ROMANSKI JEZICI I VULGARNI LATINITET: Petar Skok: Osnovi romanske lingvistike; Dolazak Slovena na Mediteran Pavao Tekavi: Uvod

u vulgarni latinitet -enciklopedija YU: Dalmatski; Vlasi; Istroromanski; Istrorumunjski DEFINICIJA I POVIJESNI RAZVOJ ROMANSKIH JEZIKA -

romanski jezici i vulgarni latinitet: 2 pojave koje povezuje genetski kontinuitet RJ su dananja faza VL na pojedinim podr. na koja se proirio lat. jezik kao jezik svakodnevne komunikacije ta je genetska veza materijalna- glavnina grae rom.jezika (gram. morfemi, leksemi, osnovne sintakt. strukt.) mogu se izvesti iz latinskog prema konstantnim fonetskim podudarnostima * cabalus (keltska posuenica u L) c ispred a ostaje u rum, tal, prov, kat, p, port c (k): caballo, cavalo (tal) u franc, frankoprov, neki retor. dijalekti (furlanski)- c () u srv., danas ch (): cheval VL stalno u dodiru s najrazliitijim jezicima: germanski (zap.) arapski ( Iberski poluotok, ju.Italija) slavenskiturski- Balkan, Dacija grkidomorodai jezici asimilirani u lat. veliki dio grae koji ne potjee iz L razvoj iz L prema RJ nije bio mehaniki razl. faktori, mnogo toga izgubljeno, mnogo se razvijalo prema analogiji koliko ima romanskih jezika? drastine razlike izm. pojedinih prirunika u pogledu tog broja taj broj je konvencija- ovisno o tome koji i koliko je kriterija primijenjeno za utvrivanje posebnosti RJ- dananja faza VL na pojedinim podrujima raznolikost RJ proizlazi iz VL jedinstva; svi bi se mogli promatrati kao jedinstvena pojava u praksi se polazi od odgovarajueg entiteta koji se rijetko definira samo lingv., nego i sociolingv., etno-lingv, knji-pov prve poredbene gramatike sredinom prolog stoljea utemeljitelj poredbene lingvistike Friedrich Diez: (1836-1843), 3 velika toma: njegovi kriteriji razlikovanja izm. jezika i dijalekata: poseban RJ je samo onaj iza kojeg stoji drava, slubeni jezik, ili onaj na kojem postoji vrlo znaajna literatura 6 posebnih RJ: 1. portugalski: (zapadnoromanski jezici): 7,5 st. neprekinuta dr. samostalnost, slubeni i govorni jezik, bogata lit danas najmanje 180 mil. ljudi (+Brazil, Mozambik, Angola) s kraja 12.st. prvi galj.port. tekstovi, pravni dokumenti kraj 13.st. prvi knjievni tekstovi- uglavnom lirski sastavi nakon odvajanja galj.-port u 16.st. dekadencija galj. kao pisanog jezika, a port. se razvija u stand. i knji. jezik velike imperijalne sile Port. 1 od najranijih uspjenijih kolonizatora Novog svijeta 16-20 st. P postao svj.j., jezik meunarodne trgovake komunikacije, mnogobrojne faktorije (trgovake ispostave), kasnije kolonije u Aziji, Africi, Goa, Macao u Indoneziji port.misionari ne samo da su irili p. pokrtavajui domoroce, nego su preveli biblijske tekstove, Novi zavjet na najrazliitije junoamer., afr., az. jezike- podloga za komparativna lingv. istraivanja (u 19. st. sustavno) 2. panjolski: najmanje od kraja 15. st jezik mone drave na Iber. poluotoku veliki broj govornika, ne zna se tono, donja granica 300 mil., broj raste SAD oko 50 mil. p. kao prvi jezik (do 2050. 100 mil., treina)

zahvaljujui postojanju sredinje i trajne dravne institucije (Castilla), ve u 10. st. zapisan, u velikom broju glosa- lat. rijei slabije poznate redovnicima, protumaene pukim rom. rijeima- Emilijanske i Siloske glose ( ' Glossas Emilianenses i Silenses', samostani San Millan i u Silosu) prvi kontinuirani knji. tekst na p.- sred. 12. st, oko 1140., nije sauvan izvornik, samo prijepis iz 1307.- spjev Cantar del Mio Cid- jedna od po vrijednosti najveih srv. rom. knji. tekstova sred. i ju. dio Iber. pol. pod Arapima- puno arap. i id. pjesnika- posebna vrsta pjesamadvojezine- osn. tekst na arapskom ili rjee hebrejskom, a zavreci strofa ili pojedine strofe na pukom, RJ, p. ili tonije mozarapskom (neisti arapski)- pjesme muwaschaha, stihovi ili pripjevi na RJ- harde (jarchas) nakon 12. st. na p. razmjerno bogata pisana trad., vrijedno knji. stvaralatvo od 16. st. p. svjetska velesila, osvajanje Novog svijeta veliko bogatstvo- jedna od najznaajnijih rom. i zap. eur. knji. nakon 1492. . se proirila u Novi svijet- ju. dio sj. Amerike, sred. Amerika i najvei dio ju. (osim Gvajane i Brazila) p. govori veina st.- domoroci i crni robovi- p. stekao posebne znaajke 1492. dolo do progona idova (Sefardi) iz p.- sklonili se najprije u Fr. i sj. Afriku, jedan dio Nizozemske (Amsterdam), Italija, ali veina od po. 16.st. u zemljama pod otomanskom, turskom vlau- u po. 3 velika sredita- Solun, Izmir (Smirna), Carigrad (Istambul) otuda nastale id. kolonije na velikom dijelu Balkana (Sarajevo, Beograd) i Mala Azija (Bursija)- tu se p. govorio do 2. svj. rata, danas jako malo id. p.- jedan od znaajnih izvora za prou. pov. p.j.- sauvan izgovor, gram. struktura, dobrim dijelom vokabular s kraja 15.st 3. francuski: (i u Belgiji i zap. vic.) od 9. st., podjela carstva Karla Velikog, dravni kontinuitet, od 15. st. stalno dr. i administrativni jezik meu prvim rom. jez.- zabiljeen 842. cjeovitim tekstom- Strasburke prisege- 1. tekst na RJ od 10.st do danas kontinuirana pisana tradicija od sred.11 st. kont. knji. trad. 1040. La vie de st. Alexis, La chanon de Roland od 12. st. kad je konsolidirano kraljevstvo dinastije Kapetovii poinje fr.jez. centralizam i ekspanzionizam, asimilirao dijalekte do 14.st knji.jez.osn. normanska, ampanjska od 14.st. se pie iskljuivo na francijskom dijalektu- standardni i knji. fr.j. od 15.st. franc. prodro do samog juga, Pirineja, ju. Alpa kao j.javne uporabe i kj.j. nakon velikih geog.otkria uz port. i p. prenesen u Novi svijet- Kanada, kasnije Gijana (French Guiana, j.A) kraj 18. 19. kolon. ekspanzija u Afr. i Aziji, ili fr.enklave, npr. na ter. Indije, ili kolon.carstvo, gotovo pola Afrike tamo postao ne samo jezik javne kom., nego su i mnogi Afrikanci (Alirci) pisali (i piu) na njemu (lake nego na arap., ira pubilka) s nestankom kolonijalizma- novi perfidniji oblici- ne nuno manje efikasni- npr. globalizacija ili frankofonija bive fr.zemlje, financira ih koliko ih treba, ucjenjuje, ulae u fr.jezik- deseterostruko izvlai preko ekon.projekata govori se i u Belgiji, Lux, vic., Monaku (slub.) 55 mil u Fr, vie od mil. u v., 4,5 mil u Belgiji, 150 000 Lux.-doma oblik njem., u kolama radije fr. 200 mil. potencijalnih govornika- Afr., ju. Amerika, Azija sabiri i kreolski jezici nastali na bazi fr. 4. provansalski ili okcitanski:

podr. nekad. Galije, Fr., vic., ju. Belgija: jezik juga Francuske- nekoliko znaajnih polit. tvorevina, gotovo potpuno samostalnih, ili formalno priznavale vlast Fr. ili Engl., ali funkc. kao samostalne ni jedna jedinica ne obuhvaa u srv. sve dijelove gdje se govori prov., samo pojedina podruja nakon Kriarskog rata protiv Albigenza u 13.st. te politike jedinice unitene i podvrgnute dijelom fr. kralj. vlasti, dijelom anglo-normanskoj kr.vlasti od kraja 11. do sredine 14. st.- na prov. jedna od najbogatijih eur. pjesnikih tradicija , 1 od najbolje normiranih knji.jezika- staroprovansalski (limuzinski) niz stoljea ne samo knj.j. juga Franc. nego i velikih dijelova sj. i sred. Italije, Katalonije prov. pjesnitvo i knji.jezik- obavezni sastavni dio naobrazbe 12. i 13. st. na jugu Franc., sj. Ital., mnogim dijelovima p.(posebno Galicija i Katalonija), sj. Francuska od sredine 12. stdjelomino u Eng. i Njem. ranije provansalski, jezik pokrajine Provanse uz ue Rone i jezik cijle ju. Fr. do srv. prve potvrde iz 10,11 st., uglavnom u lat.tekstovima odlomak epskog spjeva Boecis (Boecije), 250 stihova, 1.pol. 12.st, 1102. prvi cjeloviti zapis 12/13.st na prov. 1 od najzna.srv.rom. i eur.knji.- trubadurska lirika-jasno razraene ritmika, versifikacijska, jezina norma, visoko unificirani knji.jez.-cijeli jug Fr., velik dio sj. Ital., Kat., drug dijelovi p. staroprov. se uio i u neromanskim zemljama (Njem.) zbog vjerskih ratova od 13.st. i kri.ratova, fr. kraljevi protiv Albigenza-j.Fr. visoko razv. kultura, (za razl. od poludivlje sj. Fr.) civilizacijski i ekon.unitena, poharana visoka civilizacija u sljed.st. jo se pomalo pisalo na prov., ali 14, 15.st dekadencija, sve snanije prodiranje fr. u javnu, slub. uporabu, ali i knjievnost 16-19.st. tu i tamo koji tekst, ali ne vie na starom standardiziranom jez., nego lokalne varijante- najbogatija tradicija na gaskonjskom 19.st. u Provansi- nac.kult.jez. obnova- felibri, na elu Frederic Mistral (Nobelova nagrada za spjev), obnova prov. kao knji.jez., skupina mladih pisaca pie na obnovljenom jeziku ali na dijalektima Provanse, s vremenom i u drugim krajevima- razvoj nekoliko paral.oblika knj.j.na jugu Fr, bar 6.: provansalski (oko ua Rone) overnjatski langedoki limuzinski bearndski (s gaskonjskim izdvojen iz provansalskog) gaskonjski obnova nije uspjela, Fr. ne doputa drugi jezik na izvornom terit. okcitanskog- 20 mil. ljudi- od njih prema neslu. statistikama oko 12,5 mil razumiju okc., no normalno govore fr. kao prvi jezik 5-6 mil ga povremeno i aktivno upotrebljavaju u razl. tipovima komun. 2-2,5 mil. mogu okcitanski govoriti u svim iv. prilikama- socioloka ograda- ili iskljuivo u udaljenim selima ili visoki intelektualci klubovi okcitanista- na sveu. u ju. Fr. jezik u izumiranju, ako se odnos drave prema njemu ne promijeni 5. talijanski- Ital. i ist. dio Balkana, jezik nekoliko drava +papinske; 14-19.st. izvanredno bogata knji. tradicija na uvedenom jedinstvenom knj.jez. na toskanskoj podlozi (svi su to uglavnom prihvatili) podr. Apeninskog poluotoka, susj. otoka i Alpa- slubeni jezik u Italiji u svakodnevnoj uporabi pored jedinstvenog, visoko standardiziranog knj.j.- veliki broj posebnih dijalekata (pijemontski, sicilijanski, napolitanski) s velikim meusobnim razlikama, vano za poredbene studije zabiljeen vrlo rano u izdvojenim re., kraj 8., po. 9. st.- Veronska zagonetka oko 960. lat. tekst s umetnutim tal.izrazima Placiti (cassinesi) di Capua prvi kontinuirani kni. tekst- 2. pol 12. st Ritmo Giularesco Toscano ?

zahvaljujui izvanrednom ekon. prosperititu tal. dravica (ekon. najrazv. Toscana) u 14.st. (kraj 13.)- veliki pisci treentisti- Dante, Petrarca, Boccaccio- knji. djela s vjernom italakom publikom u cijeloj Italiji, bez pol. i vojne ekspanzije do po. 16.st. toskanski oblik tal. u cijeloj Italiji se nametnuo kao visoki knj.j., a ubrzo i kao j.javne administracije, meudravne kom. jedinstven jezik stvoren bez jake sredinje pol. volje zahvaljujui tome u Italiji nije nikad dolo brisanja starih romanskih dijalekata (kao u p, Port.ili Fr.- sustavna centralizacija od 12.st.- do kraja 19. st. izbrisao fr.dijalekte)- ivi dijalekti, u upotrebi, visokovrijedna lit. (pisci piu na dijalektu i na knj.j) Carlo Goldoni- komedije- toskanski, venecijanski, mjeavina na tal. dijalektu zna.lit.- pjesnitvo Porta pie na emilijanskom politiari demagozi za razl. od fr. govore dijalektima u zadnje vrijeme tv unitila dijal.,pred medijima uzmaknuli tal. dij. i govori; ipak prilino znaajna uloga jedno vrijeme jezik trgovine i diplomacije na Mediteranu, eur. jezik glazbe 18, 19.st., ali ipka nije imao ekspanziju kao p., port., jer je tal. kolonizacija kratkog vijeka- Libija, Eritreja, Etiopija 6. rumunjski (on ga je zvao vlaki), nekad Dacija; do po. 19.st jezik dviju polusamostalnih kneevina, do 1812. pod patronatom Otomanskog carstva nakon 1861. ujedinjenje Moldavska+Vlaka= jedinstvena drava dio jez. teritorija- u sklopu Ugarske- i tamo rum. knji. i adm. jezik meu prvima priznat do 1952. gdje god se govorio (Rum., Bug., Jugosl., Ma., Ukrajina, Sovj. savez, Moldavska rep.) uvijek se priznavao kao poseban RJ do 1861. pisan gotovo iskljuivo irilicom- osamostaljenje Rum., mjeavina lat/ir-do 1. svj. rata (1812-1861 prijelazno razdoblje), 1905/6- definitivno latinica 1952. odlukom skupa sovjetskih lingvista- uz ruski u Moldaviji (sovj.republika) 2. slubeni jezik 'moldavski'- romanski jezik koji se pie irilicom- drugi istono/balkano- RJ uz rumunjski Rum. do 1918. pod SSSRom, jedan od najveih satelita, dogovor izm.Hitlera i Staljina od 44. Moldavska ponovo u sklopu Sovj. saveza svi lingvisti koji su drali do svog imida u lingv. nisu podravali odluku 1952. , no odr. broj lingvista je razvilo teoriju ne samo da je moldavski poseban jezik, nego da na Blakanu i u Daciji postoje jo 4 posebna RJ: 1. arumunjski/cinsatski/macedorum 2. meglenorumunjski (Grka, Makedonija) 3. istrorumunjski (sela u Istri) 4. dakorumunjski tretirani kao pov. dijalekti rum., prve biljeke u 19.st., dijalektolozi i sveenici od 1952. do 1991.- 5 posebnih RJ problem- moldavski knji. jezik pisan irilicom nije se temeljio na mjesnim mold.jez.- irilica zapravo jedina razl. od rum., osim nekih elemenata umjetno unesenih u jezik- prisilno uveden moldavski izgovor, fakultativan i u dijelu Rumunjske ve nekoliko st. knji. jezik s bogatom produkcijom, od po 16.st visoko standardiziran razliita prolost- ostali RJ ivjeli i nakon 476. u stalnoj meusobnoj vezi i pod patronatom crkv. i adm. lat.-taj lat.- zajednik poveznica zap.RJ, rum. ne dijeli njihovu sudbinu rum. nakon 271 (od 107), povlaenje rim.vojske iz Dacije, sve do novijeg doba, malo u renes. i klasici, intenzivno tek od romantizma poeo imati veze s lat. i drugim zap.RJ za razl. od ostalih RJ pov. rum. do 12.st. niz kontradiktornih teorija u 18.st. teor. o mjestu i vremenu nastanka rum.naroda i jezika

2 teorije: migracije (ili su za rimskom vojskom); kontinuitet (ostali su iza Rimljana, a za barbarskih provala se sklonili u planine i ume) maarski i njemaki povjesniari i romanisti- dokazati ugarsko prvo na Erdelj, tvrde da se nakon 271 pomaknulo sve rom.st- Dacija preputena barbarima, redali se razl. barbarski narodi (Goti, Slaveni), a rom.st. juno od Dunava da je pojaalo prvotnu romanizaciju i ondje se razvio rum.jezik i narod tek nakon stvaranja slavenske drave na srednjem Balkanu rom. se st. pomaknulo nazad u Daciju i opet ju romaniziralo- nisu autohtoni u Daciji sa stajalita rum. nac. interesa- povlaenje cijelog st. nemogue, poljoprivrednici i stoari nisu imali to izgubiti, bez obzira na to tko bio na vlasti neutralni lingvisti- kompromisna teorija- ipak ostalo nekoliko jezgrenih podruja- kontinuitet romanstva od rimskog doba do danas (istina) teorija migracije juno od Dunava se pokuava potvrditi kod bizantskih pisara- 2 rijei, o biz.vojnicima koji su se u 1 bici poeli razbjeavati; zapovjednik zove: Torna, t. frate- 1 od dokaza da je na jugu Balkana bilo rom.st. 12.st. anonimni biljenik- prisutstvo transhumantnih stoara koji govore vlakim/rumunjskim jezikom Dacija- nakon podjele carstva pod jurisdikcijom Bizanta kr. istonog tipa, bogoslovija na grkom, kasnije na crkveno-slav. jez., na kojem su Rum. pisali sve pravne i povijesne tekstove- izm. 12-po. 16.st. puno imena i izoliranih rumunjskih rijei 1. pisani kontinuirani tekst na rum.j- 1521, u vezi s reformacijom sred. 16.st. nastaje kontinuirana pismenost, od 19.st i vrlo bogata knjievnost u prilog djelominoj teoriji migracije- rum.j. se danas dijeli na 3 pov.dijalekta koji su najmanje od 10.st. bez meusobne veze 1. dakorumunjski- sj. od Dunava, rum. Karpata, Dnjestra na istoku, Banata i maar.granice- na temelju njega razvijen stand.knji.jezik 2. arumunjski/macedonski/cincarski- od jz. Bugarske, Makedonije, j. Albanije te sj. Grke, od granice pa do Jadrana; u planinskim dijelovima najmanje 300 000 Arumunja, moda i duplo vie jer u Grkoj ima puno arum. st.- za javnost se deklariraju kao Grci, ali u kui se koriste tim dijalektom Cincari osobito vani za ukupnu kulturu, ekon., pov. duga tradicija na Balkanu, najprije stoari, od 17.st. se sputaju u gradove, postali uspjeni trgovci, ve vrlo rano odravaju veze sa Carigradom ali i sa zap.E., posebno Italijom gotovo sve nac.oslobodilake pokrete na Balkanu u 18, 19 st.vode Cincari (Kruevska republika u Makedoniji) od 18.st poinju kao trgovci dolaziti u Austr i Ugarsku...stvorili velika trgovaka sreditaOdesa, Bukuret, Trst, Zagreb, Zemun vani za organizaciju srednje- i zap.eur. trgovine u 18, 19 st. vrlo brzo se izgubili kao elita, zagovaraju druge nacionalizme (npr. puno srpskih politiara u 19.st bili Cincari) u Hrv. Dimitrija Demeter, jedan od najznaajnijih pisaca Ilirskog preporoda, pie i na grkom pov. Cincara- vrlo bitna u kulturnom smislu, vrlo znaajna i za jez. pov. Balkanskog poluotoka 3. meglenorumunjski- dolina Mglen, okolne planine, sj. Grka, krajnji jug Makedonije nakon stvaranja granice izm. Grke i Jugoslavije 1918? veina u Rum, oko 2000 u J. svo st. otilo iz sela u gradove, erelija, Titov Jeles i Skopje samo u Vojvodini- raseljeni jo 50-ih, danas 2,5-3 tisue ljudi izmeu Kirgistana (megl.muslimani) i Vojvodine i Makedonije 4. istrorumunjski- 60-ih oko 1250 ljudi u 1 selu u iariji i 6 malih sela ju. od Uke u dolini oko epikog jezera? demografska katastroa unutranjosti Istre danas u tim selima im aoko 200 ljudi koji govore ir.-gotovo iskljuivo starci ili djeca predkolske dobi

vaan u kult.-pov. pogledu jer: Istrorumunji su masovno dospjeli u Istru i na Krk kr.15., po. 16.st, kada je tamo harala kuga i malarija, opustjeli krajevi kn. Frankopani, Mletaka rep. naseljavali te krajeve Vlasima iz Dalm. zalea, j. Velebita, sj. Dinare (Cet. i Sinjski krajevi) gdje je vlako st. ivjelo od 13, 14.st, esto plaena vojska hrv.feudalaca- zemlja na uivanje uivali i posebno Vlako pravo- ne hrv. suci nego vlaki, i feudalci su im priznali u cet.kraj. da biraju vlastiti sud i da sude prema vlastitom obiajnom pravu vlako st. u Dalm. Bosni, Srbiji- nekoliko tipinih zanimanja- transhumantno, polunomadsko stoarstvo, karavanska trgovina (izm. Db. i balk.zalea, Sr.Mak.), kirijatvo ili prijevoznitvo, sluenje orujem za novac- plaenika vojska ve u Srbiji (Kosovo) od 12.st. poeli se slavizirati, ime Vlah poelo oznaavati razl.druge kategorije uloga Vlaha u hrv. jez. i pol. povijesti u 20.st. Vlah znai svata (Talijan) Lako pivo- u srv. Vlasi mletaki i firentinski trgovci, njihovi vinogradi ma. olas- Talijan olah- Rum. polj. voh/ rus. Volh= Rumunj na Balkanu Makedonci Arumunje i Meglenor. zovu Vlasi Grci Arum. zovu vlah (blakoi) Turci- jedan dio Rum.- iflak u sji. Srbiji- oko 450 000 st. slubeno Srbi, doma govore oblik rum., Srbi ih zovu Vlasi kao i Rumunje u Banatu Hrv- puno Vlaha dolo slavizirano Vlah= doljak (naroito u Dalm.); pravoslavac; u najnovije vrijeme Srbin I. Raos: 'Prosjaci i sinovi'- nadimci iz tog romana- vlaki sufiksi izmeu Soluna i Trsta, s najveom gustoom izm. sj. Crne gore i u plan. u dalm. zaleu- dosta rijei i toponima, prezimena koja se mogu protumaiti samo rumunjskim u ju. Srbiji i sji. Crnoj gori- predio Peer od rum.pl. pestera- pesteri (peter)- teren graen ili od pjeenjaka ili od vapnenaca, puno peina Durmitor- lat dormitorium- mjesta gdje se stada odmaraju plan. Cincar u okolici Livna u C.G. i ist. Hercegovini trag od stada od ovaca- urma- stado jo u 19.st.-turma; prolaz u torustrunga; neka vrsta svjeeg sira- urda na cijelom podr. zap. od dananje srp-bug. granice do Jadr. ima niz prezimena- ili rum. odreeni lan u sastavu- erbula, (erb=rum. kmet, servus; ul=lan, od illum; a= vj. slavenska preradba prema v. erbule), Mamula , akula u dalm. zagori Kokori- kokor- tipino rum.leksem, predrim. podrijetla=dral) iza 5 jezika stoji drava i pisana i knjievna tradicija (knji.-politiki teritorij) nakon Dieza u 19. i 20. st. promjene u gledanju na RJ i njihov broj u 2. pol. 19.st. tal. lingvist, komparatist, europeist, dijalektolog G. I. Ascoli (idov iz sj. Italije, kritika na Dieza, predavao na sveu. u Milanu inde. lingv, keltske i semitske jezike)prouava na terenu ive govore sj. Italije i Franc. utvrdio da na temelju isto lingv. kriterija bez obzira na pol. i knji. treba razlikovati jo barem 2 r.jezika: 1. ladinski (ladino)- kasnije ga njem. romanisti nazivaju retoromanski, prema predrimskim Retima na podr. ji. vic. u 19. st. govoren na 3 odvojena podruja: a) dio vic. kantona Griuna b) tal. Tirol (Dolomiti) c) Furlanija, sji. Italija

