Najljepsi+hrv.+mitovi Web

Zbiika piia koju je za lanove Svijeta knjige piiiedio pisac
fantastinih iomana V S (Zagieb, 1963.) oivljava

svijet dievnih slavenskih bogova u koje su vjeiovali i staii Hivati.
Tiagove tih vjeiovanja nalazimo u mnogim naiodnim obiajima
koji su i danas ivo piisutni u hivatskom naiodu. Fantastine
piipovijesti Vanje Spiiina pokazuju da je svijet hivatskih bogova
jednako zamien poput gikog, iimskog ili noidijskog, a u njemu,
osim bogova, obitavaju i mnoga smitna i besmitna bia.
hivatski mitovi i legende o nastanku svijeta
cjelokupna kozmologija i teogonija
zanimljive i napete prie o borbi dobra i zla
razotkrivanje vremena prekrivenih maglama
piolosti staiijeg od onog iz Pria iz davnina
Ivane Bili-Mauiani

ISBN 978-953-14-0559-1
119,00 kn
www.mozaik-knjiga.hr

Odabrao i priredio
VANJA SPIRIN
Mitovi i legende.indd 1 29.5.2009 13:05:41
MITOVI I LEGENDE.indd 4 28.5.2009 8:48:16
Najljepi hrvatski
mitovi i legende
NAJLJEPI HRVATSKI MITOVI I LEGENDE
za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, Zagreb, 2009.
Nakladnik Mozaik knjiga
Za nakladnika Alen Bodor
Urednica Lidija Zozoli
Odabrao i priredio Vanja Spirin
Lektor Jakov Lovri
Grafki urednik Marko Katii
Tisak Denona d.o.o., Zagreb, lipanj 2009.
ISBN 978-953-14-0559-1
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i svuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 703001
Sva prava zadrana. Ova je knjiga zatiena autorskim pravima i ne smije se ni u
cjelini ni djelomino reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ili prenositi
u bilo kojem obliku ni na koji nain bez pisanog doputenja autora i izdavaa.

Odabrao i priredio
VANJA SPIRIN
NAJLJEPI HRVATSKI
MITOVI I LEGENDE
5
1. Seoba Suneva naroda
U
vremena sakrivena tminom prolosti ivio je
narod snanih, junanih mueva i ena nada-
leko znanih po svojoj ljepoti i otmjenosti. Bili
su oni nepobjedivi ratnici prokuani kako u mnogim
bojevima sa stranim zavojevaima, tako i s protivnici-
ma koji nisu bili od ovoga svijeta. Njihove ene, prem-
da ljupke kao vile, oiju blistavih poput zmajskih dra-
gulja, znale su katkad i same, u sluaju velike opasnosti
ili borbe s brojnijim neprijateljem, uzeti u ruke britki
ma ili bojno koplje i stati rame uz rame sa svojim vite-
zovima. U ta davna vremena esto se ratovalo i ljudski
je ivot bio u opasnosti i od ljudi i od tada jo divljih,
neukroenih prirodnih sila.
Voljeli su ivot ispunjen udobnostima i trudili se da
im takav i bude, ivei svaki dan kao da im je posljednji,
ravnajui se po staroj izreci: Svatko umire, ali rijetko
tko odistinski ivi. Uivali su u jelu, piu i ljubavi to su
vie mogli, jer, bivajui ratnikim narodom, nikad nisu
znali hoe li iz neke od estih bitaka izvui ivu glavu.
reci, njihovi sveenici, govorili su im da e ivei na
taj nain navui bijes bogova, ali ta su njihova upozo-
renja rijetko imala stvarnog odjeka u duama ratnika,
jer, kao to se znalo, i njihovi su bogovi ivjeli slinim
6
Najljepi hrvatski mitovi i legende
ivotom i nitko u tome nije vidio neko zlo. Omiljena
zabava bio im je lov, a najdrai ulov soan vepar, uku-
sna srna ili kouta pripravljena na stari nain, zainje-
na mirisnim travama i premazana smrekovim medom.
Katkada bi odlazili u lov na bizone i dabrove koji su
tada jo nastanjivali podruje njihove pradomovine, no
rijetko, jer su i tada to bile rijetke ivotinje koje se po-
sebno tovalo. U lov su esto ile i ene i bile su poznate
po vjetu rukovanju lukom i strijelom koji im bijahu
omiljeno oruje.
Lukovi naih starih bili su cijenjeno i vrlo vrijedno
oruje, prava umjetnika djela izraena od drva koje ni-
kad nije trunulo otrovnih tisovih grana. Zbog drevne
legende o tisovu otrovu smatrano je smrtonosnim po
samoj svojoj prirodi jer se u njemu nalazi mona a-
rolija prokletih dua. Od drugog oruja koristili su jo
bojna i lovaka koplja, buzdovane i maeve nadaleko
znane po kvaliteti i ljepoti izrade. Tajna visoko vrijed-
nog elika, uzeta od bogova i ovuljaka, podzemnih
patuljastih kovaa, uvana je bolje od blaga kraljevskih
riznica. tovanje elika bilo je uobiajeno, a zakon je
kazivao da e onaj tko tajnu oda nekom strancu biti
pogubljen, proklet za sva vremena i spaljen, a pepeo mu
baen u rijeku tako da mu dua, razasuta na sve strane,
nikad ne uije dom drveta.
Narod toliko sklon udobnostima, posveivao je puno
truda i vremena i lijepom odijevanju. Ljeti su ene no-
sile prozrane haljine satkane od tkanina dobavljenih iz
dalekih zemalja, a mukarci udobne iroke hlae i fno
vezene koulje. Zimi bi obuvali visoke izme i odijevali
Seoba Suneva naroda
7
kone hlae i plateve najee zemljane boje, satka-
ne od plemenitih sukana ukraenih bogatim vezenim
obrubom. Budui da su bili strastveni lovci, gotovo
svaki zimski odjevni predmet imao je neki dodatak
ili ukras od krzna, a ene su znale nositi i neku vrstu
zimske tunike bogato podstavljene krznom kunia ili
vidre.
Obitavali su u udaljenim krajevima, prostranim rav-
nicama podno visokog gorja prekrivenog gustim bjelo-
gorinim umama. Borili su se protiv napada stranih
naroda, a kad nije bilo rata, uzgajali su stoku, obrai-
vali zemlju i ivjeli mirno u oputenoj udobnosti, pri-
reujui gozbe posveene kako sjeanju na slavne do-
gaaje iz davnih vremena, tako i monim bogovima i
prirodnim mijenama uzrokovanim njihovim utjecajem.
Vesele i vedre udi, Sunev je narod esto svetkovao, a
medovina i rujno vino tekli bi potocima, dok bi zvuci
gozbe, pjesme i plesa odjekivali prostranim umama i
lugovima dugo u no.
Kao rtve bogovima, reci su prinosili stoku i usje-
ve, a u sluaju teke nepogode ili rata, i ljude, najee
razbojnike ili ratne zarobljenike.
Mnogi su bogovi bili predmet njihova tovanja,
a najvei i najmoniji od njih bio je Svarog, zvan jo
Svarun ili Stari Vid, prapoelo i tvorac neba i zemlje,
olienje asti i pravde. Njegova suprotnost i neprijatelj
bio je Crnobog, zvan jo i rnbog, sila mraka, patnje i
nedae, utjelovljeno zlo, mono toliko da je u davnim
vremenima svijet uvijek bio u opasnosti od remeenja
ravnotee u prirodi i pada u doba mraka i patnje. Sva-
8
rog je, premda dobroudne i blage prirode, znao Cr-
nom stati na kraj, jer kad bi gospodar tame krenuo sa
svojim zaplotnjakim rabotama, on bi, otkako je svijeta
i vijeka, snagom svog boanskog bijesa suzbijao njego-
vo djelovanje.
