjet kolektivnog ivota. I s tog je stajalita poimanje to smo ga izloili, miljenja smo, temeljno jer jedino ono omoguuje da se objasni kako se svojstvo korisnosti moe mijenjati ne ovisei o proizvoljnim mjerama. Ako se naime uistinu zamilja da povijesni razvoj pokree neka vrsta vis a tergo, koji ljude tjera prema naprijed, budui da pokretakoj tenji moe biti samo jedan cilj, samo se u odnosu na jedno uporite moe odrediti korisnost ili tetnost drutvenih pojava. Proizlazi da postoji i moe postojati samo jedna vrsta drutvene organizacije koja savreno odgovara ovjeanstvu, i da su razliita povijesna drutva tek slijedne priblinosti toga jedinstvenog obrasca. Nije nuno pokazati u kojoj je mjeri takvo pojednostavnjenje nepomirljivo s poznatom raznolikou i sloenou drutvenih oblika. Ako se, naprotiv, primjerenost ili neprimjerenost ustanova moe utvrditi jedino u odnosu na danu sredinu, a budui da su te sredine razliite, tada nadalje postoje i razliita uporita i, slijedno tome, tipovi koji se, iako po svojstvima meusobno razliiti, svi podjednako temelje na prirodi drutvenih sredina. Pitanje o kome raspravljamo jest, prema tome, tijesno povezano s pitanjem koje se odnosi na oblikovanje drutvenih tipova. Drutvene vrste uope postoje stoga to zajedniki ivot ponajprije ovisi o korelativnim uvjetima koji oituju stanovitu raznolikost. Ako su, naprotiv, glavni uzroci drutvenih dogaaja u prolosti, svaki bi narod bio tek nastavak onoga koji mu je prethodio, a razliita bi drutva izgubila svoju individualnost te bi predstavljala tek razliite trenutke jednog te istog razvoja. Budui da, s druge strane, oblikovanje drutvene sredine proizlazi iz naina sastavljanja drutvenih agregata, i kako su ta dva izraza u biti sinonimi, to sada raspolaemo dokazom kako nema vanijih obiljeja od onih koja smo oznaili kao osnovu socioloke klasifikacije. Napokon, sada valja razumjeti bolje nego ranije u kojoj bi mjeri bilo nepravedno osloniti se na rijei "izvanjski uvjeti" i "sredina" da bismo osudili nau metodu i traili izvore ivota izvan ivoga bia.
111
Posve suprotno, razmiljanja to ih iznosimo svode se na misao da su oni iznutra u drutvu. Teoriji prema kojoj drutvo proizlazi iz pojedinca prije bi se opravdano moglo prigovoriti da nastoji unutarnje izvesti iz vanjskoga, budui da ona drutveno bie objanjava neim drugim a ne njim samim, i da vie izvodi iz manjega, poto joj je eljom izvesti cjelinu iz dijela. Prethodna naela tako malo previaju samoniklo obiljeje svakoga ivog bia te bi, kad bi se primijenila u biologiji i psihologiji, valjalo priznati da se i pojedinani ivot takoer u cijelosti oblikuje unutar pojedinca.
IV.
Iz skupine pravila koja smo utvrdili proizlazi odreeno poimanje drutva i kolektivnog ivota. Dvije oprene teorije dijele duhove u vezi s time. Prema jednima, poput Hobbesa i Rousseaua, na djeluje prekid kontinuiteta izmeu pojedinca i drutva. ovjek se, dakle, prirodno opire zajednikom ivotu i pristaje na nj tek pod prinudom. Drutveni ciljevi nisu naprosto toka u kojoj se susreu pojedinani ciljevi, prije su suprotni od njih. Stoga, da bi se pojedinca navelo da ih slijedi, valja nad njim izvriti prinudu, a drutveno se djelo par excellence sastoji ponajprije u uspostavi i organizaciji te prinude. Ali, budui da se pojedinca doivljava kao jedinu i jedinstvenu stvarnost vladavine ljudskoga carstva, ta organizacija, kojoj je cilj da ga spreava i obuzdava, nuno se mora shvatiti kao umjetna. Ona se ne temelji u prirodi, jer joj je namjena da nad njom izvri nasilje spreavajui je da proizvodi svoje protudrutvene posljedice. Rije je o umjetnome djelu, stroju koji je u cijelosti izradila ljudska ruka i koji, kao i svi proizvodi takve vrste, nije ono to jest zato to je ovjek elio da takvim bude; stvorila g a j e odluka volje, a druga ga odluka moe promijeniti. Ni Hobbes ni Rousseau izgleda nisu uoili svu protuijenost pretpostavke d a j e sam pojedinac tvorac stroja kojemu je osnovna uloga da njime vlada i vri prinudu, ili im se barem inilo da za ukidanje te proturjenosti dostaje prikriti je u oima onih koji su njene rtve spretnim zahvatom u drutvenom ugovoru.
112
injenica
Suprotna ideja nadahnula je teoretiare prirodnog prava i ekonomiste, a u novije doba Spencera 22 . Prema njima, drutveni je ivot bitno samonikao i drutvo je prirodna stvar. Ali, oni mu ne podaruju taj znaaj zato to mu priznaju posebnu prirodu, zato to bi njegovu osnovu nalazili u prirodi pojedinca. Poput prethodnih mislioca, i oni u njemu ne uoavaju sustav stvari koje postoje po sebi na osnovi vlastitih uzroka. Ali, dok su ga oni shvaali jedino kao ugovorno ureenje koje nita ne vezuje uz stvarnost, i koje, kazali bismo, lebdi u zraku, ovi mu kao temelje proglaavaju osnovne nagone ljudske prirode. ovjek je prirodno sklon politikom, obiteljskom, vjerskom ivotu, razmjenama itd., a iz tih prirodnih nagnua proizlazi drutvena organizacija. Prema tome, gdje god je ono normalno, ne treba ga nametati. Ono pribjegava prinudi kad nije ono to bi trebalo biti ili kad okolnosti nisu normalne. U naelu, treba naprosto ostaviti pojedinane snage da se slobodno razvijaju kako bi se drutvo ustrojilo. Mi ne zagovaramo nijedno ni drugo uenje. Besumnje, prinudu doivljavamo kao obiljeje svake drutvene injenice. Samo, ta prinuda nije proizvod nekoga vie ili manje usavrenog stroja, kojemu je nakana zakriliti ovjeku zamke u koje se sam uhvatio. Ona je naprosto nastala uslijed toga to se pojedinac naao suoen sa silom koja njime vlada i kojoj se podvrgava; ali ta je sila prirodna. Ona ne proizlazi iz nekoga ugovornog ureenja to g a j e ljudska volja u cijelosti pridodala stvarnosti; ona proizlazi iz same nutrine stvarnosti; ona je nuni proizvod danih uzroka. Jednako tako, da bi se pojedinac naveo da joj se dobrovoljno potini, nije nuno posezati za bilo kakvim lukavstvom; dostaje da on zadobije svijest o svome stanju prirodne ovisnosti i potinjenosti - bilo da preko religije stekne osjetilnu i simbolinu predodbu o tome, ili da pomou znanosti o tome stvori cjelovit i odreeni pojam. Kako nadmo drutva nad njim nije samo fizika nego i intelektualna i moralna, to nema razloga da zazire od slobodnog propitivanja, samo ako se ono pravilno provodi. Razmiljanje mu pomae da shvati u kojoj je mjeri drutveno bie bogatije, sloenije i trajnije od pojedinanog bia te e nuno otkriti i prihvatljive razloge potinjenosti
22
Comteovo stajalite u vezi s tim predmetom prilino je dvosmisleni eklekticizam. 113
koja se od njega iziskuje i osjeaj privrenosti i potovanja to ih je navika ugradila u njegovoj naravi 23 . Prema tome, jedino bi nadasve povrna kritika mogla prigovoriti naem shvaanju drutvene prinude daje puko ponavljanje nauavanja Hobbesa i Machiavellija. Ali ako, za razliku od tih filozofa, kaemo d a j e drutveni ivot prirodan, to ne znai da njegov izvor nalazimo u prirodi pojedinca, nego da on neposredno proizlazi iz kolektivnog bia koje je i samo po sebi priroda sui generis; stoga to je on rezultat posebne razrade kojoj podlijeu pojedinane svijesti na osnovi njihova udruivanja i odakle se oslobaa novi oblik ivota24. Ako, prema tome, mi s jednima priznajemo da se on pojedincu nadaje u liku prinude, s drugima prihvaamo d a j e on samonikli proizvod stvarnosti; a to to logino povezuje ta dva prividno porturjena elementa jest injenica da stvarnost iz koje on proizlazi nadilazi pojedinca. Znai to da rijei poput proturjeja i samoniklosti u naoj terminologiji nemaju isto znaenje koje Hobbes pridaje prvoj, a Spencer drugoj. Rijeju, veini pokuaja uinjenih da bi se racionalno objasnilo drutvene injenice moglo se primijetiti da ukidaju svaku pomisao o drutvenoj disciplini, ili pak daje uspijevaju odrati jedino preko varljivih lukavstava. Pravila to smo ih mi izloili omoguila bi, naprotiv, ustanovljavanje sociologije koja bi duh discipline shvatila kao bitni uvjet svekolikoga zajednikog ivota, utemeljujui ga na razumu i istini.
23
Eto zato svaka prinuda nije normalna. To ime zasluuje jedino ona prinuda koja odgovara nekoj vrsti drutvene nadmonosti, naime inetelektualnoj ili moralnoj. Ali prinuda to je pojedinac vri nad drugim zato to je jai i bogatiji, posebno ako to bogatstvo ne izraava njegovu drutvenu vrijednost, nije normalna i moe se odrati samo nasiljem. Naa je teorija ak suprotnija Hobbesovoj negoli onoj o prirodnome pravu. Ustvari, za zagovornike potonjeg nauavanja, zajedniki je ivot prirodan jedino u mjeri u kojoj se moe izvesti iz pojedinane prirode. Meutim, jedino najopenitiji oblici drutvene organizacije mogu se, strogo uzevi, izvesti iz tog izvora. Koliko je do pojedinosti, ona je previe udaljena od krajnje openitosti psihikih svojstava da bi se mogla dovesti s njima u vezu; sljedbenicima ove kole ona se nadaje jednako umjetnom kao i njihovim protivnicima. Prema naem miljenju, naprotiv, sve je prirodno, ak i najposebnija ureenja; jer sve se temelji na prirodi drutva.
24
114
esto poglavlje PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA DAVANJE DOKAZA