tal. lingvisti se iz pol. razloga dugo opirali tome da se ladinski prizna kao posebni jezik- samo oblik tal., dijalekt ( i danas Talijani to tako gledaju) uope ne postoji jedinstveni jezik, iako ga se pokualo uvesti 70ih, ve nekoliko koliko-toliko srodnih rom. idioma retoromanski (ladino)- Tal. sustavno osporavaju njegovo postojanje i posebnost 1938. Mussolini- zahtjev da se sva podr. gdje se govori RR pripoje Ital. preutan sporazum s Hitlerom (i ist. vic.) referendum u cijeloj vic. konfederaciji da se rr prizna status 4. nac. jezika v. (ne slub. kao ostali, samo u dijelovima kantona gdje ive govornici) od tada definitivno priznat u romanistici, velika zasluga njem. i austr. romanista, isto lingvistiki kriteriji, dovoljna Ascolijeva argumentacija 3. RJ na podr. Italije (fr.lingv.-retofurlanski, tal.lingv.-ladino) sj. Italija, ji. v., kanton Graubinden (griunski), tal. Dolomiti (ladinski), Furlanija rane potvrde, 10, 11 st. interlinearni prijevodi nekih latinskih tekstova 14.st. prvi kontinuirani tekstovi reformacija pokree pismenost u nekoliko griunskih dijalekata od 16.st 2 jezik tipa- gornji tok Inna i Rajne- svaki jezini tip- katolika i protestantska varijanta (vic.) surselvanski-preteito kat. sudselvanski- -//- prot. sulmiranski gornjoengadinski donjoengadinski 1527.spjev na gornjoengadinskom 1562. psalam na donjoengadinskom od 18.st izmeu Rajne i Inna surmiranski, jedva 50 000 ljudi 5 razl. knji. i standardnih jezika, svi zajedno priznati kao 4. nac. jezik vicarske- griunjskirumantsch grischun- jedinstveni jezik koji se pokuava stvoriti 19. st. znaajna lit., danas na umoru velika vanost za poredbenu romansku lingv, zbog izolacije u Alpama osebujne osobine u tal Dolomitima, Tirolu, nekoliko lokalnih varijanti (gardenski, gaderski, liminalonski), cca 70 000 ljudi, 28 000 slubeno, varijeteti ladinskog valgardena zapisi od 18.st. ali nema jedinstvenog jezika niti znatnije standardizacije, za potrebe lokalnih zajednica 2. frankoprovansalski: zap. vic. , najvei dio rom. vic. slubeni franc; ist. Franc., uglavnom Lionsko podr. nikad pol. samostalnost tog podr. bez trajnije pisane tradicije (malo, na lokalnim dijalektima)- slub. dokumenti na L ili franc. na teritoriju nekadanje Galije, ist.Fr., i zap.vic. nema slub. status ni pisanu normu, pie se na lokalnoj varijanti (nikad nije bio standardiziran, jer je ve od 12.st. slubeni jezik francuski) nema posebnog nac.osjeaja, danas na umoru jezik kolstva-franc. od milijun vicaraca u rom.v. jedva 1% se aktivno njime slui vaan za poredbenu rom.lingv.i jez.pov. Galije 13.st. prvi tekstovi na razini lokalnih varijeteta, od 13.st. sve vie na tom teritoriju, pie se franc. od 16.st. kolstvo se razvija, frp. se zapisuje sve rjee iz 19.st poznat iz folklornih zapisa tal. i austr. romanisti istraivali na terenu na Sardiniji ( u 19. st. prihvatili tal. kao jezik javne i slub. komunikacije, a ranija trad. tal. jez. postoji u admin. i knji.)- ustvrdili da se tamo govori posebni RJ- sardski (sardinski)- izdvojen potkr. 19.st.

bitno razl. od tal., do nedavno nije imao gotovo nikakve funkcije u javnom ivotu, a poslije nekoliko desetljea pomalo u javnu komunikaciju nema slub. status, ali ga i tal.lingvistika priznaje kao poseban RJ zbog inheretnih lingv. znaajki, esto uva vrlo arhaine rom.elemente kakvih nema ni u jednom drugom RJvulgarnolatinske nije jedinstven, 2 velika dijela- logudorski i kampidanski- sredinji sardski dijalekti, arhaini najarhainiji nuorski (Nuoro) i snano toskanizirani oblici- sasarski, galurski u pisanom obliku se pojavio u srv. zbog niske obrazovanosti i kulturne razine st.(najbogatiji pravnim tekstovima od svih RJ, ak ni sveenici ne znaju lat.) nakon Punskih ratova Sardinija zaboravljena zemlja- sauvan arh.jezik u srv. objekt kolon. eksp.- Pisa, Genova- donijele tal. dijalekte, toskanski- snaan utjecaj od 14.st- katalonska kolonija; kat-arag. kralj+kastiljansko- irenje p. na Sardiniju do 19.st uz toskanski snaan i katalonski i kastiljski utjecaj Algero na sj. Sard. od 14.st. do danas govori arhaian katalonski dijalekat danas neorganizirani nacionalistiki pokret Iberski poluotok: tijekom Reconquiste izm 11. i kraja 15. st. kastiljski se proirio od Kantabrijskog gorja uz Atlantsku obalu do Sredoz. mora na jugu katalonski: iz podr. Pirineja i ist od rijeke Ibro do Valencie i Alicantea, te na Baleare slino s katalonskim izm. 9 i 11 st. prvi slubeni tekst upotrebljava se na kat. podruju u srv. (11, 12 st.) kao knjievni jezik blisko srodan provansalskom, nekoliko znaajnih trubadura katalonska grofovija- postupno osamostaljenje, vojn., pol., ekon. snana na katalonskom se od 13. st. (14., 15) razvila izvanredno znaajna knjievnost- pjesnitvo, ali i proza barcelonske grofovije ujedinjuju se s Aragonskim kraljevstvom, i tu je kat. zbog tradicije postao slub. jezik i jezik kulture snana kolonijalna ekspanzija na Mediteranu (dijelovi Sardinije, Sicilije, j. Italija, Cipra) krajem 15.st. zbog prava nasljedstva aragaonsko-katalonsko kraljevstvo ujedinjeno s kastiljskim, pod parom katolikih kraljeva (Ferdinand aragonski i Izabela kastiljska) to kraljevstvo igra glavnu ulogu u velikim geografskim otkriima, postalo jedno od velikih kolonijalnih imperija od 16. st. i u Kataloniji nametnut kastiljanski ili panjolski jezik 15-19.st. dekadencija kat.jezika, sveden na uporabu u obitelji (lokalni govori) inilo se da e kastiljanski apsorbirati katalonski romantizam- preporod u Kataloniji 1836. buenje nac. svijesti, opet se govori o srv. pism. i knji. kat. tradiciji- tada dobro normiran knjievni jezik slino i na jugu Francuske- Frederic Mistral na elu pokreta- ep na provansalskom- Nobelova nagrada prov. pokret felibriz- zbog jake trad. centralizacije Fr. nema znaajnih rezultata u obnavljanju prov. u Kat.- znaajne jezine posljedice- od sredine 19. st. niz pisaca na kat. jeziku- razvila se svijest o kat. posebnosti izm. 2 svj. rata u doba republike jedno vrijeme priznat kao slubeni u Kat., Val. i na Balearima, ali pobjedom Francova reima zabranjen do '49. 1979. kao i galjeki priznat kao kooficijelni zajedno sa p. na podr. principata (Katalonija), djelomino u Val. i Balearima p. centralizam nije imao takvu tradiciju kao fr. kralj. centr.( od Capeta do fr. revolucije koja nastoji unititi sve to nije bilo na fr. jeziku)

u p. i danas najrazvijeniji dio upravo Kat., Valencia, Baleari, veina turist. objekata, u doba Franca 60% dionica u javnom prometu unato nepoticanju upotr. kat. od strane drave domai kat. kapital poticao izdavatvonormalno funcionira kao knjievni i kulturni jezik nakon Francove smrti izabran Juan Carlos upravo u kat., sporta, dobar znalac jezika, nauio kat. i galj., dosta dobro baskijski (1. nastup u Barceloni progovorio na katalonskom) kat. nije imao dravu- dvije struje a) njem., austr. romanisti- tretiraju kat. kao oblik okcitanskog, srodnost, kulturna razmjena (stalni dodir) b) ugl. p. i dijelom tal. strunjaci- kat. kao skup hispanskih dijalekata ili govora rijeeno 1927. v-austr. romanist Luebke: ,Das Katalanische'- na temelju isto lingv. kriterija kat. treba promatrati kao poseban RJ, u najmanju ruku kao i port. i okcitanski ne nalikuje ni na jedan od dosad spomenutih, 'lengua puente' os provansalskog prema iberorom.j. danas ga govori 8 mil. ljudi, nisu svi Katalonci od 1979. kooficijelni u provinciji Catalui, te dijelom u Valenciji i na Balearima 1. potvrde kat. jezika- izrazi u lat. pravnim dokumentima iz 9. i 11. st. prvi kontinuitani tekst- kraj 12. po 13. st.- Humilies Durgaa (Humilije iz Durganje) 12, 13. st na tlu Catalue knji.j. provansalski (jezik trubadura, nekoliko znaajnih trubadura iz Cat.) 2. pol. 13. st. Ramon Llull- filozof, teolog, pisac, fratar, poliglot ( kat, lat, gr, arap, hebr, provan), jeedan od prvih modernih filozofa boravio i u sj. Africi- dao prve velike i visoko vrijedne prozne sastave na RJ- romane i velike novele veliki broj najrazl. knji. djela- pjesme, epovi, dijalozi, monolozi, teol. i fil. rasprave zahvaljujui njemu kat. dobio vrstu jez. normu koja se u 2. pol. 13, 14, 15 st. proirila na podr. cijele katalonske grofovije (Kat.+Argonsko kraljevstvo) nakon Llulla mnogi piu kat., pogotovo knjievnost 14, 15. st na kat. stvorena 1 od najbogatijih srv. knji., ravnoprav. s prov, fran, tal. za razl. od ostalih knji. u kat. prevladava proza- znak odr.zrelosti- publika koja ita a ne samo slua Kat. u 14.st. na elu eur.kult.obnove (s Italijom) 1479. ujedinjenje Kat.-Arag.kraljevstva s kralj. Kastilja- p.kralj- centralizacija na svim razinama uvoenje kast. u sve oblike javne komunikacije od 16.st. dekadencija do 19.st. na kat. pisano za osobne potrebe, lokalne, sve to ima karakter javnog dokumenta na p. ili lat. 1836.romantizam- nac. i kult. preporod (kat. renaixena)- velik broj obrazovanih ljudi prikuplja kat.knji. i jez. blago, piu na kat.- prvo pjesme, onda drame, novele, romane 1836-9. slub.j. u Kat. i Valenciji (doba republike) kraj 19., 1.pol. 20.st.-ponovno se razvio u vrijedan knji.jezik sa zavidnom knji.produkcijom za Francova reima kao jezik republikanaca zabranjen do 1949., nije se smjelo ni govoriti kat. zajedniko djelovanje katolike crkve i komunistike partije- u samostanima pripremali tekstove koji su objavljeni od '49 razl.histor.studije, monografije, knji.djela Catalua-jedan od najrazvijenijih dijelova p., najvei dohodak i privatni kapital, nakon '49. kat. postao jezik javne uporabe, pravi knji.jezik tek 1979. slubeno priznat, kralj Juan Carlos, koof. uz p. (i galjeki tako) na tim podr. (K,V,B)- 5 mil. Katalonaca uz 2,5-3 mil. useljenika iz razl.dijelova p., posebno siromanih, unutr.Andaluzije, Estremadure-planski dovedeni radi kastiljanizacije Katalunje zbog prestia domaina 90% djece doseljenika deklarira se kao Katalonci-prvi j.-kat. baskijski- predindoeuropski i predsemitski jezik, kooficijelni u 2 sjeverne provincije u p., ali ne i u 2 june, kao niti u malom dijelu Francuske

galjeki- proiren na cijelo podr. Portugala potkraj 19.st. se umjesto o port. govori o galjeko-port port. na jugu- posljedica razvoja galjekog dijalekta koji se proirio sa sjevera nitko tad nije govorio o samostalnom galjekom jeziku nakon osamostaljenja Portugala galicijski ili galjeki ostao vezan uz Kastilju i p., razvijao se drugaije na podr. Galicije jaka folk.tradicija do 19. st. , u 19.st. obnova lit. na galjekom razvoj svijesti o kulturnoj i jezinoj galjeskoj posebnosti (u 20. st. dobro organizirana) u doba Francove diktature bez slubenog statusa, preuivan kao mogui posebni jezik- samo skup lokalnih govora nakon uspostave demokracije 1979. galjekom je priznat status kooficijelnog (suslubenog) jezika na podr. Galicije otada na galj. razvijeno kolstvo priznat istom u novije doba ranije tretiran kao pov. dijalekt port. ili funcionalni dijal. p. galj. i port. prije bili isti RJ, dananji port. je rezultat irenja galj. prema jugu tijekom Reconquiste odvajanje poinje 1093.- kralj Castille i Leona Alfonso VI u okviru kraljevstva osnovao portokalsku grofoviju (condado portocalense, sredite grad o Port, da grofoviju zetu Henriku) osamostalila se 1128. , 1130. proglaena neovisnim port. kraljevstvom napredovanjem Reconquiste prijestolnica se selila prema jugu, do Lisabona do jezinog odvajanja Galicije i Portugala nije dolo odmah nakon pol. odvajanja, tek od druge pol. 15. st. potpuno odvojeni 1. pol. 15.st. galj. knji. jezik lirskog pjesnitva na cijelom sred. i zap. dijelu Iberskog poluotoka nakon 1479., nakon 15.st. i stvaranja p. kraljevstva- dekadencija galj.-port. postaje dr. jezik od 2. pol. 15. do 19.st. galj. samo skup ruralnih govora bez znatnije pisane djelatnosti i jasno oblikovanog standarda 19.st. galj. obnovljen, ali tretiran kao p. dijalekt (nema drave) tek 1979. u Galiciji proglaen kooficijelnim za sve stupnjeve kolstva i medija u tih 20-ak godina Gal. uspjeli stvoriti vrlo visok standard opeg knjievnog , standardnog jezika (posebno zanimljiv u sociolingvistikom smislu) u genetskolingv.smislu-kako se selio na jug tako se razvijao, ponekad vrlo dinamino (konsonantizam), a na starom podr. Galicije (p.) ostao vrlo arhaian, mijenjao se malo, naroito pod kastiljskim utjecajem tal. udaljeni dijalekti- esto vea materijalna razlika daleko vea nego izm. toskanskog tal. i p. (Mussolini nije bio sasvim u krivu) tal Tirol (Dolomiti), Furlanija, kanton Gramblinger nisu pod kapom toskanskog tal. , kulturno prevladava njemaki u Furlaniji- prije Mletaki prevladavao, tek kasnije toskanski korzikimalo posebniji varijetet toskanskog od 1160. u rukama Franc. Korzika u 18. st. prodana Francuskoj u ranom srv. RJ srodan sardskome, bizantska, enoveka kolon.- Korzika toskanizirana do franc. revolucije nema sustava kolstva po. 20. st., 1. svj. rat, slubeni franc. u koli, u krugu obitelji lokalni govori- Korzikanci dvojezini izm. 2 svj.rata javlja se pokret koji se temelji na pov. pravima na etniku i jezinu posebnostrazmahao se nakon 2. svj.rata- trae ili otcjepljenje od Fr. ili visoki stupanj samostalnosti najkompaktnija jez. manjina u Fr.- efikasne mjere represije, ali nakon 2. svj.rata metoda koja je zbunila i Fr.- bombaki terorizam, ubojstva, intranzigentni separatizam i nacionlizam- Fr.

pokleknula- korz. se uz franc. upotrebljava kao nastavni jezik u vrtiima, osn.kolama, fakultativno u srednjim i na nekoliko sveuilita genetski-tal. dijalekt priznat kao poseban RJ u po. (prije 10.st.) po jez. obliku vrlo blizak sardskom dijal. june Korzike- arh.oblici bliski sardskom po. 2. milenija toskanizacija, oblik koji se danas govori zaptravo je oblik toskanskoga (iz Pise) 1876. Fr. kupila Korziku- fr. uveden u kolu i jez. upotrebu, posebno nakon fr.revolucije nakon 2.svj.rata korziki nacionalizam, terorizam '60, '70-ih slomili Franc. centralizam tamo, priznata odr.jezina autonomija, u osn.koli se moe uiti korzikanski, na nekim sveuilitima, vjerojatno e biti priznat kao suslubeni danas prihvaen kao posebni RJ- genetski i povijesno- samo oblik toskanskoga asturski- Asturias y Leon, osebujan varijetet iberoromanskog oko 2 mil.ljudi, 46 kola na tom jeziku do sada mu nije mu priznat status posebnog jezika, koraci naprijed-nazad pitanje jezika- zapravo relativno- ovisno o kriterijima ima ih vie ili manje klasifikacija- predloio Muljai prije 25. godina nakon propasti ZRC lat. ostao u upotrebi kao pisani jezik crkv. admin., tradic. odr. u srv. manje-vie jedinstveni idiomi puka izm. 476.-1100. ve definitivno nove romanske drave, u najmanju ruku 800. stvoreno franc. carstvo razgovorni jezik se raspao na brojne lokalne idiome u 10. st. u zap.Romaniji oko 1000 razl. rom. idioma danas se smatra da na podr. RJ u Europi ima izmeu 1400-1500 razl. rom. dijalekata i govora neki razmjerno jedinstveni (franc.- centralizacija, rum- duga trad. nomad.stoarstva, komunikacija, p., port.- Reconquista (tip jezika proiren sj-j) u Italiji najmanje 3 RJ: a) ladinski b) sardski c) talijanski- 14 velikih i vrlo razl. skupina dijalekata ili narjeja (pijemontski, sicilijanski, lombardski) u aragonskim planinama- 30 000 ljudi, zanimljiv jezik, ali teko bi obavljao sve drutv. funkcije, male anse furlanski sj. Italija, slub. 400 000 govornika, dijalektolozi: 700/800 000 jezik seoskih zajednica i manjih gradova, pokrajina Furlanija, Venecija prvi pisani spomenici iz 12.st. 1. knji.tekst 14.st., od 16.st. kontinuirana djelatnost na knj.furl.jeziku neunificiran, no svi oblici meusobno razumljivi spontano stvoren jedinstveni jezik na osnovi udinskog nakon 2.svj.rata znatniji zahvati u pogledu unifikacije i standardizacije regionalni jezik, u vrtiima, kolama, na nekoliko sveuilita, moe se studirati u Trstu, Veneciji danas izumire, nekoliko 100, Rovinj, Bale, Vodnjan, iani, Galeani istriotski ili istroromanski prijelaz izm. dalmatskoga i rom. idioma sj. Italije Rovinj, Pula, Galiana, Faana, Vodnjan govornici prihvaaju obino istromletaki bez veeg kult. znaenja, pisane tradicije od 18.st. povremeno dokumenti s elementima istriotskog bez pisane kontinuirane djelatnosti, ribarske i seoske zajednice danas pun venecijanskog utjecaja, ali u svojoj osnovici vie od tal. dijalekta

govornici se osjeaju Talijanima i upotrebljavaju talijanski vaan za prouavanje jez. pov. Istre, posebno toponimije (Motovun) jedini zapisi iz 20.st. dalmatski ist. obala Jadrana- od Krka do Budve ili Ulcinja izumro, posljednji govornik Tone Udina Burbur umro 1898., Bartoli od njega zabiljeio poslj. tekstove i podatke na tom jeziku (1906. disertacija 'Das Dalmatische') nakon dolaska Slavena na Jadran i dalje u srv. se govorio u dalm. gradovima (Zd, Trog, St, Db, Kotor, Budva, Ulcinj), na kvarnerskim otocima, ponajprije Krk, vj. Rab i Loinj na jugu vrlo rano naputen i zamijenjen hrvatskim ve u 12.st. stan. Zadra pozdravilo papu na svom slavenskom jeziku St. Tr- vj. do 11, najranije izumro u 10.st Db- 15.st. , jedan tal. pisac zapisao 4 rijei, Filip (di) Diversis, na domaem RJ (u tom obliku ni u kom drugom RJ): pen-kruh, teta-otac, kesa-domus (kua), nikako ne mogu biti talijanske jer su se iz tal. posuivali ribarski i pomorski termini u rom.st. su dubrovake vlasti predvidjele kaznu za sve plemie koji bi se u dr.institucijama koristili drugim jezikom tada poelo zamjenjivanje hrvatskim u svakodnevnom govoru ostaci u ivom govoru, u knji. i pov. tekstovima, esti u pomorskoj i ribarskoj terminologiji, kua, kuhinja, odjevni predmeti 1 od najzanimljivijih ostataka- svjedoi i o fonetskim osobinama- vlastito ime Plakir kod Dria (uva k ispred palatala) u 16.st.- i apelativ- uitak, radost, veselje (lat. placere, subst.inf.) zamjenjena tal. posuenicom krilat- velika svijea (cereus latus) u dubr. hrv. govoru sauvano puno elemenata dalm. u knji.hr- jarbol- preko dalm. jarbul, lat. arbol St., Tr, ostaci prvenstveno u prezimenima i mjesnim imenima Krk- rairena toponimija, dijelovi pod jurisdikcijom krkog biskupa, Kancijt od Kanetum dalm. se izm. 5. i 13.st govorio na ist. obali Jadrana- utjecao na hrv. ne samo u posuenicama u rjeniku, nego i u gram., morf., sint. u priobalnim podr. gaskonjski: zapadno od provansalskog, inae blii kastiljanskom, prijelaz iz p. u fr. poeci pismenosti kraj 12.st, 1129. 13.st. do renesanse- kontinuirano stvaralatvo obnova u 19.st.