Kao tovatelji sunca i suneva boanstva, najmlaeg
Svarogova sina Svantevida, zvani su tienici staroga
boga Sunevim ratnicima, imenom koje je kod drugih
ratnikih naroda izazivalo strah i potovanje, jer malo
je bilo ratnika koji bi se s njima mogli mjeriti u smio-
nosti i vjetini ratovanja.
Sunce koje je stvorio Svarog, a ije je boanstvo bio
najmlai i najmiliji njegov sin, imalo je zelena dvojni-
ka, djelo Crnoboga koji ga je stvorio tek da napakosti
Starom Vidu, ponesen jalovom nadom da e ratnici
tovati i njegovo sunce i da e na taj nain porasti nje-
gov utjecaj na zemlji.
Ratnici, koji su bili u stalnom dodiru sa svijetlim bo-
anstvima, a naroito njihovi reci, zazirali su od zele-
nog sunca jer su znali da se iza tog udnog, zastrauju-
eg nebeskog tijela krije sam Gospodar tamne strane.
Posebice ih je jezom ispunjavala pojava vezana uz prvo
pojavljivanje zelenog sunca: naime, na nekim mjestima
proetim arolijom, danas znanim tek najupuenijim
poznavaocima, kada bi ljudska sjena nastala svjetlom
zelenog sunca pala na tlo, stvorila bi u utrobi zemlje
ive sjene, avetinjska bia velikih maginih moi.
Ta stvorenja, sazdana od ive sjene, znala su ui u
san ovjeka i bezmjerno ga muiti, a ponekad ga, ako
je ovjek bio star ili bolestan, otjerati u ludilo i samo su
Seoba Suneva naroda
9
se oni najmoniji reci znali boriti protiv naroda sjena
te povremeno ak koju od tih gadnih spodoba za sva
vremena protjerati sa zemlje. I danas se zna nai neka
od njih, ali ipak vrlo rijetko. Pria se da, kako u sva-
kom zlu ima i neto dobrog, meu njima postoji i jedna
dobra sjena, ali o tome e kasnije biti govora. Zbog
pojave tih mranih i neugodnih stvorenja, kao i zbog
njegove udne i neprirodne svjetlosti, ljudi su zeleno
sunce, poklon gospodara tame, mrzili i prezirali.
Kako stara pria kazuje, vrijeme je prolazilo, a zeleno
sunce nije steklo nijednog potovatelja meu ljudskim
biima. Crnobog, bijesan zbog neuspjela pokuaja utje-
caja na ljude, odlui sruiti sunce, tako da bude uzro-
kom njihove propasti kad ve nije postalo predmetom
oboavanja.
Tu je odluku svojim nadzemaljskim ulima osjetila
Svarogova slubenica, vatrena ptica Alemperka, sta-
novnica kronje Drveta svijeta poznata po moi ita-
nja misli, te obavijestila staroga Vida o podlom naumu
vladara tamne strane. Svarog je, zabrinut za sudbinu
svojih tienika, hitro poslao vile sanjarice da obavije-
ste njegove usnule miljenike o nadolazeoj opasnosti.
Poruio im je preko tih divnih djevojaka, prozranih
kao jutarnja magla, da to je prije mogue uzmu ono
najpotrebnije i u hitrom zbjegu se uklone pogibelji. U
snove Sunevih ratnika poslae vile slike razaranja i
propasti koja se sprema izlaskom novog dana.
reci su, probudivi se, uzbunili tada jo ne naroito
brojan narod Sunevih ratnika i oni se pripremie za
odlazak, osjeajui prijetnju koja se poput tamnih krila
10
nadvila nad njima. Ratnici i druice im bez pogovora su
uas zbrinuli djecu, spremili nune stvari, odvezali sto-
ku i, spremni za put, upitali rece kamo im je krenuti.
Na to pitanje ak ni mudri sveenici nisu imali
odgovora te zazvae velikog Svaroga da ga upitaju za
odredite svoga puta.
S neba se zau silna grmljavina i nebo zasja nevie-
nim plavim svjetlom, a narod u strahopotovanju pade
na koljena. S crnih oblaka, okruen bljeskom munja
sie Stari Vid i prozbori:
Djeco moja, dini vitezovi i zanosne gospe, vile
suenice rekle su mi vau sudbu, a zna se, to suenica
veli, to ni ljudsko ni boansko bie ne moe promijeniti.
Okrene se stari bog prema tienicima, a pogled mu
bljesne poput stotine sunaca. Ratnici i njihove djeve
zaklonie rukama oi, jer samo su reci i vladari mo-
gli bez opasnosti due gledati izravno u boga. Svarog
nastavi:
Nakon dugog i napornog puta i svakojakih doga-
aja punih misterija i junakih ina, naii ete na ze-
mlju neviene ljepote; iza sedam gora i sedam ravnica
osma je ravnica, sona i plodna, ispresijecana irokim i
dubokim rijekama bogatim ribom. Tu podignite nase-
lja, zaorite brazde svojih njiva, othranite stoku i posijte
usjeve i, koji od vas voli, neka tamo i ostane.
Iza ravnice nalazi se visoko gorje, prekriveno sjeno-
vitim gustim umama, ponegdje pravim praumama,
podno ijih gordih i ponositih stabala vrvi ivot pre-
pun divljai i ljekovitog bilja, osvjeen bistrim potoci-
Seoba Suneva naroda
11
ma punim ukusne ribe i rakova. Koji od vas voli, neka
ostane i nastani taj gorski kraj ugodan oku i dui.
Ako pak koji od vas krene jo dalje i sie s vilovitih
gora, naii e na obalu mora kakve nema pod kro-
njom drveta svijeta. More je tamo plavo i bistro, bo-
gato ribom, a obala je prepuna prelijepih otoka i uvala
ugodnih za stanovanje i pogodnih za uzgoj mirisnih i
plemenitih vina. Tako, koji od vas doe do mora, neka
se tamo nastani i postane ribar i moreplovac.
Svarog mahne rukom i u iskriavu se sjaju pred rat-
nicima ukazae slike opisanih krajeva.
Na dugom putu koji je pred vama ekat e vas sva-
kojake nedae, ali borba s njima i jest posao ratnika.
Djeco moja, slijedite sjajnu zvijezdu i krenite!
To rekavi stari bog postavi na nebeski noni plat
mirohrane dive malu vilu koja je blistala poput zvijez-
de. Potom, uz grmljavinu s nebesa, ode k Navu i Svito-
goru, stanu bogova.
Tako je narod dinih mueva i prelijepih im druica
krenuo slijedei zvijezdu, uz budnu panju nebeskih
bia i vila bojovnica, stanovnica potoka i usamljenih
vrletnih gudura prepunih jeke, prijateljica junaka.
Kada je Crnobog u svitanje drugog dana podigao na
nebo svoje zeleno sunce, Suneva naroda vie nije bilo
u starome kraju. U silnome bijesu sruio je sunce na
zemlju. Nevien pomor uniti sve ivotinje i bilje, no
ne nakodi ljudima koji su ve dobrano poodmakli. Na
mjestu gdje je palo ostala je tek spaljena pusto i zele-
no sunce, koje je i dalje svijetlilo trujui zemlju svojim
opakim zemnim plamenom.
