Autor Fadil M. Kardovi, prof.

NEKAD NAS JE PUNA GANIA KULA BILA Sve roajske stare kue su lijepe, jo ako su sa ardakom i sa odakom. Lijepe su bile i one obine, male i velike kule sa visokim i otrim krovovima od indre, na etiri vode, to su sagraene na sredini avlije. U Kuanskoj mahali sve su avlije bile sline, avlija je cvijetna i svijetla od arenila cvijea, ulova, zambaka, jorgovana, jasmina, kadifa i karanfila. Ona je i hladovina od hlada rodnih danarika, i od rodnih grana najljepih ljiva, kruaka, divljaka i jabuka. Stare kue su krasile nae mahale, dosta zbijene jedna uz druge. Spajao ih je uski sokak i vie putia ka Ibru koji su spajali a ne razdvajali ljude u mahali. Lijepe su nae avlije pa makar u njima i nemalo mnogo cvijea, kaldrmisanih stazica i okreenih zidina ibarskih kamenja poreanih u grozdu da tite njene stabljike bosioka, kadifa, karanfila i lala. Naa nekadanja roajska avlija je imala jedno najvee bogatstvo. U avliji se skupljalo nae najvee blago, to su bili domaini i njihova djeca. Najvie je mirisala kahva koja se pila pod lipom u hladu. Za kahvom je sjedio djedo i nana (majka-stara), babo i majka, amide i strine, a oko njih su se igrala djeca, unuci i unuke dobijajui po etvrtinu kocke eera koju bi im davali iz ruke djedo ili stara majka. Veinom smo potekli iz kua od kamena i atmara to su ih nae majke kreile po vanjskim zidovima i uljepavale uoi Bajrama. To su bile stilske kue u kojima nije bilo stilskog namjetaja. ivjelo se zadovoljno i u stilu sretnih ljudi, ak toliko lijepo da su tada nastajale najljepe prie, pjesme, sevdalinke i nezaboravni doivljaji. Na dugim zimskim posijelima su se uz skuhane krompire, sir i turiju, prepriavale razne prie o prolosti. Sluajui razgovore starih, zabiljeio sam priu strine Karenfile-Filjke. Zveale su nanule avlijom i stepenicama Gania kule, nekad nas je puna kula bila. Gania kula je jedna od najstarijih graevina na podruju roajske optine, koja je sagraena 1797. godine. Gania kula je objekat o kojem se najvie govorilo i pisalo kada je rije o prolosti kuanske mahale i naeg grada. Ova graevina, smjetena pri samom dnu kuanske mahale, sagraena je prije 313 godina na "tri boja". Krasio je drveni ardak neto iri od kamenih zidova to joj je davalo posebnu ljepotu. Kamen je bio lijepo obraen a prozori ukraeni drvenim reetkama.

Gania kula 1981. god.

Stara je preko trista godina. Danas ruevina, a nekada je puno eljadi ivjelo u njoj. Prvobitno je sluila za vojno utvrenje, a kasnije je u njoj stanovala porodica Gani. Sagraena je pored Gania kra na sjeveroistoku Roaja, a bila je opasana sa dvije strane debelim kamenim zidovima visine oko dva metra i irine 0,50 metara a sa dvije strane tarabama. Bila je sainjena od dva dijela. Prvi dio sagraen od kamena i drugi dio od drveta. Sa svih strana je imala otvore koji su sluili kao pukarnice. Na vrhu krova Gania kule nalazio se drveni iljak duine 1,5 metara, a na samom vrhu je bio proireni dio, iji vrh je krasio ornament u obliku jabuke, to je, prema prianju starijih, bio znak da u toj kui musafir moe da svrati ako mu je potrebno prenoite. Ja sam roena 1939. godine u Vranju, jer mi je otac slubovao kao komandir andarmerije u tom gradu. Bilo nas je troje djece i otac i majka.

Gani Aljo sa suprugom Emom 1938. god.