Postoji samo jedan nain da dokaemo kako je jedna pojava uzrok drugoj, naime da usporedimo sluajeve u kojima se one istodobno javljaju ili ne javljaju te da propitamo dokazuju li promjene koje se oituju u takvim razliitim kombinacijama okolnosti da jedna ovisi o drugoj. Kad se one mogu umjetno izazvati po volji promatraa, metoda je eksperiment u pravom smislu rijei. Kada, naprotiv, ne raspolaemo mogunou da mi stvaramo injenice i kad ih moemo usporediti jedino kakve su same od sebe nastale, metoda kojom se sluimo metoda je posrednog eksperimenta ili usporedna metoda. Vidjeli smo da se socioloko objanjenje sastoji iskljuivo u tome da se uspostave odnosi uzronosti, bilo daje rije o povezivanju pojave s njezinim uzrokom ili, naprotiv, uzroka s njegovim korisnim posljedicama. Budui da, s druge strane, drutvene pojave oevidno izmiu utjecaju promatraa, usporedna je metoda jedina primjerena sociologiji. Comte je dodue nije smatrao dovoljnom; drao je potrebnim nadopuniti je onime to je imenovao povijesnom metodom; ali uzrok je tome njegovo posebno poimanje sociolokih zakonitosti. Prema njemu, one ne moraju ponajprije izraziti odreene odnose uzronosti, nego smjer u kojem se upuuje ljudski razvoj openito; njih se stoga ne moe otkriti pomou usporedbi, jer da bi se mogli usporediti razliiti oblici to ih poprima neka drutvena pojava u razliitih naroda, valja je odvojiti od vremenskih nizova kojima pripada. Meutim, ako ponemo s takvim komadanjem ljudskog razvoja, nai emo se u nemogunosti da mu utvrdimo slijed. Da bi se to postiglo,
115
ne treba posezati za analizama, nego za opsenim sintezama. Uzastopna stanja ovjeanstva valja pribliiti jedna drugima i sjediniti ih na neki nain u jednu neposrednu spoznaju kako bi se uoio "neprekidni rast svake tjelesne, intelektualne, moralne i politike sposobnosti" 1 . To je razlog postojanja metode to ju Comte nazivlje povijesnom i koja je, prema tome, liena svakog predmeta im se odbaci temeljno shvaanje Comteove sociologije. Istina je da Mili izjavljuje kako je eksperimentiranje, ak i posredno, neprimjenjivo u sociologiji. Ali njegova argumentacija gubi velikim dijelom svoje znaenje samom injenicom to je on primjenjuje i na bioloke pojave, pa ak i na sloenije fiziko-kemijske injenice2; meutim, danas ne treba dokazivati da fizika i kemija mogu jedino biti eksperimentalne znanosti. Nema dakle razloga da njegove kritike budu utemeljenije kad je rije o sociologiji, jer se drutvene pojave razlikuju od prethodnih jedino svojom veom sloenou. Ta razlika moe obuhvatiti i injenicu da uporaba zakljuivanja na osnovi iskustva u sociologiji zadaje jo vee tekoe nego u drugim znanostima, ali nije vidljivo zato ono u njoj uope ne bi bilo mogue. Uostalom, cijela Millova teorija poiva na postulatu koji je zacijelo povezan s temeljnim naelima njegove logike, ali je u proturjeju sa svim rezultatima znanosti. On naime dri da ista posljedica ne proizlazi uvijek iz iste pretpostavke, nego joj je jednom moda uzrok jedno a drugi put drugo. Takvo poimanje uzrone veze oduzima joj svaku odreenost te je ini gotovo neprimjenjivom za znanstvenu analizu, jer uvodi toliku sloenost u isprepletenost uzroka i posljedica da se duh u njoj potpuno gubi. Ako neka posljedica moe proizai iz razliitih uzroka, da se sazna to je odreuje u nekoj cjelini danih okolnosti, valjalo bi pokus vriti u za sociologiju praktino neostvarivim uvjetima izdvojenosti. Ali taj navodni aksiom o mnotvu uzroka poricanje je naela uzronosti. Besumnje, ako vjerujemo s Millom da su uzrok i posljedica posve raznorodni, da izmeu njih nema nikakve logike veze, nije proturjeno tvrditi da neka posljedica moe jednom proizlaziti iz jednog uzroka, a drugi put iz drugoga. Ako je odnos koji povezuje C sa A
1 2
Cours de philosophie positive, IV., str. 328. Systme de logique, II., str. 478.
116
Pravila koja se odnose na davanje dokaza
puko kronologijski, nije iskljueno i postojanje drugog odnosa iste vrste koji bi, primjerice, povezivao C sa B. Ali ako, naprotiv, u uzronoj vezi ima neega neposredno razumljivoga, ona ne moe biti do te mjere neodreena. Ako se ona sastoji u odnosu koji proizlazi iz prirode stvari, ista posljedica moe biti u takvu odnosu samo s jednim uzrokom, jer moe izraavati samo jednu jedinu prirodu. Ali, jedino su filozofi uope izrazili sumnju u neposrednu razumljivost uzronog odnosa. Za znanstvenika ona nije upitna; nju pretpostavlja znanstvena metoda. Kako drukije objasniti i tako vanu ulogu dedukcije u zakljuivanju na osnovi iskustva i temeljno naelo o razmjernosti izmeu uzroka i posljedice? to se tie sluajeva koje se navodi i u kojima se navodno uoava mnotvo uzroka, da bi oni mogli biti dokazi, valjalo bi prije toga utvrditi ili da to mnotvo nije naprosto prividno, ili da izvanjsko jedinstvo posljedice ne prikriva istinsko mnotvo uzroka. Koliko se puta dogodilo da znanost svede na jedinstvo uzroke ija je raznovrsnost otprve izgledala nesvodljivom! Stuart Mill i sam prua primjer podsjeajui da prema suvremenim teorijama stvaranje topline kretanjem, udaranjem, kemijskim djelovanjem itd., proizlazi iz jednog jedinog i istog uzroka. Obratno, kad je rije o posljedici, znanstvenik esto razlikuje ono to neobrazovani ljudi mijeaju. Za zdrav razum, rije groznica pokazatelj je jedne jedine i iste bolesti; za znanost, postoji mnotvo specifino razliitih groznica i mnotvo uzroka koji mogu biti u odnosu s tim brojnim posljedicama. Ali ako meu svim tim patolokim vrstama ipak ima neega zajednikog, razlog je tome injenica da se ti uzroci takoer preklapaju u stanovitim svojim obiljejima. Utoliko je vanije iskljuiti to naelo iz sociologije to su brojni sociolozi jo pod njegovim utjecajem, i to ak i onda kad ne stavljaju nikakav prigovor na koritenje usporedne metode. Tako se obino kae da zloin mogu proizvesti najrazliitiji uzroci; i da je jednako tako sa samoubojstvom, kaznom itd. Ako bismo u ovom duhu primijenili zakljuivanje na osnovi iskustva, ak i kad bismo prikupili velik broj injenica, ipak nikad ne bismo mogli izvesti tone zakone, odreene odnose uzronosti. Mogli bismo tek nejasno naznaiti loe odreenu konzekvenciju nejasnih i neodreenih antecedencija. Ako se, dakle, elimo sluiti usporednom metodom na znanstveni nain,
117
naime sukladno naelu uzronosti kakvo proizlazi iz znanosti same, valjalo bi nam kao osnovu usporedbe uzeti sljedeu postavku: Istoj posljedici uvijek odgovara isti uzrok. Na taj nain, da se iznova posluimo gornjim primjerima, ako samoubojstvo ovisi o vie nego jednom uzroku, razlog je tome injenica da ustvari postoji vie vrsta samoubojstva. Jednako je i sa zloinom. Kad je rije o kazni, naprotiv, vjerovalo se da se ona jednako dobro objanjava razliitim uzrocima, zbog toga to nije uoen zajedniki initelj u svim tim antecedentima i na osnovi kojega one prouzrouju zajedniku posljedicu 3 .
II.
Pa ipak, iako su razliiti postupci usporedne metode primjenjivi na sociologiju, svi oni nemaju u njoj podjednaku dokaznu snagu. Koliko god tzv. metoda ostataka bila oblik zakljuivanja na osnovi iskustva, gotovo uope nije primjenjiva u prouavanju drutvenih pojava. Osim to moe posluiti jedino prilino uznapredovalim znanostima, budui da pretpostavlja znaajni broj ve poznatih zakona, drutvene su pojave odve sloene da bi se u danom sluaju moglo iskljuiti djelovanje svih uzroka izuzev jednoga. Iz istih razloga jedva da se mogu koristiti i metoda suglasnosti i metoda razlike. One zapravo pretpostavljaju da se usporeeni sluajevi ili slau ili ne slau u jednoj jedinoj toki. Besumnje, nijedna znanost nije mogla provesti pokuse u kojima je neosporno potvreno strogo jedinstveno obiljeje suglasnosti i nesuglasnosti. Nikad nismo sigurni da nismo previdjeli neki antecedent koji se slae ili se ne slae kao konzekvent u isto vrijeme i na isti nain kao jedini poznati antecedent. Meutim, iako je apsolutno iskljuenje svakog sluajnog elementa idealna granica koju se stvarno ne moe dostii, fizikokemijske, ak i bioloke znanosti pribliavaju joj se dovoljno te bi se u velikom broju sluajeva dokazivanje moglo smatrati praktino dovoljnim. Ali u sociologiji nije tako zbog odve velike sloenosti pojava, te nije mogue izvriti bilo kakav umjetni eksperiment. Kao to nije mogue napraviti niti priblino toan popis svih injenica koje istodobno postoje u sklopu istoga drutva, ili koje su se smjenjivale
3
Division du travail social, str. 87.
118
tijekom njegove povijesti, nikad se ne moe sa sigurnou, pa ak ni priblino, utvrditi da se dva drutva preklapaju ili razlikuju u svim odnosima, izuzev jednoga. Izgledi da nam neka pojava ostane skrivenom mnogo su vei od onoga da se nijednu ne zanemari. Zbog toga takva metoda dokazivanja moe dati samo nagaanja koja su, svedena samo na sebe, gotovo liena svakog znanstvenog obiljeja. Ali posve je drukije s metodom korelativnih promjena. Ustvari, da bi ona pruila dokaze, nije zapravo nuno da se sve promjene, razliite od onih koje se usporeuju, strogo iskljui. Puka naporednost kvantitativnih promjena kroz koje prolaze dvije pojave, ukoliko je utvrena u dovoljnom broju razliitih sluajeva, dokaz je da izmeu njih postoji odnos. Ta metoda zahvaljuje tu svoju povlatenost injenici da uzroni odnos ne zahvaa izvana, poput prethodnih, nego iznutra. Ne samo da ona pokazuje dvije injenice koje se prate ili se iskljuuju 4 na nain da nita neposredno ne dokazuje kako su one povezane unutarnjom vezom; naprotiv, ona nam pokazuje kako meusobno surauju, i to na neprekidni nain, barem u kvantitativnom smislu. A sama ta suradnja dostaje da se dokae kako one jedna drugoj nisu strane. Nain na koji se neka pojava razvija izraava njezinu prirodu; da bi si dva razvoja meusobno odgovarala, mora postojati i neka suglasnost izmeu priroda koju one oituju. Trajna je korelacija, prema tome, sama po sebi zakon, bez obzira na stanje pojava koje su ostale izvan usporedbe. Jednako tako, da bi se taj zakon obezvrijedio, nije dovoljno dokazati da ga osporavaju neke pojedinane primjene metode suglasnosti i nesuglasnosti; znailo bi to pripisati toj vrsti dokaza vanost kakvu oni u sociologiji ne mogu imati. Kad se dvije pojave redovno mijenjaju jedna kao i druga, taj odnos valja imati na umu i kad se u stanovitim sluaju jedna od tih pojava oituje bez druge. Jer, moe se dogoditi da uzrok bude sprijeen izazvati odgovarajuu posljedicu djelovanjem nekoga drugog uzroka, ili se pak on javlja, ali u obliku razliitu od onoga u kojemu je ranije zamijeen. Besumnje, primjereno je, kao to se kae, iznova propitati injenice, ali ne odmah odustati od rezultata ispravno provedenog dokazivanja. Istina je da se zakonitosti ustanovljene ovim postupkom nc javljaju uvijek odmah u obliku odnosa uzronosti. Korelacija ne mora proi/lu/iti
