Muslihudin Sa'di irazi je neosporno najvedi daktiki pjesnik Irana.

U vezi sa punim imenom, porijeklom i godinom roenja i smrti Sa'dija ima razmimoilaenja to je, kako tvrde Iranci, rezultat opde popularnosti ovog knjievnika, pa su ga mnogi svojatali, davali mu imena i odreivali godine roenja i smrti po svom nahoenju. Nerijetko ga nazivaju i po mjestu roenja, dakle Sa'di irazi. Mnoge historije iranske knjievnosti istiu da je roen poetkom 13. stoljeda. Otac mu je bio propovijednik u jednoj damiji u irazu koji je umro kada mu je bilo deset godina . Nakon smrti oca o njemu brigu vodi njegov djed po majci koji mu je osigurao dalje kolovanje u irazu. Tamo stie nova znanja iz knjievnosti i erijata. Dani rane mladosti pjesnika pradeni su mnogim odricanjima jer su tada i sam iraz i cijela pokrajina Fars preivjeli teke dane zbog estih politikih trzavica vezanih za borbu oko vlasti, kao i stalne opasnosti od mongolske najezde. Mladi Sa'di je postao znatieljan i u koli u irazu misu ga zadovoljavali odgovori zvanine teologije na mnoga zamrena teoloka pitanja, niti pogledi i uenja sufija. Ubrzo je Sa'di dobio stipendiju za nastavak kolovanja u najboljoj koli tog vremena u uvenoj Nizamiji u Bagdadu. Tu je spjevao i nekoliko kasida. Imao je priliku da slua tadanje istaknute historiare, filologe i sufijske ejhove i od njih naui ono to nije uspio u koli. Kako je jo od rane mladosti pokazivao nemir i nemogudnost dueg zadravanja u jednom mjestu , nije mogao ni u Bagdadu dugo da ostane i zavri svoje osnovno kolovanje. On je napustio Bagdad i krenuo na svoje dugo putovanje. Kada je napustio Bagdad, nije elio da se vrada u rodni iraz, jer je Fars njegova ua domovina bila izloena napadima Mongola i Harezmi ahova, kao i atabegova u borbi za vlast. Zato se uputio na druge strane i zapoeo svoje dugogodinje putovanje, koje je trajalo etvrt stoljeda. Obiao je gotovo itav muslimanski svijet.Iz Bagdada se uputio u Siriju , Liban, Malu Aziju, zatim u Hidaz na had i junije u Jemen. Da je kojim sluajem vodio dnevnik putovanja, mogao je imati knjigu kao Marko Polo. Nakon ove duge odiseje, Sa'di se vratio u iraz. U irazu je mogao da nastavi posao i da sreuje utiske. Poinje svoj glavni spisateljski rad i pored slube propovijednika u gradu, pie kaside, epigrame, prozne traktate i svoja dva glavna djela Sa'diname, kasnije nazvane Bustan 1257. i Gulistan 1258. godine. Sa'di je ova svoja dva remek-djela napisao za samo dvije godine. U svijetu Sa'di je najvie poznat kao autor didaktikog djela Gulistan kojeg je napisao 1258.godine. To je skladan spoj rimovane proze i poezije. Gulistan je prava realna slika svijeta, to je svijet u malom. Sa'di opisuje i pokazuje nam svijet onakvim kakav je on ustvari bio i kakvog je on vidio i upoznao, a upoznao ga je dobro, ali ne daje emu svijeta kakav bi on trebalo da bude. To je svijet njegovog doba, svijet karavana, kamila, to je svijet ljubavi, mladosti, vina, rua, ljepote. Drugo Sa'dijevo glavno djelo je Bustan. To je mesnevija etiko-didaktikog karaktera, napisana godinu dana prije Gulistana (1257. godine). U Bustanu Sa' di poinje neko etiko izlaganje i daje savjete, zatim to ilustruje priom u stihu. Struktura Bustana slina je onoj u Gulistanu ; samo, ovdje je sve u stihu. Po svom sadraju i porukama Bustan se razlikuje od Gulistana. Tu pjesnik stvara sliku svijeta kakav bi trebalo da bude. U Bustanu se vie osjeda prisustvo Boga. Nasuprot ovom prolaznom svijetu formi, Sa'di u Bustanu ukazuje na vjeni i neprolazni svijet ideja. Iz navedenih tvrdnji moe se redi da je Bustan dublji i misaoniji,

dok je Gulistan raznovrsniji i pun autobiografskih elemenata. Pri pisanju Sa'di upotrebljava pored citata iz Kur'ana, hadisa, arapsku poeziju, mnogo izreka narodne mudrosti i humora, zatim izreke mudraca, ejhova, careva, velikaa i poznatih uenjaka. Na Istoku Sa'di je postao vrlo rano popularan. Mnogi pjesnici na Istoku oponaali su Sa'dijevo djelo, ali veliki majstor rijei ostao je nedostian u svom anru i u svojoj umjetnosti. Umro je u irazu 1292. godine i pokopan je u oblinjem selu koje se danas zove po njegovom imenu Sa'dije, gdje mu je kasnije podignut velianstveni mauzolej.