S

V E U I L I T E

A G R E B U

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

ZAVOD ZA ZAVARENE KONSTRUKCIJE KATEDRA ZA ZATITU MATERIJALA

___________________________________________________________________

Seminarski rad iz kolegija

MEHANIZMI ZATITE OD KOROZIJE

Galvanizacija

KUZMAN VESNA 0036409826

SADRAJ
1. 2. UVOD ................................................................................................................................ 4 KLASIFIKACIJA KOROZIJSKIH PROCESA ................................................................ 5 2.1. Podjela korozijskih procesa prema mehanizmu djelovanja ......................................... 5 Kemijska korozija ................................................................................................ 6 Elektrokemijska korozija...................................................................................... 7 Opa korozija ....................................................................................................... 8 Lokalna korozija ................................................................................................... 9 Selektivna korozija ............................................................................................. 12 Interkristalna korozija ........................................................................................ 13 2.1.1. 2.1.2. 2.2. 2.2.1. 2.2.2. 2.2.3. 2.2.4. 3. 3.1.

Podjela korozijskih procesa prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja ...... 8

MEHANIZMI ZATITE OD KOROZIJE ...................................................................... 15 Elektrokemijska zatita .............................................................................................. 15 Katodna zatita ................................................................................................... 15 Anodna zatita .................................................................................................... 16 3.1.1. 3.1.2. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5.

Zatita obradom korozijske sredine ........................................................................... 16 Zatita konstrukcijskim metodama ............................................................................ 17 Zatita odabirom korozijski postojanih materijala .................................................... 18 Zatita prevlakama ..................................................................................................... 20 Odmaivanje ............................................................................................................ 23 Kemijska priprema .................................................................................................... 24 Elektrokemijska priprema povrine ........................................................................... 25 Mehanika priprema povrine ................................................................................... 26 Ispiranje ..................................................................................................................... 26 Ope znaajke galvanskih postupaka ........................................................................ 28 Mo raspodjele galvanskih postupaka................................................................ 30 Spremnici (kade) za galvanizaciju ..................................................................... 31 Izvedba pogona za galvanizaciju........................................................................ 32 Oprema za galvanizaciju ili elektroplatiranje ............................................................ 31

4.

PRIPREMA POVRINE ZA POSTUPAK GALVANIZACIJE ..................................... 23 4.1. 4.2. 4.3. 4.4. 4.5.

5.

GALVANIZACIJA ILI ELEKTROPLATIRANJE ......................................................... 28 5.1. 5.2. 5.1.1. 5.2.1. 5.2.2. 5.3.

Galvanske prevlake.................................................................................................... 34

6. 7.

ZAKLJUAK .................................................................................................................. 36 LITERATURA ................................................................................................................. 37

POPIS SLIKA
Slika 1. Klasifikacija korozijskih procesa [2] ............................................................................ 5 Slika 2. Kemijska korozija ugljinog elika [2] ......................................................................... 6 Slika 4. Elektrokemijska korozija metala [2] ............................................................................. 7 Slika 5. Primjeri ope korzije [2] ............................................................................................... 9 Slika 6. Primjer pjegaste korozije [2] ......................................................................................... 9 Slika 7. Pojavni oblici rupiaste korozije [4] ........................................................................... 10 Slika 8. Primjer rupiaste korozije [2] ..................................................................................... 10 Slika 9 a) i b). Primjeri potpovrinske korozije [2] .................................................................. 11 Slika 10. Primjeri galvanske korozije [4, 5] ............................................................................. 12 Slika 11. Primjeri korozije u procjepu za procjep metal/metal i metal/nemetal [5] ................. 12 Slika 12. Decinkacija mjedi [2] ................................................................................................ 13 Slika 13. Primjer interkristalne korozije [2] ............................................................................. 14 Slika 14. Shematski prikaz vrsta prevlaka [2] .......................................................................... 20 Slika 15 . Podjela postupaka nanoenja metalnih prevlaka [2] ................................................ 22 Slika 16. Vrste (naini) odmaivanja [7] ................................................................................ 23 Slika 17. Shematski prikaz galvanizacije postupak niklanja [2] ........................................... 30 Slika 18. Primjeri kada za galvanizaciju [8] ............................................................................ 31 Slika 19. Proizvodna linija za galvanizaciju tvrtke 'Galvanizacija ZGR Kovai' [9] ............. 32 Slika 21. Galvansko zvono [11] ............................................................................................... 33 Slika 22. Prikaz razliitih proizvoda prevuenih nikom [8] ..................................................... 34

1. UVOD
Konstrukcijski materijali u obliku bilo kakvih tvorevina podloni su nenamjernim odnosno tetnim promjenama, tj. pojavama i procesima koji smanjuju njihovu uporabnu vrijednost. Te promjene zahvaaju konstrukcijske materijale od trenutka njihovog dobivanja pa sve do otpreme na otpad ili recikliranje, tj. u sirovu obliku, odnosno u obliku poluproizvoda, proizvoda ili dijela tehnikog sustava tijekom prerade, obrade, skladitenja, prijevoza, montae, primjene, zastoja i popravka. Takvo oteivanje konstrukcijskih materijala nastoji se usporiti ili sprijeiti mjerama i postupcima posebne tehnoloke discipline, zatite materijala koja se obino naziva povrinskom zatitom jer tetne pojave i procesi veinom poinju na povrini tvorevina. Mnoge od tih pojava i procesa zbivaju se pri dodiru konstrukcijskom materijala s nekim fluidnim medijem (sredinom, okolinom), tj. plinom ili kapljevinom. Najraireniji je tetni proces ove vrste korozija koja kemijskim meudjelovanjem materijala i medija razara materijal pretvarajui ga u drugu tvar pri emu se nepoeljno mijenja i sastav fluida. [1] Korozija je nenamjerno razaranje konstrukcijskih materijala uzrokovano, fizikalnim, fizikalno-kemijskim i biolokim agensima. Izraz korozija dolazi od latinske rijei corrodere to znai nagrizati. [2] Korozija smanjuje masu i upotrebnu vrijednost materijala u obliku sirovine, poluproizvoda i proizvoda. Ona skrauje vijek trajanja industrijske i druge opreme te razliitih proizvoda, poskupljuje odravanje, uzrokuje zastoje u radu, havarije i nesree, smanjuje proizvodne kapacitete korodirane i s njom povezane opreme, pogorava kvalitetu proizvoda itd. Zbog svega toga u pojedinom poduzeu, privrednoj grani ili u privredi kao cjelini nastaju golemi gubici. Brzina i tok korozije ovise o afinitetu i o otporima koji se suprostavljaju tom procesu. Ekonomsko znaenje korozije raste s industrijalizacijom i mehanizacijom privrede. Naime, koliina ugraenog konstrukcijskog materijala stalno se poveava, a istodobno se pogoravaju korozijski uvjeti kojima je taj materijal izloen jer se zbog razvoja tehnologije sve ee primjenjuju visoke temperature, tlakovi i naprezanja, velike brzine gibanja i agresivne kemikalije [3]. Zbog tehnike i gospodarske vanosti korozije velik se dio povrinske zatite odnosi na koenje i spreavanje tog procesa pa se naziva zatitom od korozije [1]. Iz navedenog 4

proizlazi veliki znaaj pravovremene i kvalitetne zatite od korozije, a istraivanja pokazuju da se etvrtina teta od korozije moe sprijeiti primjenom suvremenih tehnologija zatite.

