Stepski vuk je, dakle, imao dvije prirode, covjecju i vucju, takva mu je bila sudbina, i moe biti da ovako

neto nije nita narocito ni rijetko. Nailazilo se vec na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo ta psece, lisicije, riblje ili zmijsko, ne osjecajuci zbog toga narocitih tekoca. Kod tih ljudi, eto, covjek i lisica ili covjek i riba ivotarili su jedno pored drugog ne nanoseci jedno drugom bol, cak i pomauci jedno drugom, i kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam covjek. To je svima poznato. Ali kod Harija je bilo drukcije, u njemu covjek i vuk nisu ili uporedo, jo manje su pomagali jedan drugom, vec su bili u stalnom smrtnom neprijateljstvu, i jedan je ivio samo da bi onom drugom nanio bol, a kada se dvojica u jednoj krvi i jednoj dui mrze kao smrtni neprijatelji, onda je to opak ivot. Eto, svako ima svoj udes, i niciji nije lak.

Stepski vuk (njem.: Der Steppenwolf) je roman njemakog knjievnika Hermanna Hessea, objavljen 1927. godine.[1] Govori o Harryju Halleru, osamljenom i nezadovoljnom intelektualcu u potrazi za izlazom iz ivotne krize u koju ga je dovela podvojenost vlastite linosti izmeu ljudske i vuje prirode. Uz pitanja identiteta i individualizma, roman se bavi i kritikom malograantine i drutvenih tendencija iz poslijeratnog razdoblja. Roman je u poetku naiao na nezainteresiranost i odbijanje. U SAD-u je, u pojedinim saveznim dravama, bio zabranjen u kolskim knjinicama zbog opisivanja "seksualnih perverzija" i uporabe droga. Veliku popularnost stekao je tek 60-ih i 70-ih godina meu pripadnicima hipi-pokreta, koji su u Hesseu pronali duhovnog vou.
Roman je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu, Predgovor izdavau, nedak Hallerove stanodavke upoznaje nas s glavnim likom na nain na koji ga on doivljava; Haller je nakon nekoliko mjeseci boravka napustio stan i ostavio mu svoje biljeke. Iz Zabiljeki Harrya Hallera (uz upozorenje: "Nije za svakoga. Samo za poremeene.") glavni lik u prvom licu iznosi svoja razmiljanja i doivljaje. U ovaj dio je uklopljen i Traktat o Stepskom vuku, knjiga u knjizi, objektivna analiza linosti Harryja Hallera Stepskog Vuka.

Harry Haller je intelektualac u kasnim etrdesetim godinama, pisac novinskih lanaka, eseja i knjiga, ljubitelj knjievnosti, slikarstva i klasine glazbe (posebno Goethea i Mozarta koje kasnije susree u snovima). ivi sam, a nain ivota mu je vrlo neuredan jer se zbog svoje prirode ne moe uklopiti u normalno graansko drutvo. Harryjeva linost je podijeljena u dva suprotstavljena pola koja si meusobno smetaju: ljudski (simbol umnog, plemenitog i kulturnog) i vuji (simbol nagonskog, divljeg i surovog). Za vrijeme jedne veernje etnje gradom i obilaska krmi gdje trai utjehu u alkoholu, susree neobinog ovjeka koji mu daje knjiicu "Traktat o Stepskom Vuku". Knjiga je hladna psiholoka analiza kojoj je predmet sam Harry Haller. Traktat mu ne donosi puno novih spoznaja, ali ga potie na razmiljanje o vlastitom identitetu i ivotu; razmilja o samoubojstvu. Uskoro susree mladog profesora kojeg otprije poznaje, i prihvaa njegov poziv na veeru. Ona zavrava potpuno neuspjeno - Harry je razoaran malograantinom profesora i njegove ene, a nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim oajnom stanju upuuje se u krmu "Kod crnog orla" preporuenu od strane misterioznog ovjeka koju mu je dao "Traktat o Stepskom Vuku". Tamo upoznaje Herminu, djevojku koja ga sasvim dobro razumije i obeava mu pomoi.

Hermina ui Harrya plesati i uvodi ga u potpuno novi nain ivota. Upoznaje ga s lijepom kurtizanom, Marijom, koja mu postaja ljubavnica, i trubaa Pablom zahvaljujui kojem poinje cijeniti jazz. Harry je sada sretan premda ponekad osjea da ta srea nije ono to on zapravo trai. Istovremeno se komplicira njegov odnos s Herminom; ona ga eli navesti da se zaljubi u nju i zatim ju ubije jer je ona zapravo slina njemu iako se ponaa na drugaiji nain. Hermina ga poziva na krabuljni ples gdje se konano zaljubljuje u nju. Po zavretku plesa ostaje s njom i Pablom. Pomou droga Pablo ga uvodi u "magino kazalite" - odraz Harryjeve psihe. Tu doivljava niz nadrealnih iskustava, s kulminacijom u razbijanju vlastitog odraza u zrcalu i ubojstvu Hermine, nakon ega slijedi razgovor s Mozartom koji osuuje njegovo ponaanje. Harry konano zakljuuje da mora prihvatiti humor kao rjeenje svoje krize, nauiti se smijati svijetu i sebi samome.
Ono to je Hesse pokuao ovdje opisati jest osnovna dilema s kojom se naposlijetku svi ljudi koji odbace modernizam moraju suoiti: prezirati moderno drutvo se znai izolirati od vrijednosti i psihologije mase, ali u isto vrijeme se moramo nositi s masom kako bismo mogli promijeniti drutvo u drugom smjeru. Za Hessea je rjeenje predstavljalo nadilaenje dualistikog miljenja "mene" i "njih" te koritenja potencijala u cijelom njegovom karakteru. Harry Haller je uspio porei neodvojivi dio sebe: on nije bio samo stanar koji se krio od drugih ljudi i sluao Mozarta, nego i osoba koja je mogla uivati u svakodnevnim aktivnostima poput rukova, plesanja i razgovora./p>