Antigona Samostalna je i bezkompromisna. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka.

Osjea sestrinsku ljubav i zato ne slua tue naredbe, ve slijedi svojesrce. Svjesna posljedica srlja u propast. Ona je pozitivan lik u svakomsmislu voen ljubavlju: "A ja samo za ljubav na ovaj dooh svijet."Antigona se nala u neizbjenoj situaciji, tj. na nju je svaljenatzv. tragina krivnja koja je specifina za sve tragedije.Ona je imala na izbor sluati naredbu vladara i ponijeti se bezosjeajnoprema mrtvom bratu ili brata sahraniti, kako joj je govorilo srce.Ona je svoje srce i posluala znajui to je eka ako je netko otkrije.Toga se nije uope bojala, jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila.Antigona je jo jedan lik kojim nam pisac pokuava objasniti i dokazatida je ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna ak i rtvovanja.Upravo to je Antigona znala i slijedila. Kreont Apsolutistiki vladar bezosjeajnog i hladnog srca.Naredba kojom zahtjeva poslunost je bezobzirna mjera koja nije odrazvolje puka, ve njegova samovolja. Antigonu alje u poniavajuu smrtunato tome to je ona ki njegove sestre i zarunica njegova sina.Mrnju uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne slua unato njegovojrazumnoj molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on ak eli Antigonu ubitipred njim. Kreont je ovjek koji ne slua nikog osim sebe i svoje hladnosrce. Tek na kraju poslua Tiresiju zbog strahopotovanja premabogovima. Kao to se on boji bogova, narod Tebe se boji njega.Kreont je savren primjer okrutnog vladara koji iri strah oko sebe.Ta ga ohololost i dovodi do propasti. On se naposljetku i kaje,ali prekasno. Sudbina je ve odluila da ostane sam, propao kao otac,suprug i vladar. Stil i jezik: Kao u svim grkim, te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimouzvien nain govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremenoupotrebljava kratke didaskalije kojima najee najavljuje odlazak jednog,a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku nasceni. Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obiljeja tragedije:tragian lik, traginu krivnju i naravno, tragian zavretak.Djelo sadri i mnoga stilska izraajna sredstva poput epiteta, matafora,poredbi itd. Izvantekstovni odnosi: Izvantekstovne odnose "Antigone" sadri drama "Kralj Edip" koja je(kao to je ve opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom".U djelu "Kralj Edip" se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se kasnijeodraava na radnju "Antigone". Sami motiv "Antigone" se nalazi u "KraljuEdipu" u mrnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku,kojeg Kreont optuuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Moe se akrei da je "Antigona", na neki nain, nastavak drame "Kralj Edip".

Antigona je klasina tragedija starogrke dramske umetnost

Kritiki osvrt:
U sreditu dramskog zbivanja je Antigona i njena sestrinska ljubav, a izvor sukoba i uzrok Antigoninog stradanja je nesklad izmeu naloga i zakona vlasti na jednoj strani, i naloga ili diktata srca i nepisanih zakona morala - na drugoj strani. Pojedinac (Antigona) suprotstavljen je vlasti u liku Kreonta. Antigona u prevodu znai - "protiv generacije"). U tom suprotstavljanju pojedinac je usamljen i nemoan,te je njegovo stradanje neminovno. Glavni junak, Antigona, od samog poetka zna da e tako biti, ali, i pored toga ne odustaje od svojih namera koje su uzviene. Iz tih razloga je i ovo stradanje glavne junakinje poprimilo oreol traginosti,jer ona se bori za pravo na ljubav prema bratu koja je starija od svakog zakona, za pravo da sama odluuje kako e postupati. Iako strada i ispata, Antigona ne mrzi.Izmeu ljubavi i mrnje ona bira ljubav jer kako kae:za ljubav, ne za mrnju, ja sam roena. U borbi za slobodu odluivanja, a za ljubav, za to prirodno pravo da bratu oda dunu potu, Antigona pokazuje hrabrost, odlunost i doslednost, ali ujedno i nenost i portvovanost. Snagu joj daje i uverenje da postupa asno i da se zalae za pravednu stvar koja ne povreuje drutvene norme. Meutim, ona ipak strada. (U tome i lei njena tragika krivica - svesno je izabrala ono to je zabranjeno). Naravno, na njenoj strani su i boji zakoni, za koje e sama rei da su nepisani ali veni. Dramski tokovi, zbivanja, ispoljavanja ostalih junaka drame i nastupi hora razotkrivaju svu tragiku junakinje. Lepota Sofoklove drame je i u tome to ni Kreonta, uzronika Antigoninog stradanja i tragike, ne prikazuje kao suvie mranu i izopaenu linost. Kraj drame, naroito njegova jadikovanja pokazuju da je i sam veliki stradalnik i najvei gubitnik.