DEFINICIJA POJMA ROMANIJA nakon velikih geogr. otkria pojedini RJ preneseni u Novi svijet FRANCUSKI- sj. Amerika(Kanada), dijelovi SAD-a (Vermont, Mane, Massachusetts, Luisiana); mnogobrojne zemlje Afrike- Benin, Gabon, Gvineja, Zair, Obala bjelokosti, Senegal, Ruanda)- i nakon direktnog fr. kol. gosp. ih dri jezik- nadnac., nadplemenski jezik komunikacije otkrili formulu za nastavak ekon. ili pol. utjecaja u afr.zemljama promicanjem frankofonije: neo-kolonijalna franc. dominacija, koja ima kao alternativu samo engl. dominaciju osim 60, 70 tis. ljudi koji govore fr. u Eur. u svijetu jo 200-250 000 potencijalnih govornika PANJOLSKI-sr. i ju. Amerika osim Br. i dio G., neke zemlje sj. Afrike (male enkave u Maroku i zap. Sahari, Filipini oko 40 mil. govornika Califrornia, New Mexico, Arizona, Texas, Florida PORTUGAL.- Brazil, Angola, Mozambik- ostao i nakon propasti kol. vlasti slub.jezik; u pojedinim bivim kolonijama, Goa, Timor, Macao fr.-nema u pisanom jez.veih razlika p.-u pisanom obliku, javna komunikacija- nema bitnih razlika

u govornom jeziku da, i stilski u knji. osn. strukt. fr., p., port. ostaje identina nakon kolonizacije Novog svijeta- Amerikog kontinenta, dijelova Afrike i Azije gdje su zbog bolesti koje su domorocima donijeli Europljani (nisu bili otporni) uglavnom izumrli ili su ih potamanili u ime vie civilizacije- pusti krajevi, pitanje radne snage razvoj trgovine crnim robljem kraj 16, 17, 18 osobito Brit, p, Braz, dijelom Fr.-na obalama Afrike djelomino sami love robove i vode ih u Am. arapski lovci na robove, lovci iz susjednih plemena jezina rascjepkanost, npr. na brodu 180 robova, 120 jezika- Afrikanci se meusobno nisu mogli sporazumjeti afr.jez., prihvatili elem. jezika bijelih gospodara (prilagodili jezik za potrebe komunikacije s njima) razvoj tipa kontaktnog jezika (oznaavaju mjeavinu najrazliitijih govora koja je nastala u velikim trg. sreditima, za kuturoloki razliita podr.; nemaju gramatike, samo 50 do 150 rijei)- PIDGIN (prema kineskom izgovoru rijei business)- sa strancima, reduciran u gram. i leks. smislu za kom. o odr. temama; ili SABIRI (na mediteranskom podr.) prema jednom kontaktnom jeziku na rom. osnovi- 16.st na Mediteranu, djelomino opisan kod Molierea? u poetku kolonizacije robovi su za meusobnu komunikaciju koristili kontaktne jezike, a njihova su djeca tu mjeavinu imala za materinji jezik, i taj nazivamo kreolskim robovi roeni na plantaama- mora upotrebljavati pidgin- nedovoljno- obogaivao se jezikom bijelih gospodara- tako su se, pretpostavlja se, razvili KREOLSKI jezici nastali izm. 17. i 18.st a) franc. osnovica: vie od 8 mil.st., Luisiana, Mauritius, Sejeli, Haiti, Antili b) port.osnovica: 1 mil. Surinam, Macao, ri Lanka, Malezija, Singapur (Indonezija) c) p.osn.: 350 000- Filipini, Amerike, papiamento (Aruba, Bonaire i Curacao, ABC otoci) na velikim prostorima Am., Afrike, otoka u Ind.oceanu, pojed. dijeova Azije, Filipinima upotrebljavaju se kreolski jezici kao jez.domorodakog st., ugl.bivih robova ili radnika na plantai, rijetki postaju slub.jezici u obliku javne komunikacije kreolski franc.jezik u Luisiani (ugl.crnci)- bez ikakve pisane tradicije; u atrovakom jeziku (engl) New Orleans esto pojedini izrazi iz tog pidgina kreol.j. na fr. osnovi i na Haitiu (poslanici u parlamentu mogu govoriti kreolski, ali ga ne upotrebaljavaju esto; u vrtiima, neke novine i radioemisije) i Dominikanskoj rep., ali fr. jo uvijek glavni jezik na Sejelima i u nekim oblicima kolstva, neka glasila; slub. engl. kreol.j. na fr. osn. govori oko 10 mil. ljudi- u slub. javnoj komunikaciji ugl. eng. ili fr. panj.- mudriji kolonizatori- oni koji su doli pod p. vlast ili postali dvojezini, ili prihvatili p. kao jedini jezik u Africi se port. i franc. jo koriste kao slubeni jezici, jer se ne mogu nai drugi koji ne bi izazvali nemire ( u Angoli 60 razl. jezika, u Mozambiku 50) pojava p.kreolskog- ili privremena ili obuhvaa manje podr. (Venezuela, Filipini) kreol.j. na port. osnovi- privremena pojava u Brazilu, sa kolom se eliminira esto u Mozambiku i Angoli, Gvineji Bisau, Kapverdskim otocima i drugim bivim kolonijama, neke oaze u Aziji; uz port. u slub. i javnom ivotu rom.jezici druge generacije- 3 pojasa: 1. Am.pojas- od Luisiane do Ven. i Paname te sj. Brazil 2. Afr.pojas- Gvineja Bisau, Kapver., Angola, Mozambik, otoci u Tihom oceanu 3. pojas ji. Azije- Makao, Goa, Timor ukupno podruje RJ od 1860-ih obino se naziva ROMANIJA- ueno ime, u lingv. ga uveo fr.lingvist Gaston Paris: ukupnost RJ u ono doba u starom vijkeu oznaavalo neto drugo: a) sve pod rimskom vlau, u rimskoj dravi (od Brit. i Gibraltara gotovo do Mezopotamije i ist. Kavkaza) b) podr. koja su romanizirana, na kojima se govori lat. j

s razvojem rom. filol. u 2. pol. 19.st., 1. pol. 20. se Romanija prema stupnju ouvanosti RJ i prema kronologiji ouvanja RJ obino dijeli na 3 vrste: 1. ROMANIA CONSERVATA- podr. koja su bila kolon. u rimsko doba, u kojima se VL razvio kao j. svakodnevne kom. i koji se u kontin. razvoju odrao do danas u obliku nekog RJ P*,p*, F,vic, Bel, Ital, Rum* ograde: uzeti u obzir Reconquistu na Iber. pol, ponovna romanizacija u doba R., 9-15. st., izbrisali sve mozarapske govore iz rim.doba, zato danas manje razlike izm.dijalekata; pomicanje Rum. 2. ROMANIA PERDITA ili R. SUBMERSA- podr. koja su u rimsko doba bila romanizirana u manjoj ili veoj mjeri, na kojima se razvio ponekad i neki RJ o kome znamo neto vie (ostaci u preivjelim RJ, toponimi, imena) a) sj. Afrika izm. Cirenaike do Atl.obale, Magreb (Casablanca)+ dio Libije (Tripoli)- u rim. doba temeljito romanizirana, odatle nakon rimske pobjede potjeu mnogi rimski pisci nakon arap.osvajanja u 7.st. latinitet brzo zbrisan, zamijenjen arapskim u imenima mjesta, u vokabularu berberskih jezika- elementi tog vokabulara u vrlo starom obliku i u arapski uao odr.broj rijei i naziva; velik broj posuenica unutar inae berberskih i hamitskih autohtonih govora b) ju. polovica Vel. Brit. (Engl.)- od 11-14.st najvie utjecali romanizirani Normani (Franci) i Francuske razvoj vrlo zna. latiniteta, jezik svakodn.komunikacije, zbog prodora keltskih a kasnije germ.barbara na kraju morali napustiti Britaniju velik broj ostataka i u keltskim jez. c) u porjeju Rajne- germanski prevladao jo u 7/8. st., ali i danas velik broj staroromanskih i lat.korijena imena mjesta (Kln- Colonia) Balkanski poluotok juno od Dunava do Jiriekove linije, Dalm., otoci, zap.Istra Panonija, Dalmacija, Mezija (Bugarska, Srbija, Makedonija) nakon dolaska Slavena i Maara lat. nestao, danas sauvan u imenima mjesta i pojedinanim pojmovima JIREEKOVA (JIREEK-SKOKOVA) linija: oznaava granicu sfere lat. utjecaja na sj. i grkog na jugu Balk.pol., odreena na temelju gr. i lat. natpisa na tom podr.: Lje (Albanija), Drina, Prizren, Skopje, Sofija, Haemus uz crnomorsku obalu, delta Dunava; ili od june granice Dalmacije i Mezije prema Makedoniji i Trakiji Skok ju mie prema jugu: Dra-Ohrid-Solun-Carigrad-Orijent zakljuci: arumunjsko st. je moralo doi sa sj., nisu autohtoni (juno su od crte), kao i Albanci, sj. od Drine, ji Srbija, zap. Bugarska- drugo jezino podr., i gr. i lat. utjecaj c) ROMANIA NOVA- zemlje u kojima nije bilo romanizacije u doba rimskog carstva ni u srv. nego tek sa velikim geografskim otkriima i osvajanjem Novog svijeta- obje Am. osim SADa i najv.dijela Kanade, Afrika, Azija prilino gruba, komotna podjela, ne ulazi se u detalje, kamo bi pripadala Rumunjska, je li taj narod nastao sj. od Dunava u Daciji ili na Balkanu arumunjski i meglenorumunjski- govorni i pisani jezik uvijek je bio grki sluaj kat/p/port. te istriotskog istisnutog od venecijanskog

NAZIVLJE ROMANSKIH JEZIKA

s tim u vezi pitanje naziva romanskih jezika; lat.nazivi za lat.jezik: a) Roma- romanus (lingua romana): prilog romane ('na rimski nain', nije se sauvalo) od lingua romana- l. romana- rumunjski; l. armana- cincarski, kratko pod rimskom vladavinom, ustuknula pred civilizacijom lokalnih naroda, izolirano podruje, periferna pozicija- svjedoi o starosti b) Latium- latinus (lingua latina): latine (vrlo stari nazivi, od 1.pis.spom.lat.j.) potkraj carstva se pojavio termin: par izoliranih podruja, najstariji sloj

retoromanski u dolini Inna- l. ladina (ladin), donji i gornji Engadin, ji. vic., kanton Griun; jez. u tal Dolomitima panj. ladino puki jezik za razl. od latino, ali se nije sauvao do danas, samo u znaenju vjet, prepreden, lukav u idovskom p.(1492. protjerani s Ib. pol., nastanjuju se u sj. Africi, Balkan, Mala Azija)ladino= p. jezik doslovnih prijevoda s hebrejskog, koji se do 19.st u razl. krajevima (Bosna) upotrebljavao u pedagoke svrhe kad su uili hebrejski ladino se danas vrlo esto krivo upotrebljava kao opi naziv za judio esp. (id. panjolski), u Sarajevu: panj. ili dido? u Dalm. se radi razlika izm. 'testes croati' i 'testes latini' c) Romania- politika oznaka za kasnog rim.carstva- orbis/imperium romanum + provincije kasnije pol. znaenje sauvano u ist.rim.carstvu, s grkim naglaskom romania (za Grke znailo Bizantsko carstvo)- Grci se dosta dugo nazivali Romaioi (Rumeji) prije nego se povratio naziv 'Heleni' romnicus (lingua romanica): romanice od tih starih naziva na ter. RJ sauvalo se malo, jer je veza izm. imena kraja i jezika bila jasna, to vie nije odgovaralo (Roma.jezik cijelog carstva) hipotetski u Dalm.- dalm. gradovi u doba stvaranja hrv.dr. imali pretno rom.st., esto pod direktnom bizantskom zatitom/upravom Dalmatia= bizantski gradovi u temi Dalmaciji: Budva, Kotor, Db, Trog, Zd, Krk, vj. Rab i Osor (kvarnerski otoci) u srv. komunikacija s ostatkom Romanije oteana- u gradovima esto harale epidemije (kuga, kolera, malarija), znalo se dogoditi da je nakon epidemije st. prepolovljeno u Kotoru u 11.st ostala desetina st.- doputeno naseljavanje st. iz zalea, govorili hrv., dobivali graansko pravo u razl. razd. dalm. gradovi su kroatizirani: St, Tr, Zd- vj. 11. st., nije ziher, u 12.st. papu doekali pjesmama na slav.jeziku, a jo i u 14.st. tekstovi s elementima dalm. Db- lanovi republikog vijea koji ne bi govorili na domaem, dalmatskom jeziku- kazne, ali dalm. na umoru, namee se hrv.uz lat. i tal, meunarodne veze, hrv. veze sa zaleem St- Toma Arhiakon razlikuje 2 vrste svjedoka: testes chroati/ testes latini (P.Skok misli da je ovo drugo bio i naziv za njihov domai RJ, refleks istone Romanije, nije se dogodila romanizacija nego kao u Rum. d) zap. Istra- ostaci istriotskog ili istroromanskog, od starine bili u intenzivnim vezama s okolnim hrv.st., posudili iz hrv. nekoliko vrlo starih rijei do prije 20ak godina se za tu skupinu st. (ne za Tal. openito) upotrebljavao naziv latin- jezik latinski, ne tal., oni sami sebe zvali bombari (bumbarski jezik) u RJ je nainski prilog stvoren od pridjeva od imena Romania: 2 znaenja: a) ukupnost rim. carstva kao pol.jed. sa sjeditem u Rimu; b) ukupnost podr. gdje u svakodnevnom govoru prevladava lat. Romania s lat. naglaskom ostala u sji. Italiji- pokrajina Romagna, juno od gornjeg? toka rijeke Po, dugo pod izravnom upravom Bizanta kao naslj. ist. rim. carstva (u upotrebi gr. i lat.) biz. Grci stvorili svoj oblik- Romana- tim nazivom esto oznaavali ili cijelo podr. biz-. carstva kao pravog nasljednika rimskog carstva; na ter. biz. carstva je do 19.st. (stvaranja nac. drava balkanskih naroda, Gr, Bug, Rum, Srb) taj naziv za podr. biz. carstva na Balkanu 1812. stvorena unija, najprije carinska, 60ih dravna- 2 rumunjske kneevine, Moldavska i Vlaka (pod otoman. upravom) dole pod protektorat Rusije i nekih zap.zemalja, nije bilo jedinstvenog naziva za njih iako su se sluile gotovo identinim jezikom ak. ROMANU(M)- ruman- u dakorum. kmet, rob, seljak, pastir, za razl. od feudal. gospodarane znai nacionalnost u to doba od ROMANICUS- nema pouzdanog pukog refleksa, ali ima od ROMANICE, u retorom. u kantonu Griun u gornjem toku Rajneromontsch/rumontsch/rumantsch, autohtoni naziv za mjesnu jedinicu u Engadinu- nziv za ukupnost retor. govora na ji. vic.

u sj. Franc. ROMANZ- najprije kao prilog, kao i u lat; krivo interpretiran kao pridjev, poinje se tretirati i kao pridjev i kao imenica- nom. CS romanz; ak. CR roman/ u provan. i p. u starom j. i romance- romanski, puki Turonski koncil- propovjedi na romanica rustica- na romanskom ili njemakom na galorom. i iberorom. podr. ti nazivi poeli oznaavati knji. vrstu pisanu na pukom u fr. iz roman/- roman- pisano pukim jezikom, za zabavu- od 12.st prihvaen kao naziv za djela arturovskog ciklusa (ciklus o vitezovima okruglog stola i kralju Arthuru); kako su se ti spjevovi preraivali u prozu- roman u modernom smislu- dogaaji koji su vjerojatni, pravi ljudi, ne divovi i sl.- Antoine de la Salle- 'L petite Jean de Saintre..', Mali Ivan, 1456. slian razvoj na Iber. pol.- romance- puki jezik, na pukom jeziku, opet poimenien- puka knji. vrsta (za razl. od lat.), epsko-baladina knji., spjevovi o junacima iz doba Karla Velikoga obino govore o junakim podvizima u kr.-maurskim sukobima, uvijek prepletene ljubavnim zgodama, naj. drama, esto s traginim ishodom to je sve to se ouvalo od starih lat. naziva za jezik nazivi za druge RJ: dvojakoga podrijetla- nazivi za jezike i nazivi za narode RJ obino dobili ime ili po predrim. st., geograf. nazivima ili imenima osvajaa neka imena esto stvarana umjetno, u znanst. terminologiji galjeki- priznat i slubeno i lingvistiki- prema predrim. keltskom st., lat. Galaeci; pokrajina Galaecia (Galicia, gallego) portugalski- nastao tako to je jedna grofovija dobila visoku autonomiju, u 12.st. postala kraljevstvo i odvojilo se od Castille i Leona prijestolnica u gradu O Porto- lat.pridjev portocalensis- (Portugal, portugues, lingua portuguesa) panjolski- vrlo staro ime koje se poelo upotrebljavati tek kraj.15.po.16., ujedinile se Castilla (+Leon)i Aragon (+Cataluna) do tad castellano, drava Castilla- nakon Reconquiste u graninim podr. Castilla bila naikana utvrdama, lat. castellum, pl. castella- kolektivno ime Kastjelja irenjem kraljevstva prema jugu- promjena, javio se oblik castillo (utvrda), castilla (utvrde), iz toga izveden pridjev castellano, oznaava jez. i etn. pripadnost naziv Espaa, espaol izveden od lat. naziva Hispania- neki tvrde da je fenikoga podrijetla, znai 'zemlja kunia- cijeli Ib. poluotok prema starim grkim geografima bio obrastao gustim umama, pa je vjeverica mogla stii s jednog kraja na drugi a da se ne spusti na zemlju od Hispania- lat. prid. hispaniensis- nije direktno sauvan nastankom pol. tvorevine Castilla+Aragon nativ izveden iz lat. Hispania- Espaa, a pridjev iz hispaniolus (deminutivni izvedeni pridjev)- espaol katalonski- komplicirana situacija Catalua, llengua catalana, catala a) naziv koji potjee od imena naroda Catalauni, varijanti Gota ( Gothalauni)- ne moe se u potpunosti dokazati (Cataluna- Gothalania) b) proistjee iz zlobe susjeda, u vezi s arapskim korijenom qtl- ubiti, zaklati- poznati gusari na Mediteranu, fonetski teko mogue nema nita latinskog s im bi se moglo povezati francuski- u najstarije doba naziv zabiljeen u lat., lingua romanica, koji se uva u pridjevu i imenici roman(z) iz pol. razloga prevladalo ime germ. osvajaa koji su na razvalinama rim. carstva stvorili monu barbarsku dravu (5.st.) prvi franaki kralj Klodovik- jako kraljevstvo sj. od Loire (Loare), ist. od Rajne, stalno pritjecalo st. s podr. Nizozemske, sjz. Njemake gdje su ivjeli Franci do po. 8. st. Franci kao vojnika elita, feudalni gospodari, nametnuli ime- 10% st. na ukupno 6 mil.st. poeli se romanizirati, u 10.st. ieznuo germ.jezik frank; pridjev francus, na germ. iskren, slobodan, hrabar

romanski u ju. Francuska- u srv. nekoliko naziva, visoki pisani standard: ili provansalski- provenal (lengua provenala)- prema geogr. nazivu Provena, od rimske ope imenice provincia, ili limus (lengua limusina)- od imena jednog keltskog plemena 120. pr.kr na jugu Fr.- uski pojas uz Sred. more- nastala prva provincija- Provincia romana Narbonensis (prema gl. gradu)- pokraivanje- Provincia postaje ime za pokrajinu, provenal od provincial okcitanski- u 19.st. prema nazivu Okcitanija (podr. ju. od Garonne i M. Centrala) ostali nazivi: lengua d'oc *oli=hoc ille; oc=hoc; si=sic frankoprovansalski- nema vlastitog naziva za jezik, svako mjesto svoj govor naziva po imenu mjesta, kraja obino st. ga zove patois naziv stvorili lingv. u 19.st. za ukupnost jezika zap. vic., sji. Ital., ist. Fr, = francoprovensaleumjetni naziv retoromanski- naziv po pokrajini Reciji, Reti; za Griunski kanton- rumantsch, za tal. Dolomite ladino, za Furlaniju lingua furlana (furlanski)- od forum julii- pogranini kraj, tal. friuli- friulano- furlan,-a sardski, korziki- nema starinski nego dananji geogr. naziv, Sardegna/Corseca, oba imena predrimska, iz liburskog ili nekog drugog predeurposkog jezika st. nazivaju govore prema imenima mjesta (campidanese, longudonese) talijanski- predrimski naziv, ne zna se tono porijeklo, veina misli da je ime italsko, ne iz lat., u vezi s lat. vitellus- tele (zemlja teladi, stoarstvo) sve do renesanse postoje i toscano (danas standard), romano, milanese, veneto...po pokrajinama; lengua italiana- naziv preuzet u ren. iz lat. istriotski- ist. obala Jadrana- vj. naziv od latinus, ali se nije ouvao; u Db. lingua ragusina; u Istri prema imenima mjesta, rovinjski (rovignese) Hrvati u zaleu zovu ih Latinima; lokalno bombaro (bumbarski), pogrdno za krko dalmatski zadnji govornik umro 1898., sauvao Matteo Giulio Bartoli domai naziv prema imenu mjesta- veklisun, lengua veklisuna gradi Punat- Civitas nova: grad Krk- Civitas vetus- u romanskom nestalo, sauvan samo refleks- od vetulum,a -veclu,a- pridjev za star u RJ prema Civitas Vetus u RJ umanjenica Civitas Vetula, od supstantiviranog pridjeva Vekla- stari dalm. naziv za grad Krk, od toga pridjev veklisun tal. refleks od vecla- u knj.tal.- vechio, u sj.ta.govorima veglio, veglia (veo, vea) Veglia jo od srv. tal.naziv za Krk, i danas kau Veja Hrvati u Vrbniku tamonji dalm.jezik zvali veljski rumunjski- naziv ruman (rumn)- soc./prof.znaenje tek u 19.st. umjetnim nametanjem naziva za zamlju i pridjev, koji je reromaniziran- Romania, ruman,a-relativiziran- roman,a u srv. kad su na Balkanu nastale slav.drave (Bug, Mak, Srb), velik dio rom.st. se prebacio ponovno sj. od Dunava, najprije mjeavina slav. i rum.st., o tome svjedoi toponimija (mjesta, vodeni tokovi) najvie planine naj. rom./rum. imena, u gornjim tokonima rum. imena, u donjim slav. ili na sj. ma. rum.st. ouvalo se uglavnom kao stoarsko st. u planinama u dolinama ratarsko st. slavensko, od 10.st maarsko nastanak kneevina: ju. i ist. od Karpata- izm. Dunava i Karpata- Valahia ili Vlaka, ist. od Karpata do Dnjestra- Moldavija, ili prema jednom vladaru Besarabija sj. i zap. od Karpata- od 10.st. ukljueno u ma. kraljevstvo (od 1918. sastavni dio Ugarske) rum. krajevi podijeljeni na ugarski i neugarski dio, kasnije u 3 drave: 1. Transilvanija, 2. Erdelj (Ardial) 3. Sedmogradska (Siebenbrgen)

Vlaka- od naziva Vlah- u po. oznaavalo keltsko pleme u ji. Fr. i vic., ivjelo u susjedstvu Germana; kad se to pleme romaniziralo, Germ. su svoju varijantu valhos (volkos) upotr. za svo rom.st. i sve RJ u ist. i sred. Eur. srodnim terminima se ozna. RJ- rumunjski, talijanski valhu- naziv za sve koji govore romanski, meu Slavenima na donjem Dunavu, nakon propasti ZRCa (hrv Vlah, polj Vloh, rus Voloh, ma. Olah, tur Iflak) kako je kod Rumunja rasla svijest nakon reformacije i renesanse o vezama s Rimljanima, ali i o tome da su oni neto drugo nego njihovi gospodari, naziv Valahija pretvoren u 'T(c)ara rominasca', zemlja Rumunja, zemlja obinog svijeta do 18.st. okolni narodi zvali Valahija, l.romaneasca (rominjaska)- jezik prostog puka Vlaka- ju. Rumunjska Vlasi, Vlahoj- Cincari (Arumunji), Meglenorumunji i Istrorumunji- naziv za sebe Welsh- negermansko st. kod Angla i Sasa Welsc- Belgijanci koji govore fra. u Dankoj, vedskoj, Nizozemskoj Welsch- Retoromani u vic. u Njem. Rotwelsch (nerazumljivi jezik, Gaunersprache), Kauderwelsch (nerazumljiva mjeavina ili Fachsprache) na Blakanu- promjene znaenja imena Vlah- tijekom srv. vlako st. na srednjem Dunavu uivalo posebna prava- karavanama trgovaca se kretali prema zap. (u Srpskoj dravi) krajem srv. bili plaenici a-u vojske, 'kraljevski vlasi' 16.st. dobili posebno vlako pravo (zabiljeeno na lat.) od hrv. feudalaca, 'cetinski Vlasi' 12-14.st. u Srbiji- nagla slavizacija Vlaha pred Turcima idu na zap. i sjz., Istrorumunji kao posljednji ogranak Vlaha (podruja okupirana od Turaka dugo uope nisu pokrtavana, a kada je za to doao as nije bilo kriterija za odreivanje ko je katolik a tko pravoslavac, pa je svo st. jednog sela bilo pokrteno ve prema tome koji je sveenik u njega prije stigao od Vlaha koji su postali katolici nastaju hrv. Vlasi, a od onih drugih srpski

ROMANSKI SLOJEVI U HRVATSKOJ - glavni: - latinski - dalmatski - vlako- rumunjski - sporedni: - idovsko- panj.- Db. 16.st, ono to danas ujemo je utjecaj doljaka iz Mostara i Sarajeva; Split 50ih i 60ih godina 20.st.- jo uvijek prisutan u id. zajednici - mletaki- od 10.st. na ist. jadranu- Mleani pomorci i trgovci, osvajali pa gubili - Db.- autohtono romansktvo- dalmatski u senatu+ vlastela do 15.st. - od 15.st. i toskanski tal., posljedica dosljedno uvanje infinitiva u hrv. - Db.- kalkovi- bez druge (bez daljnjega) - u to doba nema ni na tal. ni hrv. podr. neke jake nacionalne povezanosti, pa Venecija nije imala razloga provoditi politiku denacionalizacije hrv., utjecali su samo toliko koliko im je trebalo za trgovinu- zato je bilo mogue da se na Hvaru, Brau...razviju knjievnosti onakvih razmjera kao Marulieva, Drieva... - dalmatski- govorio se na ist. obali Jadrana, 10-19. st. - arhaizam (fonetski arhaizmi) ga povezuje sa sardskim (Sardinija rano izolirana; Dalm.periferni poloaj, jedno vijeme pod istom vlau) - uvanje velarnih konsonanata ispred palatalnih vokala e, i - k ispred e, i se uva u imenu Plakir (do 16.st. i apelativ u Db.) - u mnogobrojnim posuenicama primjeri takvih rijei- kanata, kenata- likovo (gozba kada se zavri neki znaajan posao), od lat. caena- veera - dalmatski nije prvi rom. sloj sauvan u hrv., poeo se razvijati nakon dolaska Hrvata (nakon 7.st.)