2. KLASIFIKACIJA KOROZIJSKIH PROCESA

Korozijske procese moemo klasificirati u 3 grupe: prema mehanizmu djelovanja, prema ovisnosti o agresivnom mediju i prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja. Na slici 1. shematski je dana podjela korozijskih procesa.

Slika 1. Klasifikacija korozijskih procesa [2]

2.1. Podjela korozijskih procesa prema mehanizmu djelovanja

Prema mehanizmu djelovanja korozija se dijeli na: kemijsku (u neelektrolitima) i 5

elektrokemijsku (u elektrolitima). Najraireniji tetni proces ove vrste je korozija koja kemijskim meudjelovanjem materijala i medija razara materijal. 2.1.1. Kemijska korozija Kemijska korozija nastaje djelovanjem agresivnog kemijskog elementa na povrinu materijala, a zbiva se u neelektrolitima, tj. u medijima koji ne provode elektrinu struju. Kemijska korozija prepoznaje se po vanjskoj promjeni izgleda i pojavi opne na povrini metala. U kemijsku koroziju spada tzv. plinska korozija uzrokovana plinovima izgaranja na visokim temperaturama (slika 2).

Slika 2. Kemijska korozija ugljinog elika [2] Najee se pojavljuje kod ventila i u ispunim cijevima motora broda, te kod toplinske obrade elika (zavarivanju, toplinskoj obradi itd.) i pri radu ureaja na visokim temperaturama, gdje se korozijski oksidni produkt pojavljuje u obliku okujine. Drugi oblik kemijske korozije nastaje u tekuim neelektrolitima kao to su organske tekuine i otopine raznih supstanci u njima (npr. razaranje metala u nafti pod utjecajem sumpora ili njegovih spojeva).

2.1.2. Elektrokemijska korozija

Elektrokemijska korozija javlja se na metalima i legurama u dodiru s elektrolitima kao to su voda i vodene otopine kiselina, luina i soli, pri emu se odvijaju reakcije oksidacije i redukcije (slika 3). Oksidacija je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari (reducens) oslobaa elektrone, pri emu nastaje druga tvar ili skupina tvari. Redukcija je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari (oksidans) vee elektrone, pri emu nastaje druga tvar ili skupina tvari.

Slika 4. Elektrokemijska korozija metala [2] Procesi koji prate elektrokemijsku koroziju su: anodni proces i katodni proces. Podruje gubitka elektrona (oksidacije) naziva se anoda, a podruje primanja elektrona (redukcije) naziva se katoda. Anodni proces (oksidacija ili ionizacija metala) je proces pri kojem element otputa elektrone i postaje pozitivno nabijeni ion - kation. Kod anodnog procesa jednostavno se stvaraju metalni kationi, dok katodnih procesa ima vie. 7

Katodni proces (redukcija) je proces pri kojem element prima otputene elektrone iz anodne reakcije i postajte negativno nabijen ion - anion ili neutralan element (vodikova ili kisikova depolarizacija).

2.2. Podjela korozijskih procesa prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja

Vrste korozije prema korozije geometrijskom obliku korozijskog razaranja mogu biti:

1. Opa korozija 2. Lokalna korozija Pjegasta korozija Rupiasta korozija (pitting) Povrinska korozija Kontaktna korozija: galvanska korozija i korozija u procijepu 3. Selektivna korozija 4. Interkristalna korozija
U praksi se vie oblika korozije moe pojaviti istodobno. Tako se npr. uz pitting pod odreenim okolnostima pojavljuju opa i/ili pjegasta korozija. Osobite pojave korozije zapaaju se ispod zatitnih prevlaka ili na mjestima njihova oteenja.

2.2.1. Opa korozija Opa korozija zahvaa itavu povrinu materijala, a moe biti ravnomjerna ili neravnomjerna. Ravnomjerna opa korozija tehniki je najmanje opasna jer se proces moe lako pratiti i predvidjeti kada treba odreeni dio popraviti ili ga zamijeniti s novim. Neravnomjerna opa korozija je puno opasnija. Do ope korozije dolazi kada je itava povrina materijala izloena agresivnoj sredini pod priblino jednakim uvjetima s obzirom na unutranje i vanjske faktore korozije. Na slici 5 prikazani su neki primjeri ope korozije iz prakse.

Slika 5. Primjeri ope korzije [2] Pri odabiru materijala otpornih na opu koroziju, treba uzeti u obzir okolinu u kojoj e se pojedini metal nalaziti te njegovu podlonost opoj koroziji u predvienim uvjetima. Ovaj oblik korozije kontrolira se koritenjem organskih ili metalnih prevlaka.

2.2.2. Lokalna korozija Lokalna korozija napada samo neke dijelove izloene povrine, te je ujedno i najraireniji pojavni oblik korozije. Lokalna korozija se moe podijeliti na pjegastu, rupiastu, potpovrinsku i kontaktnu. Pjegasta korozija je najrairenija pojava lokalne korozije i napada samo neke dijelove izloene povrine materijala (slika 6).

Slika 6. Primjer pjegaste korozije [2] Rupiasta ili pitting korozija je korozija kod koje nastaju rupiasta oteenja tj. upljine koje se proteu od povrine u metal. Rupiasta korozija uzrokovana je kada postoji velika katodna i mala anodna povrina, zbog ega je jaina napada anode velika. Razlike u potencijalu mogu biti uzrokovane mehanikim oteenjem povrine, tankom prevlakom oksida, kiselim epovima vode, korozijom zbog soli, rupica ili pukotina, ulja, plinova i djelomine uronjenosti metala. To je vrlo opasan oblik korozije, ija se brzina openito poveava sa rastom temperature. Ocjena stanja povrine se provodi prouavanjem gustoe

rupica, veliine rupica i dubine rupica. Na slici 7. su prikazani oblici rupica kod rupiaste korozije prema normi ASTM G-46, a na slici 8, primjer rupiaste korozije.

Slika 7. Pojavni oblici rupiaste korozije [4] Smanjenje sklonosti rupiastoj koroziji postie se [2]: Poveanjem otpornosti materijala (legiranjem s Cr, Mo, Ni) Smanjenje agresivnosti korozijskog okolia Inhibicija Katodna zatita Smanjenje hrapavosti povrine.

Slika 8. Primjer rupiaste korozije [2]

10

Potpovrinska korozija je korozija gdje se arite pittinga iri u dubinu materijala raslojavajui ga (listanje). Potpovrinska korozija je najrairenija na valjanim metalima u dodiru s morskom vodom i s kiselinama. Na povrini materijala pritom esto nastaju mjehuri jer se u njegovoj unutranjosti gomilaju vrsti korozijski produkti kojima je volumen vei od volumena unitenog metala (slika 9 a i b). Pojavu potpovrinske korozije treba razlikovati od pukotina koje u materijalu nastaju uslijed napetosne korozije, korozijskog zamora ili vodikove bolesti to se pojavljuje zbog prodiranja vodika u metal.