Karenfila-Filjka, Reko, i Veska

Poslije zavretka rata 1946. godine oca su mi strijeljali partizani bez ikakvog suenja. Do tada smo lijepo ivjeli, imali smo lijep namjetaj, odjeu, hrane je bilo na pretek ali se u jednom momentu na ivot preokrenuo pogibijom rahmetli mog oca, Gani Alja. Da nesrea bude vea tadanja vlast nam je oduzela jedan dio zemlje, ume i namjetaja iz Gania kule i prateih objekata, pokupili su nam dosta neophodnih stvari, tako da je moja majka rahmetli Ema sa 24 godine ostala udovica sa tri djeteta od kojih je najstarije imalo 7. godina a to je moj brat rahmetli Read. Moja rahmeti majka Ema bila je vrlo predusretljiva, i uz pomo njene rodbine koja je takoe bila uticajna u gradu, dobila je posao kao trgovac . Amide, strine i majka Ema su tada preuzeli brigu

o Gania kuli, bratu i sestri. Zavrila sam njajderski kurs, a majka Ema mi je kupila ivau mainu i tako sam poela da ijem i po malo da zaraujem da bi pomogla majci. ivjeli smo u Gania kuli i to je posljednja generacija koja je ostala tu da ivi. U sklopu nae kule bila je vodenica iz koje smo koristili brano. Ja sam od ranog djetinjstva ivjela u Gania kuli, teak je bio prijanji ivot, teak, prisjeala se stara strina Filjka. Spustila ruke na krilo, a starim prstima kao da prelistava neku nevidljivu knjigu. Zveale su nanule kada bismo se spustile niz drvene stepenice i prelazile veliku kaldrmisanu avliju da donesemo vode sa Ibra. Dosta nas je djevojaka bilo u kuli. Mi smo ivjeli u najgornjem spratu. Brvna su bila gore. Donja dva sprata su bila mojih amida. U prizemlju smo drali goveda. Tako je to tada bilo. Vodu smo donosili sa Ibra. I za pie i za pranje. Ranije nije bilo vodovoda i ovih esama. Po sabahu bismo ustale nas desetinu djevojaka i ile na Ibar da donesemo vodu za pie, a u popodnevnim satima da peremo rublje. Imali smo veliko bogatstvo; zemlju, umu i vodenicu. Imanja podosta. Radilo se. Prisjeala se stara strina Filjka kako su muku imale da oribaju drvene stepenice u kuli. Sa etkom i noem smo to morale ribati. Drugaije nije moglo, jer to drvo je moralo da se uti kao dukat. Od starina u kuanskoj mahali bilo je kua musafirskih. To je pokazivao i znak na krovu u obliku munarice, s visokim drvenim stubom na vrhu, na kojem su bila izrezbarena tri izboenja kao jabuke. Svako je znao prepoznati roajske strme i od indre pokrivene krovove znao je i ko u njima ivi. Svi Bonjaci su rado doekivali goste. uveni