12
I tako je zeleno sunce godinama sjalo u pustoi, sve
dok ga nisu pojeli troglava ala, koja je tako dobila mo
vatre i velika trooka zmijolika neman, zvana Jal, koja je
time dobila otrov. Jedan dio zelenog sunca upio se u tlo
i dodirnuo dobre ovuljke-kovae, koji su se od dodira
zle tvari pretvorili u gadne i nakazne maljuge, izrazito
naopake udi. Oni su kasnije ljudima inili neviene
pakosti, ali to je ve druga pria.
Prije toga, pogledajmo sada kako je sve to poelo!
13
2. Stvaranje svijeta
U
poetku nije bilo niega, tek beskrajna mrana
praznina nad morem, koje je poivalo na zgu-
snutoj sili tmine. More je bilo silno duboko i
usud je odredio da samo boansko bie moe dosegnuti
do njegova dna posuta arobnim zlatnim prahom stva-
ranja i iznijeti ga nad povrinu.
Ponad voda postojala je tek jedna stvar utkana u sve-
opu tminu, stapajui se s bezdanom Pramraka. Bilo
je to veliko jaje, a u jajetu poivao je Svarog, boanski
tvorac, koji je okruen silom tame eonima snivao san
o postanku svijeta. Pod utjecajem ivotnih sila u trenu
boanskog roenja pojavi se na ljusci jajeta pukotina i
iz nje sinu osloboeno svjetlo koje je dotad blagotvor-
no okruivalo usnulo boanstvo. Svjetlost udari o tmi-
nu pokrenuvi u njoj silu stvaranja, zvanu boanskim
ibogom, boanstvom bez tvarna oblika, silu koja e
voljom Svarogovom stvoriti tvar od koje e biti sazdan
svijet. Osloboena u trenu Svarogova roenja, sila je
pokrenula i ivot u Pratmini i iz nje stvorila boga zla,
oca patnje i zle kobi. Od Svarogove sjene rodio se Cr-
nobog, sila nastala iz poetne Tmine, bog koji bijae
potpuna suprotnost Starome Vidu.
14
Kako su u poetku oba boga bili tek bezobline sile,
stvorili su dvojnike, boanska bia sazdana od tvari,
od kojih je Volos, znan kao skotski bog, bio Svarogov
dvojnik, divovskoga rasta i moan.
Volos, ili kako ga jo nazivae Veles, bijae bog ljud-
skog oblija, guste brade i prekrit lakom dlakom sve od
snanih nogu pa do uznosite glave koju su krasili veliki
rogovi. Premda zastraujua oblija i katkad divljana
ponaanja, Volos bijae dobre udi, znan kao zatitnik
rogatih ivotinja, uma i prirode.
Crnobog stvori rta, crnu krilatu spodobu prekrive-
nu ekinjavom dlakom, kravljeg repa i otrozube vu-
je gubice. Rastom bijae golem, a na ljudskim rukama
sjajile su mu se pande crne i otre kao u kakve gra-
beljive zvijeri. rt je otjelovljavao zlo, tminu, nedau
i gubitak. Njegova je mo bila boanska, a mogao je
poprimiti svakojaka oblija, najee ono ogromnog
ognjenog zmaja, katkad troglavog, prekritog krlju-
ti sjajnom poput dragulja. Dragulji, blago gospodara
tame, ponajvie zbog opake rtove moi nad podze-
mnim dobrima, znaju donositi zlu kob i nesreu.
Sklon preruavanju i svakojakim opainama, ako mu
je to zbog ega bilo potrebno, a katkada i samo zbog
pakosne zabave, znao bi rt poprimiti oblik naoita
mladia pa unijeti prvo strast, pa onda nemir i tugu u
njeno srce kakve naivne, mlade djevojke.
im se u Pratmini utjelovio rt, Svarog mu naredi
da zaroni do dna mora i donese zlatni prah od kojeg e
stvoriti svijet. rt, natjeran silom Staroga Vida, a jalan
i prepreden ve od iskona, elio je oponaati mo i bo-
Stvaranje svijeta
15
anske vjetine Svarogove, tako da je, kad je zaronio do
dna mora, u gubici sauvao neto arobnog praha stva-
ranja. Uzevi od boga tmine prah, prospe ga Svarog po
povrini vode. Kako je davao imena stvarima, tako su
one od praha i nastajale. Prvo su nastala brda i doline
te se stadoe iriti u daljinu, potaknute silom stvaranja
i moi boanskog iboga. Na svoje uenje, rt u tre-
nu stvaranja osjeti kako mu u gubici poinje rasti prah
i hitro ga ispljunu, a od toga praha nastae bezvodne
pustare, tmurne gudure, movare i svakojaka gadna i
naopaka mjesta.
Da bi biljni i ivotinjski ivot na zemlji mogao rasti,
ploditi se i u obilju ivjeti, Svarog na dnevno nebo stavi
sunce, izvor ivota, a na plat nonog neba postavi mje-
sec, tajanstvenog suneva brata, pokretaa sila plime i
plodnosti. Svaki njegov pogled na svijet stvorio bi po
jednu zvijezdu koja bi nastanila nebo, prvobitno proe-
to jalovom prazninom.
Od odraza Svarogova lika, osvijetljena svjetlou
zvijezda i nebeskih tijela, u prvobitnom moru nasta-
de Vodan, mono boanstvo voda i vodenih stvorenja.
Bijae on stamene grae i dugih kosa, oboruan ma-
ginim trozubom kojim je mogao upravljati morskim
silama i mijenama. Malo koji od njegovih neprijatelja
bi preivio udarac tim monim orujem. Vodan je, na-
stavi na slian nain kao Crnobog, zauvijek u svojoj
udi zadrao neku mranu i sumornu crtu.
Iz nebeskih visina, privuena zemljinom tvari, pala
je donja ljuska Prajajeta i razbila se u tisue komada.
Od svakog komada pod pogledom iboga nastao je po
16
jedan div ili divka. Od najsitnijih komadia Prajajeta
nastala su malena stvorenja, ovuljci, malii, palii
i patuljci. Bijahu oni uvari arobnih tajni, obdareni
duhovnim moima. Patuljci su imali svoje kraljeve, a
od njih najslavniji bijae sitni vladar Lakatbrade Peda-
ljmua, maleno bie velike moi i ugleda, kako u pod-
zemlju, tako i na zemlji. Osim divova i patuljaka, na-
stadoe i svakojaka druga stvorenja, to dobre, to loe
naravi, a najprije od svih vile, koje, kao to je znano, ne
moemo nazvati ni dobrim ni loim stvorenjima jer su
ljudski pogledi na dobro ili zlo njima strani.
Bijahu to prvi stanovnici svijeta.
Od gornje ljuske Svarogova jajeta nastalo je Drvo svi-
jeta, kronjati jasen, koji je rastui odvojio nebo od ze-
mlje i stvorio sadanji red u svijetu. U njegovoj se kro-
nji nalazi sveti Nav u kojem stoluje Svarog, a najmanji
mu korjenii podrastaju mrano carstvo Crnoboga.
Podno kronje stabla iz tvrde kamene ile izvire vre-
lo ive vode zvano Vrutak ivota iz kojeg istjee Potok
radosti i slijeva se u Jezero Istine po kojem plove labu-
dovi, galebovi i ostale vodene ptice. Na jezeru se nalaze
tri otoka, Otok uspomena, Otok sree i Otok spokoja.