Slika 9 a) i b). Primjeri potpovrinske korozije [2] Kontaktna korozija dijeli se na: Galvansku koroziju i Koroziju u procijepu. Galvanska korozija nastaje kada se dva razliita metala dovedu u elektrini kontakt, uz prisutnost elektrolita, pri emu nastaje galvanski lanak. Kada nastane galvanski lanak, jedan od metala postaje preteno (ili u cijelosti) anoda i korodira brzinom veom od one kojom bi korodirao da nije spojen u galvanski lanak, a drugi postaje preteno (ili u cijelosti) katoda i korodira manjom brzinom nego da nije spojen u galvanski lanak [2]. Plemenitiji metal galvanskog lanka postat e katoda i biti e katodno polariziran u odnosu na vlastiti korozijski potencijal u istom korozijskom okoliu. Smanjenje sklonosti galvanskoj koroziji postie se odabirom kombinacije metala koji imaju relativno bliske korozijske potencijale, izolacijom kontakta razliitih metala i izolacijom anodnog metala od korozivnog okolia [2]. Neke od primjera galvanske korozije prikazuje slika 10.

11

Slika 10. Primjeri galvanske korozije [4, 5] Korozija u procijepu je srodna rupiastoj koroziji, samo to umjesto oteenja u obliku rupica
ima procjepe. Nastaje u procjepu izmeu dva konstrukcijska elementa zbog razlike u koncentraciji elektrolita (najee kisika u elektrolitu). Smanjenje sklonosti koroziji u procijepu postie se izbjegavanjem uskih procijepa pri konstruiranju, izbjegavanje naslaga, katodnom zatitom, izbjegavanjem stagnacije medija, omoguavanjem drenae [2]. Neke od primjera korozije u procjepu prikazuje slika 11.

Slika 11. Primjeri korozije u procjepu za procjep metal/metal i metal/nemetal [5] 2.2.3. Selektivna korozija

12

Selektivna korozija je rijedak oblik korozije pri kojoj je napadnut jedan element metalne legure, te nastaje promijenjena struktura. Najei oblik selektivne korozije je decinkacija, kada je cink izvuen iz mjedenih legura ili bilo koje druge legure koja sadri znaajan sadraj cinka (slika 12). Kod tako novonastalih struktura nije dolo do znaajne promjene dimenzija ali je legura oslabljena, porozna i krhka.

Slika 12. Decinkacija mjedi [2] Selektivna korozija je opasan oblik korozije jer pretvara vrst i duktilan metal u slab i krhak te podloan lomu. Kako nema velikih promjena u dimenzijama, selektivna korozija moe proi neopaeno te izazvati iznenadnu havariju.

2.2.4. Interkristalna korozija Interkristalna korozija je oblik lokalne korozije koja razara materijal na granicama zrna irei se na taj nain u dubinu. Taj vid korozije dovodi do velikog pogoranja mehanikih karakteristika metala. Interkristalna korozija se najee javlja kod nerajuih elika i na legurama. Ova vrsta korozije je najopasniji oblik korozije jer moe dugo ostati neprimijeena, a naglo smanjuje vrstou i ilavost materijala. Konana posljedica interkristalne korozije je lom ili ak raspad materijala u zrna. Interkristalne pukotine mogu nastati i kao posljedica napetosne korozije, a pritom pukotine ponekad napreduju i trankristalno. Primjer interkristalne korozije prikazuje slika 13.

13

Slika 13. Primjer interkristalne korozije [2]

14

3. MEHANIZMI ZATITE OD KOROZIJE

Korozijski procesi s kojima se svakodnevno susreemo u sutini su spontani procesi izmeu metala i komponenata okoline pri emu metali prelaze u termodinamiki stabilnije stanje. Korozija tako neminovno smanjuje uporabnu vrijednost metala, pa tako i proizvoda koji su napravljeni od njega. Ekonomsko znaenje korozije je veliko i ono raste s industrijalizacijom privrede. Iz navedenog proizlazi da je pravovremena i adekvatno odabrana metoda zatite od korozije kljuna za ekonomsku isplativost objekata napravljenih od metalnih komponenata. Metal se moe zatititi od procesa korozije razliitim metodama. Najei naini zatite materijala od korozije su [2]: Elektrokemijska zatita Zatita obradom korozijske sredine Zatita konstrukcijskim metodama Odabirom konstrukcijskih materijala otpornih na koroziju, Zatitnim prevlakama

3.1. Elektrokemijska zatita Elektrokemijske zatite temelje se na tome da se metal odrava ili u pasivnom stanju (u podruju potencijala pasivacije) ili u imunom stanju (pri potencijalima niim od stacionarnih) kada ne korodira [2]. Elektrokemijske metode zatite se upotrebljavaju kao antikorozivna zatita elinih konstrukcija prvenstavno u konstrukcijama koje su ukopane i uronjene (cjevovodi, brodovi, luka postrojenja, razervoari, kondenzatori, izmjenjivai topline i dr.). Ovisno o nainu polarizacije, elektrokemijska zatita moe biti katodna ili anodna 3.1.1. Katodna zatita Katodna zatita je jedna od najznaajnijih metoda zatite od korozije u elektrolitima. Temelji se na usporavanju korozije katodnom polarizacijom metala, tj. pomakom elektrokemijskog potencijala metala u negativnom smjeru [2].

15

U praksi se upotrebljavaju dva naina katodne zatite [6]: Katodna zatita u kojoj je zatieni predmet katodno polariziran djelovanjem vanjskog izvora istosmjerne struje; Katodna zatita u kojoj se katodna polarizacija ostvaruje kontaktom zatienog metala s neplemitijim metalom rtvovanom anodom (protektorom). Izbor katodne zatite ovisi o svakom konkretnom sluaju: Kod stacionarnih objekata primjenjuje se zatita s vanjskim izvorom, Protektori se upotrebljavaju na pokretnim objektima i namjestim gdje prijeti opasnost da iskra izazove poer ili eksploziju [2]. Katodna zatita se obino koristi kao sekundarni zatitni sustav, koji poinje djelovati nakon oteenja primarnog [2]. 3.1.2. Anodna zatita Anodna zatita temelji se na usporavanju korozije anodnom poalrizacijom metala tj. pomakom elektrokemijskog potencijala metala u pozitivnom smjeru [2]. U praksi se upotrebljavaju dva naina anodne zatite [6]: Izvorom istosmjerne struje (spajanjem s pozitivnim polom istosmjerne struje); Protektorom (spajanjem s elektropozitivnijim metalom). Anodna zatita primjenjuje se samo na metalima kod kojih postoji prijelaz u pasivno stanje, a to su: elici, nehrajui elici, aluminijeve legure, kromove i titanove legure [2]. 3.2. Zatita obradom korozijske sredine

Brzina korozije metalnih konstrukcija u otpinama koje se ne obnavljaju ili se samo povremeno obnavljaju, moe se smanjiti obardom korozivne sredine. Ove metode primjenjuju se najvie za zatitu izmjenjivaa topline, parnih kotlova, kondenzatora, kada za dekapiranje, te raznih cisterni namjenjenih za transport raznih agresivnih otopina. Smanjenje korozivnosti vanjske sredine koja djeluje na metale i legure moe se provesti na dva naina [6]: Uklanjanjem aktivatora korozije iz agresivne sredine, Uvoenjem inhibitora korozije u agresivnu sredinu.