jo prije ulo iz balk. VL: raun (ratio,-ionem (ak)), koulja (casula), kolede (calendae), rusalje, sveanost rua u Bugarskoj (rosalium), ocat (acedum, neki dre da je u opeslavenski ula jo u pradomovini iz gotskog) u toponimiji se preko lat. sauvao velik dio inventara ak i predrimskih (ilir., kelt.) naziva mjesta; Cetina , Krka, Raa- ilirske, predrimske; Cavtat (civitatem, preddalm., inae bi bio Keftat); Oglej (Akvileja, u Furlaniji) na hrv. teritoriju jo nekoliko rom. slojeva ravnopravan s dalm.- istroromanski sloj- manje tragova, u toponimiji: Motovun (Montona), i u nekim lokalnim terminima u Istri jo dva znaajna sloja i jedan perifernog znaenja, prvi u ling. kult. smislu, drugi u kult. obiljeili hrv. i zap. balk. pov.i kulturu- mleanski oblik talijanskog i vlaki, balk. odvojak rum.jezika trei je idovsko-panjolski- od po. 16.st. nastanili se u unutr. Balk. poluot., najprije u Db., Venecija ih je nastanila i u St., te dvije kolonije do 2.svj.rata neki do poetka 80-ih; u hrv. nije uao znaajan broj rijei (zanemarivo) od 16.st. se u Db. arhivu esto spominju idovi, termini koji se odnose na trgovinu sa zaleem, dokum. na hebr., panj.,djelomino latinicom,- pov.kult. bitno za St., Db. mletaki utjecaj dopirao duboko u kopno, ne samo u Istri vlaki- od 12.st. u stalnom kretanju st. s ji. Balk. pol. na zap. (Carigrad-Solun-Trst) u vie valova su Vlasi kao stoarsko transhumantno st. naseljavali dijelove Bosne i hrv. zalee uvijek periferno st., spominje se u dokumentima samo u incidentnim sluajevima, o njima nema mnogo pov.zapisa, ali analiza toponimije, naroito pl. vrhova (C.Gora- Durmitor, Visitor, Pirlitor; Bosna: okor nekoliko folk.naziva (pastirska i ruralna kultura)- urda- vrsta sira; turma- trag stada; jabuoliti (u nekim govorima zap. Bosne), igrati se kao malo dijete 20-ih Skok zabiljeio da pastiri na ju. Velebitu broje ovce rumunjski u parovima (2,4,6- do, pato, aso) znaaj Vlaha (dijelom romanska populacija, kad su doli u Hrv. ve slavizirani) u kult. smislu na stvaranje gortakog, planinskog mentaliteta u Bosni i Hrv. ima ih i Hrv. i Srb. i Muslimana pitanje prostiranja lat. na Balk. poluotoku: lat. u svom irenju vrlo brzo apsorbirao mnogobr.jez. u st. i pol u Galiji, u 2 i pol st. na jugu Ib.poluot. (najvei dio), na sj. se odrali Baski osvojeni dijelovi Alpa i Germanije, cijela Italija, balk. poluotok do Dunava i Drave, Afrika- na sve te dijelove proirio se lat. Rim pobijedio Grku, ali je grka kultura nadvladala rimsku; na podr. gdje je postojalo gr.st. i trad. (gr.kult.krug) lat. utjecaj nije imao anse jer su Grci Rimljane drali barbarima (kao zap.eur. jezici u Kini- Europljani za Kineze poludivljaci prema njihovoj pismenoj tradiciji) podjela Rim.carstva- na zap. podr. prevladava lat. (cijela Eur. osim ju. Balkana, sjz. Afrike (od Cirenajke (Libija) do Maroka, do Crvenog mora- prevladava grki uz koptski, na obali ist. Sredozemlja- aramejski i feniki, u velikim gradovima grki (Odesa, Damask), grki barem u priobalnom pojasu Male Azije i po obalama Crnog mora) na Balkanu specifina situacija- rastumaio Jireek, eki povjesniar, 1902. (studija 'Romani u dalm.gradovima tijekom srv.) na temelju kovanog novca gradova prilino precizno se moe odrediti podr. gr./lat.jez. utjecaja, ili barem prevlasti na Balkanu od Ljea u Albaniji prema Sofiji, paralelno sa Starom planinom uz Crno more- junopodr.preteno gr.utjecaja nekoliko desetljea kasnije Skok razmotrio Jireekovu liniju; analiza rijei, toponima- u zap. dijelu(Alb., zap. Makedonija) se crta mora pomaknuti na jug, od Lore do Ohrida, kod Skoplja se spaja s J.l. na dijelu ist. Mak. i Bugarske- dvojezino; u ist. Mak. taj proces mnogo jasniji na Balkanu- kult.granica izm gr. il lat.- ta granica bitna za pov. slav. i rom. j. na Balkanu

prema ovome Rum. ne mogu biti autohtoni tu gdje su sad, mogli s doi ili s podr.sj. od Dunava, ili sj. od te crte- niz pretpostavki, nije dokazano Jireek-Skokova crta- 1 od bitnih elemenata za ist.granicu lat.j.

KLASIFIKACIJA RJ - kako ih grupirati da meusobni i odnosi prema lat. budu jasni - prvu pokuao napraviti Friedrich Diez u svojoj gram.RJ - modificirao ju je u raznim izdanjima:6 jezika - zapadni: port. p. - sj. (zap.): fr., okcit. - istoni: tal., rum. - vodio rauna samo o knji.j. (duga trad. pisanog i stand.j.), ne vodi rauna o stanju na terenu - do izm. 2 svj.rata manje-vie se upotrebljavale klas. koje su polazile od modifikacija Diezove klasifikacije; pokazalo se da je ona pol-knji-pov., a ne na lingv.kriterijima (jezik- ili duga pisana trad., ili drava)- od Ascolija (1880) do W.M. Lbkea (kraj 20-ih) prevladava klasifikacija temeljena na supstratima jezine podloge na nekom podr. na kojem se razvio lat.; one su same nestale, ali ostavile traga u fonetici i gramatici novonastalih jezika (izvanlingvistiki kriteriji) - Ascoli po. 19.st. na rom. teritoriju razlikuje 4 razl supstrata: - 1. iberoromanski- port, pa, Luebke dodaje kat., danas i galjeki - odreivanje ovog supstrata je problematino, jer iberorom. je treina poluotoka, galjeki u sredini poluotoka+akvitanski (gaskonjski) - protobaskijski supstrat- sj. poluotoka i zap. Pirineji - 2. galoromanski- zap. vic., Belg, Fra- franc, okcit, frankoprovansalski- galski supstrat povezuje sva 3 RJ, najica situacija - 3. italiki/ apeninsko-alpski - Italija +otoci- izrazito heterogeno podr. - italski jezici- latinski, faliskiki, oskiki, umbrijski - grki na jugu, 8. i 7.st. pr. Kr. - venetski na sj. slian italikim - utjecaj galskoga u dolini Po, 1.tisuljee - neindoeuropski jezici- ligurski- Ligurija (Genova), retski- Alpe - 4. ilirsko-traki- samo pretpostavka, premalo se zna da bi se ustvrdio stupanj srodnosti - 1936. austr.ling. Walter von Wartburg- prva klas.temeljena na isto lingv. krit. - nije uzeo u obzir dananju lingv.situaciju, ve onu od 3. do 7.st., dakle sam nastanak RJ - 2 kriterija: - 1. fonetsko-morfoloki: kako se u RJ razvijalo finalno -s, koje ima morf. funkciju u nom. m.roda u 1. i 2. dekl./ u ak. u svim dekl./ u svim drugim licima glagola - 2. fonetski: tretiranje intervokalnih bezvunih okluziva (-p-,-t-,-k (c)-) (-qu-,-s-) - La spezia- Rimini- dijeli ist. od zap. Romanije - I konz/inov. - II inov/konz - III konz/konz - I uva se finalno -s , ptk, qu, s- ozvuuju se- bdg, gu, z - zapadna Romanija (+-7. st.)- gotovo cijeli Ib.pol., cijela Galija, rom.podr.Alpa i Apen.pol. do crte La Spezia-Rimini - neki od RJ zadrali ovakvo stanje do danas, a u nekima je nakon ozvuenja dolo do spirantizacije ili frikativizacije: amicum-amigo; vita-vida; aqua-agua, u fr. danas gu nestao(aue)(eue), danas eau (o); rosa-roza - II -s nestaje ili prelazi u i, ptks ostaju, -qu-=-b- Istona Romanija: Italija juno od crte La Sp-Rimini( od La Spezie na Ligurskom moru do Riminija na Jadrankoj obali), Balk.pol., Dacija - tu cantas- tu canti

kritiari Wartburga kau da nije mislio na dananje odnose nego iznio VL kronoloku granicu i prve jasne diferencijacije crta La S-R- nakon 7.st nastao irok granini pojas- sj. granica se povukla u Alpe, gdje se uva furlanski i retoromanski (ladinski i griunski), jedna ju. karakt. se proitila na sjever u mnogobrojnim posuenicama toskanski- osnova ist.rom, puno elemenata zap.Romanije preuzetih nakon 7.st. III pojas kojim se W. nije bavio, sve ostaje isto Sardinija- konzervativna prema oba kriterija ta W. klasifikacija RJ vrijedi samo za najranije razd. (do 7.st.), kasnije su se ti odnosi poremetili poslije ih razl. lingv. dijelili prema stupnju srodnosti, prema udaljenosti od lat. p.ling.- a) Balkanoromanija (rum, dalm) b) od Sicijie i ju.Ital. do fran. Bretanje i sj. Port. i Galicije nema jasne granice izm.pojedinih jezika, stalni prijelazi; nove, realistinije podjele Carlo Tagliavini- tal.lingv.i poliglot- uoio da razl. RJ imaju neke zajednike znaajke: kat. s galoromankim, ali i sa p. i port.; gaskonjski (osnovica galorom.) s iberorom.; dalmatski s istriotskim (apeninski supstrat), inae pripada ilirsko-trakom (balkano-rom.) supstratuti se jezici moraju promatrati izvan teorije supstrata, trea ih nekako drugaije razvrstati predvidio da bi izm.tih velikih podr., unutar njih izdvojiti prijelazna podr. 1. IBEROROMANIJA- port, p,(+galjeki danas) 2. GALOROMANIJA- fr, frankoprov, okcit. 3. ITALOROMANIJA- tal. s alpskim retorom. idiomima, sardski 4. BALKANOROMANIJA Amado Alonso- pa, uveo termin prijelaznog podruja, lengua puente, niti jednom supstratu ne pripada u potpunosti kat.=iberorom-galorom gaskonjski=galorom.-iberorom. dalmatski i istriotski=balkanorom-italorom. uveo i pojam perifernih RJ, fonoloki, gram. i jez. razliitih- rumunjski (Romania isolata, i fiziki izoliran od ostalih) i francuski (Romania periferica, iako se dri ostatka Romanije, potpuno izvan znaajki, atlantski sj.RJ, smatra se najmanje RJ zbog utjecaja Germana Romania continua- prava R., od Sicilije i Trsta do Galicije i Portugala, nigdje nema otrih jez.granica, one koje jesu su pol. i admin. Antoni Badia i Margarit, p.lingv.-katalonski- lengua puente izm. 1. i 2., nakon 8.st. se nekoliko st. razvijao pod izravnim utjecajem Galoromanije gaskonjski- 2. lengua puente, obino se uzima kao varijetet okcitanskog, u osnovici blizak iberorom. jez. (pogotovo kastiljanskog) kao to je na kast. djelovao baskijski, tako je kast. djelovao na gaskonjski retoromanski- nema jedinstvenog rjeenja, neki bi ih smatrali prijelaznim jezicima, to se ugl. odbacuje (k ispred a prelazi u , kar-er) dalmatski- prijelazni j., ist. VL osnovica kao i rum.; od karolinkog doba pod stalnim zap. utj.temeljito talijaniziran, balkaniziran istriorski i istroromanski isto najzna. klas. tijekom 60-ih- do danas najsuptilnija: dinamika klas. RJ u binaristikom naelu, prof. Muljai, iz koje je izala njegova teorija tima za opu lingv.: relativistiki model u definiranju jezika i dijalekata poao od konstatacija koje su bile oite; kritizirali su Wartburga kriterijima koje on nije primjenjivao na temenlju 2 Wart. krit. se primjenom binar.metode daju izdvojiti 3 podr. -p-, -t-, -k-s Zapadna + Romanija Istona + Romanija

Sardinija + mijenja se/- ne mijenja se po fonolokom kriteriju ist. Rom. i Sardinija arhaine po morfolokom zap. Rom. i Sardinija arhaine problem talijanskog- njegovim prostorom prolazi granica izm. ist. i zap. Romanije, a sj.tal. dijalekti ne poznaju uvanje s ove klasifikacije nisu primjenjive na dananje stanje , jer je danas itavo podr. Romanije prijelazno podr. nedostaci: teko je biti pouzdan sa samo 2 kriterija; teko je tretirati kriterije dane jednom zauvijek za utvrivanje poloaja jednog idioma unutar Romanije, broj kriterija mora biti reprezentativan, ne samo 2, i gram.(morf.sint) i leksiki krit., ne samo fonoloki napravio samo metodoloki uzorak, izabrao 30 kriterija npr. kako se tvori futur: pomou inf. i prez. gl habere ili inf. i gl debere, analitiki ili sintetiki da li se direktni objekt izraava bez ili sa prijedlogom ispred Gianbatista Pellegrini poveao broj krit. na 40, uvodi neke tal.dijalekte i retorom. idiome, pokazao da se tal. dijalekti meusobno razlikuju vie nego neki RJ Maria Iliescu- 60-ak Varga- na temelju sintaktikih struktura re. oduvijek su se svaali to jest posebni RJ a to nije, ugl. se ilo na izvanlingv. elemente Muljai dri da se unaprijed ne moe rei to jest posebni Rj a to dijalekt (moemo kao poseban RJ uzeti sve to nam padne na pamet), polazei od Humboldtova paradoksa (Wilhelm von Homboldt, ispred svoga vremena)- s podjednakim pravom se moe rei da svi ljudi govore jedan jezik, i da svaki pojedinac govori svoj jezik, bespredmetno je govoriti o tome treba analizirati, da svaki jezik dobije svoj index koji odreuje njegov poloaj unutar Romanije, u odn. prema lat. i njihov meusobni odnos 12 jezika, 30 kriterija, + ili -, rijetko +- (irelevantno) pokazalo se da se svaki Rj moe egzaktno definirati pomou brojaanog indeksa (odnosi prema VL i drugim RJ), bez sentimentalnog ili pol. krit., pitanje posebnosti RJ prestaje biti bitno fr., rum- goleme razlike; sardski- blizak VL ta dinam.klas. unijela u romanistiku hladnog, objektivnog promatranja, ocjenjivanja injenica Muljai razvio teoriju relativistikog pristupa, npr. za koji idiom se ne moe unaprijed rei u kojoj je mjeri samostalan a u kojoj je mjeri povezan s drugim, nego se pokazuje u praksi da na tako velikom podr. postoji velik broj razl. pojava koje se manifestiraju na veem ili manjem dijelu prostora, za svaku toku se moe izraziti njegova objektivna znaajka u odn. na lat. polazite, a onda je pitanje kult. tranzicija, pol. okolnosti, volja ljudi koji se njime slue hoe li se on tretirati kao dijalekt ili poseban jezik npr. nema smisla govoriti o arumunjskom, meglenorumunjskom ili istrorumunjskom kao o dijalektu rum., jer oni s njim odavno nemaju nikakvih kontakata; to su povijesni dijalekti rum.j. ali je istrorum. zapravo funkcionalni dijal. hrvatskoga 29.11 broj RJ ovisi o kriterijima- kako se njihov broj mijenja, mijenja se i broj RJ predlae dinamiku klasifikaciju u visokom stupnju objektivna znan.klasifikacija (granica izm. jezika i dijalekata vrlo slabo odreena- fluidan, relativan pojam) 1. svaki kriterij mora biti formuliran sa da/ne 2. okomito sociolingv. i lingv. kriteriji 3. vodoravno jezika kolko hoemo 4. bodovanje svakog odgovora: + (2 boda), +/- (1 bod), - (0 bodova) 5. izraunavanje indeksa za svaki jezik posebno- razlike i podudarnsoti su objektivne moe se preciznije odrediti koliko se koji jez. udaljio od lat. i kolko su pojedini jet. meusobno bliski sardski- najblii VL; fr i rum najudaljeniji; kat, engad, retor- srednja vrijednost

Muljai- uzeo 30 krit. koji se mogu poveavati (praktiki koliko hoemo)

PODRIJETLO I RAZVOJ RJ - poredbena romanska filologija (znan.discipl.) razvila se od sred. 19.st., od Diezove gram. (1836-1846)- ukupna graa RJ je prouena i predstavljena poredbeno - RJ i L- indoeuropska porodica- RJ su osn. grau naslijedili iz praindoeur.j. - lat.-italika (italska) grupa jezika- 4 lana- lat.(Rim, Latio) i faliskiki (grad Falerij), umbrijski (sj. i sji. od Rima) i oskiki (ji. i ju. od Latia i Rima) - 2 podgrupe italske grupe: latinsko-faliskika i oskiko-umbrijska - faliskiki rano nestao, 3.st.pr.Kr., nakon nagle romanizacije - oskiki i umbrijski- zadrali se i nakon osvajanja, suivot traje stoljeima, velik broj rijei ulazi u lat. (lupus, cobina) PRADOMOVINA INDOEUROPLJANA - italski jezici- kentum skupina jezika; centum- sto- slav., satun. avestiki; octo- osam, ataavestiki - u sred. Aziji, na Kavkazu, ist. Rusiji, sj. od Crnog mora (Ukr.), Poljska- nijedno nije posve iskljueno, ali ne i dokazano kao praosnovica Indoeuropljana - pitanje praindoeur. zajednice- razd. kad su bili relat. jedinstveni - najmanje riskantno- inder. prazajednica morala se raspasti najvie 3500 pr.Kr- dananji indoeur. jezici su se morali razvijati 5500 god. - 1. arheolozi lansirali teoriju- praindoeur.zaj. najmanje morala postojati 8000 pr.Kr - 2. prazajednica se raspala 2000 pr.Kr - najstariji ostaci ind.j. seu u prvu pol. 2. tisuljea pr.Kr. - otkada su latini i lat.j. na Apen. pol., koga su zatekli, s kojim je jez. lat. bio u doticaju sve do vremena pov. izvora (kraj 7., po. 6 st. pr.Kr. prvi pismeni zapisi ili 3.st.pr.Kr. po. relativno pismene zajednice na lat) - zakljuci- na temelju analize jez.grae - prvi Indoeur. , preci Latina stigli krajem 2.tis. pr.Kr.ju. do rijeke Po iz sred. Europe (eka, ji Njemaka)- arheoloki nalazi, ostaci vojnikih naselja prije Poa - meutim bilo je i drugih skupina koje su nadirale- skupine nomada, ratobornih ljudi, pljakaa- po. 1. milenija pomakli su se prema J. i nastanili se u dolini Tibera (Latini i Faliski) - pod pritiskom novih skupina ljudi- Osci i Umbri krenuli krajem 2. i po. 1. mil. pr. Kr. - od Indoeur. koji nisu ili prema J- Veneti- do po. carstva kad su romanizirani - jezici Latina, Oska, Umbra i Veneta su blisko srodni - Latini: najbolji komad zemlje, blaga klima, voda (Tiber) za natapanje i okolne planine sa zalihama vode, razvijena poljoprivreda i stoarstvo; Lacija- strateki pogodno mjesto, tamo se kriaju trg. putevi sa sj. prema jugu i morski put (brodovima se moe uploviti sve do Rima, koji je najvanija luka), zbog toga se uvijek oko njega ratovalo, zato je uspio postati svjetska sila - Apen. pol. nije bio pust, bilo je st. - Liguri- sjz. Apen. pol. prema zap. Alpama- ne zna se tono jesu li indoeur. ili predind. st., ali ve predind.st. s dijela Ap.pol. i zap. Alpi koje je bilo snano indoeur. pod utjecajem leponskoga (blizak keltskom) - ji. Fr., sjz. It., vic.- sauvao se leponski u RJ - ligurski sloj: calanco- calanque (rupa meu stijenjem) - *cal- mediter. korijen (kamen, stijena) - chalet- Rousseau unio u knji.j. iz frankoprov.dijalekata sjz. vic. - sufiks ask, -isk, -esk, ligursko podr.kau lingv. - primitivna svijet. lov, stoarstvo, gusarstvo, srodni prastanovnitvu Korzike i Sardinije (Protosardi i Protokorzi) - tal.lingv.izm 2 rata- teorija o mediteranskom supstratu

prije dolaska Indoeur.j. je na veini sredozemnog podr. postojala skupina srodnih jezika kojima bi posljednji ostaci bili kavkaski (gruzijski) i baskijski 2. velika skupina- Etruani- nisu indoeuropljani, izm. Arna i Tibera (ji. i zap. od Arna i sjz. i z. od Tibera), u Tirenskom zaljevu prije 9.st.pr.Kr.- nema traga Etruanima i njihovoj kulturi, ne zna se odakle i kada doli; izm 9-7.st. tragovi etrurske kult. gradske kult., imali vie gradova-drava, visokorazvijene i napredne, irenje preko Poa, prema Alpama, na sj. prema Kampaniji, na elu im bio kralj, povremeno se ujedinjavali u Etrurski savez, oko 5.st.pr.Kr. sustavno ugroavaju Rim i Lacij i vie ih puta uspijevaju pokoriti Etr.-pismen narod; od starine alfabetom (potjee od gr, nastavlja se na feniki), vie od 10 000 zapisa na etr.- svega nekoliko rijei za koje moemo utvrditi to znae zgb. Arheoloki muzej- Liber lindens- knjiga o lanenom platnu u koje je bila zamotana mumija; tekst na platnu pisan etr. jez.- vie od 1500 rijei- 500 razliitih, 3,4 kratka teksta 1. nije indoeur. u onom smislu u kojem su lat., sanskrt, staroslav. 2. tono znaenje 30-ak rijei usporedbama, analizama 3. 100-ak rijei znaenje otprilike 4. funcija 10-ak gram. nastavaka- sufiksi, padei 5. moemo utvrditi strukt. proste re. na Egejskim otocima postoji natpis koji sadri tekst na jeziku bliskom etr Rimljani su bili uenici Etruana- pismo, pravo, medicina- i Ciceron bio kod njih u koli, ali nikad nisu citirali etrursku rije, preuivali njihovo postojanje; znamo da rijei persona i catena (lanac) dolaze iz etr. 2 verzije o tome kako su Etr. doli na Ap. pol. 1. novija: oni su autohtoni st. Ap.pol., predindoeuropski st. Italije, stariji od Latina i Italika 2. starija: doljaci okrueni indoeuropljanima, narod doao s istoka, iz Male Azije, morskim putem, i nastanio se po. 1. milenija pr. Kr., budui da im se kultura javlja odjednom u 9.st.pr.Kr., a u 8. i 7. su brojna nalazita grobnica Osci i Umbri- takoer opasnost za Rimljane, gortaci smjeteni na brdima ji od Lacija i ist. od lijeve obale Tibera, bave se jedino ekstenzivnim stoarstvom, za hladnih zima i u nedostatku hrane napadaju Rim i Lacij; uspjeli postii nekakav suivot s njima, u rano proljee im dozvoljavali da napasaju stoku, ali samo zbog stalnih pritisaka 5.st.pr.Kr. Latinski savez- Rimljani shvatili da se moraju obraunati s Etr. i Italicima; prvo pokoravaju Etruriju, onda Oske, Umbre, Sabinjane, pa itavu Italiju, pa otoke, pa Hispaniju, pa Galiju s tim irenjem rimske vlasti i institucija iri se i lat.jezik- j. vojske, religije, ali i razgovorni, ve poetkom n.e. nema etrurskog, samo ponegdje oskiki ili umbrijski (do 2. st.n.e.), isti taj proces izumiranja jezika odvijao se i na vim ostalim osvojenim podr.- latinizacija (romanizacija) neindoeuropski: pomorski narodi 2 i 1 st. pr. Kr.- ugroavaju Egipat, unitili Hetitsko carstvo u Maloj Aziji (Etruani?) Liguri- ili kasnije keltizirani i romanizirani, ili bili rubni kelti pod utjecajem neindoeur. naroda- pastiri, pljakai, razbojnici Etruani- najrazvijenija civilizacija starog vijeka Sikeli, Bruti- ouvani tragovi na samom j. poluotoka i Sicilija indoeuropski: Italici: Umbri i Osci Veneti- takoer povezani s Italicima Sikuli na Sardiniji- srodni Latinima 5.st.pr.Kr. iz galije dolaze Gali, Kelti u donji tok Poa i osvajaju to podr.: Rim spasile guske, mijenjaju itavu povijest, Gali se povlae, a Rimljani se ire, Etruri i Liguri se povlae u planine (Alpe)

Grci- znaajan indoeur. narod, na potplatu izme, gradovi-drave Sirakuza, sredite, prodiru duboko i u kopno 3.st pr.Kr. Rimljani krenuli u osvajanja!