Otok uspomena umovit je i proet mekim nezna-
nim tajanstvom. Na njemu ne postoje obale, jer gusta
uma poinje od samog dodira kopna s vodom. U u-
mama Otoka uspomena, kroz magle koje se provija-
ju izmeu vlanog raslinja, struji udna sila koja tjera
namjernika da, okruen silinom sone ivue prirode,
osjeti mir, sjedne uz kakav umski potok i porazmisli
o svom bivem i sadanjem ivotu. Govori se da ume
Stvaranje svijeta
17
Otoka uspomena ini drvee u kojem su prebivale
mnoge generacije dua i na taj nain je i drevno drvee
zasluilo svoj mir u Navu.
Otok sree udnovato je mjesto i svatko tko se vra-
tio s njega drukije bi ga opisivao, tako da zapravo nije
odistinski znan njegov pravi izgled. Mudri reci govo-
rili su da samo bog ili ovjek visoke mudrosti moe sa-
gledati pravi izgled Otoka sree, jer svi ostali na njemu
vide sreu onako kako su je, dok bijahu ivi, zamiljali.
Otok spokoja mjesto je prekrasnih vrtova i sjenovitih
lugova koje posjeuju mudraci i svakojaka navska bia,
sita od zemaljskih i nebeskih radosti, u elji da nau
smirenje. Katkad je otok sluio i bogovima za odmor
od bunih i napornih gozbi u dvorima boga vina i svet-
kovanja, Rujimira.
Sve su to mjesta koja posjeuju bogovi, vile i junaci,
ali i ognjeni zmaj koji se povremeno dovue iz carstva
Crnoboga, sve u elji da ivi ugodno kao junaci i dobre
vile, ali svaki njegov dolazak zavri kobno po njega i
mrani stanovnik podzemlja bude sramno otjeran.
U prostranoj kronji stabla svijeta ivi Svarogova
Div-ptica, ogroman orao, vjeran pomonik i glasnik
staroga boga. Do tog drveta su Rojenice, tri vile su-
enice, glasnice sudbine ljudi i bogova, koje pjevaju
o prolim, sadanjim i buduim vremenima, vilinska
stvorenja obdarena moima odreivanja sudbine. Sud-
binu koju odrede vile pri raanju bilo kojeg bia ne
moe promijeniti nitko, ak ni one same.
Svitogor je grad bogova, boica i njihovih junaka.
Jedini smrtnici koji nastavaju Svitogor keri su i sinovi
18
Suneva naroda koji su uinili velika djela ili poginu-
li junakom smru. Njima je na dnu Nava dodijeljen
Dom junaka, a dvore ih vile junakinje ili bojovnice.
Vladar Svitogora Stari je Vid ili Svarog, otac svih osta-
lih bogova i arobnih stvorova, stanovnika Nava i svi-
togorskih dvora. Svitogorske dvore od dolina, mora i
planina zemaljskog svijeta dijeli pust bezdan, sazdan
od bijelog dana i mrkle noi.
Vrhovno mjesto u Svitogoru pripada ocu bogova,
Starome Vidu. To je Vidova Svitogorska gora, koja se
uzdie do najviih nebesa u Navu. Tamo je i njegov
dvor koji se uzdie do sedmog neba, a u sedmom nebu
nalazi se dom Staroga Vida.
Iz Svitogora u svijet vode dvoja vrata. Jedna su ju-
tarnja vrata na istoku Svitogora, to se otvaraju bijelom
danu pri svitanju, a ime im je Svitava. Na jutarnja vrata,
uvana od psoglavca Ogara, umiljatog utog hrta da-
njeg neba, izlaze boanski Svantevid i ena mu Zora,
nosioci danjeg svijetla. Druga su veernja vrata, na
zapadu, koja sutonom otvaraju prostor mraku noi, a
njihov uvar je Zagar, opak i mrk kao no. Oba pobo-
nika boanskog Svaroga su psoglavci, djeca nebeska
kuke Zarame, boanski divovi i uvari Svitogorskih
dveri u Navu.
Na sedmom nebu, u kronji Drveta svijeta nalazi se
gnijezdo Svarogove pomonice, ptice Alemperke. Od
sjaja njena perja koje svijetli vlastitom bljetavom svje-
tlou, kronja Drveta svijeta osvijetljena je i danju i
nou, a sjene nastale letom nebeske ptice priaju prie
o zbivanjima nastalim u umovima okolnih bia.
Stvaranje svijeta
19
Taj udesni stvor ima svojstvo da uje misli iz svo-
je okolice i, kako ne zna uvati tajnu, odmah na sve
strane razglasi sve to smatra posebno zanimljivim ili
zbog neega bitnim. Tako esto odaje i mnoge boan-
ske misli pa bi joj Svarog, za svaki sluaj, kad god bi se
nala u njegovoj pratnji, prstenovao kljun kako ne bi
gdje togod neprimjereno izblebetala.
Svarogova se kula poput sure litice izdie iznad
oblaka. Svaki joj je kat jedno nebo, svako nebo po jed-
na vrata za koja postoji po jedan klju. Zato je Stari Vid
katkad znan i kao uvar sedam kljueva.
Na sedmom nebu nalazi se Svarogov bijeli dvor Vi-
din i u njemu kameno prijestolje s kojeg on ponire u
cijeli svijet, a najmiliji mu je boravak na istonoj kuli
sedmoga neba, gdje svaki dan s prozora gleda rasko
Svitogorskih dvora i uiva u ljepoti svog boanskog
djela.
Podno Vidove gore nalazi se izvor ive vode to se
slijeva u jezero oko kojeg se steru gajevi i prostrani
ljetnikovci ostalih bogova. Na liticama strmih, glatkih
klisura uzdiu se dvorovi boanskih stanovnika. Mno-
gi nebeski zamci uronjeni su u guste ume, tako da im
se vidi tek dio monih zidova, dok je ostatak skriven
deblima i kronjama stoljetnih stabala kakvih nema na
ovome svijetu. Bile su to ume misli sazdane od sve-
tih stabala podno kojih su, u sjeni ogromnih kronji,
oplakujui oble kamene gromade prekrivene povijua-
ma, tekli potoci u kojima su se nazirale predivne ribe
duginih boja, dok se umom razlijegao pjev bezbroj-
nih ptica. Bogovi su voljeli te ume i divili se njihovoj
20
divljoj snazi i ljepoti. Tik pored velianstvenih dvora
Svarogovih isticahu se strme zidine Perunovih dvora, a
Svitava i Zarovo, dvori Svantevida i Zore, prosijavahu
taj udesni kraj zrakama ive svjetlosti.
Svitava je tvrd grad, uvijek osvijetljen, dom boga
sunca Svantevida, nosioca svjetla, sina Svaroga i Vide,
u Suneva naroda znana pod imenom Vid. On stolo-
vae na svitavskoj kuli u odaji obloenoj zlatom. U noj
je i otro plameno koplje i njegovo slavno oruje, ne-
pobjedivi ognjeni ma iskovan u podzemnoj radionici
ovuljaka pod budnim nadzorom dobrog diva Trogla-
va. Ma je ujutro ut kao zlato i presijava se okupan
jutarnjim svjetlom. Ponaa se kao ivo bie koje slua
svaku zapovijed mladoga boanstva i uvijek se vraa
Svantevidu u ruke, ma kako daleko bio od njega. Nji-
me Svantevid sijee tamu i oslobaa svjetlo pobjeuju-
i no, vrijeme zlih vila, maginih bia tame i samoga
vladara mraka, Crnoboga.