16

Aktivatori korozije i sastojci koji poveavaju agresivnost korozivne sredine mogu se ukloniti na vie naina [6]: Neutralizacijom kiselina, Uklanjanjem kisika iz vode , Uklanjanjem soli iz vode, Snienjem relativne vlanosti zraka, Uklanjanjem vrstih estica.

Inhibitori su tvari anorganskog ili organskog porijekla koje u vrlo malim koncentracijama smanjuju brzinu korozije do tehnoloki prihvatljivih vrijednosti. Prema mehanizmu djelovanja dijele se na [2]: Anodne, Katodne, Mjeovite (anodno katodne). Anodni inhibitori spreavaju ionizaciju metala odnosno na anodnim mjestima stvaraju filmove oksida ili slabo topljivih soli i tako ine barijeru koja izolira temeljni metal [2]. Katodni inhibitori izravno koe katodnu reakciju (redukciju vodika ili kisika) ili djeluju kao taloni inhibitori, tvorei na lokalnim katodama netopljive produkte [2]. Mjeovite tj. anodno-katodne inhibitore ine organski spojevi koji tee gomilanju na metalnoj Povrini [2].

3.3. Zatita konstrukcijskim metodama Pokretanje mnogih korozijskih procesa mogue je ukloniti ili barem usporiti pravilnim oblikovanjem elinih konstrukcija, raznim projektnim rjeenjima i tehnologijom izrade. Ovim mjerama moe se znatno utjecati prvenstveno na koroziju u procjepu, galvansku koroziju, erozijsku i napetosnu koroziju. Kod konstruiranja je preporuljivo pridravati se sljedeih smjernica [8]: Zavareni spojevi, ako su dobro izvedeni, imaju prvenstvo pred vijanim spojevima ili zakovinim kod kojih je esta pojava korozije u procijepu;

17

Konstrukciju treba oblikovati tako da se na njoj ne zadrava voda, odnosno treba osigurati otjecanje vode; Kod konstrukcije treba birati materijale koji su korozijski to otporniji u predvienim uvjetima. Materijali za brtvila, pakiranje, toplinsku, elektrinu, i zvunu izolaciju ne smijusadravati agresivne sastojkei ne smiju apsorbirati vodu; Rezervoari, spremnici i dr., trebaju se tako konstruirati da se lako prazne i iste; Projektnim rjeenjima osigurati jednostvano, uinskovito i jeftino odravanje; Osigurati da se komponente u sustavu u kojem se oekuje bra korozija daju lako i jednostavno zamijeniti; Izbjegavati mehanika naprezanja zbog smanjenjaopasnosti od napetosne korozije; Izbjegavati otre zavoje u cjevovodnim sustavima radi smanjenja opasnosti od erozijske korozije; Izbjegavati dodir razliitih metala udaljenih u galvanskom nizu radi spreavanja galvanske korozije; Izbjegavati lokalna intezivna zagrijavanja jer se korozija jako ubrzava porastom temperature; Izbjegavati kontakt sa agresivnim esticama kad god je to mogue; Izbjegavati svaku heterogenost (lokalna naprezanja, temperaturne razlike, mjesta gdje se skuplja vlaga i sl.). Sve navedene konstrukcijske mjere treba koristiti to je mogue vie u cilju usporavanja korozijskih procesa i produavanja vijeka trajanja konstrukcija, te postizanje projektirane korozijske postojanosti.

3.4. Zatita odabirom korozijski postojanih materijala Jedan od najvanijih, ali i najsloenijih zadataka konstruktora je izbor optimalnog konstrukcijskog materijala, pri emu valja uzeti u obzir mnoge ekonomske i tehnike kriterije ime se utjee na ukupnu konkretnost proizvoda. Korozijsko je ponaanje svakako jedan od vanijih kriterija za izbor materijala, jer se pravilnim odabirom materijala direktno utjee na trajnost i sigurnost konstrukcije u razliim uvjetima eksploatacije. Danas se takvi materijali sve vie primjenjuju. Korozijski je postojaniji onaj materijal kod kojeg, u jednakim vanjskim uvjetima, dolazi do manje intenzivnog razaranja na povrini ili do neeljenih promjena u mikrostrukturi. 18

Najee primjenjivani korozijski postojani materijali koji se koriste kod strojarskih konstrukcija su: Polimerni materijali i njihovi kompoziti, Titan i njegove legure, Aluminij i njegove legure, Bakar i njegove legure, Nikal i njegove legure, Plemeniti metali ili legure, Visokolegirani plemeniti elici i eljezni ljevovi, Porculan, Staklo, Beton, Emajl, Tehnika keramika, Grafitni (ugljini) materijali. Relativna otpornost na koroziju nekih nezatienih materijala ovisno o atmosferi u kojoj se konstrukcija nalazi tokom eksploatacije prikazana je u tablici 1. Tablica 1. Ocjene otpornosti na koroziju nekih nezatitenih materijala [9].

19

3.5. Zatita prevlakama Nanoenje prevlaka na povrinu elinih konstrukcija najrairenija je metoda zatite od korozije. Pritom je potrebno osigurati takvu tehnologiju koja omoguuje dovoljnu postojanost same prevlake, njenu trajnost i pouzdanost. Primarna zadaa nanoenja prevlaka na eline konstrukcije je zatita od korozije, a sekundarna moe biti npr. popravljanje estetskog dojma, postizanje odreenih fizikalnih svojstava, popravak loih proizvoda i dr. Osnovna podjela prevlaka je na anorganske i organske. Anorganske mogu biti metalne i nemetalne, a organske su nemetalne. Slika 14 prikazuje shematski podjelu prevlaka.

