Integracija

Fehim Dedagic, red. prof

ii
Sadrzaj
1 Integracija 1
1.1 Rimanov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Lebegov integral ogranicene funkcije na skupu konacne mjere . 2
1.3 Lebegov integral nenegativne funkcije . . . . . . . . . . . . . . 9
1.5 Opti Lebegov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.6 Konvergencija po mjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.7 Veza izmeu u nesvojstvenog i Lebegovog integrala . . . . . . 18
2 Diferenciranje 23
2.1 Diferenciranje monotonih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.2 Funkcije ogranicene varijacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2.3 Diferenciranje integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.4 Apsolutno neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.5 Stiltjesov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
3 Naziv este glave 57
3.1 Mjerljivi prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
3.2 Mjerljive funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
3.3 Integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
iv SADR

ZAJ
Glava 1
Integracija
1.1 Rimanov integral
Neka je , realna i ogranicena funkcija denisana na [c. /]. Neka je
: = c = r
0
< r
1
< r
2
< < r
i1
< r
i
< r
a
= /
podjela segmenta [c. /] tackama r
0
. r
1
. .... r
a
. Za svaku podjelu segmenta [c. /]
deniemo sume
o

=
a

i=1
`
i
(r
i
r
i1
)
:

=
a

i=1
:
i
(r
i
r
i1
)
gdje je `
i
= sup
a
i1
<aa
i
,(r) i :
i
= inf
a
i1
<aa
i
,(r) , zatim deniimo gornji
i donji Rimanov integral funkcije , sa
1
b
_
o
,(r)dr = inf o

gdje se imumuzima po svimmogucimpodjelama : segmenta [c. /] . Analogno,

1
b
_
o
,(r)dr = sup :

.
Jasno, uvijek je donji Rimanov integral manji ili jednak od gornjeg Ri-
manovog integrala, tj. :

_ o

. U slucaju jednakosti, :

= o

, Kazemo
2 Integracija
da je , Integrabilna u Rimanovom smislu i zajednicka vrijednost naziva se
Rimanov integral funkcije , i oznacava sa
1
b
_
o
,(r)dr.
Denicija 1.1.1 Funkcija koja ima svojstvo da je (r) = c
i
, za r
i1
<
r _ r
i
za neku podjelu segmenta [c. /] i za neki skup konstanti c
i
, zovemo
stepenasta funkcija.
Imamo
1
b
_
o
(r)dr =
a

i=1
c
i
(r
i
r
i1
) .
Primjedba: Svaka integrabilna funkcija u Rimanovom smislu na [c. /] je
ogranicena.
1.2 Lebegov integral ogranicene funkcije na
skupu konacne mjere
Rimanov integral je denisan pomocu stepenastih funkcija. Ponovimo ta je
to karakteristicna funkcija nekog skupa :

(r) =
_
1. r
0. r ,
.
Denicija 1.2.1 Linearna kombinacija
(r) =
a

i=1
c
i

1
i
(r) (1.1)
naziva se prosta funkcija, ako su 1
i
mjerljivi skupovi.
Primijetimo, svaka stepenasta funkcija je prosta i da predstavljanje (r) =
a

i=1
c
i

1
i
(r) proste funkcije nije jedinstveno.
Ako je prosta funkcija i c
1
. c
2
. .... c
a
skup ne nula vrijednosti funkcije
, tada je
(r) =
a

i=1
c
i

i
(1.2)
1.2 Lebegov integral ograni cene funkcije na skupu kona cne mjere 3
gdje je
i
= r : (r) = c
i
.
Ova se rerezentacija naziva kanonicka reprezentacija i okarakterisana je
cinjenicom da su skupovi
i
disjunktni, a realni brojevi c
i
razciciti i nenulti.
Ako je nula van nekog skupa konacne mjere tada deniemo tada
deniemo integral funkcije sa
_
(r)dr =
a

i=1
c
i
:
i
za sa kanonickom reprezentacijom =
a

i=1
c
i

i
.

Cesto, krace piemo
_
.
Ako je 1 mjerljiv skup tada deniemo
_
1
=
_

1
.
U praksi se najcece ne koristi kanonicka reprezentacija pa je od koristi:
Lema 1.2.1 Neka je (r) =
a

i=1
c
i

1
i
, gdje 1
i
1
)
= ? pri i ,= ,. Pret-
postavimo da je svaki 1
i
mjerljiv i konacne mjere. Tada je
_
=
a

i=1
c
i
:1
.i
Dokaz. Deniimo skup
o
= r : (r) = c =

o
i
=o
1
i
. Zbog aditivnosti
mjere:
:
o
=

o
i
=o
:1
i
c:
o
=

c
i
o
i
=o
:1
i
pa dobijamo
_
(r)dr =

o
c: =
a

i=1
c
i
:1
i
.
Teorema 1.2.1 Ako su i dvije proste funkcije koje su jednake nuli van
skupa konacne mjere, tada
_
(c + /) = c
_
+ /
_
.
4 Integracija
gdje su c i / konstante Ako je _ skoro svuda, tada je
_
_
_
.
Dokaz. Neka su
i
i 1
i
skupovi koji ucestvuju u kanonickoj reprezentaciji
funkcija i . Neka je
i
= r : (r) = c
i
i 1
i
= r : (r) = /
i
.Tada
=
n

i=1
c
i

i
. =
a

)=1
/
)

1
j
.Kako je 1 =
n

i=1

i
=
a

)=1
1
)
imamo da je
1 =
a

)=1
n

i=1
(
i
1
)
) na skupu
i
1
)
funkcija , = c + / prima vri-
jednost cc
i
+ //
)
pa imamo
c + / =
n

i=1
a

)=1
(cc
i
+ //
)
)

i
1
j
pa na osnovu leme 4.2.1 imamo
_
(c + /) =
n

i=1
a

)=1
(cc
i
+ //
)
) :(
i
1
)
) =
=
n

i=1
a

)=1
cc
i
:(
i
1
)
) +
n

i=1
a

)=1
//
)
:(
i
1
)
) =
=
n

i=1
cc
i
:(
i
1) +
a

)=1
/c
i
:(1
)
1) =
= c
_
+ /
_
.
Da dokazemo drugi dio teoreme koristimo
_

_
=
_
( ) i cin-
jenicu da ako je / prosta funkcija koja je skoro svuda pozitivna i / =
a

i=1
d
i

i
kanonicna reprezentacija tada d
i
_ 0 osim na skupu mjere 0 tada
_
/ =
a

i=1
d
i
:
i
_ 0.
Neka je sada , ogranicena mjerljiva funkcija i neka je 1 mjerljiv skup
ogranicene mjere. Slicno kao kod Rimanovog integrala, posmatramo za proste
funkcije i brojeve oblika inf
)
_
i sup
)
_
.Da li su ovi brojevi jednaki?
Odgovor na ovo pitanje daje sljedeca teorema.
Teorema 1.2.2 Neka je , denisana i ogranicena na mjerljivom skupu 1
konacne mjere. Tada vazi jednakost
inf
)
_
(r)dr = sup
)
_
(r)dr
1.2 Lebegov integral ograni cene funkcije na skupu kona cne mjere 5
za sve proste funkcije i ako i samo ako je funkcija , mjerljiva.
Dokaz. Uslov je dovoljan. Neka je , ogranicena sa ` i neka je , mjerljiva
funkcija. Posmatrajmo skupove
1
I
= r :
/ 1
:
` < ,(r) _ /
`
:
. : _ / _ :
koji su mjerljivi (jer je , mjerljiva funkcija), disjunktni i njihova unija jed-
naka je skupu 1. Tada je :1 =
a

I=a
:1
I
.Deniimo proste funkcije

a
(r) =
`
:
a

I=a
/
1
k
(r) i
a
(r) =
`
:
a

I=a
(/ 1)
1
k
(r)
koje ocito zadovoljavaju uslov

a
(r) _ ,(r) _
a
(r).
Tada
inf
)
_
1
(r)dr _
_
1

a
(r)dr =
`
:
a

I=a
/1
I
sup
)
_
1
(r)dr _
_

a
(r)dr =
`
:
a

I=a
(/ 1) 1
I
pa je
0 _ inf
)
_
1
(r)dr sup
)
_
1
(r)dr _
_
_
1

a
(r)dr
_

a
(r)dr _
_
`
:
a

I=a
:1
I
=
`
:
:1.
Kako je : proizvoljan prirodan broj to
inf
)
_
1
(r)dr sup
)
_
1
(r)dr = 0
cime je dokazano da je uslov dovoljan.
6 Integracija
Uslov je potreban. Neka je inf
)
_
1
(r)dr = sup
)
_
1
(r)dr. Za dati prirodan
broj : postoje proste funkcije
a
i
a
takve da je
a
_ , _
a
i jo vie
_
1

a
(r)dr
_

a
(r)dr <
1
a
(jer vrijedi pretpostavka). Deniimo
a
(r) = inf
a
(r) i
a
(r) = sup
a
(r)
koje su mjerljive kao inmum i supremum mjerljivih funkcija i jo vie
a
(r) _ ,(r) _
a
(r).
Neka je = r :
a
(r) _
a
(r). Dokazacemo da je : = 0.tj.
a
(r) =
,(r) =
a
(r). Zaista, je unija skupova

i
=
_
r :
a
(r) _
a
(r)
1
i
_
; i = 1. 2. ....
Svaki od skupova
i
je sadrzan u skupu =
_
r :
a

a
(r) <
a

a
(r)
1
i
_
. no
ima mjeru manju od
i
a
jer
=
_
r :
1
i
<
a

a
(r)
a

a
(r)
_
=
=
_
r : 1 < i
_
a

a
(r)
a

a
(r)
__
pa
: =
_

_ i
_ _
a

a
(r)
a

a
(r)
_
dr _
i
:
.
Kako je : proizvoljno onda je :
i
= 0 i : = 0 pa je
a
=
a
osim na
skupu cija je mjera nula. Kako je
a
mjerljiva funkcija onda je i , mjerljiva
funkcija pa je uslov potrebam.
Denicija 1.2.2 Ako je , ogranicena izmjerljiva funkcija denisana na mjerljivom
skupu 1 konacne mjere, deniemo Lebegov integral funkcije , na skupu 1
sa
_
1
,(r)dr = inf
_
1
(r)dr
za sve proste funkcije _ ,.

Cesto se koristi oznaka
_
1
,. Ako je 1 = [c. /]
tada piemo
b
_
o
,(r)dr umjesto
_
[o,b]
,(r)dr.
1.2 Lebegov integral ograni cene funkcije na skupu kona cne mjere 7
Sljedeca teorema pokazuje da je Lebegov integral generalizacija Rimanovog
integrala.
Teorema 1.2.3 Neka je , ogranicena funkcija na [c. /] .Ako je , R-integrabilna
na [c. /] .tada je , mjerljiva i vazi:
1
b
_
o
,(r)dr =
b
_
o
,(r)dr.
Dokaz. Poto je svaka stepenasta funkcija prosta imamo:
1
b
_
o
,(r)dr = sup
)
b
_
o
(r)dr _ inf
)
b
_
o
(r)dr _

1
b
_
o
,(r)dr.
Kako je , integrabilna u Rimanovom smislu, prethodne nejednakosti su i
jednakosti i dobijamo zzog teoreme (2.2) da je , mjerljiva funkcija.
Teorema 1.2.4 Ako su , i q ogranicene mjerljive funkcije denisane na
skupu 1 konacne mjere, tada vazi:
1.
_
1
(c, + /q) = c
_
1
, + /
_
1
q
2. Ako je , = q skoro svuda, tada je
_
1
, =
_
1
q
3. Ako je , _ q skoro svuda, tada je
_
1
, _
_
1
q. Specijalno, [
_
1
, [_
_
1
q.
4. Ako _ ,(r) _ 1 tada :1 _
_
1
, _ 1:1.
5. Ako su i 1 disjunktni mjerljivi skupovi konacne mjere, tada je
_
'1
, =
_

, +
_
1
,.
Dokaz. Ako je prosta funkcija tada je i c ,takodj er prosta funkcija i
obrnuto (za c ,= 0.) Neka je c 0.Imamo:
_
1
c, = inf
)
_
1
c = inf
)
c
_
1
= c
_
1
,.
Ako je c < 0 i _ tada je c _ c, pa je
_
1
c, = inf
)
_
1
c = inf
)
c
_
1
= csup
)
_
1
= c
_
1
,.
8 Integracija
Koristili smo inf c` = c sup `. c 0 i teoremu 4.2.1. time smo pokazali
homogenost integrala. Pokazimo sada aditivnost integrala. Ako je
1
_ ,
i
2
_ q,
1
i
2
proste funkcije tada je i
1
+
2
prosta funkcija i vazi

1
+
2
_ , + q odakle je
_
1
(, + q) _
_
1
(
1
+
2
) =
_
1

1
+
_
1

2
pa je
_
1
(, + q) _
_
1
, +
_
1
q.
S druge strane
1
_ , i
2
_ ,. Tada
1
+
2
je prosta i vrijedi
_
1
(, + q) _
_
1
(
1
+
2
) =
_
1

1
+
_
1

2
pa je
_
1
(, + q) _
_
1
, +
_
1
q.
Ovim je (1) dokazano. Da bismo dokazali (2) dovoljno je pokazati
_
(, q) =
0. Kako je , = q skoro svuda tada je i svaka prosta funkcija sa osobinom
_ , q ima osobinu da je _ 0 skoro svuda pa je i
_
_ 0 to povlaci
da je
_
(, q) _ 0.Slicni i za
_
(, q) _ 0.pa je zbog (1) dokazano i (2).
Potpuno isto se dokazuje (3). Iskaz (4) slijedi iz iskaza (3) i cinjenice da je
_
1
1 = :1. Iskaz (5) slijedi iz (4) i cinjenice
'1
=

+
1
.
Teorema 1.2.5 (Teorema o ogranicenoj konvergenciji) Neka je (,
a
) niz
ogranicenih funkcija, denisanih na skupu 1 konacne mjere i pretpostavimo
da postoji realan broj ` takav da je [ ,
a
[_ ` za svako r 1 i za svako :.
Tada je
_
1
, = lim
ao
_
1
,
a
.
Primjedba: Zakljucak teoreme je trivijalan ako (,
a
) konvergira uniformno
funkciji ,.
Dokaz. Korisicemo teoremu Legorova (III glava) koja glasi: Za dato 0
postoji prirodan broj :
0
i mjerljivi skup 1 sa svojstvom : <
.
4A
takav da za : _ :
0
i r 1 imamo [ ,
a
(r) ,(r) [<
.
2n1
. Tada imamo
1.3 Lebegov integral nenegativne funkcije 9

_
1
,
a
(r)
_
1
,(r)

_
1
(,
a
(r) ,(r))

_
_
1
[,
a
(r) ,(r)[ =
=

_
1
[,
a
(r) ,(r)[ +
_
1
,
a
(r) ,(r)