IRENJE LAT.JEZIKA - u po. pol. i vojna ekspanzija Rima vrlo uspjena- prelo im u naviku - pokorili Italike, Etrure, Gale, Ligure, dok su Magna Graecia (na viem stupnju kult. razvoja) i Sicilija odolijevale - neka se podr. ak svojevoljno vezala uz Rim, radi dobivanja gra. prava ili radi vojne snage Rima - u kasnijim razdobljima vie ne razaraju gradove (ue iz pogreaka), nego nameu svoj nain uprave, svoje vojnike i kolone - 5.st.pr.Kr. svi latinizirani narodi- fundus casianus - romanstvo- u po. iskljuivo pol. pojam, pol. podlonost Rimu - ne nameu svoj jezik, prepametni za takvo to; s vremenom je st. nauilo lat. iz vlastite elje za tim - rom.st- kolkoni, vojnici, nakon odsluenja enili se domorotkinjama, te inovnici i trgovci, radi opskrbe vojske - obavezni vojni rok 20 godina - tako se povrina carstva bez vidljive prisile kroz par stoljea poveala s oko 10 000 km2 na 8 milijuna km2; romanizacija uspjela svugdje osim u Grkoj, lat. tek 2.slub.jezik OSVAJANJA - 240/41 pr.Kr.- Sicilija- romanizacija Sikula, Sikona, Grka i Puna - 238- Sardinija i Korzika, gusari sa skupom jezika srodnih ligurskom- strateki vane za kontrolu zap. Mediterana - 146- razorena Kartaga- Sardinija gubi vojni znaaj, sad je u sredini drave, ostala i jezino izolirana, lat. puno arhainiji - 215- dobrovoljno pokoreni Veneti (81. provincija) - 197- uli u Hispaniju, od ji prema s, pokorena tek nakon 2 stoljea, odolijevali Rimljanima - 191- pokorili cisalpinske Gale u dolini Poa - 168- Makedoniju i Epir (gr. utjecaj), linija razgranienja lat. i gr. utjecaja- Jireek - 167- Ilirik (59. postao provincija, 40. Dalmacija)- imao samo civilne postrojbe kao osiguranje, vrlo brzo romaniziran - 146- sj Afrika- brza romanizacija, ve nakon 2 stoljea jedna od kulturano najrazvijenijih provincija (Tertulijan, sv. Augustin) - 128-120- j. Galija, 'Provincia Romana Narbonensis', Masalia, bivi gr.grad Marseille - 58-51- Gali bjeei pred Germanima uestalo ugroavali te prostore, doao Cezar i osvojio sve kompletno - 107- Dacija, srodni trakom, slijedi razvoj Rumunjskog - osvajanja i u Maloj Aziji i sjev. Africi, osvojili i Reciju, najsjeverniji dio Alpa ETAPE IRENJA LATINSKOG osvajanjima nastala viejezina situacija: globalno podijeljeno na 2 podruja, Jireekovom linijom (u ist. dijelu carstva lat. je samo jezik dravne uprave, grki glavni u svemu drugom) sj. od Jir. linije od Dnjestra do kraja Iberskog poluotoka lat. jezik dravne uprave i kole Egipat- koptski (novoegipatski) Libija, Magreb- berberski Palestina- aramejski (hebrejski izumro u 4.st.) j. i ist. arapski, iranski ist- iranski i staroperzijski jezici u zap. dijelu brzo potisnuo domorodake j.:

Iberski poluotok: Katalonija, Valencija, Baleari- iberski zap. Pireneji- protobaskijski, akvitanski (baskijski i iberski nemaju srodnosti, zajednike crte su rezultat kontakta) Betika, Andaluzija, ju. Portugal- turdetanski (tartezijski)- doneseni iz Palestine ili Sirije krajem 1.st.pr.Kr. sredinji dio- 6.st.pr.Kr.-keltski jezici- od 7.st.pr.Kr. etniko mijeanje- Keltiberi, ali keltski jezik mediteranska i dio atlantske obale- feniko-gri utjecaj (imena Alicante, Malaga, Cadizfeniki=bedem) Galija7,6,5 st. Kelti na itavom tom podruju Balkan: 2 velika podr.: od ist. obale Jadrana do Velike Morave- Iliri, od Velike Morave do Crnog mora- Traani sj. Bosna, Lika, Istra, te podr. Sava-Drava-Dunav: Liguri, kasnije Kelti ju. od Dunava do Velike Morave- traki sj. od Dunava do Velike Morave- daki nestajanje domorodakih jezika: lat. je slubeni, ali i prijeko potreban za bilo kakva putovanja i meuetnike odnose velik broj mijeanih brakova (odslueni vojnici)- tako nametali lat. jezik svi navedeni jezici postali supstrati, ostali vidljivi u pojedinanim rijeima, nazivima mjesta... (otrc, brava- ilirski) odnos adstrata (izm. lat. i domorod. jezika): su-postojanje dvaju jezika, jedan dio st. bilingvalan odnos superstrata: jezici plemena Franaka, Burgunda, Langobarda, Arapa, Hrvata i Slavena preslojili se preko lat., a on ih nije uspio apsorbirati

PERIODIZACIJA POVIJESTI LAT. JEZIKA - pov.jezika- zbog praktinih razloga podjela na etape, mogui razl. i brojni kriteriji - periodizacija povijesti lat.j., jedna od moguih - na temelju knji. pov., soc-lingv. krit. - 1. razdoblje arhainog latinskog: kad se poeo zapisivati, bez jasnih naznaka normiranja - 2. razd. klasinog lat.- pojavljuje se knji. kao organizirana i javno priznata, prve norme - 3. zlatni vijek lat.knji: stvorene eksplicitne, vrlo vrste norme, zapisane - 4. postklasini latinitet: osgovara srebrnom vijeku lat. knji. - 5. razd. kasno- ili niskolatinskog: potkraj i nakon propasti ZRC, zavrava razd. kada je lat. bio ivi jezik u pravom smislu rijei, kada su ga uili u obitelji od roditelja - 6. razd. srednjevjekovnog lat.- vrlo neodreeno, kada se vie ne ui u ivoj govor. kom. nego u odr. institucijama, djelatnostima (kola, crkva) - oni koji piu lat. u svakodn. kom. upotrebljavaju neki drugi jez. - 7. razd. znanstvenog lat.- ako se moderna znanost poela razvijati tek od 13, 14 st.- tek od tog razd. - i u doba srv.lat i znan.lat., lat. je modeliran svjesnim umjetnim, dobro organiziranim intervencijama - u srv.lat. u doba karolinke reforme/renesanse pisani jezik administr. bio vraen na norme kl.lat (Ciceron, Cezar), koji je eliminirao 'makaronski' lat. iz 6,7,8 st. - u 12.st. reforma nakon dekadencije, nakon propasti carstva Karla Velikog - nakon humanizma i renesanse u Ital. , od 14.st. (drugdje st., dva kasnije, p. kraj 14, 15; Fr. 15, 16), pokret za obnovu antikih vrednota- kult, knji, filoz. - ovakva podjela ne oslikava dovoljno stvarno stanje- unutar svakoga razd. jo jedna podjela, u nekima vie, u nekima manje izraeno - kada se lat. poeo zapisivati, ono zapisano vrlo brzo postaje norma i teko se mijenja - pisani oblici- arhainiji, konzervativniji; jezik izvan slub. uporabe razvija se prirodno

treba voditi rauna o tome da postoji pisani oblik lat. i oblik govornog, svakodnevnog, pukog lat.jez. koji je osloboen dirigiranih usmjeravanja pisani jezik posebno ostaje arhaian kako postaje predmetom slubene brige kole, bogosluja, dr.adm. u rim. dr. vrlo rano uvedeno kolstvo gdje se sustavno uio lat. (osim etru..), pravila, pisci na L, rimsko bogosluje isto bdjelo nad tim (molitva morala biti pravilno izreena), rimsko pravo (precizno, nedvosmisleno)- djeluje na ustaljivenje i normu pisanog L

PERIODIZACIJA POVIJESTI JEZIKA - temeljena na izvanjezinim kriterijima, subjektivna - 1. ARHAINO LAT. RAZD. (7-3) - od prvih poetaka, zapisa s kraja 7., po.6.st., do 2.st.pr.Kr. - sauvan na rijetkim uklesanim natpisima, u fragm. obrednih pjesama, pravnih formula,; samo kod nekih pjesnika u 1. po. 3.st. - najstariji natpis na nekoj ploi (fibula=kopa)iz Freneste iz 6. st. pr.Kr. - Manios med fhefhahed Numasioi= - Manius me fecit Numerio (Manije me napravio za Numerija)- blii grkom nego KL - od gl. facere- reduplikacija koja je ugl nestala (osim cecidi, tetigi), nestanak finalnih vokala - dosta odudarao od lat. iz kasnijih razd., osporavalo se latinstvo tog teksta - od epigrafskih natpisa- vei br. tek od 5.st.- Cipionovi natpisi (3.st.pr.Kr) - 2. RAZD. PRETKLASINOG LAT. (2/1) - od po 2.do sred. 1. st. pr. Kr, nakon traenja i kolebanja (fon.) stvara se knji.lat.jez. jedinstven za cijelo podr. Lacija - sustavno pojavljivanje estetsko-knjievnih djela - poinje se unificirati ugl. po uzoru na jezik Rima, poinje se oslobaati arhaizama - knjievnici: pjesnik Quintus Ennius?- Enije(239-169)- prvi origin.lat.pjesnik - veliki pisci komedija: Plaut (251-184), Terencije (190-159) - tehniki pisci: Katon stariji (234-149), o poljodj.; Varon (Varije?) (116-27), gram, jez (prijelaz prema KL) - na kraju- dva znaajna pisca: Lukrecije, Katon mlai (87-54) - Rim- ve gl.grad glavnine Italije; j. Rima glavni za pisani L; unato brzom irenju odr. vokabulara, normi, jo nije strogo odijeljen pisani jezik od razgov. - u knji.djelima citiranje razg. u stilske svrhe- dragocjeni podaci- iz komedija Plauta i Terencija prve pisane potvrde o tome kako je mogao izgledati VL - 3. RAZD. KLASINOG LATINSKOG - sred. 1.st. pr.Kr.- 14. (smrt cara Augusta), liberalno oputanje - najvei uspon rim. knji., apogeja rim.pol.moi, najdoraenija djela, Zlatni vijek - nekoliko velikih pisaca; predstavnici retorike: Ciceron 106-43- sustavno proien L od dijalekata, arhaizama, gr, etr.nanosa - KL sa strogo normiranom morf, sint, uporabom rijei - povjesniari, veliki vojskovoe, pol.- 100-44 Cezar 'De bello gallico', 'De bello civili' - postojala drutvena potreba, drava koja je trebala takav jezik - Salustije 86-35- povjesniar - Tit Livije 59-11 n.e. - Vergilije 70-19- epsko pjesnitvo - Horacije 65-8- moralistiko pjesnitvo - epigramist i satiriar Tibul (45-), Propercije (47-15) - Ovidije (43-17 n.e.)- ljubavno pjesnitvo - tad se stvara stroga granica izm. kodificiranog pisanog, knji.jezika i oblika j. koji su svojstvo razg.jezika - u pisanim dokumentima malo vulgarizama, ali se uvijek zna da su vulgarizmi - jezina strogost - 4. POSTKLASINO RAZD. (srv. lat. knji.) - razd. rimskog knji. baroka, Srebrni vijek

14. n.e- 200 n.e nema jedinstvene tendencije jez. i knji. razvoja, vie paralelnih matica odr. broj pisaca i knj.radova nastavljaju kodificiranu maticu kod veine prevladava: afektiran i ishitren stil- i arh. i puki, dijalektalni oblici rafinirani kjni. jezik, komplicirana sintaksa, metafore, figure, arhaizmi satiriari i pisci drutvenih romana upotrebljavaju jezik za karakterizaciju likova povjesniar Tacit- 55-120- anali Rimskog carstva- osobit ishitren i asimetrian stil Seneka, do 65, filozof, drut.kroniar, jedan od najkompl. pisaca Plinije ml.- prirodoslovac- o bilju, iv., na knjievniki nain; jedna od prvih enciklopedija na lat. Petronije- u Neronovo doba, 1.st, drutveni roman 'Satirikon'- na vrlo direktan nain opisuje dogaaje u rimskom drutvu za romanistiku bitan dio: 'Caena Trimalchionis'- o skorojeviima iz ju. Ital., naglo obogaeni osloboeni robovi, nemaju nikakvog obrazovanja taj svijet oslikao time kako se oni slue lat.jezikom; puki iz najdonjeg sloja satiriari i epigr.: Juvenal (kraj 1., 1.pol. 2.st); Marcijal (2.pol. 2.st) o pojedinim likovima iz rim.drutva- karakt. ih nainom izraavanja 5. KASNO-, NISKOKLASINO RAZD. 200 n.e. do nastanka RJ, nakon pojave kranstva formalno-kada su se pojavili prvi natpisi/ stvarno-ta granica nije tono odreena vrlo heterogeno razd. jo uvijek razvoj Rim. dr. i kult. institucija, razv. kolstvom (sustavna izobrazba na lat.j.; tradicija pisanja na normiranom L, posebno u slub. i dr. dokumentima poetak moralne, polit, gosp. dekadencije Rim.carstva i jezika doba antigonizama sukobi s barbarima, ugro.granice od pol. 2.st. (Germani, Goti, Huni) dio barbara se nastanjuje na podr. rim.carstva, formalno prihvatili rim. institucije, unose nove navike mnogobrojne jez. varijante pojava krana- prva pol. 1.st.- najprije u grad. tolerirano, poslije zabranjeno jer je zahtijevalo neeljene drutvene promjene (progoni) od 4.st. dobili pravo opstanka, krajem 4.st. priznato kao jedna od, pa kao jedina dr. religija kr. inauguriralo uporabu 2 tipa L jez. krani se nisu optereivali drutvenim statusom, jednakovrijedni- u obraanju irokim slojevima- na pukom lat. koji su svi razumjeli u prvo doba su i sami kr. nauavatelji bili slabo obrazovani- puani iz Palestine, Grke, bez posebnih kola, pisali lat.j. kakav su znali prvi kr. tekstovi ugl. na pukom L kada je kr. steklo poziciju u rim.dr, drutvu, te se pojavilo i meu elitom- novi odnosi prema jez. u 3.st. Tertulijan; 4, prva pol. 5.st. Augustin (bolje da nas kore gramatiari nego da nas ne razumiju)- teoloke i fil. rasprave najbiranijim, najnormiranijim klas.jez. kada se obra. irim slojevima znaju upotr. i puke rijei fukcionalno koritenje jez. sv. Jeronim 340-420 prijevod Biblije 'Vulgata' (jedan od zna. izvora za poznavanje VL), iz provincije Dalmacija, poznavao velik broj jezika na temelju starijih prijevoda (1,2.st), nastali u Italiji i sj.Africi (Itala i Afra), trebao nainiti slubeni, potpuni, jedinstveni prijevod osn. norma. strogo klasini lat.j., ali u slu. kada je mogao birati izm.klas.jez.normi, birao konstrukcije blie govornom jez. potkraj ovog razd. sve ei otkloni; od kraja 6.st. prestale postojati skoro sve institucije, do karolinske reforme potkraj 8.st. 6. SRENJEVJEKOVNI LAT.

od kraja 6,7, glavnina 8- prevladava lat. koji ne podlijee eksplicitnoj dogovorenoj normi, pisali ugl. kako su govorili, meu pukom vlada 'makaronski lat.' u pov.prav., slub. spisima manje ili vie barbarski lat. sa puno germanizama nakon raspada Rim.car. i stvaranja germ.barb.dr. na podruju ZRCa, u pov.prav. i sl. spisima sve vie barbarskih konstrukcija i elemenata i pukih utjecaja lat. sve vie postajao naslijee crkve, tradicionalizam, jedino u crkvi uz kaptole i samostane (It, p, Irska) njegovala se znanja o KL i kl.lat. tekstovima u karolinkoj renesansi pokuali uvesti KL u liturgiju, no shvatili da romanizirano st. vie ne razumije taj jezik postoji javna svijest da uz pisani lat.j. postoji i razgovorni- na Turonskom crkv. koncilu 813. potvruje se da postoji latina lingua i rustica romana lingua, sveenici duni govoriti propovjedi na pukom rim.j. ili na njemakom kako bi puk mogao razumjeti nakon Karolinke renesanse (da bi obnovio ZRC) uveden u kole i crkve KL kao obavezni jezik- vie se nije moglo propovijedati na tom jeziku- nerazumljiv po. 9.st. su se ta 2 jezika definitivno razdvojila, vie ne mogu funkcionirati kao 2 varijante istoga 842. pojavljuje se 1. tekst na pukom RJ (in rustica romana lingua)- sauvao se zbog dokum. vrijednosti; ne moe se tono odrediti na kojem tipu RJ, iz sj.polovice Galije; jedni tvrde da je s krajnjeg istoka, drugi da je iz okolice Poatjea, trei da je sa sj. Fr.- 'Strasburki statuti (prisege)'- osn.zna. koje fr. dijele od lat. sadrane u tom tekstu 6-7. L vie nije ivi jezik odlazi se na kolovanje u samostane, uz neki kaptol- L se ui kao strani jezik kroz cijeli srv. nije se govorio masovno, no neki su ga govorili i u kui znaenje za eur.jez.pov., posebno za zap. RJ kada se poelo pisati na RJ: 842 na fr.; 10.st. Glosas Emilianenses i Silenses u p.,od kraja 11.st. na prov.; od po. 13. na katal.; u 12. na tal.(9.st. Veronska zagonetka, 960 Placiti, najstariji spomenik tl. jezika) 7. ZNANSTVENI LAT. kad je piscima tekstova na pukom j. ponestao izraz- pri ruci tekst na lat. (oni koji su znali pisati, znali su neto i lat.) pogotovo u crkvi, administraciji lat.stalni izvor bogaenja RJ i drugih; posebno pojaano nakon 2.renesanse (12.st) sa razvojem gradova i trgovine (Fr, Niz, Belg, VB) osnivanje sveuilita (12/13)- slub.j.-KL- stoljeima nadnac. jezik uenih u cijeloj zap. i sr. Europi u RJ sve vie ulaze posuenice i konstr. iz lat. od 16.st. na sveu. prodiru i drugi jezici- tek nakon fr.rev. dobili puno pravo tek nakon 1.svj.rata lat. potpuno iscezao iz sveu. uporabe i kada je bio mrtav jezik- jezik mnogih institucija do novijeg doba u Hrv. 1847. slub. ukinut kao slub.jezik, u svim drugim zemljama ranije u sve eur. jez. uli mnogobrojni lat.elementi- nakon srv.lat- znan.lat. pisci koji su pisali na pukom j. djela za zabavu i razonodu, kad bi se bavili ozbiljnim temama (fil, teol, pravo)- pisali lat.; Dante- in lengua vulgar 'Boja komedija'; 'De vulg.eloq.' na lat., bio zadrti pol. borac 'De re publica' ta dvojnost u mnogim eur.zemljama do 19.st.- ovisno o potrebama, temama, publici u hrv.knji. do 19.st. gotovo pravilo; stari db.pisci-komedije na hrv, fil.raspr., znan.djela na lat. Pavao Riter Vitezovi znanstveni lat. od 17.st. poseban razvoj- jer su se poele sustavno razvijetii znan. terminologije, i kada je trebalo stvarati nazive za nove pojave oznaavalo se za po.lat.rijeima, vrlo esto u znan.lat. unesen velik broj gr.tvorbenih elemenata i rijei podloga za znan, adm, pravnu terminol. veine eur.jezika danas njem.,hrv.- puno kalkova (doslovnih prijevoda) rumunjski- poseban status- do 19.st.razvijao se izvan zap.kult.kruga, dio pod turkim gospodstvom, neto vie od treine pod Ugarskom (bez praktine pravne autonomije)

Rumunji u ugar. dijelu pod utjecajem lat.dijela, posebno nakon stvaranja grkokatolike (unijatske) crkve u 17.st. kada je veina pravoslavaca te zap. Rum. prela na unijatsku kler se kolovao u katol. institucijama u Austr, Ug, Ital tek od 17.st prvi narataj latinista u Rum, poinje prodirati lat. nakon osamostaljenja 1812, punopravnog ujedinjenja i osamostaljenja 1861. umjesto prevlad. crkvenoslav. i gr. jez. utj., naglo kratkotrajno prevladava tal., zatim fr.jez.utj. elitni sloj se kolovao u Fr. u 2.pol.19.st. Rum. je jako slavizirana, grecizirana...reromanizacija, ne toliko preko lat. koliko preko fr. znan.lat. 19. i po.20.st. snaan utjecaj na formiranje rum.znan. terminologije VL kao zajedniko ishodite svim RJ: supostojei sa slub. i pisanim u svih prvih 5 razd., a ako 6,7 uzimamo kao etape u razv.L, a RJ kao dananje, onda supostoji i u 6,7 trojstvo: znan.lat., standard.fr. kao knji.j. i razgovorni fr. u Rim.dr. u svim provincijama kao jez. slu.javne kom. pism i usm.(inovnici, asnici vojske) bio u uporabi jedino KL; jezik drave i za vjerske obrede vezan uz sredita, institucije, ugl. u gradovima- gradski jezik- SERMO URBANUS njime se u svakodn.kom. nisu sluili ni rimski kolonisti ni vojnici ni domai osloboenici, a ni rimski asnici,inovnici, sveenici izvan slubenih prilika, nego svakodnevnim, opim razg.jez.: SERMO CASTRENSIS (jezik vojnika u taboru)/PLEBEIUS/COTIDIANUS termin VL uveden u 19.st.- odvie udaljen od lingv.stvarnosti, ali ve uao u inventar romanistike, koristit emo ga uz neka objanjenja (obino u opoziciji prema KL)- neslubeni, nepisani, neknjievni l. no ta 2 jez. imaju golemu veinu vokabulara zajedniku, glavninu gram.grae vrlo slinu ili zajedniku, izmeu ta 2 tipa ne da se uspostaviti jasna i vrsta granica, razl. se od razdoblja do razdoblja, garnica varira i od autora do autora KL i VL- promatrati kao 2 stila/varijante istoga j., a ne kao 2 potpuno razl, odvojena sustava

VULGARNI LATINITET nikakav pisani spomenik ne moe potpuno i vjerno prikazati govorni jezik nema cjelovitih tekstova, ono to imamo je KL s vulgarnim elementima izm. ta dva registra lat. postoji visoka podudarnost u pogledu leksika i sintakse fonetske promjene u VL (2-4 st.) poveavaju razlike IZVORI VL: 2 osn. kategorije- pisani i kroz utjecaj na RJ kronoloki: pretklasini, klasini i postklasini, nakon prospasti Carstva kategorizacija po Vaananenu: 1. latinski gramatiari: puristi, osuivali pogreke i propisivali pravila, katkad posve samovoljno (treba ih uzimati s rezervom) Kvintilijan, Sergije, Konsencije, Pompej (3.st.pr.Kr.-7.po Kr.) Apije Klaudije (360. pr. Kr.) Virgilije Maron iz Toulousa (7.st.) Pavao akon- Lombardija (8.st.) Appendix Probi- dodatak rukopisu Probove gramatike lat. po strukturi bi pripadao glosarima, 227 nepravilnih rijei i formula, s pravilnim preporukamasvi RJ svoje oblike izvode od tih nepravilnih oblika sve vulgarne forme su robusnije (lake izgovorive) i imaju pravilne fonetske promjene, tee jednostavnosti vetulus non veclus (ispadanje kratkog u) calida non calda (ispadanje kratkog i) auris non oricla (od deminutiva auricula, ispadanje kratkog u) vinea non vinia speculum non speclum (ispadanje kratkog u, predzadnji nenagl.slog)