Slika 14. Shematski prikaz vrsta prevlaka [2]

Nemetalne anorganske prevlake nanose se kemijskim ili fizikalnim postupcima. Fizikalno se takve prevlake nanose izvana, tj. bez sudjelovanja podloge (prevlake emajla, betona). Kemijski se prevlake najee oblikuju procesom u kojem sudjeluje povrina podloge (konverzijske podloge). Anorganske nemetalne prevlake su mehanikim ili kemijskim putem nastali filmovi ili slojevi odgovarajueg kemijskog spoja na povrini metala. Mehanikim putem se dobivaju emajlirane prevlake koje slabije prianjaju za osnovni metal. Te prevlake se koriste za zatitu metala od korozije u vrlo agresivnim sredinama. Kemijskim putem dobivene prevlake mogu i obojiti metal. Zatieni metali dobivaju ovim postupkom drugu boju koja je

20

rezultat kemijske reakcije izmeu metala i komponenata same okoline. Na taj nain nastaje umjetno izazvana korozija jer se stvaraju prevlake korozijskih produkata koje djeluju zatitno. Najee primjenjivane anorganske nemetalne prevlake su oksidne i fosfatne prevlake. Organskim se prevlakama smatraju sve one koje ini kompaktnima organska tvar tvorbom opne. Nanose se radi korozijske zatite na osnovni metal ili kao dodatna zatita na metalne ili nemetalne anorganske prevlake. Postupci zatite organskim prevlakama ukljuuju [2]: Nanoenje boja i lakova (premaznog sredstva), Oblaganje gumom, plastinim masama i postupak bitumeniziranja, Povremenu zatitu (transportnu i skladinu) primjenom antikorozivnih mineralnih ulja, zatitnih masti, zatitnih vodnenih emulzija, ulja i drugih zatitnih fluida.
Prevlake se esto koriste i za zatitu od mehanikog troenja, estetskih razloga, ili pak regeneraciju istroenih dijelova. Zatitno djelovanje prevlaka ovisi o vrsti prevlake, njenoj debljini, o stupnju kompaktnosti i vrstoi prijanjanja, te postupku samog nanoenja koji ukljuuje predobradu metalne povrine za prevlaenje, nanoenjem u uem smislu i zavrnu obradu prevlake. Metalne anorganske prevlake se prema zatitnim svojstvima mogu podijeliti na katodne i anodne.

Katodne prevlake imaju pozitivniji elektrodni potencijal od potencijala metala koji zatiuju. Katodne prevlake su od nikla, kroma, kositra, olova na ugljinom i niskolegiranom eliku. Katodne prevlake zatiuju metal mehaniki, a dobre su samo ako su kompaktne. Porozne katodne prevlake ne pruaju sigurnu zatitu jer nastaju mikrolanci. Kombinacijom velike katodne povrine i mikroskopski malih anodnih povrina koncentrira se korozijski napad na temeljni metal u ovom sluaju elik. Korozijski produkti mogu zaepiti pore i tako smanjiti elektrinu vodljivost elektrolita u porama Anodne prevlake imaju negativniji elektrodni potencijal od elektrodnog potencijala elika. Primjer za ovu vrstu prevlaka na ugljinom eliku su prevlake cinka i kadmija. Anodne prevlake zatiuju od korozije temeljni metal ne samo mehaniki, ve i elektrokemijski. Mehanizam zatite je jednak mehanizmu katodne zatite anodnim protektorom. Korozija temeljnog materijala prestaje pri uspostavljanju potencijala koji je negativniji od ravnotenog potencijala temeljnog metala. Primjer su prevlake cinka na eliku gdje se u porama ne otapa temeljni metal nego anodna prevlaka. Metalne prevlake se nanose fizikalnim, kemijskim i elektrokemijskim putem odnosno 21

postupcima (slika 15).

Slika 15 . Podjela postupaka nanoenja metalnih prevlaka [2] Za zatitu dijelova strojarskih konstrukcija ili kompletnih konstrukcija najvie se primjenjuju galvanizacija, dobivanje prevlaka vruim uranjanjem i prskanjem metala, dok se ostale metode primjenjuju prvenstveno za sitnije predmete. Pri izboru vrste i naina nanoenja prevlake potrebno je prvenstveno krenuti od: Svojstava zatitnih metalnih i konverzijskih prevlaka Vrste i sastava korozijske sredine Prirode osnovnog materijala Oblika i veliine predmeta za prevlaenje Mehanikog naprezanja prevlaka Trajanje zatite pomou prevlaka.

22

4. PRIPREMA POVRINE ZA POSTUPAK GALVANIZACIJE

Priprema podloge za prevlaenje provodi se u cilju ienja i kondicioniranja povrine konstrukcijskog materijala, kako bi se postiglo to vre prianjanje prevlake. ienjem se s podlogom moraju ukloniti sva labava i rahla oneienja kao to su masne tvari, veina konstrukcijskih produkata, oteene prevlakem praina, aa, koks i pepeo, dok se kondicioniranjem osigurava poeljna kakvoa povrine podloge, tj. traena hrapavost, odnosno glatkoa [1]. Za kvalitetnu predobradu podloge redovito je potrebno nekoliko operacija. Njihov izbor i redoslijed znatno variraju ovisno o vrsti osnovnog materijala, o prethodnom stanju njegove povrine i o stanju koje treba postii. Predobradu obino ine operacije [1]: Odmaivanje Kemijska priprema povrine, Elektrokemijska priprema povrine, Mehanika priprema povrine.

4.1. Odmaivanje Odmaivanje slui za odstranjivanje mineralnih i biolokih masnih tvari, tj. tekih ugljikovodika iz nafte, odnosno triglicerida masnih kiselina iz bilji, ivotinja ili ljudi. Te tvari potjeu od sredstava za hlaenje i podmazivanje pri mehanikom oblikovanju obradaka odvajanjem estica ili plastinom deformacijom, od masnih prevlaka za privremenu zatitu (za konzerviranje) i od rukovanja golim rukama [1]. Vrste odmaivanja ilustrativno prikazuje slika 16.

Slika 16. Vrste (naini) odmaivanja [7] 23

Odmaivanje u organskim otapalima se provodi prskanjem otapala po samom predmetu, uranjanjem ili izlaganjem pari otapala. Postoje zapaljiva i nezapaljiva otapala. U zapaljiva svrstavamo derivate nafte, benzin i petrolej, dok u nezapaljive trikloretilen i tetraklorugljik [1].
Odmaivanje lunatim otopinama provodi se u ureajima za odmaivanje, prskanjem vruom lunatom otopinom kao i upotrebom industrijskih deterdenata. Cink i njegove legure se nesmiju odmaivati u lunatim otopinama jer se otapaju [1].

Parno odmaivanje je izlaganje hladnih predmeta pari otapala koje vrije u donjem dijelu ureaja. Para se na povrini predmeta kondenzira, kondenzat otapa masne tvari i otkapljuje u vrelo otapalo [7]. Elektrokemijsko odmaivanje moe biti katodno, anodno ili kombinirano. Za elektrokemijsko odmaivanje upotrebljavaju se eline posude koje se spajaju kao poluelektrode. Katodno odmaivanje se provodi u kadi s lunatom otopinom elektrolita u kojoj se nalaze predmeti, koje treba odmastiti, spojeni kao katode. Procesom elektrolize na katodi se izluuje vodik koji mehaniki odvaja masnou s povrine metala. Mjehurii vodika odnose sa sobom estice ulja koje se kasnije u lunatoj otopini emulgiraju. Anodno odmaivanje je dosta slabije od katodnog pa se zato i rijee koristi. Naime, kisik koji se tim postupkom izdvaja na anodi, dosta slabije od vodika odvaja masnou od povrine [1]. Odmaivanje ultrazvukom je zavrni postupak nakon grubog odmaivanja. Izvor ultrazvuka je visokofrekventni generator koji daje visoku frekvenciju za pogon titrajueg tijela. Ultrazvuk se iri iz izvora kroz otopinu i na uronjenom predmetu izaziva velike tlane i vlane sile koje odvajaju masnoe od predmeta. Najee ovu metodu koristimo za odmaivanje sitnih predmeta. Glavni nedostatak postupka je cijena, ali je zato vrlo uinkovit [1].

