Elektroluno zavarivanje

Elektrini luk kod elektrolunog zavarivanja.

Zavarivanje ugljenom elektrodom.

Temperature kod elektrinog luka.

Zavarivaki elektrini luk.

Uspostavljanje zavarivakog elektrinog lukakratkim spajanjem kod runog elektrolunog zavarivanja obloenom elektrodom. Elektroluno zavarivanje jedan je od najee upotrebljavanih naina zavarivanja u praksi. Izvor energije za zavarivanje je elektrini luk. Dio koji se zavaruje obino je plosnat, dok je elektroda tapiasta. Ako se elektroda ne tali (ugljena, volframova), zavarivati se moe bez dodavanja ili s dodavanjemmaterijala. Pri zavarivanju taljivom elektrodom, ona je ujedno dodatni materijal (obino istorodan s osnovnim materijalom koji se zavaruje). Elektrode za zavarivanje mogu biti gole (ugljeni ili metalni tap, ica ili traka), obloene (metalna jezgra, a obloga mineralni materijal) ili punjene (mineralna jezgra i metalna obloga) ili nekih drugih oblika. Dodatni materijali i elektrode za elektroluno zavarivanje (i druge naine zavarivanja) su standardizirani za pojedine naine zavarivanja i prema vrsti osnovnog materijala. Priprema, odnosno oblici dodirnih povrina koje se zavaruju i njihovih rubova, je standardizirana za pojedine naine zavarivanja i prema vrsti osnovnog materijala.

to se tie okolia u kojem gori elektrini luk, razlikuje se zavarivanje na zraku, u neutralnim (inertnim) zatitnim plinovima (argon, helij), u aktivnim zatitnim plinovima (ugljikov dioksid), u smjesi plinova (argon, ugljikov dioksid, kisik, helij), pod troskom (mineralni praci), te u posebnim okolnostima (podvodom, u vakuumu, u besteinskom stanju). Vrste zatitnih plinova i plinskih smjesa za zavarivanje i za postupke srodne zavarivanju (npr. EN 439: 1995.), te zatitni praci (npr. EN 760: 1996.) su standardizirani. [1] Povijest zavarivanja Povijest spajanja metala je zapoelo prije nekoliko tisua godina, u bronano doba i u eljezno doba, na prostorima dananje Europe i Bliskog istoka. Razvilo se kao sastavni dio vjetina kovaa, zlatara i ljevaa pri izradi orua za rad, oruja, posuda, nakita i graevina. U srednjem vijeku se razvilo kovako zavarivanje, gdje su se dva dijela koja su se spajala, na kovakoj vatri, doveli do bijelog usijanja i ako je bilo potrebno, posipali bi se odreenim prahom ili pijeskom za ienje. ekianjem spoja istiskivali bi se s dodirnih povrina rastaljeni oksidi ili troska, te se sueljavaju iste metalne povrine, kada poinju djelovati meuatomske sile dvaju dijelova i dolazi do vrstog spoja. Najbolji maevi iz elika u srednjem vijeku bili su raeni iz niskougljinog elika (do 0,4% ugljika), a na njihove rubove su kovaki zavarivane (udarcima ekia u toplom stanju) trake od visokougljinog elika (od 1,0 do 2,1% C), koje su uz odreenu toplinsku obradu davale tvrde i otre bridove. Maevi, vrhovi strijela i koplja, noevi i drugo, kod kojih su primjenjivali kovako zavarivanje, bili su poznati u Grkoj, Franakoj dravi, Kini, Japanu, Indoneziji, te u Siriji. Poznata je bila tehnika spajanja traka iz razliitih vrsta eljeznih materijala kovanjem kao damasciranje (od Damask, Sirija), a u cilju postizanja posebnih dobrih svojstava za maeve i puke. 1802. ruski znanstvenik Vasilij Petrov istrauje elektrini luk za opu namjenu i predlae primjenu za zavarivanje.[2] 1882. ruski znanstvenik Nikolaj Benardos prvi koristi elektrini luk izmeu ugljene elektrode i metala, uz dodavanje ice u metalnu kupku. 1888. ruski znanstvenik Nikolaj Slavjanov je predloio postupak elektrolunog zavarivanja metalnom elektrodom. 1895. poinje se koristiti aluminotermijsko zavarivanje tranica i za popravakodljevaka. U isto vrijeme prvi puta se zavaruje plinskim plamenikom, koji je koristio kisik i vodik. Kasnije se razvija plinsko zavarivanje kisik-acetilenskim(O2 + C2H2) plamenom. 1907. vedski znanstvenik prvi patentira i primjenjuje obloenu elektrodu. Obloena elektroda se proizvodila uranjanjem gole ice u otopinu minerala, a od 1936. obloga se nanosi ispreavanjem ili ekstrudiranjem. Od 1925. poinje zavarivanje u zatitnoj atmosferi vodika, a kasnije se prelo na argon i helij. Od 1930. primjenjuje se automatsko zavarivanje pod prakom u brodogradnji SADa. [3]

