Uvod

U ovom eseju pokusat u da iznesem osnovne injenice o sekularnoj dravi i njenim karakteristikama. Sekularna drava se pojavila u moderno doba kao odgovor na vjerske sukobe koji su harali Evropom vie od jednog stoljea i koji su drutveni ivot izveli na put samodestrukcije. Sekularizam je pokret koji se zalae za odvajanje i umanjivanje znaaja religije u javnom ivotu. Poznat je i pod nazivom svjetovnost. Zalae se za odvajanje Crkve od drave, te slobodu miljenja. Termin "sekularizam" skovao je 1846. godine engleski filozof George Jacob Holyoake koji se protivio uspostavljanju dravne religije ili favoriziranju jedne nautrb drugih religija. U sutini, sekularizam oznaava skup ideja i vrijednosti iji je cilj da osiguraju da drava ne bude ukljuena ni u promoviranje odreenih vjerskih ubjeenja i vrijednosti, a ni da svoju mo i institucije upotrijebi za progon religije. Da bi sprijeili dravne slubenike da upotrijebe svoju politiku mo u svrhu nametanja uskog skupa vjerskih vrijednosti i miljenja irem drutvu, i da bi preduprijedili mogunost upotrebe vjerskih simbola za hukanje jedne vjerske zajednice protiv druge, zapadni intelektualci su zapoeli projekat iji je cilj bio odvajanje politike vlasti od vjerske pripadnosti.

Sekularizam i sekularizacija

Sekularizam je ideja koja se formirala i rasla u renesansnom periodu u Europi. Rije sekularizam je latinskog porijekla a znai odvajanje vjere od drutvenih poslova i odvajanje vjere od politike. Svakom od navedenih znaenja, posveena je posebna panja, a pored toga nalaze se i u bliskoj meusobnoj povezanosti tako da kritika i analiza bilo kojeg od njih ujedno moe biti analiza i kritika oba dva. Ukoliko se dokae da vjerska uenja obuhvataju i pitanja u vezi sa poslovima Ovoga svijeta, u tom sluaju treba prihvatiti i injenicu da vjera ima ulogu u politici i drutvenom ureenju. S druge strane, ukoliko se dokae da vjera odbacuje politiku, u tom sluaju ispravno je miljenje o odvojenosti vjere od politike. Ope prihvaeno miljenje je da sekularizam znai odvajanje vjere od politike to na kraju ipak rezultira stavom o prihvaenosti vjere, meutim samo kao linog odnosa ovjeka s Bogom, dok laicizam predstavlja oblik protivljenja vjeri to je svojstveno ateizmu. Meutim, paljivim analiziranjem temeljnih naela i stavova sekularizma, postaje jasna njegova neutemeljenost, budui da su sekularizam i laicizam sutinski blizu te, sa aspekta znaenja, podrazumijevaju jedan gradirajui i relativni pojam, koji u sebi obuhvata iroku grupu ljudi, od nevjernika do onih koji prihvataju vjeru. Na osnovu gradirajueg pojma i sinonima, postoji miljenje da se sekularizam dijeli na dvije vrste, i to ekstremni i umjereni. Pod ekstremnim sekularizmom podrazumjeva se miljenje koje uope ne prihvata vjeru, a pod umjerenim sekularizmom podrazumjeva se miljenje koje vjeru prihvata, ali samo kao lini odnos izmeu ovjeka i Boga. Svojom teorijom sekularizam se protee na iroko drutveno i vjersko podruje, meutim, paljivom analizom pojmova i znaenja od kojih je ta teorija sadrana, uvia se da sekularizam iz temelja negira vjersku vlast. Na istoj osnovi teoretiari sekularizma pored svih svojih nesuglasica koje postoje kada su u pitanju razliita pitanja, ipak kada je u pitanju negiranje vlasti na principima vjere i neophodnosti njenog neostvarenja u tom sluaju dijele isto miljenje. Ispravan prijevod rijeci sekularizam je nevjera (ateizam) ili svjetovna teorija (laicizam). Sekularizam u terminologiji ne samo da je suprotan pojmu budueg svijeta, nego nosi specifinije znaenje nepovezanosti s vjerom ili potpunu proturjenost vjeri. Ovaj prijevod se jasno oituje iz definicije koju navode rjenici i strani znanstveni instituti. Britanski nauni zavod, pojanjavajui termin sekularizma, kae: "To je socijalni pokret koji
2