_
_
1
2:1
_
1
1 + 2`
_
1
1 =
=

2:1
:(1 ) + 2`: <
<

2:1
:1 + 2`

4`
<

2
+

2
= .
1.3 Lebegov integral nenegativne funkcije
Do sada smo pretpostavljali da vrijedi :1 < . Posmatracemo proizvoljan
slucaj to se tice :1.
Ako je , nenegativna i mjerljiva funkcija, denisana na mjerljivom skupu
1, deniemo:
_
1
, = sup
I)
_
1
/
gdje je / ogranicena mjerljiva funkcija sa svojstvom da je
:r : /(r) ,= 0 < .
Teorema 1.3.1 Ako su , i q nenegativne, mjerljive funkcije, tada vazi:
1.
_
1
c, = c
_
1
, (c 0)
2.
_
1
(, + q) =
_
1
, +
_
1
q
3. Ako je , _ q skoro svuda, tada je
_
1
, _
_
1
q. .
10 Integracija
Dokaz. (1) slijedi iz teoreme 4.2.4. Dokazacemo samo drugu tvrdnju. Ako
je /(r) _ ,(r) i /(r) _ q(r) imamo /(r) + /(r) _ ,(r) + q(r) i tada
_
1
/ +
_
1
/ _
_
1
(, + q). Ako uzmemo supremum na lijevoj strani tada
_
1
, +
_
1
q _
_
1
(, + q) . (1.3)
Sa druge strane, neka je | ogranicena mjerljiva funkcija koja je jednaka nuli
van nekog skupa konacne mjere takva da je | _ , + q.Deniimo funkcije
/(r) = min ,(r). |(r)
/(r) = |(r) /(r).
Tada imamo /(r) _ ,(r) i /(r) _ q(r). Jo vie, / i / su majorirane sa | i
anuliraju se gdje se anulira funkcija |. Sada imamo:
_
1
| =
_
1
/ +
_
1
/ _
_
1
, +
_
1
q
odakle je
_
1
, +
_
1
q _
_
1
(, + q) (1.4)
jer je , + q _ |. Iz nejenakost (4.3) i (4.4) slijedi
_
1
(, + q) =
_
1
, +
_
1
q.
(3) je jasno zbog (2) i cinjenice , _ q ==q , _ 0 ==
_
1
q , _ 0.
Teorema 1.3.2 (Fatuova lema) Ako je (,
a
) niz nenegativnih mjerljivih
funkcija i ,
a
(r) ,(r) skoro svuda na skupu 1, tada
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
.
Dokaz. Optost se ocito ne umanjuje ako pretpostavimo da je konvergencija
svuda jer integral na skupu mjere nula je jednak nuli. Neka je / ogranicena
mjerljiva funkcija takva da / _ , i /(r) = 0 za r , 1
1
. :1
1
< . Deniimo
funkcije /
a
(r) sa
/
a
(r) = min /(r). ,
a
(r) .
1.3 Lebegov integral nenegativne funkcije 11
Tada je /
a
(r) ogranicena sa istom granicom / i /
a
(r) za r , 1
1
. /
a
(r)
/(r).zbog teoreme o ogranicenoj konvergenciji imamo
_
1
/ =
_
1
1
/ = lim
ao
_
1
1
/
a
_ lim
ao
_
1
,
a
ako uzmemo supremum po svim / _ , dobijamo
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
.
Primjer 1.3.1 Neka je (,
a
) denisan pomocu
,
2I
(r) =
_
0. 0 _ r _
1
2
1.
1
2
< r _ 1
. ,
2I+1
(r) =
_
1. 0 _ r _
1
2
0.
1
2
< r _ 1
.
Jasno je lim
ao
,
a
= 0 za 0 _ r _ 1.Medj utim,
1
_
0
,
a
(r)dr =
1
2
. \: `
pa vrijedi
_
1
,d: < lim
ao
_
1
,
a
d:.
Teorema 1.3.3 (Teorema o monotonoj konvergenciji) Neka je (,
a
) ras-
tuci niz nenegativnih mjerljivih funkcija i neka ,(r) = lim
ao
,
a
(r). Tada
_
1
,(r) = lim
ao
_
1
,
a
(r).
Dokaz. Prema prethodnoj teoremi imamo
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
.
Za svako : je ,
a
_ , pa je
_
,
a
_
_
, zbog monotonosti integrala, pa imamo:
lim
ao
_
1
,
a
_
_
1
,.
12 Integracija
Dakle,
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
_ lim
ao
_
1
,
a
_
_
1
, ==
_
1
, = lim
ao
_
1
,
a
(r).
Posljedica 1.4 Neka je n
a
niz mjerljivih nenegativnih funkcija i neka
, =
o

a=1
n
a
.
Tada je
_
1
, =
o

a=1
_
1
n
a
tj.
_
1
_
o

a=1
n
a
_
=
o

a=1
_
1
n
a
.
Dokaz. , = lim
ao
o

a=1
n
a
. Kako je niz o
a
=
a

a=1
n
I
rastuci i sve su mjerljive kao
konacna suma mjerljivih. Zadovoljava uslove Teoreme 4.3.3.
Teorema 1.4.1 Neka je , nenegativna mjerljiva funkcija i neka je (1
i
) niz
disjunktnih mjerljivih skupova. Neka je 1 =
o

i=1
1
i
. Tada je
_
1
, =
o

i=1
_
1
i
,.
Dokaz. Neka je n
i
= ,
1
i
. Tada ,
1
=
o

i=1
n
i
.Primijenimo posljedicu
prethodne teoreme, pa je
_
1
, =
_
1
,
1
=
_
1
o

i=1
n
i
=
o

i=1
_
1
n
i
=
o

i=1
_
1
,
1
i
=
o

i=1
_
1
,.
1.3 Lebegov integral nenegativne funkcije 13
Denicija 1.4.1 Nenegativna mjerljiva funkcija , naziva se integrabilnom
na mjerljivom skupu 1 ako
_
1
, < .
Teorema 1.4.2 Neka su , i q dvije nenegativne mjerljive funkcije. Ako je
, integrabilna na skupu 1 i ako vazi q(r) _ ,(r) na 1, tada je q integrabilna
funkcija i vazi:
_
1
(, q) =
_
1
,
_
1
q.
Dokaz. Zbog teoreme 4.3.1 i , = (, q) +q i , q _ 0 i q _ 0 slijedi da je
_
1
, =
_
1
(, q) +
_
1
q.
Kako je na lijevpj strani konacan broj ( jer je , integrabilna) to je i na desnoj
strani konacan broj pa je i q integrabilna.
Teorema 1.4.3 Neka je , nenegativna funkcija koja je integrabilna na skupu
1. Tada, za dato 0 postoji o 0 takav da za svaki skup 1 i : < o
imamo
_

, < .
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. za neki 0 mozemo naci skup sa
proizvoljno malom mjerom takav da je
_

, _ . i specijalno postoji mjerljiv

skup
a
za svako : takav da
_

n
, _ i :
a
<
1
2
n
.Neka je q
a
= ,

n
. Tada
ocito q
a
0 osim na skupu
o

a=1
_
o

i=a

i
_
. Poto je :
_
o

i=a

i
_
<
1
2
n1
onda
q
a
0 skoro svuda. Neka je ,
a
= , q
a
.Tada je (,
a
) niz nenegativnih
funkcija i ,
a
, skoro svuda. Koristeci Fatu-ovu lemu:
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
_
_
1
, lim
ao
_
1
q
a
_
_
1
, .
Medj utim, ova nejednakost samo vazi za
_
1
, = +. to je suprotno pret-
postavci. Kontradikcija dokazuje tvrdj enje.
14 Integracija
1.5 Opti Lebegov integral
Do sada smo posmatrali samo nenegativne funkcije. Ako je , proizoljna
funkcija, tada pozitivni dio ,
+
funkcije , denisan je pomocu
,
+
= max ,(r). 0 .
Negativni dio ,

funkcije , denisan je pomocu

,

= max ,(r). 0 .
Izmedj u ,
+
i ,

vazi
, = ,
+
,

[,[ = ,
+
+ ,

.
Jasno, ako je , mjerljiva funkcija, tada su mjerljive i ,
+
. ,

. [,[ .
Denicija 1.5.1 Mjerljiva funkcija , je integrabilna na skupu 1 ako su ,
+
i ,

integrabilne istovremeno na skupu 1. U tom slucaju, deniimo:

_
1
, =
_
1
,
+

_
1
,

.
Koristeci teoreme 4.3.1 i 4.3.5 imamo sljedecu teoremu:
Teorema 1.5.1 Neka su , i q integrabilne funkcije na skupu 1. Tada:
1. funkcija c, + /q je integrabilna na skupu 1 i vazi
_
1
(c, + /q) = c
_
1
, + /
_
1
q.
2. Ako , _ q skoro svuda, tada
_
1
, _
_
1
q.
3. Ako su i 1 disjunktni mjerljivi skupovi sadrzani u skupu 1, tada je
_
'1
, =
_

, +
_
1
q
1.5 Opti Lebegov integral 15
Primjedba: Funkcija c, +/q nije denisana u tackama gdje je c, = +
i /q = . Meutim, skup svih takvih tacaka ima mjeru nula jer su , i q
integrabilne funkcije.
Teorema 1.5.2 (Lebegova teorema o ogranicenoj konvergenciji) Ako
je q integrabilna funkcija na skupu 1 i neka je (,
a
) niz mjerljivih funkcija
na skupu 1, takav da [,
a
(r)[ _ q(r) i ako za skoro sve r 1 imamo
,(r) = lim
ao
,
a
(r)
tada vazi
_
1
, =
_
1
lim
ao
,
a
(r) = lim
ao
_
1
,
a
(r).
Dokaz. Funkcije q(r) ,
a
(r) su nenegativne jer [,
a
(r)[ _ q(r) odakle je
q(r) _ ,
a
(r) _ q(r) pa je q(r) ,
a
(r) _ 0 i q(r) +,
a
(r) _ 0. primijenimo
na niz q ,
a
Fatu-ovu lemu:
_
1
(q ,) _ lim
ao
_
1
(q ,
a
) .
Zbog [,[ _ q skoro svuda posljednja nejednakost povlaci da je i , integrabilna
funkcija i imamo da je
_
1
q
_
1
, _
_
1
q lim
ao
_
1
,
a
odakle
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
. (*)
Analogno, ako podj emo od niza q + ,
a
dobijamo:
_
1
(q + ,) _ lim
ao
_
1
(q + ,
a
) = lim
ao
_
1
,
a
+
_
1
q
odakle
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
(**)
Iz (*) i (**) dobijamo
_
1
, _ lim
ao
_
1
,
a
_ lim
ao
_
1
,
a
_
_
1
,
16 Integracija
pa je
_
1
, = lim
ao
_
1
,
a
(r).
Primjer 1.5.1 Niz funkcija
,
a
(r) =
:
3
2
r
1 + :
2
r
2
konvergira na (0. 1) prema funkciji ,(r) = 0. Ali niz (,
a
) nije ogranicen na
(0. 1) jer
,
a
(r) =
:
3
2
r
1 + :
2
r
2
=
:
_
:r
1 + (:r)
2
=
:r
1 + (:r)
2
_
:
i za r =
1
a
imamo
,
a
(r) = ,
a
(
1
:
) =
:
_
:
1
a
1 +
_
:
1
a
_
2
=
_
:
2
==max ,
a
(r) =
_
:
2

pa se teorema 4.2.5 ne moze primijeniti. Medj utim, za 0 < r _
1
a
imamo:
,
a
(r) =
:
3
2
r
1 + :
2
r
2
<
:
_
:r
1
_
_
:
1
_
1
_
r
pa
,
a
(r) <
1
_
r
.
Za
1
a
_ r < 1 imamo
,
a
(r) =
:
3
2
r
1 + :
2
r
2
<
:
_
:r
:
2
r
2
=
_
:
:r
=
1
r
_
:
<
1
_
r
Pa
,
a
(r) <
1
_
r
.
za svako r (0. 1).No, funkcija ,(r) =
1
_
a
je integrabilna pa primjenom
teoreme 4.2.4 dobijamo
lim
ao
1
_
0
,
a
(r)dr = 0.
1.6 Konvergencija po mjeri 17
1.6 Konvergencija po mjeri
Ako je (,
a
) niz mjerljivih funkcija, takav da
_
[,
a
[ 0, postavlja se pitanje
konvergencije niza ([,
a
[) Najbitnije svojstvo takvog niza je da za svako 0
mjere skupova r : [,
a
(r)[ konvergiraju nuli. Ovo navodi na deniciju:
Denicija 1.6.1 Za niz (,
a
) mjerljivih funkcija kaze se da konvergira funkciji
,(r) po mjeri ako za dato 0 postoji prirodan broj ` takav da za svako
: _ ` imamo
:r : [,(r) ,
a
(r)[ <
ili
:r : [,(r) ,
a
(r)[ 0 (: ).
Primjer 1.6.1 Posmatrajmo na segmentu [0. 1] funkcije

(I)
i
(r) =
_
1. r
_
i1
I
.
i
I

0. r ,
_
i1
I
.
i
I

(i = 1. 2. .... /)
Ove funkcije zapiimo u obliku niza, tako da ih numeriemo prvo po gornjem
indeksu, a zatim za stalni gornji indeks numeriemo ih po donjem indeksu
,
1
(r) =
(1)
1
(r). ,
2
(r) =
(2)
1
(r). ,
3
(r) =
(2)
2
(r). ,
4
(r) =
(3)
1
(r). ....
Pokazacemo da niz (,
a
) konvergira nuli po mjeri. Zaista, funkcija ,
a
je ra-
zlicita od nule samo na segmentu
_
i1
I
.
i
I

pri cemu / raste kad i : (i obratno).