BILJEKA O PISCU: SOFOKLO: (496. 405. g. pr. Kr.) Grki tragiar. Roen u Kolonu Hipiju kod Atene u bogatoj porodici. Bio je predstavnik Periklova vremena. U traginoj umjetnosti bio mu je uzor, a i uitelj, Eshil. Kad je Eshil umro, Sofoklo je postao ljubimac atenske publike. Dokaz tome je velik broj pobjeda i neke slubene asti kojima su ga njegovi sugraani odlikovali. Prvi put je prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god. 469. dakle, jo vrlo mlad. U svom je ivotu napisao oko 130 djela, a sauvano je samo 7 tragedija: Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet i Edip na Kolonu. Sofoklo je u svojim dramama posvetio mnogo vie crtanju karaktera svojih likova i nastojao im dati to vie ljudskih osobina. Sofoklo je usavrio dramsku umjetnost piui takve tragedije, koje svaka za se ini umjetniku cijelinu. On je uveo mnoge novosti u tragedije. Zbog svega toga su ga nazvali traginim Homerom. GLAVNI MOTIV: Kreontova mrnja prema Polniku. KOMPOZICIJA: Kompozicija Antigone poinje uvodom, tzv. prologom u anapestikoj stopi. Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda, tj. korska nastupna pjesma (ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata). Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj. inovi koje sainjavaju dijalozi. Nakon inova slijede stasimone (stajae pjesme) bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa. Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i zavrni je dio svake tragedije, pa tako i Antigone. Osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog ina dolazi stajaa pjesma koju pjeva zbor. Antigona se sastoji od sedam inova i pet stajaih pjesama Kroz cijelo djelo se u inovima javlja lik zborovoa koji nas upoznaje sa dogaajima u djelu iskazujui stanje radnje mudrim reenicama poput ove

ANTIGONA: Samostalna je i bezkompromisna. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka. Osjea sestrinsku ljubav i zato ne slua tue naredbe, ve slijedi svoje srce. Svjesna poslijedica srlja u propast. Ona je pozitivan lik u svakom smislu, voen ljubavlju: A ja samo za ljubav na ovaj dooh svijet. Antigona se nala u neizbjenoj situaciji, tj. na nju je svaljena tzv. tragina krivnja koja je specifina za sve tragedije. Ona je imala na izbor sluati naredbu vladara i ponijeti se bezosjeajno prema mrtvom bratu ili brata sahraniti, kako joj je govorilo srce. Ona je svoje srce i posluala znajui to je eka ako je netko otkrije. Toga se nije uope bojala, jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila. Antigona je jo jedan lik kojim nam pisac pokuava objasniti i dokazati da je ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna ak i rtvovanja. Upravo to je Antigona znala i slijedila.

KREONT: Apsolutistiki vladar bezosjeajnog i hladnog srca. Naredba kojom zahtjeva poslunost je bezobzirna mjera koja nije odraz volje puka, ve njegova samovolja. Antigonu alje u poniavajuu smrt unato tome to je ona ki njegove sestre i zarunica njegova sina. Mrnju uspije probuditi i u vlastitom sinu kojeg ne slua unato njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on ak eli nju ubiti pred njim: Zar tako meni ti sine? No Olimpa mi mog veselit te nee dugo lave taj. (pratnji) Dovedite mi odmah onaj njegov skot. Nek umre tu pred licem zarunika svog. Kreont je ovjek koji ne slua nikog osim sebe i svoje hladno srce. Tek na kraju poslua Tiresiju zbog strahopotovanja prema bogovima. Kao to se on boji bogova, narod Tebe se boji njega. Kreont je savren primjer okrutnog vladara koji iri strah oko sebe. Ta ga oholost i dovodi do propasti. On se naposlijetku i kaje, ali prekasno. Sudbina je ve odluila da ostane sam, propao kao otac, suprug i vladar. STIL I JEZIK: Kao u svim grkim, te i u ostalim tragedijama u Antigoni nalazimo uzvien nain govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najee najvljuje odlazak jednog, a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku na sceni. Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obiljeja tragedije: tragian lik, traginu krivnju i naravno, tragian zavretak. Djelo sadri i mnoga stilska izraajna sredstva poput epiteta, metafora, poredbi itd. IZVANTEKSTOVNI ODNOSI: Izvantekstovne odnose Antigone sadri drama Kralj Edip koja je (kao to je ve opisano u fabuli) usko povezana sa samom Antigonom. U djelu Kralj Edip se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se kasnije odraava na radnju Antigone. Sami motiv Antigone se nalazi u Kralju Edipu u mrnji novoga kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Polniku kojeg Kreont optuuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Moe se ak rei da je Antigona, na neki nain, nastavak drame Kralj Edip. KRITIKA DJELA: Sukob vrijednosti redovito ukljuuje propast jedne od njih. To je esto smrt traginog junaka, kako svjedoi Antigonina sudbina, ali i takva predrasuda mjera u njegovu ivotu koja e nepovratno obiljeiti njegovu budunost, kao to se dogaa Kreontu. U svijetu koji ne podlijee vrijednosnoj procjeni, u kojem nema ljepote i runoe, dobra i zla, u kojem se sve pojave opisuju se stajalita nezainteresirane znanosti koja tono mjeri i utvruje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast, tragian sukob nije mogu. Nema sumnje da e svatko od nas proitati Antigonu na svoj nain. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga itanja svakako morali ponijeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polnikova tijela nije mrana mitska pria koja je neponovljiva u naem vremenu. Upravo zbog toga to znamo da u iznimnim okolnostima, s potpuno drugaijim povodom i drugim sudionicima, moe biti istovrsan, nerazrijeiv sukob. Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo tivo: ona je dragocijen knjievni podsjetnik koji nam olakava da razumijemo onu stvarnost koju knjige nisu mogle uhvatiti.