ima za cilj odvratiti ljude od zaokupljanja buduim svijetom i usmjeriti ih ka posveivanju ovom svijetu." U srednjem vijeku postojala je nezainteresovanost za ovaj svijet. Ljudi su se uveliko posveivali razmiljanju o Bogu i buduem svijetu. Sekularizam se kroz borbu protiv ove pojave poeo manifestirati putem razvitka humanistikog pravca. U doba renesanse ljudi su poeli pokazivati duboku privrenost humanistiko-kulturnim otkriima i ostvarenju vlastitih ambicija na ovom svijetu. Zaokret ka sekularizmu postepeno se razvijao kroz itavo savremeno doba kao pokret suprotan vjeri i kranstvu. Nakon vidnog slabljenja muslimanske vlasti u svijetu otvorena su brojna vrata razdora, zavade, dekadence i stranog utjecaja u muslimanskim umovima i sredinama. Jedno od najveih iskuenja za muslimanske narode danas, a vjerovatno i u skorijoj budunosti, je sekularizam koji se svim sredstvima nastoji nametnuti muslimanima zajedno sa ostalim zapadnim vrijednostima. Interesantno je to da o ovom problemu s kojim se suoava cijeli islamski i drugi religijski svijet ima veoma malo napisanih djela, lanaka i naunih radova. Znai sekularizma je pravac u ivotu ili bilo kojem domenu koji poiva na osnovi da se vjera ili vjerska tumaenja ne smiju mijeati u vlast. Odnosno, namjerno udaljavanje tih tumaenja. Ova rije npr. oznaava: ''Vlast sa istom ateistikom politikom". Orijentalista Arberi u knjizi "Vjera Bliskoh istoka" kae: "Nauni materijalizam, humanizam, prirodnjaki pravac i pozitivizam su ateistiki pravci. Ateizam je posebno izraen u Europi i Americi. Iako su pojave sekularizma prisutne na Biskom istoku, nisu dobile posebnu filozofsko-knjievnu formulaciju. Glavni primjer za to je odvajanje vjere od drave u Republici Turskoj. U savremenoj islamskoj literaturi sekularizam je uveliko definisan kao "odvajanje vjere od drave". U stvarnosti, ovakva definicija ne daje potpuno znaenje za pojedince i njihove postupke koji nisu u uskoj vezi s dravom. Znai, ispravno znanje sekularizma je "izgradnja ivota bez uplita vjere", bez obzira na drutvo ili pojedinca. Drave i pojedinci, sa ograninim shvatanjem, imaju razliite stavove o vjeri. Neki sistemi dozvoljavaju vjeru, kao liberalno-demokratska drutva, i njihov pravac je "umjereni antireligiozni sekularizam", tj. ateistica drutva koja se ne bore protiv vjere. Suprotno njima stoji "ekstremni antireligiozni sekularizam" koji se otro suprotstavlja vjeri kao u komunistikim i njima slinim totalitarnim drutvima. Nema nikakve razlike izmeu ova dva naziva ako gledamo s stanovita islama. Sve to nije vjersko, od principa do prakse, ono je u sutini antireligiozno. Islam i ateizam su dva potpuno nespojiva pojma.

Stoga moe se zakljuiti iz svih spomenutih definicija da sekularizam oma svoje karakteeristike i ideologiju: - sekularizam je ideologija koja je u potpunosti okrenuta ovom svijetu - sekularizam u sutini ne priznaje Boga, Njegove poslanike, Njegove objave, Sudnji dan, budui svijet - sekularizam kao svoj osnovni cilj ima borbu protiv religije ili vjere u bilo ta nadnaravno a posebno u Boga - sekularizam eli da bude sveobuhvatan i da uredi i ovjekovo ja kao i njegove tenje, elje i oekivanja. On je dakle sveobuhvatni pogled na ivot koji eli da ljude upuuje u pogledu njihove ovosvjetske sree i blagostanja. - sekularizam eli da obazvrijedi sve vjerske vrijednosti i da ih zamijeni sa svojim vienjima - sekularizam se posebno trudi da vjeru izbaci iz politike, ekonomije, umjetnosti, kulture, odgoja, porodinog ivota, drutvenog ivota, sporta i drugih aspekata ljudskog ivota Povlaenje sa sekularnog puta Islamska revolucija u Iranu rasprila je iluzije zagovornika teorije modernizacije/sekularizacije. Pojava ajetullaha Ruhullaha Homeinija, koji predvodi narodnu revoluciju iz svoga progonstva u malom francuskom selu i koji rui vladu naftom bogatog, modernizirajueg aha Irana, a koji je imao brojne saveznike na Zapadu i impresivnu vojsku, bila je izvan domaaja imaginacije kako strunjaka tako i vladara. Buenje islama u muslimanskoj politici u najmoderniziranijim muslimanskim zemljama Egiptu, Libanu, Aliru, Tunisu i Turskoj bila je rukavica baena u lice onih koji su vjerovali da vjera treba biti na margini, a ne u centru javnog ivota. Ako su neki u poetku bili zadovoljni time da islamsko buenje opiu kao pokret siromanih i marginaliziranih, otuenih i neobrazovanih, kasne osamdesete i devedesete rasprile su njihova vjerovanja i predvianja otkrivi "tihu revoluciju" koja se dotada odvijala neopaeno. Islam se pojavio kao snaga u matici drutva koja je utjecala na politike stranke i organizacije, drutvene pokrete i institucije civilinog drutva. tavie, u veini sluajeva to je bila urbana, a ne ruralna pojava. Njeni lideri i simpatizeri bili su obrazovani profesionalci. Uporedo sa vodstvom i institucijama sekularne elite, u mnogim muslimanskim drutvima pojavila se nova alternativa otkrivajui do koje mjere je islamski aktivizam postao institucionaliziran. Danas je Turska jasan primijer poraza
4