Neka je 0. Tada:
:r : [,
a
(r) 0[ _ _
1
/
0 (: ).
Primijetimo da niz funkcija (,
a
) ne konvergira nuli ni u jednoj tacki segmenta
[0. 1] . Neka r
0
[0. 1]. Ma kako veliko bilo / imamo r
0

_
i1
I
.
i
I

za neko
i, postoji proizvoljno veliko : tako da vazi ,
a
(r
0
) = 1.
Teorema 1.6.1 Neka je(,
a
) niz mjerljivih funkcija koji konvergira po mjeri
ka funkciji ,. Tada postoji podniz (,
a
k
) koji konvergira funkciji , skoro svuda.
Dokaz. Za dato i postoji prirodan broj :
i
takav da za sve : _ :
i
imamo
:
_
r : [,
a
(r) ,(r)[
1
2
i
_
<
1
2
i
zbog konvergencije po mjeri. Neka je
1
i
=
_
r : [,
a

(r) ,(r)[ _
1
2
i
_
.
18 Integracija
Tada, ako r ,
o

i=I
1
i
imamo [,
a

(r) ,(r)[ <

1
2

za i _ / odnosno ,
a

(r)
,(r). Dakle, ,
a

(r) ,(r) za svako r , =

o

I=1
_
o

i=I
1
i
_
. Medj utim,
o

I=1
_
o

i=I
1
i
_

i=I
1
i
pa
: _ :
_
o
_
i=I
1
i
_
_
o

i=I
:1
i
= 2
I+1
0 (/ ).
a odavdje je
: = 0.
Teorema 1.6.2 Fatu-ova lema, teorema o monotonoj konvergenciji i lebe-
gova teorema o ogranicenoj konvergenciji ostaju u vaznosti ako se konvergen-
cija skoro svuda zameni sa konvergencijom po mjeri.
1.7 Veza izmeu u nesvojstvenog i Lebegovog
integrala
Neka je , data funkcija na intervalu [c. +) . Pretpostavimo da je funkcija
, integrabilna u rimanovom smislu na [c. ] . c. Nesvojstveni Rimanov
integral
+o
_
o
,(r)dr
denie se granicom
lim
+o

_
o
,(r)dr
ukoliko ona postoji.
Teorema 1.7.1 Ako je funkcija , integrabilna (u Lebegovom smislu) a ako
je , Riman integrabilna na[c. ] tada postoji nesvojstveni Rimanov integral.
1.7 Veza izmeu u nesvojstvenog i Lebegovog integrala 19
Dokaz. Zaista, ako je , integrabilna tada je integrabilna i funkcija [,[ tj.
+o
_
o
[,(r)[ dr < +. dalje, imamo

_
o
[,(r)[ dr <
+o
_
o
[,(r)[ dr
a odavdje slijedi da je skup
_

_
o
[,(r)[ dr
_

ogranicen i rastuci niz pa postoji

lim
+o

_
o
[,(r)[ dr tj [,[ je integrabilna u smislu nesvojstvenog Rimanovog in-
tegrala odakle slijedi da je i funkcija , integrabilna u Rimanovom smislu na
[c. +) .
Primjer 1.7.1 Postoje funkcije koje imaju nesvojstven Rimanov integral ali
nisu integrabilne u Lebegovom smislu. Dakle, obrat tvrdj enja ne vazi.
Primjer 1.7.2 Funkcija ,(r) =
sin a
a
ima na (0. +) nesvojstveni integral
Rimana. No, ova funkcija nije integrabilna na (0. +) u Lebegovom smislu,
jer:
+o
_
0

sin r
r

dr =
+o
_
0
[sin r[
r
dr =
o

I=0

_
0
[sin (r + /:)[
r + /:
dr _
o

I=0

_
0
[sin r[
: + /:
dr =
=
o

I=0
1
: (/ + 1)

_
0
[sin r[ dr =
2
:
o

I=0
1
/ + 1
.
Teorema 1.7.2 Mjerljiva funkcija , je Lebeg integrabilna na mjerljivom
skupu 1, tj , 1(1. :) ako i samo ako je [,[ 1(1. :).(Drugim rijecima,
Lebegov integral je apsolutno integrabilan.)
Dokaz. Ako je , 1(1. :) tada su oba broja
_
1
,
+
d: i
_
1
,

d: (M)
konacni pa je konacan i njihov zbir, tj.
_
1
,
+
d: +
_
1
,

d: =
_
1
_
,
+
+ ,

_
d: =
_
1
[,[ d:. (MM)
20 Integracija
Buduci da iz mjerljivosti funkcije , slijedi mjerljivost funkcije [,[ . iz (MM)
zakljucujemo da [,[ 1(1. :).Obrnuto, ako je [,[ 1(1. :). tj.
_
1
[,[ d: <
, tada su oba broja u (M) konacni, pa je
_
1
,d: =
_
1
,
+
d: +
_
1
,

d: <
tj. , 1(1. :).
Uzmimo primjer 4.6.2. Kao to znamo
+o
_
0
sin r
r
dr =
:
2
.
Zaista, Posmatrajmo parametarski integral
1(c) =
+o
_
0
sin r
r
c
ca
dr (c 0). (*)
Buduci da je za c _ 0 funkcija c
ca
monotona po r (opadajuca na [0. +))
i ogranicena, a integral 1(0) =
+o
_
0
sin a
a
dr konvergira, onda 1(c) uniformno
konvergira za c _ 0.
Osim toga, funkcija
sin a
a
c
ca
za r _ 0. c _ 0 je neprekidna po r pa je
1(c) kao integral neprekidne funkcije za c _ 0 neprekidna funkcija.
Za c _ o 0

sin rc
ca

_ c
ca
_ c
ca
i integral
+o
_
0
c
ca
dr =
1
o
c
ca
[
+o
0
=
1
o
konvergira, pa integral
+o
_
0
_
sin rc
ca
_
dr
za c _ o 0 uniformno konvergira. Sve ovo zajedno sa neprekidnocu
funkcije sin rc
ca
sa r _ 0. c _ 0 daje nam pravo da mozemo diferencirati
(*). Pa imamo:
1
t
(c) =
1
1 + c
2
==1(c) = c c:ctqc. (c 0) (**)
1.7 Veza izmeu u nesvojstvenog i Lebegovog integrala 21
c je konstanta koju treba odrediti.
Kako je

sin a
a

_ 1. to za c 0
[1(c)[ =

+o
_
0
sin r
r
c
ca
dr

_
+o
_
0

sin r
r

c
ca
dr _
_
+o
_
0
c
ca
dr =
1
c
0. (c +).
Ako u (**) pustimo da c + dobijamo 0 = c

2
pa je c =

2
. konacno,
1(c) =
:
2
c:ctqc (c 0) (***)
Ali, zbog neprekidnosti (1(c)) .(***) vazi i za c = 0 pa je
1(c) =
:
2
c:ctqc (c [0. +)).
Jasno, za c = 0
1(0) =
+o
_
0
sin r
r
dr =
:
2
.
Dakle, Rimanov nesvojstveni integral funkcije ,(r) =
sin a
a
postoji i on je jed-
nak

2
. (Nesvojstveni se zove zato to nema sva svojstva Rimanovog integrala;
naime nije apsolutno integrabilan.)
S druge strane
+o
_
0

sin r
r

d: =
o

I=0
(I+1)
_
I

sin r
r

d: =
o

I=0

_
0
[sin (r + /:)[
r + /:
d: _
_
o

I=0

_
0
[sin r[
: + /:
d: _
o

I=0
1
: (/ + 1)

_
0
sin rd: =
2
:
o

I=0
= +
tj.

sin a
a

, pa samim tim i
sin a
a
nije Lebeg integrabilna na (0. +) .
Uzmimo jo jedan primjer:
,(r) =
_
r
2
. r 1
0 r Q
.
Ova funkcija je Lebeg integrabilna na (1. +), ali nema nesvojtveni integral
Rimana jer nije Riman integrabilna na (1. /) za svako / 1.
Dakle, klase funkcija koje imaju nesvojstven Rimanov integral i klasa
Lebeg integrabilnih funkcija su medj usobno neuporedive, kao to pokazuju
dva prethodna primjera.
22 Integracija
Glava 2
Diferenciranje
Osnovno pravilo diferencijalnog i integralnog racuna, koje kazuje da su op-
eracije diferenciranja i integracije inverzne jedna drugoj, moze se ovako for-
mulisati:
(A) Ako je , integrabilna funkcija na [c. /], njen neodreeni integral
ili jednostavno, integral
1(r) =
a
_
o
,(t)dt (c _ r _ /)
ima izvod i 1
t
(r) = ,(r) na [c. /].
(B) Ako funkcija G ima izvod
G
t
(r) = q(r) na [c. /]
Tada je:
a
_
o
q(t)dt = G(r) G(c) (c _ r _ /)
G je primitivna funkcija od q.
Ako je rijec o Rimanovom integralu, iskazi (A) i (B) vaze uz znatna
ogranicenja: naprimjer, ako su , i q neprekidne. Kada je u pitanju Lebegova
integracija, ta ogranicenja, kao to cemo vidjeti mogu se znatno oslabiti. Kod
iskaza (A), ta vie, nije potrebno nikakvo ogranicenje da bi 1
t
= , skoro
svuda. na [c. /]. Iskaz (B) ce vrijediti za specijalnu klasu funkcija (Apsolutno
neprekidne funkcije).
Ako je , integrabilna na [c. /] jasno njen integral 1(r) =
a
_
o
,(t)dt je
24 Diferenciranje
neprekidna funkcija, jer
[1(r + /) 1(r)[ =

a+I
_
a
,(t)dt

i birajuci / dovoljno malo, zahvaljujuci apsolutnoj neprekidnosti integrala

(Teorema 4.3.6).
2.1 Diferenciranje monotonih funkcija
Denicija 2.1.1 Neka je 1 skup konacne spoljanje mjere. Za familiju T,
segmenata konacne i ne nula mjere, kazemo da je pokrivac Vitalija skupa 1,
ako za svako 0 i bilo koje r 1 postoji segment 1 T takav da r 1 i
|(1) < .
Primjetimo da Vitalijev pokrivac svakog mjerljivog skupa 1 sadrzi beskon-
acno mnogo elemenata.
Teorema 2.1.1 (Vitali) Neka je 1 skup konacne spoljanje mjere i T famil-
ija segmenata koja pokriva skup 1 u smislu Vitalija. Tada za dato 0,
postoji konacna familija 1
1
. 1
2
. .... 1
.
disjunktnih segmenata iz T takva da
:
+
_
1
.

a=1
1
a
_
< .
Dokaz. Neka je C otvoren skup sa konacnom spoljanjom mjerom koji sadrzi
skup 1. Poto je T Vitalijev pokrivac skupa 1 mi mozemo pretpostaviti da
svaki 1 T je sadrzan u C. Ako ovo nije ispunjeno, tada bi familija T
1
=
1 T : 1 _ C bila neprazna i bila bi Vitalijev pokrivac skupa 1. Dokaz
teoreme za familiju T
1
bio bi dokaz teoreme za familiju T.Sada izaberimo niz
disjunktih segmenata (1
a
) iz T po indukciji, na sljedeci nacin: Neka je 1
1
bilo
koji element iz T. Ako je 1 _ 1
1
tada bi trazeni niz imao samo 1 element
jer iz 1 _ 1
1
== 11
1
= O, odnosno :
+
(11
1
) = 0. U drugom slucaju iz
1 * 1
1
== 11
1
,= O. Posmatrajmo G
1
= C1
1
= C 1
C
1
, G
1
je otvoren
skup koji sadrzi 11
1
. Neka je:
:
1
= sup|(1) : 1 T. 1 _ G
1

Tada je 0 < :
1
< . Zaista, kako je skup G
1
otvoren i neprazan, za svaku
tacku r G
1
postoji 1
a
iz Vitalijevog pokrivaca proizvoljno male mjere tako
da je 0 < |(1
a
) < ; r 1
a
i 1
a
_ G
1
. Tada je :
1
_ |(1
1
) 0. Sa druge
strane, zbog G
1
_ C == |(1) _ :
+
C = :C < za svako 1 _ G
1
, pa
je i :
1
= sup|(1) : 1 T. 1 _ G
1
_ :C < . Kako je :
1
0 iz
2.1 Diferenciranje monotonih funkcija 25
osobine supremuma slijedi postojanje elementa 1
2
T takvog da 1
2
_ G
1
i
1
2
:
1
< |(1
2
) _ :
1
.Ocito je 1
2
1
1
= O jer 1
2
1
1
_ G
1
1
1
= (C1
1
) 1
1
= O.
U slucaju da je 1 _ 1
1
' 1
2
dokaz je zavren, trazeni niz ima dva clana
1
1
. 1
2
. Neka je 1
1
(1
1
'1
2
) ,= O. Pretpostavimo da smo nali : disjunktnih
clanova 1
1
. 1
2
. .... 1
a
. Neka je :
G
a
= C(1
1
' 1
2
' ... ' 1
a
)
deniimo:
:
a
= sup|(1) : 1 T. 1 _ G
a

Iz denicije supremuma slijedi da postoji skup 1

a+1
_ G
a
, takav da
:
a
2
< |(1
a+1
) _ :
a
Primjetimo da je :
a
_ :C < . Formirajmo uniju
o

I=1
1
I
izabranih skupova
iz T. Imamo:
o

I=1
1
I
_ C ==
o

I=1
|(1
I
) = :
_
o

I=1
1
I
_
_ :C < .
Iz konvergencije reda, moguce je naci prirodan broj `, takav da je
o

a=.+1
|(1
a
) <

5
.
Neka je 1 = 1
_
.

a=1
1
a
_
. Teorema ce biti dokazana ako je :
+
1 < . Neka
je r 1. Kako je skup
.

a=1
1
a
zatvoren i ne sadrzi r onda postoji segment
1 T koji sadrzi r i tako da vazi 1 1
)
= O 1 _ , _ `. Ako je 1 1
i
= O
za i _ : imamo
|(1) _ :
a
< 2|(1
a+1
)
Zbog lim|(1
a
) 0 kada : , dobijamo da 1
c
takav da 1 1
c
,= O.
Neka je : najmanji prirodan broj sa svojstvom 1 1
a
,= O. Imamo : ` i
|(1) _ :
a1
< 2|(1
a
)
Neka je :
a
sredina segmenta 1
a
= [c
a
. d
a
]. Posmatrajmo udaljenost tacke r
od srednje tacke segmenta 1
a
. Zbog 1 1
a
,= O imamo c
a
1 ili d
a
1 ili
1 1
a
, c
a
, 1. d
a
, 1. Ako je prvi slucaj onda imamo
[:
a
r[ = [:
a
c
a
+ c
a
r[ _ [:
a
c
a
[ +[c
a
r[ _
_
|(1
a
)
2
+ |(1) <
5
2
|(1
a
)
26 Diferenciranje
Analogno se i u ostalim slucajevima moze zakljuciti da je
[:
a
r[ <
5
2
|(1
a
)
Dakle, dobili smo da r pripada segmentu J
a
cija sredina se poklapa sa sredi-
nom segmenta 1
a
i ima 5 puta vecu duzinu, pa je:
1 _
o

a=.+1
J
a
== :
+
1 _
o

a=.+1
|(J
a
) = 5
o

a=.+1
|(1
a
) < .
Neka je funkcija , data na skupu 1. Kazemo da je funkcija , monotono
rastuca ako iz
r < == ,(r) _ ,()
Ako vazi
r < == ,(r) < ,()
kazemo da je funkcija strogo rastuca. Slicno se denie i monotono opadajuca
i strogo opadajuca funkcija.
Funkcija je monotona ako monotono raste ili monotono opada.
Neka je f monotono rastuca funkcija. U analizi I se dokazuje: Ako je dat
niz tacaka (r
a
) i r
a
r
0
(r
a
r
0
) tada lim
ao
,(r
a
). Jo vie, lim
ao
,(r
a
) =
inf
a
0
<a
,(r). Ovaj limes se oznacava sa ,(r
+
0
). Slicno, dokazuje se da postoji
sup
a<a
0
,(r) = lim
a
n
a
0
a
n
<a
0
,(r
a
).
Primjer 2.1.1 Monotona funkcija na intervalu [c. /] ima najvie prebrojivo
mnogo tacaka prekida.
Prvi nacin: Pretpostavimo da funkcija monotono raste i neka je r tacka
prekida funkcije ,. Neka je o
a
= ,(r
+
),(r

) 0 skok funkcije , u tacki r.