2. latinski glosari: jednojezini, eksplikativni rijenici sa popisima manje poznatih rijei i tuica s tumaenjima, od par desetaka do par stotina rijei nastaju u doba kad je rascjep izm. pisanog i govornog lat. toliki da neke rijei treba tumaiti 3.st. De verborum significatione- Verrius Flacus? 6/7 st. Etymologiarum sive originum- Isidor iz Seville, dobro poznavao KL, izvor znanja; vrlo malo vulgarnih elemenata, ak i stilistike uporabe tumaio kao neispravne 9.st. Glossae iz Reichenaua (samostan)- polako sve kvalitetniji glosari (lat.-romanski glosari, iz 9. i 10. st. najbolji izvori VL) vjerojatno prijepis glosara iz sj. Francuske iz 8.st (izvornik) pojanjeni biblijski izrazi, i to u onim oblicima u kojima se nalze u tekstu pulchra: bella (korijen bella u svim RJ) arena: sabulo (arina samo u rum, port, p) isset: ambulasset (ira samo u futuru i kondicionalu) transgredere: ultra allare (outre aller) iecore: ficatum (foie) Galia: Francia in ore: in bocca vespertilio: calvas sorices (chauve-souris)- imi 11.st. Glossae iz Kassela navjerojatnije isto nastale prije (u 9, 10) turistiki romansko-njemaki (bavarski) rjenik, izrazi korisni putnicima indica mihi: sage mir homo iste: deser man tundi meo capili: skir min fahs (oiaj me) randi meo barba: skir minan part (obrij me) 10.st. Glossae iz samostana San Millan (Emilianae), Logronho, panjolska 10.st. Glossae iz samostana u Silosu (Castilla) repente: lueco-luego multas: muchas, muitas 3. latinski natpisi: profanog ili sakralnog sadraja, kasnije kranskog a) stereotipni uklesani natpisi (posvete, nadgrobni spomenici) malo pogreaka, klesari bili obrazovani ustaljene formule gramatiara, bile pisane pod strogim nadzorom jezinih strunjaka b) slikani natpisi s javnim proglasima (osobito iz Pompeja, lava zatrpala u 1.st.n.e.), neto kao dananji grafiti, ono to se ljudi ne usude javno rei 'Quisquis ama, valia, peria qui n osci amare; bis tanti peria quis qu is amare vota! Tkogod ljubi neka mu je sa sreom, neka propadne onaj tko ljubiti ne zna, dvostruko neka propadne svatko koji ljubiti zabranjuje' 'Omnia formonsis cupio donare puellis set mihi de populo nulla puella placet. Sve lijepim elim dati djevojkama, ali meni iz puka nijedna se djevojka ne svia. niti jedno 3. lice nema finalno t (valiat:valia, pereat:perea) hiperkorektnost- formosus nikad nije imao n finalni konsonanti slabljeni, ak i ispred m (set mjesto sed) c) natpisi ilom i ugljenom- anonimni autori (tabellae defixiorum, tablice proklinjanjaurezane magine formule zazivanja demona) 'Te rogo qui infernales partes tenes, conmedo tibi Julia Faustilla, Mari filia ut com celerius abducas et ibi in numerum tu a(b)ias. Tebe molim koji paklene strane dri i preporuujem ti Juliju Faustillu, ki Marija, da ju to prije odvede i tamo i sam ode. otpada finalno m u akuz. (Juliam, Faustillam, Filiam) to se dogaalo ve i u versifikaciji, finalno um se ne ita ako sljedea rije poinje vokalom (Exegi monument(um) aere perenius...)

ba 'grafiti', natpisi na grafitnim ploicama/crijepu/kamenu Pompeji, Herculanea 4. latinski pisci (klasini, postkl. i stari) Plaut i Terencije- u karakteriziranju likova vrlo esto koriste vulgarizme (neodreena granica izm. klas. i vulg. klasini pisci- u slubenim pismima nema vulgarizama, dok ih je u privatnim pismima mnotvo (Ciceron): Habeo epistulam scriptam...umjesto scripsi postklasini- Petronije Arbiter: Cena Trimalchionis, naena u Trogiru u 17.st; gosti na veeri govore jezikom neukog puka 5. tehniki traktati- praktina namjena, rasprave o lijeenju, hrani... zbog kulturne dekadencije opada i razina jezika Vitruvije Polion (iz Augustovog doba): Non architectus pode esse grammaticus...traktat o graditeljstvu, ispriava se zbog svog jezika Mulomedicina Chironis- o lijeenju mazgi 4.st.- De recoquinaria- o kulinarstvu- Apicije 5.st.- De medicamentis liber- Marcellus Empiricus iz Burdigale (Bordeauxa) 6.st.- De observatione Ciborium'- dijetetski prirunik 6. povijesti i kronike (od 6.st. nadalje) djela bez knjievne a i dokumentarne vrijednosti, protkana vulgarizmima i reminiscencijama na KL 6.st. Grgur Turonski- Historia Francorum, u 10 knjiga- najvaniji izvor za poznavanje ranosrv. fr.pov. 7.st. Chronicarum libri 4 (djelo 3 autora) 7.st. Liber historiae Francorum 6.st. Jordanes: Gotska i svjetska povijest' 7. zakoni, diplome, povelje, formule daleko manje izloeni naknadnim promjenama, jer su slubeni dokumenti sred.6.st.-sred. 8.st.- merovinki dvor- Franci 6/7 st.- lombardski/langobardski kraljevski edikti, vizigotski kraljevi u p. 8. kranski pisci (u 3 etape) I kranstvo zabranjeno- kratki prijevodi bibl. tekstova, da bi ih svijet razumio Vetus Latina, Itala i Afra (fragmenti iz Italije i sj. Afrike), 2.pol. 2.st. mnogo posuenica i kalkova iz gr, hebr, aramej. II 4.st. kranstvo- tolerirana religija sv. Augustin- Bolje da nas kore gramatiari nego da nas ne razumije puk III kr. kao slubena religija- tekstovi namijenjeni irim masama ima filozofskih djela (Augustin, Tertulijan) na KL, ali i onih za puk, u kojima je velik broj vulgarizama O putovanju u Svetu zemlju- ne ba eruditski tekst, ve s pobonom namjerom propagiranja kranstva ivoti svetaca- Turonski- ne otivao sintaksu, oblike i izgovor KL 4.st. sv. Jeronim- Vulgata- im ima vie izbora, preferira one oblike blieVL (npr. umjesto konstrukcija upotrebljava zavisne re.); inae je ak i u privatnim pismima bio isto klasian 9. komparativno prouavanje RJ- + svih onih koji su s VL dolazili u doticaj: baskijski, hrv, gr, njem, irski, berberski j.: najbogatiji izvor 2 nedostatka: a) rekonstruirani oblici se ne mogu potvrditi (veina potvrda see do u rani srv., dok su najstarije potvrde iz 2/3 st. b) sve teorije imaju samo vrijednost hipoteze (oznaene su zvjezdicom), dok se ne potvrde u tekstovima rekonstrukcije vrlo pouzdane: ako dolaze u svim veim RJ: potere, pouvoir, aputea, poderpotere; cantero, chanterer, cantare- cantare habeo (futur) ako su izvedene iz geografski razmjerno jedinstvenih jezika (kompaktno podr.)- essere umjesto esse

20.12.2002. REKONSTRUKCIJA VL: veliko znaenje za rekonstrukciju imaju i neromanski jezici koji su bili u kontaktu s lat. : njem- keller: cellarium/ dalm. kaputa:cepula/ bask. bace: pacem- pretpostavljaju izgovor k a ne srv. lat. c VL ona injenica koja RJ osigurava jedinstvo i homogenost ne moe ga se staviti u sistematizirane shematizme u po. je imao visok stupanj jedinstvenosti, s regionalnim razlikama najnovija istraivanja: iste pojave su na jednom podr. vrlo este dok se na drugima tek nazirus vremenom te kvantitativne razlike prelaze u kvalitativne do promjena dolazi i zbog razl. supstrata: Iberija: keltski, protobaskijski, iberski, grki, feniki Galija: galski, iberski, ligurski, akvitanski Italija: keltski, venetski, etrurski, oskiki, umbrijski, grki, sikulski Balkan: ilirski kompleks na zap., trako-daki na ist., od 4 st. i keltski (Panonija) RAZLIKE IZM. KL I VL naglasak: KL- navodno isti kao i u srodnim indeur. jez.- melodian, tonski mjesto naglaska nije imalo razlikovnu vrijednost: moe biti na ultimi (oksitona), penultimi (paroksitona), antepenultimi (proparoksitona)- odreeno kvalitetom penultime (koja je bila duga ako je imala dugi ili kratki vokal+ konsonantsku skupinu koja nije muta com liquida rijetko bilo na ultimi, oko 2% rijei (onih kojima je jo u predliterarnom dobu ispao posljednji slog) nostras- nostratis ili viden (od vides-ne).. od svih sluajeva ostalo vrlo malo u RJ (npr. franc. la od illac) VL- isto na jednom od posljednja 3 sloga razlika e u funkciji- vie nema kvantitete vokala mjesto akcenta ima razlikovnu/fonoloku vrijednost- fonoloki distinktivno zbog fonetskih promjena nestajanja kratkih vokala u penultimi esto ispada zadnji slog, a neke rijei s akc. na predzadnjem slogu- na posljednjem 3 skupine mjesta naglaska su po frekvenciji gotovo izjednaene VL ima ekspiratorni naglasak, to je karakteristino za germ. jezike na antepenultimi su esto nagl. rijei keltskog podrijetla (encastrum, Karnufras- dananji Chartres) RJ- obino uvaju mj.nagl. iz VL nenagl.slogovi se lake reduciraju i nestaju postoje sustavne iznimke, fonoloki, morfoloki i semantiki uvjetovane a) fonoloki: 1. neke proparoksitone prelaze u paroksitone- viridem: verde; auricula:oricla 2. sve proparoksitone s kratkim vokalom+ muta cum liquida prelaze u paroksitone: palpebra-palpebra-paupiere; colubra-colobra-couleur; cathedtra-catedra; tenebras-tenebrastenebre 3. sve proparoksitone s kratkim i/e u hijatu prelaze u paroksitone: mulierem-mulireremulher/parietem-paretem-parois, parede b) morfoloki: 1. glagoli 3.konjugacije kojima osnova zavrava na u premjetaju naglasak na slog ispred u: batuere-battuere-battre; consuere-consuere-cosere, coudre 2. u 3.l.pl.pf.ind. naglasak ide na 3. od kraja: dixerunt-dixerunt-dirent; fecerunt-feceruntfirent; portaverunt-portarunt-porterent 3. kad se jednostavne paroksitone (s kratkim vokalom) nau u sloenicama u KL one postaju proparoksitone, dok se u VL to pravilo ne potuje venit-convenit-convenit; capi-incipit-incipit; lego-relego-religo; nego-renego-renego neke se rijei vie ne osjeaju kao izvedenice: cumlocare-collocare-collocat

c) semantiki: 1.u oznakama brojeva za desetice u sloenicama e se naglasak premjestiti na razlikovni element, nee potivati uvrijeena pravila o naglaavanju: quadraginta-quadraginta; quinquaginta-quinquaginta; viginti-venti, veinte; triginta-trenta ali postoje i nesustavne iznimke- izolirane, malo ih je Mercuri dies- Mercuri dies- Mercredi; ficatum-ficatum-foie VOKALSKI SUSTAV KL- 10 vokala, jedino je kvantiteta razlikovna: 5 dugih, 5 kratkih vokalizam u VL u odnosu na KL: dz I ko I - ko U dz U dz E ko E ko A dz A ko O dz O -

diftonzi AU- o, AE (ai)-em, OE (oi)- e drugi dift. nisu u RJ ostavili nikakva traga mnoge rijei i oblici su se mogli razlik. samo po kvantiteti vokala: lvis- lagan, levis- gladak; slum-tlo, solum- samoga, ak.m/sr.r.; vnit- dolazi, venit- doao je; rma-Rim, roma- u Rimu; ppulus-narod, populus-jablan; bitno za razumijevanje poruka u KL potkraj carstva taj sustav se raspao- 1. znakovi tendencije da kvant.vok.sustav prestaje funkcionirati-ve od 2.st.- dugi vokali se zatvaraju a kratki se otvaraju od 5.st. nema vie razl. po kvantitetu- u VL sustav od 7 neutralnih vokala i 1 diftong, ostali se stegnuli: I, zE, oE, A, oO, zO, U + AU: osnovica vokalizma svih zap.RJ pored tog zap.rom VL sustava treba voditi rauna da su na pojedinim manjim prostorima i drugaiji sustavi: Sardinija- 5 osn.vokala +AU, ae, oe prelaze u e kompromisni sustav: unutranjost Balk. poluotoka, Rum., neki dijalekti u ji Ital., dijelom lat.elem. u albanskom (i,e,e,a,o,u), Sicilija i mali dio ju.tal.kopna nema jedinstvenog vok.sustava- kad promotrimo razvoj RJ- regionalne razlike u rubnim dijelovima: Sardinija, Sicilija, ju. Italija, Balkan Sj. Fr. au sauvan do 7.st Ita/p. isto rano stegnut (monoftongiran) Port. au ouvan do kraja srv., tek nedavno stegnut Rum/okcit.- au jo i danas prisutan razlike u distribuciji vokala: ako je drugi slog od kraja nenaglaen, kratki vokali ispadajuispred l,r uvijek, ali i u drugim kombinacijama u nenagl.slogovima imamo samo 5 moguih vokala: i, otv. e, a, otv. o, u

KONSONANTIZAM za razliku od vokalizma, nema sustavnosti i dosljednosti u promjenama, samo vei ili manji broj pojedinanih promjena 5.st. h- nestao u svim pozicijama jo u Ciceronovo doba, danas ga nema u RJ, u renesansi ga povratili u pismo (homme umjesto ome, kako se do tada pisalo) qu- ograniena distribucija i to ispred a,i,e rijetko ispred o i u (kw) s tendencijom da se promijeni u (k) proces trajao vie od 1000 godina, u nekim jez. dosljedno provedeno x- (ks) mijenja se u ss, s, ps (rum) dixit-disse (tal)-zisse (rum.)-di (fr.) j- jod-polukonsonant, ispred vokala mijea se s dj i gj, koji u RJ obino nestaju, svi postaju j di, ti- u hijatu, kratko i- dj, tj- u 3.st. palataliziraju: sapientia- sapiensia; crescntiamcrescentsiam

w- u KL se svi v izgovarali kao w (bilabijalno)- prelazi u labiodentalno v- prvi zvuni frikativ, do tada bili samo f,s,h, bezvuni frikativi k,g- ispred e,i- do 4.st. n.e.- palatalizirali svugdje osim u Dalmaciji i na Sardiniji k,g-,-,g-ts,dz (tal.) caelum- celo, ceu, ciel, cielo c+j- pj, bj/ tj, dj /kj, gj/ vj, fj, sj/ lj, nj... nema jedinstvenog rezultata- l+j- lj; n+j- nj, ali ne uvijk, ne u svim sluajevima k+j- c (brac), (bracio), s (bras, braco)- najstarije posuenice u njem./gr. u 5.st. jo uvijek zadravaju nepromijenjene oblike (kaiser, keller)+ dalm, sardski, baskijski tl,cl- vetulum- veclum- vec, vechio, vieil, viejo ns-s- u svim pozicijama: consul-cosul, mensem-mesem, mensa-mesa, infans-enfas- promjene se tiu poetka i sredine rijei promjene na kraju rijei: imaju dalekosene posljedice u KL okluzivi ne mogu dolaziti na kraj rijei mogu: r- laudor, laudatur, pauper, semper; s- 2. lica glagola: laudas, laudatis; nom. bonus, civis, manus, res; ak. pl. svih dekl.(osim sr.roda): menses; t- 3.lica gl.: laudat, laudant: sauvani u RJ barem do kraja srv. nazali u KL m ak.sg. svih rodova: terram, puelam; g.pl. 1- i 2. dekl.: terrarum (genitiv); -n ak.sg.sr.roda: nomen u VL se krajnji m i n prestaju izgovarati, ako uostalom i u klasinoj metrici niti u jednom RJ nema tih finalnih m, -n: nome, homo... jedino u fr. jednoslone: meum, tuum, suum- mon, ton, son

MORFOLOGIJA - VL zbog fonet. promjena ne razlikuje pojedine kategorije tipine za stariji lat. - 1. 1. dekl. se stopila u samo 2 oblika u sg.: terrae (g,d) i terra (n,a,v, abl) - kratko i, dugo i kratko e se stapaju u e - kratko u, dugo i kratko o se stapaju u o - dugo i kratko e, o se prestaju razlikovati - veliki stupanj nerazlikovanja u VL - zbog tendencije za analogijom- reorganizacija kompletnog morolokog sustava - sve morfoloke paradigme koje su predstavljale ikakav problem- pojednostavljene - gramatika i morfologija sve vie analitike, nasuprot KL, koji je imao sintetiku - 2. srednji rod- naputen kao kategorija- proces koji traje oko 1000 godina (zapravo ni do danas nije u potpunosti zavren) - ossum-ossus; brachium-brachius; folia (pl.)-folia (sg.); folium-folius - u VL su imenice sr.roda prele u m.r. prema sg. ili prema pl. u .rodu - u rum. sustav dvoroda- u sg. postaju m.rod, a u pl. .rod - sr.rod kao relikt postoji u starom fr., p, tal (osso, ossa) - 3. 4.dekl. prelazi u 2. (manus kao murus) - iznimke 4. deklinacije (idus, tribus, porticus, acus, manus, domus, quercus) ipak postaju m.rod - socorus, nurus, neptis- socra, nora, neptia/nepota- mijenjaju tip dekl. da bi se jasnije izrazio njihov .rod - 4. 5. dekl. prelazi u 1. (glacies, -iei- glacia, -ae)- neki takvi parovi postojalu jo i u KL (materies, materia) - res, fides, dies- relikti, zadrali se nakon promjena - 5. imparasilabike imenice 3. dekl. postaju parasilabike 2. dekl. (mons, -ntis- montis, montis) - oblici koji zavravaju na r prelaze u 2.dekl. - pridjevi- acer, -is, -e---acra, acrum; pauper, -is- paupera, pauperum - imenice: cohelare- cohelarium - rezime: - KL- stanje fiksirano u 3.st. - VL- neprestane promjene - KL- sintetiki jezik: leksem+morfemi

VL- ide prema analitikom ( i imenice i pridjevi) sintetiki/analitiki jezici ne postoje (relativni pojmovi) IMENICE istoni tip (Balkan), Dacija: n,a- 1. pade, g,d- 2.pade, v- 3.pade (posuen iz slavenskih jezika) zapadni tip (Ital, Iber.pol.): 1 pade za sg. i 1 za pl. (ili u n ili u ak) Fr, ju. Belg, zap. vic- dvopadeni sustav- do kraja srv. n,v- cas sujet; g,d,a,ab- cas regime (opi kosi pade, fonetski ak) a- kosi pade bez iega g- kosi pade s prijedlogom de d- kosi pade s prijedlogom ad...ili po kontekstu taj je sustav nestao s podr. Ital., Iber.pol.,Alpi i Sardinije jo prije prvih pisanih spomenika, dok se u Fr. zadrao i do 14.st relikti: Dieu Merci (umjesto *Merci a Dieu) gars (n) i garcon (kosi pade) ist. vic., Furlanija- pridj. i imen. kao dio imenskog predikata imaju oblik m.roda u n (retoromanski), inae imaju oblik m.roda u a PRIDJEVI u KL imaju samo 3 dekl., u VL se pojednostavljuju na kraju isti imaju samo cas S i cas R ( i u franc. i frankoprov.) KL imao sintetiku komparaciju- ior, ius/ -issimus,-a,-um, + 2 sluaja analitike (kad pridjev u osnovi zavrava na vokal(idoneus, dubius, arduus) i u stilistikoj uporabi: plus, magis+ pozitiv=komparativ; valde, pene+pozitiv=apsolutni superlativ; maxime, plurime+pozitiv=rel. superlativ VL: komparacija prelazi iz sint. u analit. dosljedno provedeno samo u rum. (najpukiji, nije imao toliki utjecaj Crkve) na zap. neki pridjevi koji oznaavaju osn. kvalitete sauvali sint. komparaciju (dobar, lo..) razlika izm. komparativa i superlativa je odreena: a) ili mjestom naglaska: plus+pridjev= superlativ; plus+pridjev=komparativ b) ili koritenjem lana/determinativa u superlativu, a izostavljanjem istog u komparativu (il piu bello/ piu bello) BROJEVI zap: sauvan tip brojanja iz KL osim: duo de viginti i un de viginti (18,19)- zamijenjeni unus (unius, uni, uno) i duo- u KL idu po zamjenikoj dekl., a u VL po imenikoj )dui, due) ist: za brojeve od 11 do 19 preuzimaju slavensko-balkanski tip (koji imaju svi na Balkanu osim Grke: unius super decem- uns prezee (jedan na deset); due/i super decem- doisprezee (dva na deset) zap. Italija/Iberski/ji. Galija isti oblici kao u KL samo s drugaijim naglascima fra. i prov.- vigezimalni sustav za parne desetice, 70 i 90 (proirio se od sjz. prema ji) keltski jezici (irski, velki, bretonski)- imaju slini sustav (od 10.st)- galski supstrat Normani- inicirali te promjene na podr. Galije (iako su brzo bili odustali od svog jezika) djelomice ga proirili i na Siciliju i Napulj (ili je to bio utjecaj albanskog) ist. opet slavensko rjeenje: duedeci- doeze (dvije deseti) 20 treideci- treize (tri deseti) sam sustav brojeva bio arolik ZAMJENICE kao zamjenice sauvane samo osobne u pravom smisli rijei ostale imaju dvojni karakter (imeniki, pridjevski, determinantni) OSOBNE ZAMJENICE 1. lice: ego- *eo- *eo/*io (io, yo, eu, eu(jeu, rum.), jo (o, kat.), je () *eo ego kao takav sauvan samo u Sardiniji (eyo)

postoje oblici za nom. i ak., u tal. i rum. i za g i d: mihi (a mi, a me, mie (rum.) 2. lice: vos iz 2.lica pl. je dobilo znaenje 2. lica sg. iz potovanja (car za sebe nos imperator, drugi mu govorili vos imperator) - tako je u svim europskim jezicima (osim onih gdje je dugo na vlasti bila soc.demokratska stranka i u planinama/ pastirskim civilizacijama- istrorumunjski) - port./pa.- u Lat. Americi imaju samo taj oblik (voce, usted) - rum.- itav sustav osobnih zamjenica razvijen bez veze s latinskim, pod utjecajem Bizanta (obraanje djeci sa tu, roditeljima sa tvoje gospodstvo, uitelju, sveeniku sa njegovo gospodstvo, ministru sa vae gospodstvo...) - 3. lice: u KL oznaavano pokaznim zamjenicama (is, ea, id; ille, illa, illud) - na veini podruja RJ danas razvijeni oblici za osobne zamjenice od ille/illa/illud - katalonski i sardski od ipse/ipsa/ipsum= sam,-a,-o - nom. ille (illi) illa + illui (od illi cui)- lui (fr, tal) - akk. (il)lu(m) (il)la(m) + illae- lei (tal, rum) - g/d pl.: illorum/illarum (vulg. oblik, kl. bi bio illis- leur, loro (rum, tal) - DEMONSTRATIVI/POSESIVI - u VL vrlo temeljito reorganiziran sustav, imaju isto kao i osobne zamjenice i g i d Ovaj hic Haec hoc U pravom smislu rijei Taj Iste Ista Istud Onaj Ille Illa Illud On(aj) Is ea Id U posebnim sluajevima Sam Ipse Ipsa Ipsum isti Idem eadem Idem - hic, haec, hoc- sustavno se uvaju m. i . rod, ako se srednji i uva (dolazi u ne-analizabilnim oblicima): - per hoc- pero (p, tal) - pro hoc- poruoc (starofr) - apud hoc- avuec- avec (fr) - hoc- oc (da) u provans.(lengua d'oc) - hoc illi- ol- oui u fr. (lengua d'ol) - shema u VL: Ovaj Iste Ista Taj Ipse Ipsa onaj Illa (illi) Illa Bio i osobna zamjenica i lan Evo eno da bi se umanjila uestalost konfuzije koristi se u kombinaciji s ecce/eccu(m): ecce + iste/ista Este/esta (p, port) Eccu(m) + ipse/ipsa Esse, essa (p, port)

u ostalim sustavima tendencija da se sustav od 3 demonstrativa svede na sustav od 2 (za blizu i daleko):dosljedno provedeno u fr. Blisko ecce Isti/ista (i)cest/(i)ceste ecce Istu(m)/ista(m) (i)cest/(i)ceste Ce(t)/cette daleko ecce Illi/illa (i)cil/(i)cele ecce Illu(m)/illa(m) (i)cil/(i)cele 0/celle ecce Istui/istei (i)cestui/(i)cesti ecce Illui/illei (i)celui/(i)celi (i)celui upao u zamjenu za onaj gore oblik 0 koji nije postojao - talijanski- pokuaj uvanja trolanog sustava: Eccu(m) Iste/ista Questo/questa Eccu(m) Ille/illa Quello/quella

rum.- dananji oblici ili od ecce ili od eccum, no vjerojatno je postojao sustav 3.lica kod demonstrativa, u dijalektu se uvaju jednostavni oblici demonstrativa POSESIVI - postojao dobro strukturirani sustav u VL: Meus 3 Tuus 3 Suus 3 noster voster Suus - port./rum.- meus utjee na tuus/suus- teu, seu - tal/pa.- uvaju mio/tuo/suo, mi/tu/su - fr- meum, tuum, suum- mon, ton, son - mea, tea, sea- ma, ta, sa - suus- pravi posesiv (VL: illui/illei; illorum- ostalo u tal. i fra.- loro), refleksivni posesiv - u port., pa. ostalo: su casa-casa de el/ella/ellos/ellas UPITNE ZAMJ. I PRIDJEVI - iz KL quis, quid=tko, to, pomijeali se pa se svode na jedno NEODREENI OBLICI - promatramo ih individualno kroz svaki jezik, gotovo ni u jednom sluaju nema zajednikog nazivnika za sve RJ: - aliquis/aliquem/aliquod- alguem, algo (pridjev je aliqui, aliqua, aliquod) - cataunus, catauno- cada uno - cata- cada - cata+quisque- casque unus- chacun, tal. ciascuno ZAMJENIKI PRILOZI/prilone zamjenice - inde (odanle)- *inne- en, ne - ibi (ovdje)- y (fr) - de unde- *donde LAN - pojava lana je najznaajnija promjena u imenskoj sintagmi - pojavio se pod utjecajem grkog jezika u kransko doba- pretpostavka - nastao od lat. demonstrativa u svim RJ: ille/illa/illud u proklitikoj poziciji Sg N Ille- elli- *(il)li- li (fr.) Illa- (el)la- la A Illu(m)- (el)lu- lo, le Illa(m)- (el)la- la pl N Elli- illi- li Ellas- las, les A Ellos- los, les Ellas- las, les - katalonski- od ipse/ipsa/ipsum- es, se - sardski isto- es/so, sa - rum.- lan iza imenice Neodreeni oblik Odreeni oblik Om Omul casa Casa GLAGOLI Budunost Sadanjost Infectum(nesvreno) Fut.1(ind, imperativ) Prez.(ind, konj, imperativ) Perfectum(svreno) Futur2.- egzaktni(indikativ) Pf (ind, konj)