sekularizma. Dugo smatran jedinom potpuno sekularnom opcijom u muslimanskom svijetu i jednim od rijetkih primjera demokratske vladavine turski se sekularizam inio neoborivim ali na koncu sekularizam postepeno slabi pod uticajem tihe revolucije koja godinama bukti u ovoj zemlji.

Vjera sa stajalita islama

Vjera ima veliki broj razliitih definicija meu kojima ne postoji odreenje koje bi svojim opsegom obuhvatilo sve metode vjerskih praksi Ovoga svijeta. Zato, s obzirom na to da se naa glavna tema odnosi na Islam bolje je da vjeru definiramo upravo sa stajalita Islama. Dakle, u nastavku, pod vjerom podrazumjevat emo njeno znaenje koje e biti predoeno u sljedeoj definiciji, i neemo uzimati u obzir druga znaenja. Mogue je takoer da ovo znaenje nije prihvatljivo za neke druge vjere. Sa stajalita Islama i u skladu sa vrstim i jasnim kur'anskim osnovama, vjera je skup zakona i naela koja se tiu morala, drutvenog i individualnog ponaanja kojima ovjek obezbjeuje ovosvjetsku i ahiretsku sreu. O argumentima ove tvrdnje bit e opirno rijei u nastavku. Potpuno je jasno da, ako se ova definicija dokae ispravnom, ona e odgovarati i ostalim Boiji vjerama, jer sa stajalita Kur'ana asnog, temelj svih Boijih vjera je isti i nema prednosti jedne vjere u odnosu na drugu, osim razlike koja je sagledana u saetijem ili irem predoavanju vjerskih principa. Kur'an asni kae: Zaista kod Allaha vjera je samo Islam.1 Ime Islam za vjeru odabrao je Ibrahim, a. s. Prednost Boijih vjera ogleda se u pojedinanim pitanjima i metodama, to je oznaeno rijeju erijat. Svima vama zakon smo i pravac propisali.2 Usljed toga, kada se govori o stvarnoj vjeri u tom sluaju pluralu nije mjesto za upotrebu, to nam govori daje izraz vjere pogrean jer mnotvo kada je vjera u pitanju u osnovi nije ispravno. Najbolje svjedoanstvo daje vjera jedna kur'anske su rijei:

1 2

Ali - 'Imran: 19. Al - Ma'ida: 46.

A kada Isa, sin Merjemin, ree: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ije ime je Ahmed, koji e poslije mene doi" i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoe: "Ovo je prava vradbina3 Jedna od dunosti Boijih poslanika jeste da potvruju poslanike nakon kojih su doli i da najavljuju one koji tek trebaju doi. Drugim rijeima, prihvataju i potvruju i prijanje i budue poslanike Boije, to nema nikakvo drugo znaenje ve najbolji je svjedok prisustva jedne vjere kroz pokoljenja i vrijeme, na nain da je svaki poslanik obznanjivao i objanjavao uenja vjere u mjeri koliko je bilo potrebno za njegovo vrijeme. Nakon to je doao Boiji poslanik Muhamed, s. a. v. a., on je obznanio da je sve ono to su prijanji poslanici, od Boga donijeli Istina, i da e se nakon njega zauvijek prekinuti veza ovjeanstva sa Objavom. Prema tome, moemo u skladu sa gore reenim zakljuiti daje definicija vjere sa stajalita islama ujedno definicija i svih Boijih vjera. Kur'an je po ovom pitanju izriit i kae da su sve razlike nastale, kako u okviru jedne vjere, tako i izmeu razliitih vjera, od strane pojedinaca koji su to svjesno radili da bi na taj nain zadovoljili svoje nefsanske prohtjeve povodei se za dunjalukom. Zar se vi nadate da e vam se jedna skupina od njih (Jevreji) odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki medu njima su Allahove rijei sluali pa su ih, poto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.4 Na drugom mjestu Kur'an asni kae: A teko onima koji svojim rukama piu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha " da hi za to korist neznatnu izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to na taj nain zarauju!5

3 4

As Saff: 6. Al Baqara: 75. 5 Al Baqara: 79.