Pokazimo prvo da postoji konacno mnogo tacaka u kojima je skok veci od 1.
Neka je : najmanji prirodan broj sa svojstvom da ,(/) ,(c) _ :.Tvrdimo
da ima najvie : 1 tacka u kojoj je skok veci od 1. Zaista, pretpostavimo
da postoji : takvih tacaka, i neka su to r
1
. r
2
. .... r
a
; o
a
i
1.
: < o
a
1
+ o
a
2
+ ... + o
a
n
=
= ,(r
1+
) ,(r
1
) + ,(r
2+
) ,(r
2
) + ... + ,(r
a+
) ,(r
a
) =
= ,(r
a+
) [,(r
a
) ,(r
(a1)+
)] ...
[,(r
2
) ,(r
1+
)] ,(r
1
)
_ [,(r
a+
) ,(r
1
)] _ ,(/) ,(c) _ :
2.1 Diferenciranje monotonih funkcija 27
Dobili smo da je : < :, to je kontradikcija. Dakle, postoji najvie : 1
tacka sa skokom vecim od 1. Sa 1
I
oznacimo skup tacaka u kojima je skok
veci od
1
I
. Njih ima konacno mnogo. Ako je 1 skup tacaka prekida funkcije
, tada je 1 =
o

I=1
1
I
. poto su svi 1
I
konacni, to je skup 1 najvie prebrojiv.
Drugi nacin:Neka je r tacka prekida funkcije ,. o
a
= ,(r
+
) ,(r

) 0.
Neka je o
j
= ,(
+
),(

) 0. Posmatrajmo intervale 1
a
= (,(r

). ,(r
+
)),
1
j
= (,(

). ,(
+
)). Tada za r ,= == 1
a
1
j
= O. Kako je familija
disjunktih intervala najvie prebrojiva, to je zadatak rijeen.
Sada cemo pokazati da svaka monotona funkcija ima izvod skoro svuda.
Neka je , : 1 R
+
proizvoljna funkcija i r
0
1. Za svaki 0
deniemo sada brojeve:
(i) `
.
= sup
a(a
0
.,a
0
+.),a,=a
0
,(r) ( Moze biti `
.
= )
Iz 0 <
t
<
tt
slijedi `
.
0 _ `
.
00 pa postoji granicna vrijednost lim
.0
`
c

R
+
( zbog monotonosti ). Tako dobijeni broj ` zovemo limes superior
funkcije , u tacki r
0
. Piemo ` = limsup
aa
0
,(r) ili ` = lim
aa
0
,(r). ( Primje-
timo da je limsup
ao
r
a
specijalan slucaj limes superiora funkcije. )
Ako je ` = limsup
aa
0
,(r), tada postoji niz brojeva (r
a
), r
a
R, i lim
ao
r
a
= r
0
i lim
ao
,(r
a
) = `. ` je, u sljedecem smislu, maximalan "broj"sa tim svo-
jstvom. Ako je `
t
`, ne postoji niz brojeva (r
a
), r
a
R,takav da je
lim
ao
r
a
= r
0
i lim
ao
,(r
a
) = `.
(ii) : = liminf
aa
0
,(r) = lim
aa
0
,(r) = sup
.0
inf
a(a
0
.,a
0
+.),a,=a
0
,(r) zovemo
limes inferior funkcije , u tacki r
0
.
"Broj" : ima svojstvo minimalnosti. Ako je : = liminf
aa
0
,(r) postoji niz
(r
a
), r
a
R, takav da je lim
ao
r
a
= r
0
i lim
ao
,(r
a
) = :. Ako je :
t
< :
takav niz za :
t
ne postoji. Mogu se denisati cetiri "broja":
(1) limsup
aa
0
+
,(r) = inf
.0
sup
a(a
0
,a
0
+.)
,(r) = `
+
( desni limes superior )
(2) liminf
aa
0
+
,(r) = sup
.0
inf
a(a
0
,a
0
+.)
,(r) = :
+
( desni limes inferior )
(3) limsup
aa
0

,(r) = inf
.0
sup
a(a
0
.,a
0
)
,(r) = `

( lijevi limes superior )

(4) liminf
aa
0

,(r) = sup
.0
inf
a(a
0
.,a
0
)
,(r) = :

( lijevi limes inferior )

Ako je `
+
= :
+
, tada postoji granicna vrijednost funkcije sa desne
strane, a ako je `

= :

tada postoji granicna vrijednost sa lijeve strane.

28 Diferenciranje
Ako su sve cetiri vrijednosti iste, tada postoji granicna vrijednost funkcije
u toj tacki, i obratno. Za funkciju ,(r) kazemo da ima izvod ako postoji
lim
I0
)(a+I))(a)
I
, koji se oznacava sa ,
t
(r). Posmatrajmo cetiri broja ( Dini-
jevi izvodni brojevi ):
(1) 1
+
,(r) = limsup
I0+
)(a+I))(a)
I
(2) 1

,(r) = limsup
I0+
)(a))(aI)
I
(3) 1
+
,(r) = liminf
I0+
)(a+I))(a)
I
(4) 1

,(r) = liminf
I0+
)(a))(aI)
I
Ocito je 1
+
,(r) _ 1
+
,(r) i 1

,(r) _ 1

,(r). Ako je 1
+
,(r) =
1
+
,(r) = 1

,(r) = 1

,(r) ,= , tada kazemo da je funkcija ,(r)

diferencijabilna u tacki r i njihova zajednicka vrijednost oznacava se da ,
t
(r)
i predstavlja izvod funkcije u tacki r.
Primjer 2.1.2 ,(r) =
_
r sin
1
a
, r 0
0, r _ 0
Tada imamo:
1
+
,(0) = limsup
I0+
)(a+I))(a)
I
= limsup
I0+
Isin
1
h
0
I
= lim
I0+
sin
1
I
= 1
1

,(0) = limsup
I0+
)(a))(aI)
I
= limsup
I0+
00
I
= 0
1
+
,(0) = liminf
I0+
)(a+I))(a)
I
= liminf
I0+
Isin
1
h
0
I
= lim
I0+
sin
1
I
= 1
Primjer 2.1.3 1

,(0) = liminf
I0+
)(a))(aI)
I
= liminf
I0+
00
I
= 0
Teorema 2.1.2 (Lebegova) Neka je , rastuca realna funkcija na intervalu
[c. /]. Tada je , diferencijabilna skoro svuda. Izvod ,
t
(r) je mjerljiva funkcija
i vazi:
b
_
o
,
t
(r)dr _ ,(/) ,(c)
Dokaz. Prvo trebamo pokazati da je skup gdje funkcija , nije diferencijabilna
je mjere nula. Pokazacemo da skup gdje ta funkcija nema izvod je mjere nula
( a nije diferencijabilna ni u tackama gdje je izvod ). Skupova na kojem
su svi Dinijevi izvodi konacni, ali se barem neka dva meusobno razlikuju
( tada izvod ne postoji ) ima konacno mnogo, te ako pokazemo da svaki od
njih ima mjeru nula, i njihova unija - spomenuti skup u kojim funkcija ,
nema izvod - ce biti mjere nula ( kao konacna unija skupova mjere nula
). Navedeno cemo pokazati za jedan od tih skupova, a za ostale je dokaz
2.1 Diferenciranje monotonih funkcija 29
analogan. Posmatrajmo: 1 = r [c. /] : 1
+
,(r) 1

,(r). Pokazati
cemo da je :1 = 0. Skup 1 je unija skupova
1
&,
=
_
r : 1
+
,(r) n 1

,(r)
_
, gdje su n i racionalni brojevi. Dovoljno je dokazati :
+
1
&,
= 0 \n. Q.
Pretpostavimo suprotno: (j. Q) :
+
1
j,q
= 0. Neka je 0 dati broj,
tada postoji otvoreni skup C, takav da 1
&,
_ C i :C < :
+
1
j,q
+ . Kako
za tacku r 1
j,q
vrijedi 1

,(r) = liminf
I0+
)(a))(aI)
I
< , za svaku tacku
r 1
j,q
postoji segment [r /. r] sadrzan u C takav da ,(r),(r/) < /
Na osnovu teoreme Vitali, moguce je iz ovog Vitalijevog pokrivanja skupa 1
j,q
odabrati konacnu disjunktnu familiju 1
1
, 1
2
, ..., 1
.
takvu da
:
+
_
1
&,

.
_
I=1
1
I
_
<
Dalje imamo:
1
j,q
_
_
1
j,q

.
_
I=1
1
I
_
'
_
.
_
I=1
1
I
_
== :
+
1
j,q
_ :
+
_
1
j,q

.
_
I=1
1
I
_
+ :
+
_
.
_
I=1
1
I
_
== :
+
1
j,q
_ + :
+
_
.
_
I=1
1
I
_
== :
+
_
.
_
I=1
1
I
_
_ :
+
1
j,q

Ako izvrimo sumiranje po svim ovim segmentima imamo:
.

a=1
[,(r
a
) ,(r
a
/
a
)] <
.

a=1
/
a
=
.

a=1
:1
a
disjunktnost intervala 1
n
=
= :
_
.
_
I=1
1
I
_
_ :C < (:
+
1
j,q
+ )
Zbog 1
+
,(r) = limsup
I0+
)(a+I))(a)
I
j imamo da svaka tacka
.

I=1
1
I
je
lijevi kraj proizvoljno malog intervala [. + /] koji je sadrzan u nekom 1
a
,
takav da je
,( + /) ,() j/
30 Diferenciranje
Ponovno, na osnovu Th. Vitali moguce je naci konacnu disjunktnu familiju
intervala J
1
, J
2
, ..., J
n
takvu da:
:
+
_
.
_
I=1
1
I

n
_
i=1
J
i
_
<
pa dobijamo:
.
_
I=1
1
I
=
_
.
_
I=1
1
I

n
_
i=1
J
i
_
'
_
n
_
i=1
J
i
_
== :
+
_
.
_
I=1
1
I
_
_ :
+
_
.
_
I=1
1
I

n
_
i=1
J
i
_
+ :
+
_
n
_
i=1
J
i
_
== :
+
_
.
_
I=1
1
I
_
_ + :
+
_
n
_
i=1
J
i
_
== :
+
_
n
_
i=1
J
i
_
_ :
+
_
.
_
I=1
1
I
_

==:
+
_
n
_
i=1
J
i
_
_ :
+
1
j,q
2.
Izvrimo sumiranje po svim takvim intervalima i dobijamo:
n

i=1
[,(
i
+ /
i
) ,(
i
)] j
n

i=1
/
i
= j
n

i=1
:J
i
disjunktnost intervala J
i
=
= j:
_
n
_
i=1
J
i
_
_ j(:
+
1
j,q
2)
Svaki interval J
i
je sadrzan u nekom 1
a
i ako izvrimo sumiranje po svim
indeksima i za koje je J
i
_ 1
a
imamo:

i
[,(
i
+ /
i
) ,(
i
)] _ ,(r
a
) ,(r
a
/
a
),
jer je funkcija ,(r) monotono rastuca.Tada:
.

a=1
[,(r
a
) ,(r
a
/
a
)] _
n

i=1
[,(
i
+ /
i
) ,(
i
)]
2.1 Diferenciranje monotonih funkcija 31
odakle je
(:
+
1
j,q
+ ) _
.

a=1
[,(r
a
) ,(r
a
/
a
)] _
_
n

i=1
[,(
i
+ /
i
) ,(
i
)] _ j(:
+
1
j,q
2)
Kako je posljednje tacno \ 0, vrijedi :
+
1
j,q
j:
+
1
j,q
odakle je j
pa je :
+
1
j,q
= 0. Dokazali smo da je q(r) = lim
I0
)(a+I))(a)
I
denirana skoro
svuda i da je ,(r) diferencijabilna u onim tackama u kojim je q(r) konacna.
Neka je q
a
(r) = :
_
,(r +
1
a
) ,(r)

, gdje je ,(r) = ,(/) za r _ /. Tada

q
a
(r) q(r) za skoro svako r i dobijamo da je q(r) mjerljiva funkcija.
Imamo ,
t
(r) = q(r) skoro svuda, te kako je q(r) mjerljiva, onda je i ,
t
(r)
mjerljiva Denirajmo ,
t
(r) = 0 na skupu mjere nula ( gdje ,
t
(r) ne postoji
), a onda imamo:
b
_
o
,
t
(r)dr =
b
_
o
q(r)dr
32 Diferenciranje
Zbog monotonosti funkcije , imamo q
a
(r) _ 0. Koristimo Fatu-ovu lemu:
b
_
o
,
t
(r)dr =
b
_
o
q(r)dr =
b
_
o
lim
ao
q
a
(r)dr =
=
b
_
o
lim
ao
q
a
(r)dr _ lim
ao
b
_
o
q
a
(r)dr =
= lim
ao
b
_
o
:
_
,(r +
1
:
) ,(r)
_
dr =
= lim
ao
_
_
:
b
_
o
,(r +
1
:
)dr :
b
_
o
,(r)dr
_
_
=
= lim
ao
_

_
:
b+
1
n
_
o+
1
n
,(t)dt :
o+
1
n
_
o
,(t)dt
_

_
= lim
ao
_

_
,(/) :
o+
1
n
_
o
,(t)dt
_

_
_
_ lim
ao
_
,(/) :,(c)
1
:
_
= ,(/) ,(c)
Dakle, q(r) je integrabilna pa je konacna skoro svuda, pa je ,
t
(r) konacna
skoro svuda.
Primjedba 2.1.1 Drugi dio dokaza ove teoreme moze se izvesti i na drugi
nacin. Naime, umjesto da prvobitno pokazujemo da je skup u kojem funkcija
, nema izvod mjere nula, a onda pokazujemo konacnost tog izvoda preko inte-
grabilnosti pomocne funkcije q, mozemo to uraditi pokazujuci i da ce skupovi
u kojima je neki Dinijev izvod biti mjere nula, to je slicno prvom dijelu
prethodnog dokaza.
2.2 Funkcije ogranicene varijacije
Pokazali smo da monotone funkcije imaju izvod skoro svuda. Pokazati cemo
da postoji ira klasa funkcija od njih koja ima izvod skoro svuda.
Primjetimo da razlika monotonih funkcija nije monotona, npr: ,(r) =
r r
2
nije monotona na [0. 1].
2.2 Funkcije ograni cene varijacije 33
Denicija 2.2.1 Neka je konacan interval [c. /] podijeljen tackama r
0
, r
1
,
..., r
a
na : dijelova tako da je : = c = r
0
< r
1
< ... < r
a
= /. Svakoj
takvoj podjeli : intervala [c. /] korespondiramo zbir
\

=
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

.
Ako postoji realan broj 1 _ 0 takav da je \

_ 1 za svaku podjelu :, tada se

funkcija , naziva funkcija ogranicene varijacije. Broj sup

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

( supremum se uzima po svim mogucim podjelama intervala [c. /] ) naziva se

totalna varijacija funkcije , na [c. /] i oznacava se sa
b
\
o
(,).
Primjer 2.2.1 Svaka monotona funkcija na segmentu [c. /] je ogranicene
varijacije.Zaista, neka je , monotona rastuca funkcija. Tada, za bilo koju
podjelu : segmenta [c. /] imamo:
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

=
a

i=1
,(r
i
) ,(r
i1)
= ,(/) ,(c).
Primjer 2.2.2 Posmatrajmo funkciju
,(r) =
_
r sin
1
a
, r (0. 1]
0, r = 0
.
Data funkcija nije ogranicene varijacije na [0. 1]. Naime, uzmimo podjelu od
[0. 1] pomocu tacaka
_
r
0
= 1. r
1
=
2
:
. r
2
=
2
2:
. r
3
=
2
3:
. .... r
2a1
=
2
(2: 1):
. r
2a
=
2
2::
_
.
Imamo:
,(r
2I
) =
2
2/:
sin
2/:
2
= 0
,(r
2I+1
) =
2
(2/ + 1) :
sin
(2/ + 1) :
2
=
2
(2/ + 1) :
odakle je
2a+1

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

=
34 Diferenciranje
=

,(r
1
) ,(r
0)

,(r
2
) ,(r
1)

,(r
3
) ,(r
2)

+ ...+
+

,(r
2a
) ,(r
2a1)

,(r
2a+1
) ,(r
2a)

2
:
sin
:
2
1 sin 1

2
2:
sin :
2
:
sin
:
2

2
3:
sin
3:
2

2
2:
sin :

+ ...+
+

2
2::
sin ::
2
(2: 1):
sin
(2: 1):
2

0
2
2::
sin ::