4
U sluaju metode nesuglasnosti, odsustvo uzroka iskljuuje prisustvo ponl|t<liiv 119
iz injenice da je jedna pojava uzrok drugoj, nego odatle to su obje posljedica istog uzroka, ili pak zato to izmeu njih postoji neka trea pojava, umetnuta ali nezapaena, koja je posljedica prve i uzrok druge. Rezultati do kojih se ovom metodom dolazi iziskuju tumaenje. Ali koja eksperimentalna metoda omoguuje da se mehaniki dobije odnos uzronosti.bez potrebe da duh obradi injenice koje ona utvruje? Jedino je vano da se ta razrada provede sustavno i evo kako pritom valja postupiti. Najprije emo pomou dedukcije propitati kako je jedan od dva lana mogao prouzroiti drugoga, potom emo se potruditi provjeriti rezultat te dedukcije pomou iskustva, naime novim usporedbama. Ako je dedukcija mogua i ako provjeravanje uspije, moi e se dokaz smatrati valjanim. Ako se, naprotiv, izmeu tih injenica ne ustanovi nikakva neposredna veza, nadasve ako pretpostavka takve veze proturijei ve dokazanim zakonima, poet e se s istraivanjem tree pojave o kojoj druge dvije podjednako ovise ili koja je mogla biti posrednikom izmeu njih. Naprimjer, moe se na najizvjesniji nain ustanoviti da se sklonost samoubojstvu mijenja kao i tenja obrazovanju. Ali ne moe se razumjeti kako obrazovanje moe voditi samoubojstvu; takvo je objanjenje u proturjeju sa zakonima psihologije. Obrazovanje, posebice ono koje se svodi na osnovna znanja, dotie samo najpovrnije dijelove svijesti, obratno, nagon odranja jedna je od naih temeljnih tenji. On prema tome ne moe biti osjetno pogoen pojavom tako dalekom i s tako slabim povratnim djelovanjem. Tako se postavlja pitanje nisu li jedna i druga injenica posljedice jednog te istog stanja. Taj zajedniki uzrok jest slabljenje religijskog tradicionalizma, koje u isti mah poveava potrebu za znanj em i sklonost samouboj stvu. Ali jo jedan razlog ini metodu korelativnih promjena oruem par excellence sociolokih istraivanja. Ustvari, ak i i kad su im okolnosti najnaklonjenije, druge metode mogu se korisno primijeniti jedino ako je broj usporeenih injenica veoma velik. Ako se ne moe pronai dva drutva koja se razlikuju ili koja si nalikuju samo u jednoj toki, moe se barem tvrditi da se openito dvije injenice veoma esto prate ili se iskljuuju. Ali, da bi ta tvrdnja imala znanstvenu vrijednost, mora se ustanoviti veoma mnogo puta; treba biti gotovo posve siguran da su propitane sve injenice. Meutim, ne
120
samo da tako potpuni popis nije mogu nego se niti tako nagomilane injenice nikad ne mogu ustanoviti s dostatnom tonou, upravo zato to su odve brojne. Ne samo da postoji opasnost izostavljanja onih bitnih i koje proturijee onima koje poznajemo nego usto nismo sigurni da dobro poznajemo potonje. Ustvari, zakljiiivanje sociologa esto je dovodila u pitanje injenica da su se oni vie trudili nagomilati dokaze negoli ih kritizirati i odabrati, jer su se najradije sluili metodom suglasnosti ili nesuglasnosti, a nadasve prvom. Na taj im se nain neprestance dogaa da na istu razinu postavljaju smuena i povrna opaanja putnika i jasne povijesne tekstove. Promotrivi ta dokazivanja, ne samo da se ne moemo suzdrati od pomisli kako bi i sama jedna injenica dostajala da ih porekne nego i same injenice na kojima se ona osnivaju ne ulijevaju uvijek povjerenje. Metoda korelativnih promjena ne obvezuje nas ni na takva nepotpuna nabrajanja, niti na takva povrna opaanja. Da bi ona dala rezultat, dostaje tek nekoliko injenica. im smo u stanovitom broju sluajeva dokazali da se dvije pojave mijenjaju jednako, moemo biti sigurni daje na djelu neka zakonitost. Dokazi ne moraju biti brojni, ali moraju biti odabrani i usto ih sociolog koji se njima slui mora podrobno propitati. Na taj e nain on moi i trebati uzeti za glavni predmet svojih indukcija drutva ija su vjerovanja, tradicije, obiaji i pravo utjelovljeni u pisanim i izvornim spomenicima. Besumnje, nee potcijeniti obavijesti etnografije (nema injenica koje znanstvenik smije nipodatavati), ali e im dodijeliti primjereno mjesto. Umjesto da one budu sreditem njegovih istraivanja, on e se openito njima koristiti kao dodatkom onima koje mu prua povijest ili e barem nastojati potvrditi ih potonjima. Ne samo da e na taj nain s veim uvidom ograniiti opseg svojih usporedbi nego e ih vriti s vie kritinosti; jer e samim time to se usredotouje na uski krug injenica moi ih pomnije nadzirati. Besumnje, on ne treba ponovno obaviti posao povjesniara, ali ne moe niti pasivno primati obavijesti kojima se slui. Ali ne treba vjerovati da je sociologija u poloaju znaajne potinjenosti u odnosu na druge znanosti zbog toga to se ne moe sluiti samo jednim eksperimentalnim postupkom. Tu nezgodu ustvari nadoknauje bogatstvo promjena koje se samoniklo nude poredbama
121
sociologa a takvih primjera ne nalazimo na ostalim podrujim prirode. Promjene do kojih dolazi u jednom organizmu tijekom pojedinanog ivota malobrojne su i veoma ograniene; one koje se mogu umjetno izazvati ne razarajui ivot i same su unutar uskih granica. Tono je d a j e bilo i znaajnih promjena tijekom zoolokog razvoja, ali one su o sebi samima ostavile tek rijetke i nejasne tragove, a jo je tee utvrditi uvjete koji su ih odredili. Naprotiv, drutveni ivot neprekinuti je niz preobrazbi, naporednih drugim preobrazbama u uvjetima zajednikog ivta; a ne raspolaemo samo onima koje se odnose na novije doba nego je do nas dopro i veliki broj onih kroz koje su proli nestali narodi. Usprkos prazninama, povijest ovjeanstva na drukiji je nain razvidna i potpuna negoli ona ivotinjskih vrsta. Osim toga, postoji mnotvo drutvenih pojava koje se dogaaju u cijelom opsegu drutva, ali koje poprimaju razliite oblike ovisno o pokrajini, zanimanju, vjeroispovijesti itd. Takve su, primjerice, zloin^ samoubojstvo, natalitet, brano stanje, tednja itd. Iz raznolikosti tih posebnih okruenja proizlaze, za svaku od tih vrsta injenica, novi nizovi varijacija, pored onih koje je proizveo povijesni razvoj. Ako se dakle sociolog ne moe s jednakom djelotvornou koristiti svim nainima eksperimentalnog istraivanja, jedina metoda kojom se treba sluiti gotovo iskljuujui sve ostale, moe u njegovim rukama biti veoma plodnom uslijed neusporedivih mogunosti njezine primjene. Ali ona daje rezultate jedino ako se primijeni sa strogou. Nita se ne dokazuje kad se, kao to tako esto biva, zadovoljimo time da veim ili manjim brojem primjera pokaemo kako su se u rijetkim sluajevima injenice mijenjale sukladno htijenju hipoteze. Iz takvih sporednih i djelominih suglasnosti ne moe se izvesti nikakav openiti zakljuak. Ilustrirati neku ideju ne znai i dokazati je. Ne treba usporediti izdvojene promjene, nego nizove pravilno utvrenih promjena, iji se lanovi nadovezuju jedni na druge to je mogue neprekidnijompostupnou i koje su, usto, dovoljno rasprostranjene. Jer varijacije neke pojave doputaju da iz njih izvedemo zakon jedino ako jasno izraavaju nain na koji se one razvijaju u danim okolnostima. A za to je potrebno da izmeu njih postoji isti slijed kao izmeu razliitih trenutaka istog prirodnog razvoja i da usto razvoj koji one predstavljaju bude dovoljno dug kako mu usmjerenje ne bi bilo sporno.
122
III.
Ali nain na koji se trebaju oblikovati ti nizovi razlikuje se od sluaja do sluaja. Oni mogu obuhvatiti preuzete injenice iz jednog i jedinog drutva - ili iz nekoliko drutava iste vrste - ili pak od vie razliitih drutvenih vrsta. Prvi postupak moe, za nudu, i dostajati kad je rije o injenicama velike openitosti i u vezi s kojima raspolaemo dovoljno opsenim i raznolikim statistikim podacima. Na primjer, usporeujui krivulju koja izraava kretanje samobojstva tijekom dosta dugog razdoblja s promjenama koje ista pojava pokazuje s obzirom na pokrajine, klase, seoska ili gradska naselja, spol, starost, brano stanje itd., moe se uspjeti, i ne proirujui istraivanje izvan granica zemlje, utvrditi prave zakone, iako je uvijek bolje da se ti rezultati potvrde drugim ispitivanjima provedenim na drugim narodima iste vrste. Ali tako ogranienim poredbama moemo se zadovoljiti jedino kada prouavamo neki od drutvenih tokova koji su raireni cijelim drutvom, iako se razlikuju od jedne do druge toke. Kad je, naprotiv, rije o nekoj ustanovi, pravnom ili moralnom pravilu, o nekome utvrenom obiaju, koji je isti ili djeluje na isti nain na cijelom prostoru zemlje i koji se mijenja samo u vremenu, tada se ne moe ograniiti na prouavanje samo jednog naroda, jer bi tada dokaznom graom bio tek jedan par naporednih krivulja, tj. onih koje izraavaju povijesni tok promatrane pojave i pretpostavljenog uzroka, ali samo u tom jednom drutvu. Besumnje, i ta jedina naporednost, ako je ustaljena, ve je znaajna injenica, ali ona sama ne moe predstavljati dokaz. Uzme li se u obzir vie naroda iste vrste, ve raspolaemo irim poljem usporedbe. Ponajprije, moemo usporediti povijest jednoga s povijeu drugoga i vidjeti da li se, kod svakoga od njih uzetih odjelito, ista pojava razvija u vremenu ovisno o tim istim uvjetima. Potom se moe provesti usporedba izmeu tih razliitih razvoja. Na primjer, utvrdit emo oblik to ga propitivana injenica poprima kod razliitih drutava u trenutku kad ona dosee vrhunac. Budui da su ta drutva, iako pripadaju istome tipu, razliite linosti, taj oblik nije posvuda isti; on je vie ili manje naglaen, ovisno o sluaju. Tako emo dobiti novi niz inaica koje emo usporediti s onima koje predstavlja, u istom trenutku i u svakoj od tih zemalja, pretpostavljeni uvjet. Na taj emo nain,