Pred, a posebno poslije Drugog svjetskog rata, poinje razvoj i primjena zavarivanja u zatitnom plinu - zavarivanje TIG postupkom. Zavarivanje MIG postupkom se poinje primjenjivati 1948., a od 1953. u Sovjetskom Savezu se prvi puta primjenjuje zavarivanje MAG postupkom s CO2 zatitnim aktivnim plinom. Hladno zavarivanje pod pritiskom se primjenjuje od 1948. Iza 1950. se razvijaju mnogi novi postupci kao to su: zavarivanje pod troskom (1951.), zavarivanje trenjem (1956.), zavarivanje snopom elektrona (1957.), zavarivanje ultrazvukom (1960.), zavarivanje laserom (1960.), zavarivanje plazmom (1961.) i drugi.[4] Prvo zavarivanje i toplinsko rezanje u svemiru izveli su 1969. u sovjetskom svemirskom brodu Sojuz 6. 1932. u Rusiji, Konstantin Khrenov je prvi uspjeno primjenio podvodno elektroluno zavarivanje. [5] Zavarivaki elektrini luk Sredinji ili strujni dio zavarivakog elektrinog luka sadri pare i kapljice rastaljenog metala i troske, te je bljetavo uto zelenkaste boje. Vanjski dio ili omota sastoji se uglavnom od uarenih plinova svijetlo crvene boje. Kada je elektrini luk prevelike duljine, plinovi u vanjskom dijelu ne mogu vie zadovoljavajue tititi sredinji dio luka, kojim se kreu kapljice rastaljenog metala, a dolazi i do pojave rasprskavanja metala i tekue troske. Duljina zavarivakog elektrinog luka odreuje se kao udaljenost vrha elektrode od povrine kupke rastaljenog metala. Kratkim lukom naziva se elektrini luk pribline duljine 2 do 4 mm. Kao normalna duljina luka uzima se 4 do 6 mm. Luk duljine preko 6 mm naziva se dugakim: on je nestabilan, rastaljeni metal koji prolazi elektrinim lukom oksidira i spaja se s duikom iz okolnog zraka, poveava se rasprskavanje rastaljenog metala i troske, dobiva se vrlo krhakmetal zavara. Elektrini se luk, po svojoj duljini, moe podijeliti u tri svojstvena podruja i to: anodno podruje, katodno podruje, te stup elektrinog luka. Uobiajene temperature katodnog podruja su do 3500 C. Temperatura anodnog podruja neto je malo via. Temperature u stupu elektrinog luka kreu se od 5000 C do 6000 C. Uzimajui sve zajedno, za jedan zavarivaki elektrini luk moe se kazati da ima slijedee znaajke:

predstavlja zonu plinova, koji se izravno dovode kao zatitni plinovi ili nastaju izgaranjem obloge ili praka, a bez njih je dobra ionizacija nemogua, provodi elektrinu struju i dio je strujnog kruga, ima odredenu duljinu (najee od 3 do 5 mm) koja ne smije biti niti prevelika niti previe mala, a koja odgovara odravanju stabilnog elektrinog luka,

ima odreeni elektrini otpor koji odgovara duljini luka, zbog ega dolazi do znatnog porasta temperature u prostoru elektrinog luka, ima odreeni pad napona izmeu vrha elektrode i povrine zavarivanog metala. stvara vlastito magnetsko polje, koje ponekad stvara potekoe kod zavarivanja, toplinski je provodljiv, razvija visoke temperature, pa i do 6000 C u stupu luka, izgaranjem obloge elektrode stvara plinove koji snano struje prema povrini rastaljenog metala u krateru elektrinog luka, dolazi do raznih metalurkih i kemijskih reakcija, emitira svjetlosne, infracrvene i ultraljubiaste zrake, pa je zbog opasnosti