2
:
1 sin 1

0
2
:

2
3:
0

+ ... +

0
2
(2: 1):

+[0 0[ =
=

2
:
1 sin 1

+
2
:
+
2
3:
+ ... +
2
(2: 1):

2
:
_
1 +
1
3
+ ... +
1
2: 1
_
kada : . Tada sup
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

= +.
Teorema 2.2.1 Svaka funkcija sa ogranicenom varijacijom je ogranicena.
Zbir i proizvod funkcija sa ogranicenom varijacijom je funkcija sa ogranicenom
varijacijom.
Dokaz. Neka je r proizvoljna tacka na [c. /]. Imamo:
[,(r)[ = [,(r) ,(c) + ,(c)[ _ [,(r) ,(c)[ +[,(c)[ _
_ [,(/) ,(r)[ +[,(r) ,(c)[ +[,(c)[ _
b
\
o
(,) +[,(c)[
to pokazuje da je , je ogranicena funkcija.Neka su , i q funkcije ogranicene
varijacije. Posmatrajmo:
b
\
o
(, + q) =
a

i=1

,(r
i
) + q(r
i
) ,(r
i1)
q(r
i1
)

_
_
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

+
a

i=1

q(r
i
) q(r
i1)

_
_
b
\
o
(,) +
b
\
o
(q)
2.2 Funkcije ograni cene varijacije 35
to pokazuje da je , + q je funkcija ogranicene varijacije.Takoer imamo:
b
\
o
(,q) =
a

i=1

,(r
i
)q(r
i
) ,(r
i1)
q(r
i1
)

=
=
a

i=1
[,(r
i
)q(r
i
) ,(r
i
)q(r
i1
)+
+,(r
i
)q(r
i1
) + ,(r
i1)
q(r
i1
)

_
a

i=1
[,(r
i
)[

q(r
i
) q(r
i1)

+
a

i=1
[q(r
i1
)[

,(r
i
) ,(r
i1)

Na osnovu prethodnog th , i q su ogranicene funkcije ( kao funkcije ogranicene

varijacije ), tj.(`
1
. `
2
R) tako da je [,(r)[ _ `
1
i [q(r)[ _ `
2
pa je
b
\
o
(,q) _ `
1
b
\
o
(q) + `
2
b
\
o
(,)
Dakle, ,q je funkcija ogranicene varijacije.
Teorema 2.2.2 Ako funkcija , ima ogranicenu varijaciju na [c. /] tada ,
ima ogranicenu varijaciju na segmentima [c. c] i [c. /] za c < c < /. Obrnuto,
ako je , funkcija ogranicene varijacije na [c. c] i [c. /] tada je , funkcija
ogranicene varijacije na [c. /] i vazi jednakost:
b
\
o
(,) =
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,)
Dokaz. Neka je , ogranicene varijacije na [c. /]. Uzmimo proizvoljnu pod-
jelu segmenta [c. c] pomocu: c = r
0
< r
1
< ... < r
n
= c. Dodavanjem
proizvoljnih dodatnih tacaka r
n+1
< r
n+2
< ... < r
a
= / na segmentu [c. /]
dobijamo
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

=
n

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

+
a

i=n+1

,(r
i
) ,(r
i1)

pa je
n

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

_
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

_
b
\
o
(,).
Dakle, funkcija , je ogranicene varijacije na [c. c]. Isto tako i na [c. /]. Dakle,
36 Diferenciranje
prvi dio dokaza je zavren.Neka je sada , ogranicene varijacije i na [c. c] i na
[c. /].

Zelimo pokazati da je , ogranicene varijacije na [c. /]. U tu svrhu pos-
matrajmo proizvoljnu podjelu segmenta [c. /] : = c = r
0
< r
1
< ... < r
a
= /.
Dodavanjem novih tacaka dijeljenja, tj. pronjenjem podjele : suma
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

se samo uvecava, tako da dodavanjem nove tacke r

t
= c dobijamo:
a

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

_

a
i
c

,(r
i
) ,(r
i1)

+
a

a
i
c

,(r
i
) ,(r
i1)

_
_
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,)
odakle je
b
\
o
(,) = sup

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

_
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,).
to pokazuje da je funkcija , ogranicene varijacije na [c. /].Ostalo je jo da
pokazemo jednakost iz tvrdnje teorema. Zbog denicije
b
\
o
(,) imamo da vri-
jedi:
n

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

+
a

i=n+1

,(r
i
) ,(r
i1)

_
b
\
o
(,)
Ako ksiramo brojeve r
1
, r
2
, ..., r
n
i uzmemo supremum po svim mogucim
podjelama r
n+1
< r
n+2
< ... < r
a
dobijamo:
n

i=1

,(r
i
) ,(r
i1)

+
b
\
c
(,) _
b
\
o
(,)
Uzimajuci sada supremum po svim mogucim podjelama r
1
, r
2
, ..., r
n
, dobi-
jamo:
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,) _
b
\
o
(,)
Kako vrijedi i
b
\
o
(,) _
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,) i
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,) _
b
\
o
(,), mora da vrijedi:
b
\
o
(,) =
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,)
Time je dokaz teorema zavren.
2.2 Funkcije ograni cene varijacije 37
Primjedba 2.2.1 Posljednji dio dokaza - dokazivanje nejednakosti
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,) _
b
\
o
(,) moglo se sprovesti i direktno koristeci deniciju supremuma.
Naime, neka je 0 proizvoljan. Na osnovu denicije totalne varijacije
preko supremuma, imamo ( na osnovu denicije supremuma ) da postoji
podjela :
1
od [c. c] tako da je

a
i

,(r
i
) ,(r
i1)

c
\
o
(,)
i postoji podjela :
2
od [c. /] tako da je

a
i

,(r
i
) ,(r
i1)

b
\
c
(,) .
Zato, postpji podjela : = :
1
' :
2
od [c. /] tako da je

a
i

,(r
i
) ,(r
i1)

c
\
o
(,)
b
+\
c
(,) 2
pa je
b
\
o
(,)
c
\
o
(,)
b
+\
c
(,) 2.
Kako posljednja nejednakost vrijedi za svako 0 ( zbog proizvoljnosti ),
imamo:
c
\
o
(,) +
b
\
c
(,) _
b
\
o
(,).
Korolar 2.2.3 Ako je , funkcija ogranicene varijacije na segmentu [c. /],
tada
a
\
o
(,), c _ r _ / je monotono rastuca funkcija od r.
Dokaz. Za c < r < imamo
j
\
o
(,) =
a
\
o
(,)+
j
\
a
(,), a kako je
j
\
a
(,) _ 0 to
je
a
\
o
(,) _
j
\
o
(,).
Teorema 2.2.4 Funkcija , ima ogranicenu varijaciju na [c. /] ako i samo
ako je razlika dvaju monotono rastucih ( neopadajucih ) funkcija na [c. /] .
Dokaz. ( ==) Deniimo (r) =
a
\
o
(,) i (r) =
a
\
o
(,) ,(r). Tada
,(r) = (r) (r), a zbog prethodne teoreme i njene posljedice imamo da
38 Diferenciranje
(r) monotono raste ( ne opada ) na [c. /]. Jedino treba dokazati monotonost
funkcije . Neka je r.
() (r) =
j
\
o
(,)
a
\
o
(,) [,() ,(r)] =
=
a
\
o
(,) +
j
\
a
(,)
a
\
o
(,) [,() ,(r)] =
=
j
\
a
(,) [,() ,(r)]
Kako je 1 = r = r
0
< r
1
= jedna podjela segmenta [r. ], a
j
\
a
(,) je po
denicije supremum po svim podjelama segmenta [r. ], jasno je da vrijedi:
,() ,(r) _ [,() ,(r)[ _
j
\
a
(,)
== [,() ,(r)] _
j
\
a
(,)
== () (r) =
j
\
a
(,) [,() ,(r)] _ 0
== () _ (r).
pa funkcija , je razlika dvije monotone funkcije.
( == ) Neka je , razlika dvije monotone funkcije. Dokazali smo da
su monotone funkcije ogranicene varijacije, te takoer da je zbir ( pa i razlika
) funkcija ogranicene varijacije opet funkcija ogranicene varijacije. Dakle, ,
je ogranicene varijacije.
Korolar 2.2.5 Ako je , funkcija ogranicene varijacije na [c. /], tada postoji
,
t
(r) skoro svuda na [c. /].
Dokaz. Zbog prethodne teoreme ,(r) = (r) (r), , su monotone
funkcije. Na osnovu Lebesgue-ove th. funkcije i imaju izvod skoro svuda,
odakle slijedi da , ima izvod skoro svuda.
2.3 Diferenciranje integrala
U ovom odjeljku cemo pokazati da izvod neodreenog integrala integrabilne
funkcije je (skoro svuda) podintegralna funkcija.
2.3 Diferenciranje integrala 39
Teorema 2.3.1 Ako je , integrabilna funkcija na [c. /] tada funkcija 1 den-
isana sa:
1(r) =
a
_
o
,(t)dt
je neprekidna funkcija sa ogranicenom varijacijom na [c. /]
Dokaz. Neprekidnost: Neka je r [c. /] proizvoljno, i neka ja 0
proizvoljno izabrano. Tada na osnovu teoreme 3.6 (IV glava) postoji o 0
tako da za svaki skup _ [c. /] za koji vazi :() < o imamo:
_

[,(t)[dt <
Tada za svako (r
c
2
. r +
c
2
) [c. /] vazi:
[1() 1(r)[ =

j
_
o
,(t)dt
a
_
o
,(t)dt

j
_
a
,(t)dt

_
_
(a

2
,a+

2
)
[,(t)[dt <
Pokazimo da je 1 ogranicene varijacije.
Posmatrajmo podjelu segmenta [c. /]: c = r
0
< r
1
< ... < r
a
= /. Tada:
a

i=1
[1(r
i
) 1(r
i1
)[ =
a

i=1

a
i
_
a
i1
,(t)dt

_
a

i=1
a
i
_
a
i1
[,(t)dt[ =
b
_
o
[,(t)[dt
odakle
b
\
o
(,) _
b
_
o
[,(t)[dt <
Conclusion 2.3.2 Funkcija 1 ima izvod skoro svuda.
Kasnije cemo pokazati da je 1
t
(r) = ,(r) koro svuda tako da ce jedan
od problema dat u pocetku ove glave, biti rijeen.
Primjer 2.3.1 Data je funkcija
,(r) =
_
0. 0 _ r <
1
2
1.
1
2
_ r < 1
Pokazati da je
1
_
0
,(r)dr =
1
2
i1(r) =
a
_
0
,(t)dt
neprekidna funkcija.
40 Diferenciranje
Rjeenje: Podijelimo segment [0. 1] sa
0 = r
0
< r
1
< ... < r
i1
<
1
2
< r
i
< ... < r
a
= 1.
Formirajmo integralnu sumu Rimana:
o =
a

i=1
,(
i
)(r
i
r
i1
) =
a

i=1
,(
i
)r
i
=
=
i1

I=1
,(
I
)r
I
+ ,(
i
)r
i
+
a

I=i+1
,(
I
)r
I
=
= ,(
i
)r
i
+
a

I=i+1
(r
I
r
I1
) = ,(
i
)r
i
+ r
a
r
i
=
= ,(
i
)r
i
+ 1 r
i
=
_
1 r
i
. za
i
<
1
2
r
i
+ 1 r
i
. za
i
_
1
2
No [r
i

1
2
[ _ r
i
a kako r
i
0 == r
i

1
2
, pa je
1
_
0
,(r)dr =
1
2
.Slicno
se zakljucuje da je
1(r) =
a
_
0
,(t)dt =
_
0. za r <
1
2
r
1
2
. za r _
1
2
.
Teorema 2.3.3 Ako je , integrabilna na [c. /] i ako je
a
_
o
,(t)dt = 0 za sve
r [c. /] tada je ,(r) = 0 s.s na [c. /].
Dokaz. Kako je r : ,(r) ,= 0 = r : ,(r) 0 ' r : ,(r) < 0 dokazat
cemo da je :r : ,(r) 0 = 0. Pretpostavimo suprotno, tj. ,(r) 0 na
skupu 1 pozitivne mjere. Zbog teoreme iz III glave postoji zatvoren skup 1,
takav da 1 _ 1 i :1 0. Neka je C = (c. /)1 = (c. /) 1
C
. - C je
otvoren skup. Tada:
0 =
b
_
o
,(t)dt =
_
O
,(t)dt +
_
1
,(t)dt
tj.
_
1
,(t)dt =
_
O
,(t)dt
Poto je C otvoren skup, mozemo pisati: C =
o

a=1
(c
a
. /
a
), gdje su (c
a
. /
a
)
intervali, pa imamo
_
O
,(t)dt =
o

a=1
b
n
_
o
n
,(t)dt
2.3 Diferenciranje integrala 41
Pokazimo da je
_
1
,(t)dt ,= 0
Naime, formirajmo skupove 1
a
= r 1 : ,(r)
1
a
. Tada je 1 =
o

a=1
1
a
,
pa je
_
1
,(t)dt _
_
1
n
,(t)dt _
1
:
:(1
a
)
pa ako bi bilo
_
1
,(t)dt = 0, tada bi moralo biti :(1
a
) = 0 (\: N)
odnosno :(1) = 0, to je kontradikcija. Kako je
_
1
,(t)dt ,= 0 dobijamo da je
_
O
,(t)dt ,= 0, odnosno
o