123
nakon to smo pratili razvoj patrijarhalne obitelji kroz povijest Rima, Atene, Sparte, razvrstati te iste gradove prema najveem stupnju razvoja koji dostigne u svakome od njih ta vrsta obitelji, pa emo potom vidjeti da li se, u odnosu na stanje drutvene sredine o kojoj izgleda ovisi prema prvom iskustvu, one i nadalje razvrstavaju na isti nain. Ali sama ta metoda nipoto ne moe biti dostatna. Ona se ustvari primjenjuje jedino na pojave koje su se zbile tijekom ivota usporeenih naroda. Meutim, neko drutvo ne stvara svoju organizaciju u cijelosti; ono ju dijelom preuzima gotovu od onih koja su mu prethodila. To to mu je na taj nain preneseno tijekom njegove povijesti nije proizvod nekog razvoja, pa se stoga i ne moe objasniti ako ne izaemo izvan okvira vrste koje je on dio. Na taj se nain moe prii jedino dodacima koji se nadovezuju na tu prvobitnu osnovu i koji je preobraavaju. Ali to se vie uspinjemo na drutvenoj ljestvici, obiljeja to ih je narod stekao sve su beznaajnija u odnosu na ona koja su prenesena. To je uostalom uvjet svakog napretka. Na taj nain, novi initelji koje smo uveli u obiteljsko pravo, pravo na vlasnitvo, moral, od poetka nae povijesti, relativno su malobrojni i nevani u usporedbi s onima koje nam je prolost namrla. Novine koje se proizvode nee se moi razumijeti ako prije nismo propitali temeljne pojave koje su im korijenom, a mogu se prouavati jedino pomou mnogo irih usporedbi. Da bismo objasnili dananje stanje obitelji, braka, vlasnitva itd., trebalo bi poznavati njihovo podrijetlo, jednostavne elemente od kojih su te ustanove sastavljene, a o tim nam pitanjima naporedna povijest velikih europskih drutava ne moe pruiti potanka objanjenja. Valja posegnuti dalje u povijest. Zbog toga, da bismo razumjeli neku drutvenu ustanovu koja pripada odreenoj vrsti, usporedit emo razliite oblike u kojima se ona pojavljuje, ne samo u naroda te vrste nego i u svih ranijih. Je li, primjerice, rije o obiteljskoj organizaciji? Najprije emo ustanoviti najnerazvijeniji tip koji je ikad postojao, da bismo potom slijedili korak po korak nain na koji se on postupno usloavao. Ta metoda, koju bismo mogli nazvati genetikom, dat e u isti mah i analizu i sintezu pojave. Jer, sjedne strane, pokazat e nam rastavljene elemente od kojih je sastavljena samim time to nam pokazuje kojim se redom oni nadovezuju jedni na druge i, u isti mah, zahvaljujui tako irokom
124
polju usporedbe, ona bi mogla tonije utvrditi \ivjete o kojima ovisi njihovo oblikovanje i udruivanje. Prema tome, iole sloenija drutvena injenica moe se objasniti jedino pod uvjetom da se prati njezin cjelokupni razvoj kroz sve drutvene vrste. Usporedna sociologija nije odjelita grana sociologije, nego je ona sociologija sama u mjeri u kojoj prestaje biti puko opisnom i tei poimanju injenica. Tijekom tih opsenih poredbi nerijetko se poini greka koja im izopai rezultate. Ponekad se, elei donijeti sud o smjeru u kojemu se razvijaju dogaaji, ono to se zbiva na izmaku svake vrste naprosto usporedi s onim to se javlja na poetku sljedee vrste. Postupajui na taj nain, vjerovalo se da se moe rei, primjerice, kako slabljenje vjerskih uvjerenja i svekolikog tradicionalizma ne moe nikad biti drugo doli privremenom pojavom u ivotu naroda, zbog toga to se ono pojavljuje tek u posljednjem razdoblju njegova postojanja da bi prestalo im iznova pone neki novi razvoj. Ali, sluei se tom metodom, izlaemo se opasnosti da redovan i nuni tijek napretka zamijenimo onime to je posljedica posve drugog uzroka. Zapravo, stanje u kojemu je neko mlado drutvo nije puki produetak stanja do kojega su na kraju svog ivota dospjela drutva kojih je ono nastavak, nego ono dijelom proizlazi upravo iz same te mladosti koja spreava da tvorbe iskustava steenih od prethodnih naroda budu sve neposredno prihvatljive i uporabive. Tako dijete dobiva od svojih roditelja sposobnosti i sklonosti koje e tek kasnije u njegovu ivotu poeti djelovati. Mogue je, prema tome; da se posluimo istim primjerom, da taj povratak tradicionalizma koji se zapaa na poetku svake povijesti ne potjee od injenice da izostanak iste pojave moe biti samo privremen, nego su mu uzrokom posebni uvjeti u kojima je svako drutvo na svom poetku. Usporedba moe biti uvjerljiva jedino ako se iskljui taj initelj starosti koji je remeti; da bismo to postigli, dostajat e da se drutva koja se usporeuju promatraju u istom razdoblju njihova razvoja. Tako, da bismo znali u kojem se smjeru razvija drutvena pojava, usporedit emo ono to je ona za vrijeme mladosti svake vrste s onime to ona postaje tijekom mladosti sljedee vrste, i ovisno o tome pokazuje li ona od jednog do drugog stupnja veu, manju ili istu snagu, kazat emo da ona napreduje, opada ili sc odrava.
125
Zakljuak
Ukratko, obiljeja nae metode su sljedea. Ponajprije, ona nije ovisna o bilo kojoj filozofiji. Budui da se sociologija rodila iz velikih filozofskih doktrina, zadrala je naviku da se oslanja na neki sustav s kojim je na taj nain solidarna. Tako je naizmjence ona bila pozitivistika, evolucionistika, spiritualistika, umjesto da se zadovolji time da bude naprosto sociologijom. ak bismo se skanjivali nazvati je naturalistikom, izuzev ako time jednostavno elimo naznaiti da se ona bavi drutvenim injenicama kao prirodno objanjivima, ali u tom je sluaj taj epitet prilino nekoristan budui da on naprosto znai da se sociolog bavi znanstvenim radom i da nije mistik. Ali, odbacujemo tu rije ako joj se pridaje doktrinarno znaenje biti drutvenih stvari, ako, primjerice, njome elimo rei kako se one mogu svesti na druge kozmike snage. Sociologija se ne mora opredjeljivati izmeu znaajnih hipoteza oko kojih se spore metafiziari. Na njoj nije ni da potvrdi slobodu niti determinizam. Jedino to ona trai jest da se naelo uzronosti primijeni na drutvene pojave. Osim toga, ona ne postavlja to naelo kao racionalnu nunost, nego samo kao empirijski postulat, proizvod utemeljene indukcije. Budui daje zakon uzronosti bio provjeren na drugim poljima prirode, on je postupno proirio svoje carstvo od fizikokemijskoga svijeta do biolokoga, a potom do psiholokoga, opravdano je pretpostaviti d a j e on jednako valjan i za drutveni svijet; a danas se moe dodati kako ga istraivanja u vezi s utemeljenou tog postulata sve vie potvruju. Ali time nije rijeeno pitanje iskljuuje li priroda uzrone veze svaku sluajnost. Uostalom, samu filozofiju i te kako zanima takvo osamostaljenje sociologije. Jer, sve dok se sociolog dovoljno ne oslobodi filozofa, on drutvene stvari promatra s njihove najopenitije strane s koje one najvie nalikuju na ostale kozmike pojave. Meutim, ako tako shvaena sociologija i moe ilustrirati neku filozofiju zanimljivim injenicama, ona je ne moe obogatiti novim pogledima, budui da ne ukazuje ni na to novo u predmetu koji prouava. Ali, zapravo, ako se temeljne injenice drugih polja iznova susreu na drutvenom
127
podruju, nadaju se one u posebnim oblicima koji omoguuju da im bolje upoznamo prirodu, jer su one njezinim najsavrenijim izrazom. Ali, da bismo ih uoili u tom vidu, valja izai iz openitosti i unii u pojedinost injenica. Na taj nain sociologija, u mjeri u kojoj se specijalizira, podaruje izvorniju grau filozofskom promiljanju. Ve je ono to je gore reeno upuivalo na to da se temeljni pojmovi, poput pojmova o vrsti, o organu, o funkciji, o zdravlju i o bolesti, o uzroku i o cilju, predouju u posve novu svjetlu. Uostalom, nije li sociologiji dano da u cijelosti istakne ideju, koja bi mogla biti osnovom ne samo psihologije negoli i cijele filozofije, ideju udruivanja? U odnosu na praktine doktrine, naa metoda omoguuje i iziskuje jednaku neovisnost. Na taj nain shvaena, sociologija nee biti ni individualistika, ni komunistika, ni socijalistika u smislu koji se ivim rijeima pridaje u obinu govoru. Naelno, ona e zapostaviti teorije kojima ne moe priznati znanstvenu vrijednost, jer one ne tee neposredno izraavanju injenica, nego njihovoj preobrazbi. Kako god bilo, ona se za njih zanima u mjeri u kojoj u njima vidi drutvene injenice koje mogu pripomoi shvaanju drutvene stvarnosti, jer one izraavaju potrebe drutva. To pak nipoto ne znai da se ona ne treba zanimati za praktina pitanja. Kao to smo vidjeli, naom je trajnom brigom bilo usmjeriti sociologiju na nain da doe do njezine praktine primjene. Ona se s tim problemima nuno suoava na kraju svojih istraivanja. Ali samim time to se oni za nju postavljaju tek u tom trenutku, kad proizlaze iz injenica a ne iz strasti, moe se predvidjeti da se oni za sociologiju postavljaju u posve drugim izrazima negoli za mnotvo, i da se rjeenja, uostalom djelomina, koja im ona moe pruiti ne mogu tono preklopiti ni s jednim rjeenjem koje pruaju dijelovi. Ali uloga se sociologije s tog stajalita sastoji upravo u tome da nas oslobodi svake pristrasnosti, ne suprotstavljajui doktrinu doktrinama nego pomaui da, suoeni s tim pitanjima, zauzmemo posebno stajalite koje jedino znanost moe pruiti neposrednim dodirom sa stvarima. Jedino nas sociologija moe uistinu nauiti tome da obzirno ali bez fetiizma raspravljamo o bilo kojim povijesnim institucijama, pomaui nam da uoimo to je u njima u isti mah nuno i privremeno, da proniknemo njihovu otpornu snagu i njihovu beskonanu promjenjivost.
128
Zakljuak