Ganii imali su dosta zemlje, dobar komad ume, pa im je kula bila puna svega. U ariju se ilo kada se kupovala kahva, eer, gaz, so, i druga roba. Dobro se sjea strina Filjka kada je Gania kula bila puna musafira na konak. Nije bilo uglednim Ganiima stalo samo da troe no su bili nesretni kada nije bilo koga sa strane koji bi sjedio s njima pili kahve, priali o svemu i svaemu ta ima i ta se deava u njihovom mjestu. I onda kada je na putu prolazio, doekali bi gosta Ganii rairenih ruku i vedra lica, ponudili bi musafira da sjedne i da odahne, a onda bi mu najprije donijeli eer i vodu a potom pokazali gdje se nalazi mokri vor. Neka ovjek zna ako mu zatreba. Pokazali bi mu zatim gdje je kibla, ako hoe musafir da klanja, a nijesu nikom dosaivali napominjui da je, vakat akamski na izmaku, pa, ako mu treba, da uzme abdest. Kada bi se sjelo za sofru, Ganii bi ponudili musafira, bujrum posluite se, postavljajui preda njim i hljeb i no, da ovjek sam sebi odree koliko misli da moe pojesti. Filjka je zapamtila i pria to, kad su njeni amide jednom zabrinuto govorili strinama: Allah se dragi neto na nas rasrdio. Eto danas jedna hefta proe kako nemamo musafira. Strinama nije bilo mnogo mrsko, da se malo odmore od vjeitog doekivanja gostiju: pripremanja hrane, pranja prljava sua, mijenjanja arafa na posteljini. U mesari bi uvijek kupili mesa i vie nego to treba kunoj eljadi. Uvijek su raunali da moe iznenada izbiti musafir, pa neka se ima ta posluiti. Rekli bi da je u njihovoj kupovini uvijek prisutna namjera da se doeka i poasti musafir, a ako ga sluajno ne bude, sevab je kad to, to je kupljeno za musafira, pojedu njihova djeca, kao da su pojeli i gosti. Filjka je razumjela njene amide; Ethemagu, Ibrahimagu i Arslanagu to bi se obradovali gostu. Interesovali su se ta ima novo u svijetu, pa ih je morao neko i o tome obavjetavati. Majka Ema bila je pismena i sve domae novine bi proitala, jer ie radila u trafici gdje je prodavala novine i cigarete. Gosti su priali vieno i doivljeno, ali i uveno, a ovo je uvijek bilo interesantnije jer se tua mata nije mogla obuzdati, a prenosilac, makar i najistinoljubiviji ovjek, i nehotice bi dodavao ili oduzimao po volji, farbajui svojim bojama tua prianja i zbivanja. U Gania kuli se dolazilo, posjetkovalo i bez musafira. Bratstvenici iz kuanske mahale bi dolazili skoro svako vee, priale se i sluale tua prianja, a ako je bio jo koji musafir sa strane,