Na vrletnim liticama uzdiu se nedostini dvori gro-
monosca Peruna i njegove divske ene Strijelke. Zidi-
ne im dopiru do petog Svarogova kata, a iza njihovih
zidina prostiru se zidine Zarova i ostalih Svitogorskih
dvorova.
Nasuprot Zarovu nalazi se Dom junaka, najvea i
najsjajnija dvorana u Svitogoru. U sredini je sjajni prije-
stol Svarogov, zdesna i slijeva su sjedala Peruna i Svan-
tevida, a uokolo su smjeteni boanska svita i boanski
posveena bia. Njihovi su gosti ponajprije ratni junaci
i njihove djeve, zatim vile bojovnice, a nae se i poneki
smrtnik koji je mudrou i znanjem pomogao svome
Stvaranje svijeta
21
narodu u napretku i boljem ivotu. Sjajne su dvorane
uvijek pune, a stolovi se povijaju pod teretom najbolje
pripremljene hrane i boanske okrepe, slasnim vinima
i boanskom medovinom. Iz dvorana odjekuje gromo-
glasni pjev veselih i junakih grla kao odjek pobjedni-
kih pohoda koji su im donijeli slavu i vjenost. elja je
bila svakog ovjeka Suneva naroda da bar jednom kroz
mijene povijesti postane stanovnikom Doma junaka.
22
3. Bogovi, divovi i ljudi
N
a suprotnom kraju Drveta svijeta nalazi se
mrano carstvo Crnoboga, Trtar, mjesto koje
sunce nikad nije dotaklo svojim zlaanim zra-
kama. U maglenim dubinama Trtara nalazi se Temna-
va, otok smrti na kojem se uzdie mrana Lelej gora.
Na samom vrhu gore je Tamnograd, elini dvori u
kojima stoluje Crnobog i njegova opaka svita. Onkraj
duboka bezdana, uz samo korito Rijeke zaborava, na-
lazi se ulaz u donji svijet. Preko njezinih mutnih voda
dolazi se u svijet podzemlja i carstvo Crnoboga.
Mrki dvori sazdani su od elika, a oko njih struji
plava ognjena rijeka unitenja. U elinim dvorima
stanuju pomonici Crnog: Mrnja, Zloin i Nesloga,
puzave sluge koje se brinu za njegove dvore. Tu je i stan
prelijepe Morane, donositeljice nonih mora, odmet-
nute boice, vladarice smrti, studeni i zime. Doba Mo-
ranine moi je zima; tada je snana i prijetei se nadvija
nad zemlju i njezine stanovnike. Pod okriljem noi zna
se uuljati u usnule domove i pojesti djecu ili mladie,
a njezin poljubac ini djevojke mahnitima i neobuzda-
no pohotnima. esto mijenja oblik i meu ljudima se
prikazuje kao zla, runa starica, Baba Jaga. U proljee,
kada se povlae snage Leana i slabi njezina mo, mije-
Bogovi, divovi i ljudi
23
nja se i sama Morana. Kako joj opadaju snage, tako joj
i zloa gubi na pogubnosti. Tada ona, u liku prelijepe
djevojke dugih kosa bijelih kao snijeg, izlazi na zemlju
i zavodi nesmotrene mladie svojim putenim tijelom i
umilnim govorom. Od njih trai iskrenu ljubav i pa-
nju, ali kako je kao vladaricu tame prati usud tuge i
samoe, nikad ne dobiva ono to eli. Te mladie ne
ubija kao ostale, ve ih, kad vidi da ne moe u njima
probuditi taj njoj neznani osjeaj, naputa ostavljajui u
njihovim srcima beskrajnu tugu koja je odraz njezine i
koja ih prati cijelog ivota.
Stanovnik Temnave je i mrana sila Bijes, a iz odno-
sa Morane i Bijesa rodio se i opaki Bjesomor, mrana
neman promjenjiva oblika, boanstvo muke smrti i
mahnita bijesa. Njegove su prijateljice zle vile Ljutice,
vladarice kletvi, muenja i bezumlja. Njihovoj opakosti
nema kraja i koga one pohode, poeli da se nikad nije
rodio.
Na izlazu iz podzemnog svijeta, uz samo mutno je-
zero, nalazi se roak trookog Jala, troglavi zmaj, od-
vratna neman koja pazi da onaj tko doe u carstvo Cr-
noboga u pratnji Demonskog jahaa nikad vie iz njega
ne izae. Malo je tko uspio prijei na tamnu stranu i iz
nje izai neozlijeen i ista uma.
Vjerni pomonik Crnog koji esto izlazi iz carstva
tame na zemlju, meu ljude, je i Ognjeni zmaj, jedan
od oblika koje poprima rt, bijesna neman prekrive-
na krljuti, koja iz ralja baca plamen. Poznat je i po
ivinskoj udnji za boginjom Zorom, koja uvijek uz
pomo neizmjerne sree nekako uspijeva pobjei nje-
24
govu gadnom zagrljaju. Od svih rtovih oblika pojav-
ljivanja najzlokobniji je Demonski jaha, crna spodoba
koja jae konjsku sjenu praena crnim lovakim psom.
U tom obliku rt odlazi u lov na due prokletih i zlih
ljudi koje u strahu lunjaju svijetom. Kada umre kakav
zao ovjek, dua mu luta umama i lugovima u elji
za smirujuim domom kakvoga drveta, ali drvee ne
prihvaa due zlih i neasnih ljudi i ubojica. Tako due,
bez mjesta gdje e se skrasiti, kao uklete oblijeu ume
i gudure skrivajui se od Demonskog jahaa koji ih lovi
i odvodi na tamnu stranu, carstvo patnje i ledene hlad-
noe. Stara legenda govori da je u davna vremena kada
su se ljudi tek pojavili na zemlji, jedna prokleta dua
dola do mladog tisova stabla i zamolila ga za utoite
od gospodara tame i njegova psa. Tisa je u ta vremena
drukije izgledala i teko ju je bilo razlikovati od jele,
osim po slatkim crvenim bobicama. Tisa saslua us-
panienu ukletu duu i osjeti nadolazak Demonskog
jahaa. Ipak se naivno drvo smiluje jadu i strahu ne-
sretne due i udomi nesretnicu. U tom trenu od utjecaja
zle due potamni tisi lie, a svaki njezin dio postade
otrovan. Siroto drvo tuno je molilo duu da je napusti
i vrati joj njezinu nevinost i svjetlost, ali dua ne htje-
de izai. Kad je Demonskom jahau koji je stao pred
drvetom i ekao da dua izie dosadilo ekanje, baci
na stablo kletvu i ono od tog trena ostade otrovno, ta-
mnozelene boje. Takoer, od njegova drva stadoe ljudi
izraivati predmete vezane uz patnju i smrt. Od tada
tise vie ne primaju nijednu duu u strahu od novog
prokletstva koje im mogu donijeti ljudi.
25
U poetku je ivot na nebu i na zemlji tekao laganim
tokom, bez znaajnih dogaaja i uzbuenja, jer su bo-
govi bili zaposleni stvaranjem svojih carstava, a divovi
ivjeli raskalaenim ivotom ispunjenim pijankama i
tunjavom. Taj ivot, koji im je inae u potpunosti od-
govarao ipak im je s vremenom dosadio i poeljeli su
nova uzbuenja. Ljubomorni na Svaroga koji je stvorio
svijet, pristali su uz Crnoboga i uz njegovu monu pot-
poru poeli snivati svakojake pakosti svijetlim stanov-
nicima Nava.