Potom, naa je metoda objektivna. Nju u cijelosti proima ideja da su drutvene injenice stvari te im valja na taj nain prilaziti. Besumnje, to se naelo, u neto drukijem obliku, nahodi i u osnovi nauavanja Comtea i Spencera. Ali ti veliki mislioci prije su ponudili njegov teorijski izraz no to bi ga primjenjivali. Da ono ne bi ostalo mrtvim slovom, dostajalo g a j e obznaniti; trebalo je od njega uiniti osnovu cijele discipline koju znanstvenik prihvaa u samom trenutku kad prilazi predmetu svojih istraivanja i koje ga prati u stopu u svim njegovim postupcima. Naom je eljom bilo uspostaviti tu disciplinu. Pokazali smo nain na koji bi sociolog morao odbaciti ranije pojmove o injenicama da bi se suoio sa samim injenicama; kako bi trebao do njih doi pomou njihovih najobjektivnijih obiljeja; kako bi iz njih samih morao razluiti nain na koji e ih razvrstati u zdrave i bolesne; kako se, napokon, treba nadahnuti istim naelom u pokuajima objanjenja kao i u nainu na koji dokazuje svoja objanjenja. Jer jednom kad osjetimo da smo se obreli u prisustvu injenica, vie i ne pomiljamo objasniti ih ocjenama korisnosti niti prosudbama bilo koje vrste. Odve dobro razumijemo razdaljinu koja se stere izmeu takvih uzroka i takvih posljedica. Stvar je snaga koju moe stvoriti jedino druga snaga. Zato, da bismo izvijestili o drutvenim injenicama, tragamo za snagama kadrima da ih proizvedu. Ne samo da su objanjenja drukija, nego se ona drukije i dokazuju, ili, tonije, tek se tada osjea potreba da se one dokau. Ako drutvene pojave nisu drugo doli sustavi objektiviziranih ideja, objasniti ih znai iznova ih promisliti u njihovu logikom slijedu, a samo to objanjenje vlastiti je dokaz; u najboljem sluaju, moe biti primjereno potvrditi ga u nekoliko primjera. Naprotiv, jedino sustavna iskustva mogu stvarima oduzeti njihovu tajnu. Ali, ako drutvene injenice smatramo stvarima, tada ih smatramo drutvenim stvarima. Tree bitno obiljeje nae metode jest da je ona iskljuivo socioloka. Zbog krajnje sloenosti tih pojava, esto se inilo da su one znanosti teko dostupne, ili da su mogle u nju doprijeti jedino u obliku svedenu na njihove bilo psihike ili organske osnovne uvjete, tj. liene vlastite prirode. Mi smo, naprotiv, naumili ustvrditi da ih je mogue znanstveno obraditi a da im pritom ne oduzmemo nita od njihovih specifinih obiljeja. ak smo tu njihovu
129
nematerijalonost sui generis koja ih odlikuje, odbili svesti na inae sloenu nematerijalnost psiholokih pojava; utoliko prije izbjegli smo daje, slijedei talijansku kolu, utopimo u opa obiljeja organizirane materije 1 . Pokazali smo da se drutvena injenica moe objasniti jedino drugom drutvenom injenicom, i u isti smo mah predoili kako je mogua takva vrsta objanjenja naznaivi da u unutarnjem drutvenom okruenju prebiva temeljni pokreta kolektivnog razvoja. Sociologija tako nije dodatak bilo kojoj drugoj znanosti; onaje posebna i samostalna znanost i svijest o posebnosti drutvene stvarnosti za sociologa je u tolikoj mjeri prijeko potrebna te ga jedino posebno socioloko obrazovanje moe pripremiti za razumijevanje drutvenih injenica. Miljenja smo d a j e taj napredak najznaajniji od svih koje jo valja uiniti u sociologiji. Besumnje, u trenutku raanja znanosti, prisiljeni smo, da bi do njega dolo, pozivati se na jedine postojee uzore, tj. na ve uspostavljene znanosti. U njima se nahodi riznica ve gotovih iskustva i bilo bi besmisleno ne okoristiti se njima. Pa ipak, znanost se moe smatrati konano oblikovanom tek kad uspije uobliiti svoju neovisnu osobnost. Jer je jedini razlog njezine opstojnosti da joj predmetom bude polje injenica koje ne prouavaju druge znanosti. Meutim, nije mogue da isti pojmovi istovjetno odgovaraju stvarima razliite prirode. Takvima nam se nadaju naela socioloke metode. Taj skup pravila mogao bi se moda priiniti odve sloenim, usporedi li se s postupcima koji se obino primjenjuju. Sav taj sklop mjera predostronosti moe djelovati prilino napornim za znanost koja dosad nije od ljudi koji su joj se posvetili iziskivala drugo doli ope i filozofsko obrazovanje; i, doista, izvjesno je da primjena takve metode ne moe pobuditi iroko zanimanje za sociologiju. Kad se kao uvjet pristupa od ljudi trai da se oslobode poimanja kojima se obino slue u stanovitom poretku stvari, ne bi li ga iznova promislili, ne moe se oekivati da e se zadobiti velik broj zagovornika. Ali to i nije na cilj. Vjerujemo, naprotiv, d a j e nastupio trenutak kada sociologiji valja takoreku odustati od drutvena uspjeha i poprimiti ezoterino obiljeje primjereno svakoj znanosti. Na taj e nain ona
1
Nau je metodu, dakle, pogreno oznaavati materijalistikom.
130
Zakljuak
dobiti na dostojanstvu i ugledu to to e izgubiti na popularnosti. Jer sve dok ostaje upletena u borbe strana, sve dok se bude zadovoljavala da loginije od uobiajenog mnijenja razrauje ope ideje, te, slijedno tome ne bude pretpostavila nikakvu posebnu mjerodavnost, ona nema pravo dovoljno glasno progovoriti ne bi li uutkala strasti i predrasude. Besumnje, jo je daleko vrijeme kad e ona djelotvorno obavljati tu svoju zadau. Pa ipak, upravo da bismo je pripremili d a j e jednoga dana ispuni, valja nam nadalje na tome raditi.
131
KAZALO POJMOVA I IMENA
A
agregat 84 alkemija 35 asocijacija 105 asocijacija ideja 14 astrologija 35 astronomija 35
D
Darmsteter, J 46 data 42 datum 42 dedukcija 21,117,120 deduktivni pristup 62 Descartes, Ren 45 desideratum 27 dinamika gustoa 106-108 drutvena injenica 3,4,5,8,9,11, 15,16,17,18,21,23,25,26,27, 28,29,30,31,32,33,40,43,44, 54,55,70,76,79,89,90,92,97, 99,102,104,105,108,113,114, 125,128,129,130 drutvena institucija 10 drutvena morfologija 82,106 drutvena pojava 3,11,15,17,18, 22,27,29,42,43,58,98,106 drutvena predodba 14 drutvena prinuda 17,25 drutvena prisila 17 drutvena solidarnost 55 dmtvena sredina 108,109,110,111, 124 drutvena struja 25 drutvena vrsta 79,80,87
151
B
Bacon, Francis 35,45,81 bimetalizam 41 biologija 23,52,61,64 brak 103
c
circumfus 109 Comte, Auguste 5, 21, 36, 37,43, 80,89,95,96,105,110,113,115, 116,129 Condillac, Etienne Bonnot de 44 curia 85
drutveni agregat 84,111 drutveni tip 79,80,82-85,111 drava 10,35,39 dvostruko sloeno polisegmentarno drutvo 85
I
idol 35 individualna psihologija 9,13,14 indukcija 21,32,41,121,127 industrijsko drutvo 38 institucija 16,18,43,128 introspekcija 8
E
egzomanija 93 empirizam 47 Espinas, Alfred Victor 101
J
jednostavno drutvo 83 jednostavno polisegmentarno drutvo 85 jednostavno sloeno polisegmentarno drutvo 85
F
Fauconnet, Paul 18 filozofija drutvenih injenica 15 filozofska openitost 36 fiziologija 63,71 fizioloka injenica 31 formalna psihologija 14 fratrija 85 funkcija 69,91,93,94,104,108,111,
K
kazna 4,10,24,48,51,53 klan 13,49,84,85,86,104 klasifikacija 82,83,84,85,86,88, 111 kolektivna injenica 10 kolektivna predodba 9,13 kolektivna svijest 12,72,99 kolektivni ivot 30,71 kolektivni osjeaj 74 Kopernik, Nikola 34 kriminalitet 3,51,52,71,72,76,78 kriminologija 48 kuvad 93
128
G
Garofalo, R. 51,52,65,76 gentes 85,86 Gide, Charles 40
H
Hobbes, Thomas 112,114 Homer 83 horda 84 134
Kazalo pojmova i imena
L
laiki pojam 49 levirat 93 Locke, John 44 Lubbock, John William 52
M
Machiavelli, Niccolo 114 materijalna gustoa 107 Mauss, Marcel 18 metafiziko poimanje 10 Mill, Stuart John 21,40,116,117 mit 13 monogamija 50 monometalizam 41 Montesquieu, Charles Louis de Secondt 110 moral 29,35,39,40,41,52,74 moralna injenica 53,64,75 moralna homogenost 4 moralna maksima 64 moralna svijest 74 moralna zajednica 85 moralni ideal 42 moralni odnos 107 moralni smisao 51,52 moralni ivot 16 moralno uvjerenje 13 morfologija 31, 63
napredak 21,36,50,77,80,91,96, 105,109,110,124,125,130 normalna pojava 57,66,68,69,71, 78 normalna sociologija 71 normalni tip 67,69,76 normalno 18,57,60,63,64,65,66, 67,68,69,70 normalno stanje 63,76,77 notiones vulgares 35
O
obiaj 29 obitelj 10,35,40,48,49,50,55,56, 90,103,104 objektivna psihologija 9 ontologizam 7 oponaanje 15,30
P
Pascal, Blaise 80 patologija 71 patoloka pojava 57,60 patoloko 18,57,59,62,63,66 podjela drutvenoga rada 91 poligamija 50 politika ekonomija 40,41 pozitivistika metafizika 5 pozitivizam 5 praenotiones 35 pravna i moralna pravila 25,27,39, 55 pravnapravila 24,31,55 pravo 29,35,39,55,74 pravo vlasnitva 10
135
N
nain djelovanja 30,31,32 nain postojanja 30,31
predodba 7,9,13,14,17,25,34,36, 39,40,55 predpojam 10,35-37,45 prinuda 15,16,17,24,25, 26,29,32, 112,113,114 prinudna mo 16,98 psihika injenica 12 psihologija 12,14,15,23,43,44,45,
52 96 98
struja miljenja 28,31 Sutherland, Alexander 88 svijest 7,9,10,14,15,17,24,27, 30,44 * ' Tarde, Gabriel de 15,30 teorija vrijednosti 40 teratologija 62 tip 81,84
'
'
R
racionalist 58 racionalizam 5 realizam 7 religija 103 represija 4 Rousseau, Jean Jacques 112
U
ugovor 10 unutarnja drutvena sredina 106 usporedna metoda 115,117,118 usporedna sociologija 125 uzronost 52,53,127 uzrok 57,62,65,66,68,69,72,90, 93,94, 95,100,104,108, 109, 110,115,116,117,118,119,120, 125,128
S
samoubojstvo 28,78,92,117,118, 120,122 segment 31,86,107 segmentarno drutvo 68 skupina 11,1213,16,17,25,27,29, 61,62,79,85,100 sloeno drutvo 85 socijalna morfologija 89 socijalna psihologija 14 Sokrat 74,75 solidarnost 94 Spencer, Herbert 5,21,27,37,38, 43,50,76,83,89,96,105,110, 114,129 Steinmetz, S. 88 stopa kriminaliteta 71
136
V
Vierkandt, Alfred 88 vjerovanje 25,29 vjersko poimanje 13,15 vlasnitvo 50
Kazalo pojmova i imena
z
zdrav razum 3,4,11,49,117 zloin 3,4,48, 50, 51, 52,53, 56, 70,71,72,73,74,75,76,92,94,
122
znanstveni racionalizam 5
137
SADRAJ Predgovor hrvatskom izdanju:
Emile Durkheim i metodoloko