a=1
b
n
_
o
n
,(t)dt ,= 0 == : N takav da je
b
n
_
o
n
,(t)dt ,= 0
jer u suprotnom, ako je
b
n
_
o
n
,(t)dt = 0 za \: N imamo
_
O
,(t)dt = 0, to je
kontradikcija. Meutim, zbog
b
n
_
o
n
,(t)dt =
b
n
_
o
,(t)dt
o
n
_
o
,(t)dt
imamo
b
n
_
o
,(t)dt ,= 0 ili
o
n
_
o
,(t)dt ,= 0. U svakom slucaju dobijemo da postoji
r [c. /] takav da
a
_
o
,(t)dt ,= 0, to je suprotno pretpostavci teoreme. Na
slican nacin se pokaze i da je :r : ,(r) < 0 = 0
Teorema 2.3.4 Neka je , ogranicena i mjerljiva funkcija na segmentu [c. /]
i 1(r) =
a
_
o
,(t)dt + 1(c) tada je 1
t
(r) = ,(r) s.s. na [c. /].
Dokaz. Poto je 1 ogranicene varijacije na [c. /] (zbog teoreme 5.3.1) tada
1
t
(r) postoji za skoro sve r iz [c. /]. Neka je [,(r)[ _ 1. Formirajmo niz
funkcija:
,
a
(r) =
1(r + /) 1(r)
/
. / =
1
:
Imamo:
,
a
(r) =
1
/
a+I
_
a
,(t)dt == [,
a
(r)[ _
1
/
a+I
_
a
[,(t)[dt _ 1
42 Diferenciranje
Kako je lim
ao
,
a
(r) = 1
t
(r) s.s., zbog Lebegove teoreme o ogranicenoj konver-
genciji imamo:
c
_
o
1
t
(r)dr = lim
ao
c
_
o
,
a
(r)dr = lim
I0
1
/
c
_
o
(1(r + /) 1(r)) dr =
= lim
I0
1
/
_
c+I
_
c
1(r)dr
o+I
_
o
1(r)dr
_
Kako je 1(r) neprekidna funkcija na [c. /] to je ona neprekidna i na [c. c+/],
pa poto neprekidna funkcija da segmentu dostize maksimalnu i minimalnu
vrijednost, vrijedi:
min
a[c,c+I]
1(r) _
1
/
c+I
_
c
1(r)dr _ max
a[c,c+I]
1(r)
Kako je 1(r) neprekidna, to kada / 0 brojevi min
a[c,c+I]
1(r) i max
a[c,c+I]
1(r)
postaju jednaki 1(c). Dakle, pokazali smo da je:
lim
I0
1
/
c+I
_
c
1(r)dr = 1(c)
Analogno se zakljucuje da je i
lim
I0
1
/
o+I
_
o
1(r)dr = 1(c)
To povlaci
c
_
o
1
t
(r)dr = 1(c) 1(c) =
c
_
o
,(r)dr
Dobili smo da je:
c
_
o
(1
t
(r) ,(r)) dr = 0, za svako c [c. /]
Primjenom prethodne teoreme, dobijamo 1
t
(r) = ,(r) s.s., cime je teorem
dokazan.
Primjedba 2.3.1 Kako je poznato, funkciju 1 zovemo neodreenim inte-
gralom funkcije , ako je 1
t
(r) = ,(r).
Neodreeni integral je odreen sa tacnocu do na konstantu. Mi smo
dokazali ako je , integrabilna funkcija na segmentu [c. /], tada funkcija:
1(r) =
a
_
o
,(t)dt + c
ima svojstvo da je 1
t
(r) = ,(r) to znaci da je
a
_
o
,(t)dt neodreeni integral
funkcije ,.
2.4 Apsolutno neprekidne funkcije 43
2.4 Apsolutno neprekidne funkcije
Dacemo karakterizaciju funkcija koje imaju svojstvo da:
b
_
o
,
t
(r)dr = ,(/) ,(c)
Denicija 2.4.1 Realna funkcija , denisana na [c. /] naziva se apsolutno
neprekidna na [c. /], ako za svaki dati broj 0, postoji o 0 tako da je
a

i=1
[,(r
t
i
) ,(r
i
)[ <
za svaku konacnu familiju disjunktnih intervala (r
t
i
. r
i
) [c. /] i = 1. 2. .... :,
takvu da je
a

i=1
[r
t
i
r
i
[ < o.
Primjetimo da je svaka apsolutno neprekidna funkcija ujedno i neprekidna.
Naime, ako uzmemo : = 1, dobijamo deniciju uniformne neprekidnosti, pa
je svaka apsolutno neprekidna funkcija i uniformno neprekidna, a samim tim
je i neprekidna. U optem slucaju, obrat ne vazi.
Primjer 2.4.1 Neka je data funkcija , denisana na [c. /], i neka funkcija
, zadovoljava uslov Lipica na [c. /], tada je funkcija , apsolutno neprekidna.
Poto funkcija , zadovoljava uslov Lipica na [c. /], to znaci da ` 0 tako
da
[,(r) ,()[ _ `[r [ (\r. [c. /])
Neka je sada dato 0 proizvoljno. Izaberimo da je o =

`
. Neka je
sada data konacna familija disjunktnih intervala (r
t
i
. r
i
) [c. /] i = 1. 2. .... :
takva da je
a

i=1
[r
t
i
r
i
[ < o. Sada je:
a

i=1
[,(r
t
i
) ,(r
i
)[ _ `
a

i=1
[r
t
i
r
i
[ < `

:
=
Dakle, funkcija , je apsolutno neprekidna.
Teorema 2.4.1 Ako je , apsolutno neprekidna funkcija, tada je , funkcija
ogranicene varijacije na [c. /].
44 Diferenciranje
Dokaz. Neka je o pozitivan broj koji odgovara datom pozitivnom broju u
deniciji apsolutne neprekidnosti funkcije ,. Neka funkcija , ima neogranicenu
varijaciju na [c. /]. Podijelimo segment [c. /] na :-podintervala
[c. r
1
]. [r
1
. r
2
]. .... [r
a1
. /]
takav da max [r
i
r
i1
[ < o. Totalna varijacija funkcije , bila bi beskonacna
bar na jednom podintervalu, neka je to interval [r
i1
. r
i
]. Postoji podjela
r
i1
= r
(0)
i
< r
(1)
i
< ... < r
())
i
< ... < r
(n)
i
= r
i
intervala [r
i1
. r
i
] takva da je
n

)=1

,(r
())
i
) ,(r
()1)
i
)

i
n

)=1
[r
())
i
r
()1)
i
[ < o
to je kontradikcija sa pretpostavkom da je , apsolutno neprekidna. Time je
teorem dokazan.
Korolar 2.4.2 Apsolutno neprekidna funkcija , na [c. /] ima izvod skoro
svuda na [c. /].
Primjer 2.4.2 Funkcija
,(r) =
_
r sin
_
1
a
_
. r ,= 0
0, r = 0
je neprekidna ali nije apsolutno neprekidna.
Ranije smo dokazali da je ovako denisana funkcija neprekidna, ali da nije
ogranicene varijacije. Sada je jasno da ova funkcija nije apsolutno neprekidna,
jer bi u protivnom imala ogranicenu varijaciju.
Teorema 2.4.3 Ako je , apsolutno neprekidna funkcija i ako je ,
t
(r) = 0
skoro svuda, tada je ,(r) = c (c-konst).
Dokaz. Dokazat cemo da je ,(c) = ,(c) za svako c [c. /]. Neka je
c < c < /.Poto je ,
t
(r) = 0 :.:. na [c. /] == ,
t
(r) = 0 s.s na skupu [c. c].
Neka je
1 = r : r [c. c] i ,
t
(r) = 0
2.4 Apsolutno neprekidne funkcije 45
Imamo da je :(1) = c c. Neka su i j bilo koja dva pozitivna broja.
Zbog
,
t
(r) = lim
ao
,(r + /) ,(r)
/
= 0
za svako r 1, dobijamo da svakom r 1 odgovara interval sa proizvoljno
malom duzinom, sadrzan u [c. c] takav da
[,(r + /) ,(r)[ < / j (/ 0)
Na osnovu Vitalijeve teoreme moguce je naci konacnu familiju [r
I
.
I
] dis-
junktnih intervala koja ima svojstvo
:
_
1
a

I=1
[r
I
.
I
]
_
< o
gdje je o 0 i odgovara -u u deniciji apsolutne neprekidnosti funkcije ,.
Ako na r
I
postavimo uslov r
I
_ r
I+1
imamo:

0
= c _ r
1
<
1
< r
2
< ... <
a
_ c = r
a+1
i
a

I=0
[r
I+1

I
[ < o
Sada:
a

I=1
[,(
I
) ,(r
I
)[ < j
a

I=1
(
I
r
I
) _ j(/ c)
Ako sada posmatramo intervale [
I
. r
I+1
], zakljucujemo da je
a

I=0
[,(r
I+1
) ,(
I
)[ <
zbog apsolutne neprekidnosti funkcije ,. Sada imamo:
[,(c) ,(c)[ =

I=0
[,(r
I+1
) ,(
I
)] +
a

I=1
[,(
I
) ,(r
I
)]

_ + j(/ c)
Poto su i j proizvoljni imamo
[,(c) ,(c)[ = 0
i teorema je dokazana.
46 Diferenciranje
Primjer 2.4.3 Kantorova funkcija je neprekidna, ima ogranicenu varijaciju,
ali nije apsolutno neprekidna.
Kantorova funkcija je konstantna na komplementu Kantorovog skupa, koji
ima mjeru 1, pa je dakle ,
t
(r) = 0 s.s. na [0. 1]. Ako bi funkcija , bila ap-
solutno neprekidna, onda bi na osnovu prethodne teoreme moralo biti ,(r) =
c (c-konst), to nije ispunjeno. Dakle, Kantorova funkcija nije apsolutno
neprekidna.
Teorema 2.4.4 Funkcija 1 je neodreeni integral ako i samo ako je 1 ap-
solutno neprekidna funkcija.
Dokaz. Ako je 1 neodreeni integral onda je 1 apsolutno neprekidna zbog
teoreme 4.3.6 (apsolutna neprekidnost integrala). Neka je funkcija 1 apso-
lutno neprekidna na [c. /]. Tada je funkcija 1 ogranicene varijacije na [c. /]
i mozemo pisati:
1(r) = 1
1
(r) 1
2
(r)
gdje su 1
1
i 1
2
monotono rastuce funkcije na [c. /]. Funkcija 1 ima izvod s.s.
i vazi:
1
t
(r) = 1
t
1
(r) 1
t
2
(r)
i
[1
t
(r)[ _ [1
t
1
(r)[ +[1
t
2
(r)[ = 1
t
1
(r) + 1
t
2
(r) s.s na [c. /]
Nadalje imamo:
b
_
o
[1
t
(r)[dr _
b
_
o
1
t
1
(r) +
b
_
o
1
t
2
(r)
_ 1
1
(/) 1
1
(c) + 1
2
(/) 1
2
(c) (zbog th.1.2)
Dobili smo da je [1
t
(r)[ integrabilna funkcija. Deniimo:
G(r) =
a
_
o
1
t
(t)dt
Imamo da je G(r) apsolutno neprekidna funkcija, pa je takva i funkcija:
,(r) = 1(r) G(r)
Zbog teoreme (3.3) imamo:
,
t
(r) = 1
t
(r) G
t
(r) = 1
t
(r) 1
t
(r) = 0 s.s. na [c. /]
i dobijamo da je ,(r) = /o::t zbog teoreme 4.2. Dakle, imamo:
1(r)
a
_
o
1
t
(t)dt = c
2.5 Stiltjesov integral 47
U posljednju relaciju stavimo r = c, pa zbog
o
_
o
1
t
(t)dt = 0 == 1(c) = c
imamo:
1(r) =
a
_
o
1
t
(t)dt + 1(c)
cime je dokaz gotov.
Korolar 2.4.5 Svaka apsolutno neprekidna funkcija je neodreeni integral
svoga izvoda.
2.5 Stiltjesov integral
Uvedimo jednu generalizaciju Riemannovog integrala, Stieltjesov integral.
Neka su , i q dvije funkcije denirane na segmentu [c. /]. Segment [c. /] dije-
limo pomocu tacaka r
0
, r
1
, ..., r
a
na : dijelova tako da je : = c = r
0
< r
1
< ... < r
a
= /.
U svakom od podsegmenata podjele [r
I1
. r
I
] uzmimo proizvoljnu tacku
I
i sastavimo sumu:
o =
a

I=1
,(
I
) [q(r
I
) q(r
I1
)] .
Ako pri `(:) = max
1Ia
(r
I
r
I1
) 0 navedena suma konvergira konacnoj
granici 1, koja ne zavisi od izbora tacaka
I
i nacina dijeljenja segmenta,
tada se taj limes 1 naziva integral Stieltjesa funkcije , u odnosu na funkciju
q u segmentu [c. /] i oznacava se sa:
b
_
o
,(r)dq(r) = o
b
_
o
,(r)dq(r).
Denicija 2.5.1 Ako postoji broj 1 takav da za svako 0, postoji o 0,
takvo da za svaki izbor tacaka
I
iz [r
I1
. r
I
], i za bilo koju podjelu : seg-
menta [c. /], takvu da iz `(:) < o imamo:

I=1
,(
I
) [q(r
I
) q(r
I1
)] 1

<
48 Diferenciranje
Tada broj 1 je Stieltjesov integral funkcije , u odnosu na funkciju q. Speci-
jalno, ako je q(r) = r, dobijamo da je Riemannov integral specijalan slucaj
Stieltjesovog integrala
Iz denicije Stieltjesovog integrala, neposredno slijede osnovne osobine:
1.
b
_
o
[,
1
(r) + ,
2
(r)] dq(r) =
b
_
o
,
1
(r)dq(r) +
b
_
o
,
2
(r)dq(r)
2.
b
_
o
,(r)d [q
1
(r) + q
2
(r)] =
b
_
o
,(r)dq
1
(r) +
b
_
o
,(r)dq
2
(r)
3. Ako su C
1
i C
2
konstante, tada je
b
_
o
C
1
,(r)d [C
2
q(r)] = C
1
C
2
b
_
o
,(r)dq(r).
4. Ako je funkcija q konstanta na [c. /], tada je svaka funkcija , integra-
bilna u odnosu na q i vazi:
b
_
o
,(r)dq(r) = 0
5. Ako je c < c < / i ako postoje sva tri Stieltjesova integrala
b
_
o
,(r)dq(r),
c
_
o
,(r)dq(r),
b
_
c
,(r)dq(r), tada vazi jednakost
b
_
o
,(r)dq(r) =
c
_
o
,(r)dq(r)+
b
_
c
,(r)dq(r).
Primjedba 2.5.1 Ako postoji integral
b
_
o
,(r)dq(r) tada postoje integrali
c
_
o
,(r)dq(r)
i
b
_
c
,(r)dq(r), gdje je c < c < /. Meutim, obrat ne vazi, to mozemo
pokazati sljedecim (kontra)primjerom:Neka su , i q denirane sa:
,(r) =
_
0, r [1. 0]
1, r (0. 1]
i q(r) =
_
0, r [1. 0)
1, r [0. 1]
Integrali
0
_
1
,(r)dq(r) i
1
_
0
,(r)dq(r) postoje i jednaki su nuli, ali
1
_
1
,(r)dq(r)
ne postoji. Zaista, podijelimo segment [1. 1] na dijelove tako da tacka 0 nije
tacka podjele i posmatrajmo sumu:
o =
a

I=1
,(
I
)
_
q(r
I
) q(r
I1)

.
2.5 Stiltjesov integral 49
Tada, ako je r
i1
< 0 < r
i
u sumi o ostaje i-ti sabirak, jer za tacke r
I
i r
I1
sa jedne strane nule imamo q(r
I
) = q(r
I1
), pa je o = ,(
i
)
_
q(r
i
) q(r
i1)

=
,(
i
). Dakle, u zavisnosti od
i
_ 0 ili
i
0 imamo o = 0 ili o = 1, pa o
nema granicu.( Pokazuje se da je nepoklapanje tacaka prekida funkcija , i q
uz jo neka ogranicenja dovoljan uslov za egzistenciju Stieltjesovog integrala.
Iako i , i q zadovoljavaju te spomenute dodatne uslove - obje su ogranicene
varijacije na [0. 1], sasvim je jasno da imaju zajednicku tacku prekida r = 0.
Teorema 2.5.1 (Parcijalna integracija) Ako postoji jedan od integrala
b
_
o
,(r)dq(r) ili
b
_
o
q(r)d,(r), postojati ce i drugi, i vrijedi:
b
_
o
,(r)dq(r) = ,(/)q(/) ,(c)q(c)
b
_
o
q(r)d,(r)
Dokaz. Pretpostavimo da postoji
b
_
o
,(r)dq(r). Podijelimo segment [c. /] na
dijelove i formirajmo sumu:
o =
a

I=1
,(
I
) [q(r
I
) q(r
I1
)] =
=
a

I=1
,(
I
)q(r
I
)
a

I=1
,(
I
)q(r
I1
) =
= ,(
a
)q(r
a
) ,(
1
)q(r
0
)
a1

I=1
q(r
I
)
_
,(
I+1
)

,(
I
)

Dodavanjem i oduzimanjem razlike ,(/)q(/) ,(c)q(c) dobijamo:

o = ,(/)q(/) ,(c)q(c)
_

a1

I=1
q(r
I
)
_
,(
I+1
)