Divovi su bia nastala pri stvaranju svijeta od donje
ljuske Prajajeta Staroga Vida. Uz rijetke iznimke, bi-
jahu oni gadne i naopake naravi, ljubomorni na mo i
udoban ivot bogova tako da su im pakostili kad god
bi im se za to pruila prilika. Premda ne ba pretjerano
pametni, posjedovali su moi gotovo ravne boanski-
ma, jer su poput sitnih bia, njihove prabrae, i oni bili
magina stvorenja. Mo divova vidljiva je na mnogim
mjestima, od planinskih sedla koja su im sluila kao
sjedala, do zelenih panjaka koji su im bili leajevi.
Katkad uz rub panjaka vidimo nakupinu kamenja, to
je takoer djelo divova: znali bi oni, naime, poupati
drvee i njime pomesti panjak od kamenja kako bi sebi
uinili udoban leaj. U mnogim krajevima jo i danas
postoje ogromne rupe u zemlji koje su otisci stopala i
ruku divova. Njihova prebivalita bila su bregovi, mora,
ume, podzemlje, peine, snijeg i ledenjaci. Prema tome
razlikuju se i brdski, vodeni, ognjeni i ledeni divovi.
Kako smo ve imali priliku spoznati, divovi bijahu
udnovata bia, znana po neumjerenom i raskalaenom
26
ivotu i nedostatku svakog obzira prema ljudima koje
najee nisu primjeivali, mada bi ih kadto iz iste
obijesti znali uzeti i nositi u depovima kao mezimce.
Uobiajeni obrok sastojao im se od medvjeda, nekoliko
srna, divljih svinja i bivola, a popiti su mogli vode u
kojoj bi se puno ljudi moglo okupati.
U davno doba, u carstvu sumraka, plamena i leda
vladali su divovi Ognjan, Svitogor i Lean, svaki sa
svojom svitom, ognjeni div Ognjan na jugu, a ledeni
Lean na sjeveru. Svitogor i njegova svita bili su divovi
od soja koji nije mrzio bogove, ve se s njima povezao
krvnim bratstvom.
Svitogorova ki Strijelka bijae divka nezemaljske
ljupkosti na koju je zli Lean bacio oko, ali Svitogor
mu ne htjede dati ruku svoje keri, poznavajui nje-
govu opaku ud. To je toliko razbjesnilo Leana da je
Svitogora, prikravi mu se u mraku, muki u snu ubio
bojnom sjekirom zdrobivi mu glavu. Iz njegova tijela
isteklo je more krvi, meso mu se pretvorilo u zemlju, a
kosti u suri kamen, tako da je njegovo tijelo kao pla-
nina ostalo striti u visine. Kasnije je planinu od tijela
Svitogora Stari Vid odnio na nebo i na njoj izgradio
svoje dvore nazvavi ih po nesretnom divu.
Svitu monog i okrutnog Leana inili su Snjeana
i Snjenik, divovi koji nisu bili osobito zle prirode, ali
su, u strahu od opakog silnika, ispunjavali sve njegove
zahtjeve. Bila je tu i udnovato lijepa Morana, boica
koju je rt oteo i otrovao napitkom spravljenim od a-
robnog mogranja, te je tako uinio svojom druicom,
zlom nositeljicom nevolje i ljubavne tuge. Bila je znana
27
po ljepoti s kojom se mogla mjeriti rijetko koja djevoj-
ka, divka pa ak i svijetla boica, ali i po nezajalji-
voj pohoti kojoj je mogao na kraj stati samo muevni
Tatomir, bog mjeseca. Lukav, rjeit i naoit, kakav je
ve bio, mogao je svakoj eni zavrtjeti glavom, pa tako
i boanskoj pakosnici. Tatomir je posjedovao mo na
kojoj su mu zavidjeli i drugi bogovi, moniji od njega.
Naime, on je svakoj eni znao ispriati priu ispredenu
ba po njenoj mjeri, koja bi djevu bez iznimke natjerala
da se zaljubi u njega.
Ljubomorna zbog rtove neskrivene elje za Zo-
rom, ljupkom Svantevidovom nevjestom, Morana ga je
napustila i udruila se s okrutnim Leanom, privue-
na njegovom veliinom, snagom i moima ravnim bo-
anskima. Tiranin divova i neprijatelj bogova, Lean
se divio njezinoj ljepoti i laskao joj, nastojei u svakoj
prigodi da joj se to vie umili. Uz pomo Morane,
Snjeane, Snjenika i ostalih pokorenih divova, posta-
de tako Lean najmonijim divom na svijetu. Njegova
premo ispunila ga je tolikim samozadovoljstvom i na-
busitou da je uas okovao cijelo svoje carstvo debelim
pojasom leda kako bi pokazao svoju mo. Nezasitan u
elji za vlau, nastanio se usred zemlje diva Ognjana,
koji je pred njegovom silom morao ustuknuti, i naredio
Mrazu da ohladi i smrzne zemlju i tako zatre sav ivot
na njoj. Gdje god se prostirala mo Leana i Morane
sve je bilo pusto, ledeno, mrtvo i kruto. To doba u ko-
jem su Lean i Morana nametnuli svoju vlast drugim
divovima zovemo doba oledbe. Od tih vremena smrto-
28
nosne pukotine u ledenjacima zovu se morenama, po
zimskoj boginji.
Strijelka bijae divka, ki dobrog Svitogora, koji je
jadno zaglavio kada ga je Lean muki ubio na spava-
nju. Bio je to jo jedan od razloga zbog kojih prelijepa i
ivahna Strijelka, vlasnica gromove strijele, nije eljela
imati veze sa zlim i nepristojnim divovima i teila pre-
ma istoi nebeskih prostranstava. U vrijeme dok jo
bijae mlada djevojka ivjela je kao obina planinka u
brdskim visovima. Odlikovala se iznimnom stasitou
i jedrinom, a kao prava brdska divka nosila je luk, to-
bolac i gromove strijele. Jednom, gledajui kako Le-
an pakosno sapinje zemlju u ledene okove i pritom
ukrouje njezinu gromovitu snagu, u oajanju zazove
Peruna:
Perune, pomozi, silnik Lean pomalo unitava ze-
mlju koju je stvorio Svarog, a i moju ljubav gromove
snage.
Lean je, svjestan da poslije Svitogorove smrti nikad
nee moi osvojiti Strijelku, koristio svaku priliku da
joj napakosti lijeei na taj nain svoju ranjenu tati-
nu. Perun je sluajno bio u blizini i uo vapaj prelijepe
divke. Uini se da ne primjeuje kako Strijelka svoju
ljubav poistovjeuje s gromom, a zna se tko je gospodar
groma, i mirno joj odvrati:
Ne brini, Strijelko, to se oni vie trude, to su jad-
niji. Podcjenjuju snage koje ima i vrijednosti koje no-
si.
Ali stalno su mi za petama, nikad od njih mira
plane Strijelka.
29
Neka, neka. Kad ja postanem gospodar nebeskih
visina odvrati Perun nee se trebati nikoga bojati,
ali, da je meni jo i tvoje munjevne ruke, Strijelko, nad-
vladali bismo ne samo Leana i njegove Mrazovie ve
i samog Crnoboga.