(Rade Kalanj)
utemeljenje sociologije
Predgovor prvom izdanju Predgovor drugom izdanju
I-XVII
3 7
21
Uvod Poetni stupanj metodologije u drutvenim znanostima. Predmet djela. Prvo poglavlje:
to je drutvena injenica?
23
Drutvena se injenica ne moe odrediti svojom openitou unutar drutva. Razlikovna obiljeja drutvene injenice: 1. njezina izvanjskost u odnosu na pojedinane svijesti; 2. prinudno djelovanje to ga vri ili je kadra vriti na te iste svijesti. Primjena te definicije na uspostavljene prakse i drutvene tokove. Provj era te definicij e. Drugi naini na koje se moe odrediti drutvena injenica: stanje neovisnosti u kojemu se ona nalazi u odnosu na njezina pojedinana oitovanja. Primjena tih obiljeja na uspostavljene prakse i drutvene tokove. Drutvena se injenica poopuje zato to je drutvena, a nipoto nije drutvena zato to je openita. Kako se ta druga definicija slae s prvom. Nain na koji se injenice drutvene morfologije uklapaju u tu definiciju. Openito odreenje drutvene injenice.
Drugo poglavlje:
33
Osnovno pravilo: Promatrati drutvene injenice kao stvari. I. Ideoloki stadij kroz koji prolaze sve znanosti i tijekom kojega one obrauju laika i praktina poimanja, umjesto da opisuju i obrauju stvari. Razlog zato taj stadij u sociologiji mora biti dulji nego u drugim znanostima. injenice preuzete iz Comteove, a potom Spencerove sociologije na sadanjem stupnju morala i politike ekonomije, i ukazivanje na injenicu da taj stadij jo nije nadien. Razlozi za njegovo nadilaenje: 1) Drutvenim injenicama mora se pristupati kao stvarima zbog toga to su one neposredna data znanosti, dok ideje, iji bi one trebale biti razvoj, nisu neposredno dane. 2) Sve one posjeduju obiljeja stvari. Analogije izmeu te promjene i one koja je u novije doba preobrazila psihologiju. Razlozi da se u budunosti oekuje brz razvoj sociologije.
II. Neposredne posljedice prethodnog pravila: 1) Ukloniti iz znanosti sve predpojmove. O mistinom stajalitu koje se suprotstavlja primjeni toga pravila. 2) Nain ustanovljavanja pozitivnog predmeta istraivanja: grupiranje injenica prema njihovim zajednikim izvanjskim obiljejima. Odnosi izmeu tako oblikovanog pojma i laikog poimanja. Primjeri pogreaka kojima se izlaemo ako se ne pridravamo tog pravila ili ako ga pogreno primijenimo: Spencer i njegovo nauavanje o razvoju braka; Garofalo i njegovo odreenje zloina; zajednika pogreka koja nijee moralnost niim drutvima. O tome kako izvanjskost obiljeja koja ulaze u te poetne definicije nije prepreka znanstvenim objanjenjima. 3) Ta izvanjska obiljeja moraju, meu ostalim, biti najobjektivnija mogua. Nain da se to postigne: upoznati drutvene injenice tamo gdje se one oituju izdvojene od svojih pojedinanih oitovanja. Tree poglavlje:
57
Teorijska i praktina korisnost tog razlikovanja. Ona znanstveno mora biti mogua kako bi znanost mogla sluiti usmjeravanju ponaanja. 7. Propitivanje obino primijenjenih kriterija: bol nije razlikovni znak bolesti, jer je ona sastavnim dijelom zdravog stanja; niti je pokazatelj manjeg izgleda za preivljavanje, jer je ponekad proizvode normalne injenice (starost, porod itd.), te ju ne uzrokuje nuno bolest; osim toga, taj kriterij najee nije primjenjiv, nadasve to nije u sociologiji. Bolest razluena od zdravoga stanja, kao nenormalno u odnosu na normalno. Prosjeni ili specifini tip. Nunost uzimanja u obzir starosti pri odreenju je li injenica normalna ili to nije. Kako se ta definicija patolokoga openito preklapa s uobiajenim poimanjem bolesti: nenormalno je sluajno; razlog zato nenormalno openito stavlja bie u stanje podreenosti. II. Korisnost provjere rezultata gornje metode tragajui za uzrocima normalnosti injenice, naime njezine openitosti. Nunost pristupanja toj provjeri kad je rije o injenicama koje se odnose na drutva koja nisu dovrila svoju povijest. Zato se taj drugi kriterij moe primijeniti jedino kao dodatni i na drugome mjestu. Navoenje pravila. III. Primjena tih pravila na neke sluajeve, posebice na pitanje zloina. Zato je postojanje kriminaliteta normalna pojava. Primjeri pogreaka u koje zapadamo ako ne slijedimo ta pravila. Sama znanost postaje nemoguom.
etvrto poglavlje:
Pravila koja se odnose na utvrivanje drutvenih tipova
79
Razlika izmeu normalnoga i nenormalnoga podrazumijeva ustanovljavanje drutvenih vrsta. Korisnost tog pojma vrste, posrednika izmeu pojma genus homo i pojma posebnih drutava. /. Ona se ne uspostavljaju na nain da izvodimo zakljuke na osnovi monografija. Taj put ne vodi cilju. Nekorisnost klasifikacije koja bi se na taj nain provodila. Naelo metode koje valja primijeniti: razlikovati drutva ovisno o stupnju njihove sloenosti. II. Definicija jednostavnog drutva: horda. Primjeri nekih naina na koje se jednostavno drutvo samo sa sobom spaja i njihovi meusobni spojevi. Unutar tako uspostavljenih vrsta, razlikovati varijacije ovisno o tome jesu li sastavni dijelovi povezani ili nisu. Navoenje pravila. III. Kako to to prethodi dokazuje postojanje drutvenih vrsta. Razlike u prirodi vrste u biologiji i sociologiji. Peto poglavlje:
Pravila koja se odnose na objanjenje drutvenih injenica
89
I. Finalistiki pristup uobiajenih objanjenja. Korisnost injenice ne objanjava njezinu opstojnost. Dvostrukost dvaju pitanja koju postavljaju injenice preivljavanja, neovisnost organa i raznolikost slubi to ih slijedno moe obavljati ista ustanova. Nunost istraivanja djelotvornih uzroka drutvenih injenica. Prevladavajua vanost tih uzroka u sociologiji, koju dokazuje openitost ak i najbeznaajnijih drutvenih postupaka. Djelotvorni uzrok valja dakle utvrditi neovisno o funkciji. Zato prvo istraivanje treba prethoditi drugome. Korisnost potonjega. II. Psiholoko obiljeje metode objanjenja koja se openito primjenjuje. Ta metoda zanemaruje prirodu drutvene injenice koja se po definiciji ne moe svesti na puke psihike injenice. Drutvene injenice mogu se objasniti jedino drutvenim injenicama. Kako to da je tome tako, iako su graa drutvu jedino pojedinane svijesti. Vanost injenice udruivanja koja raa novo bie i novi poredak stvarnosti. Prekid kontinuiteta izmeu sociologije i psihologije analogan je onome koji odvaja biologiju od fiziko-kemijskih znanosti. Primjena te postavke i na injenicu oblikovanja drutva. Pozitivni odnos izmeu psihikih i drutvenih injenica. Prve su neodreena graa koju preobraava drutveni initelj: primjeri. Sociolozi su im dodijelili najneposredniju ulogu u genezi drutvenog ivota zbog toga to su stanja svijesti shvatili kao puko psihike pojave, a one su tek preobraene drutvene pojave.
Dalji dokazi u prilog prvoj tvrdnji: 1. Neovisnost drutvenih injenica u odnosu na etniki faktor koji je organsko-psihike naravi; 2. drutveni se razvoj ne moe objasniti istim psihikim uzrocima. Navoenje pravila s time u vezi. Upravo zato to ta pravila nisu poznata socioloka su objanjenja odve openita, to im umanjuje vrijednost. Nunost doista socioloke kulture. III. Prvobitna vanost injenica drutvene morfologije u sociolokim objanjenjima: unutarnje okruenje u izvoritu je svakog znaajnijeg drutvenog procesa. Nadasve prevladavajua uloga ljudskog initelja u tom okruenju. Socioloki se problem, dakle, ponajprije sastoji u tome da se iznau svojstva te sredine koja najvie utjeu na drutvene pojave. Dvije vrste znaajki naroito odreuju taj uvjet: opseg drutva i dinamika gustoa izmjerena prema stupnju povezanosti dijelova. Drugotne unutarnje sredine; njihov odnos prema opem okruenju i pojedinost kolektivnog ivota. Vanost pojma drutvene sredine. Ako ga odbacimo, sociologija ne moe vie uspostaviti uzroni odnos, nego samo slijedne odnose, koji ne sadre znanstveno predvianje: primjeri preuzeti od Comtea i Spencera. Vanost tog istog pojma da bi se objasnilo kako se korisna vrijednost drutvenih postupaka moe mijenjati a da ne ovisi o proizvoljnim sklopovima. Odnos tog pitanja i pitanja drutvenih tipova. Tako pojmljen drutveni ivot ovisi o izvanjskim uzrocima. IV. Ope obiljeje toga sociolokog shvaanja. Prema Hobbesu, veza izmeu psihikoga i drutvenoga sintetika je i umjetna; prema Spenceru i ekonomistima, onaje prirodna ali analitika; prema naem miljenju, ona je prirodna i sintetika. Te se dvije znaajke mogu pomiriti. Ope posljedice koje odatle proizlaze. esto poglavlje:
Pravila koja se odnose na davanje dokaza ... 115
I. Usporedna metoda ili metoda posrednog pokusa metoda je dokazivanja u sociologiji. Nekorisnost metode koju je Comte nazvao povijesnom. Odgovor na Millove primjedbe u vezi s primjenom usporedne metode u sociologiji. Vanost naela: istoj posljedici uvijek odgovara isti uzrok. II. Zato je meu razliitim postupcima usporedne metode, metoda korelativnih promjena orue sociolokog istraivanjapar excellence ; njezina superiornost: 1. ona dosee uzronu vezu iznutra; 2. omoguuje koritenje pomnije izabranih i kritiki bolje obraenih podataka. Zbog bogatstva varijacija kojima sociolog raspolae, sociologija nije u podreenu poloaju u odnosu na druge znanosti iako se svodi na samo jedan postupak. Ali nuno je usporeivati jedino stalne i rairene nizove varijacija, a ne izdvojene varijacije. III. Razliiti naini spajanja tih nizova. Sluajevi u kojima se njihovi lanovi mogu primijeniti samo na jedno drutvo. Sluajevi u kojima se mogu primijeniti na razliita drutva ali iste vrste. Zato je taj sluaj najopenitiji. Usporedna sociologija jest sociologija sama.
Mjere opreza koje valja poduzeti da bi se izbjegle stanovite greke tijekom tih poredbi.
Zakljuak
Openita obiljeja metode:
127
1. Njezina neovisnost u odnosu na svaku filozofiju (neovisnost koja je korisna samoj filozofiji) i u odnosu na praktine doktrine. Odnosi sociologije prema tim doktrinama. Kako ona omoguuje nadvladavanje jednostranosti. 2. Njezina objektivnost. Drutvene injenice promatrane kao stvari. Kako to naelo prevladava u cijeloj metodi. 3. Njezin socioloki znaaj: objanjenje drutvenih injenica uz istodobno uvanje njihovih posebnosti; sociologija kao samostalna znanost. Postizanje te samostalnosti najznaajniji je napredak to ga sociologiji jo valja ostvariti. Vei autoritet takvog prakticiranja sociologije.
Kazalo imena i pojmova
133
BIBLIOTEKA REVUE ZASOCIOIOGIIU