onda se paljivo slualo, pogotovo ako je to bio hoda ili neki guslar. Na posjedak musafirima bi se prinijeli i vareni krompiri i aku soli, u sahane masnoga i tvrdoga sira, masnih paprika, turije, rasola, a bilo je i kokavica, puni sahani pekmeza i pogae. Posjeari su uivali kao na biranoj svadbi. Sa oduevljenjem Filjka nam je priala o ramazanskim iftarima kako su se spremali u Gania kuli, kad se najprije na sofru serviralo jelo. Svi punoljetni koji smo postili, iftarili bi se malo uzimajui po jednu hurmu i sok od ruice takozvani urup onda bi ustali da klanjamo dematile akam, pa onda natenhane na sofri poeli jesti bogato jelo, kad je iza orbe dolazilo peenje s birijanom, pa kadajif ili baklava, a bogme po nekad bi bila i pita zeljanica ili burek, a ponekad sarma, graak ili evab, ako je ramazan pao u ljetu, a ako je zima, a onda neka zelen iz turije, pasulj sa suhim mesom, au rasola, pa borovnice, pilav, hoaf i kiselo mlijeko. Na kraju bi amida Ethemaga ili Arslanaga prouili dovu, iza koje bi se uzeo jo jedan zalogaj, a po neko od mlaih bi u ali rekao da iza dove treba uzeti etrdeset zalogaja. Zametnula se pria o spremanju za Bajram takozvani zijafeti. Ganii su esto pozivali bratstvenike iz kuanske mahale, zetove i odive da za bajramskom sofrom bajramuju. Ruak je izuzetno bogat jer se spremaju najomiljenija jela svakog lana porodice. Bajramski ruak najee poinje supom ili orbom, nakon ega slijedi neko varivo sarma, (peeno meso sa povrem, telei paprika, tradicionalno kuhan u zemljanoj posudi), musaka (od fairanog mesa i krompira), punjene paprike mesom i pirinom, zatim razliite pite. Slatkii su vrlo bitan element bajramske sofre a najee su to baklava, dudovi i halva. Bajramski zijafeti su se obino sastojali od 12 do 20 razliitih slatkih i slanih jela. Hljeb se pekao u crepuljama pod saom u ekmedinici, tj. maloj pekari ugraenoj u zidu mutvaka, posebnom stanu za mijeenje i peenje, jer su porodice Gania imale brojne lanove i za njih se dnevno peklo po vie hljebova velikih dimenzija, teine od tri i vie kilograma. Voda se kuhala u velikom kazanu. U kazanu se kuhalo i mlijeko, jer ga je bilo u velikim koliinama, a imalo je veliku ulogu u ishrani. Koriene su posude i od gline koje su se zvale lonac i sluile za kuhanje variva. Kuhano mlijeko se sluilo u sahanu ili asi za vie lanova porodice. Kaasta hrana jela se drvenim i metalnim kaikama, a tvrda hrana jednostavno rukama. Meso se kuhalo sa varivom, pasuljom, pirinom ili krompirom ili se peklo . Pita se pekla pod sa i jela rukama. Kahva se prila u dolapu, a mljela u posebnim vodenicama za kahvu koje su pravljene od metala. Kuhala se u dezvi ili ugumu, u veim koliinama. U porodici Gania se koristilo razno posue, kao to su karlica, debe, burilo, kaca, tas, saplak, sepe, sahan. Sluili su za razne potrebevodu, ishranu i drugo. Ishrana lanova porodice je organizovana tako to svi lanovi sijedaju za jednu ili vie sofri. Obino za jednom sofrom ne sjede odrasli i djeca, pa i ene. Prije postavljanja sofre svi peru ruke. Umivanje, odnosno pranje ruku, vri se odlaenjem kod leena-lavora ili tako to nevjesta ili djevojka nosi leen i ugum, odnosno ibrik sa vodom i pekir preko svoje ruke i prilazi svakom lanu porodice. Tako se radi i poslije jela. Za sofru sijeda prvo domain i onda ostali prema nekom uobiajenom redu. Jedenje, poinje tako to prvo uzme jelo domain pa ostali. Islam nam nalae da se prije poetka jela izui bismille, a poslije jela kae elhamdulillah. Tako se jelo tri puta dnevno, doruak, ruak i veera a u dugim ljetnjim danima za vrijeme radova na njivi ili livadi spremala se i uina. Ishrana u ranijim periodima, svodila se uglavnom na mlijeko i mlijene proizvode. Proizvodi od mlijeka su bili punomasni sir i kajmak-skorup. Od ovaca se u jesen pravio jardum-gruevina, kao veoma ukusno mlijeko, varenika. Obiaji ishrane u porodici Gani su bili i sada su karakteristini u pogledu zabrane konzumiranja svinjetine, svinjskih proizvoda, masti itd. O odravanju higijene Filjka pria: Poznato je da se sue, ne tako rijetko, pralo i upotrebom vode, sitnog pijeska i pepela od sagorjelih drva u peima i na ognjitima. Rublje i posteljina su se prali