,(
I
)

+
+q(c) [,(
1
) ,(c)] + q(/) [,(/) ,(
a
)]
Izraz u velikoj zagradi je integralna suma za Stiltjesov integral
b
_
o
q(r)d,(r)
50 Diferenciranje
( gdje su sada
_

I
.
I+1

segmenti podjele, a r
I
tacke unutar tih segmenata,
ali to nije od vaznosti jer dijametri tih podjela istovremeno teze nuli ), pa
dobijamo:
b
_
o
,(r)dq(r) = ,(/)q(/) ,(c)q(c)
b
_
o
q(r)d,(r).
Teorema 2.5.2 Neka je , neprekidna funkcija na [c. /], a q ogranicene
varijacije, tada je funkcija , Stiltjes-integrabilna u odnosu na q, tj. postoji
integral:
b
_
o
,(r)dq(r).
Dokaz. Ranije je pokazana da je svaka funkcija ogranicene varijacije razlika
dvije monotone funkcije, pa je dovoljno posmatrati slucaj kada funkcija q
monotono raste. Neka je : = c = r
0
< r
1
< ... < r
a
= / bilo koja podjela
segmenta [c. /] i neka je:
:
I
= min
a
k1
aa
k
,(r)
`
I
= min
a
k1
aa
k
,(r)
Neka je:
: =
a

I=1
:
I
[q(r
I
) q(r
I1
)]
o =
a

I=1
`
I
[q(r
I
) q(r
I1
)]
Pri bilo kojem izboru tacaka
I
[r
I1
. r
I
] imamo : _ o _ o. Doda-
vanjem novih tacaka dijeljenja suma : ne opada, a o ne raste. Neka su
:
1
, o
1
, :
2
, o
2
odgovarajuce sume za dvije podjele :
1
i :
2
segmenta [c. /].
Ako je :
3
= :
1
' :
2
, a :
3
i o
3
odgovarajuce sume podjele :
3
, imamo
:
1
_ :
3
_ o
3
_ o
2
odakle je :
1
_ o
2
. Neka je 1 = sup

:. Pri bilo ko-

joj podjeli imamo : _ 1 _ o odakle je [o 1[ _ o :.
2.5 Stiltjesov integral 51
Poznato je da je neprekidna funkcija na zatvorenom i ogranicenom skupu
uniformno neprekidna, pa je tako i , uniformno neprekidna na [c. /]. Zbog
toga za proizvoljni 0 postoji o 0 tako da iz [r r
t
[ < o ==
[,(r) ,(r
t
)[ < . No tada pri ` = `(:) = max [r
I
r
I1
[ < o imamo
da je `
I
:
I
< (/ = 1. 2. .... :) odakle je o : _ [q(/) q(c)] pa je
[o 1[ < [q(/) q(c)] . tj. lim
A0
o = 1 =
b
_
o
,(r)dq(r).
Teorema 2.5.3 Neka je , neprekidna na [c. /], a funkcija q ima izvod skoro
svuda na [c. /]. Ako je funkcija q
t
(r) Riemann-integrabilna, tada je:
o
b
_
o
,(r)dq(r) = 1
b
_
o
,(r)q
t
(r)dr.
Dokaz. Iz uslova teoreme slijedi da funkcija q ispunjava Lipshitzov uslov,
pa je q i funkcija ogranicene varijacije. Funkcija ,(r)q
t
(r) je skoro svuda
neprekidna, pa postoji Riemannov integral 1
b
_
o
,(r)q
t
(r)dr. Segment [c. /]
dijelimo na : dijelova tackama: c = r
0
< r
1
< ... < r
a
= / i u svakom od
segmenata [r
I1
. r
I
] primjenimo Lagrangeovu th diferencijalnog racuna:
q(r
I
) q(r
I1)
= q
t
(r
I
)(r
I
r
I1
)
Ako izaberemo
I
= r
I
, dobijamo:
o =
a

I=1
,(r
I
)q
t
(r
I
)(r
I
r
I1
)
to predstavlja Riemannovu sumu za integral 1
b
_
o
,(r)q
t
(r)dr, a to je jednako
sa o
b
_
o
,(r)dq(r).
Teorema 2.5.4 Neka je , neprekidna na [c. /], a q(r) = co::t na svakom
od intervala (c. c
1
), (c
1
. c
2
), ..., (c
n
. /), gdje je c < c
1
< c
2
< ... < c
n
< /.
Tada je:
b
_
o
,(r)dq(r) = ,(c) [q(c
+
) q(c)]+
n

I=1
,(c
I
) [q(c
I+
)

q(c
I
)]+,(/) [q(/) q(/

)]
52 Diferenciranje
Dokaz. Moze se pokazati da je:
b
\
o
(q) = [q(c
+
) q(c)[+
n

I=1
[q(c
I
) q(c
I
) + q(c
I+
) q(c
I
)[+[q(/) q(/

)[
odakle je q(r) ogranicene varijacije na svakomdijelu od [c. /]. Dakle,
b
_
o
,(r)dq(r)
postoji, a zbog osobine (v) ( i primjedbe ):
b
_
o
,(r)dq(r) =
n

I=0
c
k+1
_
c
k
,(r)dq(r)
gdje je c
0
= c i c
n+1
= /. Jedino ostaje da se izracuna integral
c
k+1
_
c
k
,(r)dq(r).
Ako podijelimo svaki segment [c
I
. c
I+1
] tackama c
I
= c
(I)
0
< c
(I)
1
< ... <
c
(I)
n
k
= c
I+1
( i odgovarajucim meutackama
(I)
1
.
(I)
2
. ... .
(I)
n
k
) i posmatramo
odgovarajucu suma o
(I)
imamo ( jer je funkcija q konstantna na intervalima
(c
I
. c
I+1
) ):
o
(I)
= ,(
(I)
1
)
_
q(c
(I)
1
)

q(c
(I)
0
)
_
+ ,(
(I)
n
k
)
_
q(c
(I)
n
k
)

q(c
(I)
n
k
1
)
_
to kada dijametar podjele tezi nuli prelazi u:
c
k+1
_
c
k
,(r)dq(r) = ,(
(I)
1
) [q(c
I+
)

q(c
I
)] + ,(
(I)
n
k
) [q(c
I+1
)

q(c
I+1
)]
odakle je
b
_
o
,(r)dq(r) = ,(c) [q(c
+
) q(c)] +
+
n

I=1
,(c
I
) [q(c
I+
)

q(c
I
)] + ,(/) [q(/) q(/

)] .
Lema 2.5.1 Neka je , neprekidna na [c. /],a funkcija q ogranicene vari-
jacije, tada je:

b
_
o
,(r)dq(r)

_ `
b
\
o
(q), gdje je ` = max
a[o,b]
,(r)
2.5 Stiltjesov integral 53
Dokaz. Za bilo koju podjelu segmenta [c. /] i bilo koji izbor tacaka
I
, imamo:
[o[ =

I=1
,(
I
) [q(r
I
) q(r
I1
)]

_ `
a

I=1
[q(r
I
) q(r
I1
)[ _ `
b
\
o
(q)
odakle jasno slijedi tvrenje teoreme.
Teorema 2.5.5 Neka je q funkcija ogranicene varijacije na [c. /] i neka je
dat niz neprekidnih funkcija (,
a
) na [c. /], koji uniformno konvergira funkciji
,. Tada je:
lim
ao
b
_
o
,
a
(r)dq(r) =
b
_
o
,(r)dq(r)
Dokaz. Neka je ` = max
oab
,
a
(r) ,(r). Znamo da je granicna funkcija
,(r) neprekidna, kao limes ( uniformno ) neprekidnih funkcija ,
a
(r). Na
osnovu prethodne th:

b
_
o
,
a
(r)dq(r)
b
_
o
,(r)dq(r)

b
_
o
,
a
(r) ,(r) dq(r)

_ `
a
b
\
o
(q)
Zbog uniformne konvergencije `
a
0, pa vrijedi:
lim
ao
b
_
o
,
a
(r)dq(r) =
b
_
o
,(r)dq(r).
Teorema 2.5.6 (Helly) Neka je , neprekidna funkcija na [c. /] i neka niz
(q
a
) konvergira funkciji q za svako r [c. /]. Ako je
b
\
o
(q
a
) _ 1 < + za
svako :, tada je:
lim
ao
b
_
o
,(r)dq
a
(r) =
b
_
o
,(r)dq(r).
Dokaz. Pokazimo prvo da vrijedi
b
\
o
(q) _ 1. Posmatrajmo dakle proizvoljnu
podjelu : = c = r
0
< r
1
< ... < r
n
= /. Imamo:
n

I=1
[q
a
(r
I
) q
a
(r
I1
)[ _ 1 ( : = 1. 2. .. )
54 Diferenciranje
Ako u posljednjoj nejednakosti uzmemo limes kad : , dobijamo:
n

I=1
[q(r
I
) q(r
I1
)[ _ 1
Kako navedeno vrijedi za proizvoljnu podjelu :, slijedi da je
b
\
o
(q) _ 1.
Neka je proizvoljan pozitivan broj i : = c = r
0
< r
1
< ... < r
n
= /
proizvoljna podjela segmenta [c. /]. Neka su podsegmenti [r
I1
. r
I
] ( / =
1. 2. .... : ) takvi da je `
I
:
I
<
.
31
, gdje je `
I
= max
a
k1
aa
k
,(r), :
I
=
min
a
k1
aa
k
,(r). To je ocigledno moguce jer je funkcija ,(r) neprekidna.
Imamo:
b
_
o
,(r)dq(r) =
n

I=1
a
k
_
a
k1
,(r)dq(r) =
=
n

I=1
a
k
_
a
k1
[,(r) ,(r
I
)] dq(r) +
n

I=1
,(r
I
)
a
k
_
a
k1
dq(r)
Iz denicije integrala, imamo:
a
k
_
a
k1
dq(r) = q(r
I
) q(r
I1
)
no na segmentu [r
I1
. r
I
] imamo:

a
k
_
a
k1
[,(r) ,(r
I
)] dq(r)

_

31
a
k
\
a
k1
(q)
odakle slijedi da je

I=1
a
k
_
a
k1
[,(r) ,(r
I
)] dq(r)

_

31
b
\
o
(q) _

3
a odavdje
b
_
o
,(r)dq(r) =
n

I=1
,(r
I
) [q(r
I
) q(r
I1
)] + o

3
[o _ 1[ .
2.5 Stiltjesov integral 55
Analogno:
b
_
o
,(r)dq
a
(r) =
n

I=1
,(r
I
) [q
a
(r
I
) q
a
(r
I1
)] + o
a

3
[o
a
_ 1[
Kako q
a
(r) q(r), postoji :
0
N takav da:

I=1
,(r
I
) [q
a
(r
I
) q
a
(r
I1
)]
n

I=1
,(r
I
) [q(r
I
) q(r
I1
)]

<

3
,
\: _ :
0
pa imamo

b
_
o
,(r)dq
a
(r)
b
_
o
,(r)dq(r)

<
cime je teorema dokazana.
56 Diferenciranje
Glava 3
Naziv este glave
3.1 Mjerljivi prostori
U ovoj glavi izdvajamo najvaznija svojstva Lebegove mjere i integracije i
uoptavami ih sa R na amorfan prostor A.
Neke osobine Lebegove mjere bice uzete kao aksiomi i umjesto o alge-
bre mjerljivih skupova, u odnosu na Lebegovu mjeru, /, posmatracemo
proizvoljnu o algebru E kao familiju podskupova datog skupa A, koja
sadrzi prazan skup i koja je zatvorena u odnosu na komplementiranje i pre-
brojivu uniju. Skupovna funkcija j koja skupovima pridruzuje realan broj
ili jedan od simbola ili +.
Denicija 3.1.1 Mjerljiv prostor je par (A. E) koji se sastoji iz skupa A i
o-algebre E podskupova od A. Podskup od A naziva se mjerljivim skupom
( ili mjerljivim u odnosu na E ) ako je E.
Denicija 3.1.2 Mjera j na mjerljivom prostoru (A. E) je nenegativna skupovna
funkcija denisana na svim skupovima iz E koja ispunjava sljedece uslove:
1. j(O) = 0
2. j(
o
'
i=1
1
i
) =
o

i=1
j(1
i
), za bilo koji niz (1
i
) disjunktnih mjerljivih skupova.
Mjerljiv prostor je u sutini (A. E. j). Svojstvo (2) mjere j je prebrojiva
aditivnost. Ako je mjera prebrojivo aditivna, tada je i konacno aditivna, tj.
j(
.
'
i=1
1
i
) =
.

i=1
j(1
i
)
za disjunktne skupove (1
i
) koji pripadaju algebri E.
58 Naziv este glave
Primjer 3.1.1 Primjer mjerljivog prostora je (A. E. j) = (R. /. :). gdje
je R skup realnih brojeva, /mjerljiv skup u smislu Lebega, a : Lebegova
mjera.
Primjer 3.1.2 (A. E. j) = ([0. 1]. /
[0,1]
. :
[0,1]
), pri cemu je /
[0,1]
algebra
mjerljivih skupova iz [0. 1].
Primjer 3.1.3 (A. E. j), pri cemu je A neprebrojiv skup, a E je familija
podskupova od A takvih da ili je podskup prebrojiv ili njegov komplement je
prebrojiv skup. U prvoj glavi pokazali smo da je E oalgebra. Deniimo
mjeru, pomocu j() = 0 ako je prebrojiv skup i j(1) = 1 za svaki skup 1
ciji komplement je prebrojiv.
Primjer 3.1.4 U skupu A, 1(A) je jedna oalgebra. Neka je r
0
jedna
ksirana tacka u A i stavimo j(1) = 1 ako r
0
1 i j(1) = 0 ako r
0
, 1.
Primjer 3.1.5 Neka je A neprebrojiv skup. deniimo mjeru brojanja na
sljedeci nacin: neka A i j() broj elemenata ako je konacan skup, i
j() = + ako je beskonacan skup.
Teorema 3.1.1 Ako je E, 1 E i ako je _ 1, tada je j() _ j(1)
.
Dokaz. Kako je E o-algebra, i E, 1 E, onda i 1 E. 1 =
' (1), i ova unija je disjunktna pa na osnovu drugog dijeladencije
mjere imamo j(1) = j() + j(1) _ j() ( jer je j(1) _ 0 ), to je
i trebalo dokazati.
Teorema 3.1.2 Ako je 1
i
E, j(1
i
) < i 1
i
1
i+1
, tada je
j
_
o

i=1
1
i
_
= lim
ao
j(1
a
) .
Dokaz. Neka je 1 =
o

i=1
1
i
. Tada je 1
1
= 1

_
o

i=1
(1
i
1
i1
)
_
i skupovi
na desnoj strani su disjunktni tako da iz druge osobine mjere slijedi
j(1
1
) = j(1) +
o

i=1
j(1
i
1
i1
)
kako je 1
i
= 1
i+1
'(1
i
1
i1
) onda je j(1
i
1
i+1
) = j(1
i
) j(1
i+1
) pa
je
j1
1
= j1 + lim
ao
a1

i=1
(j(1
i
) j(1
i+1
)) =
= j1 + lim
ao
(j1
1
j1
2
+ j1
2
j1
3
+ . . . + j1
a1
j1
a
) =
= j1 + lim
ao
(j1
1
j1
a
) = j1 + j1
1
lim
ao
j1
a
.
3.1 Mjerljivi prostori 59
Dakle
j1 = lim
ao
j1
a
.
Teorema 3.1.3 Ako je 1
i
E, tada je
j
_
o
_
i=1
1
i
_
_
o

i=1
j1
i
.
Dokaz. Neka je G
a
= 1
a

_
a1

i=1
1
i
_
. Jasno je da su tada i G
a
E. Osim
toga G
a
_ 1
a
i G
n
G
a
= O, za : ,= :. Pokazimo da je
o

i=1
1
i
=
o

i=1
G
i
.
Poto je G
a
_ 1
a
to je
o

i=1
1
i
_
o

i=1
G
i
. Obrnuto, neka je r
o

i=1
1
i
. Tada
: N tako da r 1
a
.Formirajmo skup
a
na sljedeci nacin:
a
= /
N : r 1
a
Skup
a
nije prazan ( jer :
a
) i
a
_ N, pa
a
ima
najmanji element. Neka je to :
0
.Razlikujemo dva slucaja:(i) :
0
= 1. Tada
je r 1
1
= G
1
;(ii) :
0
1. Tada r , 1
i
( \i _ :
0
1 ) i r 1
a
0
.Dakle
r 1
a
0