Prolost -

Impf.(ind, konj)

Plpf (ind, konj)

svi ovi oblici imaju 3 lica i 2 broja (sg. i pl.) razlikovali i naine (ind, konj, imperativ) stanje prije promjena: razlika u izraavanju aspekta (infectum/perfectum) bila jako vana ( u kasnijem e razdoblju perfectum oblici izraavati radnju koja se dogodila prije neega) - glagolski pridjevi (participi)- izraavaju aspekt, imaju rod i broj, ali ne izraavaju vrijeme - u aktivu je tvorba vremenskih oblika tipoloki identina i za infectum i perfectum (sintetika, pomou nastavaka) - u pasivu su oblici u perfektumu analitiki (to je ono to je pokrenulo lavinu promjena u VL)izjednaavali su npr. laudatus sum- perf. pasivni od laudare, i bonus sum- pridjev+ prezent od sum, esse, fui - kolizije koj su uzrokovale promjene: - u pasivu: homofoni oblici - laudabor (fut): laudatus ero (fut.II) - laudor (pz.): laudatus sum (pf.) - laudabar (impf.): laudatus eram (plpf.) - oblici iz prvog stupca ispadaju iz sustava - oblici iz drugog stupca poprimaju znaenja tih ispalih - potpuno novi oblici dolaze na mjesto tih pomaknutih i sustav je opet simetrian: - laudatus fuero (fut.II)/fui (pf.)/fueram (plpf) - jednostavni oblici zamijenjeni sloenim - intervokalni b i v pomijeani- u nekim se oblicima inf. i pf. ne razlikuju (3.l.sg.amabit (fut)/amavit(pf); 1.l.pl. amabimus/amavimus) - finalno m otpada - intervokalni konsonanti openito slabe (pr.ego) - i i e se stapaju - u 3. i 4. konjugaciji kolizija izm. konj. pz. i ind.fut. - izm. konj.pf (laudaverim), fut.egzaktnog (laudavero) i konj. impf. (laudarem) - na mjesto starih oblika dolaze potencijalni novi - u KL pom.gl. sintetiki, a u VL se razbili na sast.dijelove- analit. - anteriorna vremena su sloena (analitika) u VL - u pf. javljaju se analit. oblici- laudatum habeo - futur postao analitiki (izraen pomou perifraze) - shema razlika izm. KL i VL glagolskog sustava (nije se pojednostavio, nego je morao izmisliti nova rjeenja da popuni rupe) oblik KL VL Ne-anteriornost/ Anteriornost simultanost (prethodnost) Ind.fut.akt. Laudabo Laudar + aio Haber + aio laudatum Ind.fur.II Laudavero / / Ind.pz.akt Laudo Laudo Laudatum habeo Ind.pf.akt. laudavi Laudavi Laudatum habui Ind.impf.akt. Laudabam Laudabam Laudatum habebam Ind.plpf.akt Laudaveram Laudaveram (u po.) Konj.pz.akt. Laudem Laudem Laudatum habeam Konj.pf.akt Laudaverim Konj.impf.akt. Laudarem Laudatum habiussem Konj.plpf.akt. Laudavissem Lauda(vi)ssem u VL svi ovi oblici jo uvijek imaju 3 lica i 2 broja

pojavio se fut. iz perspektive prolosti: le futur dans le passe, futuro nel pasato, po analogiji s obinim futurom: laudar+ habebam (laudar + ea); habere+ habebam laudatum (aver + ea laudatum) iz ovog sustava se mogu izvui gotovo svi oblici fr i pa, neto manje tal rum, sard, dalm imaju drugaija rjeenja u detaljima naknadne promjene: uzrokovale razlike meu jezicima i jo vie zakomplicirale sustav francuski: 1.l.pl.- amus: -emus: - imus imus: -iemus mus: -umus veina vrlo rano eliminirana, ostalo: -umus,-omus,-ons (starofr.),-() 2.l. pl.- atis: -etis: -itis itis: -ietis tis: isto tako, ostao samo: -atis- ez (-ets)- (e) talijanski: finalni s ili nestao ili dao i (jer dio Italije potpada pod podruje ist. Romanije) cantate mogao doi i od ind. i od imperativa nema opih zakona, fonetskih i gramatikih promjena, pa svaki jezik moramo analizirati posebno... ova shema samo pretpostavka razvoj analitikog sustava za pasiv trajao gotovo 1000 godina (podatke o prvim promjenama imamo jo iz 1.st, a jo u 10.st. u Glosas Emilianenses i Silenses nailazimo na sintetike oblike) isti oblik koji u VL izraava futur u prolosti izraava i kondicional (neto to se u KL izraavalo na potpuno drugi nain) balkanska Romanija: nakon 3.st. veze Italije i ist. Jadrana oslabile, pa se otad razvija zasebno oblik futura egzaktnog se sauvao kao sintet., ali je znaio obian futur (cantavero) rumunjski: st. koje govori RJ u otroj opreci s takvim st. zap. Romanije to su koloni iz ju. Italije/Sirije/Male Azije/sj. Afrike- mnogo nii drutveni slojevi, jezik vie pukog karaktera nakon 3.st.- samostalni razvoj, u svakom sluaju, bilo po teoriji migracije, bilo po onoj da su se skrivali u gorama) sauvao laudaveram- preuzeo neka znaenja perfekta, zadralo se ind. znaenje konj. ostao samo u 3.licu pz. i upotrebljava se za sva vremena (relikt) laudavissem ostao kao ind. plpf. jedino u rum. sardski: relativno samostalan razvoj nakon razorenja Kartage, Sardinija vie nije bila strateki vana Rim.carstvu

promjene u globalu: - nakon to je nestao laudabo (fut.I) nastupaju sljedee varijante: - zap. Romanija: laudare + aio - rum. (balk-slav.rjeenje): voleo laudare - Sardinija- debeo laudare- debeo ad laudare - je vais louer- isti taj oblik znai blisku prethodnost u katalonskom - 2. i 3. konj.se nastojale stopiti (danas razlike esto sauvane jo samo u inf. i jo pokojem obliku): mordeo 2- mordo 3; respondeo 2- respondo3; cado 3- cadeo 2 - pa/port. sveli ta 2 tipa konjug. na 1, bez iznimke - rum. u 2.konj. ostalo samo 10-ak glagola, 3.je glavna - nepravilni gl. uli u oekivane paradigme: - esse-essere-etre - possum, e- possere- potere, poder - volo, e- volere- vouloir - offerre- offerire

sufferre- sufferire oblici s pojaanim afektivnim, stilistikin znaenjem su s vie sauvali: supin, particip, dok obian neizvedeni oblik nestaje adiuvo 1.- pomagati- nema reflekse u RJ, ali se moe stvoriti iterativni oblik ayudar mjesto rijei: u KL- vie-manje proizvoljan (osim gl. koji je najee bio na kraju) u VL- vie-manje obavezan: s-g-o, zbog smanjenja broja padea i analitike tvorbe- funkc. koje su obavljali padei u knj. jeziku slobodan poredak rijei, nerijetko odvajali ak i dijelove sintagme (Ex templo libie magnas id fama per urbes contra quis ferat arma Deos) upitnost: KL- upitnim pridjevima i zamjenicama gotovo redovito inverzijom, u zav.reenicama veznikom si VL i RJ zadrali taj sistem poz.neg.odgovori: KL nema rijei da/ne, ve ponavlja cijelu re. iz pitanja + non na predikatu VL- ne ponavlja cijelu re, javlja se novi tip odgovora upotrebljava adverbe: certe, verum, etiam, sic, ita +est ustalio se oblik sic (tako)- u pa, port, kat, tal, retorom. i fr. provansalski: hoc-oc=da starofra.- hoc illi- oil 'to on' (otu (hoc tu=to ti), oje (hoc ego=to ja) rum. posudio da iz balk.jezika analogno pozitivnom imamo i negativan non od kojeg imaju reflekse svi RJ SINTAKSA: VL preferirao parataksu hipotaksi, to je za oekivati budui da je govorni jezik consecutio temporis ija pravila ili uope nisu poznavali, ili su poznavali samo njihove rudimente reorganizirali i uporabu gl. vremena openito karolinka renesansa- ponovno uvela KL kao uzor 2. renesansa (sveuilita)- obnova KL u gradovima, obrazovani i kler i plemstvo i graanstvo prva renesansa- tzv. makaronski lat. potpuno istjeran sa sveu. i kola sve to znai da je KL definitivno postao uzor za ureivanje sintakse zap. rom. jezika LEKSIK: promjene su tu najvidljivije opet nemamo izravnih dokaza, no glavninu VL ipak moemo definirati, rekonstruirati i sistematizirati VL i KL nisu u filijalnom odnosu (jedan se nije razvio iz drugog) KL zaustavljen u svom razvoju, anrazini u kojoj je bio u 3.st.,i dalje uvan od gramatiara, pisaca, kole, vjere, vojske, administracije IZMJENE U LEKSIKOM FONDU: 1. gubljenje rijei- estom uporabom smanjuje se fonetski obujam rijei i njena izraajnost, pa ona postaje manje koritena i obnavljanje fonda- zbog psiholokih, socijalnih, etnikih faktora PSIHOLOKI FAKTORI nedovoljno slikovite ili netransparentne rijei zamjenjuju se slikovitijim ili etimoloki transparentnijim izrazima jednoslone rijei esto dolaze u fonetsku koliziju, pa su mijenjane vieslonim rijeima nepravilni oblici po analogiji zamijenjeni pravilnima esse-essere volo-volere ferre-portare (prtiti na leima) ire- u KL ima i jednoslonih i vieslonih oblika u VL se zadrali samo oni oblici koji se mogu razdvojiti na 2 sloga eo, is, it- nemogui u VL: ambulare/ seducere/ salire/vadere edere (ese)- cum + edere- comedere- comer (p. i port.)

manducare (vakati punim ustima)- mangiare, manger loquor 3- u KL je deponentan (ima samo pasivne oblike koji znae aktiv) i to mu je veliki nedostatak fabulare (askati)- falar, hablar parabolare (govoriti u parabolama)- parler, parlare, parlar conventare- cuventa (rum) scio 4- isto ima jednoslone oblike, zadran samo u izoliranijim podr. (Sardinija, Rumunjska) sapio 3.- sapere (imati okus, biti soan)- saber, savoir, sapere fleo 2- isto jednosloni oblici, plangere (oplakivati mrtve, udarati se u prsa od alosti), piangere plorare- llorar, pleurer equus- cabalus (iz galskog: tovarni konj, raga)- cheval, cavalo, caballo equa- iape (rum), iegua (p.), ieve (starofr.) caput: tamo gdje se zadrao (tal, rum, fra, p, port) treba pretpostaviti pojednostavljene capum, -i ili capus, -i (2.dekl.) testa (up)- testa, tete capitionem- cabeza, cabea pulcher- nema familije rijei u lat., treba pretpostaviti etrursko podrijetlo- bellus 3- beau, bel, bello; forma (kalup)- formosus 3- frumos, hermoso, furmoso glagolski izvedeni oblici se tvorili prema supinu/participu- iterativno/intenzivno znaenje, jednostavni oblici tih gl. nisu nigdje sauvani: canto,3 cantatus sum- chanter, cantare iacio 3, iacto 1, jeter no 1, nato 1, naitre ope je pravilo da se u RJ sauvala izvedena rije- morfoloki pravilnija, robusnija i slikovitija mnogi deminutivi istisnuli obine izraze, ali izgubili deminutivno znaenje: sol- soliculumsoleil, ouris- ouricula- oreille, cepa-cepula-kapula SOCIJALNI FAKTORI svaki drutveni sloj ima svoje jezine osobitosti iz posebnih drutvenih grupa (kulinarstvo, medicina, veterina, obrti, religije) neka rije moe prijei u iru primjenu: minor 1 (prijetiti), deponentan- meno1 (prijetiti stoci tapom, voditi, goniti)- mener...menacerminacia iecur, -oris- stara indeur. rije, kao i jetra i hepa, -tos u gr. iecur ficatum- jelo od guje jetre i smokava ficatum- obina jetra- ficat (rum), figao (sard.), ficat (furl.) ficatum- igado, figado ficatum- fegato, foie, feje caecus (slijep)- ab oculis (prijevod s gr.- med.)- avogol, aveugle verbum- znanstveni rjenik (parabola, iz gr.)- parola, parole, palabra dies lune/martis/mercuris/iovis/veneris- ostali u korijenima dananjih dana u tjednu, kranstvo nije marilo to se dani u tjednu nazivaju poganskim imenima dies saturni/solis- morali biti promijenjeni, jer su sveti dani- sabatum (iz gr. tj. hebrejskog)/dies domenica/us u germanskim jezicima sauvani poganski oblici za cijelu paradigmu (engl, njem)- saturday, Sonntag...

ETNIKI FAKTORI - dolazili u doticaj s Galima, Germanima, Ligurima, Ilirima, Traanima - KL- budno bdio nad osuenicama, tj. pazi da ne prodru barbarske rijei - one koje ima su iz italikih jezika (iz predliterarnog doba) ili iz grkogn (prije nego je jezik bio fiksiran) - VL- nije se puno optereivao time je li rije bila strana ili domaa, uao velik broj rijei - iz grkog: calamus, aer, apoteca, charta, braghium, chorda, machina, petra, poena, bursa, podium, kata-, poli-, pena-

iz keltskog (za gradnju kola): ima ih i na zap. i u Rum.: carrus (tovarna kola, lat. ve imao izraz za bojna kola currus), aloe (alouette), braca (iroke hlae-pelene); cambiare (cambiar, changer), cabalus, camisia, legus (lieu) iz germanskih: burgus, brutis (bru), companio (prijevod s germ.- koji s nekim dijeli kruh), werra (guerre), baronis (ratnik, junak, plemi, mukarina) daleko otvoreniji i za onomatopejske i ekspresivne izraze (to KL nije podnosio) pipio 1- pipionis- pigeon, pipone papare 1 (jesti)- pappa- papati semantike inovacije- pomaci, proirenja, suenja collocare (staviti s)- smjestiti u krevet (suenje zna.) plicare (preslojiti)- stii (chegar)- spustiti jedra, doi do obale- proirenje znaenja focus- zamjena s focarium, fugo znai neto drugo

REKONSTRUKCIJA VL - 9. kategorija izvora: indirektni (rekonstr. VL na temelju usporedbi izmeu RJ ) - ni jedna rekonstr.nije potpuno sigurna - svi RJ imaju infinitive potere umjesto posse (razmjerno, gotovo sigurno sa esse-inf.essere, ne pretp. svi RJ nego samo dio zap. RJ na teritoriju Italije, Galije, Alpa - pravilo- u onim slu. kad se odr.rekonst. oblik nalazi na velikom kompaktnom podruju (Italija, Galija) - pored svih mjera opreza- neke sluajeve koji upuuju na mogunost rekonstruiranja VL - nije teko zakljuiti: jardin/gardino- srodni elementi, veliko komp.podr. - pri glasovnoj analizi- tal. gardino i jardin- posuenice iz franakog, jer da je autohtona italo bi se kao g - kada za sve RJ postoji isti sufiks (lat. itia), u svim RJ odgovaraju refleksi fonet. ece, eca, es, eza (tinerece-mladost, rum., tenerezza, tenereza, tendres) - do spajanja odr.leksema u svakom jeziku moglo doi neovisno i naknadno, teneritia ne mora biti, mogue da spajanje leksema i sufiksa u svakom jeziku neovisno - VL i RJ- stalna tendencija da se pomijesaju gl. 2. i 3. konj., prijelazni gl. - rum. a kade, tal cadere, p. caer- umj. KL cado, ere, cadeo, cadere- u VL pretpostaviti - VL ni indirektno ni direktno zabiljeeni- ni na koji nain se ne moe potvrditi - akcent- u RJ ona karakt.rijei koja se jako rijetko mijenjala- samo u izn. slu. u VL i RJ promjena mjesta akc. u odn. na KL - zlatno pravilo romanistike: bez obzira na to kakve promjene doivljavali nenagl. slogovi, nagl se u lat, VL i RJ redovito uva ili neizmijenjen ili s manjim i veim promjenama, ali nikad ne nestaje - KL- predstavnik starije faze lat.- pretpostavka- samu u KL u prvo vrijeme (muziki?) akcenti kao grki ili sanskrt, nedokazivo (irelevantno) - bez obzira na to je li imao m.akcenat da se pored njega pojavio rano (prije 1.zapisa) jainski dinamiki nagl. na prvom slogu- svjedoe sluajevi kod dodavanja prefiksa kad vokali koji su u neizvedenim e,a prelaze u i - utvren odnos izm. KL i VL kao zajednikog ishodita za sve RJ - mjesto akcenta u KL odr. pravilom penultime (predz.slog)- ako je dug, naglasak je na njemu, ako je kratak, nagl. je na antepenultimi (3.slog od kraja), kad je predz. dugi vokal ili diftong ili kad iza vokala dolazi kons.skupina koja nija muta cum liquida - ta skupina ne produuje vokal nego nagl. na 3. slogu od kraja

98% za mali broj rijei- mogue da se rijei naglaavaju na poslj.slogu- kad je u novijoj fazi lat.j. ispao 1.slog na kraju e iza k mogu se svesti na: svega par imenica ima u nom.jd.naglasak na finalnom slogu- nostras,-atis (naijenac, Landsmann); arpinas, -atis nijedan od njih nije ostavio traga u RJ 2. videu umjesto videsne 3. odr. broj imperativa prezenta 2.lice jd.- finalno e nestaje- aducere- aduc(e) prilozi mjesni i vremenski, ispadanje finalnog vokala, nagl.slog na kraju illic, illuc, illoc- od tih prilog illac- tragovi u RJ voditi rauna o tome da se u VL s jedne strane uporno uva ista akcenatska struktura kakva je bila u KL, a s druge strane razl. fonetske promjene donekle mijenjaju strukt. u VL bez obzira na promjene koje su doivjeli nenagl. slogovi da se u VL i RJ nagl.slog uvijek uva tako su pojedine fonetske promjene dovele ili do ispadanja finalnih vokala: calidus-caldus; fumavit, 3.l.pf., - fumat, fumant (u pjesnitvu nestaje vi) zbog kontakata s keltskim, gr.,germanskim i posuivanja promijenile se naglasne str. u VL zbog keltskog u vokabularu i toponimiji- razvoj rijei s nagl. na 3 slogu otraga- encaustrumne odgovara KL keltrska plemena tricases, carantes- odudara od lat. navika naglaavanja VL tei statistikom izjednaavanju naglasaka na posljednjem i pretposljednjem slogu 3 kategorije uvjetovanja: fonetsko, morfematsko, semantiki folklor 1. sinkopa vokala nenagl. predzadnjeg sloga- kad su u susjedstvu vokala likvida l ili r: calidacalda; viridis-virdis; veturus- vetlus- veklus; auricula- oricla konsonantske skupine muta cum liquida u KL nije produivala pret. vokal: palpebra, gr. cathedra, integrum, tenebras, tonitrum u VL takve se skupine ponaaju drugaije- vokal se ponaa kao da je dug- dobiva naglasak: palpebra- tal.dij.palpedra; colubra, colobra- port.cobra, p. culebra catedra- catedra, fr.chair; cadera p., katrida, kadira- Istra stolica integru- (ontje) fr, entero p. tenebras- tenebras; tinieblas u rijeima u kojima je nagl. u KL na 3. slogu od kraja vokali i,e, u nalaze se u hijatu, i, e i kratki u gube nagl. i postaju poluvokali, a nagl prelazi na vokal pretposljednjeg slogafi/li/o/lum- VL fil/io/lu 3 skupine otklona uvjetovanih morfematskim faktorima: a) infinitivi 3.konj. isto sa nagl. na 3.slogu otkraja u KL na kratkom u u hijatu: battuerebattere; consuere- cosere b) 3.l.pf.ind. u KL nagl. na predzadnjem slogu: dixerunt- dixerunt; fecerunt- fecerunt; miserunt slabi gl. portare portarunt umjesto portaverunt radikalne promjene nagl.str. 3.l.pf. dosljedno potvrene u RJ c) nanovo sloene rijei u KL kod 2 sloena oblika glagoli s prefiksima, ako je vokal predz.sloga bio kratak, nagl. je na prefiksu: lego-religo; nego-renego; venit-convenit; capitincipit; plico-implico; u VL kompozicijama vie ne vrijedi pravilo da se naglasak prebacuje na prefiks, nego uvijek isti: convenit-convenit (conviene); incipit- incipit; KL perdidi-VL perdidi (perdi) promjene mjesta naglaska: separat-separat semantiki razlozi odstupanja od KL mjesta naglaska u brojevima; u VL budui da je nagl.bio na elementu koji nije razlikovan u VL, premijeta se na razlikovni elemenat sexaginta- refleksija RJ; viginti- veinte; cuadraginta- cuarenta ficatum- fika (rum.), fegato, higado VL ipak unato opem naelu da se naglasak uvijek uva, nagl.strukt. se u VL znatno izmijenila VL konsonantizam- koherentno prikazan, velik broj sitnih razlika od KL H- u izgovoru RJ nije ostalo nita nedosljedna promjena X(ks)- ss: dixit-dissit; u imenicama nije provedeno