Izdavai Naklada Jesenski i Turk (NJT) Hrvatsko socioloko drutvo (HSD) Za izdavae Mio Nejami (NJT) Vjekoslav Afri (HSD) Urednitvo Biblioteke Revije za sociologiju Goran Batina (Glavni urednik Naklade Jesenski i Turk), Saa Boi, Ivan Buri, Rade Kalanj, Vjeran Katunari, Josip Kumpes, Slaven Letica, Silva Menari, Mio Nejami (Glavni urednik Biblioteke Revije za sociologiju), Josip Prgomet, Pavle Schramadei, Aleksandar tulhofer Urednik Rade Kalanj Prijevod Gordana V. Popovi Lektura Gordana V. Popovi Grafiki urednik Mario Ostoji Izrada omota Tisak
I K ^ I L L JT I
ISBN 953-6483-38-6 (NJT). ISBN 953-6552-16-7 (HSD)
UDK 303.01:316 DURKHEIM. Emile Pravila socioloke metode / Emile Durkheim ; uredio Rade Kalanj ; (prijevod Gordana V. Popovi). - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk : Hrvatsko socioloko drutvo, 1999. - 1 6 8 str. ; 21 cm. - (Biblioteka revije za sociologiju) Prijevodi djela : 1. Les rgles de la methode sociologique.- Kazalo. ISBN 953-6483-38-6 (NJ1). - ISBN 953-6552-16-7 (HSD)
Copyright Naklada Jesenski i Turk Naklada Jesenski i Turk, Vlaka 10, Zagreb, tel/fax: 01 48 16 574; e-mail:j-t@iridis.com, http://www.iridis.com/J-t