Uloga vlasti u vjeri

Sa stanovita vjerskog svjetonazora, vlast ima izvanredno vaan znaaj, iz tog razloga to ima utjecaj u irenju vjere i vjerskih stavova kao i u borbi protiv nje s druge strane, posebno kada se ima u vidu injenica da su svi propisi vjere prilagoeni kalupu drutvenih pravila i zakona, a vlast ima temeljnu ulogu u reguliranju drutvenih odnosa. Ono to je sigurno jeste injenica da je vlast, sa stajalita vjere, sredstvo, a ne cilj. Znamo da sredstvo nikada ne moe imati vrijednost koju ima cilj. Drugim rijeima, ukoliko bi vjera mogla koristiti drugo sredstvo za ostvarenje svoga cilja, u tom sluaju ne bi davala nimalo znaaja vlasti. Zbod toga, ukoliko malo paljivije i preciznije uzmemo u obzir ovu injenicu ne moe se rei da vlast, sa stajalita vjere predstavlja bitnu stvar. injenica je da je vlast sa stajalita vjere sredstvo, a ne cilj. Meutim, treba znati da jedino vlast pomae vjeru u ostvarenju njenih ciljeva i da je kao takva nezamjenjiva. Vlast, sa ovakvim poloajem i ulogom, ima svoju vrijednost koja se ne moe osporiti ili umanjiti. Ukoliko bismo htjeli navesti primjer za to, u tom sluaju najbolje |i rei da je uloga vlasti naspram vjere poput uloge oboavanja 'ibadet naspram spoznaje Boga. Na isti nain, kao to 'ibadet u Ulozi sredstva, ne gubi vrijednost razloga zbog kojeg je stvorena, tako ni vlast kao sredstvo, zbog svoje jedinstvenosti, ne gubi svoju izvanrednu ulogu.

Dva temeljna naela

Kako bi smo shvatili princip odnosa koji je uspostavljen izmeu vjere i vlasti, prije svega trebamo razmotriti dva temeljna naela: a) naelo apsolutne vlasti Boije, i b) naelo prava izbora i slobode date stvaranjem. Sa stanovita vjere, apsolutna vlast je potpuno pravo Apsoluta Koji je sve stvorio. Sasvim je logino da onaj koji neto stvori ima pravo odluivanja i ispoljavanja moi nad tim ta je stvorio, kao svojim vlasnitvom. Ovaj sud je potpuno razuman i utemeljen na racionalnoj

dedukciji, tj. dokazu. Rijei Boije u Kur'anu Sud pripada jedino Allahu6 predstavljaju ustvari propis koji se direktno obraa ljudskom razumu, to znai da svaki razuman ovjek shvata ovu zbilju. Saobrazno tome, Uzvieni Allah preputa vlast i provoenje moi jedino ljudima koje je On direktno ili indirektno odabrao, koji se kreu na putu Boanske vlasti i Njegovog ustrojstva. U okrilju istog naela, ljudi koriste Boije zakone i propise uz pomo kojih su zagarantirani njihovi interesi i dobra. ive pod okriljem vlasti u kojoj osnovu odluivanja i voenja politike predstavlja Boija vjera. S druge strane, Gospodar je ovjeka stvorio slobodnog i s posebnim ciljem podarivi mu slobodu izbora. Upravo zbog toga On ne prisiljava ovjeka na prihvatanje vjerske ili svjetovne vlasti. Tako da nema prisile ni u samoj vjeri kao to se u Kur'anu i kae: nema prisile u vjeri7, a ni u prihvatanju vjerske vlasti ti vlast nad njima nema?8 Vjera, u principu, negira primoravanje i nasilno prihvatanje kako vjere tako i bilo koje vrste vlasti, bez obzira da li je ona vjerska ili materijalistika, ali s tim da se ne previa injenica da, kada su u pitanju posljedice izbora i uinci prihvatanja, posljedice su stavljene na odgovornost i teret izbora, bez obzira da li to bila vjera ili ateizam, vjerska vlast ili materijalna. I Mi smo ovjeku pokazali puteve pa ako eli moe biti zahvalan, a ako eli moe porei, meutim uz napomenu Mi smo za nevjernike okove i sindire i oganj razbuktali pripremili i estiti e iz pehara piti komforom zainjeno pie.9 Svi rezultati i posljedice izbora stavljene su na teret izbora, i poznato je da izmeu izbora i djela, kao i izmeu rezultata i tragova, postoji prirodna i zbiljna povezanost, tako da nije mogue da doe do raskida veze izmeu njih. Sastavljanjem dvaju temeljnih principa, tj. principa apsolutne vlasti Boije sa jedne, i ovjekovog prirodnog prava na izbor sa druge strane, nain vjerske vlasti i metod mudrog vjerskog upravljanja prezentiran je do najsitnijih detalja, pri emu su negirane druge vrste vlasti. Davanjem ovjeku prava na izbor, negirana je superiornost i strahovlada vjere i vjerske vlasti a takoer sprijeeno je zatvaranje oiju kada je u pitanju uloga ljudi u vrsti svojeg izbora, ime se otklonio sukob izmeu vlasti Boije sa jedne i slobode ljudi sa druge strane. Dakle, realno gledano, stanje nije takvo da ljudi moraju zaboraviti na sebe kada se spomene ime
6 7