4.2. Kemijska priprema Kemijska priprema podloga za prevlaenje obavlja se spontanim ili elektrolitikim reakcijama, pa se postupci dijele na obine kemijske i elektrokemijske (elektrolitike). Tim se postupcima odstranjuju korozijski produkti (dekapiranje ili nagrizanje) ili se kondicionira povrina podloge (nemehaniko poliranje i posjajivanje te najedanje) [1].

24

Kemijska obrada u otopinama kiselina ili luina (dekapiranje) slui za uklanjanje korozijskih produkata i anorganskih oneienja s povrine metala. Pri koritenju ovog tipa obrade uvijek postoje odreeni zahtjevi kao to su brzo otapanje korozijskih produkata, niska cijena, neotrovnost, mogunost regeneriranja, neisparljivost i to manje otapanja metala koje se sprjeava dodatkom inhibitora. Kiselinsko dekapiranje se najee izvodi u otopinama klorovodine ili sumporne kiseline za elike, dok duine kiseline koristimo za bakar. Lunato dekapiranje najee se izvodi u otopinama natrijevog hidroksida.

4.3. Elektrokemijska priprema povrine Elektrokemijska obrada sadri dva tipa obrade, a to su elektrokemijsko nagrizanje i elektrokemijsko poliranje. Elektrokemijskim nagrizanjem uklanjaju se oksidi i drugi produkti korozije s povrine metala, uronjenog u elektrolit, istosmjernom strujom. Moe biti anodno ili katodno. Kod
anodnog nagrizanja metal je spojen kao anoda i postiu se vrlo dobri rezultati kod predmeta koji nemaju vee izboine ili udubljenja zbog ravnomjernije podjele gustoe struje. Kod katodnog nagrizanja metal je spojen kao katoda i nalazi se u otopini kiseline, te se na njemu razvija vodik koji mehaniki odstranjuje okside s povrine metala. Kod ovog tipa nagrizanja nema bojazni od otapanja metala, ali postoji opasnost od vodikove krhkosti koja se moe sprjeiti kombiniranjem anodnog i katodnog nagrizanja.

Elektrokemijsko poliranje je postupak u kojem ne dolazi do promjene metalne strukture zbog topline osloboene trenjem (za razliku od mehanikog poliranja). Dijelovi koji moraju biti podvrgnuti elektropoliranju su spojeni kao anode u elektrolitu odreenog sastava i koncentracije. Obrada ovim postupkom bra je to je vea anodna gustoa struje, pa se brzina
odvijanja procesa moe regulirati promjenom te veliine. To je prednost u odnosu na kemijsko poliranje gdje se ta regulacija obavlja promjenom radne temperature, to je mnogo kompliciranije, pa se za elektropoliranje mogu upotrijebiti manje agresivne otopine. Nedostatak elektropoliranja u usporedbi s kemijskim poliranjem je to su investicijski nepovoljnije jer su potrebni izvori istosmjerne struje, elektrine armature itd. Takoer je elektrolitiko poliranje malih obradaka neekonomino ili ak neprovedivo zbog oteanog uspostavljanja kontakta s pozitivnim polom izvora struje, dok je za vee obratke problem pregrijavanje kupelji u sluaju rada sa veim gustoama struje.

25

4.4.Mehanika priprema povrine

Ovom vrstom obrade se skidaju korozijski produkti, a primjenjuje se nekoliko tipova postupaka [8]: Bruenje moe biti grubo i fino, a provodi se vrstim ili elastinim kolutovima s abrazivom ili neprekidnom trakom s abrazivom, Poliranje izvodi se pastom ili prahom za poliranje i koristi se za uklanjanje zaostalih neravnina nakon bruenja, Obrada u bubnjevima provodi se za sitne predmete koji nisu osjetljivi na udarce uz rotiranje s abrazivom (kvarcni pijesak, korund),
etkanje vri se skidanje rahlih korozijskih produkata s povrine metala etkama od metalne ice ili perlona. Pri strojnoj obradi se koriste rotirajue etke,

Pjeskarenje slui za uklanjanje korozijskih produkata, te stare metalne ili nemetalne prevlake, i to u struji kvarcnog pijeska ili korunda s komprimiranim zrakom. Korund je puno bolje rjeenje jer ne stvara za zdravlje opasnu silikatnu prainu koja izaziva teke bolesti dinih organa (silikoza), Mlaz vode sa dodacima pijeska slui za mehaniko uklanjanje neistoa i smanjuje prainu u zraku, Samarenje provodi se mlazom eline same pomou specijalnih mlaznica, postupak je vrlo slian pjeskarenju.

4.5. Ispiranje Izmeu svih faza pripreme povrine metala provodi se ispiranje predmeta vodom. U

industrijskim uvjetima ispiranje se provodi u odgovarajuim kadama s protonom hladnom vodom [7]. 26

Nakon vaenja iz galvanske kade ocijeeni se obradci ispiru vodom i sue. Razlikujemo dvije vrste ispiranja [1]: Stacionarno (tedno) Protono ispiranje. Stacionarno (tedno) ispiranje se obavlja odmah poslije prevlaenja u deioniziranoj ili destiliranoj vodi koja slui i za nadopunu kupelji u radnoj kadi, ime se nadoknauju gubici kemikalija i vode zaostajanjem kupelji na obradcima odnosno isparivanjem. Tako se postiu utede i olakava obrada otpadnih voda. Protono ispiranje provodi se uranjanjem uz eventualno mijeanje zrakom, odnosno prskanjem (tuiranjem). Obradci se ispiru na sobnoj ili povienoj temperaturi i sue. Poslije ispiranja vruom vodom to se zbiva spontano, a inae se suenje obavlja vruim zrakom, infracrvenim grijaima ili toplom piljevinom [1].

27

5. GALVANIZACIJA ILI ELEKTROPLATIRANJE

5.1.Ope znaajke galvanskih postupaka

Galvanotehnika (galvanostegija, galvanizacija, elektroplatiranje) je elektrokemijski postupak nanoenja metalnih prevlaka. Temelji se na katodnoj redukciji iona koji sadre metal, a to se zbiva pri elektrolizi ionskih otopina ili talina, tj. elektrolita (kupelji), na obradcima spojenima s negativnim polom izvora struje [1]. Galvanske prevlake nanose se da bi povrina osnovnog materijala dobila neka od slijedeih svojstava: otpornost prema koroziji, kemijsku inertnost, otpornost na troenje, vee dimenzije, veu ili manju elektrinu vodljivost, bolju lemljivost, intenzivniji sjaj, veu ili manju magnetinost, manji koeficijent trenja ili bolji estetski dojam. Prednosti galvanizacije su [2]: Mogu se nanijeti raznovrsne metalne prevlake (vieslojne) Prevlake vrsto prijanjaju na podlogu Jednostavno se moe regulirati debljina prevlake Niske temperature obrade Postie se visoka istoa prevlaka.