njihovom izlaganju potrebna odgovarajua zatita oiju i dijelova tijela, da se izbjegne suzenje oiju, opekotine na koi, i drugo. Izvori struje za zavarivanje Izvor struje za zavarivanje su takvi ureaji koji daju na mjestu zavarivanja elektrinu struju sa karakteristikama pogodnim za zavarivanje. Najee se koristi napajanje sa konstantnom jainom struje i drugi tip, napajanje sa konstantnim naponom. Kod elektrolunog zavarivanja, duina elektrinog luka je u direktnoj vezi sa naponom, dok je sa jainom struje direktno povezan unos topline na zavarenom spoju. Napajanje s konstantnom jainom struje se esto koristi za rune postupke zavarivanja, kao to je zavarivanje TIG postupkom i runo elektroluno zavarivanje obloenom elektrodom. To je vano, jer je vrlo teko odravati elektrodu mirno, a time se razmak i napon mijenjaju. Napajanje s konstantnim naponom se ee koristi za automatske postupke, kao to je elektroluno zavarivanje taljivom icom u zatiti aktivnog ili inertnog plinom (zavarivanje MIG ili MAG postupkom). Kod tih postupaka duljina elektrinog luka se odrava konstantnim, mijenjajui jainu struje po potrebi. Na primjer, ako je ica i osnovni materijal preblizu, pojaa se jaina struje, pa se dio ice istopi, i time vraa prvobitni razmak. Vrsta elektrine struje kod elektrolunog zavarivanja isto igra vrlo vanu ulogu. Postupci s taljivim elektrodama, kao to je runo elektroluno zavarivanje obloenom elektrodom (REL), uglavnom koristi istosmjernu struju, ali elektroda moe biti pozitivno ili negativno nabijena. Kod zavarivanja, pozitivno nabijena anoda e imati veu koncentraciju zagrijavanja i zavar e biti dublji. Ako je elektroda pozitivno nabijena, onda e to rezultirati u pliem zavaru. Postupci sa stalnim elektrodama, kao to je zavarivanje TIG postupkom, moe koristiti istosmjernu ili izmjeninu struju. Kod istosmjerne struje, zavar e biti dublji ili plii, ovisno ako je elektroda pozitivna ili negativna. Izmjenina struja e stvoriti srednje dubok zavar. Nedostatak izmjenine struje da se elektrini luk mora stalno ponovo

paliti, kada jaina struje bude nula, u svakom ciklusu, rijeen je sa specijalnim ureajima koji stvaraju kvadratni val, umjesto normalnog sinusnog vala. Vrste elektrolunog zavarivanja Elektroluno zavarivanje taljivom elektrodom U elektroluno zavarivanje taljivom elektrodom spadaju runo elektroluno zavarivanje obloenom elektrodom, zavarivanje MIG postupkom ili elektroluno zavarivanje taljivom icom u zatiti neutralnog (inertnog) plinom, zavarivanje MAG postupkom ili elektroluno zavarivanje taljivom icom u zatiti aktivnog plina, zavarivanje pod prakom ili elektroluno zavarivanje taljivom icom pod zatitnim prakom i zavarivanje pod troskom ili elektroluno zavarivanje taljivom icom pod zatitnom troskom. [6] Runo elektroluno zavarivanje Runo elektroluno zavarivanje (kratica: REL), tonije izraeno runo elektroluno zavarivanje obloenom elektrodom (engl. Manual Metal Arc Welding MMA) ili elektroluno zavarivanje obloenom elektrodom (engl. Shielded Metal Arc Welding SMAW) je postupak koji se najvie koristi. Elektrina struja se koristi da pokrene elektrini luk, izmeu osnovnog materijala i potronih elektroda, ija obloga stvara zatitu zavara odoksidacije i zagaivanja stvaranjem ugljikovog dioksida (CO2). Elektroda slui i kao dodatni materijal za stvaranje zavara. Postupak je vrlo raznovrstan i moe se obaviti s relativno jeftinom opremom, tako da se koristi u radionicama i na otvorenim gradilitima. Zavariva moe postati dovoljno iskusan i sa skromnijom obukom, a vjet majstor postaje sa iskustvom. Vrijeme zavarivanja je relativno sporo, budui da se elektrode moraju esto zamjenjivati itroska se mora istiti nakon svakog zavara. Taj postupak je uglavnom ogranien na eline proizvode, iako specijalne elektrode postoje i za lijevano eljezo, nikal, aluminij, bakar i ostale metale. Zavarivanje MIG postupkom Zavarivanje MIG postupkom (engl. Metal Inert Gas) ili elektroluno zavarivanje taljivom icom u zatiti inertnog plinom (engl. Gas Metal Arc Welding GMAW), je vrsta elektrolunog zavarivanja. To je poluautomatski ili automatski postupak, koji koristi stalno dovoenje gole ice kao elektrode za zavarivanje, a zatien je sa inertnom (neutralnom) ili poluinertnom mjeavinom zatitnih plinova (obino argon), da zatiti zavareni spoj od zagaenja. Postupak je bri od runog elektrolunog zavarivanja. Elektroda je ujedno i dodatni materijal, koji je obino istorodan s osnovnim materijalom koji se zavaruje.