Jusuf: 40. Al - Baqara: 256. 8 Al - Gaiya: 22. 9 Ad - Dahr: 4. i 5.

vlasti Boije kao to neke primjere takvog rezo-novanja i postavljanja prema ovom pitanju zatiemo kod teokratskog modela shavatanja odnosa ovjek - Boija vlast. Drugim rijeima, negirana je podjela ili ogranienje na izbor samo za Boga i vjersku vlast, ili samo za ljude i materijalistiku vlast. Reeno je da se ljudi ne nalaze na takvom raskru. Objanjenjem zbilje d a j e apsolutna vlast samo u Boijoj ruci, daje se do znanja da vjerski upravitelji nemaju prava uzeti za mjerilo samo ljudsko miljenje i sebe smatrati izvriteljima i pro voditelj ima njihovih elja i interesa, jer u tom bi sluaju teren za smutnju bio pripravan. Dobar primjer ovakvog postupanja jeste demokratski model upravljanja dravom, gdje se zastupaju upravo takvi standardi. Meutim, ono to treba prakticirati i provoditi u djelo, i ono to predstavlja mjerilo za takvo ta jeste Istina koju je Uzvieni objelodanio. Dakle, ukazivanjem na okolnosti u vezi sa kojima govori ajet, I koji se o poslovima svojim dogovaraju, tj. oni koji djeluju na osnovu meusobnog sporazumjevanja i potovanja prava svih ljudi, precizira se njihova uloga. Meutim, ajetom Zaista apsolutna vlast pripada samo Allahu, dolazimo do zakljuka da su Nebeska pouavanja osnova i mjerilo izvravanja ljudskih elja.

Pregled sekularistikih argumenata

Na temelju naunog pravila svaka ideja da bi bila dokazana mora biti argumentirana. Na taj nain osim to nudi razlog da bude prihvaena, vri i organizirano irenje svoje misli. Prirodno da ni ideja se-kularizma nije izuzeta iz ovoga pravila. Za spomenutu ideju ponuen je veliki broj argumenata, koji su, bez obzira na privlaan izgled, lieni zadovoljavajue vrstine. Nekada bi argument bio ponuen na takav nain daje ustvari rije o pukom ponavljanju ili je pak sami izvor argumenta neprihvatljiv i sporan zato to nema u sebi oficijelnog racionalnog elementa. Argumenti koje sekularisti nude mogu biti podjeljeni na dvije grupe:10

10

Akbar Eydi Sekularizam ili vjera; prevod sa perziskog; Sarajevo, 2004.

a) Ono to predstavlja skicu i osnovne crte ideje sekularizma, i ustvari nije rije o argumentu. U svakom sluaju i to je veoma korisno radi upoznavanja sa idejnom linijom, koju osnivai sekularizma prate, to je veoma bitno za upoznavanje sa sekularizmom za one koji ga nikako ili dovoljno ne poznaju. b) Argumenti koji manje-vie imaju boju dokaza. Sto neka ideja ima jae argumente, lake je postaviti se prema njoj, zbog toga to je logike argumente veoma lahko potvrditi ili odbiti. U ovom drugom dijelu pokualo se dati panje ak i sumnjama, koje su promakle kovaima argumenata i da se na sve ponudi zadovoljavajui odgovor, zato to je cilj rasvjetljavanje Istine, a ne uvjeravanje sagovornika. Deava se da u iznijetom prigovoru ili sumnji, koje pojedinci iznose, svjesno ili nesvjesno, hotimino ili nehotino, bez obzira to je nekada rije o muslimanima koji i namaz obavljaju i prihvataju islamske arte, tj. principe, nakon paljivog posmatranja i analize, bude uoena neophodnost stizanja do rezultata koji nisu nita drugo doli potvrda sekularistike ideje. Usljed toga neophodno je obratiti veliku panju samo na misli i ono ime one rezultiraju, a ne na linosti i vlasnike tih misli. injenica da je mislilac musliman ili skeptik nije razlog da odreena sumnja ili prigovor ne bude razmotrena i podvrgnuta kritici, upravo u sekularistikim aktima. Kao to razmatranje tih ideja na ovako rigorozan nain ne znai da obavezno pripadaju sekularistima. Ljudi koji vjeruju u nepomirljivost i u trajni sukob izmeu vjere i dunjaluka, kao i u suprotnost izmeu vjerskog nauka i slobode misli, prilikom preciziranja svojih stavova i deklarisanja usmjerenja koja slijede dijele se na veliki broj grupacija. Jedni, kada su u pitanju lina vjerovanja spadaju meu vjernike oni ak i prilikom argumentiranja koriste vjerske injenice, drugi pak ovom pitanju pristupaju od poekta nevjerniki. Bez obzira to raznolikost utjee na zrelost ili nestabilnost iznijetih stavova, kao i na razliitost rezultata do kojih se stie prilikom svoenja rauna, ipak se u jednoj taki svi slau. Naime, svi su jednoglasni u presudi da vjeri nema mjesta na drutvenoj, politikoj ili dravnoj sceni. Svi se slau u stavu kako vjera ne treba da se mijea u dravna pitanja i kako ne bi smjela davati miljenja u vezi sa ovosvjetskim drutvenim pitanjima. Ukoliko ovu zajedniku taku ostavimo po strani, moemo rei da skoro i ne postoji stav ili miljenje po kojem se svi slau. Zagovornici odvajanja vjere od politike i drave, dijele se na etiri skupine11 od kojih emo svaku posebno predstaviti u kratkim crtama.