Neki od nedostataka postupka galvanizacije su [2]: Slaba mikroraspodjela Galvanski pitting koji izaziva poroznost tanjih prevlaka Mehanike napetosti Promjene kemijskog sastava elektrolita. Galvanski pitting koji izaziva poroznost tanjih prevlaka Mehanike napetosti Promjene kemijskog sastava elektrolita. Proces galvanizacije tee prema Faradayevu zakonu koji je odreen izrazom [1]:

Sk

(4.1-1)

28

gdje je: o m masa izluene metalne prevlake; o V volumen izluene metalne prevlake; o -- gustoa prevlake; o Sk katodna plotina na koju se nanosi prevlaka; o -- prosjena debljina prevlake; o k katodno iskoritenje struje; o M molarna masa atoma izluenog metala; o I elektrina struja; o t vrijeme prevlaenja; o z valencija metala u ionima u kupelji; o F Faradayeva konstanta (96490 Cmol-1, tj. As po molu elektrona). Ako se kao veliina karakteristina za galvanski postupak uvede katodna gustoa struje jk = I/Sk , prosjena debljina prevlake jednaka je [1]:

=
to znai da je brzina prevlaenja razmjerna s k i s jk.

(4.1-2)

Postupak se, dakle temelji na obradi metalnih predmeta u elektrolitu uz primjenu elektrine struje. Predmeti na koje se eli nanijeti prevlaka, spajaju se sa negativnim polom istosmjerne struje, tj. kao katode. S pozitivnim polom izvora istosmjerne struje spaja se druga elektroda (anoda), koja moe biti topljiva ili netopljiva. Kao anoda najee se koristi metal koji tvori metalnu prevlaku. Elektrolit sadri jedan od spojeva metala koji daje prevlaku (metalni spoj, najee u obliku kompleksne soli). Stvaranje metalne prevlake je rezultat elektrokemijske reakcije redukcije hidratiziranih iona metala iona na katodi i njihovog uklapanja u kristalnu reetku prevlake. Proces je simbolino prikazan na slici 17.

29

Slika 17. Shematski prikaz galvanizacije postupak niklanja [2]

5.1.1. Mo raspodjele galvanskih postupaka

Osobina galvanskih postupaka je stvaranje prevlaka neravnomjerne debljine po mikroprofilu i po makroprofilu predmeta. Na ravnomjernost nanoenja prevlake utjeu mo mikroraspodjele i mo makroraspodjele galvanskog postupka. Mo mikroraspodjele odreena je utjecajem rasta prevlake na hrapavost u usporedbi s povrinom podloge. Prema tome, mo mikroraspodjele odnosi se na promjenu mikroprofila predmeta i moe biti: Negativna ako se hrapavost poveava zbog breg izluivanja na mikroizboinama nego u mikroudubinama Jednaka nuli ako prevlaanjem hrapavost ostaje nepromjenjena Pozitivna ako se hrapavost smanjuje zbog breg taloenja prevlaka u mikroudubinama nego u mikroizboinama (poravnavanje ili niveliranje). Galvanski postupci koji se izvode u kupeljima bez posebnih dodataka (osobito u kupeljima koje sadrze kompleksne ione) imaju negativnu mo mikroraspodjele. Dodacima se smanjuje negativna ili ak postie pozitivna vrijednost te veliine. Mo makroraspodjele je sposobnost izluivanja galvanskih prevlaka to ravnomjernije debljine na makroprofilu predmeta. Kad je rije o moi makroraspodjele, galvanizacija je loija od drugih postupaka prevlaenja metalima jer omjer izmedu najvee i najmanje lokalne debljine galvanske prevlake na predmetu sloena oblika esto doseu vrijednosti vee i od 10. Uzrok takve neravnomjernosti je nejednolika razdioba struje na katodnoj povrini.

30

5.2.Oprema za galvanizaciju ili elektroplatiranje

5.2.1. Spremnici (kade) za galvanizaciju Galvanizacija obradaka srednje veliine obavlja se u kadama s elektrinom armaturom spojenom s izvorom struje. Kade su obino pravokutne u tlocrtu, a izrauju se najee od plastike (npr. od ploipropilena, polietilena ili armiranog poliestera) ili se, pak, gumiraju. Iznad kada su uzduno postavljene katodne i anodne 'ine', tj. mjedene ili bakrene ipke (cijevi) spojene s odgovarajuim polom struje. Na katodnu inu se pomou barenih ica ili vjealica montiraju obradci uronjeni u kupelj. S obiju strana svake katodne ine, smjetene su anodne ine, to omoguuje montau anoda u poloaju povoljnom za prevlaenje itave povrine obradaka. Kao izvori struje koriste se suhi ispravljai ili rjee, motor-generatori koji mogu dati goleme struje (do 50 000A). Redovito je osigurana mogunost fine regulacije napona, kako bi se postigla eljena gustoa struje [1]. Slika 18 prikazuje neke od izvedbi kada za galvanizaciju.

Slika 18. Primjeri kada za galvanizaciju [8] Galvanske su kade esto opremljene instalacijama za tempiranje (tj. za grijanje i hlaenje), za relativno gibanje obradaka i kupelji te za ventilaciju. Grijanje se najee vri elektrinim grijaima uronjenima u kupelj ili u vodu smjetenu u dvostrukom platu kade, a hlaenje vri protokom vodovodne vode kroz zmijaste cijevi uronjene u kupelj ili kroz dvostruki plat kade [1]. Relativnim gibanjem obradaka i kupelji omoguuje se rad s veim gustoama struje, smanjuje se opasnost od galvanskog pittinga i dobivaju se glae prevlake. Gibanje se moe ostvariti [1]: Periodikim pokretanjem katodne ine s obracima elektromotorom preko ekscentra Mjeanjem kupelji propuhivanjem zraka, odnosno pomou rotacijskog mjeala ili uronjene crpke

31

Kade s toplim kupeljima opremljene su uzdu rubova odsisnim okvirima spojenima s ventilatorom radi uklanjanja para i kapljica koje povlae za sobom mjehurii vodika i kisika izlazei iz kupelji iznad aktoda odnosno anoda [1].

5.2.2. Izvedba pogona za galvanizaciju Oprema za predobradu, galvansko nanoenje, ispiranje i suenje povezana je redovito u proizvodne linije u kojima se obradcima rukuje runo, mehanizirano ili automatizirano. U takve se linije uklapaju i neke operacije naknadne obrade (npr. kromatiranje prevlake Zn i Cd), dok se eventualno poliranje prevlaka ili toplinska obrada (npr. taljenje Sn-prevlaka radi smanjenja pororznosti) vri izvan postrojenja [1]. Slika 19 prikazuje proizvodnu liniju za automatsko galvansko postrojenje.