Zavarivanje MAG postupkom Zavarivanje MAG postupkom (engl. Metal Active Gas) postupkom je vrsta elektrolunog zavarivanja talljenjem u aktivnom zatitnom plinu (obinougljikov dioksid CO2) ili u plinskoj smjesi (argon + ugljikov dioksid, argon + ugljikov dioksid + kisik) taljivom elektrodom u obliku gole ice, slino zavarivanju MIG postupkom. Ovaj postupak zavarivanja izvodi se u svim poloajima. Zavarivanje kratkim elektrinim lukom (engl. short arc) daje najmanji unos energije u zavareni spoj, tako da je postupak pogodan za zavarivanje tankih limova. Kada je poeljan lijep izgled zavara, a istodobno i dobra zavarivost, zavarivanje MAG postupkom se izvodi u plinskoj smjesi s priblino 80% argona i 20% CO2. Impulsno zavarivanje se izvodi u svim poloajima bez raspskavanja kapljica. Zavarivanje pod prakom Zavarivanje pod prakom (engl. flux-cored arc welding FCAW) ili elektroluno zavarivanje pod zatitnim prakom (kratica: EPP) je poluautomatska ili automatska vrsta elektrolunog zavarivanja, gdje se koristi taljiva elektroda u obliku ice ili trake, koja se mehaniziranim nainom dovodi na mjesto gdje gori (prikriven) elektrini luk u plinovima od mineralnog praka. Rastaljeni praak, tj. tekua troska, titi elektrini luk i talinu zavarenog spoja, a skrutnuta troska hladei se titi zavareni spoj od okolnog zraka. Elektrini luk je stalno prekriven i praktiki nevidljiv tijekom zavarivanja, to bitno smanjuje izravno djelovanje svjetlosnog i drugih zraenja, kao i rasprskavanje estica rastaljenog metala i troske, a uz vrlo malo dima. Nakon to se ohladi, skrutnutu trosku treba odstraniti. Zavarivanje pod troskom Zavarivanje pod troskom (engl. Submerged Arc Welding SAW) ili elektroluno zavarivanje taljivom icom pod zatitnom troskom (kratica: EPT) je elektrootporno zavarivanje taljenjem (bez pritiska), pod talinom troske taljivom elektrodom, kao dodatnim materijalom, u obliku jedne ili vie ica, jedne ili vie traka to se dovode u talinu troske. Talina se odrava u tekuem stanju Joulevom toplinom, koja se razvija zbog omskog otpora u troski, kroz koju protjee elektrina struja zavarivanja izmeu elektrode i taline zavara. Zavarivanje se obino izvodi okomito ili koso prema gore. Ima vie naina zavarivanja pod troskom, pa tako i nain zavarivanja pod troskom tranom elektrodom. Ovaj postupak posebno je prikladan za zavarivanje debelih i veoma debelih komada. Elektroluno zavarivanje netaljivom elektrodom U elektroluno zavarivanje netaljivom elektrodom spadaju zavarivanje TIG postupkom i zavarivanje plazmom .