Emile Durkheim - Pravila Socioloske Metode

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Emile Durkheim - Pravila Socioloske Metode

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

E m i l e

PRAVILA SOCIOLOKE METODE

Naklada Jesenski i Turk Hrvatsko socioloko drutvo Zagreb, 1999

Naslov izvornika: Emile Durkheim Les rgles de la mthode sociologique

EMILE DURKHEIM I METODOLOKO UTEMELJENJE SOCIOLOGIJE

Pravila socioloke metode

Pravila socioloke metode

R. Aron, Les tapes de la pense sociologique, str. 331.

Pravila socioloke metode

Pravila socioloke metode

E. Durkheim, ibid, str. 14. IX t

Pravila socioloke metode

E, Durkheim, ibid, str. 35. X I

Pravila socioloke metode

E. Durkheim, Les Rgles de la mthode sociologique, str. 90.

Pravila socioloke metode

E. Durkheim, ibid, str. 124.

E. Durkheim. ibid, str. 137. XV

Pravila socioloke metode

E. Durkheim, ibid, str. 102-103.

Predgovor prvom izdanju

Pravila socioloke metode

Predgovor drugom izdanju

to znai da ga ne treba mijeati s pozitivistikom metafizikom Comtea i Spencera. 5

Predgovor drugom izdanju

Pravila socioloke metode

Predgovor drugom izdanju

Pravila socioloke metode

Predgovor drugom Izdanju

Pravila socioloke metode

Predgovor drugom izdanju

Pravila socioloke metode

Predgovor drugom izdanju

Pravila socioloke metode

Predgovor drugom izdanju

Pravila socioloke metode

Pravila socioloke metode

Prvo poglavlje TO JE DRUTVENA INJENICA?

Pravila socioloke metode

Pravila socioloke metode

kim, politikim, knji vnim'

J ^ o v e navike, konvencije, prisiljavamo

J P r i t a j e osjeati, razlog j e tome cinjenica da malo-pomalo postaje nav kom

Pravila socioloke metode

Pravila socioloke metode

Pravila socioloke metode

Drugo poglavlje PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA PROMATRANJE DRUTVENIH INJENICA

Prvo i osnovno pravilo jest da se drutvene injenice kao stvari.

Pravila socioloke metode

Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih

Ibid., I. str. 17. Ibid., I. str. 36. 35

Pravila socioloke metode

Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih

franc, prev., III. str. 331., 332.

Pravila socioloke metode

Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih

Pravila socioloke metode

Pravila socioloke metode

Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih

Pravila socioloke metode

Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih

Pravila socioloke metode

Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih injenica

Pravila socioloke metode