Q, labiovelarni konsonant reducira se u k pred svim vokalima osim pred a d, t ispred vokala u hijatu tee prema palatalizaciji, od 2.st.- crescentia-ti-tsi; sapientiae lat. nije imao labiodentale nego bilabijale W ispadanje ns u svim pozicijama: mensa-mesa; m,n, finalni nazali koji su se u KL izgovarali, u VL nestaju 1. pojava koja je sistematska- najvei dio Romanije u doba carstva- palatalizacija velara; k, g ispred svijetlih vokala e, i, vrijedi za cijelo podr.osim izoliranih area (Sardinija (kentu), ist.obala Jadrana, dalmatski- kentum (sto)) placeo,-ere- Db. plakir tenja da se diftonzi monoftongiraju ako RJ poznaju vok.kvantitetu- nastala naknadno, nema veze s lat. konsonantizam-globalne promjene; VL-KL velik broj pojedinanih promjena komb.konsonanata s jodom (poluvokal)- daju palatalne rezultate- svi RJ zahvaeni, ali na svakom rom.podr. u razl.smjerovima 3.sustavne promjene- slabljenje finalnih konsonanata malen broj konsonanata koji mogu doi na kraj rijei meu njima se izdvajaju nazali m i n koji u VL nestaju bez traga osim u jednoslonim rijeima na dijelu podruja s,t-obavljaju u lat. zna. gram.morf. funkciju s- 2.lice glagola, ak.pl.,nom.sg, imena t- 3.l.gl. u govornom jeziku ouvani s i t koji u pukom jez. Italije nestali po.kranske ere-ne pozna finalno s u dijelovima rano odvojenim od Rima (Sardinija) i dalje s, arhaino stanje tenja prema analitikoj str., za razl. od KL koji tei sintetikoj (da se nastoji da leksiki elem. i oni el. koji oznaavaju gram.odnose nastoje dolaziti kao jedna fonetski jedinstvena rije: amabantur, neki misle da se ne moe dijeliti: am(korijen)a(osnova)ba(impf.ind.)nt(3.l.pl.)ur(pasiv) KL nije iskljuivo sint. ni RJ isklju. analitiki 1 os osnovnih tenji- naputanje sint.str. na raun analitikih karakt. VL- zbog analogije ili naputanja anomalnih ili rijtkih gram.pojava- pojednostavljene gram.str.(morfologija), ovisi o subjekt.krit., navikama kod gl. u konjugaciji 1. morfoloke karakteristike imena (imenica, prid, zamj, br)- razl. imeniki i opisni pridjevi do kraja pojednostavili svoju morf. u suvr. RJ- jedan oblik za jedn., drugi za mno.- vrijedi za sve u starom provans. i starofr.- sustva dekl. od 2 padea- pade subjekta nastavlja lat.nom; opi kosi pade- akuzativ- naputen krajem 14, po.15.st najkasnije retoromanski dijalekt surselski- tragovi reumunjski- od 4.st. se razvija odvojeno od zap.Rom., dvopadeni sustav i danas ali drukijeg tipa: stpili se N i A u VL i G i D- posljedica kontakata s balk.jezicima svi RJ osim rum. imaju jedna oblik za jd. i jedan za mn. treba istaknuti da se romanske imenice redovito izvode od lat.ak. a samo u iznimnim slu. od lat. nom. kada izvodimo imenice i opisne pridjeve polazimo od ak. determ. prid, posv, demon, relat zamj. se razlikuju od imenica i opisnih pridjeva- uvaju i N i A najmanje, a esto i D ili G-D imenice- u KL kategorije nasljeuju iz starijih jez.stanja (praitalski, indoeur.) koji nisu u lat. kad je zabiljeen bile jasno motivirane jedna od slabo motiviranih kategorija je rod- kad se podudara sa spolom nije bilo problema, ali kad se radi o neivom, sustav od 3 roda- zamijenjeni onim od 2- za neivo rod arbitraran svi RJ imaju samo m. i . rod kao jasno definirane kategorije, ali ima mnogo tragova sr.rodarum. na razvalinama sr.roda stvorio dvorod (u jednini se sklanja kao im. m.roda a u mn. enskog); u zap. RJ (tal., staroprov, manje starofr. i p.) posebne kat. imenica koje pokazuju to pokazuje rum.gram.sustav (il braccio, le braccia)

naputanje sr.roda jo nije zavreno- duga pov., ve u najstarijim stanjima lat. za mnoge im. mogue ustvrditi kolebanje (caseus/caseum- sir) neke imenice sr.roda prema pluralnom obliku na a dobivaju novi oblik (zadrao se kao relikt): folium/folia, -ae- list) kolebanja izm. m. i . roda- u lat. pravilo da im. koje ozna. stabla- .r., ali u RJ postaju m.r. imenice na or, -oris, u KL obino m.r., u VL mnoge takve imenice prelaze u .rod (apstraktno znaenje)- dolor,-oris nurus, -us- snaha; neptis- neakinja, unuka; strips-vjetica lat. u svojoj starijoj fazi iamo 5 dekl. tipova za imenice, a samo prva 3 tipa- femina,-ae pridjevi nisu imali ni 4. ni 5. dekl., one koje su ile po 5. bile brojano salbo predstavljane: materies,-iei-/ materia, -ae; glacies, -ie/glacia,-ae-VL; rabies, -iei/rabia,-ae; facies,-iei/facia,ae: u Rj po prvoj deklinaciji, ne po 5.- rano nestali iz ivog jezika res, dies, fides- u nekim RJ mogle se zadrati u obliku koji se prije izvodi iz 5.neg iz 1. dies,-iei- dio zap. Romanije- dia (p, prov, katal); sred. i ist. Romanija, fr., retor, dio prov, tal. Dolomiti, rum- pretp. 5.dekl. (di di festa, inae giorno) manus,-us/manus,-i gelus,-u/gelum, 2.dekl imenice 3.dekl. s pominim nagl.-doktor,-oris; civitas,-atis; odupirale se ujednaavanju imenice i pridjevi 3.dekl. s osn. na r redovito prelaze u 2.dekl.: acer,-is,-e prelazi u acer,acra, acrum; pauper,-eris_ pauper, -era, -erum neke prelaze iz 3. u 1.: tempestas,-atis/ tempesta,-ae bogata dekl. br. u VL reducirana pa nejednoznani morfemi s vie varijanti, dekl. se svodi na sustav u kojem morfemi tee tome da imaju to manji broj varijanti u svim dekl. odr. broj oblika s 2 padena znaenja da su ti odnosi u svim dekl.sust. identini u 1,2,3 dekl. bilo bi bolje, ali nestanak finalnih nazala u VL- oznaka ak.jd. za sve imenice m. i . roda i vei dio sr.roda............ 24.1.03. gaudeo 3 gavisum sum- oblici perfektivne osnove, pasivni hortor,avi,-atus sum- cijela paradigma pasivna ali s aktivnim znaenjem, deponentni gl. gubljenje finalnog m stapanje i,e/u,o u nenagl. slogovima glavnina promjena poela od pasiva pasiv infectum- trajni oblici- sintetiki oblici, 2.l.sg. laudabaris- ti bijae hvaljen laudaris- ti si hvaljen averis- ti e biti hvaljen/ hvalit e te perfectum- samo analitiki oblici, part. pas. ,3 roda i broj i oblici pom.gl. biti plpf.- laudatus,a,um eras- ti bijae bio hvaljen pf.(svr.pz.)- laudatus 3 es fut.- laudatus 3 eres u treim licima pom.gl. mogao biti interpertiran kao isti prezent bonus es- on je dobar laudatus es- njega su pohvalili/on je pohvaljen analogija izm. pridjeva koji dolazi s biti i participa dovela do toga da analit./perifrast. oblici dobiju ope znaenje laudatus eras poinje znaiti ono to je znaio laudabaris, ono to je znaio laudaris- laudatus est; laudaberis- laudatus eris stari oblici perfekta dobili znaenje infectuma- ispranjena mjesta, u 2.dijelu donje tablice * laudatus fueras/fuisti/fueris- u KL se nisu upotrebljavali ali su bili mogui, nema sustava u VL umj. oblika za perfectum potenc. oblici postali redoviti oblici za oznaavanje perfekta pasiv potpuno preao u analitiku konstrukciju- infectum-sintet. VL cijela paradigma pasiva analitika- revolucionarna promjena

deponentni gl. (sa pas.konj, a aktivnim znaenjem) dobili ili aktivnu konj. i uklopili se u sustav ili nestali i zamijenjeni sinonimima koji su ve imali ak.konj. nakon te radikalne promjene u konj.pasiva- promjene u konj. aktiva iz nude neka lica futura i perfekta: laudavit- on e hvaliti; laudatimus- mi emo hvaliti, on e pohvaliti, mi smo pohvalili intervokalno v-,-b-, razl. fonemi u KL, u VL se stopili u jedan jedinstveni fonem: laudabit/laudavit- ne mogu razlikovati pf. i fut. futuru umjesto starog naina (tvoren sintetiki abo, abis, abit)- uvedena konstrukcija inf+habeo2, habes,habet, habemus... u VL kao u kajkavskom budem bude- bum, bu: *aio, as, at (alegro oblici, oblici brza govora) pretp. *laudare+aio u zap.RJ- oblici futura- analitiki futur koji se tvori inf.gl. koji se spree i alegro oblika pom.gl.habere-sauvan u najveem dijelu Romanije 2 rjeenja: pom.gl. habere u pz. ispred inf. i vezan s njim prijedlogom ad habeo ad laudare (sardski sauvao debeo, debes laudare); rum. volo, vele (VL voleo, volere), voleo laudare- uniten, stari sint.futur- analitiki, krajem srv. ponovno skraen pf. mogao ostati laudaraio fut., ali je semantiki bio dvojak- pz. oznaavao ve od najstarijih tekstova, laudavi- upravo sam sad pohvalio + isto prola radnja koja vie nema veze s pz. (pohvalih) zato u pf.- s jedne strane uva u ovom preteritalnom znaenju, vezano iskljuivo za prolost, a drugo znaenje gotova radnja- habeo laudatum (pz.pom.gl/part.pas.)- nova paradigma tzv. sloenog pf. ouvan u svim RJ polazite za potpunu dezintegraciju starog gl. sustava u aktivu u oblicima perfectum esta pojava ve u KL, obilno zabiljeena, gdje je trebalo dobiti odr. broj slogova- slogovi ve, vi u oblicima perfectuma ispadali zbog nestanka finalnih nazala i stapanja kratkog e, i, kratkog u, o u jedinstvene glas. oblike koji su se prije razlikovali, au VL vie ne kolizije u nekim oblicima (konj.pf. i fut.II) od svih oblika aktiva sauvan impf. kao sintet. oblik sa sintet. konj.(laudabas) sauvan pf. sa sint.konj (laudavisti), pz. (laudas) oblici kao futur: laudar(e)+aio (sintet.), pz. laudas pored *aio laudatum, slo.pf svr.pz.- radnja koja se odvija neposredno prije trenutka govora- nije ostao u VL i RJ usamljen- analogno stvaranje drugih oblika pf. fuisti laudatum, fut. habere+as laudatum esto preklapanje s oblicima za plpf., fII, s vremenom preuzeli te funkcije prema tome stari oblici za plpf. ili stari oblici za fut.II- laudaveo,-eris,-erit- postali suvini- iz RJ nakon nekoliko st. razvoja nestali, sauvani u iznimnim sluajevima fr.do 11.st plpf. laudaveram, onda nestaje; rum.sard.p.port.-oblici sauvani do danasznaenje drugaije u VL sustavu oblik koji se djelomino preklapa sa starim sust. isto postao analitian 5 oblika koji odgovaraju infectumu, samo 3 sint., 2 analit. 5 potpuno novih nizova oblika iskljuivo analitikih- anteriornost, 2 sustava neanteriornost (simultanost, pz, impf.) svi romanski gl.sustavi samo prva 3 oblika nasljaeni iz starijih stanja, samo impf, pz manje vie identina znaenja VL- sustav s 3 niza analit.oblika u ind. za impf, pf, pz- 2 niza oblika sint. za future u prolostineanteriornost, simultanost i 5 nizova obilka koji po str. analit., a osn. zna. im je anteriornostu semant.smislu relativni (radnja u odnosu na neku drugu) konj.-praktiki sve isto, ne poznaje u VL, ni KL u prolosti prema impf, pf samo jedan oblik- konj. impf.- po 1 oblik za konj.plpf.; jedan za konj.pf i konj.pz. imperativ- u KL iz perspektive pz.- zapovijed, elja, usmjeren na daljnju budunost, odlaganje izvrenja rada, imper.pz (lauda, hvali)i fut. (laudato-hvali kad stigne), laudare-budi hvaljen; laudator-neka bude hvaljen kad za to doe vrijeme imper.pz.puno ei od fut.- iezli u VL, samo imper.pz.zadran! od nelinih oblika gl.- infinitivi i participi (aktivni i pasivni), supin-akt., slag.vremena-pas. inf, part- razgranat sustav oblika

inf.pf-nestao, samo inf.pz. inaf.fut-nestao, inf.pasiva- izraen analitiki- laudatus 3 esse po uzoru na oblike za anteriornost i inf.pz. dobio oblik za anterior. koji se tvori po istom naelu: habere laudatum (mjesto inf.pf.- anteriorni inf., Rj ga tako izvode) particip-6, aturus- nestao; adventura- ono to e se dogoditi akt.part.-samo part.pz.-laudamus, antis, zap.RJ pas.part.-andus 3 (gerundiv)- nestao- RJ samo part. laudatus 3 gl. imenice- supin nestao iz svih zap.RJ, ali se zadrao u rum. (izoliran, periferan): andi, o, um (laudando)- izt ablat. oblika, dobila adverbialno znaenje, sauvan kao gl.prilog pomou kojeg se izraava istovremenost elem. na temelju kojih se mogu rekonstrirati razvoji gl.sustava u svim RJ iz VL pored tih promjena- jo nekoliko elemenata sustav izra. lixca i broja u RJ uglavnom dobro ouvan- 3.l.jd./3.l.mn. Sardsky- za pojedine gl. bez ikakvih promjena: KL canto,as,a, amus, avis, an p: canto, as,a, amos, ais, an tal: canto, canti, canta, cantiamo (konj.nastavak), cantano svi RJ dobro uvaju razl.lica, br.morf. fr: doivio veliku redukciju na govornom planu- za mnoge gl. isti oblik u izgovoru za sva 3 lica jd. i 3.lica mn., a grafija ostala dovoljno arhaina da bi bila bliska lat.na. unutar pojedinih gl. tipova- puno analogija: tal. 1.lice pl.- konj. nast. generalizirao u ind. fr. najdalje otiao umjesto nekoliko nizova nastavaka za 1,2, lice pl. amus, emus, itis, ietis; 2.lice pl. atis (generalizirano, u starofr. ez, danas e), etis, itis, ietis/iti sintaksa: pojedini padei bili dokinuti, ak,dar,abl u zap.Rom, n,ak,g,d na Blakanu da je sintaksa zadrana kao u KL jezik ne bi mogao funkcionirati, jezine poruke to neovusnije o kontekstu, itav niz promjena KL: Petrus Paulum applellat. sub.1, dalji obj. 2, 3 1,3,2- normalan poredak u lat.(213,231,312,321 nisu podjednko uobiajeni, ali su mogui, poredak u naelu nema distinktivnu funkciju, nego bez obzira na funkciju rijei u reenici moe dolaziti na bilo kojem mjestu- 6 moguih rjeenja, sva doputena Paulus mihi librum dat. (1234) Pavao mi daje knjigu, 24 mogue varijacije; jo vea mogunost varijacija u re. s vie elemenata- i do nekoliko stotina kad je u VL nestala mogunost razlikovanja padea- otpada finalno m, u ist.Romaniji i s- ne razlikuje se objekt od subjekta VL umjesto te slobode- sustav- za izjavne re. obavezan, S-gl.O (ne vie SOG), S, O odijeljeni glagolom: Petru appellat Paulu. (sgo) Paulu appellat Petru (sgo) u fr. red rijei doveden do krajnjih granica, ista rije u odnosu na gl. ima drugu funkciju; p.manje strog normativni pritisak- vea sloboda odnos izmeu paratakse i hipotakse: kod nezavisne i zav.slo.re. ovla karakterizacije u udbenicima: VL napustio hipotaksu i parataksa je prevladala- to treba modificirati- VL je blii razgovornom jeziku i kao i svaki razg.j. ee upotrebljava parataktike nego hipotaktike konstrukcije, pa svi RJ i dijalekti u svojoj sintaksi imaju najnormalnije oblike hipotakse svi RJ imaju zavisne re.- u VL je parat. postala ea od hip., ali ova nikad nije naputena kao mogua u VL se dogodile neke zna. promjene u sintaksi- za cijeli niz hipotaktikih sveza uveden niz novih elemenata, i to ugl. zato da bi se sint. veze uinile jasnijima i jednoznanijima- radi jednostavnosti u VL i RJ nestaje i hiperbaton (prebacivanje dijelova, meusobno zavisnih unutar sintagme), u kojem se esto 2 sint.blisko povezane rijei nau odvojene nizom drugih rijei u VL samo neprelomljeni, linearni red rijei izraavanje upitnosti i odgovora na pitanje; potvrdnog i negat. odgovora u lat. niz estica kojima izraavamo upitnost- postponiran ne: videsne u VL upitnost se sve ee izraava obrnutim redom rijei, inverzijom, subjekt na 2.mjesto, iza gl.

u VL i RJ razvijen nain izraavanja indirektne upitnosti pomou si?- jedna od zna. inovacija u VL odgovori na pitanja- u lat. nema potvrd, negat.odgovora samo jednom rijeju ili esticom koja bi imala vrijednost cijele reenice u VL za potvr. cijeli niz rijei- certe, verum, etiam, ita, sic- da! u RJ preivio sic (lat. 'tako'): tal, p- si; fr. si, ali specifina upotreba- pozitivan odgovor na negativno pitanje (kao doch) po analogiji za neg.odgovore- non svi RJ od VL razd. za izraavanje kako potvr. tako i neg. odgovora na pitanja razvili sustav estica u rum: da/nu (od no); u fr. osim si, oui (hoc ille, to on), port. sim negacija u port. teila da bude to ekspresivnija i slikovitija este dodatne negacije- u VL rijei- punctum. passum (korak), micam (mrvicu), guttam psihiki faktori promjena ferre- nositi- nezgodan, jedan dio oblika izvan sustava guerrere- nema familije rijei, ne moe biti proziran etimoloki- u VL zamijenjeni sa portare ('prtiti na leima'), u RJ ili refleks od portare ili naknadno od levare (llevar, levar) locur, locui- deponentan, dvosloan u mnogim oblicima- sveden na mali fonetski obujam, nema bogate familije rijei, zamijenjen slikovitim fabulor, ari- fabulo, are (avrljati, naklapati, razgovarati)- opet afektivan prikaz- hablar, falar, sard. faidare od 1.st dalje- kranska tehnika terminologija- parabolare (govoriti u prispodobama kao to je govorio Krist): tal, fr, okcit, kat- parlare, parlaire scio, scire- 2 nedostatka- mnogi oblici postaju jednosloni u VL, siromana familija rijei od istog korijena- zadrao se samo na 2 izolirana podr. Sardinija (scire)i Dacija (a ti, atire- do 16.st, danas imenica, znati) inae: sapio, sapere; sapeo, sapere- imati okus, biti soan; razumjeti se u neto scire- neutralan inte. znati/ sapere- kuiti- tal. sapere, saber pleo, plere- plakati, nije sauvan u RJ, esto afektivni izrazi, cmizdriti, sliniti- VL- ploro, plorare (jaukati, stenjati), llorar, chorar, fr, ploare rum. plango, ere (udarati se u prsa, oplakivanje mrtvaca)- a plene, pianer; sard. prangere konj- eccus, ecui, nije se zadrao ni u jednom RJ- zbog fonet.promjene (ecua- kobila, rum, iberor, starofr) potkraj rimskog razdoblja posuenica iz keltskog- caballus- tovarni konj, raga- sauvan u svim RJ, od rom. do port. os, oris- slabe strane, u VL se nije zadrao- 3 sinonim. izraza- vilica, obraz: tal.bocca, p.boca; rostrum- (staviti neto u) kljun, rum.rost- usta, kat, p- rostre, rostro- lice caput, -itis sr.rod- u VL- u m.rodu sg., u .rodu pl., capus,-i (tal-capo,-i, specijalizirano zna., kao i fr.- capo-ef, u starijim j.- glava); p. cabo-kraj, gornji dio, rijetko glava, zamjena testa (posuda od peene gline, razbijena, loe napravljena, repnja)- od tal. preko port. do fr.zamijenjena sa caput,-itis p, port. rijeili jednoslonost- capotia- cabeza aeger, aegrotus- slaba familija rijei- zamj. sa infirmus u 1 dijeli Romanije- nemoan, slabbolestan- enfermo; ili male habitus- slabo raspoloen- malhad u fr., malato u tal., danas amalato pulcher, chra, chrum- gotovo nikakva familija, ne zna mu se tona etimologija, nije sauvan u VL dvije zamjene- 1. sinonim formosus (uinjen prema kalupu- lijep)- sauvan u periferijihermoso, formoso, rum. frumos esta pojava- lateralni, periferni RJ uvaju starija stanja od srednjeg prostora carsko doba- iz vojnikog jezika, opsceno znaenje- bellus,a,um- zgodan, ljepukast (ena), veliki sred prostor (fr, prov, tal) mnoge lat. rijei se ne uvaju u jednost. obliku skuenog fonetskog obujma, nego se uvaju deminutivni i izvedeni oblici

socijani faktori: drutveni slojevi- velik presti, ili brojniji, ili nain izraavanja privlai pozornost- 18, 19.st u svim eur, jez.medicinska terminologija ima veliku ulogu u obnovi opeg vokabulara VL- nekoliko tehn. i soc. podr. iz jezika kojih se crpile inovacije- kuhinja, medicina, obrtnitvo, religija naziv za jetru- indoer. porijekla- jecur,-oris- nije sauvan u RJ- kulinar.trem. iz gr.:jetra punjena smokvama: ficatum- polazite za nazive u RJ rum- fikat, sard- figao, furl-fija, p. higado, port- figado, tal. fegato, fr. (foa) kalkirana rije se teko adaptirala VL, ali je ipak eliminirala staru dani u tjednu- to je u ranom kr. bilo vano- KL prema odr. boanstvu, planetima P- dan Mjeseca- dies lune U- dan boga Marsa- martis dies S- Merkurov dan- mercuri dies - Jupiterov- jovis dies P- Venerin dan- veneris dies port. segunda feira... ali sub. i ned. vani u kranskoj predaji, bitni dogaaji S- saturni dies N- solis dies- nisu imali anse, sauvali se kao posuenice ili kalkovi u onim jez. koji su rano doli u doticaj s Rimljanima a do kasna odolijevali kranstvu: saturday, Sonntag iz gr. ili hebr.- abat- dan mirovanja, lat. sabbatum, rum. sabata, p. sabado- kr. term.; mjesto solis dies uveden prema gr. hemera curiace- gospodnji dan- dies dominicusdominica- tal domenica, rum. duminea, p. domingo, fr. diman etniki folklori- KL osim najstarijih posuenica, gr, italski, etrurski VL- bitno drugaije stanje, neobrazovan puk: sva sila rijei, termina iz pokorenih naroda i onih s kojima se dolazi u doticaj (gr.) od kraja 3.st.pr.Kr.- u Rimu gr. kole, ostaci: aer, bracium,calamus, corona, calapus- rano uli u lat. zatim keltski, galski, germanski izrazi

NAJVANIJE OPE KARAKTERISTIKE VL

1. vokali se ne razlikuju po kvantitetu nego po aperturi

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. diftonzi ae i oe ne postoje u sistemu sekvence k i g + palatal. poluvokal (ki, gi) se palataliziraju u odr. sloju rijei postoji sinkopa intertonike (oculus-oclus) diftong au ispred u u sljedeem slogu mijenja se disimilacijom (augusto-agusto) intervokalno b prelazi u spirant (cabalo-cavalo) deklinacija imenica vri se prijedlozima posebna kategorija rijei za aktualizaciju imenica- lanovi komparacija je analitika (sloena) pridjevi tvari u konkretnom znaenju zamijenjeni prijedlonim izrazima s de line zamj.pokazuju 2 serije, u zavisnosti od naglasaka (nagl. diftongira: me-moi) brojevi 17,18,19 tvore se dodavanjem jedinice desetici arizotoniki perfekt (sintetiki), ispada glas v anteriorna vremena su sloena (analitika) futur je analitiki izraen perifrazama kondicional kao samostalni nain postoji supin, imper.futura, gerundiv, part.fut. ne postoje oblik na ssem nije vie konj. plpf. ve konj. impf (rum.) postoji jedan univerzalni korijen u funkciji nominalizatora konstrukcija ak+inf. je rijetka reenine samostalne afirmacije postoje sloenice tipa gl+im kao i sloeni prijedlozi i prilozi ne postoje

nestaju h i m (osim u cum i rem), ns-s; tl-d; ks-ss