Zavarivanje TIG postupkom Zavarivanje TIG postupkom (engl. Tungsten Inert Gas) ili elektroluno zavarivanje netaljivom elektrodom u zatiti inertnog plinom (engl. Gas Tungsten Arc Welding GTAW), je runi postupak zavarivanja u neutralnom zatitnom plinu ili neutralnoj smjesi plinova, koji koristi netaljivu volframovuelektrodu (ili volfram s dodacima, npr. torijevog oksida ili oksida drugih elemenata kao cirkonij, lantan, itrij) i posebno dodatni materijal. Svojstvo ovog postupka je stabilan elektrini luk i visoko kvalitetan zavar, ali zahtjeva izuzetne vjetine zavarivaa i relativno je spor. Iako se moe koristiti za skoro sve vrste materijala, najee se koristi za zavarivanje nehrajuih elika i lakih metala (aluminijeve legure, titanijeve legure). Pogodan za zavarivanje tankih limova (do debljine 6 mm), a esto se koristi kod proizvodnje bicikla, zrakoplova i brodova, te kod zavarivanja u prinudnim poloajima. U pravilu se volframova elektroda prikljuuje na (-) pol izvora istosmjerne struje, zbog znatno manjeg troenja volframove elektrode. Koristi se pulsirajua struja zavarivanja. [7] Zavarivanje plazmom Zavarivanje plazmom ili plazma zavarivanje se ponekad usporeuje sa zavarivanjem TIG postupkom iz kojega je razvijeno. Kod oba se postupka koristi netaljiva volframova elektroda, i relativno malo je unoenje topline. Kod zavarivanja plazmom, volframova elektroda je uputena u sapnicu (mlaznica). Plinpod tlakom izlazi kroz mali otvor na donjem dijelu sapnice. Oko tog mlaza vrueg plazmenog plina postoji i drugi koncentrini omota zatitnog plina. Postoje dvije vrste luka koji stvaraju plazmu: "preneseni luk" na radni komad i nepreneseni luk. Greke u zavarenim spojevima Svaki tehnoloki postupaknosi stalnu opasnost od nastajanja odreenih greaka. S obzirom na veliki broj utjecajnih imbenika na kvalitetu zavarenih spojeva, na tu je opasnost potrebno obratiti posebnu pozornost kako pri izradi zavarene konstrukcije, tako i u njenoj primjeni. Postoje razliite klasifikacije greaka u zavarenim spojevima, a jedna od njih je sljedea (EN 26520): greke u zavarenim spojevima koje mogu nastati u izradi i greke u zavarenim spojevima koje mogu nastati u eksploataciji. Greke u zavarenim spojevima koje nastaju u izradi mogu se podijeliti s obzirom na:

Uzrok nastajanja greake: konstrukcijske greke, metalurke greke i tehnoloke greke;

Vrstu greake: plinski ukljuci, ukljuci u vrstom stanju, naljepljivanje, nedostatak provara, pukotine i greke oblika i dimenzija; Greke poloaja: unutranje greke, povrinske i podpovrinske greke i greke po cijelom presjeku; Greke po obliku: kompaktne greke, izduene greke, otre greke (jako izraeno zarezno djelovanja), zaobljene greke (manje izraeno zarezno djelovanje), ravninske greke (moe se zanemariti trea dimenzija greke) i prostorne greke (uzimaju se u obzir sve tri dimenzije greke); Greke po veliini: male greke, greke srednje veliine i velike greke; Greke po brojnosti: pojedinane greke, uestale greke i gnijezdo greaka.

Zatita na radu pri zavarivanju Zavarivanje bez odgovarajuih mjera zatite, moe biti opasno i nezdravo. Danas se s novim tehnologijama i odgovarajuom zatitom, taj rizik dosta smanjio. Da bi se smanjio utjecaj plamena i elektrinog luka, zavarivai moraju nositi zatitnu odjeu i opremu, kao to su maske, rukavice, zatitna odjea. Zbog visokog intenziteta ultraljubiastog i infracrvenog zraenja, i mogueg oteenja oiju (upala ronice i opekotine na mrenici oka), maske i naoale trebaju biti opremljeni sa specijalnim staklima. esto se i mjesta zavarivanja trebaju prekriti sa zatitnim zavjesama i pregradama, posebno od polivinil klorida, da se zatite ostali radnici koji ne zavaruju. Mjesta zavarivanja sadre znaajnu koliinu metalnih estica promjera nekoliko m, i to su estice manje, to su opasnije za zdravlje (male estice mogu proi kroz krvno-modanu pregradu). Uz to dolazi do stvaranja i ozona. Posebno su opasne pare koje sadre kadmij. Kod Cr-Ni elika, posebno je opasna visoka koncentracija esterovalentnog kroma Cr (VI), koji je kancerogena tvar. Kod zavarivanja MAG postupkom prisutna je velika koliina ugljikovog monoksida CO i ugljikovog dioksida CO2. Kod rada sa pocinanim materijalima, potreban je oprez zbog zagaenja sa cinkovim oksidom ZnO. Manganskepare, ak i u manjim koncentracijama (<0,2 mg/m3), mogu dovesti do neurolokih problema i oteenja plua, jetre, bubrega i centralnog nervnog sistema. [8] Zbog toga se preporuuje vrlo dobra ventilacijaradnog mjesta, a u teim situacijama i aparati za disanje. Bitno je dobro se zatititi i od elektrinog udara, koji nastaje zbog loe izolacije, skuenog vlanog prostora, visokonaponskih ureaja. [9]