11

Akbar Eydi Sekularizam ili vjera; prevod sa perziskog; Sarajevo, 2004.

10

Prva skupina

Oni u vezi sa vjerom kau da je bezvrijedna i nitavna. Vjerska nauavanja za njih imaju vrijednost koliko je imaju i bajke. Na temelju toga kau sljedee: a) vjera se ne treba pojavljivati na drutvenoj sceni, b) vjera nema pravo mjeati se u politiku, c) vjerska su pouavanja izmjeana sa drutvenim pitanjima i sastavljena su poput dokaza od ispravnih i neispravnih injenica, to dovodi do neispravnih zakljuaka.

Druga skupina
U vezi sa vjerom i vjerskim nauavanjem kau: a) vjera je u osnovi istinita i ovjek treba biti vjernik, b) podruje vjere ogranieno je i nije iroko, c) podruje vjere tie se individualnih pitanja u vezi sa moralnim vrlinama i kvalitetima due, d) Upravljanje dravom, ekonomija, menadment i planiranje jesu segmenti koji nisu zastupljeni vjerskim programima. Prema miljenju spomenute skupine vjera je lini odnos sa Bogom svakog pojedinca, a poslanici su dolazili da urede Onaj svijet a ljudi i sami mogu obavljati poslove Ovoga svijeta, jer znaju ta e na njemu raditi.

Trea skupina

Rije je o ljudima koji vjeruju, muslimani su, ali u vezi s vjerom kau sljedee: a) vjera je istinita i treba vjerovati, b) podruje vjere ireg je opsega od lino individualnih pitanja,
11

c) vjera ima pravo mjeati se u drutvena pitanja, upravljanje drave i si., d) uvjet aktivnog prisustva vjere u drutvu jeste da na elu ljudi bude bezgrjean ovjek. e) Spomenuta skupina vjeruje da kada je bezgrijean ovjek kao to je poslanik Muhammed, s. a. v. a., na elu muslimana, u tom sluaju vjera ima pravo zalaziti u sve pore ljudskog ivota, meutim, obini ljudi bez obzira koliko dobri i estiti bili, nemaju pravo u ime vjere mjeati se u dravna pitanja jer Bog nije dao dozvolu za takvo ta.

etvrta skupina

Ova skupina u sutini priznaje vjeru meutim zagovara slijedee miljenje: a) vjera je neto sveto, neto to pripada Bogu b) prisustvo vjere na dunjalukoj sceni umanjuje i teti njenoj sevbtosti c) zaprljanost vjere biva uzrokom da ljudi postanu sumnjiavi u odnosu na nju d) zaprljanja u vjeri u suprotnosti su sa svrhom dzbog koje je Bog slao poslanike i Knjige

Zakljuak, koji se moe izvesti iz spomenutih stavki, sljedei je: Dunjaluk prepustite dunjaluarima, a Ahiret vjernicima! Mijeanje vjere u dunjaluk jedino moe dovesti do gubitka Boijih vrijednosti, a kada se to desi, dolazi do sukoba izmeu poziva zaprljane i izmaterijalizirane vjere i onoga emu u skladu sa svojim programom poziva, tj. isto ti ljudskoj.