cijeem, jer je sapun za pranje rublja kasnije proizveden i morao se uvoziti. Cije se spravljao od pepela. Najbolji je bio od bukovog, hrastovog i grabovog drveta. Muka nonja se sastojala od kape-ulafa bijele boje, napravljenog od bijele stupane vune, crveni fes sa kiankom, koulju od pamuka ili svile, preko koulje fermen ukraen crnim ili kahvenim gajtanima i na grudima tokama. Pojas je svilen i dosta irok, preteno crvene boje, noene su alvare bez tura, preteno crvene boje, sa kahvenim gajtanima. alvare su bile preteno bordo boje (tamno crvena). Nosile su se nanule, papue, crne plitke cipele bez peta, a kasnije sa petama koje smo zvale kondre. Nakit mukaraca se sastojao od depnog sahata sa velikim lancem, ustekom, ukrasnih dugmadi i prstenja, a kasnije i zlatnih ogrlica, kao i narukvica. Kasnije se pantalone od sukna zamjenjuju pantalonama od tofova, odnosno fabrikih tkanina, miltan sa sakoom od vune ili drugih materijala, a opanak sa kondrom, odnosno cipelom. ulaf je zamijenjen kapom francuzicom i oko nje kratkom maramom, odnosno kasnije bez marame. ene su imale kosu sa razdeljkom i dvije pletenice , a bujnija kosa se plela u vie pletenica (kujruka). Nonja se dijelila na zimsku i ljetnju. ene su na glavi nosile amiju podvezau, a preko nje veliku maramu-namazbez. Koulja je svilena, iroka, a kasnije uskih rukava. Preko koulje nosio se jelek (jelee) zlatom ili srmom vezeno i opiveno kahvenim gajtanima. Noen je i miltan dugih rukava za sveane prilike. Nosila se ranije i fereda sa arafom, dimije sa paalucima, a preko struka svilen pojas. U posebnim prilikama noen je i kolan, kujundijski rad, srebren ili od drugog metala, a na nogama ene su nosile papue ili nanule. Nakit ena je najee podrazumijevao raznolike naunice-minue, ukrase i igle za amije, fesove i tepeluke, ogrlice od dukata i mahmudije, medaljone, narukvice, prstenje, zlatno i rijetko srebrno. Tu su i razne ukosnice od zlata. Prelazak sa stare enske nonje neto je usporeniji i datira od vremena skidanja zara i ferede negdje od 1945. godine. Od tada ene nose dimije, koulju, sako, a kasnije umjesto dimija neku vrstu suknje od materijala u crnoj boji-araf i enske cipele.. Kao orue za rad koristili su se drveno ralo sa gvozdenim raonikom, motika, lopata, pasifka, kramp, uskija, malj, kosijer, sjekira, kosa, srp, vile, grabulje. U Gani kuli postojale su: velike dnevne sobe, sanduci, sehare, u kojima se drala odjea, preteno enska za sveane prilike itd. U domainstvu Gania se nalazio dolap za prenje kahve, dezve za kuhanje kahve, ugumi, saplaci, ibrici, fildani, olje za kahvu, vodenica za mljevenje kahve. Bilo je noeva, britvi, lonaca, tepsija, kasnije i pegli. Kod sam stasala priu nastavlja stara, Karenfila-Filjka; Za izbor branog druga glavnu rije imala je majka Ema, brat Read i sestra Veska, a bogme i amide.. Vodili su brigu da im bude zet od dobra roda i prijatelja, da je uven i ponosit, poten, radan, stasit i naoit. Poto su Ganii ocijenili da postoji dobra prilika, i svidio im se budui zet i prijatelji. Glavni prosci: Selmanaga i Safa Kardovi isprosili su Karenfilu-Filjku za Husniju Mustafaginog Kardovia. Kad su se prosci poastili i ispili kahvu, postavlja se sofra i rua se, a poslije ruka obiaj je da se trai od djevojke da proscima uz rije da i neki biljeg, vezenu mahramu ili evre. Selmanaga i ostali prosci, stavljaju po hiljadu dinara na tablju starjeini djevojine kue majki Emi, taj novac je dar za djevojku. Mahrama je obiaj da prijatelji razmjenjuju darove, i on je veoma karakteristian za bonjake svadbene obiaje u ovom bratstvu i uopte u roajskom kraju. Od rijei do mahrame prolo je vie od pola godine, jer za to vrijeme mladoenja Husnija priprema, kupuje poklone za djevojku Karenfilu-Filjku: prsten, minue, belenzuke, dobre haljine, (dimije od hareta, vezen miltan, koulju svilenicu, papue i sl.) pripremaju se i darovi i za djevojinu rodbinu (koulje, amije, mahrame, jagluci, arape).