To ree Perun, znan jo i kao Porin, te ode uz grmlja-
vinu svojih ognjenih kola.
Strijelka, premda za ljudske pojmove zastraujua i
ogromna, bila je vrlo osjetljiva, kao svaka mlada dje-
vojka. Ostavi sama, nesigurna u znaenje Perunovih
rijei, prvo se razljuti vjerujui da se Perun poigrava s
njom, a zatim brizne u pla. Inae, nije ona esto tako
plakala, ali neto ju je udno smekavalo kada je Perun
bio u blizini. Svaki njegov pokret i in naao bi odjeka
u njenom biu. Pod njegovim pogledom zasjale bi joj
oi kao dragulji, a u srce uao ugodan nemir. Ako bi
neka vila oblakinja malo dulje gledala u Peruna, Stri-
jelka bi hitnula svoju gromovitu strijelu u oblak i teme-
ljito prodrmala drznicu.
Tako je prolazio dan za danom, a enja mlade divke
nikako nije dopirala do srca Perunova. Dugo je to tra-
jalo sve dok jednog dana Strijelka, u trenu dok se ku-
pala u zlatnom rumenilu sunca, onako jedra i rumena,
nije u oaju zazvala Staroga Vida:
Svaroe, moni i potovani Praboe, uslii mi elju
i zagrij srce svoga sina, monoga Peruna, zagrij mu srce
i uputi njegove misli i elje prema meni!
Svarog u te rijei i sa zanimanjem pogleda prelijepu
divku koja je odisala jedrinom i vrelom strau mlado-
sti. Boanska Vida od tog pogleda osjeti ugriz ljubo-
30
more u svojem dobrom srcu i priblii se Svarogu kako
bi mu odvratila panju od divke koja je svojom nagom
ljepotom mogla taknuti srce svakog mukarca, a ni stari
bog, kako se inilo, nije bio otporan na njene drai.
Uznemiri se kad vidje da Svarog ne skida pogleda s
mlade ljepotice.
Zazove stari bog vilu sanjaricu i naloi joj neka prie
Perunu kad bude spavao i spomene mu rijei mlade div-
ke, ali da pazi da ga ne probudi. Perun, iza sna, odlui
da bi mogao prii prelijepoj gromovnici. ak je i moni
gospodar groma imao svojih nedostataka. Naime, on je
uza svu ratniku hrabrost i neustraivost bio vrlo srame-
ljiv i nespretan u razgovoru sa enskim biima, a to je
skrivao muevnim, ponositim i oholim dranjem.
Strijelka je u meuvremenu sanjala kako joj prilazi
moni Perun i uzima je u naruje. Mislila je da je to
san, ali neto je polagano stade buditi. Prene se i vidje
kako je Perun odistinski grli na oblaku u kojem su se
kovitlale dugine boje, Svarogov poklon. Ba kad je Sta-
ri Vid htio rei koju oinsku rije, zau se brujanje i iz
oblaka izie mlai Perunov brat Svantenid i progovori:
Evo, donio sam ukras, da okitimo nevjesticu.
U rukama je nosio dugu koju mu uze Vida, kojoj
je laknulo u dui, i okiti Strijelku dok se Svarog samo
zadovoljno smijeio. Pojavi se i boanski Tatomir i s
udivljenjem pogleda predivnu divku, to odmah naljuti
Peruna, jer je poznavao ud svoga brata koji je slomio
srce punoj njenoj mladici.
Za Tatomira, zatitnika lisica i vukova, prialo se da,
kao ni Morana, nije mogao nai mir u svome srcu. Vile
31
suenice podarile su mu udnu sudbinu: lijep i snaan,
bio je vrstan ratnik, lukav posrednik i zanimljiv govor-
nik. Njegova ljepota i tajanstvena mjeseava snaga bu-
dila je elju u mladim djevojkama, ali Tatomir se nije
mogao skrasiti ni s jednom. Ako bi mjeseev bog ostao
dvije noi s jednom djevojkom, cijelog bi je ivota pra-
tila mala lisica koja ju je titila od opakih ljudi, vila i
svakojakih zala.
Tren kad su Perun i Strijelka pruili ruke jedno dru-
gom bio je poetak kraja Leanove vladavine. Njegova
tiranija dodijala je pomalo i ostalim divovima i jedva su
ekali as kada e njegovoj stezi doi kraj. To zadovolj-
stvo pruio im je Perun, krenuvi u odlunu borbu pro-
tiv gospodara leda i smrti. Prvi se pobunio div Snjenik
koji je govorio:
Ja snijegom prekrivam zemlju i titim usjeve i
bia od hladnoe, a Lean i Morana sve okivaju u led
i smrt. Drugi se okom ljuju na mene i govore da sam ja
za to kriv, to mi smeta i takvo stanje je za mene po-
niavajue i nepodnoljivo. Tako to dalje vie nee ii,
vrijeme je da se dignemo protiv tiranina i svrgnemo ga
s njegova ledenog trona.
Kasnije, kako je vrijeme prolazilo, Lean je postajao
sve nesnoljiviji i drskiji i stjecao sve vie neprijatelja,
tako da su se Snjeniku pridruili i drugi divovi.
Prvi poraz, meutim, doivi Lean od bogova: gro-
movima ga napade Perun u pratnji Strijelke. Od siline
njihova napada raspolutili su se ledeni dvori i oslobodili
ivotne sile koje su dugo stenjale sputane ledenim oko-
vima. Tom poetnom udarcu pridruili su se i ostali
32
Svaroii. Svantevid je sunanim sjajem topio led, Stri-
bor raspuhivao snjene bedeme, a Tatomir djelovao
tamo gdje sila ne moe, ali moe domiljatost i lukav-
stvo. Pobunio je ostale divove, koji su, premda su mrzili
bogove, ipak stali na njihovu stranu i pomogli ruenju
Leanove vlasti. Bjeei od sile bogova i divova, Lean
se povukao daleko na sjever, a tek poneki ostaci njegove
vladavine jo se vide po visokim gorama. Od velebnih
ledenih dvora ne ostade nita, jer su se otopili i prou-
zrokovali potop o kojem se kasnije dugo prialo. Mo-
rana pak, prijetvorna i nevjerna kakva ve jest, napusti
Leana, rekavi mu kako ne voli gubitnike i vrati se u
carstvo mranih vladara rta i Crnoboga.
Snjeana i Snjenik vratili su se u svoj grad Snjean i
vie nisu sluili okrutnom divu. Ostaci Leanove svite
svake godine uzaludno pokuavaju ovladati zemljom,
ali im to uspijeva samo djelomino, jer su sile nebeskih
bogova jae.
Za uspomenu na veliku pobjedu Svarog pokloni
Strijelki dvoprena kola na kojima je poput munje po-
nosno jurila oblacima, kao to se i dostoji pobjednici
Leana, eni Perunovoj.
Ipak, od sviju dobrih divova, u vremena prije svih tih
dogaaja, najvie se isticala Koleda, divka nezemalj-
ske ljepote. Spazivi je jednom kako prolazi umom,
odjevena u halje satkane od magle koje su joj isprele
vile, Svarog se zaljubio na prvi pogled. Tvorac svijeta
i svih dobrih stvari potrudio se da joj stalno bude u
blizini i zabavljao ju je veselim priama, ugaajui joj
predivnim poklonima i panjom kakvu nije posveivao
33
nikom drugom. Kako je vrijeme prolazilo, tako se srce
prelijepe divke poelo priklanjati Svarogu. Kad su se
njihova srca posve zbliila, upita Svarog Koledu bi li mu
htjela postati enom i boanskom druicom. Polaskana
boanskom panjom, Koleda je sa zadovoljstvom pri-
stala i Svarog je odvede u Nav i uini je svojom enom i
boginjom. Otad su je svi zvali Boanskom Vidom.