Sekularna drava u liberalnoj demokratskoj tradiciji

Historijski posmatrano sekularne ili svjetovne drave pojavile suse u moderno doba u dvije razliite geografske i kulturne cjeline tj. u katolikoj Francuskoj i u zemljama protestanske kulture kao to su SAD. U ovim zemljama razvijene su razliite varijante sekularne drave, izmeu ostalog, i zbog toga to je religija u njima igralarazliitu ulogu u pojavi modernosti.
12

U Francuskoj, od revolucije 1789.god., modernost je stvarana nasuprot religiji, a u protestanskim zemljama religija je bila sastavni dio modernosti. Francuski termin za odnos religije i drave u toj zemlji je laicite to znai da je drava laika (svjetovna), a ne konfesionalna ali da se potuje sloboda religije ili uvjerenja. U Francuskoj ovaj koncept je dobio pravni izraz u Zakonu od 9. decembra 1905. koji se tie odvajanja crkve od drave, drugim zakonima koji su slijedili i sudskoj praksi. Glavni principi ovog Zakona su:

1. Republika garantuje slobodu savjesti i slobodupraktikovanja religije 2. Republika ne priznaje niti podrava nijednu religiju, osimtrokova za kapelansku slubu (u bolnicama, zatvorima, vojsci i lisejima) 3. Crkve, odnosno religijske zajednice, mogu se organizovati kao ustanove privatnog prava. Prema ovim principima u laikoj dravi nema ni zvanine religije ni zvaninog ateizma. Religijski lideri se izjanjavaju o javnimstvarima, ali je francuska javnost prema tome vie kritiki opredijeljenanego u drugim evropskim dravama. U engleskom jeziku koristi se termin secular state (svjetovna drava), gdje je termin secular izveden iz latinskog saeculum to znai ovdje i sada. U SAD-u ovaj koncept je dobio svoj pravni izvor u Prvom amandmanu na Ustav SAD-a, koji je dodat temeljnom pravnom aktu ove zemlje 1791. godine. Taj amandman glasi: Kongres nee donijeti nikakav zakon koji bi neku religiju proglasio za zvaninu ilizabranio njeno slobodno vrenje. Prema stavovima amerikih strunjaka za ova pitanja, iz ovog amandmana mogu se izvesti slijedei principi: 1. odvajanje crkve od drave, to znai da se radi o razliitim ustanovama koje se jedna drugoj ne mijeaju u unutranju upravu 2. jednako postupanje, odnosno nepostojanje diskriminacije prema graanima bez obzira na njihovu religiju ili uvjerenje 3. neprisiljavanje i sloboda religijskog izbora, odnosno, dravane moe nikoga prisiljavati da praktikuje ili ne praktikuje neku religiju ili uvjerenje. Prema ovim principima, sadranim kako u francuskoj tako i uamerikoj varijanti sekularne drave, sekularnim dravama se ne mogusmatrati drave koje favorizuju ateizam, kao vrstu uvjerenja, ili vre progone ili diskriminaciju na osnovu religije ili uvjerenja. Brojni autori su pokuali da izrade jedan opi koncept sekularne drave koji bi se naslanjao na liberalnu
13

demokratsku tradiciju i nadilazio geografsku ili kulturnu odreenost. Jedan od takvih autora je Donald Eugene Smith, koji je to uinio u svojoj studiji o Indiji kao sekularnoj dravi. Smith definie sekularnu dravu kao dravu koja garantuje pojedinanu i kolektivnu slobodu religije, odnosi se prema pojedinc ima kao prema graanima bez obzira na njihovu religiju, nije ustavno povezana ni s kakvom religijom niti nastoji da promovie ili se mijea u religiju. Prema ovom autoru, koncept sekularne drave u liberalnoj demokratskoj tradiciji sadri tri razliite vrste odnosa izmeu pojedinca,drave i religije. Te vrste odnosa su: 1. religija i pojedinac, gdje vai princip slobode religije; 2. drava i pojedinac, gdje vai princip graanstva; 3. drava i religija, gdje vai princip odvajanja. U pogledu prvog odnosa religija i pojedinac idealno je kada je iz njega iskljuen trei faktor, odnosno drava. U ovom odnosu vai princip slobode religije to znai da je pojedinac slobodan da odabereda li da vjeruje ili ne i u koje vjersko uenje da vjeruje. Ako odabere da slijed i odreenu religiju, slobodan je da slijedi njeno uenje, praktikuje ga, propagira, zauzima mjesto u religijskoj organizaciji i da, na kraju, ako odlui, napusti dotadanju religiju. Drava je u naelu iskljuena izovog odnosa. Drava, meutim, ima pravo da regulie iskazivanje religije i da ga dovede u vezu s ouvanjem javnog zdravlja, sigurnosti i morala. Pojedinci imaju pravo da se udruuju u skupine i tada nastaju iodreena kolektivna prava. Ta prava ukljuuju pravo udruivanja radi ostvarenja religijskih ciljeva; upravljanja svojim poslovima,posjedovanja imovine, ustanovljavanja obrazovnih i dobrotvornih ustanova i slino. U drugom odnosu drava i pojedinac sutinsko je iskljuenjetreeg faktora, religije. U sekularnom modelu religija postaje potpuno irelevantna za definisanje graanskog statusa. Graanski status je skup prava i obaveza koje proizlaze iz odnosa pojedinca i drave. Taj status je egalitarni i sveobuhvatni. Njime se pojedinac ukljuuje u puno politiko lanstvo u dravi i integrie u politiki sistem. Jednakostgraana je mogua, jer proizlazi iz okolnosti da su graani faktor suvereniteta, da njihova volja oblikuje pravo i da se lojalnost dugujepravu. U takvoj situaciji, religijska uvjerenja pojedinca ne smiju da utiu na njegov a prava i obaveze. Zakoni u sekularnoj dravi treba da budu neutralni. Neutralnostzakona se obino shvata kao njihova usklaenost sa vrijednostima kojesu dominantne u datom drutvu. Pri tome se mogu javiti razliitetekoe. Naprimjer, ta ako sekularna drava donese zakone koji nisu u skladu
14