Majka Ema pozvala je komije, prijatelje, zetove i bratstvo da doekaju Selmanagu i Hadi Mustafagu koji su odredjeni za mahramu, da mu poele holediju-dobrodolicu, uvode ga u kuu, aste ih duhanom i kahvom, pitaju se za zdravlje. Poslije toga slijedi ruak. Pred polazak, donose se Filjkini darovi (mahrama) koje djevojka alje mladoenji Husniji i njegovim ukuanima. Mladoenji, Husniji alje boaluk (koulja, gae, arape, naglavci, al, demper, itd.), proscima po koulja, svekru i svekrvi boaluk, a poneto od pekea mladoenjenim amidama, daidama, strinama, tetkama, djeverima, zaovama. Mahramdija Selmanaga stavlja dar na tablju hiljadu dinara, a i glavni prijatelj Hadi Mustafaga, deset hiljada dinara. Kada su na mahramu doli, tada su ugovorili svadbu, termin svadbe, koliko svatova, jeni i td. Svatovi su se u etvrtak okupili prije podne ispred kue mladoenje Husnije, popili erbet i kahvu i poeli su se rasporeivati pri polasku. Na elu svatova ide glavni prijatelj Hadi Mustafaga, zatim onoliko ljudi koliko je desetina svatova, ide bajraktar Alija, nosi okien bajrak, za njim ostali svatovi po starini. Kada su svatovi stigli blizu Gania kule-Filjkine kue, otrali su eo i Hasan kao mutulukdije da jave koliki broj svatova ide i koliko ima jeni. Mutulukdije eo i Haso od nevjeste dobijaju peke. Pred velika avlijska vrata Gania kule izlaze sretioci, poreani u vrstu po starini, i doekuju svatove. Svatovi se uvode u prostranu avliju, posijedaju na klupe, naziva im se holgeldija, pitaju se za zdravlje i kako su u putu proli, aste se duhanom, erbetom i kahvom. Iako svatovi nijesu doli iz daleka, postavlja im se ruak. Kada proe dumbus, doe vrijeme da se krene, pozivaju se djeveri, Hadi Hazbo i Mufit, da obave svoje obaveze, glavni djever Hadi Hazbo prstenuje Karenfilu-Filjku po adetu okretanja, i samog ina prstenovanja potom daruju lijepu nevjestu Karenfilu-Filjku: tada se svatovima saoptava da je nevjesta spremna i da svatovi mogu da krenu. Svatovi izlaze istim redom kako su i doli. Nevjestu izvode braa Read i Smajo, polako, korak po korak, djever Hadi Hazbo stoji sa desne strane, hvata nevjestu za desnu ruku, a brat Read za lijevu, pomaui joj da sa desnom nogom ue u fijaker. Kad nevjesta Karenfila-Filjka ue u fijaker, brat Read djeveru Hadi Hazbu predaje sestru govorei: Djevere, neka ti je na amanet, u boije i tvoje ruke, i srean vam put a sestri KarenfiliFiljki, budi dobra tamo kao to si bila ovamo ! . U novom domu dumbus je nastavljen, harmonika je svirala, pjevalo se, igrala se ota. Moja sprema bila je izloena, uglavnom su to bili runi radovi koji su se sastojali od vezova i runo tkanih ilima. Sada sreno ivim sa Husnijom, imamo punu kuu, troje djece i devetoro unuadi.

Husnija i Karenfila-Filjka u staroj kui

Polako se svi iselie iz Gania kule, neko ode u Novi Pazar, neko u Skoplje. Sestre mi se poudavae. Drava mojoj majki Emi dade za Gania kulu i imanje tadanjih dvadeset milona dinara, pa je to sad njihovo, ispria stara strina Karenfila-Filjka i popritee krajeve sa ojicom bijele amije. Pogled bi joj esto odlutao u pravcu Gania kra. A dolje, u podnoju, preko rijeke Ibar, i dan danas zjape ruevine Gania kule.

Ruevina Gania kule 2003. god.