Slika 19. Proizvodna linija za galvanizaciju tvrtke 'Galvanizacija ZGR Kovai' [9] Posebne se linije primjenjuju za kontinuiranu galvanizaciju traka, ica i cijevi, i to prvenstveno za pocinavanje i kositrenje [1]. Sitni predmeti masovne proizvodnje (vijci, matice, avli, klinovi, kope, dugmad itd.) galvaniziraju se obino u rotacijskim bubnjevima i zvonima. Galvanski su bubnjevi uplji valjci ili viestrane prizme s perforiranim platem (slika 20). Oni se pune obradcima, u vodoravnom poloaju uranjaju u kupelj i rotiraju frekvencijom oko 10 min-1. Katodni se kontakt osigurava izoliranim savitljivim bakrenim kabelima s metalnom

32

kontaktnom ahurom na kraju. Bubnjevi se esto koriste u spomenutim linijskim postrojenjima (tzv. staze bubnjeva) [1].

Slika 20. Galvanski bubanj: a) Galvanski bubanj tvrtke Progalvano; b) shematski prikaz galvanskog bubnja [8] Galvanska su zvona koso postavljeni krnji stoci ili krnje viestrane piramide s otvorenim vrhom (slika 21). Ona se pune elektrolitom i katodno spajaju preko metalnih kontakata na dnu. Obradci se sipaju u zvona, a anode se stave u njihov gornji dio. Pri radu zvona rotiraju frekvencijom oko 10 min-1, a zatim se prazne prevrtanjem [1].

Slika 21. Galvansko zvono [11]

33

Za obradu u bubnjevima i zvonima potreban je neto vii napon (oko 15V) i due vrijeme da se dobije odreena debljina sloja, to je posljedica povremenog gubitka katodnog kontakta na pojedinom obradku. Bubnjevi i zvona se izrauju od prikladne plastike [1].

5.3.Galvanske prevlake Galvanske su prevlake monometalne ili polimetalne. Meu monometalnima prevladavaju jednoslojne, dok su polimetalne, dakako, vieslojne (sendvi prevlake). Od monometalnih se prevlaka jedino nikal, bakar i srebro esto izluuju dvoslojno [1]. Galvanske se prevlake najee nanose radi zatite od korozije i troenja trenjem te radi zatitno- dekorativnog uinka. Debljina im varira izmeu 0,1 m i 1 mm, a reparaturne prevlake mogu biti i deblje [1]. Tanke galvanske prevlake su porozne zbog pittinga, a u debljima se javljaju napetosti, esto povezane s vodikovom boleu, to moe izazvati pukotine, pa ak i ljutenje [1]. Prevlake su, naravno, najdeblje na konveksnim uglovima i bridovim, neto manje na izboinama, jo tanje u sredini ravnih ploha, a najtanje u udubinama i, pogotovo, na konkavnim uglovima, gdje se katkad uope ne izluuju zbog nedovoljne moi pokrivanja [1]. Galvanski se nanose jednoslojne i vieslojne prevlake od metala, legura i kompozita. Najese se izluuju nikal, bakar, cink, kositar, olovo, kadmij, srebro, zlato, rodij, paltina, aluminij, titan, mjed (CuZn-legura), bronca (CuSn-legura), itd. Slika 22 prikazuje razliite proizvode prevuene s nikom

Slika 22. Prikaz razliitih proizvoda prevuenih nikom [8] Podloge su od ugljinog elika, bakra i bakrenih legura, sivog lijeva, cink-legura za tlano lijevanje, aluminija itd. 34

Postoji mogunost postupkom galvanizacije dobiti i kompozitne, odnosno disperzijske prevlake koje nastaju iz suspenzija razliitih estica u galvanskim kupeljima. Tako su npr. prevlake nikla sa zrncima dijamanta ili kubinog BN vrlo tvrde, ilave i otporne na habanje, dok su one s esticama grafita, MoS2 i politetrafluoretilena samopodmazive [1].

35

6. ZAKLJUAK
Danas je najvanija i najzastupljenija metoda zatite strojarskih konstrukcija od korozije zatita primjenom premaza. Zatita primjenom premaza vrlo je zahtjevna, a trite nam prua vrlo velike mogunosti odabira razliitih vrsta i sustava premaza. Kod odabira je potrebno voditi rauna o namjeni konstrukcije i uvjetima eksploatacije. Meutim, i najpomnijim odabirom najskupljeg i najkvalitetnijeg sustava premaza nee se postii oekivani rezultat zatite ako se priprema povrine dovoljno kvalitetno ne izvede. Nanoenje prevlaka na povrinu elinih konstrukcija najrairenija je metoda zatite od korozije. Pritom je potrebno osigurati takvu tehnologiju koja omoguuje dovoljnu postojanost same prevlake, njenu trajnost i pouzdanost. Primarna zadaa nanoenja prevlaka na eline konstrukcije je zatita od korozije, a sekundarna moe biti npr. popravljanje estetskog dojma, postizanje odreenih fizikalnih svojstava, popravak loih proizvoda i dr. Galvanizacija ili elektroplatiranje je najraireniji postupak nanoenja metalnih prevlaka, naziva se jo i galvanostegija ili galvanotehnika. Prednosti elektroplatiranja su ekonominost, mogunost spajanja metala razliitih mehanikih svojstava, jednostavnost reguliranja procesa, dobro spajanje prevlaka sa temeljnim materijalom, visoka istoa prevlaka, niske temperature obrade i dr. Nedostaci su nejednolika debljina prevlake na profiliranim povrinama, slaba mikroraspodjela, mehanike napetosti, galvanski piting koji izaziva poroznost tanjih prevlaka. Postupak se temelji na obradi metalnih predmeta u elektrolitu uz primjenu elektrine struje.

36

7. LITERATURA
[1] Esih I.: Osnove povrinske zatite, Zagreb, FSB, 2003. [2] Juraga I., Alar V., Stojanovi I., imunovi V.: Korozija i metode zatite od korozije, skripta, FSB, 2011. [3] Jeli Mreli G.: Korozija i zatita materijala, skripta, PFST, Split, 2010. [4] Dostupno na: http://www.mfkg.kg.ac.rs/index2.php?option=com_docman&task=doc_view&gid=199&Ite (5.12.2011.) [5] Dostupno na: http://info.grad.hr/!res/odbfiles/1892/2.pdf (5.12.2011.) [6] Stupniek-Lisac E.: Korozija i zatita konstrukcijskih materijala, FKIT, Zagreb, 2007. [7] Dostupno na: http://www.tkojetko.irb.hr/documents/8305_1662.pdf (07.01.2012.) [8] Esih I., Dugi Z.: Tehnologija zatite od korozije, kolska knjiga, Zagreb, 1990. [9] Dostupno na: http://www.galvanizacija.com/niklanje.html (08.01.2012.) [10] Dostupno na: http://www.progalvano.net/C/2/nickel-plating---NICKEL-PLATING--nickel----PLATING.html (13.01.2012.) [11] Dostupno na: http://deepelectroplating.com/vertical_nickle_plating_barrel.html (13.01.2012.)

37