sa dominantnim vrijednostima u drutvu? Ili, ako se donesezakon koji je u suprotnosti sa vrijednostima manjinskih grupa, da li se omoguavaju izuzeci od opih pravila? Na ova pitanja teorija i praksa ne daju zadov oljavajui odgovor. Meutim, oigledno je da sekularnadrava, koja se javila kao nastojanje da se izbjegne religijskanetolerancija, definisana kao pretvaranje religijske dogme u zakondrave, moe da upadne u zamku sekularne netolerancije kada sedravni zakon pretvara u religijsku dogmu. U treem odnosu izmeu drave i religije temeljna postavka je da su to dvije razliite funkcije ljudskih djelatnosti sa vlastitimciljevima i metodama. Demokratska drava izvodi svoju legitimnost iz svjetovnog izvora (saglasnost vladanih), a ne iz vjerskih izvora. Razdvajanje drave i religije jeste funkcionalna diferencijacija. Svereligije su odvojene od drave ali su, u neku ruku, i subordiniranedravi. Naprimjer, na religijske grupe se primjenjuju opi dravn ipropisi. Religijske grupe su autonomni entiteti: same se organizuju, same formuliu svoja vjerovanja, disciplinu, osnivaju svoje ustanove,finansiraju svoje aktivnosti itd. Drava nije obavezna da finansira religijske zajednice. Vrlo esto se cijeli koncept sekularne drave svodi na odvajanje religije od drve, uz zanemarivanje druge dvije dimenzijevae za liberalnu demokratsku tradiciju slobode religije i graanskog statusa nevezanog za religiju i uvjerenje.12

12

dr. Fikret Kari - erijatsko pravo Reformizam i izazovi modernosti; Sarajevo, 2009

15

Zakljuak

Sekularna drava bazirana na principima slobode religije,graanskog statusa nevezanog za religiju i odvajanja dravnog ireligijskog autoriteta, utie bitno na obim i modalitete iskazivanja i institucionalizacije religije u njenim okvirima. Ovdje se prvenstveno ima na umu da se velike monoteistike religije, islam posebno, obraajuovjeku u njegovom totalitetu, te utiu na njegov cjelokupni ivot.Sekularna drava, s druge strane, zahtijeva funkcionalnu diferencijacijureligijske i politike sfere, posmatra pojedince kao graane za iji status je irelevantna religijska pripadnost, te zahtijeva lojalnost graana pravu koje je rezultat konsenzusa ili veinske odluke graana. O pitanjima religije, sekularizma, sekularizacije vode se brojne rasprave i debate ve dugi niz godina. Na jednoj strani su mislioci pripadnici tri velike svjetske religije koji pokuavaju da ukau na nedostatke sekularne drave i pokusavaju da vrse utjecaj na povratak religije u dravu i politiku predlaui nove ideje. Sa druge strane su mislioci, ateisti koji svoja uenja zasnivaju na uenjima Dekarta, Hobsa, Loka i Rusoa a kasnije Kanta i Marxa zalau se za iste ideje koje su prvi put u 15. stoljeu iznjeli navedeni reformatori. Ispostavlja se da je sekularizacija kao i religija komplekan fenomen te da je veoma teko dati odgovore na brojna pitanja koja bivaju postavljena.

16

Literatura:

dr. Fikret Kari - erijatsko pravo Reformizam i izazovi modernosti; Sarajevo, 2009. Akbar Eydi Sekularizam ili vjera; prevod sa perziskog; Sarajevo, 2004. Seyed Muhammed Naguib al-Attas Islam i sekularizam; prevod; Sarajevo, 2003. dr. Salih Foo Socijlogija; Zenica, 2000. dr. Hilmo Neimarlja Socioloke teme i perspektive; Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, 2005.

17

Sadraj:

Uvod Sekularizam i sekularizacija Vjera sa stanovita islama Uloga vlasti u vjeri Dva temeljna naela Pregled sekularistikih argumenata Prva skupina Druga skupina Trea skupina etvrta skupina Sekularna drava u liberalno demokratskoj tradiciji Zakljuak Literatura Sadraj

1 2 5 7 7 9 11 11 11 12 12 16 17 18

18