Plodovi njihove ljubavi bijahu tri sina: Perun, moni
bog groma i oluje, Svantevid ili Vid, svijetli bog sunca
i Tatomir, tajanstveni i nemirni bog mjeseca koji se jo
kao dijete u pelenama iskrao iz koljevke i ukrao Mo-
rani arobni biser. Morana ga je od bijesa rastrgala na
etiri dijela, ali su ga njegovi boanski roditelji ponovo
sastavili i oivili. Od tog doba se Tatomir pojavljuje u
etiri razliita oblika koja bi poprimao dok bi hodao
zemljom. etvrti sin Svarogov nastao je kada je bog
sa zadovoljstvom uzdahnuo gledajui na zemlju, plod
svoga stvaranja. Od njegova daha nastao je Stribog,
nama znaniji kao Stribor, bog vjetra.
Boanska porodica nazvana je, po starom bogu, Sva-
roiima.
im bi Svarog stvorio togod lijepo i dobro, zli bi
Crnobog odmah odgovorio neim runim i zlim. Kad
bi svijetli bog stvorio kakvu lijepu ivotinju, Crni bi
stvorio neku gadnu i opasnu neman; kad bi Svarog
stvorio voku, snano drvo ili cvijet, Crni bi stvorio
trnje, smrdljive abokreine ili kakvu privlanu, ali
otrovnu biljku. Tako su nastale lijepe i rune stvari na
zemlji.
34
4. Postanak ljudi
K
ad je Svarog zavrio stvaranje svijeta, sie on s
nebeskih visina na zemlju u pratnji svoje oda-
branice, Boene Vide kako bi pogledao svoje
djelo. Tu i tamo promijenio bi oblik kojeg brda, biljke,
ivotinje ili bi pak unitio kakvu neman, proizvod rta
ili Crnoboga. Ipak, bio je zadovoljan, sve je tu bilo li-
jepo stvoreno.
Svarog je zadovoljno uzdahnuo, u miru snatrei is-
pod drveta. Divio se stari bog lijepoj prirodi koja je pred
njim onako beskrajno divlje bujala u sonim umama i
gajevima i u kojoj je sve bilo spremno i dato ivotu.
Vida, umorna od duga puta s neba, kratko zadrijema
pod oblinjim stablom. Usnuvi udan san, vidjela je
bia, predmete boanskog stvaranja kako ive rado-
snim i punim ivotom. Trgne se iza sna, obrie snene
prelijepe oi i ree Starome Vidu:
Svijet je prekrasan, ali na njemu ive samo ivo-
tinje, divovi i arobna stvorenja. Moda bi svijet imao
vie svrhe kada bi postojala i bia koja bi imala boanski
izgled i, negdje u dubini svoje due, boanski znaaj?
Svarog, pomalo zateen svojim propustom, u nelago-
di pogleda prema boici i prozbori gromkim glasom:
Postanak ljudi
35
Pa to sam ja, dok si ti snivala, ba i mislio. Pro-
matram prirodu kako cvate, buja i raste i mislim da joj
treba dodati jo neku svrhu. Eto, stvorit emo stvorenja
koja e upravljati svijetom, to e biti moj dar tebi, kao i
uspomena na na prvi zajedniki boravak na zemlji.
Eto, vidi! Iz ovih dvaju stabala to ovdje bez svrhe
i cilja rastu, neka nastanu ljudi i neka nam budu na
sliku i priliku!
I tako, od stasita duba, kojem je Svarog udahnuo
ljudski duh, nasta prvi mukarac, a od mone lipe na-
stade prva ena, pod boanskim utjecajem Vide. Od
mirisa lipina cvijeta potjee i enska sklonost k miri-
sima, a od kronjatog hrasta potjee muko tovanje
snage i vrstoe.
Od kore stabala bogovi dadoe ljudima prvo ruho:
mukarcu od kore duba, eni od lipova lika. Od toga
doba su lipa i dub tovani od naih starih kao plemenita
stabla, pod ijim su kronjama odravali svoje sabore i
vrili magine obrede, vezane uz rat ili tovanje boan-
stava.
Kako su stabla tvar iz koje je nastao ivot, tako se
ljudska dua nakon smrti vraa u stablo u kojem ostaje
sve do prigode novog roenja, a katkad i cijelu vjenost.
Velika je nevolja posjei drvo u kojem se nalazi ljudska
dua, jer, ako dua nema u blizini neko drugo ljubazno
drvo koje e joj postati novim domainom, beznadno
umire zajedno sa stablom. Zato su Sunevi ratnici u-
vali gajeve s duhovima predaka, a pristup su im ima-
li samo reci, proroice i junaci. U gajevima duhova
moglo se naii na svakojaka vilinska bia, patuljke ili
36
malie koje je neodoljivo privlaila magina ivotna
sila gajeva. To je katkad uzrokovalo arke izmeu reca
i vila koje su neprestano oblijetale oko gajeva. To, me-
utim, nisu bili kobni sukobi jer su reci nevoljko napa-
dali vile, zazirui od njihove kadto naopake udi, dok
su vile potovale moi reca koji su, premda ljudi, znali
arolije to su ih branile od maginih bia. Kako vile,
kao i sva nezemaljska stvorenja, ne vole kada se netko
udno ponaa ili oblai, zazirale su od svetih ljudi koji
su uvijek nekako odudarali od normalnoga svijeta, a
katkad su, na sveopi uas vila i patuljaka, znali odjeu
obui naopake, to bijae pouzdan tit protiv djelova-
nja neljudskih bia i sila. Ljudi su, premda su posljednji
od svih bia doli na svijet, vrlo brzo nali svoje mjesto
na Drvetu ivota, tujui bogove i uzimajui od prirode
dobra koja im je namijenio boanski Svarog.
Zbiika piia koju je za lanove Svijeta knjige piiiedio pisac
fantastinih iomana V S (Zagieb, 1963.) oivljava
svijet dievnih slavenskih bogova u koje su vjeiovali i staii Hivati.
Tiagove tih vjeiovanja nalazimo u mnogim naiodnim obiajima
koji su i danas ivo piisutni u hivatskom naiodu. Fantastine
piipovijesti Vanje Spiiina pokazuju da je svijet hivatskih bogova
jednako zamien poput gikog, iimskog ili noidijskog, a u njemu,
osim bogova, obitavaju i mnoga smitna i besmitna bia.
hivatski mitovi i legende o nastanku svijeta
cjelokupna kozmologija i teogonija
zanimljive i napete prie o borbi dobra i zla
razotkrivanje vremena prekrivenih maglama
piolosti staiijeg od onog iz Pria iz davnina
Ivane Bili-Mauiani

ISBN 978-953-14-0559-1
119,00 kn
www.mozaik-knjiga.hr

Odabrao i priredio
VANJA SPIRIN
Mitovi i legende.indd 1 29.5.2009 13:05:41

Najljepsi+hrv.+mitovi Web

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Najljepsi+hrv.+mitovi Web

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zbiika piia koju je za lanove Svijeta knjige piiiedio pisac

fantastinih iomana V S (Zagieb, 1963.) oivljava

You might also like