_
a
0
1

i=1
1
i
_
= G
a
0
. U oba slucaja r
o

i=1
G
i
.Time je pokazano da je
o

i=1
1
i
=
o

i=1
G
i
. Sada imamo
j(1) = j
_
o
_
i=1
G
i
_
=
o

i=1
jG
i
_
o

i=1
j1
i
.
Denicija 3.1.3 Mjera j naziva se konacnom ako jA < +.Mjera j
naziva se o-konacnom ako postoji niz (A
a
) skupova iz E takav da je
A =
o
_
a=1
A
a
i jA
a
< +.
Zbog teoreme1.5.2. mozemo uvijek uzeti da je niz (A
a
) disjunktan.
Lebegova mjera na [0. 1] je primjer konacne mjere, dok Lebegova mjera na
(. +) je primjer o-konacne mjere. Meutim, primjer mjere brojanja
je ni konacna ni o-konacna. Za skup 1 kazemo da je konacne mjere ako je
1 E i j1 < +. Za skup 1 kazemo da je o-konacne mjere ako je 1
prebrojiva unija mjerljivih skupova konacne mjere. Bilo koji podskup skupa
o-konacne mjere je takoer skup o-konacne mjere i prebrojiva unija skupova
o-konacne mjere je skup o-konacne mjere. Ako je mjera j o-konacna na E,
tada je svaki skup iz E o-konacne mjere.
60 Naziv este glave
Denicija 3.1.4 Mjerljiv prostor (A. E. j) je kompletan ( potpun ) ako E
sadrzi sve podskupove skupova mjere 0, tj. ako 1 E, j(1) = 0 i _ 1
slijedi E.
Teorema 3.1.4 Neka je (A. E. j) mjerljiv prostor. Tada mozemo naci
kompletni mjerljivi prostor (A. E
0
. j
0
) takav da:
1. E _ E
0
2. 1 E ==j(1) = j
0
(1)
3. 1 E
0
== 1 = ' 1
gdje je 1 E i _ C E tako da j(C) = 0.
Dokaz. Pokazimo da je familija E
0
odreena osobinom 3. o-algebra.Zaista,
ako A E onda zbog 1 A E
0
Neka je 1
i
E
0
. i = 1. 2. .... 1
i
=
i
'
1
i
. 1
i
E i
i
C
i
E,tako da je j(C
i
) = 0. Sada imamo:
o
_
i=1
1
i
=
_
o
_
i=1

i
_
_
_
o
_
i=1
1
i
_
_
o

i=1
1
i
_
E jer je E oalgebra. i
o
_
i=1

i

o
_
i=1
C
i
E i j
_
o
_
i=1
C
i
_
_
o

i=1
j(C
i
) = 0
pa je
o
_
i=1
1
i
E
0
.
Neka je 1 E
0
. 1 = ' 1. 1 E. C. j(C) = 0. C E Tada je
1 1 Cl1. j(C) = 0 pa (Cl1)
C
1
C
1
C
odakle 1
C
(C '
1)
C
= C 1 E i j(C 1) = 0 jer je C 1 C. Sada imamo 1
C
=
_
1
C
(C ' 1)
C

'
_
1
C
(C ' 1)
C

. Meutim, 1
C
(C ' 1)
C
_ 1
C

(C ' 1)
C
to pokazuje da je 1
C
E
0
. Ocito je E E
0
.
Deniimo j
0
1 = j1, pri cemu 1 = '1, gdje je 1 E i C E tako
da j(C) = 0. Funkcija j
0
je korektno denisana (ne zavisi od predstavnika).
Neka je 1 =
1
' 1
1
. 1
1
E.
1
C
1
E. j(C
1
) = 0. Tada je 1 1
C ' 1. 1
1
1 C
1
' 1
1
i
j((C ' 1) 1) = j(C 1) = 0
j((C
1
' 1
1
) 1
1
) = j(C
1
1
1
) = 0.
3.2 Mjerljive funkcije 61
Poto je 1 1
1
((C
1
' 1
1
) 1
1
) = C
1
1
1
dobijamo j(1 1
1
) = 0 a
slicno pokazujemo da je j(1
1
1) = 0.Sada imamo
j(1) = j((1 1
1
) ' (1 1
1
)) = j(1 1
1
) = j(1
1
) .
Funkcija j
0
je prebrojivo aditivna. Zaista, neka je 1 =
o

i=1
1
i
. 1
i
1
)
=
? .c i ,= ,. 1
i
E
c
. Tada je 1
i
=
i
' 1
i
, gdje 1
i
E i
i
_ C
i
E tako
da jC
i
= 0 pa je 1
i
1
)
= O. Zbog svega ovog je
j
0
_
o
_
i=1
1
i
_
= j
_
o
_
i=1
1
i
_
=
o

i=1
j(1
i
) =
o

i=1
j
0
1
i
.
Neka je (A. E. j) mjerljiv prostor. Ako je 1 E mozemo formirati novi
mjerljivi prostor (A. E
Y
. j
Y
), takav da se E
Y
sastoji iz svih onih skupova iz
E koji su sadrzani u 1 i deniramo j
Y
1 = j1 za 1 E
Y
. Mjera j
Y
naziva
se restrikcija mjere j na prostoru 1 .
3.2 Mjerljive funkcije
Pojam mjerljive funkcije na apstraktnom mjerljivom prostoru je skoro iden-
tican pojmu realne mjerljive funkcije realne promjenljive.
Neka je dat mjerljiv prostor (A. E) .
Teorema 3.2.1 Neka je , proirena realna funkcija denisana na A. Tada
su sljedeci iskazi ekvivalentni:
1. r : ,(r) < c E, \c R
2. r : ,(r) _ c E, \c R
3. r : ,(r) c E, \c R
4. r : ,(r) _ c E, \c R
Dokaz. Dokaz teoreme je analogan dokazu teoreme u trecoj glavi.
Denicija 3.2.1 Proirena realna funkcija , denisana na A naziva se
mjerljivom ( mjerljivom u odnosu na E ) ako je ispunjen neki od iskaza
prethodne teoreme.
62 Naziv este glave
Teorema 3.2.2 Neka su mjerljive funkcije , i q denisane na mjerljivom
prostoru ( A. E ). Tada su mjerljive i funkcije: , + c za \c R, c, za
\c R, , + q, , q, , q,max(,. q). Ako je (,
a
) niz mjerljivih funkcija,
tada su mjerljive i funkcije sup
a
,:. inf
a
,
a
. lim,
a
. lim,
a
.
Teorema 3.2.3 Ako je j kompletna mjera, , mjerljiva funkcija, tada iz
, = q skoro svuda slijedi da je i q mjerljiva funkcija.
Primjer 3.2.1 Neka je dat proizvoljan skup A i neka je E = T(A). Tada
je svaka funkcija denisana na A sa vrijednostima u R
+
mjerljiva. Naime,
r : ,(r) < c _ A == r : ,(r) < c T(A) = E ( za \c R ).
Primjer 3.2.2 Neprekidna funkcija ne mora biti mjerljiva. Neka je A =
[0. 1] i neka su mjerljivi prebrojivi podskupovi od [0. 1] i njihovi komplementi.
Vec je pokazano da je ovako denisana familija E korektno denisana. Neka
je na A data uobicajena topologija, tj _ [0. 1] je otvoren akko je =
C [0. 1], gdje je C otvoren u R. Neka je , : [0. 1] R
+
dato sa ,(r) = r.
Pokazimo da je , neprekidna. Neka je C _ R
+
otvoren. Tada je ,
1
(C) =
C [0. 1], to je otvoren skup u [0. 1]. Dakle , je neprekidna funkcija.
Pokazimo da , nije mjerljiva. Posmatrajmo skup ` = r : ,(r) <
1
2
.
Jasno je da je ` = [0.
1
2
_
). Ovaj skup nije prebrojiv, a ni `
C
= [
1
2
. 1] nije
prebrojiv, pa ` nije mjerljiv.
3.3 Integracija
Kako denicije i dokazi u cetvrtoj glavi zavise od svojstava Lebegove mjere
koja ispunjava i bilo koja kompletna mjera na apstraktnom prostoru, to se
moze premijeti i integracija u novi prostor.
Denicija 3.3.1 Neka je , nenegativna proirena realna funkcija na mjerljivom
prostoru (A. E. j) Tada
_
1
,dj = sup

_
1
dj
gdje je prosta funkcija, tj.
(r) =
a

i=1
c
i

1
i
(r)
sa osobinom 0 _ _ ,.
3.3 Integracija 63
Teorema 3.3.1 Ako je , _ 0 mjerljiva funkcija na mjerljivom prostoru
(A. E. j) i ako je
_
,dj < , tada je r : ,(r) 0 okonacne mjere i
_
,dj = sup
j
_
1
qdj
gdje se supremum uzima po svim ogranicenim mjerljivim funkcijama q, takvim
da q _ , i q se anulira na skupu komplementu skupa konacne mjere.
Dokaz. Ako je
_
,dj < , tada jr : ,(r) = = 0. Neka je 1
a
=
_
r : ,(r)
1
a
_
. Tada je
j(1
a
) =
_

1
n
dj _ :
_
,dj <
pa je j(1
a
) konacan. Dalje, imamo r : ,(r) 0 =
o

a=1
1
a
a to znaci da je
skup r : ,(r) 0 okonacne mjere.
Teorema 3.3.2 Ako su, i q nenegativne mjerljive funkcije i 1 mjerljiv skup,
tada:
1.
_
c
1
,dj = c
_
1
,dj. c _ 0.
2.
_
1
(, + q) dj =
_
1
,dj +
_
1
qdj
3.
_
1
,dj _ 0 i ,cd:c/o:t c .i :c:o c/o ,c , = 0 :.:.
Dokaz. Dokazi za 1 i 2 su isti kao u cetvrtoj glavi sa dodatkomokonacnosti
mjere.. Naime, ako je r : ,(r) + q(r) 0 okonacne mjere tada se ko-
risteci prethodnu teoremu dokazuje kao i teorema cetvrte glave. Ako skup
r : ,(r) + q(r) 0 nije okonacne mjere tada bar jedan od skupova r : ,(r) 0
ili r : q(r) 0 nije o-konacne mjere pa na osnovu prethodne teoreme
imamo
_
1
(, + q) dj = ili
_
1
,dj = ili
_
1
qdj = pa je time teorema
dokazana. Zbog monotonosti integrala vrijedi treca osobina.
Teorema 3.3.3 Neka je (A. E. j) okonacan mjerljiv prostor i , neneg-
ativna mjerljiva funkcija. Tada postoji monotono rastuci niz (
a
) prostih
funkcija, svaka je jednaka nuli na komplementu skupa konacne mejre, takva
da je
,(r) = lim
ao

a
(r)
za svako r A.
64 Naziv este glave
Dokaz. Kako je X okonacne mjere, postoji niz mjerljivih skupova takav
da je A =
o

a=1
A
a
. Za svaki par :. / N neka je
1
a,I
=
_
r A
a
:
/
:
_ ,(r) <
/ + 1
:
_
.
Lahko se provjerava da je

a
=
1
:
a
2

I=0
/
1
n;k
trazeni niz.
Teorema 3.3.4 (Fatuova lema) Ako je (,
a
) niz nenegativnih mjerljivih
funkcija i ,
a
(r) ,(r) skoro svuda na skupu 1, tada
_
1
,dj _ lim
ao
_
1
,
a
dj.
Dokaz. Ako je lim
ao
_
1
,
a
dj = onda je sve jasno i trivijalno. ali, ako je
lim
ao
_
1
,
a
dj < prelazom na podniz mozemo pretpostaviti da
_
1
,
a
dj < .
za svako :. Poto je skup 1
a
= r : ,
a
(r) 0 okonacan, to svojstvo
ima i 1 =
o

a=1
1
a
. kako je po pretpostavci ,(r) = 0 za r 1 1 ona se ,
anulira na komplementu skupa okonacane mjere i teorema 6.3.1 dozvoljava
da primijenimi odgovarajucu teoremu cetvrte glave.
Denicija 3.3.2 Nenegativna funkcija , se naziva integrabilnom (na skupu
1 u odnosu na mjeru j) ako je mjerljiva i ako je
_
1
,dj < +.
Proizvoljna funkcija , naziva se integrabilnom na skupu 1, ako su funkcije
,
+
i,

integrabilne funkcije i u tom slucaju deniemo

_
1
,dj =
_
1
,
+
dj
_
1
,

dj.
Teorema 3.3.5 Ako su , i q integrabilne funkcije i 1 mjerljiv skup, tada
3.3 Integracija 65
1.
_
1
(c, + /q) dj = c
_
1
,dj + /
_
1
qdj.
2. Ako [/[ _ [,[ i ako je ,integrabilna funkcija, tada je i / integrabilna
funkcija.
3. Ako je , _ q skoro svuda tada je
_
1
,dj _
_
1
qdj.
Teorema 3.3.6 (Lebegova teorema o ogranicenoj konvergenciji) Ako
je q integrabilna funkcija na skupu 1 i neka je (,
a
) niz mjerljivih funkcija
na skupu 1, takav da [,
a
(r)[ _ q(r) i ako za skoro sve r 1 imamo
,(r) = lim
ao
,
a
(r) tada vazi
_
1
,dj =
_
1
lim
ao
,
a
(r)dj = lim
ao
_
1
,
a
(r)dj.
Teorema 3.3.7 (Teorema o monotonoj konvergenciji) Neka je (,
a
) neopada-
juci niz nenegativnih mjerljivih funkcija koji konvergira prosto funkciji ,(r).Tada
_
1
,(r)dj = lim
ao
_
1
,
a
(r)dj.
Posljedica 3.4
_
1
_
o

a=1
,
a
(r)
_
dj =
o

a=1
_
1
,
a
(r)dj.
Teorema 3.4.1 Neka je, mjerljiva funkcija denisana na mjerljivom skupu
1 i pretpostavimo da je , integrabilna na skupu 1 ili da je , nenegativna na
skupu 1. Ako 1 =
o

a=1
1
I
. 1
i
1
I
= ?. i ,= / gdje su 1
I
mjerljivi skupovi
tada
_
1
,(r)dj =
o

I=1
_
1
k
,(r)dj.